Povijest Triumph 110 godina

Ako bi trebalo izabrati model koji je najviše obilježio povijest Triumpha, onda je to Bonneville. Predstavljen 1959. godine, taj se model uz postupne dorade proizvodio sve do kraja 80-ih

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ eško je ne pronaći barem zrnce ironije u tome što su najveći ponos nekoć moćne britanske moto industrije zapravo utemeljili njemački imigranti. U drugoj polovici 19. stoljeća Siegfried Bettmann je otadžbinu zamijenio Engleskom i svoju koricu kruha počeo tražio kroz trgovinu i uvoz njemačkih proizvoda. Nakon nekog vremena mu se pridružuje i zemljak Maurice Schulte i njih se dvojica prvo bave preprodajom bicikala, a od 1887. godine, uz pomoć kapitala Schulteove obitelji, započinju i proizvodnju bicikala pod imenom Triumph. Sljedeći je korak bio sasvim logičan i ostvaren već 1902. godine, kada su u svoj motocikl ugradili agregat od 300 ccm belgijskog proizvođača Minerva. Tako je prije točno 110 godina nastao prvi Triumphov motocikl.

U početku se stvari razvijaju brzo i s pozitivnim predznakom. Već 1904. godine imaju okvir koji je stvoren baš za motocikl, a 1905. zaokružuju priču ugradnjom vlastitog četverotaktnog jednocilindraša od 360 ccm. Glavni inženjer Charles Hathaway razvija primitivni prednji ovjes i postupno povećava zapreminu agregata, a ispravnost njegova pristupa potvrđuje pobjeda na TT-u već 1908. godine, ali i ubrzani porast prodaje. Godine 1914. na tržište dolazi Model H, po nekima prvi moderno koncipiran i za ono vrijeme uzorno pouzdan motocikl, zahvaljujući kojem je nastala sintagma „Trusty Triumph“, što će pola stoljeća kasnije postati još jednom ironijom u povijesti ovog proizvođača. Model H nije bio samo pravi motocikl, nego je stigao i u pravo vrijeme, pa je tako za vrijeme Prvog svjetskog rata samo za

Dnevnik pobjednika pot b jk i d iš d pot b jk i d iš d 30 tisuća primjeraka. Uskoro će 3.000 radnika proizvoditi više od 30 tisuća motocikala godišnje, a među njima i uspješan sportski model R, poznatiji pod imenom Ricardo, u slavu svog konstruktora koji je već 1921. godine podlegao čarima četveroventilske tehnologije, čak i ako je bregaste osoTOMISLAV BEŠENIĆ kapitala Schulteove obitelji, započi razvija primitivni prednji ovjes i vine ostavio u bloku. I dok se čini da je samo nebo granica, Schulte zbog neslaganja napušta tvrtku, a Bettmann se 1923. upušta u avanturu kupnje susjednog Hillmana i započinje proizvodnju automobila. Ta će mu se pogrešna odluka u sinergiji sa svjetskom depresijom vrlo brzo obiti o glavu, pa je tako 1929. uslijedila prodaja istoimene tvornice motocikala u Njemačkoj, a 1932. dolazi do i prodaje tvornice bicikala i silaska Bettmanna sa čela tvrtke. Međutim, tek 1936. dolazi do presudnog razdvajanja u kojem automobilistički odjel Triumpha

Povijest Triumpha, jednog od najstarijih živućih proizvođača motocikala, puna je ponosa i slave, ali 30 tisuća primjeraka. i nesnalaženja u vremenu, britanske ignorancije i zvoditi više od 30 tisuća motocika provlačenja kroz ušicu igle. Utoliko je fascinantnije što i na svoj 110. rođendan Triumph djeluje poput mačke nom Ricardo, u slavu svog konstruk koja je živahna kao u najboljim danima, čak i ako zna da je potrošila većinu od svojih 9 života legao čarima četveroventilske teh nologije, čak i ako je bregaste oso vine ostavio u bloku. I dok se čini

Najslavnija era je započela kasnih 30-ih s dvocilindričnim modelom Speed Twin, čija će mehanika biti baza Triumphovih motocikala sljedećih pola stoljeća

Ricardo je imao glavu s 4 ventila i u svoje je vrijeme bio ultimativni sportski motocikl Marlon Brando i Triumph Tiger 110 u filmu Divljak

kreće na put svog prvog bankrota, dok motociklistički dio preuzima Jack Sangster, vlasnik Ariela, koji sa Jack Sangster, vlasnik Ariela, koji sa sobom dovodi i inženjera Edwarda Turnera, vjerojatno najvažniju osobu u povijesti ove marke.

