05-18 Divrej Tora - Haje Sara 5785

BROJ 5

divrejtora@gmail.com

HAJE SARA

ŠABAT 23. STUDENOG 2024. - 22. HEŠVANA 5785.

Dobar dio svijeta oko nas usvojio je narativ i perspektivu koji se suprote našem poimanju. Kod nas to izaziva zbunjenost i pomutnju u kontekstu borbe za opstanak u koju je židovski narod uključen, kako u Izraelu, tako i u svijetu potpaljenom antisemitizmom. Ovo je još teže od izazova s kojima smo se već navikli suočavati iz dominantnog toka netradicionalnih vrijednosti koje su na istovjetan način tradicionalnu vjersku zajednicu gurnule u defenzivu, dosljedno je prikazujući kao arhaičnu i netolerantnu te kao prepreku kulturi koju drugi žele stvoriti.

Je li ovo naše suvremeno iskustvo jedinstveno, budući da živimo u vrijeme brzih i dezorijentirajućih promjena? Maharal iz Praga (Gevuros Hašem, kraj 9. poglavlja) je mislio drugačije, jer je ovo smatrao temeljnom i prirodnom pojavom za sve one koji teže živjeti istinski i uzvišeni život. On je uočio ovaj stav izražen u riječima naše dnevne Amida: "Pravednicima, pobožnima, starješinama Tvoga naroda, Kući Izraelovoj, ostatku njihovih učenjaka, pravednim strancima (gerei hacedek), i nama, neka neka se probudi Tvoje suosjećanje." Za Maharala, pravedni stranci dio su ovog popisa jer zapravo svaka moralna i pobožna osoba čiji su primarni pokretači vječne moralne i duhovne vrijednosti Tore doživljava život u ovom svijetu pomalo kao autsajder.

Ova napetost također se odražava u dijalogu Avrahama sa stanovnicima Hevrona (Berešit 23:4). "Ja sam stranac i onaj koji se nastanio među vama." Generacije komentatora borile su se da shvate kako se jedna osoba može okarakterizirati i kao stranac i kao stanovnik iste zajednice.

Rav Soloveitchik vidio je ovaj izraz kao odraz dualnosti koja je sudbina Židova unutar društva, posebno u sklopu

suvremene civilizacije. "Naravno, ja sam stanovnik, jedan sam od vas. Bavim se poslom kao i vi, govorim vaš jezik, u potpunosti sudjelujem u vašim društveno-ekonomskim institucijama. Ali ja sam u isto vrijeme i stranac, i u nekim aspektima i tuđinac. Ja pripadam posebnom svijetu, vama potpuno stranom. To je svijet u kojem sam sjedinjen sa Stvoriteljem. To je svijet naseljen vama nepoznatim likovima, s tradicijom koju ne razumijete i duhovnim vrijednostima koje se u vašim očima čine nepraktičnima. To je svijet ispunjen žrtvenicima i žrtvama, svijet Tore, dobrote iz ljubavi, svetosti i čistoće."

Avraham je bio poznat kao Ivri, osoba koja je bila u sukobu sa cijelim svijetom, iako je bio voljen i utjecajan u tom svijetu. To je naslijeđe koje nosimo mi, njegovi potomci. Koliko god bili potpuno integrirani, uspješni i cijenjeni na područjima znanosti, poslovanja, upravnih tijela ili medicine, mi uvijek zadržavamo svoj temeljni sustav vrijednosti koji nas ostavlja neovisnima i odvojenima te se često osjećamo strancima. Osjećamo to zbog naših jedinstvenih vrednota, i to duboko osjećamo zbog našeg identiteta kao Židova.

Nadamo se i molimo za vrijeme kada će oni oko nas gledati na nas kao što su Avrahamovi suvremenici gledali na njega. Nesi Elokim ata b’toheinu. "Ti si B-žji knez u našoj sredini." "Avrahame, mi te ne vidimo ni kao stanovnika ni kao stranca. Ti si među nama, ali iznad nas, odlikuješ se plemenitošću svoje vjere, svog duha i svojih vrijednosti."■

Divrej Tora, B’’H, priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša

Rabbi Moshe Hauer, Tora kao način života

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen/Rišon – prva alija – 16 p'sukim (23,1-16)

Sara umire u Kirjat Arbi (Hevronu). Proživjela je 127 godina.

Zadnja tema prošle paraše bila je akeda, a prva tema ove je Sarina smrt. To ide u prilog tvrdnji da je Sarina smrt bila posljedica akede. Midraš kaže da je Satan obavijestio Saru o tome što Avraham namjerava učiniti s Jichakom kad su krenuli prema Har HaMoria. Šok je bio prevelik za Saru. Neki komentari obrću priču i kažu da je Sara izdahnula, ali ne iz straha da će Avraham prinijeti Jichaka kao korban, nego da ga neće prinijeti! Sjetila se Avrahamove reakcije kad mu je rekla da protjera Hagar i Jišmaela. Bojala se da će Avrahamova dobrota i ljubav prema Jichaku spriječiti ga da izvrši B-žju zapovijed i da će Avraham pasti na posljednjem testu. Kad je vidjela (ili čula) da se Avraham vraća s Jichakom, živim, pomislila je da su se njezini strahovi obistinili. I to je ono što ju je ubilo.

Sara je umrla u Kirjat Arbi – Hebronu (napomena: Kirjat Arba je Hebron) u dobi od 127 godina. Avraham dolazi (neki kažu sa akeda, sa Har Morija, drugi kažu iz Be’er Ševe) da održi posmrtni govor za Saru i da je oplače.

Livkota, i da je oplače, napisano je s malim kaf. Neki to smatraju podsjetnikom da je Saru oplakivao "malo" s obzirom da je živjela tako dugo. Više se plače kada netko umre mlad. Drugi kažu da nam malo kaf daje mogućnost da ponovo pročitamo tu riječ čitajući samo slova normalne veličine kako bismo dobili jedno drugačije shvaćanje na razini čitanja Tore pod nazivom remez (nagovještaj). I Avraham dođe da održi posmrtni govor za Saru u’l’vita, i

njenu kćer. Ovo se podudara s mišljenjima da su Avraham i Sara imali kćer koja je umrla kada je Sara umrla. S ovime se ne slažu svi.

Avraham se mora pobrinuti za sahranu. Obraća se narodu Hetita (među kojima živi) i zahtjeva od njih (posebno od Efrona) da od njih kupi mjesto za ukop. (Predaja kaže da je Avraham znao da su tu sahranjeni Adama i Hava i upravo je za to zemljište pregovarao.) Nakon razmjene učtivosti i velikodušne (ali isprazne) Efronove geste da mu zemlju daruje, Avraham dobro plaća za taj teren i špilju Mahpela.

Pirkei Avot tvrdi da je Avraham testiran 10 puta. Ali ne kazuje nam koji su to testovi. Većina lista završava s akeda. Međutim, Rabeinu Jona pronalazi još jedan test nakon akede - Avrahamovo iskustvo u pribavljanju grobnice za Saru. Što je tako teško u vezi s time da se može okvalificirati kao test vjere - posebno nakon akede? Možda odgovor leži u činjenici da je nakon nje Avraham još uvijek morao proći par teškoća. Nije li akeda i sve što joj je prethodilo bilo dovoljno?

Čitavog života – sve do sada – B-g je testirao Avrahama. Avraham je postao vremešan, njegova životna družica je mrtva – dosta je bilo testova. Pa ipak, Avraham je podvrgnut još jednom testu. Taj test ne mora biti težak – što li je platiti masnu cijenu za komad zemlje u usporedbi s ostalim kušnjama i nevoljama? No pravi je test "kada će doći kraj tome?", "kada se mogu opusti-

ti?"

Onome koji je preživio holokaust to nije jamčilo da će od tada nadalje živjeti mirno i spokojno. Neki su bili blagoslovljeni životom bez nevolja, ali većina je imala još mnogo poteškoća.

Mi ne znamo na koji način B-g djeluje. Zašto moramo trpjeti kušnje i nevolje na ovom svijetu? Na neki način je to povezano s time da nas to čini boljim ljudima. Stavljajući pred nas izazove. Stavljajući pred nas testove. Pripremajući naše duše za Svijet istine. I vjerojatno još puno više toga.

Levi/Šeni – druga alija – 13 p'sukim (23,17– 24,9)

Polje, špilja, stabla, itd., postaju zakoniti Avrahamov posjed nakon što je sahranio Saru.

Avraham je sad u poodmakloj dobi i B-g ga je bogato blagoslovio.

B-g blagoslovi Avrahama bakol –sa svime.

Postoji mnogo pretpostavki o tome što je ovaj dodatni blagoslov bakol. (Svaki put kad kažemo Birkat HaMazon, mi molimo B–ga da nas blagoslovi kao što je blagoslovio naše praoce - bakol...)

Brojčana vrijednost riječi bakol je 52, isto kao i riječ sin. To ukazuje na najveći blagoslov kojeg je Avraham dobio – sina Jichaka.

Rabin Meir kaže da je Avraham bio blagoslovljen time što nije imao kćer. U Avrahamovo doba i u datim okolnostima, za koga bi se ona udala? Što bi se dogodilo s njom?

S druge strane, rabin Jehuda kaže da je Avrahamov dodatni blagoslov bio to što jest imao kćer. (Kao otac kćeri, ja Vam mogu potvrditi da one

uistinu jesu blagoslov.) Neki dodaju da je ime njegove kćeri bilo Bakol

Rabin Eliezer HaModai kaže da je Avraham bio blagoslovljen umijećem/moći poznavanja astrologije i da su mnogi od njega tražili savjet.

Rabin Šimon Bar Johaj kaže da je Avraham imao dragi kamen s ljekovitim moćima. Taj kamen je mogao izliječiti svakog tko bi se u njega zagledao.

Ova dva mišljenja poistovjećuju bakol s istaknutim položajem Avrahama u svijetu. To se slaže s njegovom ulogom "oca mnogih naroda."

Neki kažu da to što Esav nije griješio i to što se Jišmael pokajao, za vrijeme Avrahamovog života, su dodatni bakol blagoslovi.

Ima još nekih objašnjenja.

Iz raznih objašnjenja za bakol, posve je jasno da Avrahamov jedinstveni status kao onoga koji je svijetu obnovio uvjerenje o Jednom B-gu nije bez iznimke. Na ovom popisu blagoslova možemo vidjeti sve različite vrste blagoslova koji mogu biti naši, duhovni nasljednici Avrahama Avinu.

Jedan od velikih zadataka koji mu je preostao i koji će tvoriti sljedeću vitalnu kariku u obećanju da će od njega nastati veliki narod i veliki lanac tradicije, jest pronalaženje primjerenog "šiduha" za Jichaka. Sada će dalje sve ovisiti o Jichaku. Koliko god da je Avraham bio velik, ukoliko nema "čvrstog" i pouzdanog kontinuiteta, sve će biti izgubljeno. U tu svrhu, Avraham traži od Eliezera da se zakune da će vjerno izvršiti svoj zadatak, da će se vratiti u Avrahamovu obitelj i tamo naći ženu za Jichaka. I da Jichak ne smije napustiti Erec Jisrael (pošto je bio posvećen na mizbe'ahu tijekom Akede).

Rama kaže da sin ne treba slušati

svog oca, ako mu on zabrani da se oženi nekom ženom. Meshech Chochma ističe da je Avraham zakleo Eliezera da Jichaku ne uzme ženu iz Kanaana, ali nije to isto zapovjedio Jichaku. Ovo je u skladu s Raminom odlukom.

Šliši – treća alija – 17 p'sukim (24,10–26)

Eliezer s deset deva natovarenih prekrasnom robom putuje u Avrahamovo rodno mjesto. Po dolasku veže deve kraj bunara u vrijeme kad lokalne djevojke dolaze zahvatiti vodu. Eliezer moli B-ga da mu da znak - djevojka koja će mu ponuditi vode za njega i njegove deve, bit će ona koju je poslao B-g. Tek što je završio s molitvom, prilazi mu Rivka b. Betu'el iz Avrahamove obitelji. Eliezer zatraži malo vode. Ona odmah daje i njemu i devama. Željan saznati je li ona "ta," Eliezer čeka da se deve napoje, a onda Rivki daruje nakit. (S jedne strane, on je zamijetio njezinu dobru narav i snažan hesed, a s druge strane, nije ju čak ni upitao tko je.) Kad mu Rivka kaže da je ona uistinu iz Avrahamove obitelji i pozove ga da dođe u njezin dom, on se pokloni B-gu u znak zahvalnosti.

Gemara kaže da Eliezer nije postavio pitanje kako treba, ali B-g mu je ipak odgovorio kako treba. Kombinirajući različita mišljenja o toj temi, recimo da je Eliezerov postupak bio na granici zabranjenog. Oslanjanje na znakove i predznake je zabranjeno. Ipak, Eliezerov postupak je bio opravdano testiranje djevojke. Ali, mogao je i doživjeti neuspjeh. Nije bilo b'seder, ali B-g mu je "poslao" Rivku.

Tora zabranjuje "donošenje odluka na temelju znakova" (Vajikra 19,26, Dvorim 18,10). Rambam u Zakonima o idolopoklonstvu (ll,4) ovu zabranu određuje s nekoliko primjera, poput "ne smije se reći 'pošto mi je

lisica prešla preko puta ... ja ću danas učiniti ili neću učiniti tako-i-tako". On zaključuje da je sve slično prethodno navedenom zabranjeno, kao što je zabranjeno ono što je učinio Eliezer, sluga Avrahamov. Čini se da Rambam smatra Eliezerove postupke traženja i postupanja prema znacima od B-ga kako bi prepoznao Jichakovu buduću nevjestu grešnima. Mnogi se drugi komentatori ne slažu s njime i tvrde da je Eliezerov izbor znakova bio valjan pokazatelj karakternih osobina djevojke koju je tražio.

Nadalje, Eliezer je zatražio B-ga za pomoć. Problem sa znacima je da se osoba oslanja na njih, umjesto na B-ga. Gemara zauzima srednje gledište, da Eliezer nije bio toliko ispravan u svojim riječima, ali B-g mu je i pored toga iskazao naklonost dajući mu uspjeh.

R'vi'i – četvrta alija – 26 p'sukim (24,27–52)

Eliezer kazuje blagoslov B-gu jer nije napustio Avrahama niti mu je uskratio B-žansku dobrotu. Rivka trči kući reći svojoj obitelji što se dogodilo. Lavan (pun prikrivenih motiva, kažu nam naši komentari) hita pozdraviti Eliezera. Zlatni nakit koji krasi Rivku zapne Lavanu za oko i on "velikodušno" nudi Eliezeru svoje gostoprimstvo. Eliezeru poslužuju jelo, ali on odbija jesti dok ne dovrši "posao."

Govori im o Avrahamu i Jichaku i u ime svog gospodara traži Rivkinu ruku. Lavan i Betuel prihvaćaju (Lavan se gura ispred oca).

Hamiši – peta alija – 15 p'sukim (24,53–67)

Eliezer daje još poklona Rivki, njezinoj majci i bratu.

U jutarnjim satima traži dopuštenje da krene kući. Rivkina obitelj

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

traži da ona ostane još neko vrijeme, ali Eliezer inzistira da ide s njim. Rivka pristaje otići odmah. S njom šalju i "sluškinju" (kasnije identificiranu u Tori kao Devora) i blagoslivljaju je. (Ovaj blagoslov se ponavlja bezbroj puta židovskim djevojkama kroz generacije.) I na kraju kreću u Kanaan. Kad Rivka u daljini ugleda Jichaka, ona skoči s deve, zapita Eliezera o njemu i pokrije lice velom kad shvati da je to njezin budući muž. Eliezer prepričava Jichaku sve što se događalo na putu. Jichak uzima Rivku za ženu i ona mu postaje utjeha nakon gubitka majke.

Nama ona postaje Rivka Imenu (ne još, puno godina kasnije).

Šiši – šesta alija – 11 p'sukim (25,1–11)

Avraham, nakon što je osigurao kontinuitet onoga što će postati judaizam, sada živi svoje preostale dane kao "običan građanin." Uzima sebi ženu po imenu Ketura (pretpostavlja se da je to Hagara) i postaje otac još (šestero) djece. Daje im darove, ali Jichak ostaje njegov ekskluzivni duhovni nasljednik. (Mi zapravo možemo reći da su na neki način drugi narodi svijeta slijedili Avrahamov primjer živeći monoteističkim životom, no prema definiciji Avrahamove loze koju daje Tora to je Jichak.)

Zanimljivo pitanje bilo je postavljeno na šiuru rabina Kesslera jednog Moc'e Šabata. Bilo je to pitanje temeljeno na paraši Vajera, ali se odnosilo i na ovaj dio Haje Sara. Avraham je bio utjelovljenje heseda Dao je bogate darove Keturinoj djeci. Zašto je Jišmaela bio poslao samo s kruhom i vodom. Istina, morao je otjerati Hagar i Jišmaela. To je bila Sarina proročka zapovijed, a ne samo njezina osobna želja. B-g je to potvrdio. Dakle, Jišmaela je trebalo poslati od tamo. Ali, daj mu nekoli-

ko deva, lijep šator, opremu za kampiranje, hranu, itd. Samo kruh i voda? To ne zvuči poput Avrahama kojeg poznajemo.

Rabi Sholom Gold kaže da su kruh i voda bili dovoljni da ih održe na životu dok nisu stigli do odredišta na koje su krenuli. Više od toga se ne bi uklapalo u zapovijed od B-ga (preko Sare) - Gareš ... Protjeravanje se ne radi uz bon voyage proslavu.

Rabin Zacharia Dorshav dodaje da postoji ključna razlika između Jišmaela i Keturine djece. (Oni su bili ili prava braća, ili braća kroz Avrahama, ako Ketura nije bila Hagar. No, bilo kako bilo ...) Jišmael je poricao pravo Jichaku na njegovu baštinu. Tvrdio je (i na neki način to još uvijek tvrdi) da polaže pravo na Avrahamovo nasljedstvo. Kad je B-g rekao Avrahamu da posluša Saru, rekao mu je da ih protjera, jer će se u Jichaku prozvati tvoje potomstvo, tvoji nasljednici. Ovu stvar je trebalo učiniti, a oproštajna zabava i obilje hrane za put ne bi na to ukazivale.

Takvih problema nema s Keturinom djecom. Ona nisu postavljala takve zahtjeve. Ona nisu poricala Jichakovu ulogu. I ona su primila darove.

Avraham umire u "dubokoj starosti" od 175 godina (zapravo, ovo je pet godina manje od pune dobi od 180 godina koju je Jichak doživio –izneseni su razni razlozi za ovih "izgubljenih" 5 godina), nakon što je proživio dobar i ispunjen život. Sahranjen je u spilji Mahpela gdje je sahranjena Sara. Sahranili su ga Jichak i Jišmael. (Podrazumijeva se da se Jišmael pokajao i postao pravedan. Što jednog oca može razveseliti više od toga?). B-g blagoslivlja Jichaka nakon Avrahamove smrti.

Iz činjenice da je Avraham uzeo Keturu tek nakon što se Jichak ože-

nio, Baal HaTurim kaže da je to kako treba činiti - poženite svoju djecu prije nego li se ponovno vjenčate.

