Divrej Tora- 01-18 - Berešit 5785

divrejtora@gmail.com

BEREŠIT

ŠABAT 26. LISTOPADA 2024. - 24. TIŠREJA 5785.

U ovakva vremena može biti teško vidjeti dobro i B-ga gledati kao Oca punog ljubavi. Ali kao Židovi koji cijene život, dok težimo biti iš hahafec hajim koji živi da oponaša našeg B-ga, Meleh hafec bahajim, imat ćemo puno koristi ako otvorimo oči prema dobru i blagoslovu u našim životima, ako budemo ohev jamim lirot tov, da vidimo dobro i blagoslov koje nam Hašem uvijek nastoji dati, da vidimo dobro i blagoslov u ljudima oko nas, i da govorimo velikodušno i pozitivno o Hašemu i Njegovoj djeci.

Prvi klevetnik, prvi baal halašon, bila je – prema našim Učenjacima – zmija iz Edenskog vrta. Zmija je prišla Havi i pokušala je navesti da se suprotstavi B-žjoj zapovijedi da ne jede s Drveta Znanja, stabla koje bi se s pravom moglo nazvati Drvom Smrti, jer je B-g upozorio da će ih jedenje s njega učiniti smrtnima.

Ali zmija baš nije predstavila B-ga na taj način. Umjesto toga, zmija je rekla Havi: "Nije li ti B-g rekao da se suzdržiš od jedenja s bilo kojeg drva u vrtu?" To bi bilo teško. Ipak ovo je bio Edenski vrt, raj. Drveta su bila privlačna i ukusna. Ali B-g ne želi da uživaš u njima.

B-g te želi srediti.

"Ne", odgovorila je Hava, "On želi da jedemo s tog drveća. Želi da uživamo u prekrasnom svijetu koji je stvorio za nas i rekao nam je da jedemo s tog divnog drveća. Samo nas je za ovo drvo, Drvo Smrti, upozorio da ga izbjegavamo jer nas želi sačuvati da ne nastradamo."

Zmija to nije prihvatila. "Ne, nećete umrijeti ako jedete s njega. Zapravo, ako jedete s njega, postat ćete još veći nego što ste sada, i zapravo ćete postati poput samog Bga. B-g ne želi da ga okusite jer vam želi uskratiti ono najdragocjenije." Ako zmija nije mogla natjerati Havu da na B-ga gleda kao na onog koji im uskraćuje sve, mogla

ju je barem navesti da vidi da im on želi uskratiti stvarno dobre stvari.

To je bilo to, prvi djelić Lašona Hara. Zmija je oklevetala B-ga. Zmija je uzela odnos pružanja i dobrote i izvrnula ga u Havinom umu, tako da umjesto da sebe vidi kao blagoslovljenu što živi u Raju, kojoj je B-g priskrbio sve predivno, ona bi sebe vidjela kao prokletu jer nema jedinu stvar koju je zadržao od nje. A njezin Stvoritelj pun ljubavi postao je umjesto toga – u njezinu umu –nepouzdani zlikovac. Ta perspektiva - da nam B-g i religija uskraćuju priliku umjesto da nam pružaju beskrajne mogućnosti - odvela je mnoge od toga da slijede Hašemovu riječ.

A ta perspektiva svakome oduzima želju za životom. Jer život se hrani osjećajem zahvalnosti, zadovoljstva, osjećajem da ste dobro, blagoslovljeni, zbrinuti, njegovani. Ali kad sebe vidiš zaglavljenog i izmanipuliranog, ograničenog i zakinutog na svakom koraku, kad je šalica uvijek napola prazna jer je domaćin drugu polovicu zadržao za sebe, pa –onda život nije sladak, i domaćin je netko u čijoj blizini želiš biti.

Da, onoga dana kad bi jeli s tog drveta umrijet će. Ne zbog toga što je njegov plod otrovan. Nego ako bi ga jeli, to bi bilo zato što su se bez njega osjećali prevareno. Ako bi ga pojeli, to bi bilo zato što su smatrali da ih B-g samo čeka da pogriješe. Svoje sarmice pojeli su s brigom i nesigurnošću, osjećajem da su zakinuti i prevareni. Takvo razmišljanje ne predstavlja život.

Da bismo istinski živjeli moramo prepoznati i cijeniti dar života.■

Rabbi Moshe Hauer, Tora kao način života

u Sefer Berešit

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Postoji velika razlika između čistog čitanja Biblije i njenog proučavanja. Kako bi potakao i olakšao proučavanje Humaša, Tanach Study Center svaki tjedan donosi niz pitanja o tjednom čitanju Tore uz [i kao pripremu za] nekoliko šiurim [predavanja] koja razmatraju temu i sadržaj. Naš uvodni skup pitanja započet će kratkim objašnjenjem zašto ima smisla da Humaš (& Navi) treba 'proučavati' (a ne samo čitati), nakon čega slijedi diskusija o metodologiji koju koristimo u našim šiurima, a koja je ujedno i okosnica tjednih pitanja za samostalno učenje.

Nije tek 'Knjiga priča':

Prije nego što otvori knjigu bilo koje vrste, čitatelj obično ima određena očekivanja u vezi s onim što će u njoj pronaći. Na primjer, čitatelj povijesne knjige očekuje pronaći povijesne informacije; dok čitatelj znanstvene knjige očekuje pronaći znanstvene činjenice; i zasigurno netko tko uzme roman u ruke očekuje da će pronaći dramatična zbivanja, itd. Dakle, što bismo trebali očekivati kada otvorimo Humaš? Je li to 'povijesna knjiga' - priča o Židovskom narodu? Je li to knjiga 'halahe' - zakona koji upravljaju životom Židova? Je li to filozofska knjiga koja raspravlja o odnosu između čovjeka i B-ga? Naše proučavanje započinje pretpostavkom da je Humaš knjiga "nevu'e" [proročanstva]. Stoga smatramo da je napisana ne samo kako bi čitatelju pružila povijesne informacije, već više od toga - kako bi čitatelju iznijela proročku poruku. Stoga, da bismo stekli bolju predodžbu o tome što očekivati dok proučavamo Humaš - prvo moramo raspraviti o značenju hebrejske riječi "nevu'a". Što je "Nevua"?

Uobičajeni prijevod riječi nevu'a - proročanstvo - često dovodi u zabludu, jer ga se obično shvaća kao sposobnost da se vidi (ili predvidi) budućnost. Međutim, u Tanahu je 'predviđanje budućnosti' rijetko primarna zadaća proroka. Na hebrejskom riječ "niv" [nun.jud.bet] znači govorenje (ili tehničkim rječnikom - pokretanje usana). Na primjer, u 57. poglavlju Ješajahua, B-ga se opisuje kao 'borei niv sefatajim' - Onoga koji je stvorio [ili izvodi djela stvaranja] pokretom Svojih usana. [Vidi Ješajahu 57:19 i njegov kontekst, vidi također Mal'ahi 1:12.]

