SWM Gran Tourismo

Obujam Deklarirana snaga Težina Cijena

445,3 ccm 30 KS 151 kg (suha) 43.000 kn

SWM GRAN TURISMO

TEST

PIŠE: FILIP FILIPOVIĆ FOTO: FILIP FILIPOVIĆ, SWM

SKORO PA MOTOCIKL

Gran Turismo je motocikl u retro stilu koji se na tržištu nalazi tri godine, a na modelu za 2017. sve preinake i izmjene za cilj imaju zadovoljavanje Euro 4 norme. Kakav je prethodni model nismo imali priliku probati, ali ovogodišnji kao da je izašao iz Grunfove radionice.

Gran Turismo je jedan od cestovnih motocikala kojime se tvrtka SWM nakon dugo godina vratila na tržište. Sedamdesetih i osamdesetih godina bila je koliko toliko uspješna na motocross sceni, a sada je uz terenske motocikle odlučila ponuditi i nekoliko cestovnih modela. Gran Turismo jedan je od njih, a od ove godine bi trebao zadovoljavati Euro 4 normu pa se najveće izmjene tiču agregata i kočnica. Izrađen je u retro stilu oko agregata starije koncepcije ali s nekim modernim detaljima kao što su prednji valoviti disk i Brembo dvoklipna kliješta. Kasnije smo čuli da se za Brembo kliješta nadoplaćuje, ali nam to nitko nije mogao potvrditi.

Agregat je zračno hlađeni jednocilindrični zapremine 445 ccm s jednom bregastom osovinom i četiri ventila. Skromne je snage koja iznosi 30 KS i okretnog momenta od 36 Nm i uz pomoć velikog spremnika u koji stane 22,5 litre goriva morao bi biti sposoban prevaliti i nekoliko stotina kilometara između dva punjenja, što na žalost nismo imali prilike provjeriti.

Tvoje lice zvuči poznato

Paljenje mu je elektronsko i po svemu bi trebao zadovoljavati Euro 4 normu, a iako su nam tvrdili kako su svi dijelovi osmišljeni i proizvedeni u vlastitim pogonima u Italiji, nije nam bilo lako u to povjerovati jer su gotovo svi dijelovi na prednjem kraju jednaki kao na MASH motociklima uključujući i kontrolne instrumente. Još kada se podsjetimo da SWM i MASH imaju istog kineskog vlasnika stvari nekako drugačije zvuče. Ne znamo zašto su nam ovakve neistine plasirane na službenom predstavljanju, ali svakako ne idu u prilog proizvođaču.

Gran Tourismo je retro skrojen motocikl koji ima vrlo opušten položaj vozača, udobno sjedalo i dobar ovjes. S druge strane mjenjač i tehnički dijelovi ljepše izgledaju nego što funkcioniraju

Iako je Gran Turismo građen na staroj tehnologiji on uopće ne izgleda loše. Barem kada ga pogledate s udaljenosti od deset metara, a zašto je to tako napisat ćemo nešto kasnije. Linije su mu klasične s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, a tu u prilog ide i stara tehnologija koja je na njemu korištena. Jednocilindrični agregat ima dvostruki ispušni sustav koji je izveden s obje strane motocikla i dovršen poliranim megafonima. Stil svakako izdiže i okruglo prednje svjetlo iznad kojeg su smješteni također okrugli instrumenti. Ogromni spremnik goriva spoj je klasike s modernim bridovima i linijama na koji se fino nastavlja debelo podstavljeno i udobno ravno sjedalo. Sve u svemu Gran Milano ne izgleda loše dok mu se ne približite, a pogotovo kada ga odvedete na vožnju.

Kada ga pogledate izbliza zapazit ćete kako se sve na njemu čini jeftino. Grafike na instrumentima, koji su definitivno jednaki kao na MASH motociklima, iskrzane su, pokazivači smjera načinjeni od jeftine plastike, a na nekim modelima varovi na okviru i ispušnom sustavu neobrađeni su do te mjere da su na njima ostali komadi šljake i progoreni dijelovi. Ovi detalji ostavili su nas zatečene pa smo obišli i ostale motocikle i vidjeli da se na nekima razlila boja prilikom lakiranja, da drugi imaju stražnje amortizere s lažnim plinskim spremnicima i kotačićima za podešavanje, a ista stvar je bila i s prednjim vilicama. Neki su čak imali Brembo kočiona kliješta dok su drugi imali neka bezimena, a nitko nije znao reći zašto je to tako. Motocikli su izgledali kao da su ih na brzaka sklapali noć prije i nismo mogli naći dva jednaka. Palo nam je na pamet da se radi o prototipovima, ali na naš upit nitko nam iz tvornice nije dao odgovor. Dapače, nismo dobili odgovor niti na jedan upit.

