Učinkovit život

Kontroliranje ljutnje (nastavak)

Vaš dnevnik je namijenjen samo za vaše oči. Zapišite kad se incident dogodio, opišite incident, zabilježite kako ste reagirali, utvrdite zašto ste bili ljuti, objasnite što ste htjeli postići svojim bijesom, i u retrospektivi, odlučite je li postojao bolji način za ostvarenje vašeg cilja. Evo jednostavnog primjera:

To se dogodilo jučer, 8. lipnja u 18 sati.

Krenuo sam parkirati u svoju garažu i vidio sam da je susjedovo dijete ponovno ostavilo svoj bicikl na mom prilazu. Imao sam težak dan u uredu. Pozvonio sam susjedu na vrata i vikao na njega, rekavši da ako njegovo dijete još jednom ostavi svoj bicikl na mom prilazu, ja ću ga baciti na najbliže odlagalište. Otac je maknuo bicikl.

Ono što sam htio postići je da bicikl ne bude na mom prilazu. Jesam li to postigao? Bicikl ponovno može biti tamo sutra. Nemam garanciju da će otac prenijeti tu poruku ili da će dječak poslušati svog oca, tako da to nije bila krivnja oca, a ja sam ipak vikao na njega. Moj bijes nije učinio moj odnos sa susjedom ugodnijim.

Umjesto toga, mogao sam tražiti da razgovaram s dječakom i reći mu, "Danas sam skoro slomio tvoj bicikl.

Budeš li ga ostavljao na mom prilazu, sigurno će biti oštećen, jer ga možda neću vidjeti. Ako brineš o svom biciklu, nemoj ga ostavljati na mom prilazu."

Uzet će vam samo nekoliko minuta da to zapišete; trebali biste pregledavati svoj dnevnik svakog dana. Ako bilježite svoje bijesne reakcije, razmišljate o boljim načinima na koje ste mogli reagirati i prolazite kroz te bilješke, sigurno ćete promijeniti način na koji reagirate. Pazite na svoje raspoloženje! Neki dani su upravo ovakvi.

Izađete u hladno jutro i otkrijete da vam je na automobilu ispuštena guma. Zbog toga kasnite na sastanak, na kojem vam klijent kaže da je dogovorio posao sa konkurentskom firmom. Šef vas okrivi za izgubljen posao. Najradije biste udarili svog šefa jer ste ga pitali da li možete ponuditi nižu cijenu, no on vam to nije dozvolio. Ne usuđujete se iskaliti svoj bijes na njemu jer će vas otpustiti.

Izlazite na ručak, no restoran je toliko pun da nema nijednog slobodnog mjesta. Gunđate, vraćate se u ured i skuhate si šalicu kave.

Dok sjedate u automobil kako biste otišli kući, leđa vas počnu boljeti. Jedva stižete kući. Vaša žena dočekuje vas sa vijestima da su vašeg sina poslali kući iz škole zbog lošeg ponašanja.

U drugim okolnostima, možda biste razgovarali sa svojim sinom kako biste saznali što se dogodilo, no s obzirom na to kako se danas osjećate, smatrate sebe svecem jer ste se samo izvikali na njega i prijetili mu svime čega ste se mogli sjetiti.

Vaša reakcija prema bilo kakvoj smetnji trebala bi biti utemeljena na tome što to jest u realnosti, a ne na onome kako se vi osjećate, jer kad ste loše raspoloženi, sve može biti uvećano 100 puta. U dane poput onog iz gornjeg primjera, u datom trenutku nemojte ništa govoriti. Odložite to dok vaša razdražljivost ne splasne.

Postavio sam si kao pravilo da svaki puta kad nekome napišem ljutito pismo, ostavim ga na svom stolu 48 sati, a zatim ga ponovno pročitam. Svakog puta, prepravim pismo, izražavajući svoju poantu na neprovokativan način, koristeći ono što ja nazivam "baršunastim čekićem." Izražavam svoje nezadovoljstvo bez napadanja. U doslovno svakom slučaju, primim ispriku ili adekvatno objašnjenje.

