03-18 - Divrej Tora - Leh leha 5785

divrejtora@gmail.com

LEH LEHA

ŠABAT 9. STUDENOG 2024. - 8. HEŠVANA 5785.

Tijekom ovog posebno teškog vremena za Klal Jisrael koje je rezultat barbarskih užasa koje je počino Hamas, obeshrabrujuće je vidjeti da toliki dio svijeta živi u alternativnoj stvarnosti. Kao Avrahamovu djecu, ovo nas obeshrabrenje ne bi trebalo paralizirati niti nam dozvoliti da izgubimo nadu.

Naši su učenjaci objasnili zašto je prvih deset generacija svijeta završilo smrću i uništenjem u vrijeme Noaha, dok sljedećih deset generacija, prije Avrahama, koje su podbacile na sličan način, nisu uništene. Noah je izgradio arku kako bi spasio sebe, dok je Avraham govorio i govorio, podučavajući kako razlikovati dobro od zla. On nije digao ruke od svijeta i rezultat toga je bio da je spasio svijet (Avos 5:2-3; vidi Rašija tamo). Što je njemu, za razliku od Noaha, davalo dovoljno nade da uvjerljivo i odlučno govori?

Avraham, prvi i ključni Židov, vidio je dalje od trenutnih ograničenja. Za njega je svaki od zlih ljudi njegova vremena predstavljao potencijalnog cadika. Znao je da je transformacija koju je on osobno prošao – dolazak B-gu iz obitelji koja je štovala idole – moguća za svakoga i na svakom mjestu. Kao rezultat toga, njegova briga, vodstvo i poučavanje doveli su tešuvu na svijet i pomogli im da spriječe katastrofu. Njegov dom uključivao je mnoštvo ljudi čije su živote on i njegova supruga Sara preobrazili i oblikovali, hanefeš ašer asu b’Haran (Bereišit 12:5).

Noahu je bilo dano 120 godina da izgradi arku, što mu je pružilo okolnosti i savršenu potporu da upozori, pouči i nagovori svoje nemoralne suvremenike na bolji put (Raši na Bereišit 6:14). Ipak, kada je došao potop, u arku su ušli samo on i njegova obitelj. Nije bilo nefeš ašer asu,

nije bilo "duša koje je transformirao" da se pridruže njegovoj obitelji i na sličan način budu spašene. Noahov je svijet ostao iskvaren i trebalo ga je potpuno uništiti.

Zbog čega je Noah podbacio dok je Avraham bio tako uspješan? Noah je bio POR (pobožan od rođenja). On je bio jedini koji je ostao vjeran dok je svijet proživljavao moralni pad. Noah se noktima držao za svoju vjeru dok je gledao kako drugi oko njega padaju poput muha. Nije poznavao obrazac niti je imao sliku o tome kako bi moglo izgledati nekome da pronađe put natrag. Avraham je, s druge strane, bio baal tešuva, osoba koja je iz vlastitog iskustva znala da prošlost nije tamnica. Taj je optimizam prenio na svoj pogled na druge, istinski vjerujući u one kojima je nastojao pomoći.

Ovaj optimizam nije ograničen na one – poput Avrahama – koji su i sami prošli tim putem. Svatko od nas imao je priliku vidjeti rast koji preobražava u drugima koji su prevladali izazove vjere i držanja propisa ili traume i ovisnosti. Moramo shvatiti da te priče nisu ograničene na herojske pojedince, već predstavljaju ljudsko stanje, moć u svakoj duši da sebe oslobodi prošlih ograničenja. I dok se čini da je antisemitizam – najtrajnija postojeća mržnja –ograničenje kojem svijet teško može izbjeći, ipak bismo trebali progovoriti i govoriti, ne samo u samoobrani, već prožeti s malo Avrahamova optimizma kako oni s kojima se susrećemo imaju stvarni potencijal za dobro.■

Rabbi Moshe Hauer, Tora kao način života

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Paraša Leh leha Kohen

1. alija 13 p'sukim – 12,1 – 13

B-g kaže (primijetit ćete tu blaži izraz vajomer, a ne oštriji i češći, va'j'daber) Avra(ha)mu da napustiti svoju zemlju, rodno mjesto i očev dom i ode u "zemlju koju ću ti pokazati."

"Napusti svoju zemlju, rodno mjesto, kuću očevu." Ramban objašnjava da je svaka "točka odlaska" Avrahamu bila sve teža i teža. Teško je napustiti zemlju, a koliko više ako je bio tamo rođen. Napustiti obitelj je najteže. Ramban kaže da nam Tora pokazuje veliki stupanj Avrahamove ljubavi prema B-gu.

Ova Rambanova tvrdnja je upitna. Što ima tako teško u Avrahamovu napuštanju mjesta u kojem su ga ismijavali, proganjali i bacili u užarenu peć zbog njegovih uvjerenja?

Zar ga nije s radošću napustio? U pitanju se zapravo nalazi odgovor. Ramban je istaknuo značajan aspekt ljudske prirode. Bez obzira koliko uvjeti bili loši, koliko čovjek želio bolji život, uvijek će ostati tuga i žal za "dobrim starim vremenima" - čak i kad ih nije bilo mnogo. Ova značajka ljudske prirode, objašnjava puno toga iz povijesti Židova.

B-g obećava da će od njega napraviti veliki narod i da će on biti blagoslov za sve.

Avra(ha)mu je obećana velika nagrada i blagodati bude li poslušao B-ga. A pasuk 4 svjedoči da je otišao "kao što je mu je B-g govorio." Njegova "alija" smatra se testom njegove vjere. On je prošao ovaj test jer je došao u zemlju zato što je B-g to tražio, a ne zbog materijalnih

obećanja. Poziv Židovu na aliju se nastavlja. Jedini pravi "ispravni" razlog jest zato što je to micva i to je ono što je B-g želi od nas. Sve blagodati koje slijede su tek popratna pojava. Imamo mnogo toga za naučiti od Avra(ha)ma Avinu.

Avra(ha)mu je bilo 75 godina u vrijeme kad je došao u Izrael sa Sarajom, nećakom Lotom i mnogima koje su on i Saraja preveli na monoteizam.

Komentari nagađaju o tome što se naknadno dogodilo s tim ljudima. Neki smatraju da su nakon Avrahamove smrti odbili ostati s Jichakom jer je njegov pristup "religiji" bio je znatno drugačiji od pristupa njegova oca i njima "neprivlačan". Drugi kažu da su postali razne bogobojazne osobe razasute među narodima svijeta.

Avra(ha)m putuje zemljom i B-g obećava zemlju njegovim potomcima. Avra(ha)m gradi žrtvenik B-gu. Nakon toga, glad tjera njega i Saraju u Egipat. Na putu Avra(ha)m traži da se Saraja predstavi kao njegova sestra (tehnički nije laž, ali ...), iz straha da će biti ubijen kao "suprug koji stoji na putu" faraonu.

Gemara nas uči da ponekad, ako osoba seli na drugo mjesto, zla uredba (koja se na njega odnosi) s Nebesa može biti "poderana". Avraham i Sara su bili neplodni od rođenja. "Leh l'ha" im je pružila čudesnu priliku da imaju dijete.

Iako se ova ideja obično ne primjenjuje na čudesne promjene u životu čovjeka, svakako treba reći riječ-dvije u vezi novog početka u životu do kojega promjena sredine dovodi.

Levi

2. alija – 11 p'sukim – 12,14 – 13,4

U Egiptu su primijetili Sarajinu ljepotu i odvode je u faraonovu palaču. Avra(ha)m, kao njen brat, dobije mnogo poklona. Faraona i njegovo kućanstvo pogađa bolest za kaznu što su oteli Saraju. Kad faraon shvati da je Saraja Avra(ha)mu žena, sučeli se s njim, vraća mu Saraju, a onda od njih traži da napuste Egipat. Avra(ha)m i pratnja, teško natovareni bogatstvom, preko Negeva vraćaju se u Izrael. Avra(ha)m se vraća žrtveniku koji je izgradio i nastavlja objavljivati B-žje ime.

Avraham, u bijegu iz rodnog grada, stranac u stranoj zemlji, sve to ima svoje izazove i kušnje. Avraham natovaren bogatstvom i ugledom, ima nove izazove i kušnje. Siromaštvo je kušnja, bogatstvo također.

I teško je znati što je teže. U prvom odlomku molitve poslije jela na Roš hodeš, molimo B-ga za mnoge stvari - dug život, život mira, blagoslova, itd. Postoji jedna stvar koju tražimo dva puta - Jir'at Šamajim, strah od B-ga.

Zašto? Zato što nakon što smo ga prvi put zatražili, tražili smo život bogatstvo i čast. Ako smo blagosloveni time, onda moramo ponizno ponovno zatražiti Jir'at Šamajim, jer bogatstvo ponekad učini čovjeka slijepim za njegove obveze prema Vječnom.

(nastavak s 2. stranice)

Š'liši

3. alija – 14 p'sukim 13,5 – 18

Lot također ima veliko bogatstvo, preveliko da ostane zajedno s Avra(ha)mom. Svađa između njihovih pastira (zbog različitih etičkih standarda) razdvojit će im puteve. Avra(ha)m prepušta Lotu "prvi izbor" teritorija, a on (Lot) odabire plodno područje S'doma i Jordanske doline. Tora to naglašava pričom o zloći društva u S'domu, što je očita kritika Lotovih iskrivljenih prioriteta.

(To je, također, tema koja se ponavlja u židovskom životu i sadrži upozorenja za sve nas - nažalost, mnogi se Židovi sele iz židovskih kvartova na mjesta s klubovima, golfom, i drugim "važnim stvarima.")

Tek nakon što se Avra(ha)m riješio Lota, B-g se opet pred njim ukazao i ohrabrio ga da proputuje zemlju koja će jednog dana pripadati njegovim potomcima. Avra(ha)m se nastanio u Hevronu i izgradio žrtvenik B-gu.

Istaknuto je da, iako je Avraham znao da mu je duhovnost bila ug rožena zbog Lotove prisutnosti, on ipak nije potjerao Lota sve dok nije imao drugog izbora. Avraham je osjećao moralnu obvezu da se brine o Lotu (uključujući i da ga spasi na kon što su se razdvojili), iako je znao da se B-g "drži na distanci" kad je Lot u blizini. Zapazite poslje dice koje to ima po nas danas. Mo žda se to može promatrati kao "vr sta" primjene načela o kojem ćemo učiti na početku sedre sljedećeg tje dna - Veće je gostoprimstvo, nego pri manje B-žan-ske Prisutnosti

R'vi'i

5. alija – 20 p'sukim – 14,1 – 20 Ovaj dio govori o zarobljavanju

naroda S'doma, uključujući i Lota. Kad Avra(ha)m čuje (od Oga, slijepog putnika koji je preživio potop) o Lotovu zarobljavanju, on ga kreće spasiti s 318 ljudi i u tome uspijeva.

Gemara sugerira da je Avraham sa sobom poveo samo svog slugu Eliezera da spasi Lota. Brojčana vrijednost imena Eliezer = 318. Kako gematrija ide dalje, ovo je jedna od mnogih istovjetnih vrijednosti. Ono što je čini neobičnom jest da se bazira na broju u tekstu Tore.

Avra(h)am poduzima uspješan iznenadni napad i oslobađa ljude S'doma. Proslava pobjede uzima oblik vjerske ceremonije zahvaljivanja i blagosiljanja B-ga u nazočnosti Malki-Cedeka (zna se da je to bio Šem ben Noah). Desetina ratnog plijena bila je dana tom sluzi B-žjem.

Ovo se smatra izvorišnim za maaser k'safim, deseti dio prihoda (dobiti) koje treba za cedaka. Neki autoriteti kažu da je ova micva

obavezna i za ne-Židove, iako se ne nalazi među 7 zakona sinova Noahovih. (Postoje i druge micvot za koje se smatra da obavezuju sve ljude)

Vama za informaciju - Čini se da su u "nekadašnje vrijeme" stanovnici Jerušalajima posjećivali Kever Rachel 15. hešvana. Kasnije je, zbog tradicije da je Rahel umrla pri porodu, kao datum njezina jarcajta proglašen 11. hešvana.

Hamiši

5. alija – 10 p'sukim – 14,21 – 15,6 Avraham odbija bogatu nagradu koju mu žele dati S'domski kraljevi. Komentari napominju da je zbog toga Avra(ha)m bio nagrađen s micvot i t'filinom koji su zapovjeđeni njegovim potomcima da ih stavljaju na sebe. Mešeh Hohma ističe da posebno za šaharit – molitvu koja se pripisuje Avrahamu – stavljamo talit i t'filin

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Međutim, nagradu koja je bila namijenjena njegovim saveznicima koji su mu pomogli u bitci, Avraham jest prihvatio.

Odatle učimo, kaže Hafec Hajim, da onaj tko želi biti "mahmir" (striktan), ne treba to isto nametati drugima. Avraham nije htio biti cadik na tuđi račun.

Nakon toga se B-g opet pojavljuje Avra(ha)mu i opet mu daje obećanje da će ga nagraditi za vjernost. On je još uvijek bez djece, a B-g mu obećava da će njegovih potomaka biti kao zvijezda na nebu.

Gaon iz Vilne citira Talmud koji kaže da je Avraham Avinu bio prvi koji se B-gu obratio s "Adon". Mi zato šahrit počinjemo poemom "Adon olam."

Šiši

6. alija – 37 p'sukim 15,7 – 17,6

B-g govori Avra(ha)mu da će njegovi potomci biti porobljeni u stranoj zemlji, ali i da će izaći iz nje s velikim bogatstvom. Još jednom se ponavlja obećanje o zemlji koju će mu dati.

Slijedi priča o Sari, Hagar i Jišmaelu, njegovom obrezivanju s 13 godina.

Šv'i'i

7. alija – 21 p'sukim - 17,7- 27

B-g obećava da će između njega i Avrahamovih potomaka uvijek postojati poseban odnos, i ponavlja obećanje o zemlji. Zatim otkriva u kojem obliku će se odvijati "savez" –kroz obrezivanje svih muškaraca. Kad već spominjemo 8

Maharal raspravlja o značenju mnogih brojeva koji se ponavljaju u judaizmu. Broj 8, kao što je prije spomenuto, predstavlja "onu stranu

prirode". Sedam dana Pesaha - sedam tjedana, od po sedam dana, omera - slijedi super-osmi dan (50 je poput 8 po tome što slijedi nakon 7 sedmica), Šavuot, dan kada smo primili Toru - krajnji "s onu stranu prirode" aspekt naših židovskih života. Ova se ideja odražava na Sukot, kada nakon 7 "prirodnih" dana blagdana - micvot suke, 4 vrste, voda za žrtvenik, arava, sve ovo uključuje elemente prirodeslijedi 8. dan - Šmini Aceret. Narodi svijeta imaju poveznicu sa Sukotom, što uključuje i 70 bikova koji su bili prineseni u Beit HaMikdašu; jedino je Jisrael povezan s danom poslije. To je bio B-žji posebni dodatni dar nama. Miškan je prošao kroz 7-dnevno razdoblje inauguracije, i tek je 8. dana bio spreman da započne svoje "izvan prirodno" funkcioniranje Životinja prolazi kroz najmanje 7 dana, i tek se od 8. dana može koristiti za "van prirode" korban u Beit HaMikdašu.

Grci su se klanjali prirodi i ljepoti. Naše obrezivanje su odbacili kao nešto odvratno. Zabranili su brit pod prijetnjom smrtne kazne. Hašmonajim su im se suprotstavili i zaratili s njima za Vječnog i judaizam. Brit mila je bio uzrok rata. A proslava naše pobjede je 8-dnevni blagdan Hanuke. Broj dana odašilje poruku svim generacijama.

B-g nam je dao prirodu da s njom surađujemo, da je unaprijedimo i da se uzdignemo iznad nje, kada On to od nas zatraži.

Priroda je za cijeli svijet. 70 naroda ima za držati 7 kategorija micvi. B-g od drugih naroda ne traži da se obavežu za uzvišeniji poziv. On je za taj poseban način života izabrao narod Izraela.

Micva

Ta micva je prva "ne-prirodna" zapovijed. Do ove točke, 7 Noahovih micvot su sve logični, racionalni, razumni, zakoni. Ova 8. micva, na 8. dan, je neprirodna. B-g je stvorio dijete s prepucijem; što mi radimo njegovim uklanjanjem? Odgovor je da mila predstavlja izazov Židovu da se uzdigne iznad prirode i dovrši svoje duhovno oblikovanje baš kao što mu je naređeno da dovrši svoj fizički oblik.

Posljednja se četiri p’sukim ponavljaju kao Maftir.

Haftara

21 p'sukim – Ješajahu – 40,27 – 41,16

Rabin Jacobs ističe da prve tri haftare B'reišita dolaze iz istog dijela Ješajahua kao i 7 haftarot utjehe. To, smatra on, nije slučajnost. Osim povezanosti svake uz svoju sedru, možemo ih uzeti kao poruku nade i ohrabrenja. Ovaj odlomak spominje Avrahama, a sadrži i posredne reference na njega. Također možemo vidjeti ovu haftaru kao nacionalni duplikat nekih Avrahamovih osobnih iskustava. Baš kao što B-g daje obećanja Avrahamu Avinuu, tako ih daje i djeci Izraelovoj. Baš kao što se Avraham uporno drži vjere u B-ga, tako čine i njegovi potomci. Izdržljivost, pouzdanost, pobjeda, samousavršavanje - te osobine su zajedničke ovom pretku i nama, njegovim potomcima ■

Prevela i prilagodila Dolores Bettini

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Jesu li Avot držali micvot?

O ovom se pitanju raspravlja vjekovima. S jedne strane, Avot (praoci) i Imahot (pramajke) živjeli su stoljećima prije davanja Tore i mnogi od njezinih zakona bili bi im besmisleni. S druge pak strane, čini se paradoksalno pojmiti da se utemeljitelji religije nisu držali niti najosnovnije zapovijedi te religije.

• Koji drugi faktori nas mogu navesti da smatramo da su Avot zapravo držali barem neke od zapovijedi?

• Koje dokaze iz Tore možete iznijeti kao potporu za svako od stajališta?

• Koju stranu zauzimate u ovoj raspravi i zašto?

Kritiziranje naših Avot - praotaca

U kojoj mjeri trebamo na naše pretke gledati kao na savršene uzore vrijedne oponašanja, tumačeći na nov način svaku pripovijest koja baca sjenku na njihov renome, i kada je u redu kritizirati njihova djela i prepoznati da su i oni imali ljudskih nedostataka? (Sjetite se, na primjer, kako Avraham u Egiptu dovodi Saru u opasnost)

• Mislite li da je Avraham napuštanjem zemlje koju mu je Hašem tako doskora obećao, pokazao manjak vjere, ili je to bila logična odluka kad se suočio s gladi? Vidite što o tome kažu Ramban i Ralbag.

• Kako je Avraham mogao pokušati spasiti svoj život na uštrb

Sarine časti?

Kakav otac takav sin?

Čitatelji si često predočavaju Avrahama kao pokretača, a Jichaka tek kao pasivnu sjenku, čiji je glavni doprinos to što je karika u lancu. Je li to točan opis?

• Što mislite koje su snage i slabosti svake ličnosti?

• Koje su glavne točke sličnosti i različitosti između njih?

• Možda je iznenađujuće, no priče o ocu i sinu zapravo su vrlo slične, i traženje paralela pomaže čitatelju da razumije ono u čemu se poklapaju, kao i ono jedinstveno kod svakog od čelnika. ■

Prevela Tamar Buchwald

Leh Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Gotovo pa 'iz vedra neba', B-g se pojavljuje Avrahamu na početku Paršat Leh L'ha, zapovijedajući mu da otputuje u 'obećanu zemlju', blagoslivljajući ga da će postati veliki narod. Međutim, suprotno onome što bismo očekivali, Tora nam nijednom ne kaže zašto je izabran; niti nam kaže zašto je izabran baš on!

Za razliku od Paršat Noah, gdje nas Tora na početku informira i zašto je izabran Noah ["jer je bio pravedan čovjek..." (vidi 6,9)] kao i zbog čega je izabran [u svrhu stvaranja iznova (vidi 6,5-8)], u Paršat Leh L'ha, Tora nas uopće ne obavještava o tome zašto je B-g izabrao Avrahama Avinu.

Je li Avraham Avinu jednostavno dobio na 'B-žanskoj lutriji'?

U ovotjednom šiuru raspravljamo o Torinoj prezentaciji B-žjeg izbora Avrahama Avinu, u pokušaju da razumijemo književnu metodu koju Tora koristi da objasni zašto je Avraham izabran te tematsko značenje toga.

