'Mit' o velikom potopu

Parša Noah, priča o potopu, uistinu je intrigantan odjeljak Tore. Sekularni učenjaci govore o toj priči kao da je riječ o mitu ili o bajci.

Ne iznenađuje što nekoliko drevnih spisa sa nevjerojatnom sličnošću izvještava o potopu. Možda najpoznatiji takav dokument je babilonski "Ep o Gilgamešu" koji priča priču o čovjeku zvanom Utnapištim. 'Bogovi' su odlučili uništiti zemlju, poslali su velik potop, no budući da je Utnapištim miljenik Eaua, jednog od bogova, on je spašen.

Unatoč sličnostima između "Epa o Gilgamešu" i priče o Noahu koju donosi Tora, oni su zapravo veoma različiti. U babilonskoj priči, bogovi proizvoljno odlučuju uništiti zemlju kao da je riječ o igrački. Nadalje, bogovi odabiru spasiti Utnapištima samo zato jer je on njihov 'miljenik', a ne zato što je zaslužio biti spašen.

Ustvari, Tora donosi revoluciju u priči o potopu jer uvodi ono što je najvažnije – moralni element. Svijet nije potopljen zato jer su ga bogovi proizvoljno odlučili uništiti, već zato što je postao iskvaren i destruktivan. Noah nije spašen slučajno, zato jer je nečiji miljenik. On je spašen samo zato jer je to zaslužio. O njemu Tora kaže, Postanak 6,9, da je bio "iš cadik" i "tamim" , on je pravedan čovjek i čist u svojoj generaciji. Zapravo, o Noahu se kaže da je hodio s B-gom (et ha'Elokim hit'haleh Noah).

Prema tradiciji, Noah ne samo da gradi arku, već ljudima koji prolaze kraj njega i pitaju ga što radi, on govori o tome da će svijet biti potopljen zbog njihovih zlih puteva. Midraš Tanhuma 58 kaže da je zbog prilike dane ljudima da se pokaju, izgradnja arke trajala 120 godina. Napokon, Noah ulazi u arku sa svojom ženom, 3 sina i njihovim ženama. Jednom kad su ušli u arku, B-g čeka još dodatnih 7 dana prije no što je poslao potop, ponovo kako bi dao ljudima priliku da se pokaju. I kad je započela kiša, Tora (Postanak 7,12) nam kaže da je kiša počela padati lagano (vaj'hi ha'gešem al ha'arec). Čak i u tom trenutku, B-g bi bio promijenio svoju odluku i zaustavio potop, samo da su se ljudi pokajali, ali oni to nisu učinili.

Kiša pada 40 dana i 40 noći. Noah i njegova obitelj dobivaju težak zadatak da brinu o svim životinjama u arci i to ne samo tih 40 dana i noći, već cijelu jednu godinu, sve dok zemlja nije postala dovoljno suha.

Tora opisuje neobičnu Noahovu reakciju na kraju te godine. Nakon brige o svim životinjama, čitave godine hranjenja i čišćenja, B-g kaže (Postanak 8,15-16) "Ce min ha'teva" , Noah, izađi iz arke, ti i tvoja žena, i tvoji sinovi i njihove žene! Možete li zamisliti, nakon što su toliko vremena proveli zatočeni u arci, B-g mora zapovjediti Noahu da izađe iz arke!? Normalan čovjek bi jedva doče- kao da istrči iz arke, ali Noah je oklijevao napustiti arku.

Elie Wiesel, sjajni pisac i filozof, nudi zanimljiv uvid u to. Wiesel Noaha naziva prvim "preživjelim." Svijet kao da je zapravo iskusio holokaust, i Noah oklijeva izaći iz arke jer zna da je čitav svijet sada jedno veliko groblje, mjesto konačnog počinka svih ljudi koje je poznavao. Noah zna da ako istupi iz arke, da će hodat po grobovima svojih susjeda i prijatelja – a s time se nije mogao suočiti.