Kralj Salomon je rekao, "Blage riječi mudraca se čuju…" (Propovjednik 9,17). Pretpostavljam da želite izreći svoju poantu. Čekajte sve dok to ne budete mogli učiniti mirno.

Neki ljudi koji izgube svoju mirnoću mogu reći, "Nisam si mogao pomoći. To je bilo van moje kontrole." Istina, ponekad je vrlo teško kontrolirati sebe kad budemo isprovocirani, no nije nemoguće. Ako vas je šef naljutio i vi znate da biste zbog svoje ljutite reakcije mogli izgubiti posao, bez sumnje ćete ostati tiho. Drugim riječima, kada postoji viši cilj u tome da se suzdržite od bijesne reakcije, vi se možete kontrolirati.

Talmud kaže, "Ako netko prijeđe preko uvrede i ne reagira, svi njegovi grijesi su oprošteni." Raši kaže da se to odnosi na onoga tko prijeđe preko provokacije i ne odgovori na nju (Roš Hašana 17a). Razmislite o tome! Neki grijesi nisu potpuno izbrisani ni na Jom kipur, no oprošteni su ako čovjek vježba kontrolu i ne odgovori iz ljutnje. To bi trebao biti više nego prikladan cilj koji nas može ohrabriti u vježbanju samokontrole.

Chazon Ish hodao je u pratnji petorice mladih talmid hahama. Neki ne-Židovi prolazili su pored njih i dobacivali im vrlo uvredljive opaske. Jedan mladić reagirao je uzvraćajući uvrede.

Chazon Ish mu je rekao, "Mislio sam da si ti ben Tora."

Mladić je upitao, "Kako bi ben Tora trebao reagirati?"

Chazon Ish je odgovorio, "Ben Tora ne reagira."

Nije dovoljno jednostavno ignorirati uvredu, nije dovoljno čak ni oprostiti nekome. Čovjek mora oprostiti iz cijelog srca.

Čovjek je prišao Harav Eliyahu Lopianu i zamolio ga za mehila (oproštenje) jer ga je uvrijedio.

"Čime si me uvrijedio?" upitao je Harav Lopian.

Kada je čovjek oklijevao to otkriti, Harav Lopian mu je rekao, "Kako ti mogu oprostiti ako ne znam što ti opraštam?"

Nevoljko, čovjek je otkrio u čemu se sastojala uvreda.

Harav Lopian je rekao, "Ako ti kažem da ti opraštam sada, to će biti samo riječi, jer neću biti iskren. Vrati se za dva tjedna. U međuvremenu, ja ću učiti musar i bit ću sposoban oprostiti ti iz cijelog srca."

Naši gedolim shvaćali su midos vrlo ozbiljno. O njima je rečeno da su bili čak i veći geonim u midos, nego što su bili u Tori. Naši gedolim imali su ispravno postavljene prioritete. Neki ljudi mogu biti vrlo mahmir (striktni) i ići čak dalje od slova zakona kad je riječ o halahičkim pitanjima (npr. korištenje isključivo šmura maca na Pesah), ali svejedno mogu biti slabi u midos. Nigdje nije rečeno da se čovjeku koji je izuzetan mahmir i izbjegava sve što je čak i dozvoljeno prema halahi, opraštaju svi grijesi. Rečeno je da se čovjeku koji ne reagira iz bijesa kada je isprovociran opraštaju svi grijesi. Mi možemo imati "super" Jom Kipur svaki dan.

Kad čujete izraz "bijes," vjerojatno pomislite na nekoga tko viče, lupa po stolu, udara nogom, ili lomi stvari.

No, ja sam bijes definirao kao "reakciju na ljutnju," a reakcija ne mora nužno biti nasilne prirode.

