Sotona je imao još jedan trik u rukavu

U pasuku "Abraham dođe da oplače Saru ..." [Berešis 23,2], slovo "haf" u riječi "v'livkosa" (i da plače za njom) napisano je kao malo slovo. Baal HaTurim donosi razlog za to: budući je Sara poživjela do duboke starosti od 127 godina, žalovanje za takvom osobom nije toliko snažno. Na to upućuje to manje slovo u riječi za plakati.

U Sefer Kehillos Yitzchak, Rava Yitzchaka iz Voložina, vidio sam zanimljivu interpretaciju. Medraš objašnjava postavljanje priče o Akedas Jichak uz priču o smrti i ukopu Sare. Prema tom medrašu, Sotona se pojavio Sari i rekao joj da je Avraham uzeo Jichaka da ga prinese kao žrtvu na žrtveniku. Prije nego li je Sara imali priliku čuti kraj priče, "duša ju je napustila", i ona je umrla.

Znamo iz midraških učenja naših učenjaka da je Sotona pokušao sve da našeg praoca Avrahama spriječi da izvrši ispit Akedas Jichak. Taj je događaj bio od tolikog značaja za Židovsku povijesti, i rezultirao je vječnom zaslugom za Židovski narod, da je Sotona iskušao svaki trik kojeg je imao na raspolaganju kako

Na nebu se vode dva odvojena računa - račun dugovanja i račun potraživanja. Činjenica da osoba ima dugovanja ne umanjuje njegove zasluge bi spriječio Avrahama da položi taj test i stekne nagradu za svoje potomke, što je na kraju i uspio. Medrašim kažu da se Sotona pretvorio u rijeku i da je Avraham morao zaći do grla u vodu da bi tu rijeku prešao, itd, itd.

Jednom kada čovjek u svom životu učini micvu, bez obzira kakva vrsta zlikovca kasnije postao, zasluga za tu micvu neće mu se oduzeti. Pravilo je za duhovne nagrade i kazne da grijeh ne može ugasiti učinak micve i micva ne može ugasiti učinak grijeha. Na nebu se vode dva odvojena računa: račun dugovanja i račun potraživanja. Činjenica da osoba ima dugovanja ne umanjuje njegove zasluge. Kada osoba učini micvu, micva je izvršena i uvijek će ostati vezana uz nju. Tu, međutim, postoji jedna iznimka od ovog pravila. Ima nešto što se naziva "žaljenje zbog onoga što je izvorno učinjeno" (tohe al ha'rišonos). Ako osoba učini micvu i kasnije požali što je to učinila, to će žaljenje učiniti da izgubi nagradu koja dolazi za izvršenje micve

Kad je Sotona vidio da nije postigao uspjeh u odvraćanja Avrahama od izvršenja akeda, on nije odustao. Imao je još jedan trik u rukavu. Iako je Avraham zaslužio nagradu za to što je položio ispit akeda, ta je nagrada bila pohranjena u banci, i ako Sotona uspije navesti Avrahama da požaliti što je učinio micvu, Avraham će ostati bez svoje nagrade. Upravo to je Sotona pokušao postići izazvavši smrt Avrahamove supruge time što je čula da je njezin suprug pristupio akeda. Nema sile na svijetu koja je toliko uporna, koja toliko snažno "podbada" kao što to čini jecer hara [sklonost ka zlu, a to je Sotona.] Čak i kada pomislimo da je bitka završena, ona još nije gotova!

Jednom sam čuo u ime Rava Aha- rona Kotlera: Nakon akeda, pasuk kaže: "I gle jedan ovan zaplete se u grmlju". Zašto je potrebno da nam pasuk kaže ovaj naizgled nevažan detalj? Zato da bi nam pokazao da Sotona još uvijek nije odustao. Sotona je pokušavao otežati Avrahamu da pronađe životinju koju će kao zamjenu prinijeti na žrtvu, pa si je on morao prokrčiti put kroz gustu makiju da oslobodi ovna, tako da može njega prinijeti umjesto svoga sina.

