Učinkovit život

Psihološki faktori

Ovisnost – neovisno o tome koje je vrste – nije jednostavan fenomen. Brojni psihološki faktori uključeni su u ovisnost i teško je razlikovati uzrok i posljedicu.

Jednostavan pristup bi bio, "Samo prekinite ovisnost." Prestanite kompulzivno jesti, piti, koristiti lijekove, kockati. Najprije, gotovo je nemoguće za ovisnika da to učini sam. Drugo, ako čovjek prestane, on često otkriva da to nije rješenje problema. Primjerice, liječnik kaže alkoholičaru da je njegova jetra bolesna i da će, ako ne prestane piti, umrijeti. Stoga on prestaje piti. U psihijatriji to nazivamo "suho pijanstvo." On više ne pije, ali ništa u njegovoj osobnosti se nije promijenilo i on može imati ili razviti ozbiljne probleme u ponašanju i emocijama.

Sve ovisnosti daju čovjeku osjećaj zadovoljstva, bilo da je to ovisnost o nikotinu, alkoholu, lijeku protiv bolova, kockanju, ili kompulzivnom jedenju. Sve to služi kao umirujući efekt. Očigledno, ako čovjek prestane sa ovisnošću, neugodni osjećaji koje je on kroz ovisnost potiskivao sada izlaze na površinu i on može biti anksiozan ili depresivan, ili može ispoljavati bilo koju drugu emociju koju je kontrolirao pomoću ovisnosti. Tako, samo prestati sa ovisnošću – kad bi to bilo moguće –nije dovoljno. Supružnici alkoholičara koji su prestali piti rekli su, "Bilo je jednostavnije živjeti s njim kad je pio."

Istinski oporavak od bilo koje ovi- snosti zahtijeva "preobrazbu osobnosti." Čovjek mora učiniti značajne promjene u svom karakteru. To nije lako i može zahtijevati duži vremenski period. Alkoholičar koji se izliječio, rekao je na 25. godišnjicu svoje trezvenosti, "Čovjek kakav sam bio pio je, i čovjek kakav sam bio opet će piti." Pod time je mislio da je tijekom godina oporavka prošao kroz značajne promjene osobnosti tako da on više nije isti onaj čovjek koji je pio. shvaćaju. On vara sebe, kao i druge. Ovisnici često lažu, ali jednako tako često mogu biti nesvjesni toga da lažu. Oni vjeruju svojim vlastitim lažima.

Ovisnost – o bilo čemu – je svakako progresivna. Kako vrijeme ide, jedenje, pijenje, kockanje, uzimanje lijekova, itd. se povećava. Ovisnost preuzima čovjekov um i može postati najvažnija stvar u njegovom životu. Ona iskrivljuje njegovo razmišljanje i prosuđivanje, kao što sam opisao u svojoj knjizi Ovisničko razmišljanje.* On može činiti stvari koje štete njemu i onima koje voli. On može razviti nedruštveno ponašanje. On manipulira i racionalizira kako bi opravdao svoje ponašanje i ne može razumjeti zašto ga ljudi ne *Harper & Row, 1990; 2. izdanje –HazeldenFoundation,1997.

Čest oblik ovisnosti je ovisnost o lijekovima protiv bolova. Čovjek može imati lijek propisan nakon ozljede ili operacije. Većina ljudi će prestati koristiti lijek kad bol splasne. Međutim, ako čovjek ima sklonost ka ovisnosti – a mi ne znamo što je uzrok tome – bol možda nikada ne prestane. Izgleda da um želi efekt ugode koji daje tableta protiv boli i um će uzrokovati da tijelo osjeća bol, stvarnu bol. Postupno, efekt tablete iščezava i uobičajena doza više ne oslobađa od boli, tako da čovjek povećava dozu. Ako mu liječnik odbije prepisati više, ovisnik će ići k nekoliko različitih liječnika, kupovati lijekove na ulici ili krivotvoriti liječničke recepte.

Ovisnost o lijekovima može čovjeka dovesti do toga da počini kriminalna djela.

