Yossi Katz, Breslov Research Institute: Obrazac naših života

Pitate li se često kad ćete napokon moći odahnuti? Da li ikada sami sebi kažete: "Mislio sam da sam završio s tim problemima"? Eh da, na kraju krajeva, život baš i nije tako lagan. Ali ni to nije nešto novo –zapravo, Abraham je imao nekoliko svojih vrlo teških životnih problema.

Glad: U Kanaanu vlada glad. Abraham je prisiljen napustiti svoju zemlju i spustiti se u Egipat, gdje mu je faraon ugrabio njegovu prekrasnu ženu Saru. Na kraju, oni se vraćaju u Kanaan, bez da im se dogodilo ikakvo zlo, te obogaćeni darovima iz faraonove riznice.

Neplodnost: Abraham je morao čekati mnogo, mnogo godina da njegova pravedna žena Sara čudesno rodi, u dobi od 90 godina. Abrahamu je obećano da će se njegova duhovna baština ostvariti kroz ovo novorođenče - Izaka.

Žrtovanje djeteta: Od Abrahama se tražilo da žrtvuje svog dugo očekivanog, dragog sina Izaka. U posljedni trenutak, ovan bude žrtvovan umjesto Izaka. Abraham odmah počinje razmišljati o Izakovoj budućnosti i pronalaženju njemu srodne duše. Dobiva vijest da se upravo rodila Rebeka, no Izaku je 37 godina!

Smrt supruge: Abraham se vraća kući poslije najvećeg iskušenja u svom životu. On i Izak obojica su se vratili "u komadu", no Sara je upravo preminula. Dok žaluje, Abraham je prisiljen pregovarati za posebnu grobnicu u špilji Mahpela, sa vrlo zlim čovjekom po imenu Efron Hahiti. Nakon što plati strahovito pretjeranu cijenu koju ovaj traži, uspijeva sahraniti svoju ženu.

Šiduhim: Abraham sada mora dogovoriti taj primjeren brak za svog dragocjenog sina. On šalje svog pouzdanog slugu Eliezera na nemoguću misiju s onu stranu civiliziranog svijeta da Rebeku uzme iz ruku njezinog zlog i prepredenog brata Labana.

Primijećujete li ovdje nešto poznato? Svaki puta kada je Abraham pomislio da je stiglo spasenje, ponovno je bio testiran s jednim drugačijim, jedinstvenim izazovom. Nikada nije dobio "pauzu" i nikada nije stigao do neke vrste duhovne ciljne crte.

Websterov rječnik definira život kao "sposobnost da se raste, mijenja itd., po čemu se biljke i životinje razlikuju od stvari poput vode ili stijena." Talmud kaže da je spavanje jedna šezdesetina smrti (Berahot 57b). Spavanje znači odsustvo duhovne svijesti ili osviještenostitaj je nedostatak nalik smrti. Da bismo ŽIVJELI život, mi ne smijemo spavati poput stijene, naprotiv, svaki nam izazov daje priliku da shvatimo da svaki dan rastemo i doživljavamo istinsku promjenu.

Obrazac po kojem se odvija Abrahamov život je i naš obrazac. Svatko od nas se suočava s teškim trenucima i problemima kako u svom osobnom napredovanju, tako i u svjetovnim stvarima. Kad počnemo zamjećivati svoje spasenje mi zahvaljujemo B-gu što smo slobodni ili što smo bili uspješni. Premda smo zasigurno iskusili B-žju dobrotu i trebali bismo izraziti svoju zahvalnost, trebali bismo također znati da to još uvijek nije kraj. Da, napredovali smo, doživjeli istinsku bliskost Stvoritelja i Njegovo izbavljenje - ali još smo uvijek daleko od konačnog spasenja.