Uvod

Naša serija šiurim o Humašu temelji se na pretpostavci da svaka knjiga Biblije ima jedinstvenu temu, a da bismo prepoznali tu temu, moramo proučiti razvoj i napredovanje njenih primarnih tema.

U šiuru o Paršat Noah, razgovarali smo o razvoju tema u prvih jedanaest poglavlja Sefer Breišita, i pokazali kako je svaka sljedeća priča razmatrala priču povezanu sa 'grijehom i kaznom' (tj. B-žje razočaranje ponašanjem svake naredne generacije, te kako ih je kaznio).

To je uključivalo priču o čovjekovom grijehu u Gan Edenu, Kainovom ubojstvu Hevela, iskvarenosti pretpotopnog naraštaja i konačno izgradnji Babilonske kule. Taj obrazac priča koji se odnosi na 'grijeh i kaznu' naglo se mijenja na početku Paršat Leh L'ha, kada se fokus Sefer Breišita sada usmjerava na B-žji izbor Avrahama Avinu da postane praotac njegovog posebnog naroda. Ova promjena fokusa u Sefer Breišit s 'univerzalističkog' na 'pojedinačno' mora na neki način biti povezana s razlogom B-žje potrebe da odabere poseban narod.

Kako je epizoda s Migdal Bavelom (vidi 11,1-9) bila posljednja priča zabilježena u Sefer Breišit prije nego što je B-g izabrao Avrahama Avinu, i stoga čini vezu između ova dva odjeljka - naš šiur počinje pomnim proučavanjem te pripovijesti u traženje tematske veze (i/ili tekstualne paralele) između ove priče i B-žjeg izbora Avrahama Avinu.

Grijeh "Dor Haplaga"

U uvodu smo pretpostavili da je gradnja Kule predstavljala grijeh. Međutim, na prvi pogled ta pretpostavka nije tako jasna, jer je teško pronaći konkretan grijeh u Torinom opisu njihovih postupaka. Za razliku od uvoda Tore o naraštaju prije potopa, koji izričito stigmatizira stanovništvo kao zlo i pokvareno (6,5.10-13), uvodni psukim pripovijesti o Migdal Bavel jedva da ostavljaju traga o bilo kojem konkretnom grijehu:

"Svi na zemlji imali su isti jezik i iste riječi. I dok su putovali od istoka, naiđoše na jednu dolinu u zemlji Šinear i ondje se nastaniše. Rekoše jedni drugima: Hajdemo, pravimo cigle i jako ih pecimo. Cigla je postala njihov kamen, a bitumen njihov malter. I rekoše: Hajdemo, sagradimo si grad i kulu s vrhom do neba, pa ćemo si steći ime, da se ne raspršimo po cijeloj zemlji." (11,1-4)

Ne samo da ne nalazimo prijestup, čak bismo mogli doći u iskušenje da zapljećemo njihovim postignućima. Napokon:

Nije li postizanje jedinstva pozitivan cilj? (11,1)

Ne ukazuje li korištenje ljudske domišljatosti za razvoj građevinskih materijala koje je izradio čovjek, kao što su cigle koje bi zamijenile kamen, pozitivan napredak društva? (11,3) [Prva 'industrijska revolucija'!]

Što bi uopće moglo biti loše u izgradnji grada ili tornja? Je li urbanizacija zločin? (11,4)

Ima li nešto loše u putovanju prema istoku ili podizanju grada u dolini? (vidi 11,2)

Kako god bilo, B-g ih kažnjava tako da im pomiješa jezike, što izazove da napuste svoj zajednički projekt (11,57).

Dakle, što su to oni učinili što je razljutilo B-ga?

Strana 6 Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Leh Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama?

Hazal koncentriraju svoju kritiku ovog naraštaja na njihov antagonistički stav prema B-gu (vidi Raši 11,1).

Međutim, posljednja i kritična fraza u Torinom opisu njihovih djela ukazuje na jedan dodatni razlog:

"v'naase lanu šem – steći ćemo sebi ime" (vidi 11,4 / Vidi također Sanhedrin 109a]

Korištenje prvog lica množine - ne samo u ovom pasuku, već i u sva prva četiri psukim (11,1-4) - odražava egocentričnu prirodu i stav ove generacije. [Također zapazite opetovanu upotrebu hebrejske riječi "hava" (neka MI).]

Umjesto da svoja nastojanja posvete slavljenju Imena B-Žjeg, ova generacija isključuje B-ga iz svojih ciljeva i težnji, ističući umjesto toga ljudsku moć i umijeće

Iako je ova generacija nedvojbeno profinjenija i kulturnija od pokvarenog, izopačenog naraštaja potopa, oni se ujedinjuju u nesvetu svrhu štovanja 'čovječjeg imena', umjesto imena Svemogućeg.

Očigledno je B-g imao veća očekivanja od čovječanstva, nadajući se da će iskoristiti svoje B-gom dane talente i potencijal za uzvišenije težnje. Umjesto toga, oni su utemeljili antropocentrično društvo, posvetivši svu svoju energiju tome da sebi stvore ime

B-g nije mogao dopustiti da se ovaj projekt nastavi. No, za razliku od pokvarene generacije potopa, graditelji Kule nisu zaslužili uništenje, već im je bilo potrebno 'preusmjerenje'. U skladu s tim ciljem, B-g će sada izabrati

Avrahama Avinu da osnuje naciju čija će svrha biti preusmjeravanje čovječanstva – kanaliziranje upravo tih osobina jedinstva i kreativnosti prema altruističnijem cilju.

Posljedice incidenta s Babilonskom kulom predstavljaju tematski okvir za B-žji zapanjujući izazov Avrahamu Avinu:

"I učinit ću te velikim narodom... i kroz tebe će sve obitelji na zemlji biti blagoslovljene." (12,1-3)

Avraham Avinu je izabran sa svrhom: da usmjeri natrag čovječanstvo u pravom smjeru. Za postizanje tog cilja, obećana mu je i posebna zemlja, ne kao nagrada, već više kao sredstvo za ispunjenje te svrhe. B-g izdvaja posebno mjesto, a zatim određuje posebnu naciju koja će Ga predstavljati i postati uzor nacija koja će nadahnjivati narode i poticati njihov duhovni razvoj.

Iako je Avraham u ovom trenutku tek pojedinac, B-g mu obećava da je određen da postane praotac tog narodačiji će razvoj uključivati složen proces, koji će trajati oko četiri stotine godina (vidi 15,13-20).]

Da bi postali ta nacija, Avrahamovi potomci se moraju namnožiti (zera) i potom uspostaviti svoju naciju u posebnoj zemlji (arec). Ova dva preduvjeta ne samo da se pojavljuju u B-žjoj uvodnoj izjavi Avrahamu po njegovom dolasku u Erec Kanaan (vidi 12,7), već se ponavljaju i svaki put kada B-g razgovara s avot u vezi njihove budućnosti (vidi 13,14-15, 15,18, 17,8, 26,3, 28,13, 35,12, itd.).

Sjeme ove nacije 'posađeno' je u Sefer Breišit, kao što je detaljno opisano u priči o Avot.

Bet-El i Šem Hašem

Iako se ovaj cilj može u potpunosti postići tek kada se ova nacija uspostavi, značajno je što će Avrahamov vlastiti život sada nagovijestiti taj krajnji cilj.

Na primjer, ako pratimo Avrahamovo prvo putovanje kroz Erec Kanaan kako je opisano u Tori, nalazimo da predio Bet-Ela ima jedinstveno mjesto u sklopu Avrahamovog plana putovanja

Nakon što je stigao u Kanaan i podigao mizbeah u Šehemu, Avraham nastavlja do Bet-Ela, vrhunca njegove "alije":

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Leh

Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama?

"Odatle se popeo u gorje do Bet-Ela... i ondje je sagradio mizbeah i zazvao b'Šem HaŠem - u Božje Ime! (12,8).

Zatim, u sljedećem poglavlju, Avraham se vraća u Erec Kanaan nakon svog boravka u Egiptu i dolazi upravo kod tog istog mizbeaha u Bet Elu. Tamo još jednom zaziva b'Šem HaŠem (13,1-4)!

U čemu leži značaj Avrahamovog mizbeaha u Bet-Elu i njegovog zazivanja u B-žje Ime?

Avrahamovo zazivanje u B-žje Ime u Bet-Elu naznaka je kontrastne paralele fijaska Migdal Bavela. Tamo se fokus čovječanstva na njihovu vlastitu važnost odražava u njihovoj izjavi: "v'naase lanu šem." Sada Avraham mora ispraviti tu kardinalnu grešku; on zaziva u B-Žje Ime"va'jikra b'Šem HaŠem"! Upravo je za tu svrhu izabran Avraham.

Ramban ovo shvaćanje izražava u svom komentaru na ovaj pasuk (12,8):

"... i Avraham bi zazvao tamo ispred Mizbeaha i obznanio B-žje postojanje cijelom čovječanstvu..." (vidi Rabman na Breišit 12,8)

'Strateško' mjesto

Ova tematska pozadina može nam pomoći da razumijemo zašto je B-g izabrao da baš zemlja Izrael postane 'domovina' ovog naroda. Prisjetite se (iz vašeg proučavanja svjetske povijesti) kako su se Egipat i Mezopotamija pojavili kao dvije velike kolijevke drevne civilizacije. Moglo bi se sugerirati da zemlja Izrael, smještena između ova dva središta civilizacije (i duž glavne ceste koja ih povezuje), pruža 'strateško' mjesto za postizanje njihovog nacionalnog cilja.

Ova se ideja može odraziti na događaje koji se odvijaju u 12. poglavlju. Zapazite kako je Avraham prvo dobio zapovijed da napusti svoju vlastitu domovinu u Mezopotamiji i otputuje u Erec Kanaan (vidi 12,1). Na vrhuncu te "alije", on gradi svoj "mizbeah" u Bet-elu i "zaziva u B-žje ime" (12,7-8). Zatim nas sljedeća priča u Humašu obavještava kako je otputovao u Egipat i naišao na slučaj pokvarenosti (vidi 12,10-20). Po povratku iz tog središta civilizacije, Avraham još jednom odlazi u Bet-el i gradi mizbeah te zaziva u Njegovo Ime (vidi 13,1-4). Na kraju, zapazite također kako Avraham zaziva, još jednom, u B-žje Ime - nakon što je uspostavio savez uzajamnog povjerenja s Avimelehom (vidi 21,33). [Vidi također Ramban na 12,8 u cijelosti (i na šiur na Paršat Vajece).]

Biblijska tema

Ovaj koncept, da je Am Jisrael izabran da čovječanstvu donese B-žje Ime, pojavljuje se kao središnja tema ne samo u Sefer Breišit, već i u cijelom Tanahu.

U Sefer Devarim, Bnei Jisrael je naređeno da osnuju nacionalno vjersko središte "ba'makom ašer jivhar Hašem l'šaken šmo šam" - na mjestu koje će B-g izabrati da Njegovo Ime u njemu prebiva (Devarim 12,5.11.). Kao što

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Leh Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama?

smo objasnili u našim šiurim na Sefer Devarim, ova fraza, koja se ponavlja mnogo puta u seferu, opisuje Bet Hamikdaš - koji će postati institucija kroz koju će B-žju važnost prepoznati cijelo čovječanstvo.

Otprilike četiri stotine godina kasnije, kada je Mikdaš konačno izgrađen, ista se tema odražava u Šlomovoj (Salomonovoj) molitvi na ceremoniji posvećenja:

"Ako stranac dođe iz daleke zemlje Tvoga Imena radi, jer oni će čuti za Tvoje veliko Ime... kada se on dođe moliti u ovaj Dom... podari mu ono što zatraži. Tako će svi narodi zemlje znati tvoje Ime i štovati Te, kao što to čine Bnei Jisrael, i oni će prepoznat da je Tvoje Ime vezano uz ovaj Dom koji sam sagradio." (Melahim I 8,43 /vidi također Šmuel II 7,22-27)

Zapravo, Malkat Š'va [Kraljica od Sabe], dolazi do istog ovog zaključka nakon svog posjeta Bet HaMikdašu, kao što je opisano u Melahim 10,1-9!

U mesijanska vremena

Poznato mesijansko proročanstvo Ješajahua (2. poglavlje) ne samo da odražava istu temu, već stvara i intrigantnu paralelu s pripoviješću o Migdal Bavel:

"U danima koji će doći, gora Bet Hašema (Brdo hrama) uzdizat će se visoko iznad planina... i svi narodi će gledati u nju s radošću. Tada će mnogi narodi otići i reći: Dođite da se popnemo gore u B-žji Dom, da nas pouči svojim putovima i da hodimo njegovim stazama - jer Tora će izaći iz Ciona, a riječ B-žja iz Jerušalajima..." (2,14)

Obratite pažnju na kontrastnu paralelu između ove 'nade' i zbivanja u Migdal Bavelu. U oba se događaja cijelo čovječanstvo ujedinjuje radi zajedničkog cilja. Međutim, u Ješajahuu oni se okupljaju na vrhu planine (čovjek gleda gore), a ne u dolini (čovjek gleda dolje); i gradu Jerušalajimu i njegovoj kuli - Bet HaMikdašu, a ne u vlastitom gradu i kuli. Čovječanstvo se sada ujedinilo da čuje B-žju riječ, kako je prenosi i uči Njegov narod.

U dijametralnoj suprotnosti s Migdal Bavelom, Mikdaš postaje simbol ciljeva teocentričnog društva - krajnjeg cilja čovječanstva.

Sljedeća tablica daje pregled ove kontrastne paralele:

Migdal Bavel Beit Hamikdaš jedinstvo za čovjeka jedinstvo za B-ga dolina gora grad grad Jeruzalem kula Hram

isticanje čovjeka isticanje B-ga ("šem Hašem")

Još jedna paralela na pripovijest o Migdal Bavel pojavljuje se u proročanstvima Cefanije, u njegovom opisu mesijanske ere:

"Jer tada ću učiniti narode da budu čistog govora - safa brura - tako da će svi zazivati b'Šem HaŠem, i obožavati Ga jednodušno." (3,9)

Još jednom, prorok prikazuje ujedinjenje čovječanstva u svrhu zazivanja B-žjeg imena. Na dodatnu paralelu s događajem kod Migdal Bavel sugerira upotreba riječi "safa" (=jezik).

Nagrada ili svrha

U svjetlu naše rasprave, sada možemo još jednom preispitati naše izvorno pitanje. Pokazali smo da je Avraham Avinu izabran da izvrši konkretnu zadaću - da postane praotac nacije koja će voditi sve ostale u teocentričan život i ponovno usmjeriti energiju čovječanstva u pravom smjeru.

Dakle, različitost Avrahama Avinu nije došla kao nagrada za neko određeno djelo, već za konkretnu svrhu. Bez sumnje, kako je vidljivo u brojnim midrašima, Avraham je morao biti čovjek izvanrednog karaktera i ugleda koji je posjedovao potreban potencijal da ispuni ovaj cilj. Međutim, Tora radije izostavlja bilo kakvu izričitu referencu na ove kvalitete, ne usredotočujući se na njegova prošla postignuća, već radije na zadaću koja je pred njim, naglašavajući tako primat Avrahamovog dodijeljenog zadatka.

Isti princip vrijedi za sve generacije. B-žji izbor Am Jisraela nije nagrada, već sredstvo pomoću kojeg oni mogu i moraju ispuniti zadaću koju im je On povjerio. Budući da je ova misija vječna, vječan je i B-žji izbor Židovske nacije.

Ova biblijska tema naglašava našu potrebu da se ne usredotočimo na ekskluzivne povlastice toga što smo poseban B-žji narod, već na njezine jedinstvene odgovornosti ■

Rabbi Jack Abramowitz:

U parši Noah ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo razmotriti neke opće stvari.

2. Mazel Tov: Obveza da se obreže muškarca Židova

Ovo je moj Savez koji imate ispunjavati, između mene i vas i među potomcima vašim: svako muško među vama mora biti obrezano. (Postanak 17,10)

Obvezu da se obreže sina nalazimo u parši Leh Leha, kada B-g kaže Abrahamu da se svakom muškom od njegovih potomaka ima osmog dana ukloniti prepucij s penisa. (Ova micva je ponovljena u paraši Tazria, Levitski zakonik 12,3). Vršenjem ovog čina mi se udružujemo s B-gom u dovršenju čina stvaranja.

Razlog za ovu micvu jest da je ona trajni, fizički znak našeg saveza s B-gom. Talmud u Menahos 43b prenosi da se kralj David rastužio kada je ušao u kupalište, budući da je bio lišen svog talita, tefilina i drugih fizičkih simbola obveze židovskog naroda da ispunjava B-žju volju. Međutim, kada je ugledao mjesto na kome je obrezan, utješio se.

Ova micva je na snazi u sva vremena i na svim mjestima. Ovu obvezu ima otac djeteta, a u odsutnosti oca, ona

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativnezapovijedi

133. Negativna je zapovijed da se ne bude spolno intiman s k'deša bez bračnog obreda posvećenja

Jer Pismo kaže, Neće biti k'deša među kćerima Izraelovim (D'varim 23,18). Pojam k'deša označava neudanu ženu koja se odala bludničenju, ili ju je njen otac predao za spolnu intimnost a ne u svrhu udaje, ili ju je pak njen otac podvrgao prostituciji. Ako je netko spolno intiman s k'deša u svrhu nemorala, bez bračnog posvećenja, oni oboje krše ovu zabranu.

se prenosi na lokalni beis din. (Majka nema obvezu obrezati svoga sina.) Ako dječak postane punoljetan bez da je bio obrezan, odgovornost se prenosi na njega, da to učini sam za sebe. Propust da se izvrši taj čin, koji se naziva mila, jedna je od rijetkih pozitivnih micvos za koje je kazna kares (duhovna ekskomunikacija). (Kares bi se primjenjivao samo na neobrezane muškarce koji namjerno propuste ispraviti tu stvar.)

Mila se vrši čak i na šabes, ali samo ukoliko je to osmi dan nakon vaginalnog poroda. (Dijete koje se rodi carskim rezom, ili ono čiji je bris odgođen zbog zdravstvenih razloga, ne bi se obrezalo na šabes.)

Ova se micva može naći u 19. poglavlju talmudskog trakta Šabos, kao i u Jevamos i drugdje. U Šulhan aruhu se može naći u Jore dea 260. Ona je 215. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 47. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispunjavati popisanih u Chofetz Chaimovoj Sefer HaMicvos HaKacar ■

muškarca

jer Pismo kaže, njen bivši muž, koji ju je otpustio, ne može je ponovo uzeti da mu bude ženom, nakon što je bila oskvrnuta (Dvarim 24,4). Ako ju je prvi muž uzeo natrag i bio s njom spolno intiman, on je prekršio ovu zabranu; i oni (bejt din) bi ga prisili da je otpusti. Čak i ako nije bila u potpunosti udana, već samo posvećena erusinom, "zaručena", za drugog muškarca, ona je postala zabranjena svom prvom mužu. Ali ako je održavala nemoralne odnose nakon razvoda, ona time ne bi postala zabranjena onome koji se razveo od nje.

Ovo vrijedi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

134. Negativna je zapovijed ne uzeti natrag ženu od koje se čovjek razveo nakon što se preudala za drugog

U ovu je zabranu uključeno i pravilo da žena koja je nevjerna svom mužu kroz nemoralni čin postaje svom mužu zabranjena; jer Pismo kaže, nakon što je bila oskvrnuta, a ovime je bila oskvrnuta. Međutim, ukoliko je bila silovana, a nije bila žena kohena, ona neće postati zabranjena svom mužu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.■

Strana 10 Divrej Tora

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio II: Jore De'a

Uvod

Šulhan Aruh ("Postavljeni stol") je kolekcija onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) oko 1560., a postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) deset godina kasnije dopunio napomenama (poznatim kao Mapa"Stolnjak") kojima je iznio odluke kojih se drže aškenaski Židovi.

Šulhan Aruh se sastoji od četiri dijela:

Orah hajim ("Način života") - svakodnevni, subotni i blagdanski zakoni.

Jore De'a ("On podučava znanju")Zakoni u vezi hrane; odnosi s ne židovima; zelenaštvo; menstruacija i uranjanje; zavjeti i prisege; poštiva nje roditelja i učenjaka; izučavanje Tore; dobrotvorna djela; obreziva nje; preobraćenici i robovi; Tora i svitci na dovratcima; nove usjevi; mješavine; prvorođeni; prinosi od kruha, usjeva i stada; zabrane; bo lesti, smrt, pokop i žalovanje.

Even Ha-Ezer ("Kamen pomoći") zakoni o rađanju djece, braku i raz vodu.