Mi ne govorimo o uličnom narkomanu, već o uglednom čovjeku ili ženi koji su postali žrtve ovisnosti o lijekovima za koje on/ona smatraju da ih moraju imati kako bi se oslobodili boli koja više nije fizička, već je manifestacija ovisnosti.

Gubitak kontrole

Mi ne znamo pravi uzrok ovisnosti. Neki ljudi mogu popiti l'hajim ili dva, i nikad ne razviti ovisnost. Drugi čovjek može učiniti istu stvar, ali ta pića povlače za sobom snažnu želju za još, i on može izgubiti kontrolu. To je ono što ovisnosti jesu: u osnovi, gubitak normalne kontrole.

U slučaju alkohola, mi znamo da postoji genetski faktor. Djeca roditelja alkoholičara imaju četiri puta veću šansu da postanu alkoholičari. To vrijedi čak i ako su od rođenja odvojena od svojih bioloških roditelja i odgojena u domu ne-alkoholičara.

Bilo da je riječ o ovisnosti o alkoholu, lijekovima, kockanju ili bilo čemu drugom, kompulzivna potreba da se takvo ponašanje nastavi je velika i prekidanje tog ponašanja uzrokuje toliku neugodu da mu se pojedinac vraća. Svatko može reći čovjeku da on/ona mora potražiti pomoć, ali ovisnik će nesumnjivo odbiti te prijedloge.

Na kraju, ovisnost će početi imati negativne utjecaje. Alkoholizam može rezultirati nedopustivim ponašanjem, gubitkom posla, gubitkom obitelji, uhićenjem zbog vožnje u pijanom stanju i ozbiljnim psihičkim problemima. Kockanje sa obiteljskom imovinom često vodi u kriminalno ponašanje. Nepoželjne posljedice ovisnosti mogu početi nadvladavati pozitivne osjećaje koje daje alkohol, lijekovi, ili kockanje.

Kad se to dogodi, čovjek će možda prihvatiti pomoć. To se naziva "dosezanjem dna."

Imajte na umu da su neugodni efekti ovisnosti jedina stvar koja može ovisnika dovesti do toga da prihvati pomoć. Međutim, mogu postojati članovi obitelji koji žele pomoći ovisniku oslobađajući ga tih negativnih posljedica. Primjerice, žena ga može braniti i davati isprike zašto ga nema na poslu. Ako je uhićen zbog kriminala, obitelj može unajmiti odvjetnika koji će ga izvući iz zatvora. Ako kockanjem navuče velike dugove, obitelj ih može platiti. Te dobre namjere otklanjaju neugodne posljedice i, kao ishod toga, one također uklanjaju razlog zašto on ne bi nastavio sa ovisničkim ponašanjem.

Ljude koji pomažu osloboditi ovisnika neugodnih posljedica stoga nazivamo omogućivačima, jer oni zapravo omogućuju da se ovisnost nastavi. Ključno je za članove obitelji ovisnika da sudjeluju u obiteljskim grupama podrške kao što su Al-Anon (za ovisnike o alkoholu), Nar-Anon (za ovisnike o narkoticima) i Gam-Anon (za ovisnike o kockanju) tako da mogu naučiti kako se konstruktivno odnositi prema ovisniku. Ljudi u blizini ovisnika imaju veliku vjerojatnost da postanu suovisnici, omogućujući ovisniku da nastavi svoje opasne aktivnosti, i to može sputati ovisnikov oporavak.

Mnogi ljudi misle da se ovisnost događa zbog nekog skrivenog emocionalnog problema, te da čovjek treba psihološku pomoć kako bi otkrio i nosio se sa skrivenim uzrokom. U praksi, to ne funkcionira. Vatrogasci koji se bore sa plamenom ne gledaju odmah što ga je prouzročilo. Oni polijevaju vodom kako bi zaustavili vatru. Isto je i sa ovisnošću. Ovisničko ponašanje mora se zaustaviti, i traženje uzroka nije od neke vrijednosti. Nakon što prođe duži period apstinencije, psihoterapija može biti korisna.

