Reportaža Misano Adriatico

Sjurili smo se na VN San Marina, utrku koja se vozi u Misanu, dakle, blizu Tavullie, rodnog mjesta Valentina Rossija, ali i Coriana, gdje je rođen još jedan veliki vozač, Marco Simoncelli

Dobar posao u Italiji su nadalje legendarni Ducati, MV Agusta, Gilera i Laverda. Engleski modeli uključuju marke Norton, Sunbeam, Rudge i Scott. Američki postav obuhvaća Harley Davidson, Indian i Henderson. Sportski modeli motocikala ogledaju se u glavnom kroz legendarne Bimote, Aermacchie, Linte te par Yamaha i Hondi. Postav muzeja vodi posjetitelje kroz razvoj Vespe i Lambrette, koje su bile revolucionaran korak u povijesti i razvoju motora kao prijevoznog sredstva jer su ih masovno prihvatile žene. O tome svjedoče reklame i plakati iz tog vremena koji su postavlje-

TEKST I FOTO: Nada Blažević i damir PritišaNac

Velika tragedija koja se dogodila prošle godine u Maleziji otrgla je zauvijek mladog i talentiranog Marca Simoncellija iz života i MotoGP natjecanja. Zbog svega što je u ovom sportu postigao odlučeno je da se natjecateljska staza u Misanu od ove godine nazove njegovim imenom, a mi smo, s novinarskom akreditacijom oko vrata, odlučili da ćemo uz prisustvovanje treninzima i utrci isko- ni uz ove izloške. Nakon posjeta ovom ristiti priliku te obići ovu regiju i mje- hvale vrijednom muzeju odlazimo put sta iz kojih su potekli neki od najbo- Coriana. ljih i najkvalitetnijih svjetskih vozača. Već na samom ulazu u ovo mjesto

Petak je bio uglavnom kišan pa su vidljivo je da je sve usmjereno na lik tratako i svi treninzi odvoženi uglav- gično preminulog Marca Simoncellia. nom po mokroj stazi. I mi smo se tog Gotovo da ne postoji kuća, izlog ili javdana pretežno držali krova i sigurno- no mjesto s kojeg mještane i putnike sti media centra u kontrolnom tornju ne prati nasmiješeni Sicov lik sa velina pisti. Unatoč jakoj kiši odvezli su se kih plakata. Rane su još previše svjesvi planirani treninzi, kako u Moto2 že i mještani na svaki mogući način i Moto3, tako i u klasi MotoGP. Ni iskazuju svoju veliku ljubav i privržeposjetitelji se nisu dali smesti lošim nost ovom posebno dragom i srčanom vremenskim prilikama i cijelog su mladom čovjeku. Kolone obožavatelja dana bili prisutni u velikom broju na svakodnevno se ovdje dolaze poklonitribinama i okolnim brdima oko sta- ti svom idolu.

ze. Subota je donijela smirivanje vremenskih prilika, tako da smo odlučili posjetiti Coriano i Tavulliu, a potom se vratiti na kvalifikacijski trening, koji je po rasporedu počeo u 13,15.

Budući smo bili smješteni u Riminiu, prvo smo otišli nekih 5 km od grada u pravcu Coriana do poznatog Nacionalnog muzeja motocikala. Ovaj muzej je jedan od najoriginalnijih te tematski i kronološki najbogatijih muzeja motocikala u Italiji. Uz svoj postav od 250-ak izložaka muzej prati povijest kroz razvoj i proizvodnju motocikala. Kolekcija sadrži modele uglavnom talijanskih, engleskih i američkih proizvođača, koji su ispisali prve stranice moto povijesti i pionira koji su se odvažili razvijati motocikl kao prijevozno sredstvo i začati moto sport kakvog danas poznajemo.