Hošen Mišpat ("Naprsnik presu da") - zakoni o sucima i svjedocima; zajmovima i potraživanjima; službe nicima, partnerima i susjedima; stje canju, kupnji i darivanju; ostavštini i baštini; izgubljenoj i pronađenoj imovini; davanju pologa, iznajmlji

vanju i zaduživanju; krađi, pljački, šteti i ozljedi. Svrha ovih tekstova je da predstave siže sadržaja Šulhan Aruha koji može poslužiti kao uvod u daljnje studije. Sažetak se temelji isključivo na Šulhan Aruhu i Mapi, i ističe opća načela; on izostavlja mnoge detalje i ne uključuje odluke koje su iznesene u komentarima ili kasnijim kodeksima. Treba naglasiti da se sažetak ne smije koristiti kao temelj za praktične halahičke odluke. Kada su takve odluke potrebne, treba konzultirati kvalificiranog rabina.

Rječnik

behema - klasa košer domaćih životinja (goveda, ovce i koze); vidi pogl. 2.

hala - prinos od tijesta koji se odvaja na stranu kada se peče kruh; vidi pogl. 2.

haja - košer životinja koja nije behema; vidi pogl. 2.

helev - zabranjena masnoća od behema; vidi pogl. 2.

herem - zabrana ili zakletva čije je kršenje predmet zabrane; vidi pogl. 16. i 29.

gid ha-naše - ishijadični živac; vidi pogl. 2.

kadiš - molitva koju kazuju oni koji žaluju; vidi pogl. 32.

kohen (mn. kohanim) - potomci Arona koji su služili kao svećenici u Hramu.

maaser (mn. maasros) - desetina koja se odvaja od usjeva; vidi pogl. 28.

mezuza - svitak koji sadrži odlomke iz Tore, pričvršćen za dovratak; vidi pogl. 23.

nezifa - sankcija koju rabin naloži osobi bez poštovanja; vidi pogl. 29.

nida - žena koja je ritualno nečista zbog menstruacije; vidi pogl. 14.

nidui - preliminarna zabrana; vidi pogl. 29.

šatnez - mješavina vune i lana; vidi pogl. 25.

sirha (mn. sirhos) - prianjanje; vidi pogl. 4.

terefa - životinja ili ptica koja ima neki nedostatak; vidi pogl. 2. i 4.

teruma - prinos koji se odvaja od usjeva; vidi pogl. 28.

tevel - usjevi od kojih nisu odvojene teruma i desetine; vidi pogl. 28.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Jarok i eser

jarok

Neki me Izraelac jednom upitao, "Nije li teško pisati na engleskom jeziku o hebrejskim riječima?". Nesvjesno sam parafrazirao riječi Salmana Rushdiea, koji je napisao "Jedini ljudi koji vide čitavu sliku su oni koji izađu iz njezina okvira." Čini mi se da ovo nigdje nije više istinito nego u mojim tekstovima koji opisuju boje. Uzmite za primjer jarok קעהמ. Mada u suvremenom hebrejskom to znači "zeleno", ima ih koji tvrde da je ono nekada značilo žuto ili zlatno. Kako bih tu rečenicu napisao na hebrejskom?

Jarok znači jarok?

Ovo ne samo da predstavlja izazov za one koji pišu o bojama na svom vlastitom jeziku, već čini i istraživanje ove teme teškim. Jer u nekom momentu, jarok doista znači jarok, i kahol znači kahol. Ali postaje vrlo teško odrediti kada dolazi do te promjene. Vidjeli smo već ranije dvojaka značenja za druge boje, a sada ćemo to vidjeti i kod jarok

Jarok se svega jednom pojavljuje u Tanahu – Ijov 39,8, no iz toga nije sasvim jasno o kojoj se boji govori. Jedan drugačiji oblik te boje - קהקהמ jerakrak – pojavljuje se tri puta: dva puta u Vajikra (13,49, 14,37), govoreći o caraat (poput cahov) i u Tehilim 68,14. Pogledajmo ovo posljednje.

Redak kaže

ćemo (za sada) prevesti kao "zelenkasto zlatno". No pravo pitanje zapravo glasi: da li je zlatno jerakrak (i stoga je drugačije od običnog zlatnog), ili je jerakrak zlatno (i da li svaki jarok znači zlatno)? Ima mnogo dokaza da jarok zapravo znači zlaćano, žuta boja. U ugaritskom yrq znači zlatno, a u južnoarapskom warq קהע to znači i danas.

Također imamo i rabinske izvore koji povezuju ovo dvoje. Tosfot (Suka 31b s.v. HaJarok) nabraja niz takvih izvora: Hulin 47b kaže da je jarok poput žumanjka jajeta, a Tosefta Negaim 1,3 kaže da je to boja voska. Tosfot također spominje jedan vrlo zanimljiv Midraš, na Berešit 14,14, gdje kaže da je Avraham קֶהָיַע ֶא -עמָמִּנֲח - doslovno, on je otposlao svoje ljude. No Berešit Raba daje brojna objašnjenja, sva s istom idejom da קהמע znači "on je učinio da

sjaje (poput zlata)." (Vidi Tora Šleima Berešit 14, #67 za puno objašnjenje Midraša.)

(Što se tiče značenja jerakrak u odnosu na jarok, čini se da će se Ibn Ezra opet naći u nevolji. Sifra tumači jerakrak, kao קעהמ מקעהמבש – najintenzivniji, najjači jarok. Ibn Ezra piše da podvostručavanje ukazuje na slabljenje, pa bi jerakrak značio blijedo jarok. U tom slučaju, izgleda da je suvremeni hebrejski stao na stranu Ibn Ezre, jer riječi u kojima se dva posljedenja slova korijena ponavljaju ם א , קהקהמ – označavaju manje potpunu varijantu te boje.)

Međutim, postoje također i rabinski izvori koji jarok identificiraju sa zelenom – gore navedene Tosfot ih spominju. Tosefta u Negaim piše da je Sumchus rekao da je jerakrak bilo poput "krila pauna." Ja sam pomislio da je to znak da jarok znači zeleno, iako to mjesto zauzima stav koji

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

još do sada nisam susreo:

Ono što su stari učenjaci nazivali "zelenom" se danas naziva "civoni," što znači "obojano." Na primjer, RAMA piše, "Ono što se naziva 'plavim' ubraja se u kategoriju zelenog" [Jore Dei'a 188,1]. Tosefta uspoređuje najintenzivniju zelenu i najintenzivniju crvenu, pa pita: "Što je zelenije od zelenog?" Odgovor kojega je Sumchus dao bio je, "poput paunova repa." Paun, zapravo, posjeduje 365 različitih boja, uključujući sve boje koje postoje, osim crvene (Tanhuma, Tazrija)... Načelno, "jarok" je bilo koja boja koja nije crvena, a to je navelo Maharama iz Rotenberga da odgovarajući na pitanje napiše, "Sve boje plave, žute i zelene su uključene u boju 'jarok', zelenu."

Bilo kako bilo, danas jarok označava samo zelenu. Možda su na to utjecale riječi קהמ i עקהמ koje znače povrće, ili kako to još zovemo, "grincajg zelenje za juhu". Klein kaže da se jerek izvodi iz jarok, a mnoge su biljke i povrće zeleni, posebno njihovo lišće. U arapskom, riječ waraq koja je povezana s time znači "list".

Prema Steinbergu, etimološki razvoj treba ići obrnutim redoslijedom. On kaže da korijen קהמ znači "isprazniti, izbaciti van" i povezan je s riječju reik קמה koja znači "prazno". Odatle proizlazi riječ קהמ koja znači "pljunuti". Biljka se naziva jerek zato što "izlazi" iz zemlje. Kako bi nam pokazao da to ima smisla on navodi njemačke izraze sprietzen - "izniknuti" i spritzen - "prskati".

Rosenthal donosi pet značenja za

jerukim u izraelskom žargonu: a) ekolozi, b) vojnici iz terenskih jedinica (zbog njihove uniforme, koja se razlikuje od uniformi ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice), c) granična policija, d) dolari, i e) navijači kluba Maccabi Haifa.

eser

Hebrejska riječ za deset je eser הש (u muškom rodu asara דהש ). Da li je ovaj broj proistekao iz neke ranije riječi?

Klein slijedi BDB, pa o korijenu הש piše:

Izvorno značenje ove osnove vjerojatno je bilo 'okupljanje, skup, zajednica', usp. sa arapskim 'ašara (= on je osnovao zajednicu), 'ašira (= pleme), ma'ašar (= grupa od deset muškaraca). Prema tome, heb. (הש eser), arap. 'ašr, itd. vjerojatno je izvorno značio 'zajedničko okupljanje', a od toga 'skupina od deset', i na kraju 'deset'.

Rav Hirsch (Berešit 14,20) slijedi istu liniju razmišljanja, pa navodi da i drugi korijeni koji slično zvuče imaju srodna značenja: הסא, הצא,

,

Steinberg, u Milon HaTanach, ima drugačiju teoriju. On kaže da je הש povezano s הצ , koje znači "zaustaviti". Zbog toga on piše da je eser svoj naziv dobio zbog toga jer je to mjesto na kojem se "prestaje" brojati

(kada brojite na prste.)

Strong ima malo drugačiji pristup. On piše:

Prvobitni korijen (istovjetan s ašar); gomilati.

Da li da prihvatimo vezu s riječima ašir ״המש – imućan, i ošer ״השע –bogatstvo? Isprva bismo mogli odbaciti takav pristup jer jedna riječ ima slovo sin, a druga šin. No ovdje možemo vidjeti da mnogi semitski jezici imaju glas "š" u svojim riječima za deset: ešher u akadskom, `ašara u arapskom.

Zato da bismo odredili postoji li veza, moramo poslušati savjet Horowitza (i Lonniejinog učitelja biblijskog hebrejskog), i pogledati kako se svaki od pojmova koristi u aramejskom. Deset je u aramejskom (הס asar), dok je bogat u aramejskom (המ atir) – izraz koji se i danas koristi u suvremenom hebrejskom.

Ovako se čini teško prihvatiti Strongovu teoriju. Međutim, rabini su koristili sličnost između "deset" (ili "desetina") i "bogatstvo" kako bi stvorili igru riječima.

Jastrow donosi dva primjera.

Jedan je iz Šir Haširim Raba:

" Ako zaslužuješ dobro 'činiš je bogatom', a ako ne 'svodiš je na jednu desetinu'.

Drugi izvor, iz Šabat 119a i Taanit 9a daje naizgled oprečnu poruku:

" Dajte desetinu kako biste se obogatili".■

(nastavak s 12. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik Jarok i eser

Rabbi Assaf Bednarsh:

Vrijednost budućeg potencijala

Postoji zanimljiv kontrast između početaka prošlotjedne i ovotjedne parše. U slučaju Noaha, Tora kaže: Eile saidos Noah. Noah iš cadik, tamim haja be-dorosav on je bio pravedan; on je bio savršen; on je bio cadik hador. I zato, Va-jomer Hašem la-Noah: Napravi teivu i ja ću te spasiti jer si poseban. Ali kod Avrahama Avinu nalazimo da Tora kaže: Va-jomer Hašem el Avraham. Leh leha me-arceha u-me-moladteha, u-mibeis aviha el haarec ašer areka. Ve-e’esha le-goj gadol itd. Što znamo o Avrahamu? Znamo tko mu je bio otac i tko su mu bila braća, itd. Znamo da mu je obitelj emigrirala. Ali o njemu ne znamo ništa posebno. Tora ne kaže da je Avraham bio cadik tamim ili bilo što drugo o njemu što bi bilo jedinstveno. Zašto je Hašem Noaha izabrao jer je bio tako pravedan, dok je Avrahama izabrao naizgled potpuno neočekivano?! Znamo Midrašim o svim divnim stvarima koje je Avraham učinio do tog dana. Ali zašto one nisu zapisane u Humašu?

Želim vam dočarati mogući kut gledanja kroz drugu usporedbu između Avrahama i Noaha. Što Tora kaže o Noahu? Noah Iš cadik, tamim haja be-dorosav. Es ha-Elokim his’haleh Noah. Noah je bio tamim, i hodao je s Hašemom. Na samom kraju ovotjedne parše, nakon mnogih Avrahamovih kušnji i nevolja, Hašem čini bris s Avrahamom - bris mila - i kaže: his'haleih lefanai ve-vehjei tamim Noah je od početka bio opisan kao tamim. Ipak, Hašem zapovijeda Avrahamu: hishaleih lefanai vehjei tamim. To izgleda vrlo čudno. Nakon cijele parše rasta i napretka, Avraham je izgleda došao do toga mu Hašem kaže da počne raditi na onome što je Noah već postigao! To ne

može biti. Naprotiv, Tora nastoji ovdje nešto vrlo oštro istaknuti. Hašem je izabrao Noaha zbog madreige (duhovne razine, op.pr.) koju je dosegao - Noah je bio poseban zbog onoga što je učinio. Zašto je Hašem izabrao Avrahama? To nije bilo zbog onoga što je učinio. Možda je on napravio puno toga, a možda i nije. Midrašim nam govore o događaju s Kivšon ha-Aišom (užarenom peći, op.pr.) i razne priče iz Avramova rane faze života. Ali Tora ih ne spominje. Hašem je izabrao Avrahama zbog onoga što je on namjeravao učiniti, a ne zbog toga što je već bio tamim. Pasuk naglašava buduće vrijeme: his’haleich lefanai, vehjei tamim. Izbor Avrahama nije bio nagrada za ono što je već učinio. Dapače, to je bilo zbog misije koju će izvršiti u budućnosti. Ki jedativ kako stoji u parši od sljedećeg thedna le-ma’an ašer jicave es banav ve -es beiso aharav, tj. onoga što će postići. S druge strane, zašto je Hašem izabrao Noaha? Koja je bila Noahova misija? On je morao učiniti samo jednu stvar preživjeti. A što je Noah učinio odmah nakon mabula (potopa, op.pr.)? Što god da je napravio nije bilo baš impresivno. Nemojmo to sada ponavljati. Ali što je Hašem rekao Noahu da čini u budućnosti? Nemoj umrijeti... Jašer Koah! (Bravo za tebe!) Noah je možda učinio mnogo. Ali Hašem nije mislio da budućnost svijeta dolazi od njega. Hašem mu nije dao zadaću. On samo nije umro. O Avrahamu, međutim, Tora nam ne kaže što je Avraham učinio ili nije učinio prije nego što je bio izabran. To nije važno. Bitno je što će on raditi, kakav mu je tefkid (uloga, zadaća, op. pr.) i kakvu mu misiju Hašem daje.

On će biti tamim. Hodat će pred Hašemom. On će mecave (zapovijediti, op.pr.) drugima aharav (nakon njega, op.pr.). U konačnici, mi se nazivamo Bnei Avraham. Mi nismo Bnei Noah.

Kako prosuđujete nekoga? Tako nam je prirodno, na prvi pogled, prosuditi nekoga prema onom što je već učinio. Tko sam ja? Ja sam ono što sam već postigao. Koliko sam dobar? Pa, da vidimo što sam postigao do sada? I to bi moglo dovesti do dva podjednako problematična psihološka ishoda. Ja sam fantastičan jer sam puno napravio. I tada sam poput Noaha - nevjerojatan sam; odličan sam! Ali tada ću možda završiti kao Noah. Ili. . . Mogli biste reći: Nisam učinio sve što sam trebao napraviti. Nisam napravio sve što sam htio. Nisam napravio onoliko koliko je napravio ovaj pored mene, itd. I zato ne vjerujem u sebe. Tora nam ovdje kaže: Ne. Ono što je važno nije ono što ste do sada učinili. To je dobar početak. Ali ono što je uistinu važno je što ćete činiti od sada nadalje. To je ono što kažu u vanjskom svijetu: Danas je prvi dan ostatka vašeg života. Vi niste ono u čemu do sada niste uspjeli ili ste uspjeli. Ako ste do sada uspjeli, nemojte spavati na lovorikama. A ako do sada niste uspjeli, nemojte se kriviti zbog toga. Vi ste ono što ćete raditi sutra, prekosutra i prekprekosutra. Ako se postavite na put rasta, hejei tamim, his’haleih lefanai, vi onda slijedite Avrahama Avinu i dio ste ove nevjerojatne mesore (baštine). Ne gledajte u retrovizor svoje prošlosti. Umjesto toga, gledajte u budućnost kao Avraham Avinu.

Šabat šalom.■

Autsajderi

"I Hašem je izveo Abrahama van i rekao, pogledaj u nebo i prebroj zvijezde ako možeš! I reče mu, takvo će biti tvoje potomstvo! " (Postanak 15:5) Tim riječima, Tora nam govori B-žje obećanje, "Židovi će biti poput zvijezda. " Nešto me tu muči. Zašto je bilo potrebno da Hašem krene na izlet s Abrahamom kako bi mu dočarao golemi beskraj svemira? U to je vrijeme Abrahamu bilo 100 godina. Sigurno je znao da se zvijezde ne može izbrojati! Raši, stoga, objašnjava stih na dubljoj razini.

Abrahamu su proricatelji i astrolozi rekli da on i Sora nikada neće imati djece. Hašem ga je, međutim, izveo van. "Izađi iz svoje unaprijed određene sudbine," uzviknuo je. "Tobom više ne upravljaju konvencionalna predviđanja. Vodim te izvan te sfere.”

Vrlo je zanimljivo primijetiti da je Abrahamov praunuk, Josef, doslovno slijedio Abrahamove stope. I on je istrčao van. Josefa samo što nije zavela razuzdana žena njegovog gospodara, Potifara. Uvjeravala ga je da je imala viziju da će sjedinjenje Josefa i nje dati prestižno potomstvo. (Ona nije znala da će Josef zakonito oženiti njezinu kćer.) U Postanku 39:12 Tora nam govori da je "Josef ispustio ogrtač i istrčao van". Možda je govorio: "Ne vladaju mnome tvoje vizije i predviđanja. Ja moram činiti ono što me moja vjera i moral uče. Kao moji preci Abraham i Sora, izlazim izvan tvojih pogleda."

Reb Yoseph Chaim studirao je kod Chofetza Chaima prije nego što se nastanio u Americi. Imao je vrlo

dug i miran život sve dok se nije dogodila tragedija. Njegov sin Hirschel doživio je strašnu prometnu nesreću i liječnici su se bojali najgoreg. Obitelj nije znala kako priopćiti vijest ostarjelom, ali vrlo lucidnom, 87-godišnjem ocu. Bolničkog kapelana, Rabbi Schapira, zamolili su da odveze starca u bolnicu i usput mu polako prenese vijest. Ovo će vjerojatno biti posljednji put kako će Yoseph Chaim vidjeti svog sina živog. Međutim, kada je priopćio tu strašnu vijest, rabin je ostao šokiran starčevom ravnodušnošću. "Možda nisam objasnio koliko je situacija ozbiljna", pomislio je. Mislio je da će prizor pored kreveta govoriti sam za sebe. Ali nije. Reb Yoseph Chaim prišao je krevetu, vidio svog sina povezanog s labirintom cjevčica koje su stršale iz svih dijelova njegovog tijela i rekao okolnim liječnicima: "Pretpostavljam da mu sada nije do priče. Vjerojatno bismo trebali doći malo kasnije."

Cijela je obitelj bila zaprepaštena. Znali su da njihov otac pronicljivo razumije gotovo svaku situaciju, ali u ovom slučaju nije se mogao suočiti sa stvarnošću. Doktori su predviđali da Hirschel neće preživjeti. Ipak, njegov otac nije bio čak ni uzrujan. Reb Yoseph Chaim pogledao

je sva šokirana lica na prepunom odjelu intenzivne njege. "Vi liječnici mislite da znate budućnost? Ja znam da će Hirschel biti dobro. Dopustite da objasnim. Prije mnogo godina Chofetz Chaim želio se pobrinuti da njegovi spisi budu razumljivi laicima. Zamolio me da pročitam probni otisak i ukažem na sve složenije nijanse. Jako je cijenio moj trud i prije nego što sam otišao u Ameriku obećao mi je: ‘Yoseph Chaim, ako ostaneš vjeran Židov i šomer šabos, obećavam ti da ćeš imati dug život ispunjen nahasom. Nećeš izgubiti nijedno od svoje djece ili unuka tijekom svog života.’ Gospodo, nastavio je reb Yoseph, kome da vjerujem?" Nepotrebno je reći da je za nekoliko tjedana Hirschel izašao iz bolnice. (Reb Yoseph doživio je duboku starost od 96 godina i sva njegova djeca i unuci su ga nadživjeli!) Židovski narod nije pod kontrolom vidovnjaka konvencionalne mudrosti. Bilo je mnogo predviđanja o porazu kada je izraelska vojska bila brojčano nadjačana 10 prema 1 i - ipak smo preživjeli. Strašna predviđanja masovne asimilacije usred očaja nakon Drugog svjetskog rata izblijedjela su u ponovno rođenje židovske zajednice i obnovu obrazovanja o Tori na neusporedivim razinama. Konvencionalna mudrost izgubila je nadu za našu rusku braću i sestre, ali novi žar judaizma Tore počinje tinjati iz nekadašnjeg bastiona ateizma. Nama ne vlada konvencionalna mudrost. Poput našeg praoca Abrahama, mi Židovi jednostavno smo autsajderi

Gut šabes ■

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

vodstvu: Hrabrost da se ne prilagodiš

Biti Židov znači biti voljan izazvati prevladavajuće mišljenje. Vođe vode. To ne znači da oni i ne slijede. Ali ono što oni slijede drugačije je od onog što većina ljudi slijedi. Oni se ne prilagođavaju samo zato da bi se prilagodili. Oni ne čine ono što drugi čine samo zato što to drugi čine. Oni slijede unutarnji glas, poziv. Oni imaju viziju, ne onoga što jest, već onoga što može biti. Oni razmišljaju izvan okvira. Oni marširaju na drugačiju melodiju.

