22 minute read
Povijest 25godina Superbikea 100. Intervju Nenad Šipek
by MOTOPULS
RAZGOVARAO: Željko PušćeNik
Ne brojimo koliko smo puta od našeg osnutka do danas u naslovu sportskih priloga spomenuli Šipekovo ime, No, toplo se nadamo da to nije sve što je Šipek rekao za Hrvatsku. Želimo ga vidjeti kako vodi naše mlade u budućnosti, kako ih treniali bilo ga je u gotovo svakom broju. Znamo, bili smo ponekad dosadni, ali jednostavno ga nismo mogli izbjeći jer on konkurentima nije ostavljao niti mrvice. Bio je neprikosnoveni vladar hrvatskih motokros staza dva puna desetljeća.
Advertisement
Nakon 25 godina aktivnog bavljenja motosportom legenda s Vučaka vješa kacigu o klin. Ne postoji niti jedan sportaš u motosportu koji je više napravio za Hrvatsku. Zadužio nas je za tri generacije. Donio je Hrvatskoj europsku titulu, vodio reprezentaciju na Kupu nacija, veselio nas na Svjetskom prvenstvu MX3, čak je na jednoj utrci stao na postolje. Željeli smo više. A tko ne bi? A onda su došle povrede. Nitko nije imun na njih. I Janica je prekinula svoju bogatu karijeru radi ozljeda, a i Ivica Kostelić sad ima problema s koljenom. Tako je to s vrhunskim sportašima. Tijelo se troši u svim tim treninzima, svi to znamo. Nenad se dizao i padao i stiskao zube, ali ne može više. Iskren je, govori iz duše, otvorio je srce, ništa ne skriva. Jednostavno, to je Nenad kakvog poznajemo. ra, prenosi im iskustvo, postavlja ih na noge... Želimo ga vidjeti u našem nacionalnom savezu, kako vodi motokros bez obzira koja struja dođe na vlast. Zaslužio je to i ima još puno toga za reći... MP: Nenade, najavio si prekid kari-
jere...
NeNad: Dosta je bilo. MP: Je li to tvoj konačni odgovor? NeNad: Je, definitivno. MP: Je li u pitanju ozljeda? NeNad: Nije samo ozljeda, nemam više što dokazivati, a i kuk se potrošio. Trebam ići na
operaciju, pa je bolje prije stati nego sve to uništiti. MP: I prije si poslije operacija
vozio.
NeNad: Godine nose svoje, a i mladi dolaze, treba puno više trenirati, posvećivati tome sve više vremena, a ja više nemam vremena za sve to. MP: Vidjeli smo da ti i s tom ozljedom pobjeđuješ mlade i da ti nisu dorasli. Ove godine ni Leljak, ni Jaroš, ni Karas... Hvala ti Nenade! intervju Nenad Šipek Ekskluzivno za Moto Puls Nenad Šipek otvorio je srce i najavio kraj vozačke karijere. U svojoj nevjerojatno bogatoj karijeri osvojio je Europsko prvenstvo, završio na postolju Svjetskog prvenstva, 18 godina bio je uzastopni prvak Hrvatske i do sada skupio čak 800 pehara. Nitko to u Hrvatskoj nikada nije postigao i sumnjamo da hoće. Zadužio je hrvatski motosport i na svemu što je do sada učinio moramo mu reći
>>> intervju Nenad Šipek Karijera 1987. Prvi nastup na Prvenstvu Jugoslavije u Zelini, klasa 80 ccm, Suzuki 1988. Prvenstvo Jugoslavije klasa 80 ccm - 6. ukupno, Honda 1989. Prvenstvo Jugoslavije klasa 80 ccm - 2. ukupno, Honda 1990. Prvenstvo Jugoslavije klasa 125 ccm - 22. ukupno, Kawasaki 1991. Prvenstvo Jugoslavije klasa 125, odvozio samo 2 utrke, Kawasaki 1992. PH 125 - 1.mjesto - Kawasaki 1993. PH 125 - 1.mjesto - Kawasaki 1994. PH 250 - 2. mjesto - Husqvarna 1995. PH 250 - 2. mjesto - Husqvarna 1996. PH 250 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 1997. PH 250 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 1998. PH 250 MX i 125, 250 SX - 1.mjesto - Yamaha viceprvak Europe klase 250 ccm 1999. PH 125, 250 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha prvak Europe klasa 250 ccm 2000. PH 450 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 49. na Svjetskom prvenstvu klase 500 ccm 2001. PH 450 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 46. na Svjetskom prvenstvu klase 500 ccm 2002. PH 450 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 49. na Svjetskom prvenstvu klase 250 ccm 52. na Svjetskom prvenstvu klase 125 ccm 2003. PH 450 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 2004. PH 450 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 21. na Svjetskom prvenstvu klase MX3 2005. PH 450 MX i SX - 1.mjesto - Yamaha 11. na Svjetskom prvenstvu klase MX3 2006. 