Legenda o dva cilindra

Turner je postao poznat nakon što je na kutiji cigareta narisao viziju „kvadratnog“ četverocilindraša i onda u ispravnost svoje ideje uspio uvjeriti Sangstera. Tako je nastao Ariel Square Four s kompaktnim četverocilindričnim agregatom, kojeg su, sasvim priprosto govoreći, činila dva paralelna dvocilindraša jedan iza u drugom i u zajedničkom kućištu, ali svaki sa svojim koljenastim vratilom. Turner dolaskom u Triumph odustaje od te svoje ideje (koja se ionako pokazala problematičnom po pitanju hlađenja stražnjih cilindara) i umjesto toga konstruira paralelni dvocilindraš. Pritom zamjenjuje uloge sa svojim prethodnikom Val Pageom, koji je već koju godinu ranije razvio slično koncipiran agregat za neuspješan Triumph 6/1, a nakon Turnerovog dolaska preuzima posao usavršavanja njegovog koncepta Square Four.

Uglavnom, zvijezda je rođena. Turner u ciklistiku jednocilindričnog modela Tiger 90 ugrađuje dvocilindraša od 498 ccm i tako 1937. nastaje Speed Twin. U borbi s uglavnom jednocilindričnom konkurencijom, Speed Twin se sa svojih 27 KS pri 6.300 okr/min i samo 166 kg pokazuje nadmoćnim i postat će osnova za skoro sve Triumphove motocikle u sljedećih pola stoljeća, čak i ako će na samom vrhu ponude provesti samo godinu dana. Naime, već 1938. godine na scenu stupa sportska varijanta nazvana Tiger T100 sa 30 KS pri 6.500 okr/min.

Nakon što je u II. Svjetskom ratu Coventry temeljito razoren, tvornica seli u Meriden, gdje se nastavlja proizvodnja Speed Twina, te on umjesto paralelogramske dobiva teleskopsku prednju vilicu, a uskoro i stražnji ovjes. Do novog koraka u evoluciji dolazi 1949. godine pojavom Thunderbirda 650, koji je sa 34 KS pri 6.300 okr/min i 4 brzinskim mjenjačem dotad najbrži i najbolji Triumphov motocikl. Thunderbird je zapravo nastao na zahtjev sve utjecajnijeg američkog tržišta, koje traži motocikle veće zapremine, a naslijedit će ga Tiger T110, značajan zbog toga što će 1959. godine na njegovoj osnovi nastati Bonneville, najpoznatiji, najslavniji i najdugovječniji model u povijesti ove marke.

I Bonneville ja nastao na zahtjev američkog uvoznika i to kao impro-

ran agregat za neuspješan Triumph 6/1, a nakon Turnerovog dolaska preuzima posao usavršavanja nje govog koncepta Square Four.

Uglavnom, zvijezda je rođena. TRIUMPH NA FILMU Filmska zvijezda

Ako pustite mašti na volju, povijest no vratila pod stare dana i odradila neke od svojih jeru filma Buntovnik bez razloga (Rebel Without Triumpha može djelova ti kao biografija filmske zvijezde. Lako je doći do asocijacije na neku glu micu koja se, kao dije te emigranta, probila još kao mlada te imala dugačku karijeru u kojoj je ostavila traga i preko Velike Bare, ali je isto tako vodila turbulentan život, često mijenjala partnere i mjesta bora višta, opijena slavom gubila kompas i onda sasvim iščeznula sa scene, da bi se konač najboljih uloga. No, Triumph doista jest filmska zvijezda. Od početka 50ih do danas, različiti su Triumphovi motocikli odigrali neko liko desetaka uloga, a sve je započeo Marlon Brando i kultni film Divljak (The Wild One). Taj je film značajan i po tome što je jedan od prvih u kojem motocikl, u ovom slučaju Tiger 110, nije samo bezi meni rekvizit. Privlačnosti Triumpha pečat daje i James Dean, koji premi A Cause) u kojem tako đer vozi Tiger 110, nikad nije vidio, budu ći je za vrijeme snima nja kupio Porsche 550 Spyder u kojem je ubr još kao mlada te imala zo skončao život. Jedan od velikih promotora je ostavila traga i preko Triumpha bio je i veli ki Steve McQueen, koji na Triumphovim moto ciklima nije bio samo glumac, nego i kaska der u nekoliko filmova, uključujući i Veliki bjeg (The Great Escape), gdje model TR6 velikim skokom završava poku šaj bijega od njemač kog okupatora. U kla sike možemo ubroja ti i film An Officer and Gentleman, u kojem se Richard Gere osmjehuje s Bonnevillea, a svoj je obol ovoj priči dao i Elvis Presley. Triumphova filmska karijera je najproduktiv nija u posljednja u dva desetljeća, no porast kvantitete je, naža lost, popraćen i padom kvalitete samih uloga. Dakako, to nije greška Triumpha nego moderne filmske industrije, koja u svojoj površnosti, ali i ignoriranju zakona fizike i zdravog razuma, dovo di motocikle u nemogu će situacije. One u naj boljem slučaju rezultira ju samo podsmijehom iole upućenijih gledate lja, ali ne treba sasvim usključiti i izazivanje mučnine. n

