Prerada Honda DN-01 Trike

>>>prerada

Honda DN-01 Trike Projekt DN-03 Što je rjeđe od Honde DN-01? Malo toga, osim možda Honde DN-01 na tri kotača. Našli smo jedan takav sofisticirani unikat nastao u kućnoj radinosti, ali uz profesionalnu „tvorničku“ podršku

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: T. BEŠENIĆ I IVAN LETINA G ospodin Letina je, moglo bi se reći, gospodin u najboljim godina. Osjeća se dovoljno mladim da ga snažno pogoni znatiželja, a taman je dovoljno star da se u miru prepusti vlastitim hedonističkim projektima, sada kada je posao prepustio svojim nasljednicima. Da, gospodin Letina je i poduzetnik, ali ne „poduzetnik“ u smislu preprodavača kineskog češnjaka, nego nekadašnji obrtnik koji je stvarao vlastitim rukama, a onda postao gospodarstvenik, koji proizvodi i izvozi.

Uža specijalizacija su bačve od inoksa, one ogromne i one male, no u pogonima njegove tvornice proizvodi se i štošta drugo. Odnedavno čak i desetmetarski aluminijski patrolni brodovi za obalnu stražu Bangladeša, što dobiva na posebnoj težini kad pogledamo na kartu i ustanovimo kako se njegovo „brodogradilšte“ nalazi u Čakovcu, glavnom gradu Međimurja, najsjevernije hrvatske županije.

Sada kada to znate, jasno vam je da ovaj projekt prerade neobičnog i iznimno rijetkog Hondina motocikla nikada nije bila samo pusta želja bez pokrića. No, priča zapravo ne počinje s Hondom DN-01, nego s Can-Am Spyderom RS. U potrazi za malo ležernijim doživljajem vožnje motocikla gospodin Letina je među prvima postao vlasnik spomenutog sportskog tricikla, no s vremenom mu se učinio prenaporan i pretežak za upravljanje. Da se strpio još koju godinu i nabavio luksuzniju verziju RT opremljenu servo upravljačem, vjerojatno ne bi imao takvih primjedbi, no onda ni mi ne bismo imali o čemu pisati. Ovako je počeo razmišljati o klasičnom triciklu, dakle jedan kotač naprijed za lakše upravljanje, a dva otraga za stabilnost. U početku su na tapeti bili trike modeli Harley-Davidsona ili slične prerade Gold Winga, no onda je shvatio da je sve što mu treba doslovno ispred nosa. Naime, već je neko vrijeme bio vlasnik Honde DN-01, koja je

Praktičnost je imala važnu ulogu u konstruiranju, pa tako ovaj trike obiluje pretincima Iako je u potpunosti zadovoljan postignutim, gospodin Letina, kao ponosni vlasnik i projektant ove prerade, već planira i jedan malo veći projekt. Opet na tri kotača

U kompaktni stražnji kraj ukalupljen je i prtljažni prostor solidne zapremine

s automatskim CVT mjenjačem i kardanskim završnim prijenosom imala sve što treba. Vapila je samo za još jednim stražnjim kotačem.

Uz bogato osobno iskustvo na raspolaganju su mu bili „tvornički“ resurs, dakle, napredni strojevi i alati, atestirani varioci i inženjeri za složene proračune, a opet, kao čovjek iz struke, gospodin Letina je znao da se nitko nije rodio pametan. Zato je u želji da njegov projekt, nazovimo ga DN-03, bude sukladan svim zahtjevima za homologaciju od samog početka kontaktirao inženjere iz Centra za vozila Hrvatske. Oni nisu samo uručili pravilnike, nego su dijelili korisne savjete, čak su, zaintrigirani čitavim projektom, osobno dolazili u „vizite“. Osim njih u cijelu se priču izravno i iznimno aktivno uključio i prijatelj Andrija Pavić, poznati stručnjak za dorađivanje i pripremu trkaćih automobila, pa i motocikala, a ovom prigodom nezamjenjivi savjetnik u konstrukciji stražnjeg ovjesa.

Uradi sam

Prije nego su počeli sami radovi, DN-01 je temeljito izmjeren (dužina,

Nosivi dio konstrukcije stražnjeg kraja izrađen je od inoksa, dok su oplate od aluminija

