11 minute read
Dakar Rally 2019
by MOTOPULS
SPORT y DAKAR RALLY 2019. TROSTRUKA POBJEDA KTM-a
Iako je u Peruu bilo napeto do samog kraja, a Van Beveren je s Yamahom u stopu pratio vozače Honde i Husqvarne dok su se izmjenjivali u vodstvu, 18. uzastopna pobjeda KTM-a, zapravo, nikad nije bila previše upitna. Ali baš trostruka pobjeda? Kao da im glavni sponzor doista daje krila, tri tvornička vozača KTM-a su zauzeli sve stepenice na podiju, a na najvišoj je bio Australac Toby Price, koji je cijeli reli odvozio s ozlijeđenom šakom
Advertisement
PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ
Teško je reći kad su porazi teže padali konkurenciji KTM-a. Da li u ona vremena kad su Despres i Coma već do polovice relija Dakar ostavili svoje progonitelje toliko iza sebe da su ovi vozili u drugoj vremenskoj zoni, ili ih ipak još više bole porazi iz posljednjih nekoliko godina? Znate već, Price, Walkner i Sunderland su nekako suzdržani do dana odmora i daju ostalima nadu, a onda u drugom dijelu relija izlaze iz sjene te neumoljivo pojačavaju tempo dok ne smelju i posljednjeg protivnika. Zašto bi na početku 2019. bilo išta drugačije?
I doista, vozači KTM su suzdržano krenuli u reli te je na dan odmora, odnosno nakon pet od deset etapa, u vodstvu bio Ricky Brabec na Hondi. Pomalo iznenađujuće, jer Brabec je po hijerarhiji tek četvrti u Hondinom kvintetu, ali pokazalo se da to nije slučajnost. Jer Amerikanac je vodio nakon 7. etape s dotad rekordnih 8 minuta prednosti u odnosu na Van Beverena na Yamahi i tada trećeplasiranog Pricea na KTM-u. S time da je potonji Australac u tom trenutku već trpio paklene bolove u desnoj šaci, koju je ozlijedio i operirao samo mjesec dana ranije.
I taman kad se činilo da se naziru prve pukotine u oklopu KTM-a, dotad samozatajni Brabec se na startu 8. etape drznuo otvoreno pričati o
LAIA SANZ
Vozi ženski!
Anastasiya Nifotnova je prva žena kojoj je uspjelo stići do cilja u „Original by Motul“ kategoriji u kojoj vozači nemaju prava na asistenciju, nego moraju sami popravljati svoj motocikl, a stvari im trebaju stati u jedan drveni sanduk. Ruskinja je s Husqvarnom bila čak 8. u toj kategoriji, ali i treća u zasebnoj konkurenciji žena. Ispred nje je bila Mirjam Pol s Husqvarnom, ukupno 46., dok je klasa za sebe i dalje Laia Sanz, koja je 2014. bila i deveta u ukupnom poretku, a ovaj put je kroz cilj prošla kao 11. Plasmanom među prvih 15 dobila je i jedan dio oklade prema kojoj može ošišati timskog kolegu Tobyja Pricea. On je pak dobio onaj drugi dio oklade, prema kojem, ako završi na podiju, može dati francuski poljubac simpatičnoj Španjolki. Dvostruki pobjednik! n
mogućoj pobjedi. I tako je naljutio narančaste bogove. Dopustili su Amerikancu da odradi još samo 56 km prije nego će izdahnuti agregat na njegovoj Hondi. Dakako, nije to prvi put da se takvo što dogodi nekom vozaču Honde, baš kao ni Brabecu. Uostalom, i prošle godine je na isti način završio reli. I tada su bile samo tri etape do kraja, i tada je odradio samo pedesetak kilometara.
I tu je već bilo jasno kako će završiti. Vozači KTM su imali odličan dan i Price je preuzeo vodstvo, dok je Walkner skočio sa sedmog na treće mjesto, a između njih je bio samo Quintanilla na sestrinskoj (da ne kažemo identičnoj) Husqvarni. Jedina prava prijetnja hegemoniji KTM-a bio je Van Beveren na Yamahi, još uvijek taman unutar deset minuta zaostatka, no narančasti bogovi su se, za svaki slučaj, pobrinuli da i njega izda pogonski agregat. I to već idućeg dana, samo 17 km prije kraja pretposljednje etape.
Rat KTM-a i Honde
I tako je uoči starta posljednje dionice Price ima jedva 62 sekunde prednosti u odnosu na Quintanillu i nepunih 7 minuta u odnosu na Walknera. Quintanilla je krenuo na sve ili ništa i ubrzo nakon starta preletio preko stepenaste dine te na doskoku brutalno pao. Imao je sreće da je pritom ozlijedio samo lijevi gležanj, a iako je junački nastavio i završio reli, vozač Husqvarne na kraju neće biti ni na pobjedničkom postolju. Narančasti bogovi su se pobrinuli da na njemu bude mjesta samo za tvorničke vozače KTM-a.