Privlačan dizajn kakvog zaslužuje trocilindrični je Triumph dobio tek 1975. godine s verzijom T160, no proizvodnja je ubrzo obustavljena zbog propasti cijele grupacije

vizacija, te se kao takav u prvoj godini prodaje od Tigera razlikovao samo po tome što je u seriji dolazio s opcijskim kitom za povećanje snage, a koji se sastojao od dvostrukog Amalovog rasplinjača i drugačijih bregastih osovina. Već iduće godine Bonneville odbacuje Tigerove duboke blatobrane i kućište prednjeg svjetla, te postaje samostalan, dopadljiv i sa 46 KS pri 6.500 okr/min referentan sportski motocikl, što potvrđuje i brojnim pobjedama na utrkama, uključujući i slavni TT. Bez obzira na to što prejednostavan okvir nije dovoljno čvrst, Bonneville T120 sitnim doradama uspijeva držati konkurenciju na distanci i tako na krilima svog uspjeha uvlači moći opijenom britansku moto industriju u smrtonosnu klopku.

Turbulenta vremena

Dok su se japanski proizvođači držali samo modela male zapremine, Bonnevilleova se klimava ciklistika i isto takva završna obrana mogla gurati pod tepih, no sve se promijenilo pojavom bitno modernije, kvalitetnije i snažnije Honde CB 750. Umjesto reorganizaciji, u Triumphu se ponovo okreću improvizaciji, odnosno iz ladica vade ranije ismijani projekt trocilindričnog agregata, zapravo mutirane verzije paralelnog dvocilindraša i ugrađuju ga u dodatno očvrsnuti jednogredni okvir. Rezultat toga je Trident T150, nova perjanica Triumphove ponude.

Predstavljen 1969. godine, trocilindrični je Trident iz svojih 740 ccm istiskivao dovoljno respektabilnih 60 KS pri 7.250 okr/min i bio je za ondašnje Triumphove kriterije poprilično uglađen motocikl. U međuvremenu je, zapravo još početkom 50-ih godina, Triumph potpao pod kapu marke BSA, tako da je Trident imao i svog praktično jednojajčanog blizanca Rocket 3. Osnova je bila vrlo dobra, no Trident je bio žrtva uglastog dizajna i previsoke cijene, ali i - barem u početku - šlampave izrade.

Uvođenje eko normi početkom 70-ih uškopljuje Tridentove performanse, no Triumph u to vrijeme imaju i puno ozbiljnijih problema. BSA grupa je već neko vrijeme na slabim nogama i 1972. godine potpisuje kapitalizaciju, no Triumph uspjeva izbjeći giljotinu te se uz pomoć države pridružuje jednako problematičnoj Norton Villiers grupaciji. Jedina svijetla točka u tom trenutku je custom X-75 Hurricane, projekt koji je u početku bio zamišljen pod značkom BSA, ali je nakon eutanazije tog imena zaživio kao Triumph. Kao i sve dobre ideje i ova je potekla od američke podružnice, gdje je ćoškasti Trident, odnosno BSA Rocket 3, u tajnosti redizajniran i pretvoren u sportski custom odlučnih ubrzanja i fluidnih linija s lijepo izvedenim ispušnim sustavom.