Stoga, tehnički govoreći, riječ nevu'a se odnosi na govor, pa stoga Biblija koristi riječ "navi" kada se radi o glasnogovorniku u ime bilo kojeg boga. Dakle, "navi Hašem" prenosi B-žju poruku Am Jisraelu, dok se "navi Ba'al"odnosi na glasnogovornika boga Ba'ala (vidi Melahim Alef 18:22). Slično tome, "navi šeker" je prorok koji tvrdi da govori u ime jedinog B-ga, ali umjesto toga - on izmišlja vlastito proročanstvo, 'lažno' tvrdeći da mu se B-g obratio (vidi Jirmijahu 27:14-15! ) Razumijemo li ovo, pomoći će nam da shvatimo posao "navi Hašem" u našem proučavanju Tanaha, jer njegov primarni cilj neće biti da "predvidi" povijest, već prije da je "oblikuje"!

Aharon - Mošeov 'Navi'

Kako bismo razjasnili (i dokazali) ovu točku, navest ćemo primjer iz vrlo zanimljive upotrebe riječi "navi" koja se nalazi na početku sedmog poglavlja u Sefer Šmot. Prisjetite se iz priče o 'gorućem grmu' (vidi poglavlja od 3 do 6) kako je B-g zapovijedio Mošeu da Njegovu poruku prenese faraonu. Nakon neuspjeha u njegovoj prvoj misiji (u petom poglavlju), B-g mu zapovijeda da se još jednom suoči s faraonom: "I reče B-g Mošeu, Ja sam B-gidi govori faraonu, kralju Egipta, sve što ti govorim." (Šmot 6:29)

Drugim riječima, B-g je Mošea zadužio da bude njegov 'glasnogovornik'. Zatim pogledajte kako Moše objašnjava zašto misli da on nije pogodan za taj posao: "Ali Moše se obratio govoreći: 'hen ani aral sefatajim' - Gle, ja sam neobrezanih usana [tj. imam govorne poteškoće], pa kako će faraon slušati [ili razumjeti me]?" (vidi Šmot 6:29-30).

Kako bi riješio Mošeov problem, B-g Mošeu daje rješenje kojim će Aharon postati Mošeov 'glasnogovornik'! Obratite pažnju na to kako Tora koristi riječ navi u ovom opisu: "I B-g je odgovorio Mošeu, vidi - postavio sam te kao Elokima faraonu, ali tvoj brat Aharon će biti tvoj navi" [tj. Aharon će postati Mošeov navi!] Reći ćeš [Aharonu] sve što ti ja zapovijedam, a tvoj će brat Aaron govoriti faraonu…" (vidi 7:1-2).

Zbog Mošeove [legitimne] pritužbe, B-g nudi vrlo logično rješenje. Moše će ostati B-žji glasnogovornik, ali sada zbog svojih 'problema s govorom' i samom je Mošeu potreban glasnogovornik! U tu svrhu, B-g postavlja Aharona da postane Mošeov navi, tj. on će razgovarati s farao-

Strana 2 Divrej Tora Stranica 2

Rabbi Menachem Leibtag: Uvod

(nastavak s 2. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod

u Sefer Berešit

nom u Mošeovo ime. Inače kod nevu'a - B-g ima poruku koju treba prenijeti ljudima, i stoga mu je potreban navi kao Njegov glasnogovornik da dostavi tu poruku. Sada, samom Mošeu treba 'glasnogovornik' da prenese njegove riječi faraonu, stoga će on biti poput 'Elokima', a Aharon će mu biti navi.

Ukratko, riječ nevu'a podrazumijeva poruku od B-ga čovjeku, a navi postaje osoba koja tu poruku prenosi. Dakle, sefer nevu'a mora biti knjiga koja prenosi poruku od B-ga čovjeku, koju prenosi Njegov glasnogovornik - navi. Stoga, kada proučavamo knjigu nevu'a, trebali bismo očekivati da ona sadrži poruku od B-ga upućenu čovjeku. Međutim, kada čitamo Humaš, ta poruka često nije baš neuvijena. Umjesto toga, često nalazimo da Humaš iznosi svoju poruku na neizravniji način, kroz niz pričaa ne nužno kroz izravni skup zapovijedi. Tada se pojavljuje problem: kako iz tih priča dešifrirati tu poruku i kako možemo biti sigurni da je naše tumačenje ispravno! Kroz stoljeća, cilj je rabina i velikih komentatora bio da pokušaju najbolje što mogu dešifrirati B-žju poruku. Iako je bilo mnogo pristupa i velikih razlika u mišljenjima, većina komentatora je započela svoje proučavanje i bazirala svoje komentare na kritičkom iščitavanju teksta (uzimajući u obzir komentare prethodnih generacija, ponekad se slažući s njima, a ponekad raspravljajući se s njima).

Naša je stav da kako bismo najbolje razumjeli djela tih komentatora i kako bismo bili u stanju najbolje što možemo razumjeti B-žju poruku, i mi moramo prvo pristupiti

kritičkom čitanju Humaša. Time što dijelimo isto iskustvo pažljivog čitanja svake priče i pokušaja razumijevanja tijeka teme i niti vodilje koja se razvija, povećavamo svoje šanse za ispravno razumijevanje komentara prethodnih generacija, i nadamo se da možemo postići bolje razumijevanje B-žje poruke nama preko Njegovih "nviim" [proroka].

Na primjer, dok proučavamo Sefer Breišit, moramo pretpostaviti da svrha načina na koji Tora iznosi priču o Stvaranju, kao i sve njezine kasnije priče, mora biti povezana (u ovom ili onom obliku) s porukom koju B-g želi prenijeti čovjeku. Cilj naših pitanja za samoproučavanje bit će istaknuti određene točke koje bi mogle olakšati to proučavanje i povećati uvažavanje tumačenja koja su predložili klasični komentatori. Zaključujemo naš uvod s objašnjenjem metodologije proučavanja koja se odnosi na 'paršijot'.

Važnost 'Paršijot'

Jedan od najznačajnijih - ali često zanemarenih - načina na koji Humaš prenosi poruke je njegova podjela na paršijot. Prije svega, ne dopustite da vam se riječ paršija (malo 'p') pobrka s imenom Paršat Ha-šavu'a (veliko 'P')! U našim šiurima, koristimo riječ "paršija" kada govorimo o 'odlomku' poput odjeljaka teksta koji se nalaze u Sefer Tori. Nasuprot tome, riječ Parša [s velikim 'P'] koristi se kada govorimo o tjednom šabatnom dijelu Tore, npr. Noah, Leh Leha, Vajera, itd., kojim dovršavamo cijelu Toru jednom godišnje. Iz tematske perspektive, podjele na paršije su vrlo važne, jer ih je B-g dao Mošeu Rabeinu zajedno s Torom! Stoga, ako je B-g smatrao potrebnim da nam da prekide na paršije kako bi nam pomogao u našem proučavanju Njegove Tore, jedino logično je da obratimo posebnu pozornost na njih dok proučavamo. Zapravo, u svom uvodnom komentaru knjige Vajikra, sam Raši nam daje vrlo sličan uvid: Ovi kratki prekidi su dani [zajedno s Torom od B-ga] kako bi Moše Rabeinu dobio mogućnost da promišlja od jedne do druge paršije, [kako bi] razumio prijelaz s jedne teme na drugu, [a ako je to bilo potrebno Mošeu Rabeinu] onda čak i više - mi koji proučavamo Humaš moramo obratiti pozornost na ove prekide! (vidi Rašijev komentar Vajikra,1 :1).