7. u PH (radi nenastupanja, zbog ozljede) 3. na VN Hrvatske SP klase MX3 u Jastrebarskom 13. na SP klase MX3 unatoč ozljedi koljena i ne nastupanja na 6 utrka 2007. PH 450 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha 12. u MX3 Svjetskom prvenstvu sa samo 8 odvoženih utrka 2008. PH 450 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha 2009. PH 250, 450 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha 28. na Svjetskom prvenstvu klase MX3 2010. PH 450 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha 1. na Europskom prvenstvu u Rumunjskoj, klase MX3 12. na Europskom prvenstvu klase MX3 2011. PH 450 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha 4. na Europskom prvenstvu klase MX3 ukupno 17. na Svjetskom prvenstvu klase MX3 ukupno 2012. PH 450 MX i SX - 1. mjesto - Yamaha 1. na Europskom prvenstvu klase MX3 u Brežicama
Portret Nenad Šipek
Nenad Šipek danas ima 39 godina. Rodom je iz Zaboka i već je odmalena pokazivao interes za vozila na dva kotača. Nitko ga tada nije mogao skinuti s bicikla, čak je i spavao na biciklu naslonjen na drvo. Ljubav prema motociklima naslijedio je od oca, koji je također vozio motokros utrke u bivšoj Jugoslaviji. Njegov tadašnji timski motokros kolega, a danas realizator HTV-a, šezdesetogodišnji Vladimir Knezoci, kupuje 1987. godine malom Nenadu Suzuki od 80 ccm i piše Hrvatsku motokros povijest. Nenad je dobio brojna priznanja: • 16 godina za redom najbolji sportaš grada Zaboka i krapinskozagorske županije • 1999. godine 4. sportaš Hrvatske po izboru Sportskih Novosti • 15 godina za redom najbolji motociklist Hrvatske po izboru sportskih novinara iz 39 redakcija • osvajač dvije zlatne kacige, za motokros i superkros, te dijamantne za motokros • od 1995.godine stalni reprezentativac Republike Hrvatske • najtrofejniji motokrosist Hrvatske svih vremena. n Ne mogu više. Kuk se potrošio i moram na operaciju
NeNad: Ove sam godine imao problema s kukom, boljelo me jako, pa se nisam dobro pripremio i na utrkama sam se opustio, ali čim sam vidio da dolaze, primio se treninga. MP: Koliko si godina osvajao
Prvenstvo Hrvatske?
NeNad: 18 godina, s tim da to nije sve. Primjerice, samo jedne godine, 1999., bio sam četverostruki Prvak Hrvatske: motokros 125 i 250, superkros 125 i 250, a osvojio sam i četiri titule u Alpe Adria prvenstvu u istim klasama. MP: Jesi kad zbrajao sve naslove? NeNad: Ne, to bi bilo previše. MP: Koliko si utrka odvozio? NeNad: Uh, samo sam 1999. svaki tjedan imao utrku od 3. do 10 mjeseca. MP: Koliko imaš pehara? NeNad: Imam ih preko 800. To smo brojali kada više nisam imao kud s njima MP: Za to treba barem 50m2 ... NeNad: Treba puno, jedan je na drugome, rekao sam da ću ogradu od njih napraviti. MP: Od svih tih pehara, koji ti je
najdraži?
NeNad: Najdraži mi je onaj s postolja Svjetskog prvenstva 2006. To još nije nitko kod nas napravio. Europska prva mjesta na utrci već su osvajali Gorički, Leljak i Bolšec, ali Svjetsko nitko. MP: Onda si trebao nastaviti. NeNad: Da, te godine rezultat bi bio sigurno dobar, ali je nakon samo dva dana došla povreda. S Talijanima sam trenirao u Zaboku i jedan je vozač pao iza skoka nizbrdo, a ja ga nisam vidio, skočio sam na njegov motor i slomio koljeno i ruku. Do tog trenutka bio sam peti u ukupnom poretku, a onda nakon 6 utrka pauziranja na kraju završio kao 13. Sve sam to sanirao do sljedeće godine, ali više nisam išao na sve utrke, nije bilo novaca. MP: Bio si 2007. ukupno pono-
vo 12. na Svjetskom prvenstvu. A Prvenstvo Hrvatske?