Imate li sredstvo protiv štucanja

U vožnji se Gran Turismo ponaša čak i malo iznad očekivanja. Položaj vozača je dobro prilagođen, a sjedalo debelo i udobno. Ako ga uspijete ubaciti u prvu brzinu možete čak i lagano krenuti u vožnju što nama s našim primjerkom nije uspjelo pa smo kretali iz druge uz nešto jači gas i proklizavanje spojke. Prva brzina kao da nije bila ugrađena. U sporoj vožnji motocikl ima pretenzije zatvaranja upravljača pa treba biti oprezan, ali jednom kada ste na cesti vožnja je neočekivano ugodna, tj. bila bi da agregat ne zacukava kao da ostaje bez goriva u području oko 3.000 o/min što je i idealan raspon za turističku vožnju. Čak smo i pomislili da nema goriva u spremniku jer nam je kontrolna žaruljica rezerve bila upaljena otkada smo krenuli. Metodom bacanja pogleda u spremnik goriva utvrdili smo da goriva ipak ima, a na upit vodiču zašto je onda upaljena žaruljica odmahnuo je da je pokvaren pokazivač.

Morali smo zato voziti u višem broju okretaja gdje se problem sa štucanjem smanjio, ali ne i potpuno nestao. Kasnije smo opet neslužbeno saznali da je vjerojatno zacukavao jer su neki dijelovi agregata i ubrizgavanja sa starog Euro 3 modela, a neki za novi Euro 4. Dakle ovaj motocikl čak i nije to što biste trebali dobiti jednom kada ga platite već se radilo o Frankensteinovoj rukotvorini.

Spomenuli smo da je vožnja neočekivano ugodna, a to se prvenstveno odnosi na ovjes koji nakon svega, potpuno neočekivano radi ono za što je izrađen. Relativno je tvrd, a odaziv pri prelasku preko neravnina brz i precizan. Niti jednom nismo osjetili udarac koji bi nas zasmetao ili nas tjerao da mijenjamo putanju. Vjerujemo da je tome pripomogla i brzina koju nam je vodič održavao ispod 60 km/h, ali ne vjerujemo da bi se ovjes pri većim brzinama lošije ponašao. On je jednostavno jedna od svijetlih točaka ovog motocikla, a proizvođač je Taiwan Chengfeng Industry.

Kočnice se drže u pripravnosti

S druge strane ono što nam je bilo poznato jesu ABS sustavom opremljene Brembo prednje kočnice, odnosno dvoklipna kliješta jer plivajući disk sigurno nije bio Brembo. Očekivali smo da će barem kočenje biti pouzdano, ali kao i kod svega na ovom motociklu prevarili smo se. Kočnice su bile gumene na pritisak iako su imale čak i opletena crijeva, a disk pločice kao da su klizale po disku bez trenja koje bi nas usporavalo. Nakon nekoliko testova i proba uspjeli smo natjerati kočnice da počnu gristi disk onako kako bismo očekivali, ali to je bilo moguće samo kada biste ih prvo zagrijali držeći u vožnji lagano stisnutu prednju kočnicu kilometar ili dva. Tako zagrijane kočnice radile su besprijekorno, ali samo dok se ponovo nisu ohladile. Naša pretpostavka je da materijali diska

Dizajnu se nama što reći. Ipak, tehnici se ima štošta za prigovoriti

Pokazivači smjera načinjeni od jeftine plastike, a na nekim modelima varovi na okviru neobrađeni su do te mjere da su na njima ostali komadi šljake i progoreni dijelovi. Posumnjali smo da modeli Gran Milano imaju stražnje amortizere s lažnim plinskim spremnicima i kotačićima za podešavanje samo radi boljeg dizajna