To nigdje nije dramatičnije izraženo, nego u prvim riječima koje je B-g uputio Abrahamu, u riječima koje su pokrenule židovsku povijest: "Idi iz svoje zemlje, svog rodnog mjesta i doma svog oca u zemlju koju ću ti pokazati."

Zašto? Jer se ljudi prilagođavaju. Oni usvajaju standarde i kulturu vremena i mjesta u kojem žive –"svoje zemlje." Na dubljoj razini oni su pod utjecajem svojih prijatelja i

susjeda – "svog rodnog kraja." Još dublje oni su oblikovani od strane svojih roditelja i obitelji u kojoj su odrasli –"kućom svog oca." Ja želim, kaže B-g Abrahamu, da budeš drugačiji. Ne sa svrhom da budeš drugačiji, već sa svrhom da započneš nešto novo: religiju koja neće slaviti moć i simbole moći – jer to je ono što su idoli bili i jesu. Ja želim, kaže B-g, da "poučiš svoju djecu i svoje kućanstvo da slijede B-žji put čineći ono što je pravedno."

Biti Židov znači biti voljan izazvati prevladavajuće mišljenje onda kad narodi upadnu u štovanje starih bogova, što se često događa. To su činili u Europi tijekom devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća. To je bilo vrijeme nacionalizma: traganje za moći u ime države koje je dovelo do dva rata i desetaka milijuna mrtvih. Vrijeme u kojem sada živimo je vrijeme u kojem Sjeverna Koreja osvaja, a Iran razvija

nuklearno oružje kako bi mogli svoje ambicije iskazati snagom i moći. To je ono što se danas događa diljem Bliskog Istoka i Afrike dok narodi tonu u nasilje i ono što Hobbes naziva "ratom svakog čovjeka protiv svakog čovjeka." Činimo pogrešku ako o idolima razmišljamo kao o fizičkim pojavama – kao o statuama, figurama, ikonama. U tom smislu oni pripadaju davnim vremenima koja smo odavno prerasli. Umjesto toga, ispravan način na koji treba razmišljati o idolima jest razmišljati o onome što oni predstavljaju. Oni predstavljaju moć. To je Ra bio za Egipćane, Baal za Kanaance, Hemoš za Moapce, Zeus za Grke, i to su rakete i bombe za teroriste i zle narode danas. Moć nam dozvoljava da vladamo nad drugima bez njihova pristanka. Kao što je rekao grčki povjesničar Tucidid: "Jaki čine ono što žele, a slabi trpe ono što moraju." Judaizam je suzdržana kritika moći. To je zaključak do kojeg sam došao nakon dugogodišnjeg proučavanja naših svetih tekstova. On govori o tome kako narod može biti stvoren na temelju zajedničkog predanja i kolektivne odgovornosti. Govori o tome kako izgraditi društvo koje poštuje čovjeka kao biće stvoreno na sliku B-žju. Govori o viziji, nikad u potpunosti ostvarenoj, ali nikad odbačenoj – viziji svijeta utemeljenog na pravdi i suosjećanju, u kojem se "neće uništavati niti nanositi štetu na Mojoj svetoj gori, jer će zemlja biti ispunjena poznavanjem B-ga kao što vode ispunjaju mora" (Izaija 11,9).

Abraham je bez sumnje najutjecajniji čovjek koji je ikada živio. On se

danas smatra duhovnim pretkom 2,4 milijarde kršćana, 1,6 milijardi muslimana i 13 milijuna Židova, što je više od polovine svijeta. Pa ipak, on nije vladao nijednim carstvom, nije zapovijedao nijednom velikom vojskom, nije činio čuda niti je davao proroštva. On je jedinstven primjer u cijeloj povijesti, primjer utjecaja bez moći.

Zašto? Jer je bio spreman biti drugačiji. Kao što mudraci kažu, on je bio prozvan ha-ivri, "Hebrej", jer je "sav svijet bio na jednoj strani (beever ehad), a on je bio na drugoj." Vodstvo, kao što svaki vođa zna, može biti samotan posao. Ipak, nastavljaš činiti ono što trebaš jer znaš da većina nije uvijek u pravu, te da općeprihvaćena mudrost nije uvijek mudra. Mrtvu ribu nosi struja. Živa riba pliva protiv struje. Isto je sa savješću i hrabrošću. Isto je i sa Abrahamovom djecom. Oni su spremni izazvati idole svog vremena.

Nakon Holokausta, neke znanstvenike mučilo je pitanje kako je moguće da je toliko ljudi bilo spremno, bilo aktivnim sudjelovanjem ili tihom podrškom, podržati režim za koji su znali da počinja jedan od najvećih zločina protiv čovječanstva.

Jedno od ključnih istraživanja proveo je Solomon Asch. On je okupio skupinu ljudi i tražio od njih da izvedu niz jednostavnih kognitivnih zadataka. Pokazao im je dvije kartice, jednu sa nacrtanom crtom na njoj i drugu sa tri crte različitih duljina, te je pitao koja je od ove tri crte jednake duljine kao crta na prvoj kartici. Bez znanja jednog sudionika, sve druge Asch je uputio da daju točan odgovor za prvih nekoliko kartica, a zatim pogrešan

za većinu ostalih. U značajnom broju pokušaja, eksperimentalni subjekt dao je odgovor koji je bio vidljivo pogrešan, samo zato što su i ostali učinili to isto. Toliko je jak pritisak prilagodbe da nas može dovesti do toga da kažemo ono za što znamo da nije istina.

Ljudi postaju vođe u onom trenutku kad sami za sebe odluče kakvi trebaju biti

Još je strašnije istraživanje sa sveučilišta Stanford koje je ranih 70-ih proveo Philip Zimbardo. Sudionicima su podijeljene uloge čuvara ili zatvorenika u lažnom zatvoru. Nakon nekoliko dana studenti kojima je dodijeljena uloga čuvara ponašali su se napadački, a neki od njih su "zatvorenike" podvrgavali i psihološkoj torturi. Studenti koji su bili određeni za zatvorenike to su pasivno podnosili, i čak su stali na stranu čuvara kada bi se netko pobunio protiv njih. Istraživanje je prekinuto nakon šest dana, tijekom kojih se Zimbardo našao uhvaćen u lažnoj stvarnosti koju je stvorio. Pritisak prilagodbe dodijeljenim ulogama dovoljno je jak da ljude dovede do toga da čine ono za što znaju da je pogrešno.

Zato je Abrahamu na početku njegove misije bilo rečeno da ostavi "svoju zemlju, svoj rodni kraj i dom svog oca," kako bi se oslobodio od pritiska prilagodbe. Vođe moraju biti spremni da ne slijede konsenzus. Jedan od velikih pisaca na temu vodstva, Warren Bennis, piše:

"Do vremena kad dosegnemo pubertet, svijet nas oblikuje više no što mi to mislimo. Naša obitelj, prijatelji i društvo općenito, rekli su nam –riječju i primjerom – kakvi trebamo biti. Ali ljudi postaju vođe u onom trenutku kad sami za sebe odluče kakvi trebaju biti."

Jedan od razloga zbog kojeg su Židovi, unatoč njihovom malom broju, postali vođe u gotovo svakom području ljudskih postignuća, jest upravo voljnost da budu drugačiji. Tokom stoljeća Židovi su bili najistaknutiji primjer skupine koja se odbila asimilirati u dominantnu kulturu ili konvertirati na dominantnu religiju. Još jedno otkriće Solomona Ascha vrijedno je spomena. Kad bi samo jedna osoba bila spremna poduprijeti pojedinca koji je uvidio da drugi daju pogrešan odgovor, to bi mu davalo snage da ustane protiv jednoglasnog mišljenja ostalih. Zato su, bez obzira na male brojeve, Židovi stvorili zajednice. Teško je voditi sam, no mnogo manje teško je voditi u društvu ostalih, čak i ako ste manjina.

Judaizam je drugačiji glas u konverzaciji čovječanstva. Kao Židovi mi ne slijedimo većinu samo zato što je to većina. Stoljeće za stoljećem, razdoblje za razdobljem, mi smo spremni učiniti ono što je pjesnik Robert Frost ovjekovječio riječima:

"Dva se puta razdvajahu u šumi, a ja

Ja pođoh onim manje iskušanim, I odatle nastala razlika je sva."

To je ono što jedan narod čini narodom vođa.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks: O vodstvu: Hrabrost

Rabbi Berel Wein:

Autsajder

Naš otac Avraham je okorjeli lutalica. Velik dio svog života on je putnik, uvijek imigrant u novom i nepoznatom društvu. Iako su ga prepoznali i cijenili kao B-žjeg kneza i naročitu osobu, vrijedan resurs svakom društvu u kojem je odlučio prebivati, on ipak uvijek ostaje vječiti "autsajder". On stalno u svom umu čuje jeku izvorne B-žja uputa da ode, da otputuje na odredište koje mu je još nepoznato.

U širenju te poruke i ideje monoteizma širom svijeta, njegova ga misija odvodi na put. On ni u kom smislu te riječi nije nomad, jer on ima svrhu i cilj, i njegova su putovanja sredstva za ostvarenje njegovog cilja. No, to što je putnik, automatski oblikuje njegov život i samo je po sebi jedan od glavnih izazova s kojima se u životu suočava.

U tom pogledu, on je vjerodostojan preteča sudbine koja će zadesiti Židovski narod, njegove drage potomke, tijekom njihove duge i teške povijesti. Židovski narod lutao je licem ove zemlje i donio blagoslov i

obogaćujuće postignuće svakom društvu koje je posjetio i gdje se naselio. Ipak, opet, kao i njihov otac Avraham, Židovi su ostali "autsajderi" iako su stoljećima bili dijelom određenog društva i osjećali se ugodno i savršeno uklopljeni. Zapravo, neobjašnjiva je to ironija, što su više bili integrirani u društvo, povijest nam pokazuje, to je snažnija bila reakcija da ih se tretira kao "autsajdere". I mnogo puta je to u našoj povijesti završilo jako loše za sve uključene strane.

On ni u kom smislu te riječi nije nomad, jer on ima svrhu i cilj, i njegova su putovanja sredstva za ostvarenje njegovog cilja

Dio lekcije Avrahamova života jest da Židovi istodobno moraju biti dijelom – odani i pridonoseći članovi – društva u cjelini u kojem žive, a na neki način ostati različiti,

jedinstveni i posebni. Ponovno, kako nam je povijest pokazala, ovo nije lak zadatak, ni za svakog pojedinca, a kamoli za cijelu grupu ljudi koja broji milijune. Bilaam, intelektualni prvak ne-židovskog svijeta, zapanjeno će se čuditi što Izrael "prebiva sam i ne uračunava se među druge narode svijeta", a ipak igra tako dominantnu i nerazmjernu ulogu u pitanjima svjetskog društva u cjelini.

U tome on precizno odražava život i ulogu Avrahama tijekom njegovog dugog i produktivnog života. Biti "autsajder", a ipak biti zupčanik koji pokreće motor napretka civilizacije, jedno je od najvećih postignuća Židovskog naroda tijekom stoljeća. Nežidovski svijet to nevoljko shvaća, ali to, kao u slučaju Abrahama i njegova društva, na nikoji način ne ublažava njihov stav ili ponašanje prema Židovskom društvu i narodu.

Postoji li išta što možemo učiniti kako bismo poboljšali tu situaciju, pitanje je na koje je teško dati odgo-

(nastavak

vor. Ali, kao u slučaju Avrahama, naša je zadaća da ustrajemo i ostanemo vjerni našim ciljevima, zadaći i konačnom odredištu.

Leha

Postoji mnogo komentara i mnogo različitih tumačenja u vezi prve dvije riječi drugog retka ovotjednog čitanja Tore. Druga riječ "leha" - "za tebe" pomalo se čini suvišnom u konstrukciji rečenice. Raši je stoga tumači kao "za svoju korist i dobro".

G-spod daje nalog Abrahamu da napusti svoju domovinu i obitelj koji se nalaze u Mezopotamiji, kako bi postigao veličinu koja mu je urođena, kao preteča narodâ i osnivač Židovskog naroda.

Postoji alternativno tumačenje upotrebe ove druge riječi "leha", u stihu koji me oduvijek fascinirao. Putovanje može proširiti ljudsko iskustvo i biti vrlo zabavan doživljaj. Industrija putovanja procvala je diljem svijeta, jer ljudi žude posjetiti obale koje još nisu vidjeli i razne egzotične lokacije. Pa zašto se onda u židovskoj tradiciji put Abrahama i Sare iz Mezopotamije u Kanaansku zemlju smatrao tako izazovnim testom Abrahamove vjere u Svemogućeg?

On je jednostavno krenuo na put i bio jedan od mnogih takvih putnika u svoje vrijeme i u tom svijetu. Odgovor leži u tome što riječ "leha" podrazumijeva stalnost. Abrahame, više se nikada nećeš vratiti svom domu u Mezopotamiji. Ti nisi gost, turist, putnik, ti si izbjeglica, stranac i čovjek bez domovine.

A takav je status u životu doista izazovan i potencijalno opasan. Dakle, za razliku od Rašijevog tumačenja, riječ "leha" ima jednu zloslutnu karakteristiku. Abrahamu i Sari mora da je ovo iskustvo putovanja bilo uistinu izazovno. Oni nisu putovali na odmor.

Vjera o povratku u Cion i Jeruzalem održavala nas je u našim najmračnijim trenucima

Abrahamovi potomci, židovski narod, dijelili su ovaj ispit i izazov s njime tijekom naše duge povijesti. Uvijek smo bili bez sigurnosti i beskućnici tijekom duge noći našeg izgnanstva i raspršenja. Čak i zemlje u kojima su Židovi boravili stoljećima, poput Španjolske, Njemačke, Poljske, itd, na kraju više nisu prihvaćale našu prisutnost. Mi smo uvijek bili pozitivan dio svakog nacionalnog korpusa u kojem smo

se našli, ali istodobno uvijek smo bili čudaci koji se ne uklapaju.

No, nekako smo uspjeli preživjeti ovaj ogroman test i izazov, jer smo uvijek vjerovali i znali da ćemo na kraju otići kući. Molili smo se da se to dogodi i borili smo se da unatoč svemu i svakomu do toga dođe. A u naše vrijeme to se i dogodilo.

Ova vjera o povratku u Cion i Jeruzalem održavala nas je u našim najmračnijim trenucima. Ona nas je u mislima prenijela, iako ne i u mislima drugih, iz statusa podnošljivih ali neželjenih stranaca, u goste i strance koji imaju zakonit i stalan dom negdje drugdje. To je osjećaj koji imam svaki put kada dam svoju izraelsku putovnicu na pregled pri putovanju na neku stranu destinaciju. Više nisam izgnanik, izbjeglica, već samo posjetitelj, turist, možda čak i počasni gost. Djeca Abrahamova vratila su se kući.

Šabat šalom.■

s 18. stranice) Rabbi Berel Wein: Autsajder

Rabbi Yissocher Frand:

Uspješnost kiruva "na putu", ali ne i kod kuće

Dok navodi one koji su se pridružili Avramu na njegovom putu iz Harana, Tora spominje da je on uzeo svoju ženu Saraj, svog nećaka Lota, imovinu koju su stekli i "duše koje su stvorili u Haranu" (Berešis 12:5). Hazal kažu da su "duše stvorene u Haranu" bile osobe koje je Avram "doveo pod okrilje Šehine". Drugim riječima, to su bili ljudi koje je on uveo u monoteizam i na koje je utjecao da odbace avoda zara

Na početku Rambamovog Hilchos avoda zara, on opisuje kako se na svijetu razvijala teologija avoda zara i kako je Avraham Avinu bio prvi ikonoklast, rušitelj ikona. Avram je utjecao na stanovnike Harana i imao je mnogo sljedbenika koji su mu se pridružili kada je odlazio na svoje putovanje u Erec Jisrael.

Rav Shlomo Glasner, unuk Chasama Sofera, piše da Avram nije bio porijeklom iz Harana. Avram je izvorno odrastao u Ur Kasdimu. Medraš opisuje kako je Avram započeo svoju cjeloživotnu borbu protiv avoda zara u Ur Kasdimu. Njemu se suprostavio Nimrod, vladajući moćnik, koji je štovao boga vatre. Nimrod je bacio Avrama u užarenu jamu da "vidim može li te tvoj B-g spasiti od moći mog boga." Medraš kaže da je Avram čudesno spašen iz te užarene peći. Neki Rišonim ovu kušnju računaju kao prvu od deset kušnji koje je Avraham Avinu podnio (prema Avos 5:3).

Mora se postaviti pitanje zašto je, očito, Avram bio uspješan u dovođenju ljudi "pod okrilje Šehine" samo u Haranu? Što se dogodilo u Ur Kasdimu? Zašto nije bio uspješan u privlačenju ljudi poimanju monoteizma u svom rodnom gradu Ur Kasdimu? Pretpostavili bismo, nakon što su bili svjedoci kako je čudesno izbjegao Nimrodov pokušaj da ga ubije, da bi ljudi u Ur Kasdimu

svakako bili spremni poslušati Avramovu poruku o Jednom B-gu i slijediti ga! Pa ipak, čini se da je Avram u svojim nastojanjima u 'kiruvu' (približavanju ljudi B-gu) uspio samo u Haranu. Zašto je to bilo tako?

Rav Shlomo Glasner daje zanimljiv odgovor. Zamislite taj prizor: okupili su se svi stanovnici grada. Nimrod je stavio Avrama na kušnju. Ljudi sjede na tribinama i gledaju. Avram skoči u užarenu peć i izađe neozlijeđen. Jedan čovjek kaže osobi do sebe: "Pazi ovo! To je nevjerojatno. Ovaj čovjek mora imati pravog B-ga!" Osoba do njega kaže "Čekaj, čekaj. Polakše malo. Ako je ovaj tip zbilja Avram ozbiljan u tome, zašto onda njegov otac još uvijek posluje s avoda zara?" Da je Avramova religija bila prava, ne bi li to

Hazal kažu da su

"duše stvorene u Haranu"

bile osobe koje je Avram "doveo pod okrilje Šehine".

prvo izvršilo utjecaja na članove njegove vlastite obitelji? A ipak, njegov otac je to odbio. Ljudi su mrmljali: "To mora da je neka sumnjiva rabota." Mora da je Avram nosio vatrootporno odijelo ili tako nešto. Prema tome, Avram nije bio jednako učinkovit "kod kuće" u Ur Kasdimu kao kasnije u Haranu, jer je u Ur Kasdimu bilo skeptika koji su pokušali raskrinkati to čudo, na temelju činjenice da Avramova uža obitelj nije bila impresionirana.

Kri U’Kesiv uči o Avramovoj osjetljivosti na privatnost njegove žene

"Odatle se preselio na goru istočno od Bet-ela i razapeo svoj šator

(va’jet ahalo)... " (Berešis 12:8). Riječ 'ahalo' u izrazu "On je razapeo svoj šator (ahalo)" napisana je alef he lamed he. Dakle, kesiv (na način na koji je napisano) zapravo znači "njezin šator", a ne k'ri (način na koji se čita) koji glasi "njegov šator". Raši to komentira rekavši da je Avram prvo podigao šator svoje žene, a tek potom svoj.