Š'vi'i – sedma alija – 7 p'sukim (25,12–18)

Nabrajaju se Jišmaelovi potomci. Jišmaela se u potpunosti identificira kao sina Avrahama i Hagar, Sarine egipatska sluškinje, koja je Jišmaela rodila "Avrahamu". (To je paralela opisu Jichakove "povezanosti" s Avrahamom kao što je navedeno na početku sedre od idućeg tjedna. To bi moglo dodatno ukazati na Jišmaelovu t'šuva u kasnijim godinama života.) Vrijedi napomenuti da je Jišmael rodio dvanaest sinova, ne poput Jichaka, već poput Jaakova.

Jišmael umire u dobi od 137 godina. Tekst u Tori podudara se s onim koji se odnosi na Saru i Avrahama, pa je to još jedan pokazatelj da je Jišmael učinio t'šuva prije smrti.

Haftara – 31 p'sukim – Melahim Alef 1,1–31

Sedra govori o ostarjelom Avrahamu i njegovoj zadaći da se pobrine za nastavljanje svojih uvjerenja preko sina Jichaka (iako je bilo i drugih potencijalnih nasljednika). Haftara nalazi paralelu ove teme u priči o ostarjelom kralju Davidu i brojnim potencijalnim nasljednicima, ali i uvjerenje da će njegov sin Šlomo biti sljedeća karika u Davidovoj liniji. (Ispunjenje obećanja dato Šlomovoj majci Bat Ševi, slično kao i obećanje Sari da će njezin sin biti nasljednik.) Polazne točke su Avraham Avinu i David HaMeleh. No, bez obzira na to koliko snažne bile njihove osobnosti, lanac završava s njima, osim ako sljedeća generacija ne bude snažna kao Jichak Avinu i Šlomo HaMeleh.■

Prevela i prilagodila Dolores Bettini

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Kakav otac takav sin?

Često čitatelji zamišljaju Avrahama kao aktivnog pionira, dok Jichaka doživljavaju samo kao pasivnu sjenku, čiji je glavni doprinos to što je karika u lancu. Je li to točan prikaz?

• Što mislite koje su snažne strane, a koje su slabosti svakog lika?

• Koje su glavne točke sličnosti i različitosti između njih dvojice?

• Možda iznenađuje, no priče o ocu i sinu zapravo su prilično slične, a razmatranje tih paralela pomaže čitatelju da jednako cijeni ono u čemu se preklapaju i ono po čemu je svaki od tih vođa jedinstven.

Što tražiti u bračnom partneru

Dobar dio paraše Haje Sara vrti se oko pronalaženja supruge za Jichaka.

• Koji su bili Avrahamovi glavni kriteriji pri odabiru supruge za Jichaka? Je li on tražio ženu koja dijeli njegova uvjerenja ili nekoga tko

je plemenitog karaktera? Što mislite, je li važnije da se način vjerovanja i vjerska praksa vašeg bračnog partnera podudaraju s vašima, ili da on/ona ima dobre moralne osobine?

• Ako su u to vrijeme svi bili idolopoklonici, zašto je Avraham poslao svog slugu da otputuje sve do Harana, umjesto da suprugu potraži bliže domu? Jesu li Kanaanci imali neke uznemirujuće osobine, ili se Avraham jednostavno plašio da bi lokalni rođaci mogli negativnije utjecati na njegovog sina od onih koji žive daleko? Koliko na vas utječu uvjerenja i postupci onih oko vas?

Portret Rivke

Donesite nekoliko umjetničkih prikaza Rivke kod studenca na svoj šabatni stol. U čemu svaki umjetnik ostaje vjeran tekstu, a u čemu se odvaja od njega? Na koje nejasnoće ili nepoznanice u izvornoj pripovijesti bi se oni mogli pozivati?

• S kojim se prikazom Rivke najviše identificirate i zašto?

• Što mislite koliko je godina imala Rivka kada se udala za Jichaka?

• Mislite li o Rivki kao o ljubaznoj mladoj djevojci, ili kao profinjenoj, a možda i manipulativnoj odrasloj osobi? Kako se njezin lik razvija kroz ono što je rečeno u knjizi Berešit?

Avraham i Ketura

Berešit 25. govori o Avrahamovoj ženidbi s Keturom i o tome da je otposlao sinove njegovih konkubina:

• Tko je Ketura? Mnogi je poistovjećuju s Hagar i sugeriraju da je nakon Sarine smrti Avraham ponovno oženio ovu sluškinju. Što bi sugeriralo takvu identifikaciju?

Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima se anonimni lik poistovjećuje s drugim, poznatijim?

• Zašto Avraham otpušta svoje druge sinove? Je li to bitno drukčije od protjerivanja Jišmaela? Kako ovi događaji mogu baciti novo svjetlo jedan na drugoga? R. Medan objašnjava da je, otpuštanjem drugih sinova "na istok", Avraham nastojao osigurati da zemlja Izrael bude okružena prijateljskim susjedima. Što mislite koliko bi drugačija bila povijest da je ovo uspjelo onako kako je bilo planirano?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Hajei Sara: Supruga iz "Toldot Terah"

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

'Jihus' [obiteljska loza] je oduvijek bila važan faktor pri odabiru supružnika. Unatoč tome, Avrahamovo inzistiranje na tome da se njegov 'izabrani' sin oženi upravo potomstvom njegova brata Nahora zahtijeva objašnjenje.

U ovotjednom šiuru vraćamo se našoj raspravi o 'toldot' u Sefer Breišit kako bismo odgovorili na ovo pitanje.

Uvod

Kao što ste sigurno primijetili, izraz 'ele toldot...' pojavljuje se mnogo puta u Sefer Breišit. U šiuru o Paršat Noah, objasnili smo kako ti toldot [rodoslovlja] tvore 'okosnicu' Sefer Breišita.

U tom šiuru također smo objasnili kako je Sefer Breišit podijeljen u dva zasebna dijela. Prvih jedanaest poglavlja uključivalo je tri cjeline koje su započinjale s toldot, i svaka je cjelina sadržavala primarnu priču koja se odnosi na B-žje nezadovoljstvo ponašanjem čovječanstva:

• Adamov grijeh u Gan Edenu (i Kajinov grijeh) (poglavlja 2-4)

• iskvarenost dor ha-mabula / naraštaja u vrijeme Potopa (poglavlja 5-9)

• Priča o Migdal Bavelu i njihovom raspršenju (poglavlja 10-11)

Nakon tog događaja, Tora započinje 'drugi (i primarni) dio Sefer Breišita, a uvod u njega daje 'toldot Šem' (vidi 11,10). Od ove točke nadalje, fokus Sefera se pomiče na B-žji izbor Avrahama Avinu da postane praotac Njegove uzor-nacije [ono što nazivamo procesom 'behira']. Svakoj cjelini ovog odjeljka uvod isto tako daje toldot, bio to 'toldot Jišmael' ili 'toldot Jichak' itd., zaključno s pričom o Josefu i njegovoj braći - koja ima uvod 'ele toldot Jaakov' (vidi 37,2). Sefer Breišit završava kad svi Jaakovljevi potomci budu izabrani da postanu Am Jisrael – B-žji poseban narod.

U našem smo uvodu primijetili prilično očitu 'linearnu' progresiju toldot u Seferu Breišit. Naš šiur započinjemo

tako da primijetimo postojanje i jedne 'paralelne' progresije, što će istaknuti značaj pasuka koji uvodi 'toldot Terah'. Nakon toga ćemo pokazati kako izraelski narod ne potječe samo od Avrahama Avinu, već i od Teraha. [I pokušat ćemo objasniti zašto.]

Prikaz mape toldot

Sljedeća tabela ilustrira progresiju ovih toldot u Seferu Breišit. Tablica navodi imena koja slijede iza izraza 'ele toldot...' i naglašava paralelu u njihovoj progresiji u svakom od dva gore opisana odjeljka. [Simbol zvjezdice '*' predstavlja izraz 'ele toldot'.]

Pažljivo proučite ovu tablicu.

Sefer Berešit: Cjeline u 'Ele toldot...'

Dok proučavate ovu tablicu, obratite pažnju na to kako je podijeljena prema dva gore opisana odjeljka. Također imajte na umu kako proces behira uključuje fazu 'dehija' [odbacivanja] zajedno sa svakom fazom behira. Na kraju, zapazite kako svaki odjeljak završava sa sedamdeset! [Dodatne paralele uočit ćemo u nastavku.]

'Deset generacija' - dvaput!

Kao što tablica prikazuje, svaki 'odjeljak' počinje detaljnim popisom 'deset generacija'

• Prvi dio: 5,1-32 (od Adama do Noaha)

• Drugi dio: 11,10-26 (od Šema do Teraha)

[Formalno, može biti i 9 generacija, no opći je obrazac vrlo sličan. Zapazite također kako se mišna u Pirkei Avot 5,2-3 odnosi

Strana 6 Divrej Tora

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Hajei

Sara: Supruga iz "Toldot Terah"

prema ovoj strukturi.]

Ova uvodna 'strukturna' paralela podupire tematsku paralelu između ova dva odjeljka, o čemu smo razmatrali u šiuru na Paršat Breišit. U tom šiuru smo objasnili kako drugi dio Sefera Breišit započinje s 'toldot Šem', a otuda i priča o Avrahamovoj behira. Kako je B-žji izbor njegovog potomstva bio sa svrhom da povede čovječanstvo u smjeru B-ga - bilo je važno što je ovaj odjeljak započeo sa 'šem', čije ime odražava čovjekovu svrhu - da zazove 'be-'šem Hašem'

Iznenađujuće, ova strukturna paralela nadilazi sličnost ovih dviju cjelina od 'deset generacija'. Primijetite u gornjoj tablici kako sredina i završetak svakog popisa također imaju nevjerojatnu sličnost: Najočitije je kako nalazimo broj 70 na kraju svake cjeline. No, intrigantnija je paralela koja se pojavljuje u sredini!

Primijetite kako:

• Toldot Adam završava s Noahom, nakon čega

nalazimo toldot Noah i priču o njegova 3 sina

Šemu, Hamu i Jefetu. (Vidi 5,28-32; 6,9)

• Toldot Šem završava s Terahom, nakon čega

nalazimo toldot Terah, i priču o njegova 3 sina

Avramu, Nahoru i Haranu. (Vidi 11,24-26; 11,27)

Nadalje, tri Noahova sina, kao i tri Terahova sina, dobivaju ili poseban blagoslov ili prokletstvo:

• Avraham je, poput Šema, blagoslovljen privilegijom predstavljanja B-ga.

• Haranov sin Lot, kao i Hamov sin Kanaan, umiješan je u grijeh koji se odnosi na incest.

• Nahorovi potomci Rivka, Rahel i Lea vraćaju se da 'žive u šatoru' Avrahamove djece, baš kao što je Jefet predodređen da živi u 'Šemovom šatoru'. [Vidi 9,24-27 / 'jaft Elokim le-Jefet ve-jiškon be-ohalei Šem'.]

Iako značenje ovih paralela zahtijeva daljnju razradu, za naše potrebe ovdje – sama nam paralela skreće pozornost na važnost 'toldot Terah'.

Toldot Terah nasuprot Toldot Avraham

Zapravo, fraza 'toldot Terah' pojavljuje se točno na onom mjestu gdje smo očekivali naći cjelinu koja počinje s 'toldot Avraham'! Na naše iznenađenje, iako kasnije nalazimo cjeline koje počinju s 'toldot Jichak' i 'toldot Jaakov' [pa čak i 'toldot Jišmael' i 'toldot Esav'], nikad ne nalazimo cjelinu koja počinje s 'toldot Avraham'!

Umjesto toga, upravo na onom mjestu gdje bismo očekivali pronaći cjelinu koja počinje s 'toldot Avraham', nalazimo cjelinu koja počinje s 'toldot Terah'. Već samo to upućuje na činjenicu da mora da ima nešto posebno u vezi Teraha.

Ovo zapažanje također objašnjava zašto Sefer Breišit posvećuje toliko detalja priči o Lotu. Budući da je fraza 'toldot Terah' praktički podnaslov za paršijot Leha Leha, Vajera i Hajei Sara, ova cjelina mora uključivati ne samo priču o Avrahamu, već i priču o djeci Nahora i Harana (Lota).

Tako, osim o povijesti Avrahamovog života, ove 'paršijot' također raspravljaju o:

• Lotovoj odluci da napusti Avrahama Avinu, dajući prednost 'dobrom životu' u Sdomu (13,118)

• Avrahamovom spašavanju Lota od četiri kralja (14,1-24)

• B-žjoj poštedi Lota od uništenja Sedoma (19,1-

24)

• Rođenju dva Lotova sina - Amonu i Moavu (19,30-38)

• 12 Nahorove djece (22,20-24) [8 sinova od njegove žene i 4 od njegove pilegeš. (Zvuči vam poznato?)]

• Avrahamovoj ženidbi njegovog sina s Nahorovom unukom

Stoga Paršat Haje Sara čini najprikladniji zaključak za ovu cjelinu koja je započela s 'toldot Terah'. Avraham se pobrinuo da odabere snahu upravo iz obitelji svog brata Nahora, čime povijest 'toldot Terah' biva zaokružena. Kao što ćemo pokazati u našem šiuru, svo Terahovo potomstvo može imati potencijal za behira. Stoga, ako se Jichak ženi, njegova žena treba biti odabrana iz obitelji u kojoj leži taj potencijal.

[Ovo također može objasniti zašto su se Nahor i Avraham oženili 'unutar obitelji' - Haranovim kćerima (vidi 11,29 i Rašijevu identificiranje Jiske kao Sare).]

Zašto Terah?

Što je to bilo tako posebno u vezi s Terahom da on 'zaslužuje' svoj vlastiti toldot? To je doista teško znati jer nam Tora tako malo govori o njemu.

S jedne strane, Sefer Jehošua predstavlja Nahora gotovo kao paradigmu za život idolopoklonika (vidi Jehošua 24,2). Ipak, kao što nas uči kraj Paršat Noah, Terah je bio prva osoba koja je prepoznala duhovnu važnost Erec Kanaana. On je krenuo 'napraviti aliju' čak i prije nego što je B-g naredio Avrahamu da to učini (vidi 11,31 i Sefornovo objašnjenje).

Iako ovo može zvučati previše 'cionistički', s obzirom na to da je ovo jedini detalj koji nalazimo u Tori u vezi s Terahom - moglo bi se sugerirati da je Terahova zasluga bila jednostavno u tome što je bio prva osoba koja je svoju obitelj krenula seliti u Erec Kanaan.

[U 'duhu' 'ma’ase avot siman lebanim' - Terah bi se zapravo mogao smatrati prvim 'cionistom' (u modernom smislu). Kao svaki dobar cionist, Terah planira 'napraviti aliju' i čak ohra-

bruje svoju obitelj da to učini, ali on sam nikada ne stigne tamo.]

Međutim, možemo predložiti tematski mnogo značajniji pristup. Terah i njegovo potomstvo mogu predstavljati određeni aspekt procesa behira - u kojem leži potencijal da budu izabrani - ali samo ako su dostojni. Terahova inicijativa u tom pogledu možda je pružila mogućnost da bilo tko od njegova potomstva postane dio 'odabrane obitelji' ako se pokaže da zaslužuje ovu odliku.

Avraham Avinu ne samo da ide tragom svog oca i nastavlja do Erec Kanaana, već kroz cijelo vrijeme vjerno slijedi i B-žju zapovijed. On tada postaje praotac posebnog B-žjeg naroda. Nahor, međutim, ostaje. Lot (Haranov sin) je imao priliku ostati s Avrahamom, ali se odvaja birajući 'dobar život' u Kikar HaJardenu (vidi šiur na Paršat Leh Leha). Međutim, Nahorova unuka, Rivka, i praunuke, Rahel & Lea, dokazuju da su dostojne pridružiti se ovom posebnom narodu i probiti se natrag u Avrahamovu obitelj.

Zapravo, ovo bi moglo objasniti razlog što je Rivkina gostoljubivosti tako detaljno prikazana u Tori - u priči o tome kako je bila odabrana da postane Jichakova žena.

Iako proces behira ponekad može izgledati nasumičan i neselektivan, okvir 'toldot Terah' može odražavati važnost osobne predanosti u stjecanju te behira. Ova zapažanja mogu poslužiti kao 'podsjetnik' da naš narod nije izabran samo zbog toga da dobijemo b-žansku privilegiju, već sa svrhom da razumijemo i usvojimo vječnu odgovornost naše predodređene sudbine.■

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Hajei Sara: Supruga iz "Toldot Terah"

Rabbi Jack Abramowitz:

Haftara Haje Sara

Kralj David je ostario i godine su počele pokazivati svoje. Pokrivali su ga pokrivačima, ali se nije mogao ugrijati, pa su doveli mladu djevojku da služi kralja i da ga grije toplinom tijela. Pronašli su prelijepu djevojku po imenu Avišag, Šunamku. Ona se dobro brinula za kralja Davida, ali on nije imao odnose s njom.

Adonijahu, sin Davida i Hagit, donio je odluku da je on logičan nasljednik. (Bio je četvrtorođeni sin; njegova starija braća Amnon i Avšalom bili su mrtvi, a Kilav nije želio taj posao.) Upotrijebio je nešto od metode svog starijeg brata Avšaloma i uzeo bojna kola i trkače da idu pred njim. Za razliku od Avšaloma, on nije namjeravao svrgnuti Davida, samo se htio pozicionirati za vrijeme kad njegov otac umre.

Joav i Evjasar pridružili su se Adonijahuovom timu i potaknuli ljude da podrže njegovu stvar. Ali Cadok, Benajahu, prorok Natan i drugi nisu podržali Adonijahua. Adonijahu je priredio gozbu no nije pozvao Davidove pristaše niti svog polubrata Salomona. U ovom trenutku u glavama većine ljudi bila je gotova stvar da će Adonijahu biti kralj.

Natan je prišao Davidovoj ženi Batševi, Salomonovoj majci. B-g je rekao da će Solomon biti kralj nakon Davida i David je to obećao. Batševa je trebala otići Davidu i obavijestiti ga o Adonijahuovim postupcima, a zatim bi Natan ušao i podržao je.

Batševa je otišla Davidu i rekla mu da Adonijahu sebe proziva sljedećim kraljem. Dok je ona još govorila, ušao je Natan i upitao Davida je li on odredio da Adonijahu bude sljedeći kralj. Uostalom, on je održavao proslavu s većinom drugih Davidovih sinova i savjetnika, koji su u glas vikali: "Živio kralj Adonijahu!"

Davidu je to bilo dovoljno. Zapovjedio je da Cadok, Natan i Benajahu uzmu Salomona i pomažu ga za kralja, i to javno proglase. Salomon je tada trebao zasjesti na Davidovo prijestolje, kako bi svi znali da je on imenovani nasljednik. To su i učinili, a ljudi su se raspametili od slavlja.■

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag

- 613 zapovijedi

Šest spomena

Postoji šest stvari za koje nam Tora zapovijeda da ih se sjećamo. Najbolje je ako te retke glasno kazujemo svakoga dana i promišljamo o njihovu značenju.

