Rally Dakar 2013

1. despres (Fra) KTM 43h.24min:22s 2. Faria (Por) KTM +10:43 3. Lopez (Chl) KTM +18:48 4. Jakeš (Svk) KTM +23:54 5. Pedrero (Esp) KTM +55:29 6. Pain (Fra) Yamaha +1.06:30 7. Rodrigues (Por) Honda +1.11:22 8. Pizzolito (Arg) Honda +1.26:07 9. Verhoeven (Ned) Yamaha + 1.26:35 10. Goncalves (Por) Husqvarna + 1:28:20

Cyril Despres

Doista nije nikakvo čudo što je Despres slavio već peti put, a još je manje iznenađenje što je KTM nastavio svoj predugački niz uspjeha, no tko zna kako bi sve završilo da se Yamahi na putu do pobjede nije ispriječila jedna obična krava Kroz pustinju i prašinu

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

FOTO: M. MArAgNI (KTM), YAMAhA, hONdA, BMW

Kad je trostruki pobjednik Marc Coma zbog nezaliječenog ramena u sam osvit utrke odustao od ovogodišnjeg nastupa, postojaje baš Yamaha imala vjerojatno najlakši, možda i najsnažniji te iznimno pouzdani motocikl. Iako nije pobijedio ni na jednoj etapi, Olivier Pain je minuta za prvu promjenu agregata i krene punom snagom na sljedećih nekoliko etapa, koje se su na kraju pokazale i ključnima. la je realna opasnost da će Francuz odjuriti daleko naprijed i ubiti svaku neizvjesnost. No, dan je odmora, preostalo je odraditi još samo šest etapa, a

Despres čami na 5. mjestu ukupnog poretka sa skoro pola sata zaostatka. Da stvar bude zanimljivija, u vodstvu nije neki od njegovih kolega iz tvorničke momčadi, čak ni neki suborac na KTM-u, nego već otpisani Casteu na podcijenjenoj Yamahi.

Moglo se očekivati da će KTM-ova armada ove godine nabasati na nešto jači pokret otpora, no malo tko je mogao predvidjeti da će im se najduže i najuspješnije opirati momčad Yamahe.

Vjerojatno i zato jer su svoje pripreme odrađivali u tišini, dok je nešto bučnije busanje u junačka prsa dolazilo iz smjera Husqvarne i Honde, koja je u svom hvalevrijednom povratku na ovo natjecanje Yamahi preotela i glavnog vozača

Rodriguesa. No, projekt baziran na motokros modelu YZ 450F za ovu je godinu još malo usavršen, tako da četiri dana za redom proveo na vrhu poretka, dok mu je njegov timski kolega Casteu čuvao leđa. Nade u Yamahinu moguću pobjedu bile su na vrhuncu na kraju 7. etape, kada Despres ostaje bez petog stupnja prijenosa na svom KTM-u. To i ne bi bio neki problem da nije riječ o tzv. maratonskoj etapi, nakon koje su motociklisti smješteni u posebnom kampu i ne mogu računati na pomoć servisnih ekipa, već sve popravke moraju obaviti sami ili uz pomoć drugih natjecatelja i to s priručnim alatom. Tu se pokazala sva ispravnost KTM-ova megalomanskog pristupa ovom sportu, zahvaljujući kojem se dijelom ekipe osjećaju i vozači koji nisu dovoljno brzi ili sretni da budu i dio tvorničke momčadi. Tako je poljski „privatnik“ Marek Dabrowski odlučio Despresu donirati svoj dovoljno očuvani pogonski agregat, dok su u procesu transplantacije asistirali ostali KTM-ovi vozači. Na Despresu je ostalo da prihvati kaznu od 15 Već je iduće jutro donijelo kišu, bujice i velike probleme u navigaciji, a iako je baš Pain ponajviše lutao i pao na četvrto mjesto, kolega Casteu je od njega preuzeo vodstvo i stvari su još uvijek izgledale dobro za Yamahu. No, nakon spomenutog dana odmora uslijedila je i presudna 9. etapa, u kojoj momcima u plavom sreća nije samo okrenula leđa, nego im je pokazala i golu stražnjicu. Na toj najdužoj dionici, koja je svojom glavninom vijugala kroz šumu, Casteu je u jednom od bezbrojnih zavoja pogodio - ni manje ni više - zalutalu kravu. Naizgled tijesno Osim što je pri padu iščašio rame, Casteu je i probušio spremnik goriva, a iako je nakon dodatnih tehničkih problema uspio junački progurati Yamahu kroz cilj, na kraju dana je morao odu-

