Retro Hesketh V1000

Suze sina razmetnoga Nastao kao bajkoviti projekt razuzdanog britanskog aristokrata, Hesketh V1000 se ubrzo pretvorio u njegovu najgoru noćnu moru. A opet, taj se bombastični promašaj u gotovo nepromijenjenom obliku na kapaljku proizvodi i danas, puna tri desetljeća kasnije

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Početkom osamdesetih definitivno niste željeli imati veze s britanskom moto industrijom. Kad joj je dopustila da konačno propadne, Margater Tacher je toj nekoć moćnoj privrednoj grani samo olakšala muke. No, u Velikoj Britaniji nikad nije nedostajalo milijardera i ekscentrika, a jedan od njih je bio i lord Alexander Hesketh, plejboj i aristokrat, koji je, nakon što se oporavio od dubioza nastalih vođenjem vlastite momčadi Formule 1, odlučio stvoriti - ni manje ni više – najbolji motocikl na svijetu. Jaguar mu nije bio dovoljan, motocikl koji je nosio njegovo ime trebao je biti Aston Martin na dva kotača. Kao što je pola stoljeća ranije Brough Superior bio ekvivalent Rolls Roycea.

Na papiru ambicija lorda Hesketha i nije bila bez pokrića. John Mockett, strip crtač koji je kasnije dizajnirao mnoge Triumph modele novog doba, oblikovao je za ono vrijeme privlačan motocikl, dok je za razvoj pogonske grupe bila zadužena radionica Weslake s bogatim iskustvom u razvoju i dorađivanju agregata za sportske automobile. Plod njihova rada bio je napredan zrakom hlađeni V2 agregat zapremine 992 ccm, s pravim kutom između cilindara, provrtom osjetno većim od hoda, dvostrukim bregastim osovinama te po četiri ventila u svakoj glavi. Uparen s „mokrom“ spojkom, 5-brzinski mjenjač je zajedno s cilindrima agregata imao i nosivu funkciju, dok je sâm okvir bio zanimljiv kavez od čeličnih cijevi presvučenih niklom.

Predstavljen u travnju 1980., Hesketh V1000 je impresionirao domaću javnost. Velika Britanija je ponovo imala vrhunski motocikl, čak i ako više nije imala moto industriju. Istina, V1000 je bio opremljen Lucas elektronikom i Dunlopovim ili Avonovim gumama, no da bi kompletirao motocikl, Hesketh je morao angažirati talijanske dobavljače, pa su tako rasplinjači marke Dell''Orto, prednju vilicu i dvostruke stražnje amortizere isporučuje Marzocchi, dok disk kočnice potpisuje Brembo.

Nakon vožnje ručno sastavljenih i posebno dorađenih prototipova novinarima su bila puna usta hvale, no cijela se bajka pretvorila u noćnu moru kada su ti isti novinari dohvatili modele spremne za serijsku proizvodnju. Doduše, V1000 se i u tom izdanju doima za ono vrijeme iznimno okretnim motociklom, posebno ako uzmemo u obzir da je težio 247 kg, ovjes i kočnice su vrlo dobro obavljali svoj posao, a 86 KS pri 6.500 okr/ min bilo je dovoljno za postizanje respektabilne brzine od 190 km/h. Uz to što je posjedovao dovoljno sportskog duha, Hesketh se pokazao i gospodski udobnim motociklom sposobnim održavati visoku putnu brzinu. Žilav kao korov

Međutim, pokazalo se da V2 agregat u najgoroj britanskoj tradiciji pušta ulje, a uz to je bio prazan na niskim režimima vrtnje te je stvarao pretjeranu mehaničku buku. No, zapravo je najveći problem bio izuzetno neprecizan i grub mjenjač. Suočen s kritikom novinara, ali i nepouzdanošću V2 agregata sklonog pregrijavanju stražnjeg cilindra, lord Hesketh je na nekoliko mjeseci prekinuo proizvodnju i bez većeg uspjeha pokušavao ukloniti nedostatke, da bi već u svibnju 1982. godine sve neslavno propalo, nakon što je isporučeno tek nešto više od 150 motocikala.

Ipak, Hesketh se još ne želi predati. 1983. godine na vlastitom imanju u staji stvara pogon i planira sastavljati oklopljeni sport-touring model Vampire, kojeg je Mockett dizajnirao na istoj mehaničkoj osnovi. Na umu je imao maloserijsku proizvodnju, no pritom vjerojatno nije mislio da će proizvesti samo nekoliko komada.

Bilo bi logično misliti kako tu prestaje priča o Heskethu, no na istoj lokaciji posao preuzima Mick Broome, inženjer koji je od samog početka bio uključen u razvoj, testiranje i proizvodnju motocikla, a nekako je svejedno mislio da V1000 ima budućnost. Uz proizvodnju jednoznamenkastog broja primjeraka Hesketha godišnje, Broom ne prestaje dorađivati agregat, no četvrt stoljeća kasnije njegov se Vulcan 1200 samo imenom i zapreminom razlikuje od modela V1000.

Sudbina Hesketha nije bila zapečaćena ni 2006., kada je lord prodao imanje. Broom seli pogon u blizinu staze Silverstone, da bi 2010. konačno i on digao ruke i prodao tvrtku novom vlasniku, koji proizvodnju seli u Surrey. Iako ima žbičane naplatke, napredniju elektroniku, drugačije sjedalo, poboljšani ovjes i kočnice te navodno dorađeno podmazivanje i mjenjač, model Kingswood, najavljen za 2013., i dalje nije odmakao od originalnog Hesketha predstavljenog prije skoro 33 godine.

Postoje modeli koji su dugovječniji, kao i oni koji su neuspješniji od njega, no teško da se neki drugi motocikl proizvodio toliko dugo da bi ih se stvorilo toliko malo. S druge strane, povijest auto i moto industrije pokazuje da Britanci jako drže do svoje tradicije. Može biti i neslavna, samo da je u nju uključena i raskalašena aristokracija. n

Hesketh V1000 (1980. - 1982.)

Agregat: V2, 992 ccm, 95x70 mm / Snaga: 86 KS pri 6.500 okr/ min / Mjenjač: 5 brzina / Kočnice: 3 x disk ø 280 mm / Masa: 247 kg / Osovinski razmak: 1.510 mm / Gume: 100/90-19 sprijeda i 130/90-17 straga / Spremnik goriva: 23 l / Maksimalna brzina: 190 km/h Gotovo nepromijenjen, Hesketh se i danas proizvodi po narudžbi