1. Izlazak iz Egipta

U parši Haje Sara ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti razmatrati neke opće stvari. Hašem nas je izbavio iz ropstva u Egiptu. Ključni trenutak u židovskoj povijesti bio je kada nas je izveo od toga da budemo faraonovi sluge, da služimo Njemu. Stoga ga se prisjećamo na mnogo načina. Svakog jutra i svake večeri kazujemo to kao dio krijas Š'ma. Seder za Pesah obilježava ovaj važan događaj. Kiduš na Šabes se radi "u sjećanje na izlazak iz Egipta".■

Sjećajte se dana kad ste izašli iz Egipta sve dane života svojega. (Ponovljeni zakon 16,3)

Negativne zapovijedi

138. Negativna je zapovijed da kohen neće oženiti zona

jer Pismo kaže, Žene koja je zona...oni neće uzeti (Va-jikra 21, 7). Pojam zona koji se pojavljuje u Tori označava svaku ženu koja nije Židovska kćer, ili je Židovska kćer koja je bila spolno intimna s muškarcem za kojega joj je zabranjeno da se uda, ili ona koja je spolno intimna s oskvrnutim kohenom, iako joj je dopušteno da se uda za njega. Čak i ukoliko je na taj način bila intimna silovanjem ili neprirodnim sjedinjenjem, ona bi postala zona. Ako je, međutim, netko spolno intiman s neudanom ženom, iako je ona k'deša [bludnica; vidi pod §133] pošto se daje svima; ili ako je spolno intiman sa ženom onečišćenom menstruacijom; ili ako se ona podala tjelesnoj intimnosti sa životinjom – ona time ne bi postala zona

Ovo je na snazi posvuda, na svakom mjestu.

jer Pismo kaže, niti će uzeti ženu razvedenu od svog muža (Va-jikra 21,7). Prema zakonu učenjaka, žena koja se podvrgnula halica [vidi pozitivne zapovijedi, §46] isto je tako zabranjena kohenu; i [ako se ona uda za kohena] ona i njezina djeca smatrat će se oskvrnutima po zakonu učenjaka. Ako kohen stupi u punopravni brak s bilo kojom od tri gore navedena tipa žena [§§ 138-140] i bude intiman s njom, treba ga bičevati. Zbog žene koja je dvojbeno oskvrnuta ili oskvrnuta po zakonu učenjaka, treba ga išibati šibanjem zbog neposlušnosti. Ženama kohanim (kohanot) dostojnog, prihvatljivog ranga nije zabranjeno udati se za diskvalificiranog kohena.

141. Negativna je zapovijed da se kohen neće onečistiti mrtvacem

139. Negativna je zapovijed da kohen neće oženiti poročnu ženu

jer Pismo kaže, Ženu koja je... poročna...oni neće uzeti (Va-jikra 21,7). Poročna žena je žena rođena od bilo koje žene koja je zabranjena kohenu, ili žena zabranjene kohenu koja je bila spolno intimna s kohenom ili udana za njega.

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.

140. Negativna je zapovijed da kohen neće oženiti razvedenu ženu

kao što Pismo kaže, Nijedan se neće onečistiti zbog mrtvaca među svojim narodom (Va-jikra 21,1). To se podjednako odnosi na dodirivanje mrtve osobe, formiranje "šatora" [naginjući se nad njime], nošenje [mrtvaca] ili dodirivanje groba. Zakon jednako vrijedi za truplo i za izvore onečišćenja koji su se od trupla odvojili, poput krvi: Ako se tko namjerno onečistio jednom od nečistoća koje dolaze od trupla, treba ga išibati. Za mrtvog čovjeka za kojega postoji vjerska obaveza [leš ostavljen bez ikoga tko bi prisustvovao njegovom pogrebu] dopušteno mu je da se onečisti.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i uvijek, za muške kohanim čestitog, prihvatljivog statusa (ali ne oskvrnute), i ne za žene.■

Strana 10 Divrej Tora

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio II: Jore De'a

Poglavlje 2 – Život i smrt; porijeklo; dijelovi tijela

Košer vrste životinja i ptica dopušteno je jesti samo nakon što su zaklani u skladu s propisima; vidi pogl. 3. Zabranjeno ih je jesti ukoliko uginu ili budu ubijeni na bilo koji drugi način, ili jesti dijelove njihovih tijela koji su odvojeni (vidi 14,6) ili otrgnuti (vidi 55,5) dok su one još na životu (62,1-4, i vidi sljedeći odlomak), no dijelove koji su odvojeni od njih nakon klanja može se jesti čim one uginu (27,1). Ribe i skakavci ne zahtijevaju klanje (13,1; 85,2), ali ih se ne smije jesti dok su još živi.

Zabranjeno je jesti bilo što jestivo (vidi 81,3-4; 84,17; 85,3) što dolazi od životinja zabranjenog porijekla, no dopušteno je jesti ljudsko mlijeko (81,7) i pčelinji med (81,8-9). Mlijeko i jaja košer vrsta dopušteni su iako dolaze od živog bića (81,5; 86,4). Mlijeko i jaja od terefa (vidi pogl. 4) zabranjeni su (81,1.6.; 86,3.10.), ali živo potomstvo terefa je dopušteno (79,3, vidi 86,7). Usmena Tora daje znakove po kojima se razlikuju jaja košer i nekošer vrsta (83,8; 86,1-2); tim se znakovima služimo kada nije poznato od koga jaja potječu. Ptičja jaja su zabranjena ako se plod počeo formirati (66,7; 86,8).

Zabranjeno je uzimati jaja ili ptiće koji još ne lete košer ptice ako je košer majka ptica nad njima (vidi

292,1.7-9.11-13.), ali ih je dopušteno ubiti (vidi 292,10) ili ih uzeti ako se prvo potjera majku pticu da odleti (292,4-6). Ova se zabrana ne primjenjuje ako se ptice nalaze na lako pristupačnom mjestu; vidi 292,2-3

Košer stvorenje koje jede samo zabranjenu hranu je zabranjeno (60,1). Ako je bolesno ili je pojelo ili u sebe unijelo kakvu otrovnu tvar, zabranjeno je ukoliko je ta tvar opasna za ljude (60,1-2). Doista, svaka se opasna situacija mora izbjeći (116,5, vidi također pogl. 12). Supstance koje su učenjaci smatrali opasnima uključuju zmijski otrov (116,1), meso i ribu koje su se kuhale zajedno (116,2-3) i ljudski znoj (116,4-5).

Također je zabranjeno jesti hranu koja izaziva gađenje, te jesti prljavim rukama ili iz prljavog posuđa (116,6). Zabranjeno je redovito kupovati ili prodavati hranu koja je biblijski zabranjena čak i ako je dopušteno ostvarivati dobit od njih; jedina iznimka je helev (117,1, vidi dolje). O tome što je potrebno učiniti ako se zabranjenu hranu slučajno ili namjerno proda Židovima, vidi 119,13-15

Krv životinja i ptica je zabranjena (66,1) čak i nakon što su zaklane, osim ako ne ostane apsorbirana u njihovom mesu (67,1-5). Postupci za uklanjanje krvi iz mesa opisani su u pogl. 5. "Mrlja krvi" koja se otkrije u ptičjem jaju rabinski je zabranjena, a u nekim je slučajevima to znak da se

jaje počelo razvijati (66,2-3.5.7.). Riblja krv je zabranjena samo ukoliko bi je se moglo pomiješati s krvlju životinja ili ptica (66,9), a vlastita krv je dopuštena ako nije napustila tijelo (66,10). U vezi mješavina i dvojbenih slučajeva vidi 66,4.8

Ishijadični živac (gid ha-naše) zabranjen je i nakon klanja kod životinja i ptica koje imaju obli bedreni zglavak (65,5-7). Kod dvojbenih slučajeva i pouzdanosti vidi 65, 1114; o tome dokle se proteže živac vidi 65,8-9. Neki dijelovi sala (helev) stoke, ovaca i koza zabranjeni su čak i nakon klanja; vidi 64,1-15 Usmena Tora daje znakove (koji uključuju strukturu rogova) po kojima se ove životinje (koje se nazivaju behema) razlikuju od ostalih košer životinja (haja) čije je salo dopušteno; tim se znakovima služimo ako nam vrsta nije poznata (80,1-6). Uklanjanje tih zabranjenih dijelova zahtijeva veliku vještinu i mora je se naučiti promatranjem stručnjaka (64,7). To treba učiniti u roku od tri dana nakon klanja (64,18).■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

šaar, hahi i malah

Šiur, šaar

U jednoj prijašnjoj objavi spomenuo sam da ahuz זעחא znači "posto", dok šiur הע מש znači "postotak". No možda će vam poznatije zazvučati jedno drugačije značenje šijura (na jidišu se, zbog promjene oblika, izgovara ši'er ili šir) - "školski sat". Ovo nas dovodi do zgodne šale koju mi je ispričao moj sin:

Zašto se Pea i Bikurim igraju vani za vrijeme nastave? Zato što nemaju šiura… (bazirano na Pea 1,1, gdje šiur znači "određena mjera")

Značenje "mjera" je prvo značenje, i tek je u srednjevjekovnom hebrejskom šiur počeo imati značenje školskog sata - "određena mjera učenja" (ovaj je smisao očuvan u šiurei bajit מהע מש מב – "domaća zadaća"), našto je uslijedio suvremeni hebrejski smisao "nastava". Riječ šiur dolazi od korijena ה ש koji znači, "računati, procijeniti, mjeriti". Glagolski oblik se pojavljuje samo jednom u Tanahu, u Mišlej 23,7. Kao imenica se također pojavljuje samo jednom, no na za mene iznenađujućem mjestu, Berešit 26,12

Jichak posija u toj zemlji i iste godine nađe mea še’arim

Mea šearim je znak blagoslova, i to ime nosi jedna od najstarijih četvrti u Jeruzalemu van Staroga grada. Uvijek sam smatrao da še’arim ovdje ima značenje vrata (od ša'ar ה ש"dveri") i da mu je značenje poetsko - "100 vrata." Ali gotovo svaki prijevod i komentar koji sam našao govorio je da taj izraz znači "stostruko" - doslovno "stotinu mjera"ili "stotinu procjena". (Tur Sinai u svom komentaru Peshuto Shel Mikra, prati Septuagintu, i Onkelosa razumijeva u istom duhu, te kaže da je riječ zapravo bila se'orim םמהע ש - "ječam". Međutim, fusnota u rječniku Ben Yehude – za koju vjerujem da je uglavnom zapisana u Tur Sinai – odbacuje takav pristup).

Postoji li povezanost između ה ש"mjere" i šaar - "vratiju"? Horowitz (str. 107) kaže ne – da je to jedan od onih slučajeva gdje je "šin slovodvojnik". On ističe da premda u aramejskom šaar znači "cijena" (što dolazi od korijena koji znači "mjera") a piše se sa slovom šin, srodna aramejska riječ za šaar koja znači "vrata" je א ה – i piše se s tav

Klein spominje tu teoriju, no navodi i jednu drugu:

Međutim, Zimmern u aramejskim riječima poput židovsko-palestinsko aramejskog אה ש (= tržišna cijena), itsl., hebreizme, pa izvodi ה ש od ה ש tako da bi izvorno značenje ה ש bilo 'cijena postavljena na gradskim vratima', mjestu gdje su se obično nalazile tržnice, dok bi se značenja 'mjesto trgovanja', 'cijena', 'vrijednost', 'mjera' razvijali postupno.

Ne znam gdje je to Zimmern napisao (zapravo ne znam niti tko je bio Zimmern, ali pretpostavljam da je to vjerojatno bio orijentalist Heinrich Zimmern, 1862-1931). Čini mi se da je jedan mogući izvor za ovu teoriju bio način na koji se koristi u Melahim II, 7,1

Sutra u ovo vrijeme, sea najfinijeg brašna prodavat će se za šekel, i dvije see ječma, za šekel, na vratima (šaar) Šomrona

Ovdje vidimo da se vrata i cijena koriste jedno uz drugo.

Premda je u većini slučajeva jasno znači li šaar "vrata" ili "cijena", pronašao sam nekoliko rečenica koje izazivaju zabunu: ה ש״ מקבד – zabiti gol (šaar, "vrata" mogu značiti "gol", u nogometu)

- špekulirati, dizati cijenu

Čini mi se da su za nogometna prvenstva obje fraze prikladne… hahi

Hebrejski prijedlog ki מ ima nekolicinu značenja. Reš Lakiš u Gitin 90a (i na drugim mjestima) kaže da ima četiri značenja:

Ovo se može prevesti kao "ako" (prema Soncinu, "ili" prema Steinsaltzu), "možda", "ali, radije", i "zbog". Međutim, ima i drugih mogućih značenja. Za dalje razmatranje, pogledajte (vrlo dugačkog) Rašija u Rashi Yomi s primjerima redaka u kojima se pojavljuje ki, kao i Tosfot.

Danas se želim koncentrirati na ki kao "pojačivač (intenzifikator) ili potvrdnu riječcu" kao što se razmatra u ovom članku prof. Jamesa Kugela.

Ovo značenje se pojavljuje uz prefiks ha kao hahi מ ד jednom u parši Toldot i jednom u parši Vajece. U Berešit 27,36, Esav kaže ״אָּהָּק״מִ ֲד״הֶאֹיַע

Prema Rašiju, hahi je pitanje iz nevjerice - "Ne nazivaju li ga s pravom Jaakov?". Međutim, Ibn Ezra ovdje kaže da hahi znači "stvarno, uistinu" - "Njega se zaista naziva Jaakovom". Radak kaže da je "ha" ono što daje smisao "uistinu".

Sličnu raspravu nalazimo na Berešit 29,15. Lavan kaže:

Na temelju njegovog komentara na ovo mjesto, Raši bi preveo redak kao "Zar ćeš zbog toga što si mi brat raditi bez plaće?", jer je prema njemu hahi upitna riječ. No drugi komentari (Radak, Rabeinu Bachye na temelju Onkelosa) kažu da hahi ne treba gledati kao pitanje, već kao na potvrdu, afirmaciju, ti si mi brat, zašto bi mi služio bez plaće?"

Oba tumačenja još uvijek povezuju ki, ili preciznije hahi, sa superlativom – bilo kao "Jesi li uistinu?" ili "Ti uistinu jesi".

Danas u hebrejskom hahi znači "naj" – kao u בעט״מ ד hahi tov - "najbolji". Čak i Shoshan tvrdi da je to

suvremena hebrejska riječ, i smatra se manje formalnom od druge riječi značenja "naj" - ה עמב - b'joter. Međutim, ono što ja mogu reći je da upotreba hahi prethodi korištenju b'joter

U Šmuel II 23,19 nalazimo frazu -

. Na osnovu prethodnog razumijevanja hahi, ovo možemo prevesti kao "On je uistinu bio uvažen među njima trojicom". No u većini prijevoda nalazimo "On je bio najčasniji od te trojice" – i smisao se zapravo ne mijenja s promjenama u prijevodu.

Premda sam uspio vidjeti rano korištenje pojma b'joter (izgleda da ga se najranije može naći u Gemari, ali ne i u Mišni), nisam uspio napraviti istovjetno istraživanje za hahi –zato što se on vrlo često upotrebljava u aramejskom. Hahi (ili hahei prema Kleinu) u aramejskom znači "tako, stoga" i prema Jastrowu i Kleinu ona je kombinacija aramejskog ha אד - ovo i ki. Upotrebljava se u talmudskim frazama poput blaj hahi ד״עאלב י - "bez toga, u svakom slučaju", i "in hahi nami" מא

- "da, takva je stvar" (koristi se kada se priznaje neka stvar).

malah

U Parašat Haje Sara, Avraham kaže svom sluzi da dovede nevjestu za Jichaka iz njegove rodne zemlje Arama. Kad sluga izrazi sumnju da će ona pristati, Avraham samouvjereno kaže:

"VJEČNI, B-g nebeski, koji me je uzeo iz kuće moga oca i iz moje rodne zemlje, koji mi je obećao pod zakletvom, rekavši: 'Ovu ću zemlju dodijeliti tvom potomstvu' - On će poslati svog anđela pred tobom, i odande ćeš dobiti ženu za moga sina". (Berešit 24:7)

Kada vidimo riječ ״ְאְָלַ u Tanahu,

ona se ponekad odnosi na anđela –b-žanskog glasnika – kao u našem stihu. Drugi primjeri su anđeli koje Jakov vidi u svom snu (Berešit 28:13).

U nekim drugim slučajevima, ona se jasno odnosi na ljudskog glasnika. Na primjer, u Melahim I 19:2 čitamo:

"Tada je Izevel poslala glasnika Elijahuu..." Izevel sigurno nije slala b-žanske anđele.

Ponekad nije tako jasno. Na primjer, u uvodnom stihu Parašat Vajišlah:

"Jakov je poslao glasnike svome bratu Esavu..." (Berešit 32:4)

Raši kaže da su oni bili b-žanski anđeli (isti oni koje je susreo u prethodnim stihovima), dok Ibn Ezra i Radak tvrde da su bili ljudski glasnici.

Riječ ״ְאְָלַ potječe od korijena koji znači "poslati". Ovo je također korijen riječi דָּאָּלְ što znači "posao, zanimanje". Prema nekim znanstvenicima, izvorno značenje te riječi bilo je "misija", odražavajući smisao "poslati" koji se nalazi u korijenu.

Kad je Biblija prevedena na grčki, bila je potrebna riječ za prijevod na grčki jezik. Odabrana riječ bila je angelos, što se moglo odnositi na bilo koju vrstu glasnika.

Kasnije je Biblija prevedena i na latinski. Latinski, poput grčkog, nije imao posebnu riječ za b-žanske glasnike. Tako su ti prevoditelji koristili već postojeći latinski nuntius za ljudske glasnike (povezan s "nuncio" što znači izaslanik) i posudili grčki angelos za b-žanske glasnike. Riječ angelos je s tim značenjem ušla i u europske jezike. Na taj način je "anđeo" na engleskom dobio značenje b-žanski, nebeski izvršitelj.■

(nastavak s 12. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik Šiur, šaar, hahi i malah

Rabbi Shmuel Rabinowitz:

Kratko, hrabro i praktično

Parašat Haje Sara sadrži dvije važne priče. Prva je priča o smrti i sahrani Sare u Špilji patrijaraha, Me’arat Hamahpela, u Hebronu. Druga je priča o Abrahamovom sluzi koji odlazi u Haran, u Aram Naharajim tražiti nevjestu za Izaka i sa sobom natrag dovodi Rebeku. Druga je priča posebno dugačka, a njezin se značajan dio sastoji od razgovora sluge - kojeg hazal identificiraju kao Eliezera - s Rebekinom obitelji. On opisuje, a zatim ponavlja, okolnosti u pozadini njegovog zadatka i što se dogodilo kada je stigao u Haran do trenutka kada ih je zatražio Rebeku za ženu za Izaka.

Midraš u Breišit Raba o ovom dugom razgovoru kaže: "Draže je brbljanje slugu praotaca nego detalji zakona o djeci." No, mi ćemo se usredotočiti na razgovor Rebeke, na njezin glas koji se na trenutak oglasio usred ove duge priče.

Nakon što Eliezer zaključi s Rebekinim ocem – kao što je to bilo uobičajeno u ono vrijeme – da će ona poći s njim u Zemlju Kanaan i tamo se udati za Izaka, on predaje darove Rebeki i njezinoj obitelji te

svi sjedaju za svečani objed. Ali sljedećeg jutra, kada je htio povesti Rebeku i krenuti na put, začuli su se tonovi oklijevanja. Brat i majka joj predlažu da godinu dana ostane kod kuće i tek nakon toga ode. Sluga se osjeća nelagodno zbog njihovog povlačenja pa oni predlažu: "Pozovimo djevojku i pitajmo je." Kad su upitali Rebeku: "Hoćeš li ići s ovim čovjekom?" sigurno su očekivali drugačiji odgovor od onoga kojeg su dobili. Rebeka je odgovorila čvrstim, nepokolebljivim odgovorom bez oklijevanja: "Ići ću!"

