Ljudi i životinje

Jedva da je prošlo tjedan dana otkako smo čitali o stvaranju svijeta, a Tora je kronološki već pokrila period od gotovo 1500 godina. Priča koja se otkriva u Tori iznimno je snažna. Hašem se zasitio zla koje čine Njegova stvorenja i odlučio ih je uništiti. Stari svijet potopljen je vodom jer su sva živa bića imala iskvarene puteve i svijet je bio ispunjen nasiljem, incestom, krađom i drugim. Samo jedan čovjek – Noah – nalazi milost u B-žjim očima.

Novi svijet izgradit će njegova obitelj – pa će se stoga sva ljudska bića, potomci Noahove obitelji, nazivati Bnei Noah – Noahovim sinovima. Dok Noah napušta arku, i dok se svijet ponovno stvara od nule, Hašem daje Noahovoj obitelji principe koji će služiti kao temelji tog novog svijeta.

Očekivali bismo da im je zapovjeđeno da ne kradu, ne ubijaju, ne čine preljub itd. I uistinu, zapovjeđeno im je da ne čine te stvari, no tek mnogo kasnije u Hašemovoj riječi. Hašem započinje dajući Noahu i njegovim sinovima blagoslov "pru u'revu" – budite plodni i množite se – isti onaj koji smo već sreli kod Adama i Have, u starom svijetu, onom koji je uništen. treba čuti? Da ćemo od sada pa nadalje moći uživati u odrescima i kolesterolom bogatim šniclama? Je li zbog toga čitav svijet trebao biti uništen? Zato da bi ljudi mogli jesti meso? Je li to moralni kôd koji je Hašem želio prenijeti novim generacijama koje će nastaniti Njegov svijet?

Nekoliko trenutaka kasnije čitamo oštre zabrane ubojstva:

"Tkogod prolije krv čovjeka, njegovu će krv proliti čovjek, jer po svom obličju B-g je stvorio čovjeka". (Berešit 9,6)

Ovdje se također uvodi i novi koncept: "Sve životinje koje se kreću neka vam budu za hranu, sve to vam dajem kao što sam vam dao i zeleno bilje." Do tog trenutka, ljudi su mogli jesti samo voće i povrće, ali ovoj novoj generaciji bit će dozvoljeno da jede meso životinja. Postavlja se očigledno pitanje – jesu li to doista novosti koje ljudska vrsta

Ubojica zaslužuje biti ubijen jer je kroz ubojstvo uništio najvrjedniji element stvaranja – ljudsku dušu. To ima smisla, no zašto tekst onda ne počinje sa time? Ne bi li imalo više smisla naglasiti taj koncept i staviti ga na početak Hašemove poruke ljudskoj vrsti, umjesto da se najprije govori o konzumaciji mesa?

Izgleda da Tora želi prenijeti temeljnu poruku prije nego što nas pouči o pravim normama koje trebamo slijediti u ovom novom svijetu. U prošlotjednoj parši čitali smo o fenomenu bratoubojstva, počinjenom neposredno nakon stvaranja i to zbog tako sitne stvari. Kasnije smo naučili da je cijeli svijet postao preplavljen kriminalnim djelima poput krađa i ubojstava. Tora razumije da su ljudi na neki način uključeni u borbu za preživljavanje u kojoj svaki pojedinac čini sve što je u njegovoj moći samo da preživi.

U nekoj utopiji, možda bi bilo moguće da ljudi konzumiraju samo biljke i minerale za svoje preživljavanje, te da ostave životinje na miru. U takvom svijetu, čovjekov bi se opstanak bazirao samo na biljkama. Međutim, u takvoj realnosti, čovjek bi podsvjesno mogao misliti da nema temeljne razlike između ljudi i životinja te da, iako mu nije dozvoljeno jesti meso, on još uvijek može ubijati životinje za druge svrhe.

Čovjek bi mogao pomisliti da ljudi smiju ubijati druge ako im ti "drugi" stoje na putu običajenog svakodnevnog života. U takvom scenariju, čovjek bi ih mogao iskorištavati kako mu srce poželi. Međutim, mora biti postavljena jasna hijerarhijska razlika između ljudi i životinja. Da je zabrana jedenja mesa ostala na snazi, mogli bismo povjerovati da su ljudi i životinje jednaki te da ih se tako treba tretirati.

Međutim, sredstvo koje Tora koristi kako bi pojasnila da vrijednost ljudskog života stoji iznad svega ostalog, jest odluka da se meso životinja smije jesti. Ako pogledamo u povijest, znamo da su stotine tisuća ljudi u nacističkoj Njemačkoj bili vrlo aktivni u organizacijama za prava životinja. Mnogi od tih istih pojedinaca počinili su neka od najgorih zlodjela u povijesti. Kada ne razlikujemo ljude od životinja, možemo završiti u svijetu u kojem se okrutnost prema ljudima podržava, dok se prema životinjama odnosi milostivo.

Kada je Izrael 2005. evakuirao

Gush Katif, neki su zamjerali da će životinje koje su ostale u evakuiranim područjima stradati. Pitam se jesu li ti pojedinci gajili jednako suosjećanje za tisuće ljudi koji su morali ostaviti domove u kojima su godinama živjeli i prilagoditi se na novi život. To ne znači da mi trebamo zanemariti stradanje i trpljenje životinja. Tora također naglašava da ne smijemo jesti udove živih životinja. Međutim, ne smijemo izgubiti osjećaj za prioritete.

Danas, dok se u Izraelu borimo za pravo da kao Židovi i Izraelci živimo u Izraelu, i dok naši neprijatelji čine sve što je u njihovoj moći da izbrišu svaki trag židovskog života, podsjetimo se zapovijedi dane svim ljudima – čuvati i smatrati svetim ljudski život, jer on je stvoren po B-žjem obličju. ■

Rabbi Ephraim Buchwald: