Extreme enduro Lika

Vožnja po potoku u Lici omiljena je dionica Tome Marića

Niti Expertima nije bilo lako: Slovencu Vornšek Andražu (KTM EXC 300) pomaže sunarodnjak David Isak (KTM EXC 250). David Krajcar, Buzet

DO IZNEMOGLOSTI

JEDNA OD NAJEKSTREMNIJIH UTRKA U HRVATSKOJ SVAKAKO JE ONA EXTREME ENDURO U LICI, KOJA POSTAJE SVAKOM GODINOM SVE EKSTREMNIJA ZAHVALJUJUĆI VELIKOM ISKUSTVU TOME MARIĆA. ČAK 200 VOZAČA STARTALO JE U SRBU, A ZAVRŠILO SVEGA NEKOLIKO NJIH

FOTO: ŽELJKO PUŠĆENIK

Umalom ličkom mjestu Srb održana je druga po redu Extreme Enduro utrka. Pod nazivom „The land of the wolf 2“, dečki iz MK Azalea pod dirigentskom palicom Tomislava Marića ponovo su organizirali pravi spektakl, te ovaj puta privukli 200 vozača iz 7 zemalja.

Prije nekoliko godina je sve krenulo s hard enduro utrkom bodovanom za PH i Alpe Adria, da bi prošle godine odradili ozbiljan zaokret, promijenili pravilnik i organizirali utrku pod imenom “Extreme enduro”. Izbačene su sve “lagane” dionice i dodani ekstremno teški usponi, pa tako utrka slovi, uz onu u Labinu, za najekstremniju u Hrvatskoj, što privlači i brojne strance koji vole izazov.

Unatoč lošem vremenu i kiši koja je padala danima prije same utrke, utrka je prošla bez kapi što je dovelo brojne promatrače i gledaoce. Kiša je srećom prestala u petak navečer, te je u subotu osvanuo sunčan dan. No staza je bila namočena, teška i zahtjevna. Balvani preko kojih vozači moraju proći prije nego krenu u šumu su bili ekstremno skliski, ali i cijela staza koja je za ovu godinu bila dodatno otežana je postala ekstremno teška. Sada opravdava epitet “Extreme enduro”. Sve je krenulo u subotu u 10 sati kada je startao prolog, odnosno borba za startne pozicije u dužini od oko 15 km. Startalo se po klasama Expert, Hobby, Veteran (40+) te Team. Vozila su se dva prologa, a najbolje vrijeme se uzimalo za startnu listu u nedjelju. Već nakon prvog prologa vidjelo se da su favoriti Slovenac Miha Špindler, koji ima vrhunske rezultate sa svjetskom elitom u Extreme enduru, Nijemac Valentin Rehl, koji je prošlogodišnji pobjednik ove utrke, te češki vozači David Cyprian sa samo 16 godina i njegov sunarodnjak Martin Volny. Sve redom vrhunski vozači koji prisustvuju na svim poznatijim utrkama ovog karaktera i kraj kojih je Slovenac Seleš Jaka zauzeo odlično 5. mjesto, dok je najbolje plasirani Hrvat bio Vozila Robert na 9. mjestu.

Vražji klanac mnogima je bio prevelik zalogaj

U nedjelju je utrka startala u 9 sati i to po redoslijedu koji su vozači ostvarili na prologu. 14 kontrolnih točaka (CP) trebalo je savladati za 6 sati. Izvorno je trebalo biti 15 kontrolnih točaka, ali su organizatori za klasu Expert izbacili jedan dio jer je staza natopljena kišom postala neprohodna. Prvi CP i Vražji Klanac (dio odmah iza CP 1) bili su preveliki zalogaj za sve one koji su došli nespremni ili sa krivim izborom gume, odnosno prevelikim pritiskom u zadnjoj gumi. Na tom dijelu je ubrzo u Hobby, Veteran i Tim klasi nastao čep, pa se vodila borba za svaki centimetar staze. Neki su tu izgubili i sat vremena za prijeđenih 200 metara. Baš zbog toga dijela organizator je produljio vrijeme trajanja utrke na 6 sati (4 sata traju druge slične utrke) kako bi svi oni u kojima je još ostalo snage dobili šansu da prođu barem pola staze, od zadanih 60 km. Staza je ove godine bila izrazito ekstremna i svaki vozač koji je došao dalje od druge kontrolne točke zaslužuje medalju za hrabrost. Na nekim su mjestima nizbrdice bile toliko strme da su organizatori postavljali table “Danger” kako bi smanjili mogućnost povreda. Na tim mjestima motor ste morali gurati nizbrdo većinom klizeći na guzici, iako su se vode-

Jaka Seleš, Slovenija

Vražji klanac; kamene stepenice presvučene blatom

ći Experti spuštali na motociklu, a da nisu ni trepnuli. No, nemojte misliti da je to najgore u “zemlji vukova”. Na ovoj stazi je bilo uzbrdica od kojih vam se ledi krv u žilama samo od pogleda prema vrhu, a često su uzbrdice bile toliko dugačke da niti ne vidite kraj. Naravno da se Tomo Marić pobrinuo i da bude kamenih stepenica raznih veličina, koje već na prvi pogled Expertima navlače osmjeh na lice, dok Hobby vozači počinju na raznim jezicima spominjati organizatora i njegovu užu rodbinu.