B-žja veličina je nedokučiva (Psalmi 145,3). Svaki dan je jedinstven i naročit, svaki dan je blagoslovljen dobrotom i izbavljenjem. U svakom trenutku B-g nas, u svojoj velikoj mudrosti, želi približiti našim krajnjim mogućnostima. Njegova je želja da budemo duhovno kompatibilni s Njim. Dok proživljavamo životne poteškoće, možemo ostati sabrani tako što ćemo imati realna očekivanja. I dok svoju snagu i svoju viziju uspjeha moramo učvrstiti držeći svoje pobjede vrijednima, istovremeno se moramo odmaknuti korak natrag i shvatiti da je to dugoročna stvar. Nema jednostavnih odgovora, no na djelu je jedan čudesan B-žanski plan.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom! ■

Prevela Tamar Buchwald

Iako paraša Haje Sara govori o Sarinoj smrti, ona je nazvana "Haje Sara" (Sarin život). Život, a ne smrt. U suštini, to je tajna koju podučava ova paraša - kako čovjek treba živjeti i preobratiti sile smrti u život. Ova paraša bilježi Abrahamovu kupnju Ma'arat HaMahpela, špilje u kojoj sahranjuje svoju suprugu, Saru.

Abraham i Sara bili su jedinstveni po tome što su išli kontra svijeta, kontra zeitgeista, duha vremena, do te mjere da su zbog svojih ideja i snova morali pobjeći iz Ura Kaldejskog u Haran. Abraham i Sara sanjali su da će jednog dana svaka osoba, zato što je stvorena na sliku

B-žju, imati pravo na ljudsko dostojanstvo. Revolucionarna ideja za to vrijeme, kao i u godinama koje su uslijedile, da bismo tek danas, 4000 godina kasnije, mi mogli gledati ostvarenje ove vizije. Iz toga učimo da je jedna od najznačajnijih stvari u bivanju čovjekom naša sposobnost da se projiciramo u budućnost. Samo tada možemo ići naprijed, razvijati i ostvariti našu svrhu kao stvorenih na Njegovu sliku. Povijesne knjige pune su priča o ljudima koji su se usudili sanjati ono što se činilo nemogućim u to vrijeme, i njima odajemo priznanje za napredak čovječanstva.

Većina nas izbjegava sanjati zbog straha od neuspjeha, ali ono čega bismo se trebali bojati je živjeti život bez snova. Život snova i vizija je život smisla, čak i kada se snovi ne ostvare kao što smo prvobitno pla- nirali. Kad se san izjalovi to je prilika da otpočnemo s novim snom, kao što je pisano: "Pravednik pada sedam puta i diže se" (Izreke 24).

Zohar nas uči da kada su Adam i Eva jeli od plodova Drveta znanja, oni su po prvi put osjetili okus smr-

Jedna od najznačajnijih stvari u bivanju čovjekom je naša sposobnost da se projiciramo u budućnost ti, okus poniranja do mjesta tame, mjesta neuspjeha. Smrt je silazak na nižu razinu. Svaki put kad budemo povrijeđeni, ne postignemo uspjeh, ili padnemo u očaj, mi malčice umremo. Ta smrt je tama (slova korijena hebrejske riječi za tamu, hošeh su š.h.h, zaboraviti) koja ponire u našu DNK i uzrokuje da ona zaboravi kako obnoviti stanice u tijela kad se pojavi starost. Starenje ne mora biti erozija ili trošenje tijela, budući da se stanice neprestano iznova stvaraju. U ovoj paraši stoji da je Abraham umro "star i sit", što znači da je živio punim životom. Tajna života punine svoj korijen ima u davanju drugima; to je život nade, snova i vjere, koji će nas poštedjeti razočarenja i neuspjeha, i u svakom trenutku darovati nam osjećaj vječnog života.

Razumijevanje ove tajne omogućuje nam da pronađemo pravu ljubav. Ova nam paraša priča čudesnu priču o tome kako Eliezer, Abrahamov sluga, susreće Rebeku kod studenca u Haranu. Ona velikodušno donosi njemu i njegovim devama vodu da piju, a on na taj način dobiva odgovor na svoju molitvu, znak da je moguće ona žena namijenjena Jichaku. Njihov "spoj" je potpun uspjeh, kao što je zapisano kad je Rebeka postala Jichakovom ženom, "I on je zavoli" (Postanak 24,67).