U neko drugo vrijeme X-75 bi postao prodajni hit, no uspio je biti proizveden u tek nešto više od tisuću primjeraka prije nego je te 1973. godine došlo do radničke pobune zbog najave zatvaranja tvornice u Meridanu i premještanja proizvodnje u BSA pogone u Birminghamu. Demonstracije su rezultirale pat situacijom koja je potrajala otprilike 2 godine, nakon čega je radnička inicijativa uz novo uplitanje države nastavila proizvoditi motocikle i prodavati ih grupaciji Norton Villiers Triumph. U sklopu toga se Bonneville, kojem je u međuvremenu zapremina porasla na 741 ccm te je dobio oznaku T140, proizvodi paralelno sa svojim možda i najvećim konkurentom, Nortonom Commandom. U ponudi ostaje i Tiger, baš kao i Trident, ali sada s oznakom T160 i konačno zaobljenim dizajnom, prednjom disk kočnicom, polugom mjenjača s lijeve strane i elektrostarterom. Nažalost, doživio je sudbinu modela X-75 i proizvodio se samo tijekom 1975. godine, jer je kraj te godine donio konačnu propast Norton Villiers Triumph grupacije.

Međutim, Triumph uspjeva i to preživjeti, dakako i opet uz svesrdnu pomoć države, koja je omogućila radnicima da preuzmu stvari u svoje ruke i nastave s proizvodnjom. Osnova ponude je i dalje Bonneville 750, koji 1980. konačno dobiva i elektrostarter, a iste te godine u očajničkom pokušaju da se spasi što se može država otpisuje svoja potraživanja. Pomalo paradoksalno, iduće dvije godine britanskom ponosu glavu iznad vode zapravo drže siromašne afričke države koje naručuju policijske motocikle, no sve je to samo odgađanje neumitnog.

Atraktivni X-75 Hurricane dizajniran je u Americi i njegove je zaobljene linije teško povezati s uglatim Tridentom T150, na čijoj je osnovi nastao Iskupljenje u Hinckleyu

Premijerka Margaret Thatcher bila je milostiva prema državnim gubitašima kao velika bijela psina prema mladuncu tuljana, tako da je 23.8.1983. godine konačno proglašen bankrot Triumpha. No, Triumph

Još od početka 90-ih godina modeli s oznakom Tiger pokušavaju etablirati Triumph i u segmentu maksi endura

Speed triple je možda i najvažniji model u novijoj povijesti Triumpha 1959. - Triumph Tiger 110

je, doduše u hibernaciji, uspio preživjeti i tu smrtnu presudu pronašavši anđela čuvara u bogatašu Johnu Blooru, koji planira ponovo oživjeti ovu marku, no tek nakon što razvije moderno koncipirane modele i izgradi potpuno novu tvornicu u Hinckleyu. Iako je na to trebalo čekati skoro cijelo desetljeće, Bonneville i dalje pokazuje otpornost žohara te se između 1985. i 1988. godine pod licencom proizvodi u pogonima tvrtke Racing Parts u Devonu.

Začudo, kada je 1991. Bloor konačno oživio ovu marku, na popisu modela nije bilo Bonnevillea. Vjerojatno se time željelo naglasiti kako su krenuli od praznog lista papira, odnosno da novi i moderno koncipirani motocikli nemaju dodirnih točaka s modelima koji su svoje korijenje pustili još prije pola stoljeća. Tradicija se ipak poštovala kroz oživljavanje nekih drugih manje izlizanih imena, pa su tako novi život Triumpha započeli sportsko-turistički Trophy, naked Trident i sportska Daytona, godinu kasnije im se pridružio i Tiger, sada kao maksi enduro, a 1993. je duh Speed Twina dostojno oživio sportski naked Speed Triple. Predstavljanje tolikog broja modela u toliko malo vremena omogućio je modularni princip proizvodnje, u kojem su motocikli dijelili isti okvir, pa i dijelove oplata i ciklistike, baš kao i tekućinom hlađene agregate, koji su se nudili s kraćim ili dužim hodom klipa, te u trocilindričnom i četverocilindričnom obliku. Takvo je dijeljenje platformi omogućilo Triumphu da se u kratkom vremenu ponovo nametne kao ozbiljni igrač u različitim segmentima, no već sredinom 90-ih postaje jasno da takav ekonomični pristup rezultira s previše kompromisa i otežava pojedinim modelima penjanje na sam vrh. Tako 1997. godine na scenu stupa potpuno nova, i okretnija Daytona T595 s aluminijskim okvirom i trocilindričnim agregatom od 955 ccm koji oslobađa 128 KS pri 10.200 okr/min. Iste godine i na sličnoj osnovi dolazi i druga generacija modela Speed Triple, sada s prepoznatljivim dvostrukim prednjim svjetlima, a koji će zahvaljujući svom buntovnom karakteru postati možda i najznačajniji model u novijoj povijesti Triumpha.