NeNad: Samo 2006., kada sam se polomio, nisam bio prvak, bio sam drugi. Sve ove godine, od 1996. do danas bio sam prvak Hrvatske. MP: I u Alpe Adria? NeNad: Da, i u Alpe Adria. Krajem 90-ih se vozilo puno više utrka. 1999. sam devet puta bio prvak: četiri puta u Alpe Adria (MX 125, 250, SX 125, 250), četiri puta prvak Hrvatske i jednom prvak Europe. MP: Ti moraš imati veliki komad
zemlje da napraviš ogradu od tih pehara.
NeNad: Slagat ću ih jedan na drugoga. MP: Jesi iz svakoga popio šampa-
njac?
NeNad: Nisam. MP: Jesi bar iz jednoga? NeNad: A jesam, iz više. Najviše sam popio iz europskog pehara. MP: Doček je bio u Zaboku? NeNad: Grad je pripremio doček, proslavili smo, puno su tada obećali i na kraju je sve ostalo samo na tome. Sad se rade blesavi. MP: Kad ideš na operaciju kuka? NeNad: To sad ne znam. Klub me tu izvozao, ja sam bio naivan. Klub i grad su mi trebali prema dogovoru kao vrhunskom sportašu plaćati mirovinsko i zdravstveno svih ovih godina, a sad je došlo do toga da od 2002. za to nisu uplaćivali ništa i nakupilo se 320.000 kn. Hvala bogu da si nisam nešto napravio i prije, jer bih morao sve sam platiti. MP: Ali ti to moraš što hitnije ope-
rirati!
NeNad: Da, sada čarapu ne mogu obuti normalno. Puno ljudi ne zna, ali već prošle godine sam jako puno stajao na motoru, nogu nisam opće spuštao u zavoju, čim noga dolje dotakne zemlju, presiječe me, cijelu noć ne spavam, baš su veliki bolovi. Najgore mi je dok legnem i dok se opustim. Dok hodam, još malo vučem nogu, šepam, ali to nije strašno. Najgore je kad legnem, kad se opusti, onda počne. Isto je i kad hodam po stepenicama i moram dignuti nogu. MP: Zadnje utrke vidjeli smo da ne
spuštaš nogu i da voziš sve stojećki, čak i po zavojima kao Everts.
NeNad: Ne mogu sjesti, nogu niti ne stavljam više u lijevi zavoj. Desne zavoje se otpeljam s punim gasom, a lijeve pazim, pa sporije. Lako je dok je vrijeme idealno i dok je prašina, ali mi je muka kad je blato i kad nastanu špure. Treba prije dobro naciljati, jer ako stanem i trebam s nogama dolje, onda je gotovo. MP: Mnogi su na posljednjim utr-
kama komentirali kako te stižu ovi mladi.
NeNad: Da, mnogi se sada uspoređuju sa mnom, a nitko si nije uzeo neke rezultate i pogledao moja vremena od prošle godine i ove. Nisam ostao isti, nego sam krenuo prema dole. Po meni su si to malo krivo protumačili, no svatko ima svoje mišljenje. Ja dosta tiskam zube na posljednjim utrkama, nisam jedan od onih koji piju samo lijekove. MP: Da, čuli smo da voliš stiskati
zube, koliko si imao operacija do sada?
NeNad: Imao sam 14 operacija.
Više ne mogu čarapu obuti normalno, a boli me i kad hodam po stepenicama i moram dignuti nogu
MP: Što si sve slomio? NeNad: Rame jedno, drugo, noga, prsti, koljeno, čak me i slijepo crijevo jednom na utrci primilo. MP: Znači voliš se operirati? NeNad: U zadnje vrijeme više ne. Prije sam bio stalni gost, poslije operacije sljedeći vikend već sam bio na motoru. Prošle godine u Jaski je bilo Svjetsko, pa sam slomio ruku i za tjedan dana sam došao kod Marovića i pobijedio. MP: Ta tvoja tvrdoglavost i upor-
nost možda sad dolaze na naplatu. Jesi kad slomio kuk?