Ovaj odgovor, koji izražava potpunu spremnost, podsjeća nas na riječi kojima započinje niz priča o Abrahamu: "Idi iz svoje zemlje, iz svog rodnog mjesta i iz kuće svoga oca, u zemlju koju ću ti pokazati." I Rebeka čini korak sličan Abrahamovom. Spremna je napustiti svoju zemlju, svoje rodno mjesto i očevu kuću i otići u nepoznatom pravcu.

Ova nas priča podsjeća na jednu od važnih Abrahamovih osobina. Kada je Abraham tražio grobnicu za Saru, Efron, vlasnik onoga što je trebalo postati Grobnicom patrijaraha,

rekao je: "Dao sam ti polje i pećinu koja je na njemu, dao sam ti ga... pokopaj svog mrtvaca." Ali kad je posao trebao biti zapečaćen, pokazalo se da Efron nije bio tako velikodušan kada je zatražio pretjeranu cijenu od "četiri stotine šekela srebra" za polje i špilju.

U drugoj priči koju smo čitali prošli tjedan, Abraham nalazi tri prolaznika i nudi im gostoprimstvo, "I uzet ću zalogaj kruha i nahraniti vaša srca;" a zatim im ponudi gozbu. "A Abraham pohita u šator k Sari i reče: ‘Požuri, tri see brašna [i] finog brašna; zamijesi i napravi kolače’. Pa Abraham otrča do stoke, i uze tele, mlado i dobro, i dade ga mladiću, a on požuri da ga pripremi. I uze kajmaka i mlijeka i tele koje je pripremio, i stavi [ih] pred njih." I čitavu ovu gozbu on naziva "zalogajem kruha".

Babilonski Talmud usporedio je ove dvije priče i zaključio:

Odavdje učimo da pravednici govore malo, a čine mnogo, dok zli govore mnogo, a ne čine ni malo. (Traktat Baba Metzija, 87)

Jedna od osobina pravednika je da mnogo radi, a malo govori. Ne razmeće se svojim dobrim djelima i ne ističe ih. Naprotiv, zla osoba govori o sebi u superlativima, a u stvarnosti ne čini ništa.

Rebeka je bila još jedna karika u lancu obitelji patrijaraha. Njezin kratak i hrabar odgovor "Ići ću" pokazuje koliko je bila prikladna da bude dio Abrahamove obitelji. Bila je spremna krenuti na dugo putovanje zbog važnog cilja, ali ona ne priča previše. Ona donosi odluku i postupa prema njoj.■

Pisac je rabin Zapadnog zida i svetih mjesta.

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

Uzmi moj novac, molim te!

Priče iz Sefera Braišis smjerokazi su za moral židovskog naroda. One nas uče etici i usmjeravaju naš karakter. Ponekad možemo primijeniti njihove lekcije čak i da nas pouče jednostavnim i praktičnim načinima kako funkcionira svijet. Ovaj tjedan možemo naučiti malo poslovne oštroumnosti od našeg praoca, Avrahama.

U ovotjednom odjeljku, Avraham ide pronaći grobnicu za svoju ženu, Soru. Pristupa Hesovoj djeci i traži sastanak s Efronom, koji licemjerno nudi bilo koje zemljište i blagonaklono ga nudi u bescjenje.

Avraham ne prihvaća odmah objeručke tu ponudu, već odmah izjavljuje da je spreman platiti i najvišu cijenu: zapravo, čak i prije nego što Efron izgovori riječi, "evo, dao sam ti", Avraham odgovara, "Dao sam ti novac! Uzmi ga od mene! A sada mi dopusti da pokopam svoju pokojncu."

Zatim, u brzom preokretu, Efron iznosi pretjeranu cijenu koju Avraham, bez cjenkanja ili pregovaranja, smjesta plaća.

Cijela je ta transakcija čudna. Unatoč Efronovim velikodušnim uvodnim riječima, izgleda kao da ga Avraham zasipa novcem u nastojanju da dogovori taj posao. I čim se spomene cijena, koliko god pretjerana bila, Avraham je plaća bez ikakvog pitanja. Čini se kao da je samo htio sklopiti posao i otići. Zašto?

Rabin Yaakov Horowitz, Bostoner Rebbe iz Lawrencea, NY, jednom mi je ispričao ovu divnu anegdotu:

Ponovezer Rav, Rabbi Yosef Kaha-

nemen zt”l, bio je jedan od najistaknutijih graditelja Tore u poslijeratnom razdoblju. On je osim toga bio i izvanredan prikupljač sredstava. Jednom je bio primljen u dom jedne bogate osobe koja je bila više zainteresirana za razgovor s njim o Tori nego za davanje novca Ponevezer Ješivi. Svaki puta kad bi Rav govorio o donaciji za izgradnju nove zgrade, čovjek bi počeo izlagati drugu temu Tore. Na kraju mu je Rav Kahaneman ispričao sljedeću priču: Jedna je žena u Poljskoj imala kćer koja je već bila u svojim najboljim godinama. Provodadžija joj je predložio da promijeni putovnicu i kaže da je mnogo mlađa nego što u stvarnosti je. Objasnio je da poznaje poljskog službenika za putovnice, koji bi joj, za pravu cijenu, mogao napraviti putovnicu s godištem koje god želi.

Službenik se našao s tom ženom i zatim pogledao djevojku. "Oh, ovo nije neki problem. Siguran sam da je došlo do greške prilikom obrade izvornog dokumenta. Naravno da možemo ispraviti ovu nečuvenu pogrešku. Zapravo, za malu naknadu od 500 zlota za ovu uslugu mogu skinuti sedam godina s datuma na njezinom rodnom listu i možemo napraviti da ima 21 godinu!"

Unatoč visokoj naknadi za uslugu,

majka je radosno pristala i brzo izvadila novac iz torbice. Smatrajući da tamo odakle je stiglo prvih 500 ima još mnogo više zlota, službenik je podigao ruku. "Znate što," vragolasto se nasmiješio, "možda je bila i veća greška nego što smo mislili! Zapravo, za 700 zlota mogao bih učiniti da ima 20 godina!"

Nevoljko, majka je pristala i otišla do torbice po još zlota. U tom je trenutku časnik postao jako pohlepan. "Znate, rekao je, za još 300 zlota mogao bih napraviti da ima čak 18 godina!"

Majka je postala vidno nervozna. Brzo je dala 700 zlota i viknula: "Ne, hvala. 20 godina je u redu!" Zgrabila je kćer. "Brzo", viknula je, "bježimo odavdje! Uskoro ćemo ostati i bez zlota i bez godina!"

Ravova poruka pogodila je pravo mjesto. Čovjek je prekinuo sa svojom opstrukcijom putem Tore i predao mu pozamašan ček.

Avraham je dobro poznavao partnera s kojim je pregovarao. Shvatio je da što Efron bude duže čekao, to će više vremena Sora ležati u tom stanju i time će transakcija postajati sve skuplja. Čim je čuo Efronovu lažnu ljubaznost, Avraham mu je odmah rekao da će platiti punu cijenu – pod jednim uvjetom. Uzmi novac i daj mi parcelu. On je shvaćao kada je vrijeme da se učini ono što se mora učiniti i krene se dalje. Nije ga zanimalo odugovlačenje pregovora koji bi ga samo ostavilo bez novca, a možda i bez zemlje. Često vrijedi primiti udarac i otići, jer trenutna bol daleko je manja od agonije neiskrenosti.■

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Početak putovanja

Jednom je u britanskom The Times-u objavljen intervju s jednim uglednim članom židovske zajednice povodom njegovog 92. rođendana. Novinar mu je postavio pitanje: "Većina ljudi, kada dosegne ovu dob, razmišlja o tome da uspori. Vi izgledate kao da ubrzavate. Kako to?"

Odgovor tog čovjeka glasio je: "Kada imate 92 godine, vidite da se vrata počinju zatvarati, a ja imam toliko toga za napraviti prije no što se vrata zatvore da što sam stariji, to više moram raditi."

Upravo takav dojam stječemo o Abrahamu kada čitamo ovotjednu paršu. Sara, njegova stalna suputnica na putovanjima, umire. Njemu je 137 godina. Vidimo ga kako oplakuje Saru, a zatim kreće u akciju.

Upušta se u pregovore o kupnji zemlje gdje će sahraniti Saru. Kao

što narativ jasno pokazuje, to nije jednostavan zadatak. On priznaje lokalnim stanovnicima, Hititima, da je on "stranac i došljak među njima," što znači da on nema pravo na kupnju zemlje. Od njih treba dobiti posebnu dozvolu za to. Hititi ga ljubazno, ali čvrsto pokušavaju obeshrabriti. Nema potrebe da kupuje zemlju. "Nitko od nas neće ti uskratiti svoju zemlju da sahraniš svoju ženu." On može sahraniti Saru na tuđe grobno mjesto. Jednako pristojno, ali ne i manje čvrsto, Abraham daje do znanja da je odlučan u tome da kupi zemlju. Na kraju događaja, on plaća izuzetno visoku cijenu za to (400 srebrnih šekela).

Kupnja pećine Makpela očigledno je izuzetno važan događaj jer je zabilježen vrlo detaljno uz korištenje sudske terminologije, i to ne samo na ovom mjestu, već tri puta zaredom u knjizi Postanka, svaki puta sa jednakom ozbiljnošću. Ovdje se, primjerice, Jakov na samrtnoj postelji obraća svojim sinovima:

"Pokopajte me kod otaca mojih u pećini na zemljištu Hitita Efrona, u pećini na zemljištu Makpela, blizu Mamre u zemlji kanaanskoj, na zemljištu što ga Abraham kupi od Hitita Efrona za grob. Tamo pokopa Abrahama i ženu njegovu Saru; tamo sahrani Izaka i ženu njegovu Rebeku, i tamo ja pokopah Leu. Zemljište i pećina na njemu bila je otkupljena od Hitita." (Postanak 49,29-32)

Ovdje se ukazuje na nešto važno jer zašto bi se inače svaki puta precizno spominjalo gdje se zemljište

nalazi i od koga ga je Abraham kupio?

Odmah nakon priče o kupnji zemlje, čitamo da je "Abraham bio star, zašao u godine i da ga je B-g blagoslovio u svemu." To ponovo zvuči kao kraj života, a ne kao uvod u novi slijed akcija, no naša su očekivanja ponovno u zabludi. Abraham se upušta u novu inicijativu,

U trenutku kad je Sara umrla, Abrahamu još nije bilo ispunjeno niti jedno od B-žjih obećanja

ovog puta to je pronalazak dobre žene za njegovog sina Izaka kojemu je do sada barem 37 godina. Abraham ništa ne prepušta slučaju. On ne razgovara o tome sa Izakom, već sa svojim najvjernijim slugom kome daje upute da "ode u njegov rodni kraj, u njegovo rodno mjesto," te da pronađe prikladnu ženu. On želi da Izak ima ženu koja će dijeliti njegovu vjeru i njegov način života. Abraham ne određuje da ona mora biti iz njegove obitelji, ali čini se kao da to stoji negdje u pozadini.

Kao i sa kupnjom zemlje, tako i ovdje, slijed događaja je opisan detaljnije nego igdje u Tori. Zabilježena je svaka konverzacija. Kontrast u odnosu na priču o vezivanju Izaka ne može biti veći. Tamo je gotovo sve - Abrahamove misli, Izakovi osjećaji - ostavljeno nedorečeno. Ovdje je sve rečeno. Ponovo, taj stil pisanja usmjerava našu pozornost

s

na značaj onoga što se događa, bez da nam točno kaže što je to.

Objašnjenje je jednostavno i neočekivano. Kroz priču o Abrahamu i Sari, B-g im je obećao dvije stvari: djecu i zemlju. Obećanje zemlje ("Ustani, prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati") se ponavlja sedam puta. Obećanje djece četiri puta. Abrahamovi potomci bit će 'velik narod', i 'brojni poput pijeska' i 'zvijezda na nebu', i on će biti otac ne samo jednog naroda, već mnogih naroda.

Unatoč tome, kad Sara umre, Abraham nema niti pedlja zemlje koju bi mogao zvati svojom, i ima samo jedno dijete koje će nastaviti savez, Izaka, koji je trenutno neoženjen. Nijedno obećanje nije se ispunilo. Stoga su važni detalji u dvije glavne priče u parši Haje Sara: kupnji zemlje i pronalasku žene za Izaka. Postoji poruka u tome, i zato Tora usporava narativ kako ne bismo propustili poantu.

B-g obećaje, ali mi moramo djelovati. B-g je Abrahamu obećao zemlju, ali on je morao kupiti prvo polje. B-g je Abrahamu obećao mnogo potomaka, ali Abraham se morao pobrinuti za to da njegov sin bude oženjen i to sa ženom koja će dijeliti život saveza kako bi Abraham mogao imati, kako danas kažemo, "židovske unuke."

Unatoč svim obećanjima, B-g to ne čini niti neće učiniti sam. Kroz čin ograničavanja samog sebe (cimcum) kroz koji On stvara prostor za ljudsku slobodnu volju, On nam daje odgovornost i samo kroz vježbanje te odgovornosti mi možemo postići

puninu statusa ljudskih bića. B-g je Noaha spasio od potopa, ali Noah je morao sagraditi arku. On je dao zemlju Izrael svom narodu, ali oni su morali voditi bitke. B-g nam daje snagu da djelujemo, ali mi moramo učiniti djelo. Ono što mijenja svijet, što ispunja našu sudbinu, nije ono što B-g čini za nas, već ono što mi činimo za B-ga.

drugo da nam to poručuje, a postoji mnogo tumačenja (najvjerojatnije je da to objašnjava kako je Abraham postao "otac mnogih naroda"), to svakako ističe poantu da je Abraham ostao mlad jednako kao što je i Mojsije ostao mlad. "Njegovo oko nije oslabilo, niti mu je snaga popustila." Iako akcija uzima energiju, ona nam i daje energiju. Kontrast između Noaha u staroj dobi i Abrahama u staroj dobi ne može biti veći.

To je ono što vođe razumiju i što je Abrahama učinilo prvim židovskim vođom. Vođe preuzimaju odgovornost za stvaranje uvjeta kroz koje će B-žja svrha biti ostvarena. Oni nisu pasivni, nego su aktivni - čak i u starijoj dobi, kao što vidimo u Abrahamovom slučaju ovog tjedna. U sljedećem poglavlju, na naše iznenađenje, čitamo da je nakon Sarine smrti, Abraham uzeo drugu ženu i s njom imao još osmero djece. Štogod

Možda je ipak najvažnije istaknuti da velika obećanja - zemlja, brojni potomci - postaju stvarnost kroz male početke. Vođe započinju sa vizijom budućnosti, ali oni također znaju da postoji dugačko putovanje između ovdje i tamo, te da tamo možemo stići samo korak po korak, dan za danom. Ne postoje čudnovati prečaci, a ako bi i postojali, to ne bi pomoglo. To bi rezultiralo postignućima poput Jonine bundeve koja je narasla preko noći, a zatim se i osušila preko noći. Abraham je stekao samo jedno jedino polje i imao je samo jednog sina koji će nastaviti savez. Pa ipak se nije žalio, nego je umro miran i zadovoljan. Jer je tek počeo. I jer je ostavio budućim generacijama nešto na čemu mogu graditi. Sve velike promjene su djelo više od jedne generacije i nitko od nas neće doživjeti da vidi puninu plodova naših nastojanja.

Vođe vide cilj, započnu putovanje i onda iza sebe ostave one koji će to putovanje nastaviti. To je dovoljno da život bude ispunjen besmrtnošću.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak

16. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks: Početak putovanja

Rabbi Berel Wein:

Naše pramajke Izraela bile su vrlo snažne osobnosti i velike žene. Događaji iz života naše majke Sare izvrstan su primjer ovakve ocjene karaktera i ponašanja. Tekst Tore nas rano izvještava da je Sara neplodna, da nije u stanju začeti i roditi na prirodan način. Ipak, ne čujemo je da očajava. Ona je spremna dovesti drugu ženu u svoju kuću i, recimo to tako, podijeliti svog muža s tom ženom u nadi da će to nekako pripomoći da i sama zatrudni.

Dok gleda kako Hagar živi u njezinu domu i promatra njezino arogantno ponašanje, to je natjera da prekori Avrahamov pristup ovom složenom odnosu. Ona poduzima mjere kako bi Hagar dovela u red i tako sačuvala primat svog odnosa s Avrahamom. Nakon što je pobjegla iz kandži faraona i postala svjesna opasnosti s kojima se lijepa žena suočava u okrutnom i nasilničkom društvu, ona svejedeno nastavlja životni zadatak širenja monoteizma i moralnosti u društvu koje je okru-

žuje, društvu koje podržava zlo i nasilno poganstvo.

Ona bude strašno šokirana, gotovo do nevjerice, kada od stranca koji se pojavljuje kao beduinski arap sazna da će začeti i roditi sina Avrahamu. U tom trenutku ona shvaća da neće postati samo "obična" majka, već matrijarhalni lik koji će rukovoditi vječnim narodom koji će izvršiti utjecaj na sva buduća društva.

Snaga karaktera i volje je ono što u konačnici presuđuje

Kako bi zaštitila i sačuvala tu besmrtnost, prisiljena je istjerati Jišmaela iz svog doma. Ona nije ustuknula niti se umorila u izvršenju tog neugodnog zadatka. U tom pogledu, ona je jača od Avrahama, a Nebo je, kažimo to tako, podupire u tome. Ona je čelična žena koja aktivno djeluje kako bi zajamčila budući opstanak Židovskog naroda.

Sara služi kao primjer pramajkama koji su slijedile nakon nje u pripovijedanju knjige Berešit u Tori. Rivka je svakako snažna sila u Jichakovoj kući, koja prepoznaje tamu Esava nasuprot nebeskog potencijala Jaakova. Ona pokazuje snagu kada mora obaviti, nazovimo to tako, klasifikaciju u obitelji i svjesno prihvati posljedice takve strašne i bolne odluke. Sposobnost i snaga koju ona pokazuje, pri prebacivanju blagoslova svog muža sa starijeg sina na mlađega, upućuje na sigurnost riješenosti i jasnu viziju koja je bila tako karakteristična za sve pramajke Izraelskog naroda.

Sara je nastavila živjeti u Rivki i njezinim životnim odlukama. Isto vrijedi i za Rahel i Leu koje su svjesnije od njihovog muža Jaakova neugodnih i opasnih postupaka njihovog oca Lavan. One su konačno prisilile Jaakova da posluša nebeski glas koji mu je nalagao da napusti Aram i vrati se u zemlju Izraelovu.

Strana 18

Divrej Tora

I opet snaga karaktera i volje je ta koja u konačnici presuđuje, i ta odluka je ono što će prevagnuti jezičac vage vječnosti u korist Židovskog opstanka. Ako je Hava zabilježena kao majka svih živih bića, Sara je majka dragog, životnog i vječnog naroda Izraela.

Eliezer

Avraham i Sara imaju odanog i predanog pouzdanog slugu po imenu Eliezer. Njegove sposobnosti i plemenit karakter osposobili su ga da mu budu povjereni najosobniji i najosjetljiviji zadaci i misije. Njegovo su ime židovske obitelji tisućama godina koristile kao časno ime za svoje sinove.

Zapravo, naš veliki učitelj Moše nazvao je svog mlađeg sina Eliezer kao sjećanje na to da ga je B-g spasio od faraonove osvete. Ipak, ovaj izvorni Eliezer, koji zauzima tako važnu ulogu u ovotjednom čitanja Tore, nekako je nestao u magli povijesti.