Nakon blata dolazi pijesak

Iako je kiša zalijevala stazu kako cijelo ljeto, tako i nekoliko dana prije, konfiguracija terena je vrlo specifična tako da čim ste se dočepali “tank pointa”, koji se nalazi između 5. i 6. kontrolne točke, blato i sve muke po blatu ostaju iza vas. Ovdje ste počeli vožnju na specifičnom šljunčanom terenu koji po mokrom ima odličan grip (bolji nego po suhom ), te je na tom djelu i kamen hrapav pa je vožnja po njemu puno lakša.

I ove godine su u Lici bili prisutni pomagači na najtežim dijelovima. Iako organizatori ovaj puta nisu mogli osigurati dovoljan broj pomagača, nadaju se da će se svi ljubitelji ovog sporta pojaviti sljedećih godina, kao gledaoci ili kao pomagači te na taj način doprinijeti da se ovaj događaj digne na još višu razinu. Želja organizatora je pokušati domaćim vozačima i gledateljima omogućiti da osjete čari pravih ekstremnih utrka poput Erzberga ili Red Bull Romaniacsa, a da za to ne trebaju odvojiti 500 ili više eura. Slovenac u kratkim rukavima prešao favorite

Najbrži vozač u expertima Čeh Martin Volny stigao je na cilj za nevjerojatnih 2 sata i 38 minuta, dok je njegov mladi sunarodnjak David Cyprian ciljem prošao za 2 sata i 45 minuta. Slovenac Miha Špindler je imao nekoliko padova te se morao zadovoljiti 3. mjestom, i vremenom od 3 sata i 3 minute. Ne možemo, a da ne spomenemo Slovenca Vačun Blaža sa Koroških brega koji je vozio u majici kratkih rukava i svojim osebujnim stilom stigao ispred Valentina Rehla. U ovoj klasi završilo je 15 vozača što je puno manje nego prošle godine, a svi koji su se probili do cilja su vrhunski vozači. Od naših, u vremenu su završili samo Robert Vozila na odličnom 8. mjestu i mladi talentirani Josip Jakotić na 14. mjestu. Marko Prodan je odabrao krivu gume i došao u cilj nakon isteka vremena.

U klasi Hobby bilo je samo 19 vozača koji su završili utrku u vremenu. Tomaž Podvratnik poveo je od početka, iako su mu Leo Malkić i Andrej Črnković bili vrlo blizu i samo čekali da napravi grešku. Tomaž je utrku odradio vrhunski i zasjeo na kraju na 1. mjesto, Leo Malkić je zauzeo drugo mjesto, a Andrej Črnkovič, unatoč povredi ramena koju je zaradio samo 2 tjedna prije utrke, zasluženo osvojio 3. mjesto. Od Hrvata u Hobby klasi završili su još Galoić Davor na 10. mjestu, Filipović Karlo na 12. mjestu, Lučić Robert na 13. mjestu i Mileusnić Dino na 15 mjestu.

Albert Ferlinc, Slovenija

Tek jedan od brojnih dugačkih uspona

Klasom Veteran dominirali su Slovenci. Prvi je u cilj došao Vlado Vukolić, iza njega Novak David, a treće mjesto je zauzeo Sandi Jeram. Osim njih u cilj su u zadanom vremenu ušli samo još Jesernik Rene kao četvrti, te iza njegovih leđa Harringer Jurgen i Zand Martin. Naši dečki na žalost nisu stigli u zadanom vremenu.

Klasa Team je startala zadnja i najviše se mučila sa spomenutim čepom u Vražjem klancu, no ipak 3 tima su se probila do cilja. Prvo mjesto zauzeo je Češki tim Cyprian Zdenek / Hanus Rastislav iz Žohar moto tima koji su u cilj ušli za 3 sata i 51 minutu. Drugo mjesto je zauzeo slovenski tim Divji Petelini - Boštjan Smolič i Robek Gregor, dok su treći stigli Žugić Franci i Penca Janez.

Ove godine utrka je bila puno teža, iako organizatori tvrde da im to nije bila namjera i da će za sljedeću godinu uvesti neke promjene u slučaju obilne kiše, pogotovo za Hobby klase. Za njih namjeravaju promijeniti redoslijed startanja i izbaciti neke dijelove, a sve kako bi se smanjio mnogima fatalan čep na početku utrke. Ove godine je organizacija u Lici dignuta na jednu novu razinu te se pazilo na mnoge detalje, od uređenja boksova, izrade pehara, označavanja staze, pa do pristupa vozačima.

Iako su organizatori obećali da će sljedeće godine biti malo lakše, teško je povjerovati u to, jer ipak se oni nazivaju „Brkati Sileđije“. Mi ćemo sa zadovoljstvom i sljedeće godine ovdje biti nazočni, a nadamo se da ćemo vidjeti i vas. n