NeNad: Nisam nikad, zato me to i čudi. Rastegnuo sam preponu 1996., nisam odležao i to se vuče i sad valjda dolazi van. Ali kad sjednem na motor, zaboravim na bol i sve. MP: Koliko si puta padao? NeNad: To ne brojim, ali nekih petšest puta na godinu. Kad su bili veliki padovi, nije bilo ništa, ali kad je bio neki pad bez veze, pri malim brzinama, onda je pucalo. Na velikima nikada. Ali udarci u kuk su najveći u zavoju, dok skačem to amortiziram. Po meni su najveći udarci u zavoju kad stavim nogu, pa mi ode motor. Kad pobjegne. MP: Ugrađuješ oba umjetna kuka
ili samo jedan?
NeNad:Samo lijevi i ušarafe ga u bedrenu kost. Kao neka kajla koju zašarafe. MP: A ostale dosadašnje ozljede? NeNad: Od brojnih lomova prstiju sad me jako bole prsti na snijegu, trnu mi i ne osjetim ih. MP: Poslije operacije kuka, posto-
ji li kakva šansa za povratak, možda među veteranima?
NeNad: Svi mi kažu da bi morao voziti s veteranima, ali dosta je. Treba se primiti posla, trgovine. Vremena su takva da je borba jako teška. Treba puno raditi, a jako se malo proda. Nije kao nekad, nemaju ljudi novaca. MP: Što Hrvati najčešće kupuju od
kros motora?
NeNad: Pa KTM. Ja sam ove godine prodao samo 8 Yamahinih motokros motora, a 1998. sam prodao 76 motokros motocikala! Evo sad sam krenuo sa Slovencima sa školom i mislim da tu bude i par naših dečki. Sigurno će im biti lakše trenirati ako budu svi zajedno, zbog konkurencije, da vuku jedan drugoga. MP: Tvoj otac je vozio motokros? NeNad: Da. MP: I on ti je velika podrška? NeNad: Iz početka je bio. Da nije bilo njih i Vladimira Knezocija ne bih
Imao sam do sada 14 operacija.
Lomio sam oba ramena, nogu, koljeno, prste... i ponekad za tjedan dana opet bio na motoru Poslije utrke cijelu noć ne spavam od bolova
počeo s motokrosom. Vladimir je glavni krivac što sam počeo voziti, on mi je osigurao prvi motor. On sad radi na HRT-u, a nekad je vozio motokros s mojim ocem. MP: Koji je to bio prvi motor? NeNad: To je bio Suzuki od 80 ccm. Nakon toga sam prešao na Hondu, pa na Kawasaki, Husqvarnu i od 1996. sam na Yamahi. MP: S kim si imao najveće borbe u
karijeri?
NeNad: S Goričkim. S njim mi je bilo najzanimljivije, kad sam došao u njegovu klasu, glavna mi je želja biti njega pobijediti. Tako je i bilo, od 1996. sam preuzeo vodeću poziciju. Čak su se i naši roditelji posvađali jednom jer su moji prenaglili. Onda sam ja riješio stvar. Goran je bio u jačoj klasi, ja sam dolazio i htio glavom kroz zid. Par puta sam prešao Gorana i pao, pa se dizao i ponovo. Moji roditelji su mislili da me Goran rušio, a nije. S njim nikad nisam imao takvih problema. Kad sam ja pao u zavoju, moj otac je bacio kamen Goranu na utrci. Otac od Goričkog je onda istukao mog oca. Kasnije je moja mama pljunula Gorana, pa ju je Goranov tata istukao. Goran je bio agresivan, ali stvarno nije kriv. Sljedeću trku sam ja došao prvi i prije cilja stao i propustio Gorana. Onda sam došao doma i rekao roditeljima: Od danas je dosta! Sam se financiram, a vi ako hoćete dolaziti na utrke, možete čak doći ispod moje tende, ali se nemate što petljati. MP: Možda bi tako trebali reći svo-
jim roditeljima Jaroš, Karas, Božić i ostali. Tako je Božićev otac tebe htio tući. Kako ste danas?
NeNad: Piju. Božićev otac prvo kad dođe na utrku stavi kanistar vina od 50 litara van. Pa što će reći televizija? To je ipak Prvenstvo Hrvatske i to je ponižavanje za taj sport. MP: Pojedinci je pretvaraju u seo-
sku zabavu.