Kakva je bila budućnost ovog velikog Avrahamovog učenika? Što je bilo s njegovom obitelji i potomstvom? Je li on ostao dio naše priče ili je, poput Lota i Lavana, sporedan lik koji naposljetku odlazi sa scene Židovske neprolaznosti?

Ni Tora ni tradicija ne daju nam informacija o tim pitanjima. Eliezerov kraj kao i njegov početak ostaje nam potpuna misterija. No, njegovo je ime sačuvano u židovskom svijetu redovito i trajno, a to

nije nevažna stvar.

Zanimljivo je zapaziti da je to način na koji se Tora odnosi prema mnogim velikim ličnostima u židovskoj povijesti koje se spominju u Svetom Pismu, ali u osnovi ostaju nepoznate. Njihovih se imena sje-

Tora je često, poput samog života, zagonetna, usredotočuje se na šumu i ne bavi se pojedinačnim stablima

ćaju i spominju tijekom generacija, ali njihovi životi i životna iskustva ostaju nam skriveni. Oni su u određenoj mjeri poput "neznanog vojnika", onoga koji žrtvuje sve za cilj, ali čija je osobna priča ostala tajnom kasnijim generacijama.

U komentaru na kasniju pripovijest koja se pojavljuje u Tori, Ramban ističe da B-g, takorekuć, koristi nepoznate ili "obične" ljude kako bi potaknuo velike povijesne i duho-

vne procese. Eliezer nije obična osoba, ali njegova osobna priča, kakva god da je doista bila, nije bitna za poruku o kontinuitetu generacija koje su stvorile židovski narod.

On je, kao i svi ljudi, imao svrhu i poslanje u životu. On je trebao promicati i širiti vjeru i ideje Abrahama u nezainteresiranom poganskom svijetu. On je svoju ulogu izvršio vjerno izvršavajući Abrahamove upute u pronalaženju primjerene bračne družice za Izaka. Možda on nije shvaćao od kolike je vječne važnosti doista bila ta misija i taj zadatak, ali Tora posvećuje mnogo prostora i pojedinosti tom pitanju, dokazujući njegovu važnost.

On je ostvario cilj koji su pred njega postavili povijest i okolnosti. Njegovo se ime očuvalo u svim kasnijim židovskim generacijama, iako njegova osobna biografija i dalje ostaje zaogrnuta šutnjom i tajnovitošću. Tora je često, poput samog života, zagonetna, usredotočuje se na šumu i ne bavi se pojedinačnim stablima. Uvažavanje ove osnovne činjenice znatno će nam pomoći da steknemo ispravno razumijevanje Tore i njene poruke za nas u sva vremena i svim erama.

Tora, koja je s vremena na vrijeme vrlo minuciozna, svejedno pred nas stavlja široki i bezvremenski pogled na ljude i događaje. Toga se uvijek trebamo sjećati jer svi smo mi sudionici drame Židovskog naroda i njegove čudesne priče.

Šabat šalom■

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Berel Wein: Pramajke

Rabbi Yissocher Frand:

Dobročinstvo počinje kod kuće

Avraham Avinu bio je arhetipski "gomel hesed" (dobrotvor dobrote).

Medraš u Paršas Noah komentira pasuk (Mišlei 21:21) "Onaj tko teži pravednosti i dobroti (cedaka v'hesed) naći će život, pravednost i čast (hajim, cedaka, v'kavod)." Medraš tumači: Onaj koji teži cedaki odnosi se na Avrahama, kao što je pisano, "…On se drži puta Vječnog da čini cedaka…" (Berešis 18:19). A tko se smatra ba’al hesedom? Opet, Avraham je taj koji je učinio hesed Sori (sahranivši je). Zaključak pasuka u Mišleju tako se također odnosi na Avrama: On će dugo poživjeti (živio je 175 godina); i našao je cedaka i kavod. Medraš komentira da je Hašem rekao: "Ja sam onaj koji čini dobro. Ti si, Avrahame, preuzeo moju profesiju. Stoga, dođi i odjeni moju odoru - kao što je pisano, "I Avraham bijaše star, zašao u godine, i Hašem blagoslovi Avrahama sa svim." (Berešis 24:1) Očigledno, Medraš kaže da je odora Ribono šel Olama zikna (ostarjeli izgled).

I gdje je, prema Medrašu, Avraham pokazao svoj veliki hesed? Bilo je to kod sahrane Sore. Ovaj Medraš je neshvatljiv! Zar je to primjer velike osobine dobrote Avrahama Avinu? Koja vrsta ništarije se ne bi pobrinula za primjeren pokop svoje supruge nakon njene smrti? Svako pristojno ljudsko biće ne bi učinilo ništa manje. Postoji toliko mnogo primjera i medrašima koji bi se mogli navesti da bi se demonstrirala Avrahamova osobina heseda! Uzmite u obzir veliko gostoprimstvo koje je pružio trojici posjetitelja koji su došli za dnevne žege upravo nakon što je prošao bris mila u poodmakloj dobi. Kakvo rastumačiti ovaj Medraš?

Vidio sam u seferu Darash Morde-

chai da nas Tora pokušava naučiti vrlo važnoj lekciji koju su, nažalost, mnogi ljudi propustili: Ima ljudi u društvu koji su najdivniji ljudi na svijetu. Dali bi vam majicu s leđa. Oni to čine za sve druge, osim za članove vlastite obitelji. Prema van, oni će vam promijeniti kotač na autu. Učiniti će doslovno sve za vas. Ali kod kuće, neće iznijeti smeće. Neće oprati suđe.

Stara je izreka –

dobročinstvo počinje na vlastitome pragu.

Neće usisati kuću kad im supruga ima težak dan. Tora kaže da iako svi znamo da je Avraham Avinu bio veliki baal hesed, ono što je Vječnom stvarno važnije od svega drugog je kako se on odnosio prema svojoj ženi. Stara je izreka – dobročinstvo počinje na vlastitome pragu.

Prije mnogo godina spomenuo sam riječi Rav Chaima Vitala, ali vrijedi ih

ponoviti: Postoje ljudi koji čine hesed svim drugim vrstama ljudi, ali ne čine usluge svojoj ženi i članovima obitelji. Oni su uvjereni da će se vrata Gan Edena za njih širom otvoriti kada dođu na Nebo. Teško njima i teško njihovim dušama, jer ne znaju i ne razumiju da su sva njihova djela dobrote hevel u’reus ruah (ništavilo i zao duh). Svatko, prije svega, mora činiti hesed svojoj ženi i djeci. ‘Vaši siromasi imaju prednost.’ Tek nakon što je dobročinstvo počelo kod kuće, računaju se dobra djela koja je osoba učinila za druge.

Zato ovaj Medraš prikazuje prototip heseda Avrahama Avinu kao trud koji je uložio da primjereno sahrani svoju ženu. Ovo je najvažnija vrsta heseda

Nedavno sam pročitao o nemilom slučaju tijekom kojeg se jedan mladić požalio Rav Schachu: "Bez obzira na to počinje li šabes u 16 ili 20 sati, moja žena nikad nije spremna. U kući je uvijek gužva tih zadnjih dvadesetak minuta prije šabesa. "Ona jedva uspije benšati svijeće na vrijeme", požalio se.

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

Dobročinstvo počinje kod kuće

Rav Schach je odgovorio: "Uzmi metlu i sam pometi! Pomozi svojoj ženi!"

Za nekog drugog, morate biti apikores

Nedavno sam čuo sljedeću misao u šiuru Tolner Rebbea iz Jerušalajima.

Rivka dolazi s Eliezerom da se susretne sa svojim budućim mužem.

Tora kaže: "A Jichak je došao nakon što je otišao u Be'er L'hai Roi, jer je živio u južnoj zemlji" (Berešis 24:62).

Avraham Avinu je bio oženjen Hagarom. U jednom trenutku Sora mu je rekla da otjera Hagar. Avraham ju je natjerao da ode. Ali sada, nakon Sorine smrti, Jichak je otišao vratiti Hagar.

Tolner Rebbe, na svoj neponovljivi način, iznosi sljedeće zapažanje: Jichaku je četrdeset godina. On je ono

što mi zovemo 'an eltere bahur'. Zašto još nije bio oženjen kad je imao četrdeset godina? Zar nije izlazio? Što je radio? Odgovor je da je Jichak bio cadik Bio je osoba koja je izuzeta s ovoga svijeta. Jichak je vjerojatno sjedio i učio u Ješivi Šema i Evera, uvjeren da će se 'moj otac pobrinuti za moj šiduh' Moj posao je da se bavim služenjem Hašemu. Što će biti, bit će. Pitanje šiduhima prepuštam Svemogućem i svom ocu.

Ako je Jichak toliko udaljen od stvari ovoga svijeta da mu je posljednja stvar na umu pronaći šiduh, što on to sad odjednom radi? Pokušava pronaći šiduh - za svog oca! Dakle, znaš kako se odvesti, ili otići podzemnom željeznicom, ili otputovati u New York da pronađeš šiduhim! Pa zašto to ne uči-

niš za sebe? Odgovor je da je Jichak znao da će napustiti kuću. Sora više nije ovdje. Avraham Avinu bi ostao sam, usamljen i bez društva. Jichak je odlučio: Moram popraviti ovu situaciju. Moja je dužnost preuzeti odgovornost za ovu stvar.

Što se mene tiče, mogu se osloniti na Ribono šel Olama. Mogu imati bitahon (pouzdati se u B-ga). Što se tiče nekog drugog, ne mogu reći "Ribono šel Olam će pomoći."

Postoji poznata dosjetka koja se pripisuje Rav Yisraelu Salanteru: Što se tiče samog sebe, moraš biti baal bitahon

Moj prijatelj je u potrebi.

Treba mu hrana, šiduh, ili što god već bilo...

Moram se pobrinuti za njega. Što se mene tiče, mogu sjesti i reći: "Nekako će se već riješiti."

(onaj koji potpuno vjeruje u Svemogućeg); što se tiče nekog drugog, trebaš biti apikores (heretik, koji niječe Svevišnjeg). Što se tiče nekog drugog, čovjek mora pretpostaviti "Hašem se neće pobrinuti za njega". Jao – je li to bogohuljenje? Što se tiče nekog drugog, takav stav je primjeren. Moj prijatelj je u potrebi. Treba mu hrana, šiduh, ili što god već bilo... Moram se pobrinuti za njega. Što se mene tiče, mogu sjesti i reći: "Nekako će se već riješiti."

Zato se za Avrahamov šiduh Jichak uključio – postao je proaktivan. Ali za vlastiti šiduh, Jichak se oslanja na svoj bitahon ■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Od kada nas Tora smatra odgovornima?

Ovotjedni odjeljak započinje Sarinom smrću i Abrahamovom potragom za grobnim mjestom na kojem će ju sahraniti. Na kraju, on (za pretjeranu cijenu) kupuje neobično malo mjesto zvano Hebron. Nije tada mogao ni misliti kolike će to probleme uzrokovati u budućnosti. (Tri su mjesta u zemlji Izrael koja su Židovi doista kupili. To su: Brdo Hrama, Hebron i Šehem/Nablus. Zanimljivo je primijetiti da su to tri najspornija mjesta u Izraelu sve do današnjeg dana.)

Nakon što je sahranio Saru, on nalazi ženu, Rebeku, za Izaka i oni se žene. Abraham se također ponovno ženi, ovog puta sa Keturom. S njom ima 6 sinova koje šalje na Daleki Istok, poslavši sa njima i tajne misticizma.

Abraham umire u dobi od 175 godina. Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahranjuju ga pored Sare. Jišmael umire u dobi od 137 godina i odjeljak završava nabrajanjem njegovih 12 sinova.

Tora kaže da je Sara umrla u dobi od 'stotinu godina i dvadeset godina i sedam godina', umjesto da kaže da je umrla u dobi od 'sto dvadeset i sedam godina'. Veliki komentator, Raši, kaže da Tora uspoređuje njene godine; ona je bila lijepa sa dvadeset kao što je bila sa sedam i slobodna od prijestupa sa stotinu, kao što je bila kad joj je bilo dvadeset. Ali zašto Tora smatra dob od dvadeset godina kao dob kad smo 'slobodni od prijestupa'? Sigurno je da ljudi mogu u svašta upasti tokom svojih tinejdžerskih godina?

U židovskom razmišljanju, dječak postaje 'bar micva' sa trinaest, a djevojčica sa dvanaest godina. To znači da su oni sada odgovorni za svoje postupke. Međutim, mi nismo Strana

naivni. Moja djeca sa dvanaest i trinaest godina nisu bila ništa odgovornija za svoje postupke nego bilo čija druga. I oni sigurno nisu odjednom postali odgovorniji sa svojih punih trinaest godina, no što su to bili sa 12 godina i 364 dana.

Judaizam na to gleda drugačije. Čovjek je odgovoran za svoje postupke od dvanaeste ili trinaeste godine u ovom svijetu. Ali sam B-g ne smatra čovjeka odgovornim dok ne napuni dvadeset. Postoji sedam ili osam godina dug period milosti za njih kako bi se navikli na koncept punoljetnosti. Sa dvanaest ili trinaest, mi ih potičemo da počnu sazrijevati i preuzimati odgovornost; zatim su, sa dvadeset, uz ispravnu podršku i fokus, spremni ići. Mi razumijemo da se od čovjeka ne može očekivati da odraste preko noći, zato im dajemo vremena da odrastu. To za mene ima mnogo smisla.

Ja sam postao religiozan kad mi je bilo sedamnaest i odmah sam otišao u ješivu (židovski studij) u Jeruzalem. To je prilično sveto i fokusira-

no stanje postojanja u koje se pokušavaš dovesti i mjesto na kojem se izoliraš od želja i neumjerenosti materijalnog svijeta. Sjećam se da sam sa devetnaest godina i devet mjeseci čuo tu ideju punoljetnosti. I činilo mi se da su mi preostala još samo tri mjeseca uživanja u životu prije no što se vrata zauvijek zatvore! Razmišljao sam o Amsterdamu, Bangkoku, svašta mi se motalo po glavi - tri mjeseca razuzdanog života, života popuštanja samom sebi bez kazne, činilo se vrlo primamljivim. Obećao sam si da ću biti svet ostatak života nakon toga...

Ali moj učitelj, rabi Weinberg, ukazao mi je na nešto što mi je imalo smisla. Iako ljudska bića zasigurno imaju potencijal da se promijene preko noći, na to se ne možemo osloniti. Kada je riječ o ljudskim čežnjama i našoj 'tamnoj' strani, jednom kada kreneš u to, ne znaš gdje ćeš završiti. Ako otvoriš Pandorinu kutiju, ne možeš predvidjeti kako ćeš ju i kada uspjeti zatvoriti. Ostao sam u ješivi i, iako sam se ponekad pitao 'što ako', sretan sam što sam donio dobru odluku. U životu ne možeš sjediti na ogradi. Ako izabereš put koji za tebe ima smisla, moraš ići njime i ne osvrtati se natrag.

Sara je, u dobi od stotinu godina, bila predana putu istine i dobrote jednako kao što je bila kada joj je bilo dvadeset. Umjesto da se obeshrabri i razočara zbog izazova koje je život stavljao pred nju, ona se držala svoje odluke svih svojih godina. To je dobro proživljen život koji i B-g smatra vrijednim hvale.

Šabat šalom ■

Prevela Anja Grabar

Prava ljubav

Povijesno gledano, obitelj se smatra osnovnom jedinkom društva. U judaizmu posebice, za snagu mišpahe se kaže da je ključni faktor židovskog opstanka. U društvu općenito, obitelj je pretrpjela teška stradanja. Jedno od troje djece u SAD-u živi u domu samohranog roditelja. Statistika u židovskoj populaciji nije toliko strašna, ali dok je razvod nekada bio tek rijetkost, sada je on uobičajen, a krhkost obiteljske jedinice svakako ostavlja utjecaj na djecu.

Mnoge veze počinju tako da se dvije osobe zaljube. Iako ovo izgleda savršeno logično, poslušajte što je George Bernard Shaw rekao: "Dok su dvoje ljudi pod utjecajem najbrutalnije, najnerazumnije, najvarljivije i najprolaznije od svih strasti, od njih se traži da se zakunu da će trajno ostati u tom stanju uzbuđenosti, tom nenormalnom i iscrpljujućem stanju, sve dok ih smrt ne rastavi." Čak i ako ne daju formalnu zakletvu u tom smislu, oni su najvjerojatnije uvjereni kako će njihova strast trajati vječno.

Naravno, ljubav je neophodna za brak, ali pogledajte što Tora kaže o vjenčanju Jichaka s Rivkom: "On oženi Rivku, ona mu posta ženom i volio ju je" (Breišis 24,67). Pogledajte pažljivo redoslijed riječi. Jichakova ljubav prema Rivki razvila se nakon vjenčanja, a ne prije njega.

Abrahamov sluga, Eliezer, koji je bio poslan da nađe ženu za Jichaka, tražio je mladu ženu koja je bila izu

zetna u hesedu (djelima dobročinstva). "Neka to bude djevojka kojoj ću reći: 'Molim te, nagni vrč da mogu piti', a ona odgovori: 'Pij, a ja ću vodom snabdjeti i tvoje deve,' nju Si odredio za Jichaka.' Osnova za njihov odnos bile su zajedničke vrednote, a ne "najbrutalnija, najnerazumnija, najvarljivija i najprolaznija od svih strasti". To je bio odnos u kojem se mogla razviti prava ljubav.

Istinskoj ljubavi treba vremena da se razvije. Međutim, poštovanje je nešto s čime se može početi od prvog dana.

Talmud kaže da odnos koji muž ima prema svojoj supruzi trebao biti da je "voli onoliko koliko voli sebe, a poštuje čak i više nego što poštuje sebe" (Jevamos 62b). Zanimljivo je da Rambam, navodeći Talmud, mijenja taj redoslijed i stavlja poštovanje ispred ljubav. Zašto? Zato što je nerealno očekivati da čovjek tako snažnu ljubav može imati od samog početka. Istinskoj ljubavi treba vre-

mena da se razvije. Međutim, poštovanje je nešto s čime se može početi od prvog dana.

Naravno, u braku ima strasti, ali Shaw je bio u pravu. Brak koji se temelji na strasti počiva na krhkom temelju. Ljubav jedno prema drugom i međusobno poštivanje koji se razvijaju nakon vjenčanja vezivo su koje može povezati par za čitav život.

Svakako, bitno je da se svaki partner ponaša na način koji pridonosi razvoju ljubavi i poštovanja. Formula za to je jednostavna, mada ne i lagana. Rambamova verzija Talmuda je, "poštivati ju čak i više nego što on poštuje sebe i voljeti je onoliko koliko on voli sebe". Rambam nastavlja da bi stav žene prema mužu trebao biti isto takav, da ga poštuje i ispunjava njegove želje. Nakon što je utvrdio da muž mora poštivati svoju ženu, očito je da njegove želje neće narušiti njegovu brižnost i poštovanje prema njoj.

Židovska se obitelj sada nalazi u većoj opasnosti nego ikada ranije. Učenje Tore o braku može biti naš spas.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Strana 23

Rabbi Dovid Goldwasser:

Raskinute zaruke

Čitamo u paraši od ovog tjedna da je Avraham naveo Eliezera da se zakune da neće uzeti Jichoku za ženu neku od kćeri Kanaanskih. Umjesto toga, kako bi izvršio tu zadaću, Eliezer je bio poslan čak do Harana. (Berešis 24,3)

Naši učenjaci pitaju: Po čemu su se izdvajale kćeri kanaanske od kćeri haranskih da su ove imale prednost kod Avrahama Avinu? I jedni i drugi, i Kanaanci i Avrahamova obitelj u Haranu klanjali su se idolima. Tora, zapravo, napominje (Berešis 24,31) da kada je Lavan prilikom susreta s Eliezerom rekao mu, "Ispraznio sam kuću," Raši upućuje da je on uklonio sav avoda zara.