Zašto je to učinio? Levuš Ha’Ora, jedan od komentara na Rašijeve komentare, objašnjava da je Avram to učinio kako bi zaštitio cnius Sore. Ona je morala imati šator u koji se može odmah smjestiti, a ne da treba čekati na otvorenom dok on prvo podigne svoj šator. Jedna od izuzetnih Sorinih karakternih osobina bila je njezina skromnost. Hazal kažu da Avram nije ni znao kako ona izgleda dok nisu stigli u Micrajim. Njezina povučenost i smirenost nagnali su Avrama da mu postavljanje njenog životni prostor bude prioritet pred postavljanjem vlastitog šatora.

Koliko vremena je potrebno da se podigne šator? Ne govorimo tu o satima ili danima! Pa ipak, Levuš HaOrah objašnjava da je to ono što Raši govori. Avramova osjetljivost na privatnost njegove žene bila je takva da korištenjem ovog kri u’ksiva, pasuk aludira na činjenicu da je on razapeo njen šator prije svog šatora.

Svake godine spominjemo da se u Sefer Berešis radi o maksimi Ma’ase avos siman l’banim (postupci praotaca nagovještavaju postupke djece).

Ova lekcija je također Ma’ase avos siman l’banim. Židovski muž mora biti senzibilan za osjećaje i osjetljivost svoje žene.

Ovo se podudara s Gemarom u Bava Metzia 59a. Rav Chelbo kaže da čovjek uvijek mora paziti na čast svoje žene jer blagoslov u nečijem

domu prebiva samo zahvaljujući njegovoj ženi. On, kao dokaz, donosi još jedan pasuk iz ovotjedne parše: "I Avram je imao dobrobiti zbog nje" (Berešis 12,16). To znači da je poštivanje svoje žene segula za parnasa. Tako kaže Gemara!

Ovo je ironija jer svatko pod suncem želi "segula za parnasa". Gemara daje izričitu segula za parnasačovjek treba poštivati svoju ženu! Dođite i uvjerite se koliko je Avram bio pedantan za Sorinu čast - prvo je razapeo njezin šator tako da nije morala stajati dodatnih deset minuta na otvorenom.

Vidio sam zanimljivo zapažanje u seferu Darash Mordechai od Rav Mordechai Druka: Zašto je to što čovjek poštuje svoju ženu segula za parnas? Kako to funkcionira? On objašnjava da kada je Hava jela s Ec HaDaasa (Drva znanja) i zatim dala Adamu, njih su oboje bili prokleti. Njezino prokletstvo bilo je "... ti ćeš žudjeti za svojim mužem i on će vladati tobom" (Berešis 3:16). Njezina je čast time bila ugrožena jer će njezin muž sada dominirati nad njom. Dakle, ako čovjek poštuje svoju ženu i pokušava ublažiti to prokletstvo, tada će, kao mjera za mjeru, njegovo vlastito prokletstvo biti umanjeno. Koje je prokletstvo koje je dobio Adam? "U znoju lica svojega kruh ćeš jesti…" (Berešis 3:19) Drugim riječima, trebate se ušvicati za parnasu. Ako čovjek poštuje svoju ženu i ublaži njeno prokletstvo, njegovo vlastito prokletstvo će biti olakšano, i privređivanje za život bit će lakše.

Bolje biti "previše zao" nego biti "previše pravedan"

Pasuk kaže: "Došlo je so svađe između pastira Avramovih stada i pastira Lotovih stada, a Kananci i Perizijci su tada nastanjivali zemlju." (Berešis 13:7). Izbio je sukob između Avramovih i Lotovih pasti-

ra. Lotovi pastiri dopuštali su svojoj stoci da ispašu nađe na imanju koje nije bilo njihovo, zapravo kradući od vlasnika tih imanja. Avram je naredio svojim pastirima da stave brnjice stoci kada je na tuđoj zemlji kako ne bi pasla tamo gdje nije smjela.

Avram kaže Lotu: "Lot, volim te kao nećaka, ali vrijeme je da se rastanemo. Idi kojim god putem želiš, ali mi više ne možemo živjeti zajedno." To se događa. Lot putuje do Sodome.

Mora se postaviti pitanje: Avram je izvršio utjecaj na tisuće ljudi. Zašto ne može sjesti s onim tko je njegove vlastite krvi i mesa i raspraviti se s njim? Zašto ne može utjecati na Lota da uputi svoje pastire da ne kradu tuđe usjeve?

Odgovor je da je Lot smatrao da ima zakonsko pravo napasati svoju stoku gdje god želi! Pasuk naglašava: "Kananci i Perizijci su tada živjeli u zemlji." Lot je zaključio da je Avramu suđeno da naslijedi cijelu zemlju Kanaan. Na temelju B-žeg obećanja, ona ja stvarno pripadala Avramu. Avram je bio stariji čovjek koji nije imao djece. Tko će naslijediti zemlju od njega? To će biti njegov

najbliži rod, naime, sam Lot. Po ovoj iskrivljenoj logici, Lot je smatrao da samo uzima ono što će ionako uskoro biti njegovo. Zato je smatrao da nije riječ o krađi, i nije ga se moglo uvjeriti u suprotno.

Moguće je izvršiti utjecaj na ljude kada znaju da su u krivu. Ali ako ljudi vjeruju da su u pravu, razgovor s njima od jutra do sutra neće pomoći! Rav Ruderman, zt”l, znao je reći: U Kohelesu piše "Nemoj biti previše cadik... Nemoj biti previše raša." (Koheles 7:16-17). Rav Ruderman je znao pitati: "Što je gore?" Odgovorio bi, bolje je biti previše raša nego previše cadik. Kad je osoba zla, ona zna da je zla, i zna da se treba promijeniti. Ali osoba koja sebe smatra cadikom nikada ne razmišlja o mogućnosti da je u krivu i da bi se i ona trebala promijeniti. S takvima je nemoguće razgovarati. Lot je bio klasičan primjer toga. Osjećao je da mu je "al pi din" (po zakonskom pravu) dopušteno napasati svoju stoku na tuđoj zemlji. Dakle, nije bilo šanse da ga se odgovori od toga.

Avram je to shvatio. Stoga se oprostio od svog nećaka i rekao: "Lote, ti idi svojim putem, a ja ću svojim."■

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Uspješnost kiruva "na putu",

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dar stvaranja vlastitog puta

Abrahamu B-g kaže da napusti svoju zemlju. On ne oklijeva, znajući da samo zato što ne razumije

B-žje razloge, ne znači da B-g nije u pravu. Nakon dolaska u zemlju Kanaan, nastaje glad i Abraham odlazi u Egipat, ponovno učeći nešto vrlo važno: ako ideš s B-gom, stvari će na kraju funkcionirati – ali to će biti u B-žje vrijeme i na Njegov način, a ne nužno na tvoj.

On se vraća u Kanaan i zajedno sa nekolicinom svojih slugu ide u rat protiv 4 moćne vojske kako bi oslobodio svog nećaka. S B-gom na svojoj strani, kako bi mogao izgubiti?

Abraham je blagoslovljen sinom, Jišmaelom – ocem arapskih naroda. On obrezuje sebe i svoje kućanstvo (mora da je imao mirnu ruku za 99godišnjaka, osobito stoga što je živio u brončano, a ne u željezno doba pa njegov nož nije bio toliko oštar) te napokon dobiva vijest o tome da će mu se uskoro roditi drugi sin koji će nastaviti njegovo nasljedstvo probuđenja svijeta na etički monoteizam.

Ponovo i ponovo, B-g kuša Abrahama – ukupno deset testova. Kao što nam rabini kažu, 'kako bi pokazao Svoju veliku ljubav prema Abrahamu'. On mora ostaviti svoje društvo i putovati u stranu zemlju. Zatekla ga je glad. Njegova žena mu je oduzeta – dva puta! Dane su mu upute da ubije svog vlastitog sina…

Na prvi pogled, ako je to ljubav, ja bih radije vidio postoje li neke alternative!

Ali ako dublje promislim, mislim da shvaćam. Jer vjerujem da najutjecajniji roditelji neprestano 'testiraju' svoju djecu i stavljaju izazove pred njih.

Bio sam blagoslovljen provesti neko vrijeme sa mojom predivnom kćerkom i njenom predivnom kćer-

kom te sam nakon toga razmišljao. Poput Tevjea, mislio sam si kako bih volio biti bogat čovjek tako da ih čitavog njihovog života mogu obasipati darovima i činiti ih sretnima. No, onda sam razmišljao dalje. Ako bih imao mnogo novaca za trošenje, što bih im kupio, a što već nemaju? Možda auto? Ali svakako, pomislio sam, ako je njihova sreća moj cilj tada bi im mnogo više sreće donijelo da sami rade za taj auto i kupe ga, umjesto da im ga ja kupim. I ta ista logika primjenjiva je na gotovo sve.

Zadovoljstvo života nije u primanju, nego u stjecanju. Ono je u rastu i razvoju, u preuzimanju odgovornosti i postignućima koja dolaze kao rezultat toga.

Ne, ja ne želim bezrezervno davati svojoj djeci. Štoviše, ja želim stavljati izazove pred njih. Za njihovo vlastito dobro.

Tako, poslat ću ih, makar se opiru i vrište, prvi dan u školu. I neću im kupiti sladoled prije večere, bez obzira koliko me nagovarali. Igrat ću s njima 'dosadnu' društvenu igru, umjesto da ih pustim da se igraju na

tabletu cijeli dan. I dovući ću svoju kćer, kao što sam to učinio prošlog ljeta, na vrh vodopada, iako me mrzi zbog toga jer je bila sigurna da će umrijeti od 'pucanja pluća' prije no što stignemo.

Testovi i izazovi su ono što život čine vrijednim; oni nam daju ona najdublja zadovoljstva. Mogu biti neugodni u tom trenutku. Ali jednom kada bol prođe, oni nas čine time što jesmo. U trenu kad je moja kćer stajala na vrhu vodopada (sa potpuno funkcionalnim plućima, samo da dodam), bila mi je duboko zahvalna što sam ju doveo tamo.

Zato je istina da je od najvećeg značaja za roditelje kada 'testiraju' svoju djecu, kada stavljaju izazove pred njih. Ulagati u njih i osigurati sve njihove potrebe je veliko iskušenje. Jer iz svoje ljubavi prema njima mi mrzimo vidjeti da im nešto nedostaje. Ali vidjeti ih kako stoje na svoje dvije noge i stvaraju svoje vlastite živote je upravo ono što je svrha roditeljstva. Dozvoliti im da se muče – kako bi mogli nadvladati. Pustiti ih da okuse gorčinu neuspjeha, kako bi razumjeli i cijenili slatkoću vlastitog uspjeha.

Kad razmislim, za razliku od Tevjea, ja ne želim biti bogat čovjek. Drago mi je što svojoj kćeri ne mogu kupiti auto. Jer bih joj, čineći to, oduzeo zadovoljstvo toga da sama kupi svoj auto.

Tako i B-g čini, sa Abrahamom, i zapravo sa svakim od nas. U Svojoj ljubavi prema nama, On nam daje najveći dar koji nam može dati. Dar stvaranja vlastitog puta u životu; suočavanja sa izazovom, nadvladavanja – i osjećaja da sam zbog toga veoma stvarna osoba.

Šabat šalom■

Prevela Anja Grabar

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Razvijanje vjere

I on je imao povjerenja u B-ga, i B-g mu je to ubrojao kao pravednost (15,6)

Tora nam govori da je B-g smatrao da je vjera patrijarha Abrahama dostojna zasluga. No razmislimo na trenutak. Da se B-g obratio bilo kome od nas, ne bismo li i mi imali nepokolebljivu vjeru? Na koji je način Abraham vrijedan hvale zbog vjere u B-ga s kojim je izravno komunicirao?

Ovo se pitanje također postavlja o Mojsiju. Kako je Mojsije mogao ispuniti micvu vjere u B-ga kada je bio u izravnom kontaktu s njim? Mi nemamo vjeru da postoji mjesec ili da su dva plus dva četiri. Ono što vidimo ili razumijemo ne traži čin vjere.

Odgovor je dao R' Mordechai iz

Lechovitza, koji je citirao Talmud da će na Sudni dan osoba upitati: "Jesi li poslovao u vjeri? (Šabos 31a). To se obično shvaća kao pitanje je li netko pošteno poslovao. R' Mordechai je rekao da ovo ima dodatno značenje. Kada osoba vrši poslovnu transakciju, ona pregovara i na sve načine pokušava povećati svoju dobit. Ona se ne zadovoljava oskudnim dobitkom. To je ono što će čovjek biti upitan na Sudnji dan: Jesi li poslovao u vjeri?", tj. jeste li učinili sve što je bilo moguće da povećate svoju vjeru ili ste samo prihvatili što god vam je bilo ponuđeno?

Abraham i Mojsije sklapali su poslove u vjeri. Oni su, naravno, znali da postoji B-g. Nisu morali vjerovati u Njegovo postojanje. Ali nastojali su ojačati svoju vjeru dolazeći do sve veće spoznaje B-ga, vjerujući

čak i ono što o B-gu nisu mogli vidjeti.

Neki ljudi svoju vjeru u B-ga uzimaju zdravo za gotovo. Naravno da vjeruju da postoji B-g. Ali možda nisu otišli dalje od toga da pokušaju sve više i više saznavati o B-gu. Na raspolaganju su nam velika djela da povećamo našu vjeru i proširimo svoje poimanje B-ga. Ako to ne učinimo, nećemo imati što odgovoriti na Sudnji dan kada će nas se pitati: "Jeste li nastojali poboljšati kvalitetu svoje vjere? Jeste li poslovali u vjeri?"

Da se B-g obratio bilo kome od nas, ne bismo li i mi imali

nepokolebljivu vjeru?

Na koji je način Abraham vrijedan hvale zbog vjere u B-ga s kojim je izravno komunicirao?

Ispunjenje proročanstva

Anđeo joj B-žji reče: "Evo, zatrudnjet ćeš i roditi sina; nadjenut ćeš mu ime Išmael, jer B-g je uslišao tvoju molitvu. I on će biti neukrotivi pljačkaš ljudi; njegova ruka bit će protiv svakoga i svačija ruka protiv njega" (16,11-12)

Proročanstvo o Išmaelu, praocu Arapa, nažalost se obistinilo. Točan prijevod anđelovih riječi je: "On će biti divlji magarac od čovjeka."

Prije mnogo godina, Chafetz Chaim (1838- 1933) je rekao da su riječi Tore nepromjenjive. "Išmaelovi potomci uvijek će biti neukrotivi. Čak i

ako ih nacije svijeta pokušaju civilizirati, to će biti uzaludno. Išmael je neukrotiv. Ako će biti odvjetnik, bit će divlji odvjetnik. Ako će biti profesor, bit će divlji profesor. Njegovo divljaštvo nikada neće biti nadvladano." Nakon što je izgovorio ove komentare, Chafetz Chaim je rekao: "Jao! Tko zna što će Išmael učiniti našem narodu na kraju dana!"

Postoji još jedno proročanstvo u izvanrednom tumačenju Onkelesa, napisanom prije 2000 godina. Hebrejski tekst "njegova ruka protiv svih i svačija ruka protiv njega", Onkeles prevodi kao: "On će ovisiti o drugim narodima i drugi narodi će ovisiti o njemu." Ovo je napisano eonima prije nego što je postojala potreba za naftom i prije nego što se znalo da se nafta nalazi u arapskim zemljama. Nije bilo logičnog razloga za pretpostavku da će drugi narodi ovisiti o Išmaelu. Hebrejski ni na koji način nije podložan ovom tumačenju, i samo je B-žanski duh proroštva omogućio Onkelesu da napravi ovakvo tumačenje.

Još jedno predviđanje dao je R' Yaakov Baal HaTurim prije nekih 800 godina. Posljednji stih u Haje Sara (Postanak 25:18) odnosi se na Išmaelove potomke, i kada navodi gdje su živjeli, Tora koristi izraz, "nad svom svojom braćom pao je." Već sljedeći stih je, "Ovi su potomstvo Izaka, sina Abrahamova." Baal HaTurim komentira blizinu ova dva stiha: Na kraju dana, kada Jišmaelovi potomci padnu, doći će do uspona Davidovog potomka, iz Izakovog potomstva."

Kako li su jasna ova proročanstva! ■

Strana

Rabbi YY Jacobson:

S 90 godina, jedan je čovjek preokrenuo svoj život

B-g govori svakoj duši; jedan čovjekjetočuo

Rambanovo pitanje

Nahmanides, Rabbi Moshe ben Nachman (1194. – 1270.), poznat kao Ramban napisao je jedan od najvažnijih komentara Tore. Njega se smatra jednom od najvećih srednjovjekovnih ličnosti u židovskom svijetu izuzetnim učenjakom, filozofom, liječnikom, kabalistom i biblijskim komentatorom. On je odrastao i veći dio života proživio u Gironi, u Španjolskoj. Pred kraj života bio je prisiljen napustiti Španjolsku (nakon pobjede u raspravi protiv Pabla Christianea, Židova koji se obratio na kršćanstvo, 1263. godine) i preselio se u Jeruzalem. Također ga se smatra važnom osobom u ponovnom uspostavljanju židovske zajednice u Jeruzalemu nakon što su ga križari uništili 1099. godine.

Ramban je među nekoliko komentatora koji se usredotočuju na strukturu hebrejske Biblije. Većina komentatora usredotočuje se na značenje stiha, priče ili zakona; no Ramban se, osim toga, usredotočuje i na strukturu Tore.

Nahmanides postavlja fascinantno pitanje o početku ovotjednog odjeljka, Leh leha. Gdje je biografija?

Tanah nas neprestano upoznaje s novim likovima koji preuzimaju različite uloge i ispunjavaju različite zadatke. Prije nego što počnemo slušati njihovu priču, on nam kaže nekoliko riječi o njihovom porijeklu kako bi nam dao kontekst i omogućio nam da shvatimo zašto su odabrani za tu ulogu.

Uzmimo, naprimjer, Noaha. Tora ne započinje svoju priču govoreći nam da mu je B-g rekao da izgradi arku i spasi sebe i svoju obitelj od potopa. Tora nam prvo daje informacije o sredini iz koje dolazi. "Zemlja je bila pokvarena. I Noah je našao milost u B-žjim očima. Ovo je priča o Noahu. Noah je bio pravedan čovjek, čestit je bio u svojoj gen-

eraciji. Noah je hodio s B-gom." Tek tada nam Tora kaže da je B-g razgovarao s Noahom o potopu i dao mu upute da izgradi arku. Sada razumijemo zašto baš on.

Uzmite Mojsija. Tora ne počinje svoju priču rekavši nam da se B-g pojavio jednog dana u njegovom životu i pozvao ga da izbavi ljude. Prvo, saznajemo njegovu povijest. Odrastao je u faraonovoj palači; zatim saznajemo kako je spasio Židova od Egipćanina koji ga je na smrt tukao, pa kako je pokušao spriječiti dva Hebreja u svađi i kako je spasio mlade žene od pastira koji su ih maltretirali kod midjanskog zdenca. Kad je Mojsije izabran, mi već znamo da je ovdje čovjek koji je kraljevski odgojen (koji poznaje kako funkcionira palača) i ima moralne hrabrosti. Razumijemo zašto on.

Isto vrijedi i za Samsona, Samuela, Davida i Jeremiju. Njihova priča ne nastaje iz vakuuma.

Postoji jedna iznimka u cijelom Tanahu, a vjerojatno je to njegova najvažnija figura: Abraham.

"B-g je rekao Abramu, 'Idi k sebi, iz svoje zemlje, iz svog rodnog mjesta i iz kuće svoga oca u zemlju koju ću ti pokazati. I učinit ću od tebe velik narod, blagoslovit ću te, učinit ću tvoj ime velikim, i ti ćeš biti blagoslov… sve će obitelji na zemlji biti će blagoslovljene kroz tebe.'"

Zašto Abraham? Zašto je on izabran? Što je on učinio da zasluži ovaj poseban poziv od B-ga? Tora ne govori ništa o Abrahamu prije ovog susreta. Sve što nam je rečeno na kraju Noaha je da je čovjek po imenu Terah imao tri sina, Nahora, Abrahama i Harana; Haran je umro dok mu je otac bio živ. Nahor je oženio ženu po imenu Milka, a Abraham je oženio ženu po imenu Sarej, koja je bila nerotkinja. To je to. Što se nas tiče, Abraham je običan čovjek koji živi u Haranu, u današnjem Iraku.

A onda, odjednom, kao iz vedra neba, Tora nam kaže kako je B-g razgovarao s Abrahamom, rekao

mu da napusti svoju zemlju i preseli se u novu zemlju, Kanaan, i obećava mu da će on promijeniti svijet! B-g mu kaže da će roditi veliku naciju i da će svi narodi postati blagoslovljeni od njega; B-g mu obećava zemlju Kanaan kao vječnu baštinu i pretvara ga u oca nove civilizacije, koja ima zadaću da promijeni krajolik planete. Sav ostatak Tore ovisi o ovoj uvodnoj zapovijedi Abrahamu.