Pozitivno ludilo

Cyril Despres - KTM Manuel Lucchese

Talijan Manuel Lucchese nije sasvim nepoznat, u Baja kategoriji ima čak i aktualnu titulu svjetskog prvaka, ali svejedno ostavlja dojam jednog od najneozbiljnijih natjecatelja. Prošle je godine donacije za nastup skupljao preko interneta, a ovaj put je rabljeni TM kupio samo dan prije nego ga je morao ukrcati na brod. Nakon toga mu je samo dva tjedna prije starta glavnina sponzora otkazala suradnju, no imao je sreću da mu se smilovao jedan od bivših natjecatelja i poklonio mu avionsku kartu. Na aerodromu se Lucchese pojavio s rezervnim pogonskim agregatom u rukama, kojeg je prijavio kao muzički instrument, kako bi platio što manju taksu za prtljagu, a kad je konačno sletio u glavni grad Perua, preko facebooka je tražio besplatan smještaj do starta samog relija.

Drugi se godinama studiozno pripremaju za nastup na ovom natjecanju i ne vide cilj, a Lucchese je i nakon takvih improvizacija odradio svih 14. etapa i stigao do Santiaga na solidnom 86. mjestu. Odmah iza njega, kao 87. je uvršten i Nicolas Boyer, koji je nakon 12 godina pauze nastupio na Hondi XR 400 iz pradavne 1999. godine, na koju je utrošio samo 3.500 eura iz svog (za ovo natjecanje) skromnog budžeta od 25 tisuća eura. Uz manje tehničke probleme i dva slomljena rebra, Boyer i njegova Honda su izdržali svih 8.000 km bez tehničke podrške i bez promjene pogonskog agregata.

Argentinski sveučilišni profesor Luis Belaustegui je za to vrijeme promijenio barem tri pogonska agregata, od kojih mu je jedan zablokirao usred 9. etape. Ne znajući što bi, iz čistog je očaja jednostavno rastavio i ponovo sastavio agregat i stigao do cilja ne samo te etape nego i cijelog relija. Doduše, na brzinskim ispitima je proveo više od 100 sati, a kad se tome pribroji i 13 kaznenih sati, ispada da je završio kao uvjerljivo posljednji, s 31 satom zaostatka za pretposljednjim Chichazolom i skoro 73 sati zaostatka za Despresom, koji je cijeli posao odradio za 43 sata. To je otprilike kao da ga je na utrci u trajanju od 5 krugova Despres pobijedio s 10 krugova razlike, no Belausteguijev pothvat je svejedno itekako vrijedan divljenja. Naime, uspjelo mu je završiti Dakar na dvotaktnom KTM-u EXC od samo 150 ccm. n

William Alcatraz - Polaris

Klasa T3 načelno se boduje u klasi automobila, no zanimljiva nam je zbog toga što je namijenjena lakim vozilima, koja, između ostalog, mogu biti pokretana agregatima motocikla. Još nam je zanimljivija jer u njoj već drugu godinu za redom dominiraju sve popularnija UTV vozila nastala na bazi radnih četverocikala. Na dugačkim ravnim dijelovima ti su „križanci“ donekle hendikepirani maksimalnom brzinom, no zato su zabavni i sposobni na teškom terenu i pješčanim dinama.