U idealnom slučaju, ovisnik bi trebao ići u ustanovu za liječenje gdje se mogu kontrolirati njegovi postupci i gdje on može započeti oporavak. Ako to nije moguće, on bi se trebao priključiti grupi za oporavak kao što su Anonimni alkoholičari, Anonimni narkomani, Anonimni gojazni, Anonimni kockari, ili skupini koja se bavi sa njegovom konkretnom ovisnošću. Članovi tih grupa iz vlastitog iskustva znaju što djeluje, a što ne djeluje. ■

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Zemljovid unutarnjeg života

KLJUČNE ZNAČAJKE musara mogu se sažeti pod dva naslova: (1) daje nam "zemljovid" unutarnjeg života i (2) daje nam skup praksi koje možemo koristiti u preobrazbi naših unutarnjih navika.

Sve discipline koje se bave unutarnjim životom, bile one religijske ili duhovne tradicije ili neke od mnogih škola psihologije ili neuroznanosti, započinju određivanjem zemljovida unutarnjeg teritorija. Tijekom stoljeća, majstori musara razvili su precizni, pronicljivi zemljovid koji se svodi na to da svoje živote sagledavamo pojmovima duše.

Musarski nacrt unutarnjeg života bavi se dušom ne kao organom ili zasebnim duhom već kao suštinom onoga što jeste. U svakodnevnom govoru, kada govorimo o duši, skloni smo skliznuti u korištenje posvojnog oblika - "moja duša" ili "tvoja duša" - ali ovaj način opisivanja našeg unutarnjeg života uvijeno prenosi poruku da je duša na neki način nešto što naš identitet posjeduje ili je njegov ogranak. Riječima

Rabbi Yechezkela Levensteina: "Danas kada netko kaže 'ja' on u pravilu ne govori o svojoj duši, već o svom materijalističkom ja." Musar nas potiče da na sebe gledamo drugačije. Sagledate li stvarnost dublje, nije da vi imate dušu već vi u svojoj suštini jeste duša.

Ego tvrdi da je kralj, ali njegova istinska uloga se bolje može opisati ulogom sluge. Kada ga se čvrsto po- stavi u tu ulogu, jer duša je gospodar, naši životi postaju duboko usklađeni, do mjere koju je teško bilo prethodno i zamisliti. Vi i ja smo duše. To je ono što jesmo.

Uz samo malobrojne iznimke sve sa čime se susretnemo u našem unutarnjem svijetu je neki vid duše. To uključuje svojstva osobnosti, emocije, talente, želje, savjest, mudrost i tako dalje. Čak su i ona svojstva koja obično pripisujemo "umu", poput misli, logike, pamćenja i zaboravljanja, pripisana su duši. Pored toga, puno prije nego li je Freud uveo pojam nesvjesnog, učitelji musara su radili smatrajući da postoji unutarnje područje tmine koje je izvor dobrog dijela onoga što se pojavljuje na danjem svjetlu naših života. Duša obuhvaća sve naše psihološke dimenzije kao i sve ono u nama što je eterično, mistično i duhovno.

Majstori musara svoje su uvide u dušu razvili promatranjem i ekspe- rimentiranjem. Činjenica da je musar imao deset stoljeća za eksperimentiranje i testiranje svojih uvida jedna je od najjačih preporuka njemu u prilog. Rabbi Yaakova Kamenetskog, koji je bio učenik Altera iz Slabodke, jednom su upitali: "Mislite li reći da je Alter razumio učenika kao što je Freud razumio ljude?" Rabbi Kamenetsky je odgovorio, "Aaahh, to se uopće ne može uspoređivati. Alter ga je mnogo bolje razumio."

Carstva duše

Postoje tri osnovna aspekta duše, premda učitelji musara ustrajavaju u tome da je to samo način na koji se govori kako bismo taj predmet mogli razumjeti. U stvarnosti duša je nepodijeljena cjelina. Predložak učitelja je, dakle, holistički i u njemu se ne vidi podjela između srca i uma, osjećaja i intelekta. Sve su to značajke duše.