i kočnica nisu bili kompatibilni. Što se ABS sustava tiče mišljenja smo da je i on bio u istoj “bit će riješeno” ladici kao i dijelovi agregata. Naime, nismo ga uspjeli aktivirati koliko god se trudili, a da nešto stvarno nije u redu zaključili kada se nije aktivirao čak niti na travnatom odmorištu pokraj ceste. S druge strane, modeli koji nisu bili opremljeni Brembo kočnicama, kočili su solidno iako niti na njima nismo uspjeli aktivirati ABS na prednjem kotaču, jedino na stražnjem. vožnje već smo pokušali izvući konačni zaključak o ovom motociklu. Namjerno smo ulovili mjesto posljednjeg u grupi i usporili kako bismo prije zavoja stvorili dovoljan razmak za ubrzanje i neku normalnu brzinu kojom bismo ih prošli. Najveća brzina koju smo tako uspjeli postići bila je 80 km/h i pri njoj se Gran Turismo ponaša sasvim pristojno jedino u zavoje ulazi nešto teže odnosno treba ga pritisnuti. Najveći problem može vam predstavljati prijenos jer, iako ima samo pet stupnjeva, mjenjač je toliko neprecizan da nikako nismo uspijevali zapamtiti i kojem se stupnju nalazimo. Razlog vidimo u duljini hoda mjenjačke poluge koji je u

Izdaleka izgleda retro i trendi, no kada ga pogledate izbliza zapazit ćete kako se sve na njemu čini jeftino

Prekidač paljenja izgleda moderno i djeluje kvalitetno

Vrlo klasična i stara tehnologija koristi se na SWM motociklima (1) Radijalna prednja kliješta marke Brembo s modela Gran Milano (na slici), možete kao nadoplatu naručiti i za Gran Tourismo. (2) Varovi na ispušnom loncu koji sada zadovoljava Euro IV norme potpuno su neobrađeni. Na slici je Gran Milano

Modeli Gran Tourismo i Gran Milano dijele istu osnovnu mehaniku

TEHNIČKI PODACI

Motor: 1 cilindar Promjer x hod: 90 x 70 mm Obujam: 445,3 ccm Razvod: Jedna bregasta osovina u glavi i 4 ventila Odnos kompresije: 10 : 1 Hlađenje: zračno i uljno Paljenje: elektronsko Napajanje: elektronsko ubrizgavanje goriva Spojka: višestruki diskovi u uljnoj kupci Mjenjač: 5 brzina Završni prijenos: lanac Okvir: čelične cijevi Ovjes: naprijed potpuno izokrenuta vilica ø 43 mm i hoda 125 mm; straga dva amortizera hoda 99 mm Gume: prednja 100/90-19, stražnja 130/80-17 Kočnice: naprijed disk ø 260 mm i kliješta s dva klipa; straga disk ø 220 mm i kliješta s jednim klipom; ABS Dimenzije (u mm) i težina: visina sjedala 808 mm, osovinski razmak 1.441 mm, suha težina 151 kg Deklarirano: snaga – 30 KS (22 kW) pri N/A o/min, maks. okr. moment – 36 Nm pri 5.500 o/min

Spremnik goriva: 22,5 l

Veliki spremnik goriva, ovjes, položaj vozača

Neuglađen agregat, mjenjač, kočnice s Brembo kliještima, kontrolni instrumenti, završna obrada, cijena

cijena 43.000 kn

svakom stupnju drugačiji. Negdje je veoma dug, dok već u idući stupanj ulazi momentalno. Ovakav mjenjački sklop potpuno je zbunjujući i nelogičan. Ali u nekom trenutku smo ipak uspjeli ubaciti u prvu brzinu što nam je ponovo poremetilo raspored stupnjeva prijenosa koji smo imali u glavi.