TEHNIČKI PODACI

Motor: V2 pod 52°, četverotaktni. Promjer x hod: 81 x 66 mm. Obujam: 680 ccm. Odnos kompresije: 10:1. Razvod: 1 bregasta osovina i 4 ventila po cilindru. Hlađenje: tekućinom. Paljenje: elektronsko. Napajanje: elektronsko ubrizgavanje goriva. Spojka: automatska. Mjenjač: HVT Završni prijenos: kardan. Okvir: čelični. Ovjes: naprijed teleskopska vilica ø 41 mm, hod 106; straga nezavisni ovjes s uzdužnim ramenima i dvostrukim amortizerima, hod 100 mm. Gume: prednja 130/7017, stražnje 195/40-14. Kočnice: naprijed dvostruki disk ø 296 mm i kočiona čeljust s 3 klipića, straga dvostruki bubanj, ABS. Dimenzije (u mm) i težina: duljina 2.360, širina 1.290, visina 1.500, visina sjedala 640, osovinski razmak 1.662, kut prednje vilice 28° 30', predtrag 114, minimalna udaljenost od tla 85, težina 440 kg (sprijeda 140 kg, straga 300 kg), nosivost 155 kg. Deklarirano: snaga - 61 KS (45 kW) - 7.500 okr/ min, maks. okr. moment - 64 Nm (6,5 kgm) pri 6.000 okr/min, maksimalno dopuštena brzina 150 km/h.

osovinski razmak, raspored težine...), te je izgrađena i posebna hidraulična platforma koja se može okretati i podizati, kako bi se za vrijeme radova moglo lakše pristupiti pojedinim dijelovima motocikla. Nakon analize stanja pristupilo se složenom konstruiranju nezavisnog stražnjeg ovjesa, čiji su elementi izrađeni od čvrstog inoksa kao specijaliteta kuće i pri čemu se u izradi obilato koristio laserski rezač kako bi se dobila apsolutna preciznost.

Za početak je izbačena serijska jednoruka vilica, a njezino je hvatište s čeličnim okvirom iskorišteno za uglavljivanje uzdužne grede složene konstrukcije kao glavnog nosivog elementa čitavog stražnjeg kraja. Negdje na pola puta, kroz tu uzdužnu gredu prolazi poprečna greda okruglog profila, za čije je uporište iskorišteno postojeće gornje hvatište odbačenog monoamortizera. Činjanica da kod serijskog DN-01 monoamortizer nije smješten centralno, nego je pomaknut ulijevo od središnje osi motocikla, iskorištena je da se simetrično s desne strane konstruira još jedno hvatište, što znači da postoje dvije točke u kojima je poprečna greda uz pomoć nosača učvršćena na postojeću konstrukciju motocikla. Pritom se na svim točkama učvršćenja nala-

ze gumene prigušnice (selen blokovi), kako bi se izbjegla mogućnost pucanja stražnjeg dijela serijskog okvira. Sam ovjes je izveden putem uzdužno postavljenih ramena, koja su postavljena na samim krajevima poprečne grede. Takvo rješenje, primjerice, nalazimo i na Can-Am četverociklima, a posebnost mu je da se kroz cijeli raspon hoda amortizera ne mijenja bočni nagib kotača. Na samom kraju uzdužnih ramena nalazi se donje hvatište amortizera, dok su za gornje poslužili istureni nosači zavareni na poprečnu gredu. Amortizeri su konačna potvrda kako ništa na ovoj izvedbi ovjesa nije serijsko. Doduše, ulošci su preuzeti od automobila, ali zato su kućišta amortizera domaći uradak. Time je završen tek jedan dio priče, trebalo je još riješiti problem prijenosa snage do stražnjih kotača. DN01 u seriji ima kardan, što je dobro, ali ovdje je potrebno u igru uključiti i diferencijal. Nakon dosta razmišljanja i doslovnog vaganja opcija, odlučeno je da će taj dio konstrukcije darovase na svim točkama učvršćenja nala- ti Suzukijev automobil SX4. Uz to ti Suzukijev automobil SX4. Uz to

Kapa dolje. Ovjes je u potpunosti kućni proizvod, od projektiranja do same izvedbe. Čak su i kućišta amortizera originalan rad

Led diode signaliziraju da je uključen hod unazad Pretinac za naočale

što se pokazalo da je upola lakši od konkurenata, diferencijal modela SX4 je odgovarao i smjerom okretanja kardana te su tako stvoreni svi preduvjeti da se učvrsti u njemu prilagođeni stražnji dio uzdužne poprečne grede.

Dorađen do kraja

Da bi priča bila potpuna, na diferencijal je putem posebne spojke spojen i elektrostarter, koji ovdje nema svoju klasičnu funkciju, već zahvaljujući njemu tricikl ima i hod unazad na elektro pogon. Od ranije spomenutog automobila preuzeti su i homokinetički zglobovi, kao i poluosovine, koje su adekvatno skraćene. Pritom je prema prvoj ideji tricikl trebao biti širok 1.400 mm, po uzoru na trike HarleyDavidsona, no onda se, na sugestiju iz Centra za vozila Hrvatske, krenulo iznova te se cijela konstrukcija suzila na 1.290 mm, kako ne bi trebalo mijenjati prednja svjetla i ostalu svjetlosnu signalizaciju.