Šabat šalom. ■

Menachem Leibtag: Hajei Sara: Supruga iz "Toldot Terah"

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

'Jihus' [obiteljska loza] je oduvijek bila važan faktor pri odabiru supružnika. Unatoč tome, Avrahamovo inzistiranje na tome da se njegov 'izabrani' sin oženi upravo potomstvom njegova brata Nahora zahtijeva objašnjenje.

U ovotjednom šiuru vraćamo se našoj raspravi o 'toldot' u Sefer Breišit kako bismo odgovorili na ovo pitanje.

Uvod

Kao što ste sigurno primijetili, izraz 'ele toldot...' pojavljuje se mnogo puta u Sefer Breišit. U šiuru o Paršat Noah, objasnili smo kako ti toldot [rodoslovlja] tvore 'okosnicu' Sefer Breišita.

U tom šiuru također smo objasnili kako je Sefer Breišit podijeljen u dva zasebna dijela. Prvih jedanaest poglavlja uključivalo je tri cjeline koje su započinjale s toldot, i svaka je cjelina sadržavala primarnu priču koja se odnosi na B-žje nezadovoljstvo ponašanjem čovječanstva:

• Adamov grijeh u Gan Edenu (i Kajinov grijeh) (poglavlja 2-4)

• iskvarenost dor ha-mabula / Potopa (poglavlja 5-9)

• Priča o Migdal Bavelu i njihovom raspršenju (poglavlja 10-11)

Nakon tog događaja, Tora započinje 'drugi (i primarni) dio Sefer Breišita, a uvod u njega daje 'toldot Šem' (vidi 11,10). Od ove točke nadalje, fokus Sefera se pomiče na B-žji izbor Avrahama Avinu da postane praotac Njegove uzor-nacije [ono što nazivamo procesom 'behira']. Svakoj cjelini ovog odjeljka uvod isto tako daje toldot, bio to 'toldot Jišmael' ili 'toldot Jichak' itd., zaključno s pričom o Josefu i njegovoj braći - koja ima uvod 'ele toldot Jaakov' (vidi 37,2). Sefer Breišit završava kad svi Jaakovljevi potomci budu izabrani da postanu Am Jisrael – B-žji poseban narod.

U našem smo uvodu primijetili prilično očitu 'linearnu' progresiju toldot u Seferu Breišit. Naš šiur započinjemo tako da primijetimo postojanje i jedne 'paralelne' progresije, što će istaknuti značaj pasuka koji uvodi 'toldot Terah'. Nakon toga ćemo pokazati kako izraelski narod ne potječe samo od Avrahama Avinu, već i od Teraha. [I pokušat ćemo objasniti zašto.]

Prikaz mape toldot

Sljedeća tabela ilustrira progresiju ovih toldot u Sefer Breišitu. Tablica navodi imena koja slijede iza izraza 'ele toldot...' i naglašava paralelu u njihovoj progresiji u svakom od dva gore opisana odjeljka. [Simbol zvjezdice '*' predstavlja izraz 'ele toldot'.]]

Pažljivo proučite ovu tablicu.

Sefer Berešit: Cjeline u 'Ele toldot...'

Dok proučavate ovu tablicu, obratite pažnju na to kako je podijeljena prema dva gore opisana odjeljka. Također imajte na umu kako proces behira uključuje fazu 'dehija' [odbacivanja] zajedno sa svakom fazom behira. Na kraju, zapazite kako svaki odjeljak završava sa sedamdeset! [Dodatne paralele uočit ćemo u nastavku.]

'Deset generacija' - dvaput!

Kao što tablica prikazuje, svaki 'odjeljak' počinje detaljnim popisom 'deset generacija'

• Prvi dio: - 5,1-32 (od Adama do Noaha)

• Drugi dio: 11,10-26 (od Šema do Teraha)

[Formalno, može biti i 9 generacija, no opći je obrazac vrlo sličan. Zapazite također kako se mišna u Pirkei Avot 5,2-3 odnosi

22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Hajei Sara: Supruga iz "Toldot Terah"

prema ovoj strukturi.]