I ovdje, sa Sarinom smrću, Sotona je pokušao postaviti još jednu prepreku na Avrahamov put za zadržavanje nagrade koju je već zaradio. Bio je to još jedan test da se vidi hoće li sada požaliti svoju spremnost da žrtvuje Jichaka jer je to očito dovelo do smrti njegove supruge. Avraham Avinu nije htio da se to dogodi pa je namjerno umanjio svoje oplakivanje Sarine smrti (mali haf), kako bi pokazao da je njeno vrijeme došlo i da on neće dopustiti da ga njena smrt uznemiri do te mjere da požali što je sudjelovao u akeda.

Rezultat toga je bio da je Avrahamu ostala zasluga za akeda te da je ostala očuvana za njegove potomke u svim naraštajima. Praktična pouka iz svega ovoga je da jecer hara nikada ne odustaje, i da mi uvijek moramo ostati na oprezu protiv njegovih lukavstva.

Pouka koju učim iz imena Jišmaelovih sinova

Čuo sam sljedeću opservaciju u ime Rava Yisraela Belskyja.

Na kraju paraše nalazi se popis imena dvanaest sinova Jišmaelovih. U pereku [poglavlju] 25 pasuku 13, spominju se četiri sina: Nevojos, Kedar, Adb'el i Mivsam. U pasuku 14, spominju se još tri sina: Mišma, Duma i Masa. Konačno, u 15. pasuku navedeno je posljednjih pet sinova: Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.

Također je zanimljivo da, kada se navode Jišmaelovi sinovi na početku Divrej HaJamim I [perek 1, pasukim 29-31], spajanje druga dva pasukim razlikuje se od onoga što smo našli u Haje Sara. Dok se u Haje Sara, 3 si-na spominju u drugom pasuku, a 5-orica se sinova spominju u trećem pasuku, u Divrej HaJamim 5-orica sinova spominju se u drugom pasuku (Mišma, Duma, Masa, Hadad, Te-ma), a 3-jica sinova se spominju u trećem pasuku (Jetur, Nafiš i Kedma).

Nadalje, kad god se u Tori pojavi ime osobe, Targum (Onkelos) ne "prevodi" ime. Ime je ime. Onkelos samo ponavlja ime točno onako kako se pojavljuje u Humašu. Međutim, u drugom pasuku u Divrej HaJamim, Targum (koji je zapravo Targum Jonasan Ben Uziel u Nahu) ne ponavlja jednostavno imena Jišmaelovih sinova već ih 'prevodi', pokazujući na taj način da ona nešto znače!

Mišma znači slušati, Duma znači šutjeti, Masa znači razumjeti, Hadad znači biti oštar, oštrouman, Tema znači prema jugu. Po čemu su ta imena važna za Jišmaelove sinove?

Ovih su 5 riječi ključ za stjecanje znanja. Kada netko nešto pokuša objasniti, prva stvar koju učenik mora učiniti je SLUŠATI. Sljedeće, učenik mora ŠUTJETI. Nakon toga učenik mora pokušati RAZUMJETI.

Nakon toga učenik može steći jasnoću i OŠTRINU. Konačno, naši nas učenjaci uče da ako učenik želi steći mudrost, on se treba moliti okrenut prema jugu (menora koja je predstavljala mudrost bila je smještena uz južni zid Hrama).

Međutim, moramo postaviti pitanje, zašto su uopće sinovi Jišmaelovi izabrani kao primjer stjecanja znanja? Ako na kugli zemaljskoj postoji jedna etnička grupa koja nije znamenita po svom znanju bili bi to potomci Jišmaela, za koje je rečeno: "On je kao divlji magarac, njegova je ruka protiv svakoga i svačija je ruka protiv njega."

S druge strane, nakon propasti Rimskog Carstva, najmudriji i najpametniji ljudi na svijetu bili su potomci Jišmaela. Od 7. stoljeća sve do prosvjetiteljstva oni su bili "ti". Cijeli je svijet bio u mraku, a potomci Jišmaela posjedovali su znanje. Oni su nam dali algebru. Dali su nam mnoge izume. Imali su reputaciju da su mudri ljudi i da se nalaze na čelu znanja svijeta. Tijekom nekoliko stoljeća oni su predstavljali civilizirani svijet.

Koja je pouka ovoga? Pouka je da čak i Per'e Adama kao Jišmael i njegovi potomci mogu tražiti znanje i postati mudri, ako primjene pravila kojima se stječe znanje. A to suSlušaj, Šuti; Razumij; Stekni Jasnoću; i moli se okrenut prema Jugu!