NeNad: Nije samo to. Dolazimo na proglašenje, a neki vozači dolaze goli do pasa. Pa daj si obuci majicu! Ja prvi stavim i kapu i dres da se vide sponzori, a on do mene gol do pasa. Pa ne mogu sponzoru dati takvu sliku. Oblačenje traje 10 minuta. Prošla su komunistička vremena kad je netko nazvao i rekao: ti moraš dati to i to. Danas moraš vratiti reklamu ako želiš nešto dobiti. Isto tako, za dodjelu pehara timova pošalju djecu. Ja moram poslati slike sponzorima tima, a oni to ne shvaćaju. I od mene su sponzori tražili da na gala svečanosti budem u dresu sponzora i s kapom, ali sam to odbio, jer je to svečanost. To je nešto sasvim drugo. Nenad Šipek s najvećim rivalom na stazi i prijateljem Goranom Goričkim
Nenad Šipek sa svojim mentorom Vladimirom Knezocijem
Antonio Šamec, Leljak i Šipek Dijamantnu kacigu Nenadu je uručio direktor INA-e Krešimir Ivanković
Na početku karijere Nenad je vozio Kawasaki od 125 ccm
Dobitnik 12 od 15 Trofeja Euroherc za motociklista godine po izboru novinara
Predvodnik najuspješnije reprezentacije Hrvatske na Kupu nacija. Na slici sa V. Bolšecom i Goranom Goričkim te izbornikom Ivicom Lafterom.
Šipek, Bolšec, Vurnek i Leljak 2006. g. - GP Hrvatska
Nenadov otac Juraj Šipek također se utrkivao za Prvenstvo Jugoslavije
Od 800 pehara najdraži mi je onaj sa Svjetskog prvenstva
MP: Vratimo se mi na Prvenstvo.
Tko te još u karijeri uopće mogao ugroziti?
NeNad: Leljak je grizao prije dvijetri godine, ali bio bi mi veća konkurencija da nije vozio KTM-a. Vozio je obje klase i da mu se motor nije stalno kvario, sigurno bi bio blizu. Imao je puno pehova s motorom. Malo sreće za mene. MP: Koji ti je bio veći konkurent,
sada Leljak ili nekad Bolšec?
NeNad: Bolšec je bio bolji. 1993. je otišao u superkros 250 i tada je dobio Goričkog, a ja sam vozio 125. MP: Zašto 125? NeNad: Pa onda sam još uvijek vozio 125, a on je tada već prešao u superkros 250. Onda sam ja krenuo '94. i '95. u 250, a on se vratio u 125 i tamo pobijedio. A '98. i '99. sam ja vozio obje klase, pa mi je '98. na zadnjoj utrci pregorjela svjećica i tako me on pobijedio u motokrosu 125 i osvojio naslov. Ipak, 250 sam ja osvojio. Bolšec je bio veliki talent, samo što nije htio trenirati. Bio je šminker, a mogao je puno napraviti. Stvarno je bio brz. MP: Što misliš, tko bi te mogao
naslijediti i preuzeti titulu prvaka?
NeNad: Pa, ima sad dosta njih i mislim da će sad dobiti volju i primiti se treninga. Po meni je favorit Leljak, ali dolazi Jaroš iz 250, a tu je i Božić, koji je već godinama u klasi 450. Biti će zanimljiva sezona. MP: A 250? NeNad: Ako Karas ode u 450, onda je tu Križnik, Porobić, mali Kelava dolazi iz 85... MP: Znači mnogi prelaze iz kla-
se 250 u 450 jer tebe tamo više nema?
NeNad: Pa mnogi su se čuvali, svi bi htjeli biti prvi, i ja sam tako razmišljao. Treba trenirati, a odricanja su velika za neke vrhunske rezultate. MP: Ti si im bio mjerodavan za
Svjetsko prvenstvo, Europsko, Alpe Adria... Koliko oni mogu napraviti u inozemstvu? Vidjeli smo na Kupu nacija da ne mogu baš puno.