Meforšim tumači da su Kanaanci bili izopačen narod, s lošim midos. Karakterne osobine su odlike koje su duboko usađene u srži čovjeka i prenose se kao svojstva s generacije na generaciju. Ako netko poželi oplemeniti i poboljšati svoje midos, on će morati imati vrlo čvrste nazore i biti u stanju upravljati svojim porivima. To može biti težak proces. Narod Harana, s druge strane, bio je manjkav što se tiče haškafa budući su vjerovali u avoda zara, no to se moglo riješiti tako da im se pomogne da dostignu razinu shvaćanja i razumijevanja kako Tora gleda na stvari.

Yalkut Maamarim ovo dalje razlaže.

Učimo da kada je Eliezer stajao kod izvora vode u Haranu da vidi tko će zahvatiti vode za njega i nje-

gove kamile, primijetio je da se vode podižu ka Rivki. Pomislili bismo da pored tog očitog čuda nije bilo

Po čemu su se izdvajale

kćeri kanaanske od kćeri haranskih

da su ove imale prednost kod Avrahama Avinu?

nikakve sumnje da je ona odgovarajući partner za Jichoka, čak i bez njene daljnje ljubaznosti, kada mu je dala vode da se napoje kamile.

Zapravo, kaže Yalkut Maamarim, ne biste bili u pravu. Veliki cadik R. Shlomo od Ževila napisao je kako i pored Bilaamovih prezrivih midos –

kako stoji u Pirke Avos (5,22), "… pokvarenog oka, nabusitog duha, i pohlepne duše" – on je bio u stanju doseći toliko uzvišenu razinu razgovora s Vječnim.

Prema tome, možda je netko postigao duhovnu razinu koju odlikuje vršenje čuda ili razgovaranje s Vječnim, no to nije dokaz nivoa njegovih midos. Eliezer, vjerni Avrahamov sluga, tražio je nekoga tko ima midos Avrahama Avinu, i kada je Rivka pokazala te kvalitete on je znao da bi ona bila prava supruga za Jichoka.

R. Chaskel Levenstein spominje da odličnost u Tori mogu uništiti vlastite loše midos te osobe, jer negativne karakterne osobine pokatkad mogu biti moćnije od Tore. Sve se

svodi na midos čovjeka. Kao što vatra ne pravi razlike i spaljuje sve na svom putu, tako i iskvarene midos mogu spaliti i uništiti nefeš.

Brisker Rav piše da se, zapravo, Jichok utješio za majkom tek kada je Rivka ušla u njegov dom. Tada su se ponovo vratili posebni znaci koji su bili prisutni za života Sare Imenu, a zbog njenih dobrih midos: anan (oblak), svijeća koja je gorjela čitav tjedan, i braha u tijestu za kruh.

Neki je mladiće jednom došao k R. Moshe Aharon Sternu, mašgijahu od Kamenitza. Požalio mu se da njegova žena ima izvanredne midos tovos što susjedi iskorištavaju. Prekinuli bi je u poslu kojim se bavila i poslali joj svoju djecu, i to je negativno utjecalo na šalom u njegovom domu.

R. Stern mu je rekao, "Chofetz Chaim je rekao da onaj koji ima dobru narav pati zbog drugih. Onaj koji ima lošu narav čini da drugi pate. Kada dođeš u olam haba, da li bi više volio da kažu, ‘Ovdje je onaj koji je patio zbog drugih,’ ili ‘Ovdje je onaj zbog kojega su svi patili’?"

Sljedeće je zabilježeno o Rebe R. Hershel u sefer Hu Hayah Omer. Rebe R. Hershel bio je zaručen za kćer vrlo imućnog čovjeka. Za šabos aufruf, R. Hershel je bio ljubazno smješten u dom odmah do doma njegove buduće svojte. Njegov je prozor gledao na njihovu kuću, i mogao je vidjeti kako je čitav njihov dom uskomešan aktivnostima u iščekivanju tog posebnog šabata.

Kada je hoson bacio pogled kroz prozor primijetio je da je tijesto za

rezance stavljeno na dasku prozora kako bi se osušilo da ga se može narezati u trake. I upravo tada ugledao je kokoš kako kljuca po tijestu. Kada je to vidjela kala, istrčala je van, dograbila kokoš i tresnula je o zid.

Kada je R. Hershel to vidio, znao je da ne može oženiti tako okrutnu osobu. Ipak, nije je želio javno poniziti time da iznenada javno prekine zaruke.

Pomislio je da bi bilo bolje kad bi ga odbila obitelj kale nego da on odbije nju. Otišao je do šula gdje su ljudi sjedili i učili. Počeo se sumnjivo ponašati, pritajio se u blizini cedaka puške. Ljudima koji su sjedili u šulu učinilo se da su ga vidjeli kako uzima novac iz puške. Smjesta su povikali, "Uhvatite ga! Uhvatite ga! On je ganav, lopov!"

Vijest o ludoriji hosona proširila se gradom poput vatre. Svi su čuli o hosonu koji je došao na ovaj šabat i kojeg su uhvatili kako krade iz cedaka puške u šulu. Ljudi su brzo otišli do oca kale da ga obavijeste o ovom nedoličnom gospodinu. Šiduh je, posve razumljivo, bio raskinut, što je i bio glavni cilj R. Hershela.

Kasnije je njegov otac upitao R. Hershela: "Ja znam da ti apsolutno nikada ne bi uzeo nešto što ti ne pripada. Zašto su te ljudi optužili za tako strašnu stvar?"

R. Hershel mu je ispričao o lošim midos kale kojima je sam bio svjedokom. Objasnio je da je nakon toga nije mogao oženiti, ali nije je želio javno osramotiti.■

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Raskinute zaruke

Rabbi YY Jacobson:

je na prvom mjestu: ljubav ili brak?

Abraham, Izak i Jakov: Jutro, sumrak i noć judaizma

Izak i Rebeka

Prvi čin vjenčanja opisan u Tori je onaj između Izaka i Rebeke, u ovotjednom odjeljku Haje Sara. To je ujedno i prvi put da Tora opisuje ljubav između muškarca i žene. "I Izak je uzeo Rebeku, ona mu je postala ženom, i volio ju je."

Na početku Postanka, nakon što je stvorio prvog muškarca i ženu, Adama i Evu, B-g kaže: "Stoga će čovjek ostaviti svog oca i majku i prionuti (v'davak) svojoj ženi, i oni će postati jedno tijelo." Ipak, ovo primarno podrazumijeva fizički odnos, jer stih zaključuje, "postat će jedno tijelo." Ljubav je, s druge strane, intenzivna emocionalna veza. Prvi put je se spominje ne u vezi Adam i Eve, niti Abrahama i Sare, već u vezi Izaka i Rebeke.

Zasigurno, Abraham i Sara uživali su u dubokoj ljubavi. U braku, desetljećima bez djece, zajedno su utabali novi put u povijesti. Poslušali su B-žji glas da napuste svoje obitelji i zacrtaju novi put kojim će promijeniti svijet. Sara je dvaput riskirala svoj život za Abrahama kada je tvrdila da mu je sestra, a ne žena. Abraham je odbio živjeti s njezinom sluškinjom Hagarom, ali nakon što je ona inzistirala na tome, "Abraham je poslušao glas Sarajin." Abraham je poslušao Sarin savjet da otjera Išmaela iz njihovog doma, čak i kada se on osobno nije slagao s time. Nakon Sarine smrti osjeća se dubina Abrahamove tuge i njegovih zamršenih pregovora da svojoj supruzi oda posljednju počast tako što će je sahraniti u pećini u kojoj će i on jednog dana biti sahranjen.

Ipak, prva upotreba pojma ljubav između supružnika u Tori rezervirana je za Izaka i Rebeku: "I Izak uze Rebeku, ona mu postade ženom, i on ju zavoli."

Što je to jedinstveno u njihovom braku? I zašto se ovakva vrsta opisa više nikada ne ponavlja u Tori?

Jakov voli Rahel, kaže nam Tora. Ali to je bilo prije nego što ju je oženio: "I Jakov je volio Rahel, i rekao je [njezinom ocu]: "Radit ću za tebe sedam godina za tvoju najmlađu kćer Rahel." Kod Jakova i Rahel ljubav prethodi braku. Kod Izaka i Rebeke ljubav slijedi nakon sklapanja braka. Zbog čega ta razlika?

Bez trvenja

Štoviše, kod naših drugih patrijaraha i matrijaraha uočavamo trenutke napetosti (naravno u odnosu na njihov uzvišen i sveti status). Sara kaže Abrahamu: "Ljuta sam na tebe." Rahel se također žali Jakovu zbog svoje neplodnosti; "i Jakov se naljutio na Rahel govoreći: ‘Jesam li ja na mjestu B-ga?"

Nasuprot tome, između Izaka i Rebeke nikad nije zabilježeno nikakvo trvenje.

To nije bilo zato što se nisu nikada posvađali. Naprotiv, Tora kaže da je Rebeka voljela Jakova, dok je Izak volio Ezava. Dok Izak želi blagosloviti Ezava, Rebeka upućuje Jakova da se odjene poput svog brata i taj blagoslov dobije za sebe. To je lako moglo dovesti do svađe - ali nije.

Zora i tama

Mudraci u Talmudu predstavljaju fascinantnu tradiciju o tri dnevne molitve u judaizmu. Abraham je ustanovio jutarnju molitvu, šaharis;

Izak je ustanovio popodnevnu molitvu - minha; a Jakov je uspostavio večernju molitvu, maariv.

Talmud to izvodi iz biblijskih stihova. No, kakva je tematska veza između naša tri praoca i konkretno ovih molitvi? I zašto imamo tri dnevne molitve? (Muhamed je ustanovio pet dnevnih molitava za muslimane, oponašajući naš model Jom Kipura; ipak mi ih svakodnevno imamo tri.)

Jutro sa sobom donosi svježu i uzbudljivu energiju. Kako dolazi novi dan, imamo osjećaj (barem dok ne pogledamo u svoj telefon) da nam se otvaraju nove mogućnosti. Dok prve zrake svjetlosti bacaju svoje svjetlo na naš obzor, nova zora se probija i u našu maštu. Jutro sa sobom donosi nove granice za osvojiti i svježe tračke nade. Jedan od velikih duhovnih učitelja, rabin Schneur Zalman iz Liadija (1745.-1812.) piše da kada se osoba probudi, on ili ona instinktivno osjeti osjećaj sreće i nade. Pritisnemo gumb za ponovno pokretanje.

Ovo je priča o Abrahamu. On je utjelovio jutro judaizma, donoseći zoru nove ere na zemlju. On je čovječanstvo otvorio novoj stvarnosti, novoj viziji. Najavio je nešto novo, poruku. Svijet nije beznadna džungla; on je B-žanska palača. Mi nismo beznačajna zrnca prašine na površini beskonačnosti; bitni smo. Čovječanstvo nije bespomoćni narod podvrgnut hirovima suparničkih bogova, već dio jedinstvene priče, ujedinjene u sliku moralnog Stvoritelja punog ljubavi. Abraham je učio da u povijesti postoji svrha i u životu smisao.

Tko je bioAbraham? "Abraham se

(nastavak

s 26. stranice) Rabbi YY

Jacobson: Što je na prvom mjestu: ljubav ili brak?

rano ujutro probudio na mjestu gdje je prethodno stajao", navodi Tora. Zatim opet, kada mu je naloženo da dovede svog sina na goru Morija, "Abraham se probudio ujutro." Tora rijetko predstavlja detalje svakodnevnog života, osim ako ne prenose važnu temu. Nakon duge i mračne noći, Abraham predstavlja jutro za civilizaciju. Abraham je ustanovio jutarnju (šaharis) molitvu, pretočenu u jedinstvenu duhovnu energiju svitanja, kada ispružite svoje ruke i prigrlite novi dan.

Jakov, nasuprot tome, utjelovljuje noć judaizma. Kraljevstvo noći puno je mistike, samoće, tame, drame i romantike. Jakovljev život prožet je tamom, neizvjesnošću, usamljenošću, borbom i traumom, prepun drame i misterije. Riječima proroka Izaije: "Zašto govoriš, Jakove, zašto objavljuješ, Izraele, ‘Moj je put skriven od Vječnog, moju stvar ignorira moj B-g’"?

Nijedna ličnost u Tori nije tako povezana s noći kao Jakov. Usred noći, pripovijeda Tora, "Jakov je ostao sam, i čovjek se s njim borio sve do zore." Jakov kaže svom tastu Labanu: "Dvadeset sam godina bio s tobom... nesnosna vrućina uništavala me danju, a mraz noću; san je izmicao mojim očima." Jakov je, kaže Tora, "naišao na određeno mjesto i zaustavio se ondje da prenoći, jer je sunce zašlo. Uze jedan od kamenova s toga mjesta, stavi ga sebi pod glavu i legne na ono mjesto." Zatim sanja "ljestve koje stoje na zemlji, a vrh im seže do neba."

Jakov je poučio Židovski narod i svijet kako se susresti s B-žanskim tijekom nemira i tame noći. "I Jakov se probudi iz sna i reče: ‘Uistinu! B-g je prisutan na ovom mjestu, čak i ako ja to nisam znao.’" Jakov osje-

ća prisutnost B-ga čak i u prostoru tame i nevolje, čak i ako njegov mozak ne može uvijek shvatiti kako. Jakov je stvorio večernju molitvuvezu s B-gom usred misterija i drame sumraka. Dok je sunce zalazilo i ponovo zalazilo u njegovom životu, on je putovao unutra kako bi iznutra otkrio izvor svjetlosti.

Popodneva monotonija

Što kažete na popodnevne vibracije? Usred dugog i napornog dana, bez svježine jutra i tajanstvenosti večeri, popodneva često karakterizira monotonija. Dan u uredu nikako da dođe kraju, a ja sam iscrpljen. Ako imam sreću da budem mama ili tata koji su kod kuće, poslijepodne dolazi sa svojim stresovima: djeca se vraćaju iz škole, večera nije pripremljena, kuća je u neredu, a ja sam loše volje; bio je dug dan.

Koja je to energija koja nas obasjava tih sumornih poslijepodneva?

Kakav je duhovni puls tih ravnih, monotonih sati u danu, kada samo čekamo da odemo kući?

To je priča o Izaku.

Izakov život - površno govorećinije bio toliko živopisan kao život njegova oca ili sina. Za razliku od svog oca Abrahama, on nije vodio ni pobjeđivao u ratovima, niti je mnogo putovao i preobrazio rječnik čovječanstva. On nikada nije bio svjetski slavna ličnost, koju su Hetiti nazivali "B-žjim knezom." On nije bio utemeljitelj nove religije, ili rodonačelnik nove nacije. Nije bio

"revolucionar" kao njegov otac.

Niti je njegov život uključivao dramu njegova sina Jakova. Izak nije pobjegao od bratova gnjeva; nije se borio usred noći; nije se zaljubio u Rahel, a zatim doživio prijevaru; nije izgubio sina zbog divlje životinje samo da bi 22 godine kasnije otkrio da je njegovo voljeno dijete postalo premijerom supersile tog vremena. Nije cijelu svoju obitelj preselio u novu zemlju u dubokoj starosti.

Izak je živio na jednom mjestu i nikada ga nije napustio. Bio je to više jednostavan život. Jedino što nam Tora doista govori o njegovoj profesiji je da je uzgajao žito i iskopao mnogo bunara. Izak predstavlja dugo i naizgled zamorno "poslijepodne" Židovske povijesti.

U tome leži njegova neponovljiva jedinstvenost.

Izakovom životu možda nedostaje raskoši, uzbuđenja, izazova i mističnosti Abrahama i Jakova, ali on ipak utjelovljuje bit i temelj judaizma: svakodnevnu dosljednu i nepokolebljivu predanost B-gu i Njegovom djelu. Abraham je bio revolucionar; bacio je novo svjetlo na svijet, ali je Izak bio taj koji je stvorio posude u kojima će se ta svjetlost nalaziti i internalizirati. Izak je iskopao bunare židovstva: duboko je ušao u sebe i svijet oko sebe i otkrio podzemne žive izvore vjere i predanosti, osiguravajući da tok nikada ne prestane. Izakovu relativnu šutnju u Knjizi Postanka ne treba brkati s pasivnošću; bila je to prije šutnja koja dolazi s internalizacijom. Izak je znao da revolucije mogu trajati desetljećima, ali ako ne stvorite čvrste spremnike za energiju (predstavljene bunarima u zemlji), energija će nestati.

Izak je u jednom trenutku svog života ležao na žrtveniku, spreman da postane žrtva B-gu. To je postalo obilježje njegova života: on je utjelovio apsolutnu predanost i otpornost, dosljednu, nepokolebljivu i nepopustljivu.

Izak je utemeljitelj popodnevne molitve, "minha" u judaizmu. "I izađe Izak u polje u sumrak duboko razmišljati," navodi Tora u ovotjednom odjeljku. Izak je iskoristio duhovnu energiju "dosadnih popodneva", pokazujući nam da se odnos s B-gom ne sastoji samo od spontanog bujnog jutarnjeg nadahnuća ili od drame i romantike noći. Odnos s B-gom još je dublje izražen u svakodnevnoj predanosti i žrtvama koje činimo za istinu, ljubav, dobrotu i svetost. Ostavio nam je unutarnju otpornost i snagu da dovedemo B-ga u dosadna i zamorna životna putovanja.

Poslijepodne je u vašem uredu. Morate odgovoriti na desetke poruka, skočiti do banke, uzvratiti mnogo poziva i još obaviti nekoliko dosadnih sastanaka. Ali ti ustaneš da moliš "minha", da se povežeš s B-gom. Zauzet si, pod stresom i umoran; a ipak ostavljaš sve iza sebe, uzimaš pauzu i pokušavaš se probiti iz rutine kako bi se usredotočio na istinu, na B-ga, na vječnost. U tome je ležala snaga Izaka, taj tihi glas predanosti koji nikada ne jenjava.

Priča o tri braka

Brak također ima tri komponente: jutro, noć - te razdoblje poslijepodneva i sumraka.

Kada upoznamo svoju srodnu dušu, nova zora preplavi horizont našeg srca. Preuzme nas novost i svježina tog doživljaja. Uzbuđeni smo,

nadahnuti, puni nade kako bi mogla izgledati naša zajednička budućnost. Ovo je "Abraham" braka, jutro - šaharis - veze.

Brak također ima one posebne trenutke tajnovitosti uz mjesečinu i drame. Strast i energija koji dolazi od nepoznatog, iz otkrivanja neopisivih slojeva dubine u duši našeg supružnika; posebna svijest koja se rađa iz suočavanja s tamom i neizvjesnošću. To je "Jakovljev" element braka, večer"maariv" - veze.

Dvije duše koje se drže za ruke kroz nestalnosti života, u teškim vremenima, u mirnim vremenima, u monotonim trenucima i u uzbudljivim trenucima. To je odanost i povjerenje izgrađeno godinama međusobnog podržavanja.