U srži duše nalazi se unutarnja dimenzija koja se naziva nešama i koja je sama po sebi sveta i čista. Ova besprijekorna srž sjedište je "slike i prilike" na koju smo stvoreni; nju se ne može ukaljati, čak ni zlodjelima. Židovski pjesnik Moše ibn Ezra, koji je živio u jedanaestom i dvanaestom stoljeću, lijepo piše o nešami:

U tijelu mom luč je slavom Svojom zapalio;

Ona mi zbori o putima mudrih.

Ona je svjetlo što sja u dane

Mladosti, a u starosti sjaj joj sve žešće plamti

Da nije iz tajanstva Njegove svjetlosti proistekla

Ne bi pomogla snazi mojoj i mojim godinama.

Njome istražujem odaju mudrosti,

I bez ljestava uspinjem se do vrta užitaka.

A jutarnja molitve tradicionalne liturgije kaže: "B-že, duša [nešama] koju si mi dao je čista." Neki kažu da je nešama b-žanska; drugi kažu da je usko povezana s b-žanskim.

Sljedeća dimenzija duše naziva se ruah, onaj aspekt duše koji je izvor životnosti i poleta - ni više, ni manje nego "duh života". Za razumijevanje ruaha pomaže ako shvatimo da su mnoga poznata stanja zapravo oboljenja ruaha, kao na primjer depresija, poremećaji nedostatka pažnje i drugi načini života u kojima se problemi vrte oko energije i svijesti.

Nefeš, treći aspekt duše, je onaj koji nam je najvidljiviji i najpristupačniji. Ovdje pronalazimo sve one poznate ljudske osobine poput gnjeva i ljubavi, pouzdavanja i brige, velikodušnosti i škrtosti, ponosa i skromnosti, odgovornosti i lijenosti, dobrohotnosti i osuđivanja, i tako dalje. Rambam ove osobine naziva "moralnim vrlinama", ali on također u aspekte nefeš-duše uključuje "racionalne vrline" poput logike i pamćenja. Iako je nešama uvijek i stalno besprijekorno čista, nefeš dimenzija duše registrira dobro i zlo koje činimo u svom životu i možemo je očistiti ili ukaljati svojim postupcima.

Na hebrejskom je zajednička naziv za sve osobine nefeš-duše midot Iako se taj pojam, koji je u množini, na naš jezik gotovo uvijek prevodi podesnim pojmom "karakterne osobine", hebrejska riječ (jednina je mida) doslovno znači "mjere". U ovom korijenu možemo pronaći musarsku spoznaju. Poruka glasi da je svatko od nas prilikom rođenja obdaren punim obimom ljudskih osobina, i ono što jednu osobu izdvaja od druge nije to posjedujemo li određene osobine, dok su osobine nekog drugog drugačije, već stupanj ili mjera osobina koje žive u svakoj od naših duša. Najsrditija osoba, na primjer, ima višak osobine bijesa, ali musar tvrdi da u toj bijesnoj duši mora postojati barem određeni stupanj smirenosti. Tako mora postojati i trunka ljutnje čak i kod najsmirenije osobe. Najškrtija osoba još uvijek ima barem zrno velikodušnosti i tako dalje sa svim osobinama. Nije stvar u tome imamo li te osobine - svi ih mi sve imamo - već je ono što nam daje naš prepoznatljiv način postojanja na svijetu to gdje se naše osobine nalaze na mjernoj skali. Niti bismo trebali težiti da se riješimo određenih osobina. Svaka od njih ima svoju ulogu, iako će određene osobine postojati u nama u prevelikoj ili premaloj mjeri. To je ono što nam određuje naš duhovni plan rada.

U ovoj musarskoj perspektivi posebice je istaknuta tvrdnja da je vaša duša u svojoj srži već sveta i čista. Kako bi drugačije moglo i biti kad nam je u Tori sasvim nedvosmisleno rečeno da smo stvoreni "na sliku" i "priliku" B-žju?" Ipak, u stvarnosti naših života to blistavo unutarnje biće često puta je skriveno. Sveta svjetlost nešame u našem bi životu neprestano sjala, a kroz nas i u svijet, da stanje određenih unutarnjih osobina, koja su nam predstavljena kao naše duševne osobine na razini nefeš-duše, ne ometa emitiranje tog blještavila. ■