Kao i prošle godine, pobjedu je odio bivši Peterhanselov suvozač William Alcaraz za upravljačem Polarisa RZR XP 900, završivši kao ukupno 40. u konkurenciji automobila. Nicolas Duclos je iza-

Laka konjica brao isto vozilo, ali je sa sobom poveo i suvozača i završio kao 2., a da je od suvozača više štete nego koristi pokazao je i trećeplasirani Varela Reinaldo, koji je s Can-Am Commanderom 1000 završio ispred kombinacije BalartVergnolle u istom modelu. Između svih njih se smjestio Tim Coronel usamljen za upravljačem Go Kobra Suzukija, a s istim je buggyjem na 6. mjestu završio i bivši Grand Prix vozač Jurgen Van Den Goorbergh. Glavna zvijezda ove kategorije trebao je biti atraktivni buggy s karoserijom Smarta i mehanikom Polarisa RZR, no iako pompozno najavljivan, cijeli je projekt neslavno propao i prije starta zbog nemogućnosti zatvaranja financijske konstrukcije. n KONAČNI POREDAK

1. Alcarez Polaris 57h.57min:19s 2. Duclos-Delaunay Polaris +6.56:03 3. Coronel G.K.Suzuki +8.08:29 4. Reinaldo Can-Am +8:22:08 5. Balart-Vergnolle Can-Am +9.40:46 Heider Rodrigues - Honda

stati. Tek je nešto bolje prošao Pain, koji je tog dana nekoliko puta pao, oštetio motocikl, zaradio nekoliko šavova na podlaktici i potonuo u poretku, ali je svejedno odlučio nastaviti.

Nimalo iznenađujuće, na tom je skoro 600 km dugačkom brzinskom ispitu najbolje prošao lukavi Despres, koji je tako osvojio svoju prvu i jedinu ovogodišnju etapnu pobjedu, da bi idući dan konačno zasjeo i na vrh ukupnog poretka i tamo bez većih problema ostao do samog kraja. Bez obzira na predvidljivi rasplet, bilo je to najturbulentnije izdanje otkako je to natjecanje preseljeno u Južnu Ameriku, a s nepunih 19 minuta, koje su nakon 14. etapa dijelile vozače na pobjedničkom podiju i najneizvjesniji Dakar još od 2005. godine, kada je Despres odnio svoju prvu pobjedu. No, na taj podatak, baš kao i na to što su prvih 5. mjesta u ukupnom poretku osvojili vozači KTM-a, treba gledati s dosta rezerve.

Krenimo od Despresa i njegove naizgled tijesne pobjede. Za početak, treba uzeti u obzir da je Despres izostankom Come ostao bez jedinog dostojnog konkurenta i stoga nije trebao bezglavo juriti od samog početka. Isto tako, bio je prisiljen relativno rano ugraditi drugi agregat, još k tome rabljeni, nakon čega je vjerojatno u drugoj polovici relija malo štedio taj vitalni dio motocikla, budući bi mu eventualna sljedeća zamjena donijela kaznu od 45 minuta. I na kraju, bez obzira na sve probleme, pa i za njega atipične manje greške u navigaciji, Despres je za klasu bolji vozač od svog pobočnika Farie i samo 10 minuta razmaka između njih dvojice nikako ne može biti realno stanje stvari. Štoviše, Despres je čak i taktizirao na 12. etapi i zadovoljstvo odrađivanja navigacije prepustio nešto manje snalažljivom Lopezu, ne bi li tako malo usporio kolonu i omogućio da Faria, koji je tog dana krenuo kao 10., uhvati vodeću grupu te se učvrsti na drugom mjestu u ukupnom poretku.

