Najčišća forma

Svijet se promijenio otkako sam, prije mjesec dana, posljednji put pisao. Pa ipak…..kao što kaže Propovjednik, ‘nema ništa novo pod suncem’. Nažalost, nije novost da Židovi postanu metom pokolja. To je dio našeg života tisućljećima. Izrael je tu napravio minimalnu razliku.

Pa ipak, prevladavši sve to, preživjeli smo. Napredovali smo. I dalje napredujemo. Tako ćemo i nastaviti. Nedavno sam čitao 'Dnevnik Victora Klemperera' – Židova koji je preživio u nacističkom Dresdenu, ironično spašen je bombardiranjem grada 1945. godine. Iako je to bolno štivo, ono je i inspirativno – svjedočanstvo o židovskoj otpornosti, ljudskoj otpornosti.

Za mene najpotresniji trenutak u Schindlerovoj listi dolazi u uvodnoj sceni – SS-ovci slave u baru u Poljskoj i pričaju kako će uništiti Židove. Jedan od njih postaje malo zamišljen - znate, kaže, mnogi su prije pokušavali uništiti Židove, pogledajte što se dogodilo s Rimljanima, na primjer. Njegov kolega terorist (ispričavam se BBC-ju što okrutnog hladnokrvnog ubojicu Židova nazivam 'teroristom') oholo odgovara, 'Ha, ovo nisu Rimljani... ovo je SS!!!' Rimsko Carstvo trajalo je gotovo tisuću godina, SS samo dvanaest - a onda su potpuno izbrisani. Nijedan nije ostao. Osamdeset godina kasnije židovski narod napreduje.

Koliko god bilo užasno imati hladnokrvno ustrijeljenu djecu, silovane žene i odrubljene glave, koliko god to bilo nepodnošljivo bolno i traumatično za svakog Židova, mi smo sve to već vidjeli, sve smo to već preživjeli. Hamas je preživio dulje od SS-a, ali kad se dim raziđe i nitko se više ne bude sjećao tko su oni, mi Židovi ćemo i dalje biti ovdje, živjeti dobrim životima, pridonositi boljem svijetu, pružati podršku onima u oskudici, braniti slabe, boriti se za ciljeve koji nisu naši vlastiti, i činiti ovaj svijet B-žjim mjestom – kao što smo radili bez prekida više od tri tisuće godina. Zaista, nema ništa novo pod suncem ■

Noah je vrlo pristojan čovjek – što je u njegovoj generaciji više iznimka nego pravilo. Svijet oko njega prepun je razvrata. Ljudi štuju idole, ubijaju, a u seksualnom nemoralu pravi su eksperti. Nema velike razlike u odnosu na svijet u kojem mi živimo. B-g odlučuje djelovati i šalje kišu koja pada… i pada… i pada… i pada. Zvuči kao ljeto u Britaniji, no ovo je bilo mnogo gore. Svijet se ispunio vodom i svi su se utopili –osim Noaha, njegove obitelji te mnoštva životinja koje su bile u njegovoj arci.

Nakon što je izašao iz arke, Noah je odmah zasadio vinograd – u vinu je pronašao bijeg od izazovnog zadatka ponovne izgradnje čovječanstva. Kroz Noahove sinove, svijet se ponovo napučio i tada su ljudi, ponovo, upali u nemoral te izgradili kulu zvan Babel kako bi se 'borili' s B-gom. Ovog puta, B-g je pomiješao njihove jezike i stvorio 70 naroda te je tako nastala predivna raznolikost ljudskih rasa koja će biti vidljiva u budućim generacijama.

Tora nam kaže da je Noah bio 'pravedan čovjek, čist u svojoj generaciji'. Židovska tradicija nam kaže da u Tori ne postoje suvišne riječi. Od B-ga ne bismo očekivali da blebeće bez razloga. Pa zašto nam onda mora reći da je Noah bio 'pravedan', ali također i 'čist'? Nisu li to dva ista, ili barem vrlo slična, koncepta?

Zapravo, kad malo razmislim, ja smatram da su poprilično različiti.

Pravedan čovjek je onaj koji je predan tome da čini ispravnu stvar. On ne uspijeva uvijek u tome, no ono što ga čini pravednim je njegovo predanje, a ne uspješna primjena toga.

Međutim, to ostavlja prostora za jedan interesantan tip pravednog čovjeka – onoga tko je predan vršenju ispravne stvari, ali čije srce i duša ne stoje iza toga. Postoji pravedan čovjek koji izgleda kao pravedan – ali on ionako ne bi odstupio od svog puta. Možete imati čovjeka koji vjeruje da je B-g stvorio svijet i istina je njegova jedina opcija – no, kada biste mu dali druge opcije, on bi vjerojatno izabrao drugačiji svijet. Kada bih morao negdje svrstati sebe, vjerojatno bih se svrstao u ovu skupinu.

Zatim imate 'čistog' čovjeka poput Noaha, čovjeka koji jednostavno voli biti dobar, onoga kome srce, a ne samo razum, govori da bude dobar. Čist čovjek ne pretvara se da je dobar, baš suprotno, on uživa kad se žrtvuje jer za njega biti dobar predstavlja jedno od najvećih životnih zadovoljstava. Čist čovjek razumije da, ako ga na kraju njegova života netko upita, 'jesi li dobar čovjek?' a on bude mogao iskreno odgovoriti 'hvala B-gu, jesam', nema ničega što bi moglo biti bolje od toga. Ako bih trebao negdje svrstati svoju ženu, sigurno bih ju stavio u ovu skupinu – dobro je imati 'bolju polovicu' koja me potiče da težim nečem višem!

Biti dobar samo po cijenu istine svakako je visoka razina za dostići, ali biti dobar zato što vam biti dobar pričinjava zadovoljstvo, još je dobrano iznad te razine. Kada pravednost postane želja, a ne samo ispravna stvar koju valja učiniti, postigli smo razinu 'čistoće'. To je način života koji čovjeka duboko ispunjava.

Šabat šalom. ■

Prevela Anja Grabar