Vikend odredišta Našice

Templarska crkva Sv.Martina Centar Našica Župna crkva Sv. Antuna Padovanskog i kip majke božje pred crkvom

Templarska crkva Sv.Martina Izvor kod Našica

Mauzolej Grad u središtu Slavonije U srcu prelijepe i zlatne Slavonije smjestio se gradić Našice. Okružen raskošnim krajolikom već 700 godina dominira u podnožju Krndije. Oduvijek je svojom ljepotom privlačio pažnju mnogih putnika i turista. Bilo da se radi o povijesnim činjenicama ili rekreaciji i odmoru, Našice u svakom pogledu imaju puno toga za ponuditi TeksT i foTo: Nada Blažević i damir PritišaNac amo 50 km zapadno od slavonske metropole Osijeka nalaze se Našice. Prvi puta se spominju 1229. godine. U to doba njima su gospodarili iločki knezovi Ujlaky. U crkvenom pogledu vlasnici Našica bili su Templari - Ivanovci i Franjevci. Turci su vladali Našicama u 16. i 17. st. Prije 234 godine našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine. Pejačevići su u Našicama ostavili velikog traga, bilo da se radi o povijesnim objektima (dvorcima i kapelama, parkovima i perivojima), ili o kulturnim i umjetničkim postignućima (prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević 1885. - 1923.). Kako u obilazak svakog grada valja poći od centra, to činimo i ovaj put. Dvije velebne građevine dominiraju centrom Našica. Jedna je veliki dvorac Pejačević, a druga je župna crkva Sv. Antuna Padovanskog i franjevački samostan uz nju. Dvorac Pejačević građen je između 1811. i 1812. godine. Impozantna građevina dvorca proteže se iznad velikog parka. Sam perivoj pravo je bogatstvo biljnih i botaničkih vrsta, među kojima treba istaknuti brojno staro drveće: tu su mamutovac, ginko, paulovnija, trnovac, divlji kesten, lipe, platane, bijele topole, javori i grabovi, zasađeni po cijelom parku oko jezera u podnožju dvorca. Uz jezero je smješten osmostraničan drveni paviljon poznat kao Dorin paviljon, u kojem je ova svjetski poznata skladateljica skladala svoja glazbena djela. Dora Pejačević, najstarija kći dr. Teodora Pejačevića, živjela je za glazbu i u glazbi, kojoj je posvetila cijeli svoj život. Ime joj se nalazilo uz najpoznatija svjetska glazbena imena tog vremena, kao što su Robert Schumann, Petar Čajkovski i drugi. U dvorcu je danas smještena etnografska i lončarska zbirka te muzej posvećen značajnim osobama našičkog kraja. Zanimljiv je podatak da su u njemu rođena i dva hrvatska bana, Ladislav grof Pejačević (1824. - 1901.) i njegov sin dr. Teodor grof Pejačević (1855. - 1928.). Krajem Drugog svjetskog rata potomci porodice Pejačević iselili su se iz Hrvatske te živjeli diljem svijeta. Od danas živućih potomaka spomenut ćemo barona Nikolu Adamovića Čepinskog, koji je vitez i ambasador Malteškog reda u republici Hrvatskoj i živi u Zagrebu. Uspon iz parka podno dvorca vodi do glavne ulice, u kojoj je dru-

Mauzolej Pejačević i Kapela Uzašašča gospodnjeg Crkva Sv. A. Padovanskog Mauzolej

Dvorac Pejačević

go važno obilježje grada: crkva Sv. Antuna Padovanskog. Povijest bilježi da je podignuta u prvoj polovici 14. stoljeća i da ju je izgradio narod ovog kraja. Prvobitno je sagrađena u gotičkom stilu, da bi prilikom obnove u 18. stoljeću poprimila barokni izgled. Tada je sazidan visoki zvonik, a samostan uz crkvu dobiva današnji izgled. Unutrašnji prostor crkve prava je riznica umjetničkih djela, među kojima se ističu barokne skulpture i slike. Crkva ima sedam oltara i vrijedne barokne orgulje te dvije kripte. Samostan se nalazi uz južni zid crkve i danas je važno središte pastoralnog i umjetničkog života sjeveroistočne Hrvatske, u kojem djeluju mnogi poznati franjevci. Ispred crkve ističu se skulpture majke božje i Sv. Franje Asiškog.

