Riječi su pola puta između misli i djelovanja

Parša započinje Sarinom smrću i Abrahamovom potragom za mjestom na kojem će ju pokopati. Na kraju, on kupuje malo mjesto zvano Hebron (za pretjeranu cijenu). Nije tada mogao ni zamisliti koliko će konflikata to mjesto izazvati u budućnosti.

Nakon što je pokopao Saru, odlučio je da je vrijeme da svome sinu Izaku potraži ženu. Svog vjernog slugu Eliezera šalje da pronađe prikladnu djevojku. On nalazi Rebeku i oni se žene. Abraham se također ženi, ovog puta ženom po imenu Ketura. S njom ima 6 sinova koje šalje da žive na Dalekom Istoku, poslavši zajedno s njima i tajne misticizma. Abraham umire u dobi od 175 godina. Pokopali su ga njegovi sinovi, Izak i Jišmael, pored njegove žene Sare. Jišmael umire u dobi od 137 godina i parša završava nabrajanjem dvanaestorice njegovih sinova.

U ovom odjeljku, upoznajemo dražesnog Labana čija se sestra, Rebeka, udaje za Izaka. On je pun pogodak ako tražite nekog zlog, prepredenog i nemoralnog. Da nije riječ o stvarnoj povijesnoj ličnosti, rekao bih za Labana da je karikatura vrijedna Dickensovih romana.

U jednoj od kasnijih parši, Jakov radi kod Labana sedam godina za njegovu kći Rahel. No, u noći vjenčanja, Laban zamijeni Rahel njenom starijom sestrom, Leom. I tada, poprilično drsko, zadržava Jakova da još sedam godina radi za Rahel. Uvijek iznova, Laban na svoj način manipulira i sve okreće na svoj mlin, bez obzira na to kako to utječe na one oko njega.

Ponekad se pitam postoje li uistinu Labani? Zatim razmišljam: neželjene misli koje mi svakodnevno dolaze na um. I shvatim da je jedina razlika između mene i Labana to što on djeluje prema tim mislima, a ja (barem većinu vremena!!) ne.

Naše misli neprestano iskaču pred našu volju

Ipak, misli koje mi padaju na pamet ponekad me iskreno šokiraju. Sjećam se kako sam jednom vidio starca koji je prelazio cestu ispred mog automobila. Razmišljao sam kako bi interesantno bilo kada bih sada ubrzao i srušio ga. Našao sam sebe kako u zanosu razmišljam koliko bi on visoko poletio. Dakle, ne smatram da sam psihopat – u sva- kom slučaju, nadam se da nisam. Vjerujem da su sva ljudska bića ponekad podložna nevjerojatno neprikladnim mislima. I prema tome, ja samo spadam u kategoriju ljudskih bića.

No, riječi su svakako jedan korak dalje od samih misli. Postoji snažan element koji misli dovodi u život samim time što se o njima govori s namjerom. No, na kraju, ono što je uistinu relevantno, jest to kako čovjek djeluje.

Ono što Labana čini zlim čovjekom nije to što je neprestano mislio na to kako nasamariti svoje bližnje, već to što je svoje misli uzimao za ozbiljno i djelovao prema njima. Imati loše misli nešto je što je zajedničko svim ljudima, no pričati o njima već je velik korak prema djelovanju. A djelovanje – izbori koje vršimo – ono su što na kraju definira tko smo kao ljudska bića.

Kada sam imao čudne misli o starcu na pješačkom prijelazu, one su me fascinirale. Međutim, nisam ih doživio ozbiljno, usporio sam svoj automobil i pričekao da starac prijeđe, smiješeći mu se. To je slobodna volja. Naše misli neprestano dolaze pred našu volju. Prvi korak izbora jest hoćemo li ih uzeti za ozbiljno, ili ne. Sljedeći je korak, hoćemo li djelovati prema njima.

Razlika između mene i Labana nije u tome kako razmišljamo. Možda imamo vrlo slične misli. Razlika je u onome što s tim mislima činimo. Djelovati ili ne, to je pitanje. I, na kraju, to je jedino pitanje za koje smo mi ljudi odgovorni.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Parša Haje Sara posvećena je Abrahamovom fokusu na njegovo nasljeđe, počevši sa kupnjom mjesta na kojem će pokopati svoju ženu Saru (u Ma'arat HaMakpela), a u nastavku sa dramatičnom pričom o potrazi za nevjestom za njegovog sina Izaka, kojoj je posvećeno ni više ni manje nego 67 stihova.