Nasuprot tome, odjeljak 'Paršat Ha-šavu'a' Humaša - tj. tjedna sedra (tehnički govoreći, Sedra je ispravan naziv za ono što mi nazivamo Parša) - odražava tradiciju koja

je započela tijekom babilonskog progonstva, više od tisuću godina nakon što je Tora prvobitno dana. S time na umu, važno je razjasniti važnu točku. Ako se govori o 'temi' određene Parše (npr. temi Parše Noah), ova tvrdnja može dovesti u zabludu, jer sam B-g nikada nije sastavio Paršat Noah (ili Paršat Leh Leha itd.) Umjesto toga, B-g je dao cijeli Sefer (knjigu) Mošeu Rabeinu. Stoga, kada netko govori o temi određene Sedre, on jednostavno objašnjava zašto su hazal (Židovski učenjaci iz doba Mišne i Talmuda) odabrali da zajedno grupiraju određeni skup psukim (te, a ne druge) kako bi sastavili to tjedno čitanje iz Tore. S druge strane, kada govorimo o temi Sefera (npr. temi Sefer Breišit, Šmot, itd.), pokušavamo otkriti B-žju temeljnu poruku u tom Seferu. Drugim riječima, ta činjenica da je B-g odlučio uključiti sve te priče u Seferu Breišit u jednu cjelovitu knjigu ukazuje da bi ona morala imati jednu osnovnu temu. Zapravo, mnogi komentatori (npr. Ramban i Seforno u svojim uvodima u svaki Sefer) nastoje otkriti tu temu. Ova pretpostavka je važna jer daje osnovu za metodologiju koju koristimo u našim tjednim šiurima. Naša analiza paršijot bit će od pomoći u našem pokušaju da otkrijemo primarnu temu (ili teme) svakog Sefera; a mi ćemo zauzvrat koristiti te teme kako bismo lakše razumjeli detalje njezinih različitih priča (i/ili micvot).

Ptuhot & stumot

Kao što vam je vjerojatno poznato, postoje dvije vrste razdiobi paršija

1. 'ptuhot' = otvorene. Označeno prazninama do kraja retka; sljedeća paršija počinje na početku sljedećeg retka.

2. 'stumot' = zatvorene. Označeno razmakom od naj-

manje devet mjesta; sljedeća paršija može započeti u tom istom redu.

U pravilu, paršija ptuha obično ukazuje na znatnu promjenu teme, dok paršija stuma ukazuje na suptilniju promjenu. Međutim, kao što ćemo vidjeti, postoje mnoge iznimke. Ovi prekidi paršija su toliko važni da je Sefer Tora bez njih 'pasul' (neispravna). S tim u vezi, preporučujem vam da pročitate osmo poglavlje u Rambamovom Hilchot Sefer Tora, gdje on ne samo da objašnjava važnost ovih prekida paršija, već čak i navodi svaku od njih kako bi osigurao da će sofrim [pisari] svoju Sifrei Toru ispravno napisati!

A što je s podjelom na poglavlja koja nam je toliko poznata? Na iznenađenje mnogih studenata, iako danas skoro svaki tiskani Humaš koristi sustav poglavlja/stihova, ova podjela Humaša na poglavlja nije Židovska tradicija. Međutim, to je vrlo koristan običaj, budući da ovaj sustav koriste gotovo svi izdavači Biblije (bez obzira na vjeru ili jezik) od izuma tiskarskog stroja (u 15. stoljeću). Stoga, dok proučavamo Humaš, njegova podjela na poglavlja je vrlo upotrebljiva općeprihvaćena metoda i korisna referenca koja pokazuje kako su drugi ljudi možda razumjeli (ili pogrešno razumjeli!) njegove teme, ali naravno da nema nikakav proročki značaj. Nasuprot tome, podjela Humaša na Seforim [knjige] i paršijot od najvećeg je proročkog značaja. Stoga će njihovo razmatranje često biti primarni fokus u našim šiurima.

Tanah Koren

Da biste što jednostavnije prepoznali ove važne prekide paršija dok proučavate Humaš, vrlo je korisno koristiti ili 'Tanah Koren', ili (ono što je poznato kao) 'Rav Breuer's Tanah'. Tanah Koren (nazvan po prekrasnom hebrejskom fontu dizajniranom za tu publikaciju) prvi je put objavljen šezdesetih godina i vjerojatno je danas najčešće korišteni Tanah u Izraelu, kako u školama, tako i u šulovima. Nedavno je Mossad ha-Rav Kook također objavio potpuni Tanah temeljen na poznatom rukopisu Keter Aram Tzova, kojeg je nakon iscrpnog istraživanja uredio Rav Mordechai Breuer, jedan od najpoznatijih izraelskih biblijskih učenjaka. Obje publikacije čitatelju pružaju vrlo precizan i jasan tisak. [Koji je Tanah 'bolji' postalo je 'popularna tema' rasprava u svijetu ješiva, i stoga se suzdržavam od zauzimanja stava.] Teško je objasniti zašto, ali budite uvjereni da jednom kada se naviknete učiti s ovim

(nastavak sa 3. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Berešit

(nastavak s 4. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod

stilom Tanaha, brzo ćete uvidjeti koliko on postaje korisno oruđe za analitičko proučavanje Humaša, posebno u pogledu razumijevanja paršijot. U nekim Humašim, i prilično često u verzijama Mikra'ot Gedolot, podjele na paršije označene su slovima umjesto razmacima. Uobičajeno je da hebrejsko slovo 'pe' označava gdje treba biti parša ptuha, a hebrejsko slovo 'sameh' označava gdje treba biti parša stuma.

Duge i kratke paršijot! Iako smo primijetili da paršijot više-manje funkcioniraju kao prijelomi odlomaka, nalazimo brojne iznimke - koje su tematski vrlo značajne. To ćemo pokazati ako napravimo brzu analizu paršijot koje se nalazi u prvih pet poglavlja Sefer Breišita. Koristeći Tanah Koren, bacite kratak pogled na priču o stvaranju u prvom poglavlju. Zamijetite kako svaki dan stvaranja tvori jednu 'paršiju'. Ovo odražava vrlo logičnu podjelu nalik na podjelu po odjeljcima. Zatim, pogledajte što se događa u drugom poglavlju! Nova paršija počinje pričom o Gan Edenu u 2:4 i nastavlja se nekih četrdesetak psukim - sve do 3:15, i tu nalazimo parša stuma! Zatim, nalazimo drugu paršu stumu, ali ova (na naše iznenađenje) ima samo jedan pasuk! Sljedeća paršija je također stuma i traje pet psukim do 3:21. Na prvi pogled ova podjela djeluje prilično apsurdno! Zašto bi četrdesetak psukim išlo bez ikakvog prekida paršije, iako u njoj ima mnogo mjesta koja ispunjavaju kriterije za prekid odlomka? Zatim, odmah nakon toga nalazimo jedan jedini pasuk koji postaje samostalna paršija (tj. 3:16). Jasno, ovi primjeri dokazuju da prekid paršije nije uvijek ekvivalent prijelomu odlomka. Umjesto toga, Tora će ponekad namjerno zajedno grupirati brojne pesukim bez ikakvog prekida paršije kako bi naglasila određenu poantu, a ponekad će Tora namjerno napraviti prekid paršije na mje-

u Sefer Berešit

stu koje ga nužno ne zahtijeva. Međutim, kada Tora to čini, trebali bismo pretpostaviti da to nosi neko tematsko značenje.

