Pikes Peak

>>>sport Pikes Peak Na putu do vrhunca Ovogodišnja je brdska utrka na Pikes Peak oborila sve rekorde, ali je zauzvrat prodala još jedan komadić svoje duše PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Pikes Peak bi vjerojatno bila po svemu obična brdska utrka s prosječnim usponom od 7% da se ne događa u Sjevernoj Americi, uvijek gladnoj sportskog spektakla. No, mora se priznati da i bez toga ima svoju specifičnu težinu, već i zbog same činjenice da se na 2.862 m nadmorske visine nalazi start, a ne cilj. Ciljna crta je povučena na vrhu ove planine u Coloradu, duboko u oblacima, na visini od čak 4.300 m, a između toga je na ruti dugoj 20 km poredano 156 uglavnom oštrih zavoja s izletnim zonama u obliku provalija ili - u boljem slučaju - stijena.

U Europi je tu utrku proslavila snimka plesa na samom rubu tada još makadamskog puta u izvedbi Ari Vatanena i njegovog relijaškog Peugeota 405 iz 1988. I inače je Pikes Peak puno zvučniji događaj u svijetu automobila, uostalom najveći dio 80-ih je za vozila na dva kotača ta utrka bila zabranjeno voće, no posljednjih je godina postala zanimljiva i američkim podružnicama nekih europskih proizvođača motocikala. Što bi moglo imati veze s time da ozbiljne konkurencije zapravo i nema, pa je to vjerojatno najlakši način da se dohvati pobjeda na nekoj svjetski poznatoj utrci.

Ducati se tek nedavno ozbiljnije uključio u igru, nakon što je 2007. uvedena i najsnažnija klasa 1200, koja je dvije godine kasnije domoljubno preimenovana u 1205 kako bi se omo-

gućio nastup i Harley-Davidson motociklima sa Sportster agregatom od 1202 ccm. U početku s Hypermotardom, a onda i s Multistradom, Greg Tracy je uspijevao pobjeđivati u najjačoj klasi, ali ukupno su još uvijek bile brže supermoto Aprilije iz klase 750 u rukama Davey Durellea. Ipak, kako se uspon prema vrhu sve više asfaltirao, tako su šanse Multistrade rasle, što je konačno potvrđeno prošle godine, kada je Carlin Dunne s Multistradom odnio ukupnu pobjedu i srušio rekord.

Demoliranje rekorda

Prije ovogodišnje utrke su i posljednji preostali metri makadama ustupili mjestu asfaltu, čime je Pikes Peak izgubio dio svoje specifičnosti i karizme. Čak se i priroda pobunila protiv toga, pa je utrka prvo odgođena na više od mjesec dana zbog velikih šumskih požara, da bi onda na sam dan održavanja i nebo zaplakalo pri samom vrhu planine, zbog čega su neke klase vozile skraćenu rutu.

Motocikli su ipak odvezli kompletnu stazu i - sasvim očekivano - rekordi su padali poput krušaka... O promjeni koju je donijelo asfaltiranje i posljednjeg dijela uspona najbolje govori da je Carlin Dunne svoj prošlogodišnji rekord od 11:11.329 strmoglavio na samo 9:52.819, a ispod 10 minuta je posao odradio i njegov timski kolega Greg Tracy. Apsolutni rekord uspona u vremenu 9:46.164 ostvario je Rhys Millen, no dok Dunneova Multistrada izgleda gotovo serijski, Millenov pobjednički Hyundai djeluje kao da sa serijskim automobilom ima otprilike jednako zajedničkih dijelova kao i s nuklearnom podmornicom. Zapravo, s podmornicom ih možda ima i više.

Šarm i dodatnu dozu ludosti ovoj utrci do oblaka daju i vozači oldtimera, nerijetko suludih motocikala s prikolicama i teško prerađenih četverocikala, pa čak i sportskih UTV-ova. U najvažnijim klasama 1205, 750, 450 i 250 i dalje dominiraju supermoto motocikli, koji su dosad najbolje mogli spojiti brzinu na asfaltu s onom na makadamu, no pitanje je u kom će se smjeru stvari razvijati sada, kada je uspon potpuno asfaltiran. Jedno je sigurno, rekordi će i dalje biti tu da se ruše, a dok je tako, biti će i Pikes Peaka. n

Carlin Dunne je s Ducati Multistradom osvojio drugu uzastopnu pobjedu i oborio vlastiti rekord za više od minute