U ovom muzeju postoje jedinstveni i sjajni eksponati koji se mogu vidjeti rijetko gdje drugdje. Od talijanskih proizvođača fokus je na Moto Guzzijevim modelima, koje prati od samih početaka razvoja do perioda između dva svjetska rata. Ovdje

Ispred mjesne crkve je postavljen svojevrstan oltar na koji polažu cvijeće, pale svijeće, ostavljaju poklone, ispisuju poruke ili jednostavno izuste tihu molitvu za pokojnog Sica. Strašno je što se ovakve pogibije događaju, no nažalost, one su uključene u ovakve vrste natjecanja i kada se dese, ostajemo nemoćni. Ime Marca Simoncellia – Sica ostat će trajno zlatnim slovima zapisano u povijesti Grand Prix utrka kao jednog od najperspektivnijih vozača današnjice i koji bi možda bio i veliki MotoGP prvak, ali nažalost nije doživio da to i postane.

Tužni i stegnutog grla odlazimo iz Coriana. U Tavulliji je slika potpuno drugačija. Sve je u znaku broja 46, čak je i znak za ograničenje brzine u centru grada ispisan tim brojem. Drugačije i ne priliči jer ovdje je rođen Valentino Rossi. Stotine fanova ispunilo je ulice i terase caffea u očekivanju prijenosa kvalifikacijskog treninga u Misanu. Dakako, najveća gužva je fun clubu i pizzeriji slavnog „The Doctora“. Žute zastave s brojem 46 kao da padaju s neba.

Prodavaonica u dvorištu pizerije podno mjesne crkve puna je fanova koji se guraju da kupe kakav komad odjeće, kapu, maramu ili barem privjesak s logom i simbolom svog favorita. Atmosfera je u cijeloj Tavulliji nabrijana do vrhunca dok fanovi iščekuju početak treninga. Nama je to također znak da je vrijeme krenuti put Misana, koji je odavde udaljen 20-tak km.

Službene treninge odgledali smo uglavnom iz media centra, odakle možemo vidjeti dio piste i ciljnu ravninu. Nakon što su kvalifikacije završile, spustili smo se iza boksova sa stražnje strane i pokušali doći do nekog od vozača. To je danas bila nemoguća misija jer su kolone VIP gostiju i uzvanika ulazile u boksove vozača kao da idu na poklon kod Svetog oca. Mimohod je potrajao unedogled, tako da smo za danas završili radni dan i otišli do čuvenog San Marina nadajući se da ćemo sutra biti bolje sreće i uspjeti razgovarati s kojim vozačem.

Kao što smo se nadali, jutro je sobom donijelo i dobre događaje. Na Misano World Circuit stigli smo točno na vrijeme i tako imali priliku razgovarati s nekima od vodećih ljudi iz talijanskih medija. Jedan od njih je ovlašteni Dornin reporter i novinar Paolo Beltramo, koji je jedan od najcjenjenijih talijanskih izvjestitelja. Kao veliki prijatelj obitelji Simonceli pojavljuje se kao glavni urednik knjige „Naš Sic“ koju su uz njegovu pomoć napisali roditelji Marka Simoncellia Rosella i Paolo. Promocija knjige održana je 14. rujna u sklopu GP događanja.

Ta knjiga je samo jedna od stvari koja će upotpuniti prihode zaklade Marco Simoncelli, a poslužit će uz sve ostale akcije zaklade za izgradnju doma za djecu sa invaliditetom nedaleko Coriana, Marcovog rodnog mjesta. Nakon kraćeg razgovora s gospodinom Beltramom penjemo se do media centra na kontrolnom tornju, odakle ćemo gledati start utrke.

Sam početak utrke donio je uzbuđenje nakon neuspješnog starta kojem je kumovao Karel Abraham. Nakon ponovljenog starta utrka je krenula, no već u prvom krugu iz sjedala je izbacila Hectora Barberu i Dania Pedrosu. Kraj utrke nisu dočekali ni Karel Abraham, Matia Pasini, Cal Crutchlow i Alex Espargaro.