Vratimo se sada ovom primjeru i pokušajmo razumjeti zašto. Zapazite da duga paršija (2:4-3:15) ne sadrži samo priču o B-žjem stvaranju čovjeka u Gan Edenu (tj. 2:4-25, i stoga se poglavlje prekida u 2:25), već i priču o 'nahašu' i čovjekovom grijehu (3:1-15). Već to što nema prekida paršije između ove dvije priče aludira na njihovu usku povezanost, tj. povezanost između priče o čovjekovom grijehu u Gan Edenu (3. poglavlje) i samog stvaranja Gan Edena (u 2. poglavlju). Odmah nakon toga nalazimo paršiju od jednog retka koja opisuje Evinu kaznu, i zatim još jednu vrlo kratku paršiju koji opisuje Adamovu kaznu, a zatim još jednu paršiju koja opisuje kaznu čovječanstva (tj. protjerivanje iz Gan Edena u (3:22-24)! Jasno, činjenica da Tora omeđuje svaku vrstu kazne s njenim vlastitim prekidom paršije aludira na tematski značaj ashar vaoneš' [božanske odmazde] u Humašu - konceptu da B-g čovjeka drži odgovornim za njegova djela. Kao što bismo trebali očekivati, ovo će se pojaviti kao primarna biblijska tema, a ovi kratki prekidi paršija pomažu naglasiti njenu važnost.

Vratimo se sada na Paršat Breišit. Zamijetite da četvrto poglavlje - priča o Kainu i Abelu - tvori vlastitu paršiju. Zatim u petom poglavlju nalazimo zasebnu paršiju za svaku od deset generacija od Adama do Noaha. Primijetite, međutim, da su sve ove paršijot od čovjekova izgnanstva iz Gan Edena (vidi 3:22) do priče o potopu (vidi 6:5) paršijot stumot! Kao što ćemo vidjeti, i ovo će biti tematski značajno. Vratit ćemo se ovim temama u našem šiuru na Paršat Breišit ■

Alija

Parašat Berešit

Prva alija- 34 p’sukim – 1,1 – 2,3

Ova alija sadrži prvi izvještaj o Stvaranju.

Prvi odlomak Breišita rijetko se čita na Minha prethodnog šabata. Samo kad Simhat Tora padne na šabat, čita ga se prethodnog šabata, a u tom slučaju i na Šaharit i na Minha. Simhat Tora ne može pasti na šabat u huc la-arec (van Izraela), no u Izraelu se to događa prilično često. Na Simhat Tora čitamo cijeli odlomak od 34 pasuka

Redovno ponedjeljkom i četvrtkom čitamo samo prva tri dana stvaranja, ukupno 13 p'sukim. U nekim je šulovima običaj da se četvrtkom čita do uključujući 5. dana stvaranja (ukupno 23 p'sukim). Jeste li shvatili? Četvrtak - jom hamiši - zgodno, zar ne?

U Gemari postoji spor o tome kada je stvoren svijet - u tišreju ili nisanu. Riječ B'reišit je anagram od Alef B'tišrej. Da su anagrami bili prihvatljiv izvor, možda bismo mogli riješiti taj spor. Svejedno, to je lijep anagram.

Baal HaTurim ističe da je g'matrija B'reišit bara 1116, isto kolika je i brojčana vrijednost fraze: B'roš hašana niv'ra - na Roš Hašana je (svijet) stvoren.

Koliko je star svijet?

Ovo što slijedi je jedan od mnogobrojnih načina objašnjenja starosti Zemlje. Postoje mnoge ideje koje donose potpuniju prezentaciju; ovo

ovdje je samo da vam otvori apetit. Jedno tradicionalno gledište kaže da je prvi dan mjeseca tišreja godine 1., bio 6. dan Stvaranja, dan u kojem su stvoreni svi sisavci, uključujući i ljude. To je bio dan kad su Adam i Hava smješteni u Gan Eden; dan kad su jeli s Drveta spoznaje; dan kad su protjerani iz Gan Edena. Uz pretpostavku da su dani stvaranja bili dani koje mi poznajemo (možda jesu, a možda i nisu bili, ali tu sad neće biti riječi o tome), možemo se vratiti na Dan jedan Stvaranja i datum 25. elula, prije nego što je započela godina jedan (nazovimo je nultom godinom).

Postoji znatan broj mišljenja da izvještaj o Danu jedan Stvaranja počinje 3. pasukom Tore: "I B-g reče –Neka bude svjetlost". Ali što je s prva dva p'sukim? Berešit (odnosno, u početku) B-g je stvorio Nebesa i Zemlju, a Zemlja je bila bezoblična i prazna … Kada? Kada se dogodio Berešit?

Jedan način da se razumije stvaranje jest da ga se podijeli u dvije faze. Prvo je stvaranje nečega ni iz čega - ješ me'ajin – creatio ex nihilo. Tim činom B-žjeg stvaranja nastala su Nebesa i Zemlja – drugim riječima - sve postojeće, ali u jednoj kaotičnoj mješavini.

Materija i energija i vrijeme i priroda i ideje i zakoni prirode i tko zna što sve, bez funkcije i reda, očekuju drugu fazu stvaranja. Prva faza stvaranja sažeta je u prvom pasuku Tore; rezultat tog stvaranja nečega ni iz čega, opisan je u drugom

pasuku

Od trećeg pasuka vidimo opis druge faze stvaranja: stvaranje nečega iz nečega. B-g je zapovjedio toj stvorenoj mješavini da se počne razlučivati, da se izdvoji iz tohu vavohu i da preuzme zaseban identitet. Svjetlosti nije zapovjeđeno da nastane u Danu jedan (prema ovom gledištu o Stvaranju), Berešit je već bio stvoren; svjetlost se izdvojila iz primordijalne mješavine i pokrenuli su se zakoni fizike koji se primjenjuju na svjetlost – na Dan jedan. Tako je i s ostatkom Tjedna stvaranja.

Kada je bio Dan jedan Stvaranja? Recimo, prije malo više od 5783 godine. Kad je bio Berešit? Tora ne kaže. To je pitanje, zapravo, besmisleno jer je i vrijeme bilo dio mješavine i nije bilo u funkciji sve do druge faze Stvaranja. Ne treba "čekati" Dan 4 i razmještaj nebeskih tijela kako bi se razmotrilo pitanje vremena – vajehi erev, vajehi boker …bit će dobro. Ali ne od Berešita. To je bilo prije nego je vrijeme dobilo smisao.