Budući da su glavne znamenitosti Našica smještene u samom centru grada, treba otići do nedalekog trga koji krasi velika kružna fontana. Veliki trg je pješačka zona okružeFranjevački samostan uz crkvu Sv.Antuna Padovanskog Vodotoranj

na mnogim kafićima i ugostiteljskim radnjama. Kratak odmor na klupi kod fontane dobro dođe nakon hodanja gradom - grad se, naime, nalazi na brdovitom terenu, pa obilazak iziskuje i malo kondicijske spreme. Nakon odmora odlazimo do mauzoleja i kapelice grofova Pejačević koji se uzdiže na brdu u zapadnom dijelu grada. Mauzolej se veličinom i izgledom doima kao crkva, iako to nije. Samo nekoliko metara od njega nalazi se grob Dore Pejačević. S ovog položaja pruža se fantastičan pogled na okolna brda i zapadni prigradski dio Našica. Na jednom od brežuljaka vidi se templarska crkva Svetog Martina, do koje svakako treba otići. Najviše zbog toga jer je to jedina u potpunosti sačuvana templarska građevina u Hrvatskoj. Crkva Svetog Martina nalazi se na groblju prigradskog našićkog naselja Martin. Prije nego što krenemo do te crkve odlazimo do jezera Lapovac samo 2 kilometra od centra Našica.

Lapovac je jedno od najpoznatijih mjesta za odlazak u prirodu ili na piknik u okolici Našica. Jezero je bogato ribom, pa je idealno za pecanje, kupanje i slično. Osim toga, jezero služi i za održavanje sportskih natjecanja, od kojih je najpoznatije bilo Europsko prvenstvo u kajaku. Na jezeru Lapovac se zadnjih godina u svibnju održava odličan moto susret. Okolica Našica također je bogata brdskim izvorima pitke vode, koja izvire na mnogim mjestima u podnožju Krndije i posebne je kakvoće. Na putu prema crkvi Sv. Martina zaustavljamo se kod jednog od izvora. Nakon okrijepe uskom asfaltiranom cestom stižemo do pred sam ulaz u crkvu Sv. Martina. Dobar je osjećaj nalaziti se ovdje i zamisliti kako je sve to izgledalo u 13. stoljeću, točnije, 1226. godine, kada je ova crkva izgrađena. Pretpostavlja se da je crkva Sv. Martina bila svojevrsna ispostava Vitezova Templara za bankarske usluge i za zamjenu konja, obzirom da se nalazi na nekadašnjoj povijesnoj rimskoj cesti prema Kutjevu i Požegi. Ta cesta je dugi niz godina povezivala istočnu Slavoniju sa zlatnom Požeškom dolinom. Ova crkva je zbog svoje povijesne vrijednosti uvrštena u UNESCO-v popis zaštićene svjetske kulturne baštine. Od crkve se pruža lijep pogled na Našice.

Kao nekada vitezovi Templari, navlačimo rukavice i stavljamo kacigu na glavu, penjemo se na svog crnog čeličnog konja i za razliku od njih ne udaramo ga čizmama u slabine da bi jahali slavonskim krajem, nego odvrćemo gas i usmjeravamo ga put Osijeka. Dok se udaljavamo od crkve Svetog Martina, ona u retrovizorima postaje sve manja i manja, a glavom prolaze misli o slavnim danima naše povijesti i osjećaj ponosa na pripadnost ovome kraju. Treba reći da su Našice jedno od onih vikend odredišta za koja vam - kad ih jednom upoznate - sigurno ne treba pozivnica za idući susret, jer je on više nego izvjestan. n