U psihologiji govorimo o pasivnoagresivnoj reakciji. To znači da je moguće biti agresivan na pasivan način. Isto vrijedi i za bijes. Možete nekoga podvrgnuti "tretmanu šutnjom," koji u osnovi znači, "Ignoriram te."

Postoji tanka linija između toga da napustite prepirku kako biste izbjegli reagirati na osobni napad, za što Talmud kaže da je hvale vrijedno (Joma 23a), i "tretmana šutnjom," koji može biti vrlo otežavajući i to je bijesna reakcija. Osjetit ćete razliku između te dvije stvari. Kada napustite prepirku, u osnovi se osjećate dobro što ste to učinili, no kad nekoga podvrgnete "tretmanu šutnjom," osjećate kako ljutnja ključa u vama.

Međutim, postoji bijesna reakcija koja je dozvoljena.

Dok je Chazon Ish bio mladić, bio je u šulu u Vilni i uzeo Humaš sa police. Gabaj je viknuo, "Odakle ti pravo da uzimaš sefarim odavdje! Jesi li ti ovdje balabos (vlasnik)?" i uzeo mu sefer.

Sljedećeg dana, Chazon Ish je došao ponovno u taj šul, i kad je gabaj prolazio s kutijom za dobrovoljne darove u koju je skupljao novčiće, koji su bili sve što su si ljudi mogli priuštiti da daju, Chazon Ish je u nju stavio nekoliko velikih novčića. Gabaj je pogledao tko je taj bogati čovjek koji je dao toliku cedaka, i vidio je da je to čovjek kojeg je dan prije ponizio.

Sljedećeg dana, kad je Chazon Ish ušao u šul, gabaj mu je dao najljepši Humaš s police.

To je bila "bijesna reakcija" Chazon Isha. Svakako mu namjera nije bila slatka osveta, već je umjesto toga htio gabaju dati priliku da zažali zbog svoje prvotne reakcije. Može se pretpostaviti da nakon toga, kada je neki stranac uzeo sefer sa police, gabaj ga nije korio.

Čak iako je gabajevo ponašanje bilo za prijekor, reakcija Chazon Isha bila je konstruktivna. Podvrgnuti nekoga "tretmanu šutnjom" ne dovodi do toga da napadač ispravi svoje ponašanje. Ispraviti njegovo ponašanje – pa makar iz krivih razloga –bio je cilj.

Kao što smo primijetili, Ramban započinje pismo svom sinu upućujući ga na to da kontrolira bijes te objašnjava sva zla bijesa. On zatim kaže da će kontroliranje bijesa dovesti do anivusa, najveće od svih karakternih osobina. Očigledno pitanje je, ako je anivus najveća karakterna osobina, zašto Ramban nije započeo svoje pismo govoreći svom sinu da valja razviti anivus? Zašto okolišati, i govoriti mu da treba kontrolirati bijes kako bi postigao anivus? ■

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Unutarnji svijet duše

Kako koristiti ovu knjigu

Namjena ove knjige je da vam pruži ono što vam je potrebno da biste razumjeli musar, da biste dobili jasniju sliku o njegovim idejama i, ako se odlučite, da vam bude vodič u vašu vlastitu musarsku praksu, tako da se možete baviti i upravljati svojim osobnim duhovnim procesom obrazovanja.

Prvi dio daje pregled kako je musar evoluirao tijekom stoljeća u kojima su majstori tradicije vršili opažanja i eksperimentirali s njime. Drugi dio knjige se sastoji od osamnaest poglavlja, od kojih se svako fokusira na neku unutarnju osobinu za koju su nam majstori musara rekli da je važna za naš život. (Majstori su prepoznali i rasvijetlili mnogo više osobina od ovih osamnaest, i mnoge od njih su navedene u dodatku: Popis osobina duše.)