Raši

Raši navodi rabina Jichaka koji objašnjava zašto Tora počinje s Berešit, a ne s micvot i halahičkim tekstovima u parašat Bo. On kaže da ćemo mi, ako nas narodi svijeta optuže za

krađu zemlje Izraelove od drugih koji su je kroz generacije bili okupirali, moći ukazati na događaje u povijesnim dijelovima Tore i vidjeti da B-g uzima zemlju od koga On hoće i daje je kome hoće.

Ali što se događa ako narodi svijeta ne prihvaćaju lekcije iz Tore? Možda nisu oni ti koje treba uvjeriti. Uzdamo se u proročansko vrijeme kada će svi narodi prepoznati B-ga Izraelovog i prihvatiti našu ulogu u ovom svijetu i naš odnos s Njim.

Mi smo ti koji u Tori trebaju vidjeti da B-g sve nadzire. To vrijedi i za Židove koji smatraju da smo ovdje uzurpatori, a vrijedi i za one ponosne Židove koji smatraju da su sve što je ovdje postigli bez B-žje pomoći i bez njegova odobravanja. Prihvaćaju li Arapi i drugi ljudi ono što tvrdimo iz Tore, jedna je stvar. Da li mi, Židovi, stvarno vjerujemo da je ova zemlja naša? Jest. Ne bismo se trebali osjećati loše kad ističemo da je Erec Jisrael u našem posjedu.

Baal HaTurim i drugi ističu da Sofei Teivot - završna slova početne tri riječi Tore, tvore riječ emetistina. Psalam 119,160 kaže: Roš d'vorha emet, početak (glava) tvojih riječi je istina. Jedan od hasidskih velikana kaže ovako: autor će često staviti svoj znak na početak svog djela. B-žji "pečat" je Emet, a pojavljuje se u prvom setu Sofei Teivot Slično tome, izvještaj o Stvaranju završava s tri riječi čija posljednja slova sriču: emet. Tako smo sad na tragu ideje po kojoj je čitav postupak Stvaranja natopljen B-žjom istinom bez koje svijet ne bi bio u stanju postojati.

Mjesec je smanjen, ali to je nadoknađeno - (a) svijetli i danju (ponekad - Sunce ne sja noću) i (b) ima bezbroj zvijezda kao "pratnju".

Koliko god da su Sunce i Mjesec različiti, nama se čini da su točno iste veličine. Stvarnost je jedna stvar, ali naša percepcija je također stvarnost.

G'matrija na temelju L'ora šel Tora R. Yaakova Auerbach z"l

Mišlej (3,15) opisuje da je vrijednost Tore veća od rubina (ili bisera), i štogod da čovjek poželi ne može se usporediti s vrijednosti Tore. (Dva p'sukim kasnije u istom kontekstu, nalazimo poznate riječi D'rahe'ha darhei no'am ... i Ec hajim hi...)

J'kara hi mi'p'ninim - ona (Tora) je dragocjenija od rubina (bisera) = 10 + 100 + 200 + 5 (315) + 5 + 10 + 1 (16) + 40 + 80 + 50 + 10 + 50 + 10 + 40 (280) = 611, što je brojčana vrijednost riječi Tora.

G'matrija prve fraze u Tori - B'reišit bara je 1116. B'reišit bara je napisano iznimno velikim slovima, pa rabi Auerbach piše da možemo dodati još 2, što nas dovodi do ukupno 1118. Ovo je g'matrija od pasuka, Š'ma Jisra'el, Hašem Elokeinu, Hašem Ehad. U određenom smislu, i Š'ma pasuk i B'reišit bara iznose slične tvrdnje o našem uvjerenju o B-žjem postojanju i Njegovom stvaranju svijeta.

Zbog nedostatka prostora i vremena, zadovoljit ćemo se ovdje da kažemo da prva alija opisuje stvaranje i B-žje odmaranje na prvi Šabat.

Levi

Druga alija – 16 p'sukim – 2,4 – 19 Zatim imamo ponovno iznošenje procesa stvaranja, s naglaskom na Gan Eden, oblikovanje Adama, Adamovu dominaciju nad prirodom, njegovu prvu zabranu - jesti s drveta spoznaje dobra i zla.

"Nije dobro da čovjek bude sam" objašnjeno je na različite načine, uključujući i to da je samo B-g jednina. Čovjek mora znati da, koliko god bi velik mogao postati i koliko god može postići, on nije B-g.

Sva stvorenja su dovedena pred Adama kao mogući "kandidati" za partnera. Nitko nije bio pogodan, ali Adam im je svima dao ime (kao što ljudi čine stoljećima).

U prvom izvještaju o Stvaranju, čovjek je posljednji stvoren, te baš i nije svrha i fokus Stvaranja. U drugom izvještaju čovjek je fokus stvaranja.

Moramo stvari sagledati na oba načina.

Baal HaTurim i drugi upućuju na riječ s malim hei b'hibar'am i preslaguju slova da tvore riječi "s Avrahamom", ukazujući da je zbog Avrahamove zasluge svijet stvoren. Osim anagrama, i mali hei podržava tu ideju, budući da Avraham nije oduvijek imao hei u svom imenu.

Š'liši

Treća alija – 27 p'sukim – 2,20 –3,21

Tekst Tore nagovještava da je Adam prvo stvoren kao kombinirano muško-žensko biće, a onda (još uvijek na dan šesti) on (oni) je (su)

(nastavak s 6. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

fizički odvojeni, kao Adam i Hava, uz zapovijed i izazov da se ponovno spoje duhovno, emocionalno, i na neki način, i fizički - "i bit će jedno tijelo."

Zatim nam Tora zagonetno priča epizodu o Zmijinom mamljenju Have, o jedenju sa Drveta, o kazni za Zmiju, Havu i, na kraju, za Adama.

Grijeh (grijesi) Adama i Have nisu tek osobni grijesi, nego, što je još važnije, pomažu nam odrediti ljudsku narav.

R'vi'i

Četvrta alija – 21 p'sukim – 3,22 –4,18

Ova alija počinje izbacivanjem iz

Gan Edena, što se smatra i metaforom za redefiniranje uloge ljudi na ovom svijetu i njihovog (našeg) odnosa s B-gom.

Tora nastavlja s "rođenjem" Kajina i Hevela i Kajinovim ubojstvom Hevela koje je uslijedilo nakon što su obojica pred B-ga donijeli svaki svoju žrtvu.

Prikazana je Kajinova kazna, njegova loza.

Moguće je da su od Kajina potekle drukčije vrste humanoida koje nisu preživjele Potop. To bi moglo objasniti neke fosilne nalaze.