Zašto on?

Dakako, Talmud i Midrašim nude brojne priče o Abrahamovoj mladosti, njegovoj potrazi za istinom, njegovoj beskrajnoj radoznalosti i čežnji da otkrije podrijetlo postojanja; njegova bitka sa sunarodnjacima i kraljem; njegovo žrtvovanje za istinu i uvjerenja koja je zastupao. Ipak, iz biblijskog teksta ovo se čini kao slučajan odabir! Čak ni jedna pripovijest nije ispričana o Abrahamovim jedinstvenim vrlinama kako bi se naglasila njegova veličina. Ne postoji niti jedan stih koji govori o njegovoj veličini.

Ovo je oštroumno pitanje koje postavlja Ramban.

Jedan čovjek je to čuo

Ponuđeni su mnogi odgovori. Danas ću podijeliti uvid Sefas Emesa, Rabbi Yehude Leib Altera, trećeg Gerer Rebbea, na temelju učenja Zohara. On je kratak, jednostavan i dubok.

Riječi "Leh leha" B-g zapravo izgovara svakoj osobi, uvijek. No samo je Abraham čuo taj poziv.

Tora ne govori o Abrahamovoj povijesti kako bi objasnila zašto mu se B-g obratio, jer B-g nije govorio (samo) njemu; B-g je to govorio, i govori, svakoj ljudskoj osobi. "Idi k sebi, iz svoje zemlje, svog rodnog mjesta i doma svoga oca, u zemlju koju ću ti pokazati" B-žanski je poziv svakoj duši.

Komunikacija je veza između dvije osobe. Ako ja govorim, a ti ne (nastavak na stranici 27)

i Abraham

Nakon što je Abraham porazio Hedarla'omera i njegove kraljeve saveznike, pozdravio ga je Malki-Cedek, svećenik-kralj Jeruzalema:

"Malki-Cedek, kralj Salema, iznio je kruh i vino. On je bio svećenik B-ga, Svevišnjeg." (Post 14:18) Tko je bio Malki-Cedek? Kakav je značaj ovog susreta?

Šem gubi svećeništvo

Učenjaci su svećenika-kralja Salema identificirali kao Šema, Noinog sina. Međutim, svojim nesretnim pozdravom Abrahamu, Šem je zauvijek izgubio svećeništvo.

"Sveti je želio da svećeništvo potječe od Šema. Ali kada je Šem blagoslovio Abrahama prije nego što je blagoslovio B-ga, svećeništvo je preneseno na Abrahama. Abraham je upitao: ‘Je li ispravno blagosloviti slugu prije nego što se blagoslovi njegovog Gospodara?’ B-g je Abrahamu odmah dao svećeništvo... To je ono što je zapisano: ‘Bio je svećenik B-žji.’ On [Malki-Cedek] je bio svećenik, ali njegovi potomci nisu." (Nedarim 32b) Ovaj prijenos svećeništva ima duboko značenje, jer suprotstavlja različite pristupe ovih dviju velikih osoba, Šema i Abrahama.

Šem je nazvan Malki-Cedek, doslovno "pravedni kralj". On je istaknuo osobinu cedeka - pravednosti i dostojanstva. Abraham se, s druge strane, isticao u hesedu i dobrohotnosti. Nastojao je doprijeti do drugih, izvršiti utjecaj na njih i pomoći im čak i više nego što zaslužuju.

Šem je naglasio svojstvo B-žje transcendentnosti. Bio je "svećenik B-ga, Svevišnjega". Njegov B-g je bio uzvišen daleko izvan dosega čovječanstva. Konačni i beznačajni, mi ne možemo početi oponašati B-ga, a

B-žanstvo ne može izravno utjecati na nas. Za Šema, da bi se pristupilo B-gu potrebno je izabrati dostojnog posrednika. Stoga se u tekstu ističe da je samo on bio svećenik. Samo je sveta osoba Šemove veličine mogla poslužiti kao most između B-ga i Njegovih stvorenja. Budući da Šemovi potomci nisu postigli potrebnu duhovnu razinu, oni nisu mogli naslijediti Šemovo svećeništvo.

Uključivo Abrahamovo svećeništvo

Tora, s druge strane, na svakog pojedinca gleda kao na biće stvoreno na B-žju sliku. Svi smo sposobni povezati se s našim Stvoriteljem. Koja je onda funkcija kohena (svećenika) u Tori? Kohen nije posrednik, već on okajava i čisti ljude, osposobljavajući ih da izravno pristupe B-gu. Ovaj oblik svećeništva mogao je potjecati samo od Abrahama, od njegove osobine heseda i iskrene želje da pomaže drugima.

Abraham je razvio svoju posebnu osobinu heseda kroz dvije micvot spomenute u ovom dijelu Tore: brit mila (obrezanje) i naseljavanje Zemlje Izraela. Obje zapovijedi učvrstile su njegovu povezanost s budućim naraštajima. "Ovo je moj savez koji moraš držati između mene i tebe i potomstva tvojega" (Post 17,10). Te su zapovijedi omogućile Abrahamu da se usredotoči na svoj primarni cilj: brigu za druge i pripremu puta za buduće generacije.

Općenito, micvot služe za povezivanje i ujedinjenje. Riječ micva דעעצ( ) dolazi od korijena

što znači 'zajedno' ili 'tim'. Micvot su usmjerile Abrahamove duhovne napore prema budućoj zajednici njegovih potomaka, a preko njih i cijelog svijeta.

Abrahamov žrtvenik

Pažljivo čitanje teksta otkriva veliku promjenu koja se dogodila u Abrahamovoj službi B-gu. Kada je Abraham prvi put stigao u zemlju Izrael, sagradio je žrtvenik i posvetio ga "B-gu koji mu se ukazao" (Post 12,7). Ovom posvetom izražena je Abrahamova zahvalnost za njegova osobna duhovna postignuća. "B-gu koji mu se ukazao" - samo Abrahamu, svetom proroku u njegovom privatnom duhovnom svijetu.

Nakon što je ispunio B-žju zapovijed i proputovao zemlju, Abraham se vratio žrtveniku kojeg je sagradio. Ovaj put, međutim, Abraham je "zazvao u B-žje ime" (Post 13,4). Kao što je Maimonides objasnio, "Ljudi bi se okupili oko njega i ispitivali ga o njegovim riječima, a on bi svakome objašnjavao u skladu s njegovim mogućnostima" (Zakoni idolopoklonstva 1:13). Sada, Abraham "zaziva u B-žje ime". Objavio je vjeru u jednog B-ga. Ovo odražava bit Abrahamove nove misije: dopiranje do drugih u B-žje Ime.

Šem/Malki-Cedek je, pak, ostao na razini cedeka, bez javnog poziva. "On je bio svećenik B-žji. " Bio je svećenik, ali ne onaj svećenik. Bez određenog člana, slova ה Šem je bio samo svećenik za sebe, bez veze s drugima. Umjesto toga, Abrahamovom je imenu dodano slovo ה što ukazuje na univerzalnu prirodu njegove misije. Od Avrama on je postao Avraham –

ןֹומֲה בַא otac mnogih naroda – približivši cijeli svijet B-gu.

"B-g se zakleo i neće to povući: ti si svećenik zauvijek, prema riječima Malki-Cedeka." (Psalmi 110:4).■

(Prilagođeno iz Shemu'ot HaRe’iyah 8: Lech Lecha 5690/1929)

Rabbi Chanan Morrison, Rav Kook Torah: Malki-Cedek

Rabbi Dovid Goldwasser:

"Avraham uze svoju ženu … i sve duše koje su stekli u Haranu…" (Berešit, 12,5). Raši ističe da je Avraham Hašemu približio muškarce, a Sara je dovela žene pod okrilje božanske Prisutnosti. Tora to (njihovo djelovanje na ljude) tumači kao da su oni "napravili" te duše.

Rabeinu B'haje primjećuje u Sefer hovos Halevavos da čak i najveći hasid koji je postigao najvišu razinu tikun hanefeša (popravljanja duše) –što ga je dovelo bliže anđelima –ipak još nije dostigao razinu onog pojedinca koji je mezakeh harabim (radi u ime zajednice i dobiva zasluge za njih). Onaj koji uči ljude i vodi ih putovima Tore, onaj koji pomaže drugima da isprave svoje živote i dovodi ih bliže Hašemu, osigurava da se višestruko povećaju njegove vlastite zasluge.

To se može usporediti s dva trgovca koji su došli prodati svoju robu. Prvi je imao jedan predmet koji je kupio za 10 zlatnika, a sad bi ga mogao prodati za 100, dakle desetostruko više nego što ga je platio i tako bi ostvario veliki dobitak. Drugi trgovac je imao mnogo stvari i mogao bi dobiti 10.000 zlatnika za svaku, što je također desetostruko više nego što je za svaku stvar platio. Njegova zarada je očito daleko veća od one prvog trgovca. Slično tome, onaj koji unapređuje vlastitu dušu uz pomoć Tore, midot i dobrih djela, stekao je veliku zaslugu. Ali onaj tko je ispravio mnoge duše i pomogao im pronaći Hašema, zaslužio je daleko više.

Jednom je Avraham Avinu ugostio nekog devedesetogodišnjaka i počastio ga kraljevskom gozbom. Kad je završio, starac se ustao i zahvalio Avrahamu na gostoprimstvu. Avraham mu je rekao da zahvali Hašemu, Stvoritelju svijeta, a

ne njemu. Čovjek je izvadio iz džepa malog idola, poljubio ga i privio uz sebe. Avraham Avinu je utrošio više od šest sati u nastojanju da prosvijetli tog čovjeka i ukaže mu na Stvoritelja svijeta, a on je na kraju svega opet izvukao idola i poljubio ga. Avraham je otpravio čovjeka.

Odmah se pred njim pojavio Hašem i rekao mu: "Dragi moj Avrahame, devedeset godina strpljivo čekam da taj starac krene drugim putem i pokaje se, a ti si se iznervi-

Tko jednu osobu dovede pod okrilje Šehine

(B-žanske prisutnosti),

Tora smatra kao da ga je stvorio i donio na svijet

rao nakon samo šest sati?"

Avraham je krenuo za starcem, te ga nagovorio da se vrati i prenoći kako bi izbjegao susret s nekom od divljih životinja. U jutro se Avraham opet velikodušno pobrinuo za svog gosta, a onda sate i sate utrošio podučavajući posjetitelja o Stvoritelju svijeta. Nakon dužeg razgovora čovjek je bacio idola na tlo i razbio ga. Avraham Avinu je uspješno do-

dao još jednog vjernika Hašemovom popisu imena. Toliko je velika to micva, da Tosefta u Hurios komentira: tko jednu osobu dovede pod okrilje Šehine (B-žanske prisutnosti), Tora smatra kao da ga je stvorio i donio na svijet.

Da bi se nekog dovelo na ispravnu stazu, Rambam preporuča da treba oplemeniti njegov karakter. Gaon rabin Simha Wasserman primjećuje da čovjeka ne treba odgurnuti s obje ruke, nego, kao što piše Talmud Jerušalmi, odgurnuti ga lijevom rukom, a privući bliže s desnom. Kako to postići? Rabin Simha objašnjava da odgurnuti nekoga, stvara razmak. Međutim, ako ga se istodobno privlači bliže, onda ga se zapravo okreće. Kad je netko mekarev (približava Hašemu) nekog drugog, on mora naći pristup koji će preokrenuti smjer, inače neće imati uspjeha u svojim nastojanjima. Jecer hara, što ga je stvorio Gospodar svijeta, ometa čovjeka i otežava promjenu, ali Hašem je stvorio i Toru kao protuotrov; ona osposobljuje osobu da promijeni i usavrši svoje midot i olakša prijelaz približavanja Hašemu.

Vezano uz to, Hofec Haim je sav svoj život posvetio da bude mezake harabim kroz svoje prekrasne sefarim, njegova izvrsna predavanja učenicima i javnosti. Jednom je na kraju predavanja jedan stariji čovjek prišao Hofec Haimu i rekao: "Znajte da je vaša draša o činjenju heseda drugima, ostavila na mene dubok dojam." Hofec Haim mu je odgovorio: "Ne znam je li sva moja publika osjetila nadahnuće, ali bilo je vrijedno truda ako je moj veliki napor i trud ostavio dojam bar malo na tu jednu osobu."

Komentar rabina Simhe Wassermana u pogledu kiruva je temeljni

(nastavak

pristup koji stalno prakticiraju naši Gedolim

Joni Harris je bio osobenjak kojeg su mi davno predstavili, još sam bio bahur. Po njegovom izgledu lako se moglo zaključiti da je problematičan tinejdžer, ali ja nisam bio upoznat s pojedinostima. Sjedeći kraj mene, svakodnevno bi proveo sa mnom sat ili dva iako nije pokazivao nikakvo zanimanje za poduku. Naš odnos, ako ga se tako može nazvati –bio je različit, u skladu s njegovim promjenjivim raspoloženjima. Krajem godine Jonijeve posjete naglo su prestale i činilo se da nitko o njemu ništa ne zna.

Ipak, bio sam iznenađen kad me negdje sredinom ljeta Joni nazvao u kampus. Rekao je da mu je roš ješiva dao moje podatke i onda mi krenuo govoriti kako je bio u ozbiljnoj nevolji i da ga je otac izbacio iz kuće. "Zaista moramo razgovarati," rekao je. "Mogu li doći k tebi?"

Budući da je odbio obratiti se nekom prikladnijem, složio sam se da

s 24.

slušaš, ili ne čuješ, ja ti ne govorim. "B-g je razgovarao s Abrahamom," ne zato što je B-g govorio Abrahamu, već zato što je Abram slušao. On je mao emocionalnu, psihološku i duhovnu "antenu" koja mu je omogućila da u sebe prihvati B-žanski poziv.

"Ova osoba stvarno razgovara sa mnom", izraz je koji mi upotrebljavamo. Možda ona razgovara i s drugima, ali nekako s njegovim učiteljem ja znam kako slušati; ja shvaćam. "Ptica mi se obratila" je neuobičajen izraz - ne zato što ptice ne razgovaraju sa mnom; ptice koje se gnijezde na drveću iza mog doma razgovaraju sa mnom cijelo vrijeme, kao i gazele, mrmoti, kornjače, drveće, pa čak i kamenje. Govore, odišu energijom, životom, porukama,

se sretnemo sutradan. Sljedeća dvadesetčetiri sata me je mučilo kakav plan da smislim.

Joni je bez napora sa mnom razgovarao, ali kao da je izgledao malo sablasnije, a pogled mu je bio "staklen." Na kraju je priznao da se počeo drogirati, priuštio mnogo nevolje roditeljima što je u konačnici rezultiralo time da je postao beskućnik.

Joni je mrmljao, a meni je u glavi jedna misao smjenjivala drugu s obzirom na prividno beznadnu situaciju u kojoj se našao. U tom sam trenutku primijetio dva djelatnika (kampusa) kako ulaze u auto, pa sam se prisjetio prethodnog plana o kojem su razgovarali da se nađu s prethodnim Skulener rebeom koji je bio u posjetu u blizini.

"Joni, dođi! Trk do parkinga!" S nestrpljivim pokretom koji je pokazivao da neću prihvatiti nikakav argument, počeo sam trčati prema autu, dok je Joni za mnom nesigurno poskakivao.

Par sekundi kasnije bili smo na putu. Bilo je jasno da Jonija uopće ne zanima neki "fanatični rabin," ali izazvavši ga da se odupre prilici, pokušao sam situaciju "prošarati" smislom za pustolovinu.

Čekali smo i čekali jako dugo. A onda nas je Rebe primio. Njegov unutarnji sjaj obasjavao je oskudno namještenu sobu, a toplina obavila Jonija poput udobne deke. Iskreno zanimanje za život tog napaćenog mladića opustio je Jonija i omogućio mu da na par minuta s njim podijeli svoju tjeskobu, zbunjenost i bol. Kad ih je dolazak Celemer rebea prekinuo, dao je znak Joniju da mu priđe bliže. Rekao mu je da se ošiša, a onda se taj uvaženi cadik sagnuo nad uplakanog mladića i poljubio ga u čelo.

Tri burna mjeseca kasnije, Joni me obavijestio da je krenuo u Erec Israel oboružan odlučnošću i najboljim željama Skuliner rebea.■

Prevela Dolores Bettini

pjesmama, kemikalijama i mirisima, ali ja ne čujem što oni imaju za reći. Nedostaju mi alati da razumijem njihovu glazbu, pa mi se ne obraćaju.

B-g govori svakome od nas. A Njegova poruka je: Leh leha. Kreni dalje. Izađi iz svoje kolotečine. Iskorači iz svojih predrasuda, slijepih točaka, strahova, nesigurnosti, trauma i svih glasova koji te ograničavaju i pretvaraju u ograničeno i strašljivo ljudsko biće. Otvori se B-žanskoj ekspanzivnosti; proširi svoje horizonte i postani veći od sebe. Dopusti sebi da kreneš na putovanje prema odredištu koje je B-g stvorio za tebe, čak i ako to znači odreći se svega što ti je poznato.

Odmakni se od svog površnog ja i otvori se B-žanskom beskrajnom

svjetlu u srži svog bića. Stvori promjenu paradigme iz usredotočenosti na sebe na usredotočenost na beskonačnost. B-g poziva svakoga od nas i kaže: Iskorači iz svoje uske perspektive i počni sagledavati stvari iz Moje perspektive, iz perspektive konačne istine i beskonačnog jedinstva. Izađi iz svoje uske sebične orbite i promijeni svijet! I time ćeš doći do sebe, do svoje najdublje srži.

To je poziv svakom ljudskom srcu, ali Abraham je bio taj koji je čuo poziv – i postupio prema njemu. Znate li zašto je Abraham postao osoba kojoj je B-g izgovorio ove sudbonosne riječi? Zato što ih je čuo!

(nastavak na stranici 29)

s 26. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Spašavanje duša

(nastavak

stranice) Rabbi YY Jacobson S 90 godina, jedan je čovjek preokrenuo svoj život

Rabbi Shlomo Carlebach:

Činjenica je da se ne može biti prorok bez iznimne, nevjerojatne, beskonačne maštovitosti. Čovjek koji nema mašte nikada ne može biti prorok. Možete biti najsvetiji čovjek na svijetu, ali ako nemate mašte – ne ide. Što je zapravo sveta duša? Onaj tko ima veliku maštovitost. Pogledajte Reb Nahmanasamo da se izmisli priča o sedam prosjaka potrebna je najsvetija maštovitost na svijetu. Ili priča o gospodaru molitve. Kakva mašta, zar ne? U čemu je razlika, ne kritiziram ovdje, između velikih svetih rabina koji su poznavali samo gemoru i onih koji su bili veliki kabalisti? Sposobnost stvaranja predodžbi. Što vam je mašta aktivnija, to se osjećate bliže tajnama svijeta. Prava je istina da vam je za primjereno učenje gemore također potrebna najviša razina mašte koju možete upotrijebiti u svakoj riječi gemore. Ali to je onda ako ste već na visokoj razini, jer tada to također postaje tajna. Svetost duše je zapravo svetost maštovitosti. Što je čovjek koji je stvarno vezan za ovaj svijet imaginacije? U čemu se zapravo sastoji vjerovanje u Mašijaha ili ne vjerovanje u Mašijaha? To je pitanje imaginacije, zar ne? Čovjek kaže, slušaj, ja vidim svijet. Ljudi vjeruju u novac, ljudi vjeruju u rat. A ti mi kažeš da će jednoga dana iznenada doći Mašijah i to na magarcu! - zapuhati će u neku trubicu, i cijeli će se svijet strčati k njemu, i svi će reći, recimo, "Šalom Alehem!" To je ludo! To je pitanje imaginacije. Ako vam mašta dobro radi, zašto ne? U tome je sva mudrost. Zašto ne?

Zašto noću sanjamo? Zato što je noću jedino što imamo mašta. A najbolja "posuda" za snove je mašta.

Reb Nahman kaže da ono najvišenajsnažnija predodžba koju si trebate predstaviti, je da vjerujete da je B-g stvorio nebesa i zemlju, i da vjerujete da vam je stvaranje predodžbe uistinu potrebno.

Pogledate na svijet i vidite jedan čvrst svijet, vama je potrebna najsnažnija i najsvetija imaginacija da je B-g stvorio nebo i zemlju. Reb Nahman kaže da su svi sveti cadikim, svi sveti ljudi, imali tu snažnu moć predočavanja. I ako imate tu silnu maštu, ne samo da možete usniti snove, već ih možete i tumačiti, pa čak i uzdići snove nekoga drugoga.