Ova uvodna 'strukturna' paralela podupire tematsku paralelu između ova dva odjeljka, o čemu smo razmatrali u šiuru na Paršat Breišit. U tom šiuru smo objasnili kako drugi dio Sefer Breišita počinje s 'toldot Šem', a otuda i priča o Avrahamovoj behira. Kako je B-žji izbor njegovog potomstva bio sa svrhom da povede čovječanstvo u smjeru B-ga - bilo je važno što je ovaj odjeljak započeo sa 'šem', čije ime odražava čovjekovu svrhu - da zazove 'be-'šem Hašem'

Iznenađujuće, ova strukturna paralela nadilazi sličnost ovih dviju cjelina od 'deset generacija'. Primijetite u gornjoj tablici kako sredina i završetak svakog popisa također imaju nevjerojatnu sličnost: Najočitije je kako nalazimo broj 70 na kraju svake cjeline. No, intrigantnija je paralela koja se pojavljuje u sredini!

Primijetite kako:

• Toldot Adam završava s Noahom, nakon čega nalazimo toldot Noah i priču o njegova 3 sina Šemu, Hamu i Jefetu. (Vidi 5,28-32; 6,9)

• Toldot Šem završava s Terahom, nakon čega nalazimo toldot Terah, i priču o njegova 3 sina Avramu, Nahoru i Haranu. (Vidi 11,24-26; 11,27)

Nadalje, tri Noahova sina, kao i tri Terahova sina, dobivaju ili poseban blagoslov ili prokletstvo:

• Avraham je, poput Šema, blagoslovljen privilegijom predstavljanja B-ga.

• Haranov sin Lot, kao i Hamov sin Kanaan, umiješan je u grijeh koji se odnosi na incest.

• Nahorovi potomci Rivka, Rahel i Lea vraćaju se da 'žive u šatoru' Avrahamove djece, baš kao što je Jefet predodređen da živi u 'Šemovom šatoru'. [Vidi 9,24-27 / 'jaft Elokim le-Jefet ve-jiškon be-ohalei Šem'.]

Iako značenje ovih paralela zahtijeva daljnju razradu, za naše potrebe ovdje – sama nam paralela skreće pozornost na važnost 'toldot Terah'.

Toldot Terah nasuprot Toldot Avraham

Zapravo, fraza 'toldot Terah' pojavljuje se točno na onom mjestu gdje smo očekivali naći cjelinu koja počinje s 'toldot Avraham'! Na naše iznenađenje, iako kasnije nalazimo cjeline koje počinju s 'toldot Jichak' i 'toldot Jaakov' [pa čak i 'toldot Jišmael' i 'toldot Esav'], nikad ne nalazimo cjelinu koja počinje s 'toldot Avraham'!

Umjesto toga, upravo na onom mjestu gdje bismo očekivali pronaći cjelinu koja počinje s 'toldot Avraham', nalazimo cjelinu koja počinje s 'toldot Terah'. Već samo to upućuje na činjenicu da mora da ima nešto posebno u vezi Teraha.

Ovo zapažanje također objašnjava zašto Sefer Breišit posvećuje toliko detalja priči o Lotu. Budući da je fraza 'toldot Terah' praktički podnaslov za paršijot Leha Leha, Vajera i Hajei Sara, ova cjelina mora uključivati ne samo priču o Avrahamu, već i priču o djeci Nahora i Harana (Lota).

Tako, osim o povijesti Avrahamovog života, ove 'paršijot' također raspravljaju o:

• Lotovoj odluci da napusti Avrahama Avinu, dajući prednost 'dobrom životu' u Sdomu (13,118)

• Avrahamovom spašavanju Lota od četiri kralja (14,1-24)

• B-žjoj poštedi Lota od uništenja Sedoma (19,1-

24)

• Rođenju dva Lotova sina - Amonu i Moavu (19,30-38)

• 12 Nahorove djece (22,20-24) [8 sinova od njegove žene i 4 od njegove pilegeš. (Zvuči vam poznato?)]