Hamiši

Peta alija – 28 p'sukim – 4,19 – 26

Ovaj dio sadrži priču o Lemehu, pra-pra-praunuku Kajinovom i njegovom slučajnom ubojici, o Lemehove dvije žene Adi i Cili. Tora spominje još Kajinovih potomaka i nji-

Ovaj dio sadrži i Lamehovu žalopojku što je ubio Kajina.

predstavnik svake generacije. Neki kažu da je samo dugovječnost imenovanih zabilježena; prosječni muškarci i žene živjeli su mnogo kraće živote. Drugi kažu da je ljudski životni vijek prije Potopa, bio mnogo dulji.

■ hovu ulogu kao "pionira" u raznim područjima ljudske djelatnosti.

Među Kajinovim potomcima koji se spominju u Tori, pažnje je vrijedna sestra Tuval-Kajina, Na'ama. Raši (citirajući B'reišit Raba) kaže da je ona bila Noahova žena. Ono što je značajno jest to da Kajinovu lozu potop nije u potpunosti uništio. Iako govorimo da sve čovječanstvo, kao Bnei No'ah, potječe od Adama preko Šeta, s majčine strane nalazi se Na'ama i prije nje, Kajin.

Kao što znamo, Kajin i Hevel nisu rođeni na konvencionalan način. Šet je prvi spomenut čovjek koji je začet i rođen na način kao svi mi. Njegovo rođenje se spominje na kraju ove alije.

Čitanje B'reišita nakon dugih blagdana uistinu nam svake godine daje osjećaj novog početka. Dobar je to osjećaj.

Šiši

Šesta alija – 24 p'sukim – 5,1-24

Nabraja se potomstvo od Adama preko Šeta (Seta) do Noaha te starost očeva kad im se rodio sin i dob u kojoj su umrli. Ti brojevi nam pomažu sastaviti prvi dio naše vremenske skale. Iako se mnogo sinova i kćeri s ove liste rodilo praocima našeg svijeta, imenovan je samo

Šiši završava spominjanjem Hanoha koji je "uzet" s ovoga svijeta (vjerojatno ne smrću) u relativno mladoj dobi od 365 godina života.

Š'vi'i

Sedma alija – 16 p'sukim – 5,25 –6,8

Metušelah je živio 969 godina, što je najdublja životna dob spomenuta u Tanahu. Prema tradiciji, umro je neposredno prije Potopa koji je zaustavljen za vrijeme sedam dana žalovanja. Nastavlja se nabrajanje generacija sve do Noahove pojave na sceni. Tora opisuje propadanje društva i B-žju "žalost" što je stvorio čovjeka. Samo je Noah našao milost u B-žjim očima.

Haftara

31 p'sukim - Ješajahu - 42,5-43,10

Navi proglašava B-ga stvoriteljem neba i zemlje, što je odgovarajući odlomak za Šabat B'reišit. Opet iznova se naglašava svemoć Stvoritelja kao onog koji održava postojanje Svemira. Do nevolja Izraelovih doveo je naš nedostatak vjere u B-ga i naše udaljavanje od Tore i micvot ■

Prevela Dolores Bettini

(nastavak sa 7. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Odbijanje i zločin

U knjizi Istočno od Edena (East of Eden), pisac J. Steinbeck govori o univerzalnoj prirodi priče o Kajinu i Hevelu:

Mislim da je ovo najpoznatija priča na svijetu, jer to je priča svih ljudi. Mislim da je to simbolička priča o ljudskoj duši... Najveći užas kojeg dijete može doživjeti jest to da nije voljeno, a odbacivanje je pakao kojeg se ono boji. Mislim da su svi na svijetu, u većoj ili manjoj mjeri doživjeli odbacivanje. A s odbacivanjem dolazi gnjev, a uz gnjev neki oblik zločina, kao osveta za odbacivanje, a sa zločinom krivnja - i to je priča o ljudskom rodu.

Tema o bivanju "izabranim i odbačenim" ponavlja se kroz Sefer Berešit. Reagiraju li svi oni koji su odbijeni na način kako je to opisao Steinbeck? Je li moguće odbijanje iskoristiti kao katalizator za pozitivne postupke, a ne negativne?

U priči o Kajinu i Hevelu, odbacuje li Hašem Kajina, ili samo njegov prinos? Što je to kod Kajina ili nje-

govog prinosa izazvalo Hašemovo nezadovoljstvo? I na kraju, zašto je Kajin iskalio svoj bijes na Hevela, a ne na Hašema?

Tehnologija i moral

Zagonetna priča o Lemehu i njegovim ženama dotiče se mnogih pitanja, uključujući pitanja o krivnji i sili pokajanja, lošu stranu poligamije i opasnosti tehnološkog napretka.

• Koja je kazna gora - krivica savjesti ili tjelesna kazna? Pogledajte što Sefornovo kaže na ovo pitanje u svojoj analizi Lemehovog monologa. (Ukratko: Seforno sugerira da Lemeh kaže kako će njegova zlodjela zauvijek mučiti njegovu savjest i da će za svoja djela patiti mnogo više nego što je Kajin patio za svoja.

R. Saadia Gaon i Haketav Haketabalah tvrde da Lemeh, u svom iskazu žaljenja, naglašava težinu kazne koju zaslužuje. Ako je osoba koja je ubila ubojicu koji je ubojstvo počinio s namjerom, poput Kajina, bila sedmerostruko kažnjena, Lemeh koji je ubio nevino dijete zaslužio bi još goru kaznu)

• Postoji li korelacija između tehnološkog napretka i morala društva? Koliko često znanstveni napredak promiče etičko ponašanje? Koliko često to dovodi do njegova pogoršanja? Pogledajte kako Ramban, HaKetav VeHakabbalah i Cassuto obrađuju ova pitanja u svom viđenju Lemehovog monologa. (Ukratko: Ramban smatra da su se Lemehove žene plašile da će Lemeh biti kažnjen zbog toga što je izumio oružja i time pokrenuo krvoproliće na svijetu.

HaKetav VeHaKabbalah iz ove priče uči o vrlini pokajanja za svoja loša djela. Budući da je Lemeh požalio zbog toga što je učinio, zaslužio je da ima sinove koji su izumili alate za mnoge konstruktivne svrhe.

Cassuto tvrdi da priča prati opis materijalnih izuma Kajinovih potomaka kako bi istakla da, unatoč tehnološkom napretku, civilizacija nije napredovala na etičkom planu. Priča tako služi kao uvod u priču o Potopu i objašnjava Hašemovu odluku da uništi svijet. Lemeh je bio živi dokaz kontinuiranog propadanja društva koje se hvalisalo svojim nasiljem i simbol potrebe za obnovom civilizacije.)■

Rabbi Menachem Leibtag:

Berešit: Dvije priče o stvaranju

Ovaj šiur je ljubazno ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Koliko priča o stvaranju ima u Paršat Breišit, JEDNA ili DVIJE?

Iako o ovom pitanju često više raspravljaju biblijski kritičari nego studenti ješive, odgovor na to pitanje može dati značajnu duhovnu poruku.

U ovotjednom šiuru raspravljamo o strukturi Paršat Breišit, u pokušaju da bolje razumijemo značenje Torine prezentacije priče o Stvaranju. Naša analiza također će postaviti 'okvir' za našu raspravu o sveukupnoj temi Sefer Breišita u šiurima koji slijede.