Sve osobine istražene u drugom dijelu imaju imena koja će vam biti poznata i koja smatrate da razumijete - uobičajena imena poput poniznosti, velikodušnosti i istine Međutim, osim ukoliko već niste upoznati s musarskim učenjima, vaša definicija ovih pojmova vjerojatno neće biti jednaka definicijama učitelja musara. Svako se poglavlje u ovom dijelu knjige oslanja na svoja zapažanja i duboke uvide, tako da ćete doći do novog razumijevanja kako svaka od ovih unutarnjih osobina sudjeluje u vašem životu. Ovo učenje povest će vas prema tome da prepoznate na što da usmjerite svoju praksu, jer je duhovni proces obrazovanja različit za svakog pojedinca.

Učenje musara često započinje proučavanjem odlomka talmudske misli koji, kada se u njega duboko prodre i dopusti da on prodre duboko u vas, donosi iznenađenje, spoznaju i prosvjetljenje. Ja sam upotrebu ove tehnike prilagodio, često se pozivajući na učenjake Talmuda, ali oslanjajući se i na druge izvore filozofske spoznaje. Nemojte ova istraživanja čitati pasivno i intelektualno. Trebate ih prežvakavati, raspravljati se s njima, uspoređivati ih s drugim idejama, iskušavati ih na svojim prijateljima. Dopustite im da vam budu izazov, da vas podstiču, jer je taj podražaj sam po sebi osnovni sastojak transformacijskog potencijala musara. U svakom poglavlju pronađite nešto za što ćete se uhvatili kako biste potaknuli nove misli i shvaćanja. Upoznat ćete sebe na nove i iznenađujuće načine, i već ste se počeli mijenjati.

To nas dovodi do trećeg dijela ove knjige koji pruža smjernice, prakse i vježbe koje će vam pomoći da poduzmete male, ali pouzdane korake prema unošenju onih ideala i vrlina koje još nisu pronašle mjesto u vašem životu, u vaša srca kao svoju vlastitu živu istinu. Ovdje ćete pronaći jednostavne korake za stvaranje redovne dnevne i tjedne aktivnosti prakse musara.

Nijedna od metoda musara ne uzima puno vremena, ali redovita dnevna rutina dovodi do izoštrenog osjećaja svijesti o vašem životu i čimbenicima koji ga oblikuju, te na kraju do transformacije u onim područjima u kojima se iziskuje promjena. Doći ćete opremljeni novim alatima koji nadodaju mogućnosti vašem repertoaru življenja i koji su se učvrstili u vašem srcu kao sastavni dio onoga što jeste. Ako je se vjerno slijedi, praksa musara može dovesti do unutarnjeg preoblikovanja koje je duboko i trajno. Majstori musara svjedoče tome. Ja sam to vidio u svom životu, kao i u životu stotina drugih ljudi.

Zato, da biste dobro koristili ovu knjigu, pročitajte je od početka do kraja. Tada, kad budete spremni da uvedete njena učenja da djeluju u vašem vlastitom životu, vratit ćete se na odabrane dijelove i u tom momentu ova će knjiga prerasti u priručnik za praksu i transformaciju u vašem životu.

Što je musar?

Možda već imate prilično jasnu ideju o tome što je musar. Ako se još niste susreli s njime musar se odnosi na duhovnu perspektivu, a također i na disciplinu transformativne prakse. On je također i naziv za popularni pokret koji se razvio prvo u Litvi u drugoj polovici 19. stoljeća pod vodstvom Rabbi Yisraela Lipkina Salantera. Sama riječ musar znači "ispravak" ili "uputa" i u suvremenom hebrejskom služi i kao uobičajena riječ za "etiku". No, musar je najtočnije opisati kao način života. On baca svjetlo na uzroke patnje i pokazuje nam kako da ostvarimo svoje najviše duhovne potencijale, uključujući svakodnevne događaje prožete srećom, povjerenjem i ljubavlju.