Kad je pak u pitanju dominacija KTM-a, tu treba priznati da osvajanje prvih pet pozicija ne može biti slučajno. Isto tako, treba pohvaliti Lopeza, bivšeg vozača Aprilije, koji je samo mjesec dana prije relija ostao bez momčadi, ali je svejedno uspio ostvariti četiri etapne pobjede, a da ga na pretposljednjoj etapi nije izdao mjenjač, popularni Čilenac bi završio kao ukupno drugi sa samo četiri minute zaostatka za Despresom. Osim toga, iz redova KTM-a dolazi i možda najugodnije iznenađenje u vidu slovačkog vozača Jakeša, koji je konstantno držao visoki tempo i umalo završio na podiju. Međutim, pogled na sljedeću petorku djeluje prijeteće za austrijskog proizvođača.

husqvarna (ni)je prijetnja KTM-u

Uz već spomenutu Yamahu, koju je Pain na kraju doveo do 6. mjesta, tu je i Honda, s kojom je

Francisco Lopez - KTM

Rodrigues završio kao sedmi. Doduše, Rodrigues i Honda su istovremeno i blago razočaranje, budući ni u jednom trenutku nisu doista priprijetili vodećima, iako tu treba uzeti u obzir da je riječ o potpuno novom projektu. A nije pomoglo ni to što je na 11. etapi, nakon što je vodio na svim kontrolnim točkama, Rodrigues izgubio pola sata tražeći žicu koju je otrgnula pregažena grana.

Najbolje plasirana Husqvarna završila je tek na 10. mjestu, no možda baš tu treba tražiti glavnu prijetnju za KTM. Dakako, sve to pod uvjetom da Husqvarna uopće i bude konkurent, a u svijetlu toga da ju tu marku nedavno kupio direktor KTM-a. Bilo kako bilo, motocikl je iznimno brz, što potvrđuje i Goncalves, koji je imao sjajnu drugu polovicu relija, ali i Botturi, koji se držao unutar prve petorice sve dok na 12. etapi nije promašio jednu kontrolnu točku i zaradio sat vremena kazne.

Ipak, najjača karta Husqvarne bio je Joan Barreda Bort, koji je već prošle godine pokazao da može biti iznimno brz, da bi sada dao naslutiti kako je možda i jedini vozač koji se nalazi u rangu vanzemaljaca Despresa i Come. Poveznicu nalazimo u njegovoj neustrašivosti, ali i u načinu na koji poskakuje po pustinji, poput kamenog oblutka na mirnoj površini vode. Trebat će mu još koja godina da i u tom smislu dostigne Despresa i Comu, no Barreda je već sada sasvim solidan u navigaci-

MIRAN STANOVNIK

ji, a o njegovim stvarnim potencijalima najbolje svjedoči da je na kraju zaostao tri sata za pobjednikom, iako je već na 5. etapi izgubio 3 i pol sata zbog problema s pumpom za gorivo.

Osim njega, cilj u Santiagu je vidjelo još 124 vozača, od njih 183 koliko ih se našlo na startu u Limi. Dakle, dvije trećine natjecatelja se uspjelo probiti kroz pustinje Perua i Čilea, te prašinu Argentine, dok je nekoć u Africi tek svaki treći dio stizao do cilja. No, zbog geopolitičkih razloga i financijskih interesa organizatora eventualni povratak na Crni kontinent ionako spada u sferu znanstvene fantastike i u tom smislu treba cijeniti što je ovo peto južnoameričko izdanje svojom scenografijom bilo najatraktivnije do sada.

Odličnim se pokazalo premještanje starta u Peru, čime su natjecatelji već prvih dana bačeni u zagrljaj spektakularnih dina. Same etape su se doimale zahtjevnijima nego prošle godine, a i navigacija je igrala važniju ulogu. Možda nisu bile posebno lijepe, no brze makadamske dionice u Argentini su se pokazale odlučujućima, a sve je lijepo zaokruženo završnim etapama u zloglasnoj čileanskoj pustinji Atacama. Pritom bi se iz perspektive udobne fotelje moglo učiniti pogrešnim što je ponovo tek polovica od ukupno 8 tisuća prevaljenih kilometara otpala na brzinske ispite, no na tvrdom sjedalu rally motocikla i to se vjerojatno činilo previše. n Marcos Petronelli - Yamaha Svaki šesti na četiri