Ulazak u novo tisućljeće donosi i novu generaciju motocikala te povratak Bonnevillea, ovaj put kao retro modela, kao i upečatljiv ulazak u custom segment s monstruoznim Rocketom III. Bez obzira na veliki požar i pokoji modelski promašaj, Triumph se posljednjih godina u potpunosti afirmirao Recikliranje imena

Nije bilo ničeg čud nog u tome što je deći model, koji je trebao zasjati baš na američkom kružio svoju karijeru kao pomalo monstruozni Bloor kod oživljanja ove marke početkom 90ih i predstavljanjem mode la koji nisu imali ništa zajedničkog s nekadaš njim Triumphima odlučio iskoristiti stara i dobra poznata imena modela. Bilo je to sasvim u skla du sa Triumphovom tra dicijom u kojoj su se ime na mijenjala rijeđe i od mehaničke osnove.

S obzirom na to da je Triumph imao i dosta sportskih uspjeha, ne čudi što su mnogi mode li dobivali imena po sta zama diljem svijeta. Tu je tradiciju još 1908. godi ne u čast pobjede na Isle of Manu počeo model TT, a kasnije su je nasta vili Daytona, Thruxton te neki način i Bonneville, koji je svoje ime mogao zahvaliti već ofucanoj pri či o tome kako je Johhny Allen za upravljačem aerodinamičnog proto tipa na suhom slanom jezeru u okolici američ kog grada Bonnevillea postigao brzinu od 345 km/h. Iako im taj rekord službeno nije priznat, u Triumphu su svoj slje tržištu, nazvali u čast tog pokušaja. Pridodajte tome Speed Twin, Tiger i Thunderbird, a onda i trocilindrični Trident, koji se na na TTu proslavio u verziji Slippery Sam i dobili ste popis svih značajnih sportskih motocikala u više od sto ljeća dugoj biografiji ove marke. No, to nipošto ne znači da je svaki od mode la s tim imenima auto matski i sportski moto cikl, posebno ako je pro izveden nakon preselje nja tvornice na sadašnju lokaciju u Hinckleyu. Tako su Bonneville i Thruxton postali retro motocikli, dok pozicioniranje Tigera u segment putnih endu ra donekle ima uporište u tome što se taj model u svojoj dugoj povijesti znao pojaviti i u nekim lakšim offroad izvedeni cama. Najviše je krivu dao Thunderbird, koji je nakon sportskih početaka 50ih godina ubrzo prese ljen u sportskoturistički segment, da bi se počet kom 90ih reinkarnirao kao nostalgični naked, a onda, ne tako davno, zao custom. Thunderbird je 60 ih godina zaživio čak i kao sportski automobil, no Triumphov se anga žman sastojao samo u tome da je Fordu pro dao pravo na korištenje tog zvučnog imena. Kad smo već kod povlačenja takvih paralela, spome nimo i to da su motoci klistički i automobilistič ki dio Triumpha nakon međusobnog razdvaja nja 1936. godine zna li koristiti slične ozna ke za označavanje ime na. Mislimo tu na kori štenje slovne oznake TR iza koje je sljedio red ni broj, a zanimljivo je da je i u jednom i u dru gom slučaju najpozna tiji bio model TR6, koji se tako vodi kao dvoci lindrični motocikl s ambi cijama za blaži offroad, ali i kao sportski kabrio let. Motocikli su došli do oznake TR7, dok je tvor nica automobila otišla i korak dalje te je nepo sredno prije konačne propasti početkom 80ih izbacila kupe TR8 s V8 agregatom. n

i umjesto sljedbenika je u pojedinim klasama postao čak predvodnik. I kako vrijeme sve više prolazi, tako odluka Bettmanna da svoju tvrtku nazove Triumph, što i na engleskom i na materinjem nje-

i umjesto sljedbenika je u pojedi mačkom označava pobjedu, sve mačkom označava pobjedu, sve više poprima vizionarske konture, kako zbog pobjeda nad konkurencijom, tako (još i više) zbog brojnih trijumfa nad onim što se činilo neizbježnom smrću. n