Kako sam sebi podmetnuti nogu

Kada na kraju zbrojimo sve što smo doživjeli s ovim motociklom i k tome dodamo nekooperativnost i nekomunikativnost proizvođača koji je probne vožnje i organizirao, ne možemo se oteti dojmu da se netko s nama našalio. Ustvari našalio se s cijelim svijetom jer je bilo novinara s gotovo svih kontinenata i tržišta. Tim više što smo u razgovoru sa zastupnikom i uvoznikom za Australiju saznali kako su SWM retro modeli tamo vrlo popularni i konkurentni te da s njima nemaju problema. Priznao nam je i da prije prodaje s njih ukloni i zamjeni boljima jeftine dijelove poput ogledala, ručica na upravljaču, pokazivača smjera i slično, ali da mehanički nemaju s njima nikakvih problema niti reklamacija. Doduše u Australiji se još uvijek prodaju Euro 3 modeli pa to nema baš puno veze s novim modelima koji su izmijenjeni i koje smo mi isprobali. Ako se ipak radilo o prototipovima, što nam nitko nije potvrdio niti opovrgnuo, to nam je trebalo biti napomenuto pa ne bismo gledali estetske detalje poput varova i boje, ali čak i tada bi motocikli morali biti potpuno ispravni i u voznom stanju što za primjerke koje smo isprobali nikako ne bismo mogli reći. Na to dodajmo i najavljenu cijenu od 43.000 kn za koju, recimo, možete dobiti bolju i moderniju Yamahu MT-03 neusporedivo boljih voznih karakteristika i završne obrade. Možemo reći da je ovaj test bio jedno novo iskustvo kojeg ćemo se dugo sjećati, a proizvođač je sam sebi podmetnu nogu koja se proteže oko cijelog svijeta. n

POGLED NA

KONKURENCIJU Agregat Maks. snaga

MASH Five Hundred 1 cilindar, 397 ccm 27,6 KS - 7.000 o/min

SWM Gran Turismo 1 cilindar, 445,3 ccm

Husqvarna Svartpilen 401 1 cilindar, 375 ccm

30 KS - N/A o/min

43,6 KS - 9.000 o/min

Maks. okretni moment Masa Gume (sprijeda / straga)

30 Nm - 5.500 o/min 151 kg 90/90-19 / 130/70-18

36 Nm - 5.500 o/min

37 Nm - 7.000 o/min

151 kg (suha)

100/90-19 / 130/80-17

150 kg 110/70-17 / 150/60-17

Hod ovjesa (sprijeda / straga)

n.d.

Osovinski razmak

Visina sjedala od tla

n.d. 780 mm

Spremnik goriva Cijena

13 l 36.404 kn

125 / 99 mm 1.441 mm 808 mm 22,5 l 43.000 kn

142 / 150 mm 1.357 mm 835 mm 9,5 l cca 50.000 kn

SWM se igrao predstavljanja novih modela

SWM je tvrtka koja se motociklima bavi od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali je iz raznih razloga više provela u mirovanju ili propadanju nego li u razvoju motocikala. Na scenu se vratila 2014. ulaskom kineskog kapitala u tvrtku, a po kuloarskim pričama organizatora cjelokupna proizvodnja zadržala se “in house”, od ideja do proizvodnje svih dijelova. Kasnije smo vidjeli da to ustvari nije tako.