Cijelo jedno poglavlje (Postanak 23) opisuje kupnju grobnice za Saru, uključujući i detaljne pregovore sa posjednicima – proces čiji je jedini cilj bio osigurati da Sara bude sahranjena u zemlji svojih potomaka. Sljedeće poglavlje bavi se Abrahamovim dilemama s kojima se susreće prilikom odabira žene za svog sina, te sudbonosnom odlukom da mu dovede ženu iz Harana (gdje je Abraham rođen). Poglavlje nastavlja sa svim mukama koje je u toj potrazi prošao Abrahamov vjerni sluga.

Mnoge su se stvari Abrahamu dogodile tokom njegova života. Zašto se Tora bavi ovim stvarima toliko detaljno? Kako bismo to razumjeli, podsjetimo se stiha iz prošlotjednog odjeljka. Nakon neizmjerno teške kušnje vezivanja Izaka na žrtvenik, pa potom njegova oslobađanja, Tora kaže: ka…'"

(Postanak 22,20-23)

Površno čitanje ovih stihova moglo bi dovesti do pogrešnog zaključka da Abraham nije imao pametnijeg posla nego slušati najnovije tračeve o svojoj obitelji – tko se rodio, tko je umro i kako su se zvala djeca. Je li to sve što nam Tora želi reći nakon vezivanja Izaka?

Abraham je shvaćao da je obitelj jedini način na koji svoje ideale može nametnuti svijetu

"Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: 'I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu… Jidlafa i Betuela, a Betuelu se rodila Rebe-

Ne bi li bilo zanimljivije da nam prenese razgovore koji su se odvijali između Abrahama i Izaka, ili da opiše što se dogodilo sa Sarom tijekom posljednjih dana njenog života? Kakve veze imaju Milkina djeca sa vezivanjem Izaka?

U midrašu, rabini nas uče da stih, "A poslije tih događaja" zapravo znači: "Nakon razmatranja događaja koji su se dogodili. Tko je razmatrao? Abraham."

Drugim riječima, vezivanje Izaka dovelo je Abrahama do razmišljanja o njegovom nasljedstvu. Midraš nastavlja: "Abraham je rekao, 'Da je Izak umro na brdu Morija, on bi umro bez djece.'" Abraham shvaća da je, umalo izgubivši Izaka, mogao ostati bez potomstva koje bi preuzelo njegovo nasljeđe. Abrahamova strastvena želja da ostavi nasljeđe bila je toliko velika da je razmišljao da svog sina oženi nekom od kćeri Anera, Eškola i Mamrija, lokalnih kanaanskih obitelji koje inače nikada ne bi smatrao prikladnima za svog sina.

Zato, kaže midraš: "Sveti, da je blagoslovljen, rekao mu je – 'Ne moraš to činiti jer se Izakova srodna duša već rodila. Pogledaj, i Milka je također rodila djecu.'"

Dok si se ti, Abrahame, suočavao sa najtežom od svih kušnji, dok je tvoj sin bio vezan na žrtveniku, žena koja će produžiti Izakovu lozu već je bila rođena.

Nakon vezivanja Izaka, ono što je Abrahama najviše zabrinjavalo bilo je potomstvo njegove obitelji. To nije bio samo prirodni ljudski instinkt i želja za produženjem loze –napokon, Abraham je već imao sina – Jišmaela. No, Abraham je shvaćao da je obitelj jedini način na koji svoje ideale može implementirati u svijet. Unutar obitelji, čovjek svjedoči o ljubavi muškarca prema ženi, o ljubavi roditelja prema djeci, i obratno, i to je mjesto na kojem da je to prvi puta u Pismu da jedna osoba žali za drugom, i prvi puta da čovjek nariče kako bi izrazio svoje osjećaje prema voljenoj osobi. Ništa od toga nije se dogodilo kada je Kain ubio Abela, kada je Lameh ubio svog sina, tijekom potopa, ili prili

Čovjek svoje najplemenitije i naj dublje osjećaje izražava u kontekstu braka. Zato Tora priču o Sarinom pokopu opisuje u detalje. Tora nas želi poučiti o povezanosti između bračnih drugova i kasnije nam daje priču o izboru Izakove žene, kako bi naglasila važnost zasnivanja obitelji. Abraham je bio spreman poduzeti velik trud kako bi osigurao da Izakova obitelj bude utemeljena na ispravnim temeljima. Abrahamova briga o tome što će se dogoditi sa stazom koju je on započeo, nikad nije prestala. Cijelo čovječanstvo, generacija za generacijom, trebala bi dijeliti te brige.

Danas, kada mnogi od nas pokušavaju pronaći svoj poziv u raznim profesionalnim sferama koje su također važne za napredak ljudskog društva u cjelini, moramo se prisjetiti da obitelj ima centralnu ulogu u ljudskom postojanju. U Postanku, teme kojima se daje najveći značaj jesu brak i obitelj. To je ono što bi smo i svi mi trebali činiti: posvetiti značajnu pažnju odnosima sa našim supružnicima i našim obiteljima.

Prevela Anja Grabar