Broj natjecatelja u kategoriji četverocikala iz godine u godinu raste. Ovaj put je dosegao rekordnu brojku od 38 sudionika, što na prvi pogled još uvijek djeluje relativno skromno, no kad bismo ih pomiješali s vozačima motocikala, ispalo bi da sada već svaki šesti natjecatelj vozi na četiri kotača. S druge strane, uzlet te kategorije i dalje treba gotovo isključivo zahvaliti vozačima iz Južne Amerike, koji i dominiraju u svakom pogledu, a to posebno vrijedi za argentinsku braću Patronelli.

Alejandro Patronelli, koji je pobijedio na posljednja dva izdanja ovog natjecanja, propustio je ovogodišnji nastup, što je njegova dugokosog brata Marcosa, pobjednika iz 2010., učinilo glavnim favoritom. Uz izravnu

pomoć momčadi Yamaha France, Marcos Patronelli je bez većih problema u prvih nekoliko etapa stvorio ogromnu prednost koju je lako održavao do samog kraja. Jednako tako, Čileanac Casale je skoro cijeli reli proveo na 2. poziciji, dok je čast Europljana spasio poljski šumar Sonik osvajanjem 3. mjesta. Tako je Yamaha Raptor 700 ponovo pokupila sve lovorike, no brzom se pokazala i Honda TRX 700. Argentinac Bonetto je s tim četverociklom završio kao 4., dok je Emiraćanin Husseini bio najveća prijetnja Patronelliju, ali je zbog velikih tehničkih problema na 5. etapi na kraju završio kao tek 6. Među četverociklima s pogonom na sve kotače najbrži je bio Palma na Can-Am Renegadeu 800 X XC. n KONAČNI POREDAK

1. M. Patronelli (Arg) Yamaha 49h.42min:42s 2. Casale (Chl) Yamaha +1.50:35 3. Sonik (Pol) Yamaha +3.16:49 4. Bonetto (Arg) Honda + 3.40:10 5. Palma (Chl) Can-Am +4.35:57

Pijesak u cilindru

Slovenski veteran Miran Stanovnik prošle je godine dogurao do pada na desetoj etapi, a ovoga puta je zbog tehničkog kvara odustao već petog dana. KTM je potonuo u kao puder rahli „feš-feš“ i inhalirao pijesak u cilindar, što je dovelo do mehaničke havarije. Iako je na licu mjesta uspio dijagnosticirati kvar i donekle rastaviti agregat, nije mu uspio udahnuti život i bio je prisiljen izvjesiti bijelu zastavu. Do tog se trenutka držao provjerene recepture s kojom je u posljednjih 6 godina 3 puta uspio dohvatiti 13. mjesto u ukupnom poretku. Dakle, na prvoj etapi je bio suzdržan 57., nakon čega je svakog dana postupno pojačavao tempo i na kraju 4. dionice dogurao do 33. pozicije.

Iako mu je to treće posrtanje u posljednja četiri nastupa, Stanovnik ne namjerava odustati i već je najavio povratak iduće godine. Isto bi trebalo vrijediti i za srpskog natjecatelja Gabora Saghmeistera, koji se redovito upušta u ovu avanturu još od 2009. godine, odnosno od trenutka kada je Dakar premješten u Južnu Ameriku. Nakon prošlogodišnjeg odustajanja, ove je godine došao do cilja i završio na sasvim solidnom 61. mjestu, što mu je bilo dovoljno da osvoji i 8. mjesto u amaterskoj kategoriji Marathon, koja je svojim duhom nekako najbliža originalnoj ideji ovog natjecanja. Moraju se koristiti serijski okvir, ovjes i pogonski agregat, koji se tijekom utrke na smiju mijenjati, a bez obzira na ta ograničenja do cilja su stigla 22 natjecatelja, među kojima je najbolji bio belgijski vozač Despontin, koji je ujedno završio na vrlo dobrom 42. mjestu u ukupnom poretku. n