Ovo stvara jedinstvenu vrstu ljubavi. Postoji ljubav rođena iz uzbuđenja, drame i ushita. To je ljubav koja prethodi braku. Zaljubili ste se u svog novog partnera, s nogu vas je oborilo svanuće u vašem životu. Ali postoji još jedna vrsta ljubavi koja se rađa iz svakodnevne predanosti i posvećenosti jedno drugome. Ova ljubav se nikada ne može doživjeti prije braka, samo nakon vjenčanja.

To je bila Izakova ljubav. To je "minha" ljubav, ona koja dolazi iz trajne, dosljedne veze u svakodnevnom životu. Zato Tora kaže: "I Izak uze Rebeku, ona mu postade ženom, i on ju zavoli." Izak je prvo oženi, a tek onda je zavoli.

Priča o dvije ljubavi

Koja je razlika između ove dvije ljubavi?

U prvoj ljubavi, rođenoj iz zanosa nove strastvene veze, što smo kraće u braku, to je ljubav veća; što smo

duže u braku, to je teže voljeti. Kako uzbuđenje jenjava, pojavljuje se dosada i katkad postajemo nezainteresirani. U potonjoj ljubavi Izakovog tipa je obrnuto: što smo duže u braku, to dublje rastemo u ljubavi. Ne zaljubljujemo se; penjemo se u ljubavi. Ljubav postaje poput dubokog bunara, otkrivenog u dubinama zemlje, a njegove vode koje održavaju život nikada ne prestaju teći.

Prvi brak opisan u Tori je brak Izaka i Rebeke, kako bi nas se naučilo jednom od najvažnijih načela u braku: Strast i romansa su fantastični, ali kako se naše okolnosti mijenjaju, tako oni mogu iščeznuti. Brak se mora graditi na dobroj prosudbi, zdravom razumu, uvažavanju unutarnjih, trajnih kvaliteta i vrijednosti druge osobe i mora sadržavati trajnu predanost para jedno drugome, iz dana u dan, sponom postojane i jednostavne vjernosti i povjerenja.

U zagradama, to je razlog zašto židovski zakon inzistira na zabrani fizičkih odnosa prije braka. To osigurava da se par odluči vjenčati ne samo na temelju fizičke privlačnosti, jer to se s vremenom može promijeniti, već uz uvažavanje karakternih osobina, unutarnje osobnosti i vrijednosti druge osobe, jer se one neće promijeniti. Često, kada se muškarci ili žene upuste u fizičku vezu, postanu pijani od užitka i zbog svojih slijepih pjega previde ključne informacije koje bi mogle isplivati na površinu nekoliko godina kasnije i nažalost prekinuti vezu.

Naša kultura možda zna kako moliti "šaharis" i "maariv". Očajnički nam je potrebno da otkrijemo trajnu tajnu "minhe".■

(nastavak s 27. stranice) Rabbi YY Jacobson: Što

Rabbi Chanan Morrison, Rav Kook Torah:

Minha, dvije

razine ljubavi

"Izak je izašao meditirati (lasu'ah) u polje predvečer." (Post 24,63)

Značenje riječi lasu'ah je nejasno i predmet je spora među komentatorima Biblije. Rašbam (rabin Samuel ben Meir, učenjak iz dvanaestog stoljeća) napisao je da ona dolazi od riječi si'ah, što znači "biljka". Prema ovom tumačenju, Izak je otišao da nadgleda svoje voćnjake i polja.

Njegov djed Raši, s druge strane, objasnio je da lasuah dolazi od riječi siha, što znači "govor". Izak je otišao meditirati u polje, čime je uspostavljena popodnevna molitva.

Zašto Tora ne koristi uobičajenu hebrejsku riječ za molitvu? I postoji li poseban značaj u tome da je Izak meditirao popodne?

Unutarnja molitva duše

Rav Kook je često širio koncepte van načina na koji ih se obično razumije. Tako je, opisujući fenomen molitve, iznio zapanjujuće opažanje: "Duša uvijek moli. Ona stalno traži da odleti svom Voljenom."

Ovo je svakako originalan uvid u bit molitve. Ali što je s molitvenim činom koji nam je poznat? Prema Rav Kooku, ono što nazivamo "molitvom" samo je vanjski izraz ove unutarnje molitve duše. Da bismo istinski molili, moramo biti svjesni stalnih čežnji duše.

Riječ lasu'ah baca iznimno svjetlo na pojam molitve. Korištenjem riječi koja također znači "biljka", Tora povezuje aktivnost molitve s prirodnim rastom biljaka i drveća. Kroz molitvu, duša cvjeta novom snagom; ona se prirodno grana s unutarnjim emocijama. To su prirodni učinci molitve, baš kao što drvo prirodno cvjeta i pušta grane.

Zašto je Izakova meditativna molitva izgovorena popodne?

Sat koji je posebno pogodan za duhovni rast je kasno poslijepodne, na kraju radnog dana. U to doba dana možemo ostaviti po strani svoje svjetovne uznemirenosti i brige i usredotočiti se na svoje duhovne težnje. Tada je duša slobodna da se uzdigne i procvjeta.

(Zlato iz zemlje Izraela str. 56-57. Prilagođeno iz Ein Eyah tom I, str. 109)

Psalam 26: Dvije razine ljubavi

"O B-že, volim prebivalište Tvoje kuće i prebivalište Tvoje slave." (Psalmi 26,8)

Koja je razlika između

"prebivalište Tvoje kuće" i

ֶוֹבְכ "prebivalište Tvoje slave"?

Prava ljubav i samoljublje

Rabbi Menachem Mendel iz Kotzka, dobro poznat po svojim oštroumnim izrekama, bio je neustrašivi pobornik istine. Jednom je vidio mladića kako uživa u fileu ribe.

"Zašto jedeš tu ribu?" upitao je rabin.

Iznenađen pitanjem, mladić je odgovorio: "Zato što volim ribu!"

"Jesi li zato što toliko voliš tu ribu ubio je i skuhao? Da stvarno voliš ribu, pustio bi je da živi u vodi!"

"Istina je", primijetio je rabin, "da ti ne voliš ribu. Voliš sebe. Budući da riba ugađa tvom apetitu, ubio si je i pojeo."*

Dvije faze

Ovaj stih opisuje psalmistove mentalne pripreme za molitvu. On prvo konstatira svoje oduševljenje ulaskom na sveto mjesto. "O B-že, volim prebivalište Tvoje kuće!"

Dok razvijamo osjećaje ljubavi, oni su povezani s našim osjećajem sebe. Ljubav i zadovoljstvo koje doživljavamo kada ulazimo u B-žju kuću

ukorijenjeni su u svijesti da se nalazimo na svetom mjestu. Duša je opijena razdraganim iskustvom svetosti i nadahnuća.

Ova ljubav je vezana za naše ja. Svjesni smo da stojimo u

, u "prebivalištu B-žje kuće". Fokus je na nama, na našoj ljubavi i užitku.

Zatim dolazi viša razina ״ ַכְשִ

ֶוֹבְכ. Svetost se pojačava; ljubav biva profinjena i pročišćena. Ovo više nije ljubav u kojoj ja ima mjesto. Više ne postoji samosvijest koja bi dopuštala reći: "Volim." Nema וֹ , nema boravišta gdje ja po-stojim.

Postoji samo iznimna ljubav kojoj nema paralele u fizičkom svijetu, ljubav koja se nalazi samo u najvišoj ljubavi prema B-gu. Ta ljubav nadilazi svaki osjećaj vanjskog promatrača.

Postoji samo ״ָּ ֶוֹבְכ״ ַכְשִ ״םוֹקְ , "prebivalište Tvoje slave".

Ovo je izvanredno iskustvo bezgranične, vječne ljubavi; ono pripada stanju povišene svijesti kada "Moje tijelo i moje srce prestaju; B-g je stijena srca moga, dio moj dovijeka" (Psalam 73,26).

S ovom velikom ljubavlju, psalmist je spreman uključiti se u veličanstvo uzvišene molitve.

(Prilagođeno iz Olat Re’iyah tom I, str. 44)

* Priču je ispričao Rabbi Abraham Twerski u Visions of the Fathers (ArtScroll, 1999).■

Rabbi Shlomo Carlebach:

vjenčanje

Koja je najviša razina koju čovjek može doseći? Objasnit ću vam to na jednostavan način.

Ponekad čujete nekoga kako se smije i to zvuči kao smijeh, ali ako znate stvarno dobro slušati u stvarnosti to zvuči kao plač. Slušate uragan i on zvuči kao da bjesni vjetar, ali ako stvarno znate dobro slušati onda znate da vjetar tako nešto očajnički traži. Vjenčanje je čudna stvar, i ako ne znate dobro slušati, sve to skupa zvuči plitko. Većina ljudi ne čuje što se događa na vjenčanju. Sveta mladenka ulazi… i ne kaže ništa. Ulazi sveti mladoženja ... i ne kaže ništa. Takav dojam stječete samo ako nemate dobre uši. Ali ako imate mamaš - stvarno dobre uši, možete čuti ne samo ono za čime sveta mladenka sada vapi do neba, nego možete čuti njezine vapaje još od onog prvog vapaja, a isto vrijedi i za hasana (mladoženju). Kad oni dođu na vjenčanje, oni ne kreću iz neke male sobice na kraju hodnika, nego je sve, od njihovog prvog trenutka do ovog časa, jedan dugi hod do vjenčanja. Zato želim blagoslovi-

ti svaki sveti par koji se nalazi uz one ljude koji ih čuju na vrlo dubok način, da ih B-g blagoslovi djecom koja također čuju, i da odrastaju u svijetu koji čuje.

Reb Nahman kaže da ljudi dođu na vjenčanje i odu s njega. Jedan kaže: "Bilo je to lijepo vjenčanje. Svidjela mi se hrana." Drugi kaže:" Meni se svidjela muzika." Netko pak kaže: "Sreo sam tamo puno dobrih prijatelja." Oni zapravo nisu bili na vjenčanju. Onda netko izađe i kaže: "Baruh HaŠem, hvala B-gu, njih dvoje su sada zajedno!" Taj je bio prisutan na vjenčanju.

Veo

Što je nešto stvarnije, to ga manje možete vidjeti. Nakon što dosegnete razinu na kojoj vidite sve one stvari koje se ne vide, otvorite oči i sve vam je jasno i čini vam se kao da ste ih vidjeli cijelo to vrijeme. Voljeti nekoga je nešto najdublje na svijetu, ali to ne možete dokazati. B-g je ona najviša, najkrajnja stvarnost na svijetu i ne možete Ga vidjeti, ali nakon što Ga ne vidite, vi Ga vidite. I od tada ga možete vidjeti posvuda, u svakom cvijetu, u svakom oblaku, u svakom kamenčiću, u svakoj svijeći. Kada u Šema kažemo, B-g je Jedan, mi zatvaramo oči, jer, prvo, mi ne vidimo B-ga, slijepi smo, mi samo vjerujemo, ali kada otvorimo oči sve postaje tako jasno. On je uvijek tu.

Ako ljudi poznaju jedni druge samo po onome što vide, tada među njima nema poveznice. Ako oni, jedan u vezi drugoga, vide sve ono što nitko drugi ne vidi, to znači da

oni stvarno vole jedan drugoga; da ih je Svemogući povezao jedno s drugim. Od tuda dolazi tradicije da hasan (mladoženja) stavlja veo preko lica kale (mladenke). On kaže njoj i svijetu: "U svojoj sam kala vidio ono što nitko drugi nije vidio."

B-g ne spaja ljude tek na ovome svijetu; oni su bili međusobno povezani i prije nego su se rodili. Stoga, hasan govori svojoj kali: "Vjeruj mi, sjećam se. Sjećam se onog davnog vremena kada još nismo bili viđeni na ovom svijetu, kada nas je Svemogući spojio." Svetost vjenčanja se sastoji u tome da to oni čine vlastitom slobodnom voljom, vlastitim slobodnim izborom, ali nakon svog slobodnog izbora oni shvaćaju da oni zapravo nisu imali slobodu izbora, jer ih je B-g stalno spajao. Prijatelji, morate shvatiti da kada nešto radimo, mi to radimo i potom je to gotovo i završeno, ali kada B-g nešto radi, to je prisutno uvijek, svo vrijeme. Istina je da u trenutku vjenčanja B-g spaja hasana i kalu na način kako ih nikada spojio na Nebu, jer ovaj je svijet mnogo dublji od Neba. Nebo je samo ono što B-g radi, ali u ovom svijetu postojimo mi i B-g, a dvoje su uvijek jače od jednog. Kad hasan pokrije kalu, od tog trenutka ih B-g stavlja zajedno na tako visoko mjesto koje nitko nikada nije vidio, nitko ne zna za njega, čak niti proroci, čak ni naši praoci, samo njih dvoje i B-g.

Mi im poželimo da uvijek imaju lijepo lice. Na hebrejskom panimlice, i p’nim – unutra, su ista stvar. Mi im želimo da uvijek budu jedno,

iznutra i izvana, sa sve četiri strane.

Ljudi se vjenčavaju da bi donijeli djecu na ovaj svijet.

Kad hasan pokrije lice kale, to znači da on zna da djeca dolaze s tako visokog mjesta koje nitko ne može vidjeti, nitko ga ne može gledati, samo B-g na Nebu može znati. Zato je prema našoj svetoj tradiciji upravo taj djelić sekunde kada se pokriva lica kali trenutak kada oni oboje trebaju moliti da njihova djeca dođu s najsvetijeg mjesta na svijetu.

Talit (molitveni šal)

Dobar prijatelj je netko kod koga mogu naći sklonište. Ponekad napravimo mnogo pogrešaka i nemamo se gdje sakriti. Talis, sveti molitveni šal, je mjesto na koje se mogu sakriti. Prema našoj svetoj tradiciji talis je dar koji nevjesta daje mladoženji. Vi znate da vas netko voli, kad ste dobri i dragi, ali svatko ima dio koji nije savršen. Stoga mladenka kaže mladoženji: "Možeš imati toliko povjerenja u mene, uvijek se možeš sakriti pod mojom dušom. Ja ću ti pomagati da se sakriješ pod ovim talisom za svu vječnost." Istina je da u svom životu susrećemo mnoge ljude koje volimo, ali samo nam jedna osoba daje talis mira gdje se možemo sakriti.

Prsten

Na svijetu postoje dva svjetla. Postoji ograničeno svjetlo koje ima svoje mjere, koje ima ono u čemu se nalazi. I postoji beskonačno svjetlo koja nema onoga u čemu se nalazi, nema početka i nikad ne prestaje. Ono je okruglo. Svaki čovjek na svijetu ima malo mjerljivog i malo ne-

izmjernog svjetla, a ovo neizmjerno svjetlo različito je od osobe do osobe. U onom dijelu svjetla koji ima mjeru, svačija mjera je drugačija. Čak i u svjetlu beskonačnog, u neizmjernom, svetost ljudskih bića se sastoji u tome da, iako smo svi mi beskonačni, ja nisam beskonačan na isti način na koji si ti beskonačan. Ali onda postoji nešto beskonačno iza svega toga što povezuje zajedno sve beskonačno. Kala hoda u krug oko hasana, dajući mu onaj dio sebe koji je beskonačan. Sveti hasan pruža joj mali prsten, dajući joj onaj dio sebe koji je beskonačan. Oboje stoje pod hupom (baldahinom), velikim beskonačnim svjetlom koje ih oboje zajedno pokriva, što predstavlja B-žje svjetlo koje se nalazi ponad svega. To stvarno, sveto, beskonačno svjetlo koje nema početka i nikada ne završava je ono što sjedinjuje ljude.

Sveti Beis Yaakov kaže da ako vam netko da poklon, a vi ne znate koliko on vrijedi onda niste na pravi način primili taj dar. Zamislite da

mi netko da mali prsten a ja mislim da on vrijedi samo dolar. Pa je moja zahvala takva kakvu dajemo za poklon koji vrijedi dolar. Nisam primio više. Ako znam da je prsten vrijedan sto dolara, kažem hvala vam na drugačiji način, jer ga primam drugačije. Možete li zamisliti da mi netko da nešto, a ja znam da je to vječno?!

Siguran sam da ste dali mnogo darova u svom životu, ali nijedan od njih se ne može usporediti s vjenčanim prstenom. Jer, prvi puta u svom životu imate povlasticu da date nekome dar, a da znate da time doista vršite B-žju volju. Po prvi put u životu dajete nekome dar i znate da cijeli vaš život ovisi o tom malom daru. Po prvi puta u svom životu dajete nekome dar i znate da će ga ta osoba zapamtiti za sva vremena. Prvi put dajete nekome dar i znate kako će i vaši praunuci znati za to. Zamisliti si kako je okrugao ovaj prsten. On je stvarno vječan. Nema početka i nema kraja. Biti će zapamćen zauvijek.

Kada primite taj prsten to je mamaš vječnost. Vaš život ovisi o tome, vaša djeca, cijeli svijet, dolazak Mašijaha ovisi o tome. Gemara kaže da Mašijah može doći samo onda kad su ovdje svi ljudi koji bi trebali biti na svijetu da dovedu Mašijaha. Svatko ima svoj mali kamen koji treba ugraditi u taj veliku cestu, i sve dok svi ne stave svoj kamen na pravo mjesto put nije završen.■

(nastavak u sljedećem broju)

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Židovsko vjenčanje

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

HAJE SARA

Iako paraša Haje Sara govori o Sarinoj smrti, ona je nazvana "Haje Sara" (Sarin život). Život, a ne smrt. U suštini, to je tajna koju podučava ova paraša - kako čovjek treba živjeti i preobratiti sile smrti u život. Ova paraša bilježi Abrahamovu kupnju Ma'arat HaMahpela, špilje u kojoj sahranjuje svoju suprugu, Saru.

Abraham i Sara bili su jedinstveni po tome što su išli kontra svijeta, kontra zeitgeista, duha vremena, do te mjere da su zbog svojih ideja i snova morali pobjeći iz Ura Kaldejskog u Haran. Abraham i Sara sanjali su da će jednog dana svaka osoba, zato što je stvorena na sliku B-žju, imati pravo na ljudsko dostojanstvo. Revolucionarna ideja za to vrijeme, kao i u godinama koje su uslijedile, da bismo tek danas, 4000 godina kasnije, mi mogli gledati ostvarenje ove vizije. Iz toga učimo da je jedna od najznačajnijih stvari u bivanju čovjekom naša sposobnost da se projiciramo u budućnost. Samo tada možemo ići naprijed, razvijati i ostvariti našu svrhu kao stvorenih na Njegovu sliku. Povijesne knjige pune su priča o ljudima koji su se usudili sanjati ono što se činilo nemogućim u to vrijeme, i njima odajemo priznanje za napredak čovječanstva.

Većina nas izbjegava sanjati zbog straha od neuspjeha, ali ono čega bismo se trebali bojati je živjeti život bez snova. Život snova i vizija je život smisla, čak i kada se snovi ne ostvare kao što smo prvobitno pla-

■ nirali. Kad se san izjalovi to je prilika da otpočnemo s novim snom, kao što je pisano: "Pravednik pada sedam puta i diže se" (Izreke 24).