Uvod

Iz književne perspektive, prilično je lako razlikovati dva različita odjeljka u Torinom izvještaju o priči o stvaranju:

• I. ODJELJAK - STVARANJE U SEDAM DANA /1,1-> 2,3

• II ODJELJAK - ČOVJEK U GAN EDENU / 2,4 ->3,24

U našem šiuru prvo ćemo objasniti što je specifično za svaki odjeljak. Nakon toga ćemo govoriti o tome kako se oni međusobno nadopunjuju.

Perek Alef

I. ODJELJAK, poznatiji kao PEREK ALEF, lako je uočljiv zbog svoje jasne strukture, tj. svaki dan stvaranja slijedi vrlo standardan obrazac. Svaki dan:

• Počinje frazom: "VA'JOMER ELOKIM...", najavljujući novu fazu stvaranja (vidi 1,3.6.9.14.20.24);

• Nastavlja se s "VA'JAR ELOKIM… KI TOV" (vidi 1,4.10.12.18.21.31);

• Završava s "VAJHI EREV VAJHI BOKER, JOM..." (vidi 1,5.8.13.19.23.31).

Zapravo, mogao bi se konstruirati 'prazan obrazac' koji bi odgovarao bilo kojem danu stvaranja, koji bi izgledao otprilike ovako:

"va'jomer Elokim" - I B-g reče... _________

[nakon čega slijedi neki čin Stvaranja.]

"va'jhi hen" - I tako je i bilo

[nakon čega često slijedi neki proces imenovanja: poput "va'jikra Elokim..." , ili neki b-žanski 'komentar']

"va'jar Elokim... ki tov" - I B-g je vidio da je dobro

"va'jhi erev va'jhi boker, jom __#__"

Iako određeni dani mogu odstupati od ovog osnovnog formata, svakako svaki dan počinje izrazom "va'jomer Elokim...".

Ovo zapažanje nam omogućuje da prva dva psukim (stiha) ove cjeline (1,1-2) prepoznamo kao njezino zaglavlje, jer Prvi dan mora započeti prvim "va'jomer Elokim" (u trećem pasuku/pogledajte 1,3 i Rašija o značenju riječi "Breišit" u njegovom tumačenju 1,1).

Do sličnog zaključka dolazimo i u pogledu 'sedmog dana' (tj. 2,1-3). Budući da ovi psukim opisuju 'Sedmi dan', oni moraju biti dio ove cjelokupne Priče o stvaranju; ali budući da počinju s "va'jhulu..." – a ne s "va'jomer Elokim" – oni čine zaključak ove cjeline.

Da bismo to potvrdili, primijetite prekrasnu paralelu između ova dva 'rubna oslonca' (tj. 1,1-2 i 2,1-3, zamijetite izraz "šamajim v'arec" i glagol "bara"!), i kako sedmi dan 'zaključuje' ono što nam je bilo predstavljeno u 1,1.

Ovaj uvod i zaključak definiraju nam primarnu temu čitave ove cjeline - "brijat ha'šamajim v'ha'arec" – B-žje stvaranje Nebesa i Zemlje. Ova tema je predstavljena kroz dnevni napredak B-žjeg stvaranja koje se proteže tijekom šest dana.

S ovako definiranim generalnim okvirom, sada možemo započeti našu analizu napredovanja stvaranja od dana do dana. Obratit ćemo pozornost na to kako svaki dan slijedi ili malo odstupa od standardnog formata o kojem smo prethodno govorili. [Na primjer, činjenica da drugi dan ne uključuje izraz "va'jar Elokim ki tov" trebala bi imati značaja.]

Dnevni "Hiduš"

Kao što smo gore spomenuli, unutar ove cjeline, frazom "va'jomer Elokim" započinje svaki dan i iza nje uvijek slijedi čin B-žjeg stvaranja - ili barem neka vrsta "hiduša" [tj. nečeg novog, što prethodnog dana nije postojalo].

Nakon izvršenja svakog čina Stvaranja, možemo pronaći 'periferne' komentare poput toga da B-g daje imena ili dužnosti onome što je upravo stvorio. Međutim, pokazat

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit:

ćemo kako do sljedećeg "hiduša" Stvaranja ne dolazi bez dodatnog "va'jomer Elokim"!

Također bismo trebali istaknuti da u Trećem i Šestom danu nalazimo da se naš osnovni oblik ponavlja dva puta, tj. fraza "va'jomer Elokim" pojavlja se dva puta svakog od ovih dana, i svaki puta nakon toga slijedi zaseban čin Stvaranja, nakon kojega slijedi valorizacija - "va’jar Elokim ki tov". Ovo sugerira da će svaki od ovih dana sadržavati dva čina Stvaranja. [O dubljem značenju ovoga raspravljat ćemo u nastavku.]

Stoga, naša analiza počinje time da utvrdimo što je bio točan "hiduš" svakog dana. Zatim ćemo raspravljati o 'perifernim komentarima' za svaki dan, pokazujući kako se oni odnose na taj "hiduš".

Dan Jedan (1,3-5)

B-žji prvi čin stvaranja (tj. ono što slijedi nakon prvog "va'jomer Elokim") bilo je stvaranje "OR" - ili onoga što mi nazivamo "svjetlo".

Ovo stvaranje prati 'proces dodjele imena' pri kojem B-g svjetlo naziva - 'Dan', a tamu (nedostatak svjetla) naziva 'Noć'.

Drugi dan (1,6-8)

B-g stvara "rakia" - čija je funkcija da dijeli "vodu iznad" od "vode ispod".

Zatim, B-g naziva te 'gornje vode' - "šamajim" [Nebesa]. Zapazite da se 'vode ispod' ne imenuju do trećeg dana. Isto tako zapazite da je ovo jedini put da nakon B-žjeg stvaranja ne slijedi izraz "va’jar Elokim ki tov". Dakle, čini se da nešto u tom danu ili 'nije tako dobro' ili je barem nedovršeno. [Vratit ćemo se ovom opažanju kasnije u šiuru.]

Treći dan (1,9-12)

• Prva faza: (tj. prvi "va'jomer Elokim").

B-g stvara "jabaša" [suhu zemlju].

Zatim B-g ovu suhu zemlju naziva - AREC [Zemlja?], a preostali dio "majim" - JAMIM (Mora).

Nakon toga slijedi B-žja pozitivna ocjena: "va’jar Elokim ki tov"

• Druga faza (tj. drugi "va'jomer Elokim"/1,11-12)

B-g stvara ono što mi nazivamo 'vegetacijom', tj. sve

Dvije priče o stvaranju

različite vrste povrća i voćaka. Primijetite kako ovi psukim naglašavaju upravo ono što 'biljno carstvo' čini jedinstvenim - tj. kako te vrste sadrže sjeme koje će proizvesti sljedeću generaciju - npr. "esev mazria zera" i "ec pri ose pri".