Nitko nikada nije osuđen zbog svojih gena. Čak i Jišmaelovi sinovi, kad primijene pravila znanja mogu postati poštovani zbog svoje mudrosti. ■

Sara - Brak koji traje

Povijesno gledano, obitelj se smatra osnovnom jedinkom društva. U judaizmu posebice, za snagu mišpahe se kaže da je ključni faktor židovskog opstanka. U društvu kao cjelini, obitelj je pretrpjela teška stradanja. Jedno od troje djece u SAD-u živi u domu samohranog roditelja. Statistika u židovskoj populaciji nije toliko strašna, ali dok je razvod nekada bio tek rijetkost, sada je on uobičajen, a krhkost obiteljske zajednice svakako vrši utjecaj na djecu.

Mnoge veze počinju tako da se dvije osobe zaljube. Iako ovo izgleda savršeno logično, poslušajte što je George Bernard Shaw rekao: "Dok su dvoje ljudi pod utjecajem najbrutalnije, najnerazumnije, najvarljivije i najprolaznije od svih strasti, od njih se traži da se zakunu da će trajno ostati u tom stanju uzbuđenosti, tom nenormalnom i iscrpljujućem stanju, sve dok ih smrt ne rastavi." Čak i ako ne daju formalnu zakletvu u tom smislu, oni su najvjerojatnije uvjereni kako će njihova strast trajati vječno.

Naravno, ljubav je neophodna za brak, ali pogledajte što Tora kaže o vjenčanju Jichaka s Rivkom: "On oženi Rivku, ona mu posta ženom i volio ju je" (Breišis 24,67). Pogledajte pažljivo redoslijed riječi. Jichakova ljubav prema Rivki razvila se nakon vjenčanja, a ne prije njega.

Abrahamov sluga, Eliezer, koji je bio poslan da nađe ženu za Jichaka, tražio je mladu ženu koja je bila izuzetna u hesedu (djelima dobročin- stva). "Neka to bude djevojka kojoj ću reći: 'Molim te, nagni vrč da mogu piti', a ona odgovori: 'Pij, a ja ću vodom snabdjeti i tvoje deve,' nju Si odredio za Jichaka.' Osnova za njihov odnos bile su zajedničke vrednote, a ne "najbrutalnija, najnerazumnija, najvarljivija i najprolaznija od svih strasti". To je bio odnos u kojem se mogla razviti prava ljubav.

Istinskoj ljubavi treba vremena da se razvije. Međutim, poštovanje je nešto s čime se može početi od prvog dana.

Talmud kaže da bi odnos koji muž ima prema svojoj supruzi trebao biti da je "voli onoliko koliko voli sebe, a poštuje čak i više nego što poštuje sebe" (Jevamos 62b). Zanimljivo je da Rambam, navodeći Talmud, mijenja taj redoslijed i stavlja poštovanje ispred ljubav. Zašto? Zato što je nerealno očekivati da čovjek može imati tako snažnu ljubav od samog početka. Istinskoj ljubavi treba vremena da se razvije. Međutim, poštovanje je nešto s čime se može započeti od prvog dana.

Naravno, u braku ima strasti, ali Shaw je bio u pravu. Brak koji se temelji na strasti počiva na krhkom temelju. Ljubav jedno prema drugom i međusobno poštivanje koji se razviju nakon vjenčanja su malter, vezni materijal koji može povezati par za čitav život.

Svakako, bitno je da se svaki partner ponaša na način koji pridonosi razvoju ljubavi i poštovanja. Formula za to je jednostavna, mada ne i lagana. Rambamova verzija Talmuda je, "poštivati ju čak i više nego što on poštuje sebe i voljeti je onoliko koliko on voli sebe". Rambam nastavlja da bi stav žene prema mužu trebao biti isto takav, da ga poštuje i ispunjava njegove želje. Nakon što je utvrdio da muž mora poštivati svoju ženu, očito je da njegove želje neće narušiti njegovu brižnost i poštovanje prema njoj.

Židovska se obitelj sada nalazi u opasnosti većoj nego ikada prije. Učenje Tore o braku može biti naš spas. ■