Zohar nas uči da kada su Adam i Eva jeli od plodova Drveta znanja, oni su po prvi put osjetili okus smrti, okus poniranja do mjesta tame, mjesta neuspjeha. Smrt je silazak na nižu razinu. Svaki put kad budemo

Jedna od najznačajnijih

stvari u bivanju čovjekom je naša sposobnost da se projiciramo u budućnost

povrijeđeni, ne postignemo uspjeh, ili padnemo u očaj, mi malčice umremo. Ta smrt je tama (slova korijena hebrejske riječi za tamu, hošeh su š.h.h, zaboraviti) koja ponire u našu

DNK i uzrokuje da ona zaboravi kako obnoviti stanice u tijela kad se pojavi starost. Starenje ne mora biti erozija ili trošenje tijela, budući da

se stanice neprestano iznova stvaraju. U ovoj paraši stoji da je Abraham umro "star i sit", što znači da je živio punim životom. Tajna života punine svoj korijen ima u davanju drugima; to je život nade, snova i vjere, koji će nas poštedjeti razočarenja i neuspjeha, i u svakom trenutku darovati nam osjećaj vječnog života.

Razumijevanje ove tajne omogućuje nam da pronađemo pravu ljubav. Ova nam paraša priča čudesnu priču o tome kako Eliezer, Abrahamov sluga, susreće Rebeku kod studenca u Haranu. Ona velikodušno donosi njemu i njegovim devama vodu da piju, a on na taj način dobiva odgovor na svoju molitvu, znak da je moguće ona žena namijenjena Jichaku. Njihov "spoj" je potpun uspjeh, kao što je zapisano kad je Rebeka postala Jichakovom ženom, "I on je zavoli" (Postanak 24,67).

Šabat šalom.■

Prevela: Tamar Buchwald

Strana 32 Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti

DCobra veza

Jednom su dva hasida usred zime posjetili neki ruski gradić. Krenuli su pronaći mikve i saznali da se nalazi u podnožju strmog brda. Upozorili su ih da je strmina koja vodi do kupelji u zimsko doba opasno skliska pa je zato nitko ne koristi – osim jednoga posebnog čovjeka koji tamo odlazi svakoga dana. Mladići su bili sumnjičavi pa su sljedećeg jutra odlučili pratiti toga čovjeka. Na njihovo iznenađenje, čovjek je bio star i slab. Mladići su bili uvjereni da se čovjek ne može spustiti do kupelji. Ali on se oprezno spustio niz zaleđenu strminu dok su se mladići, pokušavajući ga pratiti, poskliznuli i pali. Mogli su samo promatrati kako čovjek ulazi u kupelj.

Kasnije su, uz izraze poštovanja, upitali starca kako on to uspijeva savladati zaleđenu strminu. "Kada je netko vezan gore", odgovori on tiho, "ne može pasti dolje."■

ijela povijest je svjedočanstvo ljudske potrage za jedinstvom. S eksplozijom znanja u posljednjih nekoliko stoljeća i razvojem tehnologije koja je slijedila, mi sve bolje upoznajemo unutarnju organizaciju našeg materijalnog svijeta. I zaista, naš svijet se toliko "sažeo" da ga danas nazivamo "globalnim selom." Znanost nam je omogućila razumijevanje jedinstva unutar zakona prirode, a tehnologija nam je dozvolila da se ujedinimo jedni s drugima diljem Zemlje.

U isto vrijeme, rastrgani smo unutrašnjim nejedinstvom. Brakovi propadaju.

Još uvijek smo okrutni prema drugima. Ne zbrinjavamo uvijek one koji nemaju dovoljno. Sve to zbog dvojnosti koja još uvijek vlada između nas i B-ga, zato što još uvijek nismo došli do mira s našim Stvoriteljem, te s višim idealima i vrijednostima koje takav odnos zahtijeva. Zato što još uvijek nismo došli do općeg sklada s potpunim jedinstvom koje postoji iza svega - s B-gom.

Još ne tako davno, mišljenje da svijet kontroliraju stotine neovisnih energija i elemenata bilo je prihvaćeno kao znanstvena činjenica. S napretkom znanosti utvrđeno je da je atom osnovni građevni blok svekolike materije, te da su materija i energija iste supstance, samo u različitom obliku. Na isti način, odstranjujući mnoge slojeve "posude" našeg fizičkog svijeta, počinjemo nazirati jedinstvo u njemu. Polagano otkrivamo da su "svjetlo" i "posuda" jedno te isto. Nije li, onda došlo vrijeme da odgrnemo još nekoliko slojeva? Danas imamo priliku ujediniti našu stvarnost i B-žju stvarnost, te spoznati kako su one zapravo jedno. Mi smo svi u prilici dostići konačno jedinstvo: mir između tijela i duše. Između naših materijalističkih poriva i transcendentnih stremljenja. Između nas i B-ga. Nikada prije nismo imali mogućnost tako uspješne komunikacije za stvaranje jedinstva među ljudima, među društvima i narodima. Konačno, u naše doba možemo dovršiti proces koji je započeo u praskozorje naše povijesti: ostvarenje mira i jedinstva među svim ljudima.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

nati zaboraviti, znači osloboditi se svih okova prošlosti.■ ~ R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana

Alan Morinis

Program musara

Ispravljanje svog karaktera

Musar djeluje jedino ako ga se prakticira. Dok god ga se smatra djelokrugom interesantnih informacija, on vam neće promoći da načinite promjenu. Neće vam pomoći da se suočite sa slijedećim ispitom koji će život pred vas staviti. Da biste imali koristi od musara morate ga shvatiti kao praksu.

Prakticiranje musara je uvijek usmjereno ka jedinstvenosti pojedinca, jer ne postoje dvije osobe koje su duhovno identične. Život je svakome od nas podario drugačije duhovne osobine, pa će se stoga razlikovati i prakse koje će za svakoga od nas biti najdjelotvornije.

Dok ovo prakticirate, to ostavlja traga na vašoj duši. Vaš um može pogledati uokolo i ustvrditi da ne zapaža nikakve vidljive promjene. Ali, zašto i bi kada je poanta u stvaranju promjene na dubokoj, nesvjesnoj razini. Ipak, vaš će vam jecer hara šaputati, možda čak i vikati, "Vidiš, ovo ne funkcionira! Primjećuješ li ikakvu promjenu? Kakvog li gubitka vremena! Umjesto time mogao si se baviti ovime ili onime!" I tako dalje.

Ali kada ustraješ u svom prakticiranju, onda ćeš se jednoga dana naći u situaciji u kojoj bi tipično, po navici i predvidivo reagirao/la na određen način – i iznenada postaneš svjestan da imaš i drugu mogućnost. Ali odakle ova nova misao? Ili to možda čak nije niti misao, već spontana reakcija na netipičan način koja je bliža vrednotama kojima težiš. Što vam je otvorilo ovu novu mogućnost? Ona nije proizašla iz vašeg svjesnog uma, već iz vaše nutrine na koju vaša praksa musara ostavlja svog traga, u području na koje svjetlo intelekta ne može doprijeti.

Prema tradiciji, praksa musara se izvodi pod izravnim nadzorom učitelja u zajednici onih koji tragaju za istim, najčešće u ješivi. Nadzor može biti od velikog značaja kako bi onome koji traži osigurao da ostane na sigurnom i pozitivnom teritoriju, a da se ipak nađe pred izazovom i da ga on pogura naprijed. Isto tako, društvo onih koji tragaju pruža društvo i interakciju kojom se osnažuje i vodi pojedinca.

Ne možemo svi dobiti nadzornika musara (mašgijaha), niti možemo ži-

vjeti u intenzivnoj, specijaliziranoj duhovno-religioznoj zajednici. No ipak možemo prakticirati musar. I to nas dovodi do samog središta ovog tečaja: stvarnog prakticiranja musara koje možete poduzeti upravo sada, upravo ovdje gdje se nalazite. To će započeti lekcijom: Svođenje računa s dušom

Tri stupnja / Tri faze

Rabin Yisrael Salanter ustanovio je tri faze u prakticiranju musara. Kada shvatimo te tri faze bit će nam jasno zašto su se obrasci prakticiranja razvili na taj način.

Faza 1 – Senzibilnost

Prakticiranje musara otpočinjete tako što postajete senzibilni na duševne osobine koje djeluju u vama, i na to kako vas potiču da razmišljate, govorite i činite ono što činite. Vi podižete svjesnost o stvarima koje dobro funkcioniraju i o onima na koje treba obratiti pažnju. Prije nego li budete u stanju stvarno krenuti naprijed, morate jasno vidjeti na koji način vaše duševne osobine djeluju u vama, i morate ih biti u stanju imenovati njihovim imenom.

Ova početna faza je od ključne važnosti, jer ona postavlja raspored za sve što će uslijediti. Rabin Yechezkel Levenstein, koji je obrazovanje stekao u Centru za musar u Kelmu i izvršio veliki utjecaj u prethodnom naraštaju, ovo naglašava u svojoj knjizi Ohr Yechezkel: U Beis HaTalmudu u Kelmu vrlo se često napominjalo da, kako bi čovjek slušao i razumio musar,

(nastavak s 34. stranice)

Alan Morinis

Program musara

prethodno mora senzibilizirati

svoje osjećaje. Bez toga, on može slušati i učiti čitavog života a da uopće ne shvati što je to musar ili što musar od njega traži. Jer musar sobom povlači najfiniju senzibilnost.

Senzibilnost znači biti svjestan izvora misli, riječi, osjećaja ili djela,

što je ranije moguće u ciklusu njihova začetka i rađanja. Što ste ranije u stanju vidjeti ono što nastaje, to ćete imati više opcija u vezi smjera kojim će unutarnji poriv krenuti.

Pogledajmo jedan poznati primjer kako to funkcionira u praksi. Vjerojatno imate supružnika, dijete ili prijatelja s kojim redovito radite u-

naprijed zakazane aktivnosti i koji nikada nije spreman na vrijeme. Vi ste već na vratima, spremni krenuti, imate taman dovoljno vremena da ne zakasnite, a gospođa Sporaković još jednom mora promijeniti cipele, ili g. Imavremena mora nazvati još jedan broj, ili mali Kasnić na brzinu šalje još jednu sms poruku. Vi čekate i čekate i čekate i onda vam odjednom prekipi i počnete vikati.

Ali samo malo, je li taj osjećaj nestrpljenja uistinu "odjednom" eksplodirao u vama? Da ste stvarno bili senzibilni prema svojim vlastitim osjećajima dok su se rađali i prolazili kroz ciklus razvoja, bili biste svjesni prvih majušnih bljeskova nestrpljenja koji su se pojavljivali. Ubrzo nakon toga, osjetili biste navalu vrućine kako sve više napreduje. Potom bi se pojavile povremeni bljeskovi munje i tutnjava grmljavine. I tek kada se oluja u potpunosti formira provalit će bujica.

Senzibilnost znači posjedovati pronicljivu svijest tako da vidite što se s vama događa, čak i ako su simptomi vrlo suptilni. Jer vrlo često sve upravo tako i započinje.■

Prakticirajte da na svakom koraku pazite kuda stajete svojom nogom (kako fizički tako i metaforički)

Seizmograf nas je naučio da se podrhtavanje tla u bilo kojem dijelu svijeta uz dovoljno osjetljive instrumente može osjetiti posvuda na svijetu. Isto vrijedi za djela čovjeka. Čovjek ne bi smio misliti da njegova djela nemaju utjecaja na druge. Sve što netko učini na ovaj ili onaj način djeluje na sve druge na svijetu.■

Rabbi Yerucham Levovitz

VIJESTI Izrael je raketama uništio tajno iransko postrojenje za nuklearno oružje

GeopolitikaNews,15.11.2024.

Izrael je uništio tajno postrojenje za istraživanje nuklearnog oružja tijekom svog raketnog napada na Iran prošlog mjeseca, objavljeno je danas od strane američkih medija, prema nekoliko američkih i izraelskih izvora. PostroAjenje Taleghan 2 u vojnom kompleksu Parchin, smješteno otprilike 35 kilometara jugoistočno od Teherana, ranije je bilo prijavljeno kao neaktivno, prenose Axios i AP.

Umjesto toga, postrojenje je radilo, a izraelski projektili značajno su naštetili naporima Irana tijekom prošle godine da nastavi istraživanje i razvoj nuklearnog oružja, rekli su dužnosnici za Axios. Dužnosnici su izjavili da je postrojenje Taleghan 2 korišteno za istraži-

vanje nuklearnog oružja koje se također može predstaviti kao istraživanje u civilne svrhe.

‘Strogopovjerljivi’ objekt

“Vodili su znanstvene aktivnosti koje bi mogle postaviti temelje za proizvodnju nuklearnog oružja. Bio je to strogo povjerljiv projekt. Mali dio iranske vlade znao je za ovo, ali većina iranske vlade nije”, rekao je jedan američki dužnosnik. U napadu je uništena sofisticirana oprema korištena za izradu eksploziva koji okružuju uran u nuklearnim napravama i potrebni su za njihovu početnu detonaciju, rekao je bivši izraelski dužnosnik.

Izraelski i američki obavještajci su otkrili su istraživačku aktivnost u Parchinu ranije ove godine, a dužnosnici Bijele kuće

upozorili su Irance da prestanu s tim pothvatom. Izrael je 25. listopada poslao projektile, tj. svoj dugo očekivani odgovor na iranske raketne napade izvođenjem niza zračnih napada na Islamsku Republiku. Čini se da napadi nisu ciljali na objekte koji bi izazvali oštar odgovor Irana. Iran bi oštrije odgovorio da su izraelski projektili ciljali iransku naftnu infrastrukturu, okosnicu gospodarstva te države i njezina nuklearna postrojenja. Predsjednik Joe Biden ranije prošlog mjeseca rekao je da neće podržati izraelski napad na iranske nuklearne lokacije.

Iran ne smije priznati važnostštete

Budući da postrojenje Taleghan 2 nije bio dio iranskog deklariranog nuklearnog pro-

grama, Iran ne bi mogao priznati važnost izraelskog napada bez priznanja da je prekršio sporazum o neširenju nuklearnog oružja. Iran uporno deklarativno negira da teži stvaranju nuklearnom oružju. Institut za znanost i međunarodnu sigurnost izvijestio je da je postrojenje Taleghan 2, kao dio iranskog programa nuklearnog oružja Amad, korišteno za testiranje eksploziva potrebnog za aktiviranje nuklearne naprave prije nego što je Iran navodno zaustavio svoj vojni nuklearni program 2003. godine. Nakon izraelskih napada prošlog mjeseca, institut je dobio satelitske snimke visoke rezolucije koje pokazuju da je zgrada Taleghan 2 potpuno uništena nakon zadnjeg izraelskog napada, prenosi AP.■

EU razmatra prekid političkog dijaloga s Izraelom zbog kršenja ljudskih prava u Gazi

Dnevnik.hr,14.11.2024.

Visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku Josep Borrell predložio je da blok prekine politički dijalog s Izraelom navodeći kao razlog moguća kršenja ljudskih prava u ratu u Gazi, prema četvorici diplomata i pismu u koje je Reuters imao uvid.

U pismu koje je u srijedu poslano ministrima vanjskih poslova EU-a prije njihova sastanka u ponedjeljak Borrell je naveo "ozbiljnu zabrinutost zbog mogućih kršenja međunarodnog humanitarnog prava

u Gazi" i rekao da "Izrael dosad nije dovoljno odgovorio na te zabrinutosti".

Politički dijalog sadržan je u širem sporazumu o odnosima između EU-a i Izraela, uključujući opsežne trgovinske veze, koji je stupio na snagu u lipnju 2000.

"U svjetlu navedenih razmatranja, iznijet ću prijedlog da se EU treba pozvati na klauzulu o ljudskim pravima kako bi suspendirao politički dijalog s Izraelom", napisao je Borrell.

Za suspenziju bi bilo potrebno odobrenje svih 27 zemalja EUa, što su diplomati rekli da je malo vjerojatno. Više se zemalja usprotivilo kada je visoki dužnosnik EU-a izvijestio veleposlanike u Bruxellesu o prijedlogu u srijedu, rekla su trojica diplomata koja su željela ostati anonimna.

Borrellov prijedlog ima cilj poslati snažan signal zabrinutosti zbog izraelskog ponašanja u ratu, rekao je jedan diplomat.

O tome će se raspravljati na sastanku ministara vanjskih poslova, posljednjem kojim će

predsjedati prije isteka petogodišnjeg mandata.

Ured UN-a za ljudska prava priopćio je prošlog tjedna da su gotovo 70 posto smrtnih slučajeva koje je potvrdio u ratu bile žene i djeca te je osudio ono što je nazvao sustavnim kršenjem temeljnih načela međunarodnog humanitarnog prava.

Izrael je rekao da kategorički odbacuje izvještaj. Izraelska vojska rekla je da je njezina akcija "u skladu s načelima razlikovanja i proporcionalnosti, a prethodi joj pažljiva procjena potencijala za civilnu štetu".■

Trump ima novog veleposlanika za Izrael: Malo je reći da će se Netanyahu oduševiti

Jutarnjilist,12.11.2024.

Mike Huckabee svojevremeno je Izrael nazvao najvećim američkim saveznikomnaBliskomistoku

Novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump objavio je u utorak da će bivši guverner američke savezne države Arkansas Mike Huckabee biti ambasador SADa u Izraelu, javlja novinska agencija Reuters.

Huckabee je u prošlosti uporno branio Izrael, a Trump je prije pobjede na nedavno održanim predsjedničkim izborima obećao da će američka vanjska politika biti usklađenima s izraelskim interesima, piše The Associated Press.

- Mike je godinama bio odličan javni dužnosnik, guverner i

vjerski lider. On voli Izrael, Izraelce i Izraelci vole njega. Mike će naporno raditi da na Bliski istok donese mir - rekao je Trump.

Huckabee je bio 44. guverner Arkansasa, a tu je dužnost obnašao od 1996. do 2007. godine. Dva je puta ušao u utrku za predsjedničkog kandidata Republikanske stranke, 2008. i 2016. godine, međutim nije uspio. Prvi je puta završio treći iza Johna McCaina i Mitta Romneyja, a drugi je put rano otpao zbog loših rezultata na prvih nekoliko sučeljavanja s drugim kandidatima.

Huckabee je zaređeni baptistički pastor (Južna baptistička konvencija), a godinama je bio politički komentator na američkim televizijskim i radijskim postajama. Njegova kći, Sarah

Huckabee Sanders, aktualna guvernerka Arkansasa, bila je Trumpova glasnogovornica od 2017. do 2019. godine. Mediji su nakon američkih predsjedničkih izbora 2016., a na kojim je pobijedio Donald Trump, napisali da je ovaj Huckabeeju ponudio mjesto američkog ambasadora u Izraelu. Huckabee je isprve negirao da je tu ponudu dobio, međutim kasnije je rekao da ju je ipak dobio, ali da ju je odbio.

Huckabee je svojevremeno Izrael nazvao najvećim američkim saveznikom na Bliskom istoku te smatra da bi Izrael trebao imati pristup naprednom oružju i tehnologiji. Američki progresivni novinski portal ThinkProgress svojevremeno je ustvrdio da je Huckabee kršćanski cionist, što znači

da zalaže za povratak povratak Židova u zemlju Izraelovu i osnivanje židovske države.

Huckabee podržava osnivanje palestinske države, ali ne na izraelskom teritoriju. Rekao je da bi se ona mogla osnovati na tlu Egipta ili Saudijske Arabije. Podržao je uspostavljanje izraelskih naselja u Zapadnoj obali. The Jerusalem Post piše da je Huckabee podržao Trumpove politike koje su se ticale Izraela - prebacivanje američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem, prepoznavanje Golanske visoravni, priznavanje Jeruzalema kao vječnog glavnog grada Izraela i potpisivanje Abrahamovih sporazuma.

Huckabee je vodio turističke posjete Izraelu i iste oglašavao u konzervativnim medijima.■