Tvrtka SWM je ovoga proljeća po prvi puta organizirala predstavljanje novih modela u skorijoj prošlosti svoga postojanja. Naime, ova se tvrtka, iako je sedamdesetih i osamdesetih godina radila povremeno uspješne off-road motocikle, vratila na scenu unazad nekoliko godina nakon više od dva desetljeća mirovanja i raznih promjena vlasničkih struktura. Povratak je omogućio kapital koji je osigurala kineska tvrtka Shineray Group time ustvari preuzevši tvrtku. Oni su nakon što je BMW prodao KTM-u Husqvarnu kupili ono što je preostalo, a to je deset starih Husqvarna modela i tvornički pogon u Vareseu. Kupili su i prava na korištenje SWM imena te ponovo zaposlili otpuštene radnike. Iako ovo na prvu izgleda kao priča koja ima svjetlu budućnost izbliza je prikaz nešto drugačiji. Službeno predstavljanje sastojalo se od koktela dobrodošlice na kojem nam je Ennio Marchesin, Marketing, Communication & PR Director poželio dobrodošlicu i priznao da se nisu nadali ovako velikom odazivu. Na ovaj Press Launch pozvani su novinari, ali i zastupnici iz cijeloga svijeta pa je broj odazvanih skočio na nešto manje od stotinu ljudi koji su trebali isprobati motocikle u dan i pol. Nakon koktela dobrodošlice nikakva komunikacija prema novinarima nije odrađena osim obavijesti da je doručak u 7 sati, a u 8 već krećemo u tvornicu. Niti idući dan nisu predstavljeni motocikli već smo nakon prijazacije nije znao reći postoji li uopće vodič. Čim smo krenuli priključio nam se jedan čovjek i suvereno zauzeo prvu poziciju pa smo zaključili da je on naš vodič što se pokazalo točnim. Ne moramo reći da niti on nije govorio ništa osim talijanskog, a i on mu je slabo išao. Uz obrazloženje da je policija jako stroga tempo nam je cijelo vrijeme držao ispod 60 km/h tako da motocikle nismo uspjeli isprobati kako valja, ali i ono što smo uspjeli bilo nam je dosta. Nekim motociklima je stalno bila upaljena žaruljica da je gorivo na rezervi, nekima nisu radile kočnice, nekima se nije moglo ubaciti u prvu brzinu, nekima instrumenti nisu ispravno pokazivali informacije, a neke nismo uspjeli niti upaliti. Ustvari, nismo imali niti jedan motocikl koji je bio u potpunosti ispravan. Na većini motocikala varovi su bili neobrađeni, boja se razlijevala na prijelazima, a neki su imali i lažne spremnike plina na amortizerima. Za jedan Gran Milano koji smo vozili (onaj koji nije imao prvu brzinu i koji je stalno bio na rezervi), sumnjamo da je imao i lažni ABS jer koliko se god trudili nismo ga uspjeli aktivirati. Čak niti na travi. Iako su nam stalno govorili kako sve dijelove proizvode u Italiji, istina je da većinu dijelova dijele s kineskim MASH motociklima koji su također u vlasništvu Shineray grupe. Cijelo događanje kao da se odvijalo u zoni sumraka ili nekoj drugoj dimenziji gdje je Monty Python glavni organizator. Niti na jedno pitanje nismo dobili službeni odgovor već neka kuloarska nagađanja između novinara i zastupnika kako je vjerojatno riječ o prototipovima što nitko nije potvrdio niti opovrgnuo. Na kraju smo svi na glas negodovali i ismijavali cijeli događaj kako bi nas organizator bar tako doživio međutim svi smo bili ignorirani. Jedan je kolega iz Australije došao isprobati isključivo novi Superdual, ali nije došao na red pa je otputovao kući neobavljena posla. Za organizatora je ovo bio vrhunski organiziran događaj, ali jedino stvarno vrhunski organizirano bio je catering i to samo zato što ga nije organizirao SWM. Ovaj proljetni događaj trebao je službeno označiti prekretnicu i povratak tvrtke SWM na motociklističku scenu, ali ovako lošim proizvodima i organizacijom vjerojatnije je da su sami sebi podmetnuli nogu i izbacili se sa scene prije nego li su na nju i stupili.

ve, a deset minuta prije prvih vožnji, obaviješteni u kojim smo grupama. Nikakve informacije nismo dobili o motociklima ili samoj tvrtki. Presvlačili smo se u dvorištu tvornice, u ulaznom dijelu prodajnog salona i na cesti. Tek nakon upita gdje možemo ostaviti stvari na sigurnom uputili su nas mahanjem ruke da na drugom kraju dvorišta imamo svlačionice s ormarićima. I stvarno, tamo smo našli uredne, čiste i prostrane svlačionice. Čak i nakon našeg upita organizatoru nije palo na pamet da preko razglasa polugole ljude uputi u svlačionice. Neki su novinari vozili cestovne, ali i MX motocikle pa su imali više kompleta opreme koja je stajala razbacana po dvorištu u nadi da nitko ništa neće otuđiti. Da stvar bude bolja nabrojali smo oko 12 sjedalica koje su bile na raspolaganju za nas gotovo stotinu. Između i nakon vožnji svi smo sjedili na travnjaku, rubnicima i cesti. Naša vožnja je završila u 12 sati pa smo do 18:30 kada je po nas došao autobus sjedili na travnjaku. Srećom bilo je oblačno pa nismo izgorjeli na suncu. Nakon presvlačenja uputili smo se prema parkiranim motociklima i bezuspješno pokušali saznati gdje se nalaze pojedine grupe jer nitko od dvadesetak zaposlenika koji su bili uz motocikle nije govorio niti jedan drugi jezik osim talijanskog. Na kraju su svi novinari sjeli na po jedan motocikl i branili ga životom od drugih koji su imali jednaku namjeru. Nakon više od pola sata čekanja nekoliko nas odlučilo je da odemo sami na vožnju jer nam nitko iz organi-

Lijepo uređen prijemni salon i bogat catering jedino je što je funkcioniralo kako treba.

Superdual 650 putni je motocikl srednje zapremine koji pokreće jedan cilindar zapremine 600 ccm.