Izvore suvremenog musara može se pratiti unatrag sve do Babilona 10. stoljeća, gdje je učenjak Sa'adia Ga'on objavio svoju Knjigu vjerovanja i mišljenja. U toj knjizi ima poglavlje pod naslovom "Kako se čovjek treba ponašati u svijetu," koje je pokrenulo istraživanje ljudske prirode koje se u židovskom svijetu odvija već više od 1.000 godina. U svakoj sljedećoj generaciji, sve do današnje, pronicljivi, razboriti i suosjećajni rabini nadodavali su svoja vlastita razmatranja i recepte sakupljenoj tradiciji. Svaka knjiga koju su napisali oslanja se na spoznaje onih koji su bili prije, kao što su i oni iskušavali i razvijali ranija otkrića.

Do 19. stoljeća musar je isključivo bio introspektivna praksa koju su poduzimali pojedinci. Međutim, sredinom 19. stoljeća Rabbi Yisrael

Salanter je shvatio da bi musar mogao biti odgovor na raznolike društvene napetosti koje su razdirale Židovsku zajednicu i njene pripadnike u Europi tog vremena. Ugnjetavanje od strane Cara, magnetska privlačnost novih društvenih ideologija komunizma i socijalizma, strastveni zov cionističkog pokreta, sekularizirajući udar takozvanog Prosvjetiteljstva te činjenica da je hasidski pokret izgubio nešto od svoje prijašnje duhovne autentičnosti, sve je to doprinijelo pritisku koji je osjećala Židovska zajednica. Odgovor Rabbi Salantera bio je poziv ljudima da uče i prakticiraju musar kao sredstvo za osnaživanje konačnog i najvažnije bedema obrane duhovnog života: samotno ljudsko srce.

Rabbi Salanter je sam podučavao i poticao, ali nije institucionalnizirao svoja nastojanja. Taj je zadatak pao na njegove prve učenike, Rabbi Simcha Zissel Ziv, u litvanskom gradu Kelmu osnovao je ješivu koja je postala sjedište kelmske struje musara. Druga dva učenika, Rabbi Nosson Tzvi Finkel iz Slabodke i Rabbi Yosef Yozel Hurwitz iz Novarodoka, također su utemeljila ješive i oblikovali svoje verzije musarskog učenja. Svima je zajednička bila posvećenost tome da vode pojedinca u usavršavanju njegovih vlastitih unutarnjih crta ličnosti, što je uvijek i bio cilj musara. Ono u čemu su se u velikoj mjeri razlikovali bilo je ono što su isticali i njihov stil.

Kelmski musar je vrlo introspektivan, naglašava silu uma. Moto Rabbi Simche Zissela, Altera (Starješine) iz Kelma, bio je: "Uzmite si vremena, budite precizni, raščistite svoj um."

Musar iz Slabodke više se bavio ponašanjem, od svojih je studenata zahtijevao da usvoje ponašanje i potom se ophode kao ljudi koji uistinu vjeruju da smo stvoreni na sliku B-žju. Pristup musara iz Slabodke sažet je u njihovom sloganu: "veličanstvo čovjeka."

Novarodočki musar je bio radikalnija škola koja je prihvatila agresivniju metodologiju za unutarnju promjenu. Alter iz Novarodoka podučavao je da nije dovoljno nastojati utjecati na dušu, ono što je potrebno je "jurišati na dušu."

Danas su razlike između te tri škole uvelike zastarjele, jer suvremeni učitelji musara crpe informacije za svoje učenje iz sve tri škole kao i iz drugih izvora.

Učenja musara jednako su primjenjiva na naše današnje živote kao što su bila i na generacije prije nas. Mada su okolnosti naših današnjih života svakako vrlo različite od onih prošlih stoljeća, protok vremena nije promijenio ljudsku prirodu. Kao rezultat toga, uvidi učitelja musara u strukturu i dinamiku našeg unutarnjeg života jednako su istiniti za naše živote danas kao što su bili za ljude koji su živjeli u ranija vremena. Mi smo se tijekom stoljeća promijenili na toliko mnogo načina, a opet u svojoj se suštini, zapravo uopće nismo promijenili ■