Rabbi Shaul Rosenblatt:
Riječi su pola puta između misli i djelovanja Parša započinje Sarinom smrću i Abrahamovom potragom za mjestom na kojem će ju pokopati. Na kraju, on kupuje malo mjesto zvano Hebron (za pretjeranu cijenu). Nije tada mogao ni zamisliti koliko će konflikata to mjesto izazvati u budućnosti.
Nakon što je pokopao Saru, odlučio je da je vrijeme da svome sinu Izaku potraži ženu. Svog vjernog slugu Eliezera šalje da pronađe prikladnu djevojku. On nalazi Rebeku i oni se žene. Abraham se također ženi, ovog puta ženom po imenu Ketura. S njom ima 6 sinova koje šalje da žive na Dalekom Istoku, poslavši zajedno s njima i tajne misticizma. Abraham umire u dobi od 175 godina. Pokopali su ga njegovi sinovi, Izak i Jišmael, pored njegove žene Sare. Jišmael umire u dobi od 137 godina i parša završava nabrajanjem dvanaestorice njegovih sinova. U ovom odjeljku, upoznajemo dražesnog Labana čija se sestra, Rebeka, udaje za Izaka. On je pun pogodak ako tražite nekog zlog, prepredenog i nemoralnog. Da nije riječ o stvarnoj povijesnoj ličnosti, rekao bih za Labana da je karikatura vrijedna Dickensovih romana.
U jednoj od kasnijih parši, Jakov radi kod Labana sedam godina za njegovu kći Rahel. No, u noći vjenčanja, Laban zamijeni Rahel njenom starijom sestrom, Leom. I tada, poprilično drsko, zadržava Jakova da još sedam godina radi za Rahel. Uvijek iznova, Laban na svoj način manipulira i sve okreće na svoj mlin, bez obzira na to kako to utječe na one oko njega.
Godina 17 9 Broj 5 Strana
kom slučaju, nadam se da nisam. Vjerujem da su sva ljudska bića ponekad podložna nevjerojatno neprikladnim mislima. I prema tome, ja samo spadam u kategoriju ljudskih bića. No, riječi su svakako jedan korak dalje od samih misli. Postoji snažan element koji misli dovodi u život samim time što se o njima govori s namjerom. No, na kraju, ono što je uistinu relevantno, jest to kako čovjek djeluje.
Ponekad se pitam postoje li uistinu Labani? Zatim razmišljam: neželjene misli koje mi svakodnevno dolaze na um. I shvatim da je jedina razlika između mene i Labana to što on djeluje prema tim mislima, a ja (barem većinu vremena!!) ne.
Naše misli neprestano iskaču pred našu volju
Ipak, misli koje mi padaju na pamet ponekad me iskreno šokiraju. Sjećam se kako sam jednom vidio starca koji je prelazio cestu ispred mog automobila. Razmišljao sam kako bi interesantno bilo kada bih sada ubrzao i srušio ga. Našao sam sebe kako u zanosu razmišljam koliko bi on visoko poletio. Dakle, ne smatram da sam psihopat – u sva-
Ono što Labana čini zlim čovje■ kom nije to što je neprestano mislio na to kako nasamariti svoje bližnje, već to što je svoje misli uzimao za ozbiljno i djelovao prema njima. Imati loše misli nešto je što je zajedničko svim ljudima, no pričati o njima već je velik korak prema djelovanju. A djelovanje – izbori koje vršimo – ono su što na kraju definira tko smo kao ljudska bića. Kada sam imao čudne misli o starcu na pješačkom prijelazu, one su me fascinirale. Međutim, nisam ih doživio ozbiljno, usporio sam svoj automobil i pričekao da starac prijeđe, smiješeći mu se. To je slobodna volja. Naše misli neprestano dolaze pred našu volju. Prvi korak izbora jest hoćemo li ih uzeti za ozbiljno, ili ne. Sljedeći je korak, hoćemo li djelovati prema njima. Razlika između mene i Labana nije u tome kako razmišljamo. Možda imamo vrlo slične misli. Razlika je u onome što s tim mislima činimo. Djelovati ili ne, to je pitanje. I, na kraju, to je jedino pitanje za koje smo mi ljudi odgovorni. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar Strana 9