Trećeplasirani Sunderland je slavio 2017., drugoplasirani Walkner je pobijedio prošle godine, a ovogodišnji pobjednik Price je na najvišoj stepenici bio i 2016. I ne može se reći da je Priceu išta poklonjeno. Taj nevjerojatni Australac je ranije u karijeri doslovno slomio vrat. Kralježnica je pukla poput grančice i bilo je pravo čudo što je to uopće preživio, a kamoli da je nakon toga uspio i prohodati. I što je onda takvom stvoru puka ozljeda šake koju je vukao cijeli reli? Vidjelo se da vozi nježno i da čuva ruku, ali kao da je zbog toga izgubio samo na atrakciji, ne i na čistoj brzini. Apsolutno zaslužena pobjeda i njega i KTM-a, iako ni ove godine nije moglo bez kontraverzi i otvorene vatre iz rovova Honde.
Sve se zakuhalo na osmoj etapi. Sunderland je trebao krenuti prvi i sam navigirati u peruanskoj pustinju, što mu dokazano nije jača strana. Osim toga, suprotno uobičajenoj praksi, na startu su bili izmiješani vozači motocikala i posade automobila, prema prethodnog dana ostvarenim vremenima. To znači da bi iza vozača KTM-a prvo krenulo nekoliko automobila, a tek onda i prvi progonitelji na dva kotača. Oni bi samo slijedili njegove tragove i dok bi ga neumitno stigli Sunderland bi u odnosu na njih već izgubio desetak minuta.
I gle čuda, prije samog starta Sunderland je podigao ruku. Nije radio njegov Iritack sustav za praćenje i tako mu je start odgođen za kasnije, dok su drugi krenuli po rasporedu. Budući da Iritrack isporučuje sam organizator, Sunderland za tu odgodu starta ne može biti kažnjen. Ili ipak može? Organizatori su procijenili da je vozač KTM-a namjerno sabotirao osigurač na Iritracku i zato su mu dodijelili sat vremena kazne.
Ricky Brabec je prvih sedam etapa briljirao na Hondi i držao vodstvo u ukupnom poretku. A onda mu se pokvario pogonski agregat
KONAČAN POREDAK
1. T. Price KTM 33h:57min.16sek
2. M. Walkner 3. S. Sunderland
KTM KTM 4. P. Quintanilla Husqvarna 5. A. Short Husqvarna 6. X. De Soultrait Yamaha
+ 9.13 + 13.34 +20.46 + 44.10 +54.00
7. J. I. Cornejo Florimo Honda 8. L. Benavides KTM
+1:08.06 +1:09.10 9. O. Mena Speedbrain Hero + 2:08.41 10. D. Nosiglia Jager Honda +2:31.53
Prošlogodišnji pobjednik Walkner misli da je ovaj put još bolje odvezao cijeli reli. To je bilo dovoljno za srebrnu medalju
Sam Sunderland je bio brz, ali je imao previše problema s navigacijom kada bi na etapu krenuo među prvima
Budući su Price i Walkner ionako bili u samom vrhu, to i nije bila katastrofa za KTM. Ali Honda je, nakon odustajanja Brabeca, jedinu kakvu-takvu nadu za pobjedu vidjela u Kevinu Benavidesu. Argentinac je na kraju te iste 8. etape čak i tražio da mu se smanji vremenski zaostatak za vodećima jer je imao tehničkih problema kod potvrđivanja prve kontrolne točke, no umjesto toga je te večeri dobio čak tri kaznena sata. Organizatori tvrde da imaju dokaze kako je na motociklu imao skrivene dodatne upute za navigaciju.
Dakako da su u Hondi bili bijesni, a tenzije su dodatno porasle dva dana kasnije, kada je, nakon završetka posljednje etape, Sunderlandu ipak obrisano onih sat vremena kazne. Tek tu su krenule oštre riječi iz Honde. Uostalom, iz godine u godinu ispaljuju optužbe da organizator otvoreno pomaže KTM-u, ali i Austrijanci redovito uzvraćaju vatru. Recimo, Stefan Pierer, prvi čovjek KTM-a, koji je nedavno izjavio da voli Ducati, je isto tako prije koju godinu otvoreno poručio da mrzi Hondu, optužujući ih da su baš oni ti koji varaju na reliju Dakar, ali i u Moto3 prvenstvu.
A što sad?