Ali ja mogu plakati s tobom

Jednom je neki čovjek došao kod svetog R. Yitzhaka Vorkera i plačući rekao: "Rebe, ja sam mamaš, zaista, očajan. Dijete mi je tako bolesno, da bi moglo, ne daj B-že, umrijeti. Rebe, preklinjem vas da molite za mog sina da ozdravi."

R. Vorker je sjedio sasvim mirno. Zatvorio je oči i neko se vrijeme ljuljao naprijed - natrag. Onda je pogledao tog jidelea (Židova) i tužnim glasom rekao: "Jako mi je žao što vam moram reći, ali Nebeska Vrata su tako čvrsto zatvorena da ja ne mogu ništa napraviti da ih otvorim. Možda da se vratite kući."

Otac je zario glavu u svoje dlanove i počeo ridati. Ali što je mogao učiniti? Popeo se na svoja kola i krenuo kući plačući cijelo vrijeme. Putovao je nekih pola sata kada je odjednom začuo zvuk drugih kola koja su jurila za njim. Okrenuo se. Bio je to sam Sveti Vorker.

Rebe se zaustavio pored jidelea (Židova) i rekao: "Zaustavite ovdje svoja kola. Imam vam nešto za reći". Zaustavili su svoje konje, Vorker je pomogao ocu da siđe s kola i sjeli su zajedno u travu pored ceste.

"Kada ste otišli," R. Yitzhak je nastavio…, "Nisam mogao prestati misliti o vama i vašem sinu. Bili ste tako tužni – to mi je mamaš, stvarno, slomilo srce. Tada sam shvatio, možda neću biti u mogućnosti da pomognem vašem dječaku, ali najmanje što mogu učiniti je da plačem s vama."

I Vorker je zagrlio jidelea (Židova), sagnuo svoju svetu glavu i počeo ridati iz dubine svog srca.

Na svoje veliko iznenađenje otac je shvatio da je Rebe jače plakao zbog njegova sina nego što je on sam ikada plakao za bilo čim čitavog svog života. Zato je počeo plakati još jače.

Dva čovjeka su sjedila plačući zajedno dugo vremena. Iznenada je Rebe podigao glavu, obrisao suze i nasmiješio se. Zatim se glasno nasmijao.

"Imaš li možda vina u kolima?" upitao je zabezeknutog oca.

"Da, imam."

"Onda ga brzo donesi," rekao je Vorker srdačnim glasom. "Trebamo reći lehajim!"

Jidele nije imao pojma što se događa, ali je žurno otišao da donese vino i dvije čaše. Vorker je ulio vino za obojicu: "Lehajim moj prijatelju, lehajim!" I zbunjeni otac je ponovio, "Lehajim "

"Znam da sigurno misliš da sam lud," nastavio je Rebe "čas plačem, čas se smijem. Ali to se desilo tako brzo, da sam morao proslaviti. To je mamaš, stvarno, čudo! Prije par minuta – zahvaljujući našim suzama –Vrata su se odjednom otvorila. Tvoj će sin živjeti! Lehajim! Za život!"

Znate li kako B-g otvara Vrata Neba? On ih nikada ne otvara širom odjednom …

Zamislimo da su vrata koja trebate čvrsto zatvorena, zabravljena. Tada B-g čuje vaše molitve i učini samo jednu stvar. On okrene ključ u bravi. Izvana vrata ne izgledaju drugačije. Pa ako ste nestrpljivi, ako pokucate na vrata i ona se odmah ne otvore, onda ćete možda odustati i otići. Ili ćete možda malo šetati naokolo, popušiti cigaretu, i vratiti se do vrata deset ili petnaest minuta

kasnije. Ali vrata izgledaju isto. Ne možete reći da se bilo što promijenilo. I tako vi mislite da nema odgovora na vaše molitve pa odlazite očajni.

Ali ako ostanete tamo, cijelo vrijeme naslonjeni na vrata, s uhom na ključanici, vi možete mamaš, doista, osjetiti kada B-g okrene ključ. I tada znate da se vrata počinju otvarati…

Vrata Neba trebaju uvijek biti otvorena za naše molitve…■

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 27.

stranice) Rabbi YY Jacobson S 90 godina, jedan je čovjek preokrenuo svoj život

Koliko nas je sposobno stvarno slušati i usvajati? Abraham je bio sposoban za to - i zato je postao prvi Židov - i promijenio povijest.

Priča o rebu Avrahamu Vetzleru

Znate li tko je čuo poziv Leha leha? Drugi čovjek po imenu Avraham - Avraham Vetzler.

Prije sedam godina, Rabbi Chaim Heber u Beer Shevi u Izraelu, primio je poziv.

"Pozdrav, moje ime je Avraham Vetzler. Devedeset mi je godina. Prije nego mi B-g uzme dušu, želim učiti Toru. "

U najmanju ruku čudan telefonski poziv.

"Naravno", kaže habadski rabin. “Doći ću u vaš dom i proučavat ćemo Toru."

"Ne. U mom domu ne možete ništa jesti. Potpuno je nekošer. Ja ću doći k vama."

Počeli su proučavati Toru zajedno. Nakon nekoliko mjeseci, Avraham je proslavio svoju bar micvu u dobi od 90 godina. Nešto kasnije, počeo je svetkovati šabes. A onda je jednog dana nazvao rabina i rekao: "Prestao sam kupovati meso koje nije košer, dođi da mi košeriraš kuhinju!"

Godine 2017. Avraham je dao napisati Sefer Toru (Svitak Tore) u sjećanje na svoje roditelje i cijela je zajednica plesala dok je on predvodio ulazak nove Tore u sinagogu.

Rabin Heber se okrenuo prema njemu i rekao: Avrahame! Moraš mi objasniti tu tajnu. Što se odjednom dogodilo u 90. godini?

Rekao je: Ja sam mađarski Židov. Rođen sam 1927. godine. 1944. godine su nas Nijemci protjerali. Roditelji su mi ubijeni. Oni su bili Židovi koji su držali Toru, sveti, pobožni ljudi. Toliko sam se razljutio na B-ga i na judaizam. Kad sam izašao iz logora smrti, odlučio sam odbaciti sav judaizam i židovski život.

Prije nekog vremena susjed me pozvao na večeru u petak navečer. Došao sam u njihov dom i vidio domaćicu, Chanu Rechimu, kako pali svijeće za šabat. Više od 80 godina nisam vidio ženu kako pali svijeće za šabat.

Odjednom mi se vratilo sjećanje. Ja sam dijete, u svom domu u Mađarskoj, petak je navečer i moja majka pali svijeće i tiho se moli Bgu, dok joj suze teku niz lice. To je sve što mi se vratilo u tom trenutku. Sljedeći dan sam vas nazvao i za-

molio da počnemo učiti Toru.

Zamislite: prije 80 godina jedna je Židovska žena zapalila svijeće i tražila B-ga da joj sin izraste u dobrog i ponosnog Židova. Zatim su je odveli nacisti i ubili, njen sin je preživio, ali je sve odbacio. Plamen jidiškajta je, naizgled, bio ugašen, barem za ovu obitelj.

Ali 80 godina kasnije, taj dječak Avraham čuje poziv "Leh leha!" Njegov djed, prvi Abraham, ostavio je taj dar svojoj djeci. Ako slušamo, i mi možemo čuti taj poziv.

Reb Akiva je počeo učiti Toru sa 40 godina; Avraham Vetzler počeo je učiti s 90 godina.

Dana 27. listopada 2020., 9. hešvana, 5781, Avraham Vetzler iz Mađarske vratio je svoju dušu njenom tvorcu, u Izraelu. Bilo mu je 94 godine. Danas mu je četvrti jarcajt.

Nakon 75 godina ponovno je sreo svoje roditelje. Umro je znajući koliko je učinio ponosnima svoju majku i oca. Molitve njegove majke uz sjaj svijeća ispunile su se.

U 90. godini Avraham je čuo poziv Leh leha.

Nadam se da ću ja moći čuti moj Leh leha prije nego što navršim 90.■

(nastavak s 28. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Duša Šabosa

Rabbi Paysach J. Krohn:

Već sam učinio bris na osmodnevnom djetetu; molitve za uvođenje djeteta u Abrahamov savez bile su izrecitirane i sada je došao dugo očekivani trenutak i trebalo je objaviti ime novog djeteta Okupljeni gosti s nestrpljenjem su iščekivali uzbudljivu vijest. Tradicionalno, hebrejsko ime dječaka ne otkriva se nikome prije brisa osim onima koji su uključeni u njegov odabir. Isto tako, hebrejsko ime djevojčice se ne otkriva dok joj se ne da ime u sinagogi tijekom čitanja Tore. Hoće li dječak na ovom brisu dobiti ime po pokojnom ujaku? Po voljenom rođaku koji je nedavno preminuo? Ili možda po uglednom rabinu? Možda će mu dati ime koje su roditelji odabrali jednostavno zato što im se sviđa.

Davanje imena djetetu jedna je od najvažnijih odluka novopečenih roditelja. Talmud (Berachos 7b) uči da hebrejsko ime ima utjecaj na onog tko ga nosi. Stoga je iznimno važno svojoj djeci dati imena po osobama s pozitivnim karakternim osobinama koje su imale sretan život i pomogle donijeti dobro na svijet.

Legendarni kabalist, Arizal, piše da se narav i ponašanje osobe, bilo ono dobro ili loše, može otkriti analizom njezinog imena. Dijete po imenu Jehuda moglo bi biti predodređeno da bude vođa, jer je Jehuda, četvrti Jakovljev sin, simbolizirao monarhiju i doista, većina židovskih kraljeva potjecala je iz plemena Jehuda. Rečeno je da su roditelji zapravo blagoslovljeni darom proroštva kada daju imena svojim novorođenim bebama kako bi odabrali imena koja prikladno opisuju osob-

nost njihove djece i njihove sudbine u životu.

Prema Arizalu, čak i brojčana vrijednost hebrejskih slova u nečijem imenu može biti pokazatelj karaktera pojedinca. Na primjer, numerička vrijednost, ili gematrija, imena Eliševa ekvivalentna je numeričkoj vrijednosti hebrejskih riječi "jemei simha", što znači dani sreće, možda nagovještavajući radostan život za djevojčicu po imenu Eliševa.

Upravo zato što su sreća i nesreća čovječanstva skrivene u tajnama slova, samoglasnika i značenja hebrejskih imena, teško bolesnoj osobi se daje dodatno ime poput Hajim, što znači život, ili Rafael, što znači B-g liječi, u kako bi se utjecalo na njegovu sudbinu. Nadamo se i molimo da će novo ime navijestiti novi mazel, ili sreću, za osobu na koju se odnosi.

Jedan od utemeljitelja hasidizma u Galiciji, u Poljskoj, rabin Elimelech iz Lyzhanska, piše u svom klasičnom djelu o Tori, Noam Elimelech, (Bamidbar), da postoji duboka veza između duše djeteta i duše osobe po kojoj on ili ona nosi ime. Kada se djetetu daje ime po pokojniku, duša potonjeg se uzdiže u višu sferu na nebu i stvara se duhovna srodnost između duše preminulog i duše novorođenčeta. Ta duboka duhovna veza između ove dvije duše može imati dubok utjecaj na dijete.

Hebrejska riječ za dušu nešama sastoji se od četiri hebrejska slova nun, šin, mem i he. Zanimljivo je da je hebrejska riječ za ime, šem, što se piše šin, mem, sadržana unutar riječi nešama, što još jednom ukazuje na sna-

žnu vezu između nečijeg imena i nečije duše, ili suštine.

Vratimo na bris, mladi se otac sada stisnuo uz vlastitog oca i djeda bebe u čiju čast se govorila molitva za davanje imena. Držeći pehar napunjen vinom, djed je intonirao: "B-že naš i B-že naših predaka, čuvaj ovo dijete za oca i majku i neka se njegovo ime u Izraelu naziva..." Djed je čekao da mu sin šapne na uho ime kako bi ga mogao ponosno objaviti.

"Yoel", šapnuo je otac. Djed je dahnuo dok su mu suze odjednom navrle na oči. Glas mu se gušio dok su mu usne podrhtavale od emocija. Njegov maleni unuk dobio je ime po njegovom vlastitom ocu, djetetovom pradjedu. Suze su navrle i na oči svih uzvanika koji su se prisjetili Yoela Pfeiffera.

U kasnim 1930-ima on je bio prisiljen pobjeći iz Njemačke noć nakon što se oženio. Stigao je do Engleske, ali je po dolasku tamo bio zatvoren osumnjičen kao špijun. Ostao je na britanskom tlu tijekom cijelog rata dok nije konačno uspio emigrirati u Kanadu gdje se ponovno sastao sa svojom ženom.

Pokojni Yoel Pfeiffer započeo je svoj život iznova u Montrealu. Od gotovo ničega osim ustrajnosti, izgradio je obitelj, posao i zaostavštinu dobrotvornih djela. Na svečanom obroku koji je uslijedio nakon brisa, mladi se otac prisjetio naklonosti koju je imao prema svom djedu i objasnio kako su on i njegova supruga željeli odati počast njemu i kako su se nadali da će njegovu snagu karaktera prenijeti svom novom sinu, Yoelu Pfeifferu.

Ovo je prava hrabrost!

Dok su svi ostali na Sveučilištu Drexel podržavali zlo, jedan se student ipak pojavio kao podrška Izraelu!

Ovaj usamljeni heroj, Jay, izašao je iz učionice držeći svoju izraelsku zastavu i mahao njome hodajući prema ‘Studentima za pravdu u Palestini’, gdje su studenti skandirali "od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna", kao i druge antiizraelske i antisemitske povike.

Jayeva ponosna sestra snimila je video njega kako maršira u utrobu zvijeri, gdje je ponosno mahao svojom izraelskom zastavom.

Jay je organizirao protuprosvjed koji se sastojao od samo jednog prosvjednika, a kada su ga poricatelji talaca tražili dokaz o taocima i masakru, izvadio je svoj telefon i pokazao im snimku, ušutkavajući gomilu.

Vrijeme održavanja ovog događaja nije moglo biti prikladnije!

U ovotjednoj parši (dijelu Tore), Avraham kreće na svoje Leh leha putovanje u nepoznato.

Avraham je nazvan "iš ivri" jer su sve mase hodale s jedne strane ri-

jeke, a on je hodao s druge. (Ivri dolazi od hebrejske riječi "ever" (druga strana), kao kod "s druge strane rijeke". Ideološki, Avraham je hodao s "druge strane".)

Hodao je sam, birajući živjeti životom istine, umjesto životom društvenog prihvaćanja.

Pravi vođa uvijek mora biti voljan posvetiti se pravom putu, čak i ako je on ili ona jedini koji to čini.

Samotni put također upravo može biti sredstvo samootkrivanja i osobne transformacije.

Ponekad netko može najjasnije vidjeti tek tada kada se distancira od svoje trenutne okoline, jer mu to daje mogućnost ponovno razmisli, preusmjeri se i zatim se vrati s novopronađenom svrhom i smislom.

Avraham se potpuno udaljio od svoje idolopokloničke kulture.

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Paysach J. Krohn: Što je u imenu?

Kao Mohel, osoba koja je obučena za obavljanje židovskog ritualnog obrezivanja, često sam uključen u pomaganje obiteljima da izaberu odgovarajuća hebrejska imena za svoju djecu. Moj se savjet temelji na tri načela: a) Koristite točno hebrejs-

ko ime osobe kojoj želite odati počast ili odaberite ime koje sadrži barem nekoliko istih slova u hebrejskom imenu te osobe; b) budite sigurni da ime vašeg djeteta sadrži samo pozitivne konotacije i c) odaberite ime na koje će vaše dijete biti

Moše je proveo mnogo desetljeća sam u pustinji i u bijegu od faraona, izgrađujući svoju jasnoću i razumijevanje života prije nego što se vratio da vodi židovski narod.

David HaMeleh je odrastao kao izopćenik prije nego što ga je Šmuel postavio za kralja.

Ovo nije uvijek neophodno, ali često jedan korak natrag vodi do golemog koraka naprijed. To je razlog zašto tinejdžeri koji napuštaju svoje domove u huc la’arec (izvan Izraela) i provode vrijeme učeći Toru u Izraelu često smatraju da je to neizmjerno transformativno za njihov duhovni razvoj.

Ovo je definitivno vrijeme usamljenosti; ali s tim dolazi nevjerojatna prilika.

Neka bismo svi bili potaknuti da krenemo na vlastito Leh leha putovanje; za pojedinca, tu uvijek postoji određena egzistencijalna usamljenost u traženju konačne istine; ali u srcu našeg individualnog Leh leha putovanja je spoznaja da smo dio nečeg beskrajno većeg od nas samih; i upravo u toj spoznaji nalazimo duboki osjećaj povezanosti, zajedništva i svrhe!■

ponosno. Upamtite, ime vašeg djeteta je njegov vječni identitet.■

Rabin Paysach J. Krohn je peta generacija mohela u New Yorku. Autor je knjige "Bris Milah" i popularnog serijala "MAGGID" zbirke od pet knjiga inspirativnih židovskih kratkih priča i parabola.

Rabbi Shmuel Reichman:

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Leh leha je priručnik za izgrađivanje istinske duhovne, potpune osobe – što je naša zadaća za godinu pred nama.

Otpočinje riječima: "I B-g reče Abramu, Leh-Leha (Iziđi) iz svoje domovine i iz svojeg rodnog mjesta i iz doma oca svojega, u zemlju koju ću ti pokazati." Tumači se bore s time zašto je napisano "iz svog doma i iz svog rodnog mjesta i iz doma oca svojega", kada prethodna paraša završava riječima: "A Terah uze Abrama sina svojega ... pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskog da ode u Kanaan, i dođoše koliko do Harana i nastaniše se tamo."

To znači da u vrijeme kad je B-g govorio Abrahamu i rekao mu da ode iz svoje zemlje, Abraham više nije bio tamo, nego je već bio u Haranu.

Zohar objašnjava kako u poruci Abrahamu počiva moćna skrivena tajna za cijelo čovječanstvo, kao što je nadalje zapisano "I ja ću od tebe učiniti velik narod, i blagoslovit ću te i učiniti tvoje ime velikim, i ti ćeš biti blagoslov, a ja ću blagosloviti one koji tebe blagoslove, a onoga koji te proklinje ja ću prokleti, i sve će porodice na zemlji biti blagoslovene u tebi." Zohar objašnjava da se riječi "izađi iz zemlje svoje" ne odnose na Abrahamovo napuštanje njegove domovine u fizičkom smislu, nego na put života koji je izabrao.

Abraham u ovoj poruci otkriva mogućnost da se izdigne iznad njegove utvrđene astrološke karte, iznad svoje sudbine, ako se nauči koristiti alatima koje mu Stvoritelj pokazuje. "Iz svog rodnog mjesta" - što znači od svojih urođenih osobina; i "iz doma oca svojega" - astrološke

kuće na njegovoj karti, iz koje se ide naprijed i prema gore, jer je to je ono što vam je namijenjeno.

Tora kaže da kada Abraham odbije vjerovati u obećanje da će njegovo potomstvo naslijediti zemlju (on je na put krenuo kao astrolog i prema svojoj karti on nije vidio da će imati sina): "I On ga izvede van i On mu reče, pogledaj sada prema nebu i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojati, toliko će biti tvoga potomstva." Potom se kaže za Abrahama, "I on imaše vjere". Zohar riječi "I izvede ga van", tumači kao prvi trenutak u vremenu kada postanemo sposobni razumjeti i prepoznati da se u svom životu vrtimo u krug, i da možemo izići iz tog kruga. Način da se to učini je da se "prebroji zvijezde"; sefor (prebrojati), od riječi "sefira" ili granica. Drugim riječima, način da ovladamo zvijezdama, ili sudbinom, je da znamo kako im postaviti granice. Zohar objašnjava da postoje dvije glavne sile koje upravljaju misaonim procesima svake osobe – te se sile nazivaju "Desni stupac" i "Lijevi stupac". Lijevi stupac simbolizira želju za primanjem, potrebu za primanjem samo za sebe, a Desni stupac simbolizira hesed (dobrohotnost), dijeljenje, brigu, davanje i bezuvjetnu ljubav. Ove dvije sile su

u stalnom međusobnom sukobu, i jedna uvijek bude pobjednik nad drugom. Tajna leži u tome da znamo kako u sebe usaditi energiju središnjeg stupca, kojeg kabalisti nazivaju "Din Rafe" (blaža presuda), koja obuhvaća silu uravnoteženja te spajanje desnog i lijevog stupca uz pomoć "Dina" (presude ili ograničenja). Da nije te sile nalazili bismo se u bijedi i pustoši, baš kao što je to bilo s ljudima Noahovog naraštaja koji nisu imali granica pa su na sebe prizvali potop.