NeNad: Ne mogu to oni preko noći. Treba godinama ići van, skupiti iskustva jer su tamo puno teže staze nego naše. Najgore je to što kad dođu na jednu utrku puno očekuju, a ne može to tako. Znam i ja kada sam kretao, puno sam razgovarao s Jukićem, koji mi je bio kondicijski trener. Da nije bilo njega, ne bih se toliko profesionalno upustio u sve to, on me doveo u red. Nekad sam došao skroz do Engleske, a nisam se kvalificirao, ali onda sam bio još jači i uporniji, još više trenirao. Ne može ništa preko noći, treba se dvije-tri godine s njima voziti i tek onda se može napredovati. MP: Vidimo da si sad počeo treni-
rati Slovenca Gerčera, koji je odličan na Svjetskom prvenstvu.
NeNad: Da počeli smo prošle godine. On je bio drugi sve do zadnje utrke u Njemačkoj, a onda se malo opustio. Nije bio spreman i završio je četvrti. Sad se sprema, ide na Sardiniju i ide na sam vrh i mislim da će uspjeti ako se primi treninga. MP: Znači li to da krećeš u trener-
ske vode?
NeNad: Da, razmišljam o tome, u tome sam od malena, to volim i sigurno ću napraviti školu. Imam već par godina tim s Valvolineom i Yamahom. Ja sam bio vozač, ali sada će netko drugi doći na moje mjesto. MP: Bio si i izbornik Hrvatske na
Kupu nacija, ali nismo dobro prošli. Želiš li nastaviti kao izbornik?
NeNad: Pa, naši dečki nemaju iskustva vani, nemaju sredstava, a neki naši novinari nas uspoređuju sa Slovencima. Treba biti stalno vani na utrkama, a Slovenci su bliže Italiji, pa im je lakše. Sav taj put puno košta, a bez sponzora to je teško. Ja ću im svakako pomoći sa svojim iskustvom, ako me izaberu, sigurno hoću. MP: A bi li preuzeo neku značaj-
niju ulogu u Savezu, na primjer da vodiš kompletan motokros? Vidimo da se stalno svađaju. Da li bi uspio pomiriti te dvije struje?
NeNad: Ja mislim da bi to bio najveći problem. Ne da ne bih htio, htio bih, ali ja vidim da tu nema lijeka. Trebalo bi ili sve maknuti, ili se maknuti iz toga. Mislim da ću se ja maknuti iz toga. MP: Dakle, pametniji popušta? NeNad: Toliko godina sam imao problema s njima i mislim da pojedinac ne može ništa napraviti. Njih se jednostavno ne može maknuti. Kroz jedna vrata izlaze, a kroz sporedna ulaze ponovno. Meni je moj trener lijepo rekao: treniraj, a kada budeš za klasu bolji od svih, bit će mira. A tako je i bilo. Inače, uvijek su tu neka „narihtavanja“. Ja sam sportaš i ne zanimaju me muljaže. Da nekom uzmu bodove na kraju prvenstva, a ne odmah nakon utrke, za mene je to apsurd. MP: Kakvu si pomoć dobivao od
Saveza?
NeNad: Od 1996. imam kategorizaciju, a do 2004. nisam dobio ni jedne kune. Kad sam bio Europski prvak, od HMS-a nisam ništa dobio, samo pehar
za nagradu. Tek kasnije sam dobivao nešto za putne naloge. Savez dobije novce od HOO-a, a ne troši ih pravilno za rezultate na Svjetskom i Europskom prvenstvu već na početku sezone dijele novce tko se prijavi za koju utrku. I onda naši vozači idu samo na one utrke gdje dobiju novce, bez obzira na rezultate. Tako da nitko ne ide na one udaljenije utrke. I svi dobijemo isto novaca, bez obzira na rezultat. Po mom mišljenju vozač bi se prvo trebao dokazati, pa tek onda dobiti sredstva. Svaka čast mladima, treba im pomoći, ali onda za njih treba tražiti neki drugi novac, od grada ili općine za talentirane sportaše. HMS je od HOO dobio novce na temelju mog rezultata i podijelio novce svima dugima. Ja sam dobio kao i svi drugi, a išao na sve utrke vani i trošio svoje novce. Žalosno je po meni da danas neki vozači idu samo na utrke na koje dobiju novce od Saveza. Savez za to nema nikakav pravilnik. Ako HOO ima pravilnik za dodjelu sredstava, onda bi i HMS trebao napraviti jedan. MP: Koliko tajništvo HMS-a tebi
pomogne na utrkama?