S druge strane, prvi čovjek HRC-a se ispričao navijačima Honde što ni nakon sedam godina pokušavanja nisu uspjeli doći do pobjede. Možda nakon sedam mršavih dolazi sedam debelih krava, a možda ipak moraju nešto ozbiljno promijeniti. Za početak, dosad je bilo previše odustajanja zbog tehničkih problema, koje već odavno ne možemo zvati dječjim bolestima. A možda bi mogli protresti i vozačku postavu. Joan Barreda je vjerojatno najbrži od svih današnjih vozača, uostalom ima i najveći broj etapnih pobjeda, ali je i najčešće prebrz za svoje dobro. I ovaj put se već na trećoj etapi izgubio u magli i spustio u duboki jarak iz kojeg se više nije mogao izvući. Ne tvrdimo da ne može odnijeti i ukupnu pobjedu, ali činjenica je da je njemu, kao načelno prvom imenu u petorki Honde, dosad najbolji rezultat tek 5. mjesto, a uz to u tri od posljednja četiri relija Dakar nije došao do cilja.
I Yamaha bi trebala malo proširiti vozačku postavu. De Soultrait je previše oscilirao od etape do etape, dok je Van Beveren konstantno bio među petoricom najbržih i uvijek tek na koju minutu zaostatka za trenutno vodećim, ali teško se oteti dojmu da mu je pobjeda već lagano klizila iz ruku i prije nego je odustao na pretposljednjoj etapi. Francuski Sherco je odnio jednu etapnu pobjedu zaslugom Michaele Metgea, a perspektivni Oriol Mena je i u svom drugom nastupu ugurao Speedbrain Hero motocikl među prvih deset.
Sve u svemu, iako je stjeran u kut i prvi put sveden na teritorij samo jedne države, Dakar Rally je ponovo bio spektakularan i surov. Jedan od najljepših, najžešćih i najtežih u novijoj povijesti, ali jedan od najneizvjesnijih uopće, bez obzira na tako predvidljivi rasplet. Nema sumnje, organizatori su se još jednom izvukli, no kako dalje? Ako ostanu samo u Peruu, mogli bi se početi ponavljati, utoliko više što im je prostor za igru očito sveden samo na južni i priobalni dio te zemlje.
A što ako im i Peru otkaže gostoprimstvo? Može li onda Afrika glumiti Južnu Ameriku kao što je Južna Amerika glumila Afriku? Možda i može, ali gdje su tu novci? I zato su veće šanse da već idući put netko razbije dominaciju KTM-a, što iz ove perspektive baš i nije nešto vjerojatno, nego da će se u idućih pet godina ova iskonska avantura vratiti u rodnu Saharu. Ali realno gledajući dobro je i ovako. Zapravo, Dakar Rally, svojoj predvidljivosti usprkos, možda nikad nije bio neizvjesniji i spektakularniji. n
Iako nije odnio nijednu etapnu pobjedu, Adrien Van Beveren je s Yamahom WR 450F Rally bio u borbi za ukupnu pobjedu sve dok ga na pretposljednjoj etapi nije izdala tehnika Uoči posljednje etape, Čileanac Quintanilla je s Husqvarnom ima samo minutu zaostatka za vodećim Priceom. Odlučio je voziti na sve i ništa te se ozlijedio pri padu
Michael Metge je doveo Sherco do jedne etapne pobjede
Sve da i nije dobio tri sata kazne, teško da bi Kevin Benavides donio pehar u vitrinu Honde
ŠAŠKIN-BITTERMAN
Bravo, naši!
Inakon umirovljenja Mirana Stanovnika, Slostupili s Can-Am Maverickom X3. venija na reliju Dakar redovito ima Simona Marčića, koji je ove godine dogurao tek do 4. dana, dok boje Srbije još od 2009. godine brani Gabor Saghmeister, koji je ove godine imao tu nesreću da odustane već na prvoj etapi. Za razliku od tih susjednih zemalja, Hrvatska već dugo, dugo nije imala svog predstavnika na dva kotača, no ove godine smo barem mogli navijati za posadu Šaškin -Bitterman, koji su naIako je riječ o SxS vozilu, za koje je od prošle godine oformljena zasebna kategorija, oni su nastupili u bitno snažnijoj konkurenciju automobila. Pritom se Daniel Šaškin 2009. godine već okušao na reliju Dakar za upravljačem Opela, ali tada nije stigao do cilja, dok je njegov novi ali iskusni rally suvozač Saša Bitterman ujedno i predani „ducatista“ , koji se često utrkivao i na Motohappeningu. Bez obzira na obilje tehničkih problema, ne samo da su uspješno došli do cilja, nego su iz dana u dan postajali sve konkurentniji. Tako su na brutalnoj 8. etapi bili 27. najbrži u konkurenciji automobila, ali i drugi najbrži u svojoj klasi UTV Open, rezerviranoj za slično modificirana SxS vozila. Na kraju su u ukupnom poretku automobila bili 35., ali i vrlo dobri četvrti u klasi UTV Open. Da im je Can-Am priuštio koji tehnički problem manje, vjerojatno bi se borili i za plasman među prvu trojicu, što je i bila ambicija Šaškina uoči početka relija. Svaka čast, dečki! n
Više o toj avanturi doznajte na sljedećim stranicama, u intervjuu kojeg smo vodili sa Sašom Bittermanom