Kako bi se desni i lijevi stupac spojili, te kako bi jedan imao sluha za drugoga, mi moramo postaviti granice svakom stupcu - svakoj želji, i ograničiti je, jer tek kada ih smirimo, onda ove strane naše osobnosti mogu čuti jedna drugu. To se zove "cimcum me'daat", svjesno ograničavanje ili suženje, svijest da je slušanje drugoga naš način povezivanja sa Stvoriteljem. Ako to ne učinimo, mi se neprestano vrtimo u krugu, patimo od istih starih problema i stalno iznova doživljavamo iste obrasce patnje. Ako želimo "izići" i napustiti svoju sudbinu, otresti se svojih nepoželjnih osobina, riješiti se trauma iz djetinjstva i starih rana, mi sebe možemo obnoviti znajući kako postaviti granice svom desnom i lijevom stupcu, te ih povezati sa središtem. Tada možemo krenuti novim putem. To je poruka i sila koju nam je dao praoatac Abraham, koja do dana današnjega pulsira u nama.

Šabat šalom ■

Prevela Tamar Buchwald

Biseri hasidske mudrosti

B-žanska priroda

Reb Simon Jacobson, koji danas živi u New Yorku, jednom se prisjetio ove zgode. Nikada neću zaboraviti ženu koja me je jednom upitala jesam li ja toliko netolerantan da ne priznajem konzervativnim Židovima pravo na postojanje. Ja sam joj odgovorio:

"To je istina... ali ja ne priznajem niti ortodoksne, ultra-ortodoksne, haside, reformirane, niti sve ostale postojeće denominacije. Zato što su to sve ljudskom rukom napravljene etikete, kojima nema mjesta u odnosu duše i B-ga.

I zaista, je li B-g ortodoksan, konzervativan, ili reformiran? Je li On Židov ili nežidov? Crn ili bijel? Je li On zaista On – muško ili žensko? Čak i netko s osnovnim znanjem o duši dobro zna da ne smijemo lijepiti ljudske, subjektivne etikete na ono što je božanske prirode."■

P roučimo različite pristupe pri definiranju stvarnosti. Prije svega, moramo prihvatiti da je stvarnost, kao i sve ostalo, djelomično definirana instrumentima koje koristimo. Je li stvarnost samo ono što možemo iskusiti na osjetilnom nivou, što možemo vidjeti, čuti, okusiti, dodirnuti ili omirisati? Ta definicija ne može biti točna, zato što ona ne uzima u obzir naš intelekt i emocije. Je li stvarnost definirana, osim našim osjetilnim sposobno-stima, našim sposobnostima da mislimo i osjećamo? Ali, ni to nije konačno jer je isklju-čeno podsvjesno, ono što ne možemo dokučiti ni kognitivnim ni emocionalnim putom.

Nikako ne možemo definirati sveukupnu stvarnost zato što ona obuhvaća puno više nego što naši ograničeni ljudski instrumenti mogu iskusiti. Ljudska bića su tek mali dio stvarnosti, samo dio puno veće cjeline. Dio ne definira cjelinu; cjelina definira dio.

Kada razgovaramo o poslu, rekreaciji ili vremenu, naš je rječnik nevjerojatno bogat. Zašto, onda, kada razgovaramo o osobnim problemima, često ne nalazimo odgovarajuće riječi? Ne bi li trebalo biti lakše izraziti naše najdublje osjećaje nego površne, vanjske stvari? A ipak, što su dublji osjećaji posrijedi, to nam je teže pronaći odgovarajuće riječi.

Uzrok ovoga paradoksa je ograničenost jezika koji ne može obuhvatiti intenzitet dubokog, intimnog izraza. Da bismo prenijeli takvu intimnost, moramo koristiti druge jezike –jezik poezije, glazbe, umjetnosti, pa čak i jezik tišine. Mi možemo promatrati predivnu sliku i osjećati kako ona djeluje na nas, ali naše verbalno izražavanje može ostati nedostatno kako bismo izrazili taj dojam.

Slično tome, nismo dovoljno opremljeni za definiranje stvarnosti. Kako onda zna-mo da ona postoji? Isto tako kao što znamo da postoji naša intimna strana bez obzira na to što je ne možemo dodirnuti ili definirati. Možda nismo u stanju definirati ljubav, ali kada se nađete u ljubavnom zagrljaju, postoji li ikakva sumnja da osjećaj nije isto toliko stvaran koliko i sam zagrljaj?■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Alan Morinis

Program musara

Ciljevi musara – svetost i punina

Do sada smo u ovom tečaju definirali što je to musar i popratili njegovu povijest u sklopu Židovskog svijeta tijekom proteklih 1.000 godina. Učenje i prakticiranje musara ima svoje ciljeve, a istraživanje tih ciljeva upotpunjuje sliku o tome što musar zapravo jest i kako se primjenjuje u stvarnom životu.

Tora na nekoliko mjesta i na nekoliko načina ponavlja ideju koju najjasnije nalazimo izrečenu u Levitskom zakoniku 19,2: Kedošim tihiju – "Bit ćete sveti." Ovdje nam Tora precizira koja je stvarna svrha ljudskog života, kao i to čime bismo se na ovoj zemlji trebali baviti. Ovo nam kaže da je zadaća ljudskog bića da "bude sveto."

Čitav se musar može razumjeti kao propitivanje ovog naloga. I onda: što to znači biti svet? Koji je to put? Koje su prepreke?

U ovom trenutku mi ne znamo što zapravo znači riječ "svet", no ova nas vrijedna smjernica ipak može silno potresti. Štogod bila, svetost je zacijelo uzvišeno stanje. Pouka je Tore da se ovdje na zemlji ne nalazite zato da biste prikupljali bogatstvo, niti da biste stjecali moć, niti uživali u prednostima, niti si pribavljali imovinu, ni slavu zbog onog što ste postigli, niti uživali u svojoj ljepoti – već da biste umjesto toga stvorili tu osobinu ko-ja se naziva "svetost".

I pošto nam Tora nalaže da to učinimo, mi zasigurno imamo i mogućnosti da to učinimo. Iz ovoga

učimo da nam glavni cilj u životu treba biti duhovno uzdizanje, i da je to duhovno uzdizanje moguće. Musar je Židovski način razvijanja duhovnog uzdizanja.

Kada kaže da je zadaća ljudskog bića da bude sveto, Tora se nedvojbeno obraća svakome od nas pojedinačno. Riječ kedošim napisana je u množini. Poruku o duhovnom uzdizanju treba čuti i djelovati u skladu s njom svatko od nas, za sebe. Nitko ne može postati svet u vaše ime. Nitko ne može uzdići vašu dušu osim vas u koje je ona usađena.

Svetost kao zapovijed

Redak "Bit ćete sveti" nazvao sam "nalogom," i tu sam pomno birao riječi. Vrijedi primijetiti da kada su rabini pročešljali Toru u potrazi za zapovijedima koje čine okosnicu Židovskog života, niti jedan od glavnih kodifikatora nije prepoznao "Bit ćete sveti" kao stvarnu zapovijed. Ovaj se propust standardno tumači time da je svetost najviši i sveobuhvatni cilj naših života pa se taj nalog ne može svesti na nivo pravila o, recimo, ne jedenja mesa sa mlijekom, ili nošenja resa na uglovima odjeće, ili bilo koje od 613 micvot u Tori.

Učitelji musara su ponudili drugačije objašnjenje zašto se propis Tore da se bude svet ne smatra formalnom zapovijedi. U poznatoj priči o Adamu i Evi, čitamo nešto što nam zvuči kao izričita zapovijed, kada im B-g kaže: "S drveta poznavanja dobra i zla ne jedite" (Postanak 2,17). Rabin Yosef Yozel Hurwitz, koji je osnovao i vodio Novardočku školu musara, piše u svojoj knjizi, Madregos Ha'Adam ("Razine čovjeka"), da taj propis nije bio zapovijed Adamu

i Evi. On je zapravo bio eca – dobar savjet od B-ga.

Isto se može reći u vezi naredbe Tore: "Bit ćete sveti." To nije nalog, već bi to isto mogao biti savjet. Taj nam je savjet potreban da nam pomogne razumjeti poriv koji osjećamo u sebi – pobudu da se usavršimo i od svoga života učinimo nešto bolje. Ne osjećamo li svi taj poriv? Ne provodimo li svi svakodnevno mnogo sati popravljajući, čisteći, poboljšavajući, unapređujući, reorganizirajući i održavajući različite aspekte svog života? Svi mi posvećujemo toliko mnogo vremena, razmišljanja i truda da bismo poboljšali stvari – jer smo rođeni s porivom za usavršavanjem.

Budući da živimo u tako materijalističkom svijetu, mi taj poriv prema poboljšanju stvari obično izražavamo na sasvim materijalan način. Možemo biti stalno nečime zauzeti – mijenjanjem boje kose, ravnanjem zubi, pranjem auta, pranjem rublja, dograđivanja računala, kupnjom najnovijih uređaja – trošeći nebrojene sate i novce pokušavajući zadovoljiti unutarnji poziv na poboljšanje.

Kako Tora razumije naš unutarnji život, ona zna da mi imamo taj poriv, i upozorava nas da ne počinimo užasnu pogrešku primijenjujući tu pobudu isključivo na materijalne stvari. Savjet Tore je da, prije svega, prepoznamo da je poriv za poboljšanjem duhovni poriv, unutarnji poticaj prema duhovnom oplemenjivanju. A taj poriv je potraćen kada ga upotrijebite za svoju odjeću ili na svoj auto.

Umjesto toga, savjet Tore je usmjeren izravno na dušu: Budite sveti!

Duhovni procvat

Što je svetost? Rasprava u vezi retka o kojem govorimo – "Bit ćete sveti" – bavi se ovim pitanjem:

Srednjevjekovni komentator Raši povezuje uputu da se bude svet s upozorenjima koja nalazimo u poglavlju ispred (Lev. 18), koja govore o moralu u spolnosti. Raši nalazi nekoliko redaka u Tori koji pokazuju jasnu povezanost između riječi kadoš ("svet") i seksualnih prekršaja, i to daje temelj njegovom gledištu da kadoš znači odvojiti se od onoga što prlja, oskvrnjuje.

Prema Rašijevom gledištu svetost je naša polazna točka. Sve što trebamo učiniti da bismo do nje došli je da se držimo podalje od nečistoga.

Ramban (Nahmanid), koji se pojavio stoljeće i pol nakon Rašija, tvrdi da ova vrsta izbjegavanja koju zagovara Raši nikako ne može biti dovoljna da proizvede svjetlo svetosti. On ističe da postoji mnogo načina da se ostane unutar slova zakona, a da se ipak ponaša kao čisti nevaljalac – na primjer, jesti košer hranu kao notorni izjelica, ili se prekomjerno upuštati u dozvoljene spolne odnose. Znamenita je njegova izjava da čovjek može biti "nitkov uz odobrenje Tore." Kako bi spriječila

Program musara

tu mogućnost, Tora nam daje opću uputu da uzdignemo svoje unutarnje živote na način koji se ne može definirati zakonom, i za kojeg ne može biti jednoobraznih normi.

[Kabalist iz 16. stoljeća, Rabin Chaim Vital, tumači u Ša'arej Keduša 1:2: "Karakterne osobine nisu obuhvaćene s 613 micvot, no one su njihov sastavni dio jer su one preduvjet samih micvot. Stoga je onaj čije su karakterne osobine nerazvijene gori od onoga tko samo učini prijestup. Zbog toga što su karakterne osobine toliko važna osnova, one nisu uključene u micvot. Dobre karakterne osobine vode ka micvot Čovjek bi se više trebao brinuti za svoje karakterne osobine nego li za svoje micvot."]

Ramban oslobađa svetost toga da se na nju gleda vrlo uskim pogledom, kao na oblik ponašanja. Tu zamisao ponavlja Ramhal (Rabin Moshe Chaim Luzzatto), u posljednjem poglavlju Puta pravednoga, koji nosi naslov "Objašnjenje osobine svetosti." Ramhal ne objašnjava svetost, i to nije propust, jer se svetost ne može definirati jednostavnim pojmovima. Naš jezik je ograničen na opise stvarnosti koje su na istoj razini s jezikom, a to nije slučaj sa

svetosti. Svetost jednom nogom stoji u zemaljskoj stvarnosti, a drugom u uzvišenim sferama, te ju stoga nije moguće definirati.

Zbog istog razloga, ona je oslobođena i postignuća. Da, svetost može postati opipljivo prisutna u našem životu, no i pored toga, mi nikada ne možemo ustvrditi da smo je postigli. Kao što kaže Ramhal: "Svetost je dvojaka. Ona započinje trudom, a završava nagradom. Ona započinje težnjom, a završava time što bude darovana."

Svetost je duhovni procvat. To je odlika koja obuzme dušu koja je postala čista i uzvišena. Mi ne možemo proizvesti svetost onako kao što možemo uzgojiti cvijeće ili konstruirati stroj, no sigurno je da trud koji ulažemo povećava našu podobnost da primimo dar svetosti. "Pripremanje samoga sebe" je način na koji Ramhal naziva ono što mi možemo učiniti. Ako smo sebe pripremili, i ako nam providnost podari dar svetosti, onda se naše srce promijenilo i osoba postaje, ponovo prema Ramhalovim riječima, "šator, svetište i žrtvenik."

Musar je način da oblikujete sebe u posudu koja će moći primiti taj dar svetosti. ■

Musar nas uči prepoznavanju negativnog duhovnog stanja koje se naziva timtum ha'lev, što doslovno znači "zaustavljeno srce". Naša srca su u stanju biti brižna, senzitivna i velikodušna, ali samo onda kada su otvorena. Nažalost, ima momenata kada patimo od srca koje je zatvoreno ili zazidano. Umjesto da bude otvoreno, protočno i velikodu-

šno, mi se u svojoj nutrini osjećamo tromo, začepljeno i nevoljko.

Ključ da u sadašnjosti oslobodite svoje srca od robovanja događajima i osjećajima iz prošlosti jest da svakim djelićem svog bića prihvatite da vi niste stvorili ni svijet niti njegove putove. Vi niste ni pisac scenarija, niti režiser akcijskih scena. Vi ste

glumac angažiran od agencije, ali u nekom trenutku, vaš je zadatak da svoje povjerenje položite u B-ga s uvjerenjem da su viša svrha i smisao te situacije možda skriveni od vas, ali ne i od B-ga.■

Rabbi Yitzhak Blazer, The Gates of Light

(nastavak s 34. stranice) Alan Morinis

Alan Morinis Kroz prizmu musara

RAT NA BLISKOM ISTOKU

Iran priprema napad na Izrael? Obavještajci navode kako će izvesti udar

Dnevnik.hr/HINA,31.10.2024.

Iran priprema napad na Izrael s iračkog teritorija u nadolazećim danima? Barem tako sugerira Izraelska obavještajna služba.

Izraelska obavještajna služba sugerira da Iran priprema napad na Izrael s iračkog teritorija u nadolazećim danima, moguće prije američkih predsjedničkih izbora 5. studenog, izvještava Axios u četvrtak, pozivajući se na dva anonimna izraelska izvora.

Napad bi trebao biti izveden s teritorija Iraka velikim brojem dronova i balističkih projektila, navodi se u izvješću Axiosa.

Za

Dalje se navodi da izvođenje napada putem proiranskih milicija u Iraku može biti pokušaj Teherana da izbjegne još jedan napad Izraela protiv strateških meta u Iranu.

Izrael i Iran razmjenjuju napade u sklopu šireg ratnog stanja na Bliskom istoku potaknutog ratom u Gazi.

U subotu, zrakoplovi izraelske vojske pogodili su tvornice za izradu projektila i druge lokacije blizu Teherana te na zapadu Irana, u znak odmazde za napad na Izrael s 200 projektila 1. listopada.

Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova rekao

je u ponedjeljak da će Teheran "iskoristiti sve dostupne alate" da odgovori na izraelske napade.■

Isaacsona je Einstein 'čitatelj misli stvoritelja svemira te ključar tajni atoma i svemira'

Večernjilist,30.10.2024.

Autor se bavi i Einsteinovim filozofskim stavovima, njegovom potragom za univerzalnim zakonima te borbom s pitanjima slobodne volje, Boga i morala

Sveobuhvatnu i fascinantnu biografiju koja duboko uranja u um, osobnost i nasljeđe Alberta Einsteina napisao je Walter Isaacson, američki autor, novinar i povjesničar, poznat upravo po biografijama koje istražuju živote velikih inovatora i mislilaca koji su oblikovali moderni svijet. Pod naslovom "Einstein: Njegov život i svemir" na hrvatskom jeziku je objavljena u izdanju Školske knjige te donosi detaljno istraženu priču koja obuhvaća Einsteinova znanstvena postignuća, ali i njegov privatni život. Biografija je izuzetna po svojoj ravnoteži, prikazujući Einsteina kao intelektualnoga genija, ali i kao čovjeka s osobnim borbama, ranjivostima i dubokim filozofskim promišljanjima. Isaacson započinje pripovijest Einsteinovim ranim godinama, opisujući njegovo djetinjstvo u Njemačkoj i Švicarskoj, kada se počela oblikovati njegova strast prema znanosti i istraživanju prirode stvarnosti i svemira. Već u tim godinama prepoznatljiv je njegov buntovan karakter, što će kasnije postati klju-

čna odlika njegove kreativnosti u znanosti. Za razliku od često romantične slike mladoga genija, Isaacson prikazuje Einsteina kao mladića s izazovima u obrazovnom sustavu, sklonog sumnji i promišljanju izvan okvira. Najveći dio knjige posvećen je Einsteinovu znanstvenom radu, pri čemu Isaacson vrlo jasno objašnjava čak i složene teorije, poput teorije relativnosti, na način pristupačan i onima koji nemaju znanstvenu pozadinu.

– Iz prirode je izvukao ono najbolje, jednu od najljepših teori-

ja u cijeloj znanosti, opću teoriju relativnosti. Kao i u slučaju posebne relativnosti, ideje o općoj relativnosti razvio je na temelju misaonih eksperimenata. U jednom od njih zamislio je zatvoreno dizalo koje ubrzava u praznom prostoru. Opažač u dizalu ne bi mogao tu situaciju razlikovati od situacije u kojem dizalo miruje u gravitacijskom polju. Spoznao je da gravitacija odgovara zakrivljenosti prostora i vremena te izveo jednadžbe koje opisuju kako je ta zakrivljenost povezana s materijom, gibanjem i energijom. To se može predočiti drugim misaonim eksperimentom. Zamislite kuglu za kuglanje na površini trambulina te nekoliko bilijarskih kugli koje su zakotrljane prema kugli za kuglanje. Bilijarske kugle skreću prema kugli za kuglanje ne zbog neke tajanstvene privlačne sile, nego zato što kugla za kuglanje oko sebe zakrivljuje plohu trambulina. A sad zamislite da se to događa u četverodimenzijskom tkivu prostora i vremena – piše autor, koji se, uz znanstvene teme, bavi i Einsteinovim filozofskim stavovima, njegovom potragom za univerzalnim zakonima i njegovom borbom s pitanjima slobodne volje, Boga i morala. Isaacson prikazuje i važan dio Einsteinova života u Americi, njegove stavove o politici, njegov pacifizam, ali i njegovu borbu s

osobnim identitetom, budući da je bio Židov u doba sve većih napetosti u Europi.

Einsteinova osobna priča prikazana je kroz odnose s obitelji, prijateljima i kolegama, uključujući i njegovu kompleksnu vezu s prvom ženom Milevom Marić te kasnije ljubavne veze i brak s Elsom Einstein. Autor ističe i Einsteinove mane – njegovu emocionalnu distanciranost i katkad neobičan odnos prema bliskim osobama – čime ga prikazuje kao složenog čovjeka, ne samo kao znanstvenika.

– Bio je osamljenik, intimno vezan s čovječanstvom, buntovnik prožet divljenjem. I tako je to bilo da je jedan maštoviti, odvažni službenik patentnog ureda postao čitatelj misli stvoritelja svemira, ključar tajni atoma i svemira – rečenica je kojom Isaacson zaključuje knjigu, na čijem se kraju dotiče Einsteinove ostavštine, promišljajući o tome kako je njegov rad oblikovao moderno poimanje svemira i inspirirao generacije znanstvenika. Knjiga je sveobuhvatno i duboko istraženo djelo koje nudi bogat uvid u život i svijet jednog od najvećih umova, a autor pritom kombinira rigorozno istraživanje s razumijevanjem za osobne strane, što rezultira iznimno čitljivim i informativnim štivom.■

Divrej Tora