NeNad:Pomognu jako puno što se tiče prijava. Renata i Izabela stvarno kontaktiraju sve vani, vani svi znaju za njih, ali ne mogu one rješavati financije. Ne znam odakle trebaju doći ta sredstva za FIM, ali nekad ne možeš dobiti licencu za utrke jer je HMS dužan FIM-u, a FIM to ne zanima. Trebali bi u HMS doći ljudi koji bi to vodili kako treba, a ovako to ne vodi ničemu. One ne smiju ništa reći jer im visi plaća, ja ih razumijem, sigurno i one pucaju, ali to ne vodi ničemu. Sjećam se jedne godine, dok je gore bio Rogulić, dala su se sredstva od motokrosa za svjetsko prvenstvo nekom brzinskom vozaču za iznajmljivanje motora. I to veći iznos. HOO daje sredstva samo na temelju rezultata iz prethodne godine. Jedne godine nam je sredstva zaslužio Slovenac Tim Gajser, koji je bio europski prvak. Mi nismo olimpijski sport i tu je velik problem. MP: HMS nije ni zamišljen da
financira sportaše, već eventualno pomaže za međunarodne rezultate. Ostalo bi trebali davati sponzori i vozači sami.
NeNad: HMS je trebao iskoristiti vrijeme kad sam ja bio europski prvak i dobiti sredstva sponzora. Bilo je sponzora koji su mi rekli da hoće ići samo na državnoj osnovi, ali nitko u HMS nije reagirao. MP: Kako komentiraš kada
Marović napravi utrku za PH isti dan kad je u Sloveniji Svjetsko prvenstvo, pa nitko od naših ne može van, a utrka je tako blizu.
NeNad: Marović je napravio kalendar na početku sezone, ali je svjetsko
promijenilo termin, a on svoj kasnije nije htio promijeniti. To bi bio odličan trening za naše, mogao je to promijeniti. MP: Znači, naši bi trebali ići u
Sloveniju?
NeNad: Pa da, ako uđemo u Europu i ne bude granice, puno će Slovenaca dolaziti kod nas na treninge. Imamo puno više staza i to ljepših. Bliže im je doći ovamo nego u Italiju. MP: Ali tamo je konkurencija. NeNad: Da, ali ovdje su samo radi treninga. Za Italiju trebaš ići najmanje 500 km, a u današnje vrijeme gorivo i cestarine su najskuplje. MP: Kako si krpao financije svih
ovih godina?
NeNad: Od 1996. sam s Valvolineom i Yamahom i da nije bilo njih, ne bih uspio do europskih i svjetskih rezultata. Oni su me pratili, ali bili su tu i drugi prijatelji i sponzori - Belina, Beštruman, Očić, Ivan transporti... MP: Kako to da si ostao na
Yamahi?
NeNad: Godinama nisam imao problema. Odgovarali su mi godinama, a tako je krenula i trgovina, pa sam ja prezadovoljan. MP: Što je sa stazom u Zaboku? NeNad: Prodaje se. Projekti su napravljeni, a kupaca nema. Mi treniramo. Prošlu je godinu bila utrka. MP: Hoćeš li se sada posvetiti više
svom privatnom biznisu i dućanu ili treniranju drugih?
NeNad: Ne znam, sigurno i jedno i drugo. Vikendom po utrkama, dva-tri puta treninzi, uskladiti radno vrijeme po tome, specijalizirati se u servisu za preuređenje amortizera. MP: Kad se ženiš? NeNad: Sad ću valjda brže to ostvariti. Sad kad nisu motori na prvom mjestu, hahaha... MP: Nije valjda cura pravi razlog
prekida karijere?
NeNad: Nije, ona je ljuta što prestajem. Sad smo osmu godinu zajedno. Od početka ona mi je velika podrška, tjerala me na treninge. Jednom u Italiji startam prvi i padnem, zaostanem i nema moje table za pokazivanje, vratim se u box, a ona neće sa mnom razgovarati kako loše vozim. Zbilja je dobar trener i nikad joj ništa nije teško. Ujutro se digne da mi opere opremu, vozi kombi cijeli dan. MP: Kombi? Ima li vozačku? NeNad: Nema, stalno je vozila. Nitko nas, hvala Bogu, nije zaustavio. MP: Hvala na razgovoru a mi ti
želimo da jednako uspješno nastaviš karijeru kao trener i izbornik.
n Šipek, Božić i Leljak
Nenad Šipek i djevojka Karolina (desno) Danas Šipek trenira Klemena Gerčera