U kategoriji četverocikala slavio je Steve Tutt savladavši 20 km dug uspon u vremenu 11:40.521

Na Pikes Peaku dominiraju supermoto motocikli, no pitanje je hoće li se to promijeniti sada kada je uspon potpuno asfaltiran Iako bolan, udarac u stijenu djeluje manje strašno od slijetanja u ogromne provalije Na usponu zna biti i gužve

Leljakov „holeshot“ ispred Šipeka

Spektaklom u vrlo teškim uvjetima na Mladini završeno ovogodišnje Otvoreno prvenstvo Hrvatske

Piše i snima: ZVONIMIR ZMAIĆ

Posljednja runda ovogodišnjeg Otvorenog prvenstva Hrvatske u motokrosu, kako je i primjereno priredbi na kojoj se odlučuje o konačnom poretku i prvacima države, održana je na našoj najboljoj i svjetski poznatoj stazi Mladina kod Jastrebarskog.

Usprkos vrlo teškim uvjetima na stazi bio je to spektakl. Ironija je, naime, što je toj priredbi ljetos prijetila odgoda zbog velike suše i nestašice vode, a onda se dan-dva uoči utrka nebo naprosto prolilo i još jednom stvorilo niz problema organizatorima i natjecateljima. Mladina tim je zaista učinio sve da do prekida priredbe ne dođe: stazu se čistilo, korigiralo i skratilo prema najboljim trenutnim mogućnostima, makar se ispostavilo da to i nije bilo potrebno u tolikoj mjeri – do kraja dana vrijeme je bilo naprosto idealno, a staza je u poslijepodnevnim satima bila gotovo besprijekorna, prava klasična motokros staza za maksimalna uzbuđenja.

Nemoguća misija za križevačkog „Sveca“

I onda su počela uzbuđenja. U najjačoj konkurenciji, MX Open,

Leljak osvojio Mladinu, ali je Šipek obranio naslov

već legendarni višestruki prvak, Zabočanin Nenad Šipek, stigao je na Mladinu sa šest bodova prednosti pred iskusnim Markom Leljakom, ove sezone najboljim vozačem domaćeg kluba Jaska. Križevačkom „Svecu“ Leljaku imperativ je bio pobijediti na obje vožnje na Mladini u borbi za naslov prvaka. Te je pobjede i ostvario i to vrlo uvjerljivo. Na prvoj utrci izbio je odmah iza leđa najbržeg startera Šipeka i uskoro ga majstorski pretekao te do kraja samo povećavao prednost. U drugoj utrci Leljak je bio najbrži i na treningu te je izborio „holeshot“ i vodio praktički od starta do cilja. Tako je Marko Leljak osvojio Mladinu – ali je ipak ostao bez naslova. Izjednačio se po ukupnom zbroju bodova s „Letećim Zagorcem“, ali je Šipek kroz sezonu imao više pojedinačnih pobjeda, odnosno uspješnijih rezultata.

Treći u MX Open na Mladini u odsutnosti ozlijeđenog Danijela Božića - bio je Igor Ermakora, a slijedili su jaskanski rutiner Danko Braim, gost iz Srbije Bence Časar i drugi.

Prvijenac Hrvoja Karasa

U MX2 kategoriji svoj prvi naslov prvaka osvojio je Hrvoje Karas. Prije Mladine imao je solidnih 17 bodova prednosti ispred mladog Luke Križnika i obranio ih, ali je ukupno drugo mjesto 16-godišnjeg Križnika zaista pravi pothvat tog našeg vrlo darovitog motokrosista. Treći ukupno, a drugi na Mladini, iza Karasa, pno, a drugi na Mladini, iza Karasa,

Superioran u B - ligi, a dogodine opet među najboljima - Janko Martinac

Bahatost Antuna Karasa

Predsjednik Komisije Hms-a za motokros, antun Karas, opet je pokazao svoj raskošni repertoar bahatosti. sasvim neprimjereno i nepotrebno - da ne kažemo i nekorektno - petljao se u stvari koje nisu njegovo područje djelovanja. Čak se „odvažio“ naređivati određene akcije sa strojevima radnicima na pripremi staze na mladini (!?)... Posve nekolegijalno od čovjeka koji je i sam organizator utrka, na vlastitoj stazi Karasov brijeg u Kozarevcu. n