Priča se nastavlja. Nakon što je u znak zahvalnosti, B-gu prinio žrtve, Tora nam kaže (Postanak 9,20-21), "Va’jahel Noah iš ha’adama vajitah kerem," – Noahova prva reakcija nakon potopa jest da zasadi biljku. Sadnja nakon velikog uništenja svakako izgleda kao značajan čin. Ona predstavlja nadu i vjeru u budućnost, no što to Noah sadi? On sadi vinovu lozu. Pismo nam dalje kaže, "Vajaišt min ha'jajin," Noah pije vino iz svog vinograda, "vajiškar," opija se, "vajitgal bitoh ahalo," i otkriva svoju golotinju u svom šatoru. Jadni Noah nije se mogao suočiti sa činjenicom da su svi osim njega i njegove najbliže obitelji uništeni u potopu. Trebao mu je bijeg – kojeg je pronašao u alkoholu. Nije se mogao suočiti sa stvarnošću! Nije mogao raditi ni funkcionirati. Postao je pijanica.

Noahova reakcija na potop nije mnogo drugačija od reakcija nekih koji su preživjeli holokaust u našoj generaciji. Neki od preživjelih nisu se mogli pomiriti sa činjenicom da su oni izabrani da žive, dok su nji- hovi voljeni prijatelji i rođaci, majke, očevi, sinovi i kćeri, ubijeni.

Kakve su reakcije onih koji zatječu Noaha u ovom očajnom stanju? Tora nam kaže da je Noah imao tri sina: Šema, Hama i Jafeta. U biblijskom tekstu, Hama se uvijek naziva "Avi Kanaan," ocem Kanaanaca. Tora

Elie Wiesel

Noaha naziva prvim "preživjelim."

Svijet kao da je zapravo iskusio holokaust, i Noah oklijeva izaći iz arke jer zna da je čitav svijet sada jedno veliko groblje.

nam kaže (Postanak 9,22) da kada se Noah napio i razotkrio, Ham, otac Kanaanaca, "vidio je njegovu golotinju" i rekao to dvojici svoje braće. Rabini nam kažu da "vidjeti čovjekovu golotinju" često ima seksualne konotacije. Zapravo, oni kažu da Ham nije samo vidio očevu golotinju i ismijavao ga, već je općio s njim ili ga uškopio, a zatim otišao reći svojoj braći. Ham kaže svojoj braći, "Naš otac je pijan. Ovaj preživjeli ne može se suočiti sa realnošću, postao je poput biljke, bezvrijedna pijanica!"

No, ostala dvojica Noahovih sinova, Šem i Jafet, uzeli su plašt i njime, hodajući unatraške kako ne bi vidjeli svog oca, pokrili njegovu golo- tinju.

Biblija nam zatim kaže (Postanak 9,25-26) da kada se Noah osvijestio od svog pijanstva, "Vajeda et ašer asa lo b’no hakatan" , znao je što mu je učinio njegov najmlađi sin Ham. Noah viče: "Arur Kanaan," Neka je proklet Kanaan. Neobično, Noah ne proklinje svog sina Hama, već svog unuka Kanaana. "Eved avadim jehije l’ehav," Uvijek neka bude rob svojoj braći.

Vrlo intrigantno. Zašto Noah proklinje svog unuka, a ne svog sina?

Možda je to zato jer je, od sve njegove djece, jedino Ham tada već bio otac. Ham je trebao znati koliko je teško biti roditelj. Od svih sinova, Ham je trebao biti najosjetljiviji na Noahovu nepriliku. Pa ipak je bio najmanje osjetljiv od svih! A Noah kaže, ako je to način na koji se ponašaš i model koji postavljaš svojoj djeci, ako se prema čovjeku u potrebi odnosiš tako bez senzibiliteta, to će neminovno rezultirati time da će tvoj vlastiti sin, Kanaan, biti rob. Baš poput tebe, ni on neće biti sposoban vladati nad sobom. On će biti rob svojih strasti i potreba, baš kao što si to i ti.

Priča o potopu uopće nije mit. Ona je prepuna beskrajnih fascinantnih uvida, kao i cijela Tora. Sve što trebamo jest učiti ju i ponavljati jer ćemo tada u njoj naći duboke uvide u cijeli ljudski život i ljudske odnose.

Neka biste bili blagoslovljeni ■

Prevela Anja Grabar