• Avrahamovoj ženidbi njegovog sina s Nahorovom unukom

Stoga Paršat Haje Sara čini najprikladniji zaključak za ovu cjelinu koja je započela s 'toldot Terah'. Avraham se pobrinuo da odabere snahu upravo iz obitelji svog brata Nahora, čime povijest 'toldot Terah' biva zaokružena. Kao što ćemo pokazati u našem šiuru, svo Terahovo potomstvo može imati potencijal za behira. Stoga, ako se Jichak ženi, njegova žena treba biti odabrana iz obitelji u kojoj leži taj potencijal.

[Ovo također može objasniti zašto su se Nahor i Avraham oženili 'unutar obitelji' - Haranovim kćerima (vidi 11,29 i Rašijevu identificiranje Jiske kao Sare).]

Zašto Terah?

Što je to bilo tako posebno u vezi s Terahom da on 'zaslužuje' svoj vlastiti toldot? To je doista teško znati jer nam Tora tako malo govori o njemu.

S jedne strane, Sefer Jehošua predstavlja Nahora gotovo kao paradigmu za život idolopoklonika (vidi Jehošua 24,2). Ipak, kao što nas uči kraj Paršat Noah, Terah je bio prva osoba koja je prepoznala duhovnu važnost Erec Kanaana. On je krenuo 'napraviti aliju' čak i prije nego što je B-g naredio Avrahamu da to učini (vidi 11,31 i Sefornovo objašnjenje).

Iako ovo može zvučati previše 'cionistički', s obzirom na to da je ovo jedini detalj koji nalazimo u Tori u vezi s Terahom - moglo bi se sugerirati da je Terahova zasluga bila jednostavno u tome što je bio prva osoba koja je svoju obitelj krenula seliti u Erec Kanaan.

[U 'duhu' 'ma’ase avot siman lebanim' - Terah bi se zapravo mogao smatrati prvim 'cionistom' (u modernom smislu). Kao svaki dobar cionist, Terah planira 'napraviti aliju' i čak ohra- bruje svoju obitelj da to učini, ali on sam nikada ne stigne tamo.]

Međutim, možemo predložiti tematski mnogo značajniji pristup. Terah i njegovo potomstvo mogu predstavljati određeni aspekt procesa behira - u kojem leži potencijal da budu izabrani - ali samo ako su dostojni. Terahova inicijativa u tom pogledu možda je pružila mogućnost da bilo tko od njegova potomstva postane dio 'odabrane obitelji' ako se pokaže da zaslužuje ovu odliku.

Avraham Avinu ne samo da ide tragom svog oca i nastavlja do Erec Kanaana, već kroz cijelo vrijeme vjerno slijedi i B-žju zapovijed. On tada postaje praotac posebnog B-žjeg naroda. Nahor, međutim, ostaje. Lot (Haranov sin) je imao priliku ostati s Avrahamom, ali se odvaja birajući 'dobar život' u Kikar HaJardenu (vidi šiur na Paršat Leh Leha). Međutim, Nahorova unuka, Rivka, i praunuke, Rahel & Lea, dokazuju da su dostojne pridružiti se ovom posebnom narodu i probiti se natrag u Avrahamovu obitelj.

Zapravo, ovo bi moglo objasniti razlog što je Rivkina gostoljubivosti tako detaljno prikazana u Tori - u priči o tome kako je bila odabrana da postane Jichakova žena.

Iako proces behira ponekad može izgledati nasumičan i neselektivan, okvir 'toldot Terah' može odražavati važnost osobne predanosti u stjecanju te behira. Ova zapažanja mogu poslužiti kao 'podsjetnik' da naš narod nije izabran samo zbog toga da dobijemo b-žansku privilegiju, već sa svrhom da razumijemo i usvojimo vječnu odgovornost naše predodređene sudbine. ■