Od Suzukija SX4 su preuzete i stražnje bubanj kočnice, koje su uparene s opletenim crijevima, a da apsolutno ništa nije prepušteno slučaju potvrđuje i novi senzor ABS-a, koji je dodan na poluosovinu i usklađen s vrtnjom stražnjih kotača koji se vrte brže nego je to slučaj na serijskom motoci-

Pridodan je i amortizer upravljača

Originalne platforme za noge su bitno veće nego na serijskom motociklu Utičnica za akumulator Detalji čine razliku Kućište stražnjeg svjetla izrađeno je od aluminija

Gospodin Letina je dosad konstruirao i dva malena tricikla na elektro pogon. Ovog „žuću“ krasi prednji pogon i nevjerojatna okretnost

klu. Naime, u originalu je omjer kardanskog prijenosa 3:1, dok je kod Suzukija SX4 taj omjer 2,5:1, što je kompenzirano montiranjem automobilističkih stražnjih guma dimenzija 195/45-14, koje su za adekvatnih 9 cm manjeg promjera od serijske stražnje gume u dimenzijama 190/50-17. Time su performanse ostale gotovo identične onima na serijskom motociklu, umanjene tek za dodatnu težinu i veći otpor zraka, s time da je u ovom slučaju maksimalna brzina ipak ograničena na 150 km/h.

Na kraju svega trebalo je taj potpuno novi stražnji kraj i prikladno odjenuti. Nosači su izrađeni od inoksa, dok su oplate od aluminija debljine 2,5 mm, odnosno 3 mm u području blatobrana. Našlo se tu mjesta i za poprilično veliki prtljažnik, iznad kojeg je smješten još jedan mali prtljažnik za kišno odijelo i slične sitnice, a s njegove lijeve vanjske strane nalazi se i utičnica preko koje se akumulator jednim potezom može spojiti na punjač. Pritom je taj mali središnji pretinac pridodan tek kasnije, kako bi se podigao nosač klasičnog motociklističkog kofera i tako izbjeglo da njegov poklopac kod otvaranja zapinje za veliki naslon za leđa. Ne treba ni napominjati da je taj udobni naslon za leđa još jedan originalan detalj na ovom triciklu, baš kao i još jedan pretinac stvari koji se nalazi iza njega.

Treći u nizu

Ima tu još mnoštvo detalja izrađenih posebno za taj tricikl, od aluminijskih kućišta stražnjih svjetala i velikih platformi za noge, do 2 u 1 u 2 ispušnog sustava, kod kojeg je samo prednji lonac ostao originalan, dok je sve ostalo, uključujući i razvodni lonac, nanovo konstruirano. Dopustit ćemo da postoji i pokoji ukrasni detalj previše, no uživo ovaj tricikl izgleda neočekivano skladno, nimalo nezgrapno, a konačni pečat vizualnom povezivanju u jednu cjelinu udarili su u tvrtki Nenografik presvukavši sve oplate u zaštitnu foliju s karbonskim uzorkom. Dakako, zgodna je stvar što je karakteristično spljošteni prednji kraj dovoljno širok i masivan da predstavlja vizualnu protutežu nabubrenoj stražnjici, posebno kada je on, kao u ovom slučaju, kompaktne izvedbe.

Najvažnije od svega je da je ponosni vlasnik i autor ove prerade uspio u vlastitom naumu da jedan neobičan motocikl pretvori u ugodan, praktičan, agilan i okretni tricikl, s kojim, kako tvrdi, svakodnevno uživa u vožnji jednako kao što je uživao tijekom 6 zimskih mjeseci dok ga je stvarao. U planu je još samo malo eksperimentiranja s povećanjem pretraga prednjeg kotača, kako bi se povećala stabilnost, a možda i poboljšala upravljivost, no već je i ovako tricikl dobro izbalansiran. Imali smo priliku i nakratko isprobati ovog „minotaura“ i možemo potvrditi da u vožnji djeluje prirodno i iznenađujuće stabilno, dok je blagi otpor koji se osjeti prilikom zakretanja upravljača nešto sasvim očekivano.

Sve u svemu, ovaj trike i u kvaliteti izvedbe i u svojoj složenosti ima sve karakteristike životnog projekta. Ne i u slučaju gospodina Letine. Njemu je to samo jedan u nizu, ni prvi ni zadnji. Uostalom, već je ranije krenuo od praznog lista papira i konstruirao dva električna tricikla za vožnju po tvornici. Drugi je još u aktivnoj službi, a specifičan je po prednjem pogonu i nevjerojatnoj okretnosti na malom prostoru, sve to zahvaljujući smještaju elektromotora na stupu upravljača. A stvari postaju još zanimljivije kad se proviri u radionicu gdje već neko vrijeme na svoj red strpljivo čeka i jedna savršeno funkcionalna Honda Gold Wing. Zasad ima „samo“ dva kotača, ali vjerujte, neće još dugo. n