Budući da smo s novinarskom akreditacijom utrku mogli promatrati samo iz media centra, a i kretanje nam je bilo ograničeno na „paddock“ područje, nismo mogli pristupiti nekim od uzbudljivijih pozicija za gledanje utrke. Ipak, naših pet minuta došlo je prilikom konferencije za tisak nakon utrke. Našli smo se među skupinom novinara ispred konferencijske zgrade, gdje su jedino novinari imali pristup.

Konferencija je malo kasnila, pa smo iskoristili priliku za razgovor sa Vittorianom Guareschim, vođom momčadi Ducatija, s kojim smo na neki način dobri poznanici. Dotakli smo se kratko teme Ducatija i Rossija, a nakon toga su prva trojica vozača ušla u media centar.

Konferencija i druženje s novinarima potrajalo je gotovo sat vremena, tako da smo imali vremena razgovarati ponaosob sa svakim od njih. Jorge Lorenzo uglavnom se osvrtao na Rossijev povratak u Yamahu, a na novinarsko pitanje kako će njih dvojica funkcionirati kao timski partneri, tko će biti prvi, a tko drugi, Lorenzo je dvosmisleno odgovorio da treba

pitati Rossija koji on položaj više voli. Dvoranom je tada odjeknuo smjeh.

U ugodnom druženju „The Doctoru“ smo kazali da jedan naš prijatelj posjeduje fotografije sa Grobnika iz 1980-tih godina, kada je njegov otac Graciano Rossi vozio utrku na VN Jugoslavije, a na slikama je i Rossi kao mali „bebač“ s dudom u ustima koji puže i hoda po boksovima. On nas je oduševljeno zamolio da mu ih pošaljemo mailom. Osim toga, rekao nam je da je ovo utrka u kojoj je pod velikim pritiskom zbog činjenice da je u Misanu jako puno njegovih fanova i navijača, te mještana iz njegovog rodnog grada, koje ne smije razočarati.

Sva trojica vozača osvrnula su se, naravno, na nezaboravnog Sica. Trećeplasirani Alvaro Bautista rekao je da je ovo za njega jako emotivna utrka i da je sjećanje na Marka prisutno u svakom momentu. Iako je fotografiranje s vozačima u konferencijskoj sali zabranjeno, ipak sam Bautisti pružio ruku i čestitao mu na osvojenom trećem mjestu i to smo, naravno, ovjekovječili jednom fotografijom. Sva trojica veliki su majstori i heroji današnjeg MotoGP natjecanja, a u kontaktu s nama običnim ljudima izuzetno su spontani i normalni ljudi neopterećeni slavom s kojom žive. Stječe se dojam da su nakon silnog glamura kojim su okruženi željni nekog jednostavnog i običnog ljudskog druženja. Zato su vjerojatno toliko dugo proveli u ugodnom druženju sa nama.

Za nas je ovime završena velika nagrada San Marina u Misanu na stazi Marco Simoncelli. Ovogodišnja utrka je u potpunosti bila u znaku broja 58, pa ćemo i mi ovu priču završiti riječima direktora utrke:“ Na stazu u Misanu Marco je od svog Coriana udaljenog 8 km mogao doći i pješice. Taman toliko je trebalo da mu se ugrije motor prije treninga. Nikako ne mogu zaboraviti njegov osmijeh. Bio je jedna od zvijezda u moto sportu s nevjerojatnom karizmom. Ovo je prva utrka GP u Misanu nakon njegove smrti. Ovu pistu nazvali smo njegovim imenom jer on je za nas uvijek tu i tako će ostati. Ovdje su njegovi navijači i obožavatelji i on je tu u njihovim srcima. Nažalost, mala je to utjeha za tako veliki gubitak. Marco Simoncelli je otišao, ali njegova šutnja nikada nije bila tako zaglušujuća.“ n