Zapazite da B-g više ne daje 'imena' onome što je stvorio. Međutim, još uvijek nalazimo standardnu pozitivnu ocjenu "va’jar Elokim ki tov". [Vjerojatno ste zapazili da se "ki tov" spominje dva puta u Trećem danu, ali vjerojatno niste uvidjeli da je to zbog toga što sadrži dva "va'jomer Elokim"!]

Veliki skok

Obratite pažnju na 'veliki skok' koji se događa u Drugoj fazi na Treći dan. Sve do te Druge faze, sve što je B-g stvorio bilo je 'neživo' (beživotno). Od ove točke dalje stvaraju se živa bića. [Imajte ovo na umu, jer ćemo otkriti sličan 'veliki skok' kad budemo raspravljali o napredovanju s Prve na Drugu fazu u Šestom danu!, tj. kada činimo skok sa životinje na čovjeka.]

Ovo može objasniti zašto u Prvoj fazi na Treći dan posljednji put nalazimo da B-g daje imena. Čini se kao da je B-g imena dao samo svojim 'neživim' stvorenjima.

[U drugom poglavlju vidjet ćemo kako postaje čovjekov posao davanje imena drugim živim bićima (vidi 2,19), a možda čak i samom B-gu! (vidi 4,26)!]

Nadalje, zapazite 'proces odvajanja' koji se pojavljuje kada je B-g stvorio "šamajim v'arec". U uvodu nalazimo "majim" - s "ruah Elokim" [B-žjim duhom?] koji lebdi nad njim (vidi 1,2). Zatim, u Drugom danu, B-g uzima ovu "majim" 'tekućinu' i razdvaja je ["va'javdel"] na "majim" 'iznad' i 'ispod' "rakie". 'Voda iznad' postaje "ŠAMAJIM", ali 'vodu ispod' treba dalje razdvajati, što se događa tek Trećeg dana - kada se preostala 'pomiješana tekućina' razdvaja na "AREC" [Kopno] i "JAMIM" [Mora ].

Tehnički govoreći, ovako je B-g stvorio "šamajim v'arec". [Stvaranje preostalih "v'kol cvaam" - i svih njihovih vojski (vidi 2,1) - odvija se od ove točke nadalje.]

Četvrti dan (1,14-19)

B-g stvara "meorot", tj. sunce, mjesec i zvijezde.

Međutim, ovaj put obratite pažnju na to kako B-g objašnjava funkciju Svojih novih stvorenja (umjesto da im nadjene imena). Na primjer, "va'haju l'otot u'moadim" - i

oni će biti za znakove i određena vremena; i kasnije"l'ha'ir al ha'arec" – da daju svjetlo na zemlju (pogledajte 1,14-15). I na kraju: "l'mšol ba'jom u'va'lajla" – da vladaju nad danom i noći (1,18). [Primijetite također kako je ovaj dan povezan s Danom Jedan.]

Peti dan (1,20-23)

U ovom danu nailazimo na još jedan 'veliki skok', jer B-g započinje Svoje stvaranje 'životinjskog carstva' (tj. za razliku od 'vegetacije' stvorene trećeg dana). B-g stvara sva živa bića koja gmižu u vodi ili lete nebom (tj. ribe i ptice).

Iako ovaj dan slijedi standardni 'format' (o kojem je ranije bilo riječi), nalazimo dva vrlo važna dodatka.

1. Glagol "bara" koristi se za opisivanje kako B-g stvara ovo životinjsko carstvo: "va'jivra Elokim et ha'taninim ha'gedolim v'et kol nefeš ha'haja..." (1,21). Primijetite kako je ovo prva uporaba ovog glagola od prvog pasuka "Breišit bara..." (1,1)! Upotreba glagola "bara" od strane Tore na ovom mjestu može odražavati ovaj 'veliki skok' ka životinjskom carstvu u ovoj kritičnoj fazi Stvaranja.

2. Dat je (po prvi puta) 'blagoslov' ovim ribama i pticama nakon njihovog stvaranja: "va'jvareh otam Elokim lemor - pru ur'vu..." - da budu plodne i da se množe i ispune mora i nebesa. Obratite pažnju na to kako se ovaj blagoslov odnosi na samu suštinu razlike između 'biljnog carstva' i 'životinjskog carstva'. Dok samoproizvedeno sjeme omogućuje vegetaciji da se sama razmnožava, životinjsko carstvo zahtijeva parenje za reprodukciju, a otuda i potreba za B-žjim blagoslovom "pru ur'vu" kako bi se svaka vrsta održala na životu.

Šesti dan (1,24-31)

Ovdje opet, kao u Trećem danu, nalazimo dvije faze Stvaranja, od kojih svaka počinje frazom "va'jomer Elokim", s još jednim 'velikim skokom' između njih:

• Prva faza (1,24-25)

B-g stvara živa bića koja se kreću kopnom, tj. životinje. U ovoj fazi zapravo nema ničeg posebnog, osim činjenice da je B-g smatrao potrebnim da ih stvori 'neovisno' u prvoj fazi Šestog dana, umjesto da ih uključi u Svoje stvaranje ostalog dijela životinjskog carstva (tj. s ribama i pticama) u Petom danu.

Zapravo, nalazimo zanimljivu paralelu između oba dana koji imaju dvije faze (tj. Trećeg i Šestog dana).

Kao što je Prva faza Trećeg dana (odvajanje Zemlje od 'vode ispod') dovršila proces koji je B-g započeo Drugog dana, tako je i Prva faza Šestog dana (životinje) dovršila proces koji je B-g započeo Petog dana!

• Druga faza (1,26-31)

B-g stvara ČOVJEKA - "bcelem Elokim"!

Zapazite koliko posebnih riječi i izraza (od kojih smo mnoge ranije susreli) prati B-žje stvaranje čovjeka:

Prije svega, još jednom nalazimo upotrebu glagola "bara" da bi se opisao ovaj čin stvaranja, što sugerira da se napredovanje od životinje do čovjeka može smatrati za ništa manje 'veliki skok' od napredovanja s vegetacije na životinje.

Drugo, čini se da se B-g 'savjetuje' s drugima (iako nije jasno tko su oni) prije nego što stvori čovjeka ("naase adam b'calmeinu...").

Ovdje ponovo nalazimo ne samo čin stvaranja, već i 'izjavu o svrsi' za ovo stvaranje – tj. da bude gospodar nad svim prethodnim B-žjim stvorenjima:

"v'jirdu b'dgat ha'jam u'b'of ha'šamajim…" – Budite plodni i množite se i budite gospodari nad ribama morskim i nad pticama na nebesima i nad životinjama i nad svom zemljom, i svime što gmiže po zemlji." (vidi 1,26).

Dakle, čini se da čovjek nije samo posljednje B-žje djelo, već i Njegovo najsavršenije djelo, nadležan da vlada nad svim ostalim djelima 'pod nebom'.

Ovo objašnjava zašto nalazimo još jedan blagoslov (nakon ovog čina stvaranja / sličan blagoslovu u Petom danu). Ovaj blagoslov izrečen čovjeku ne uključuje samo plodnost, već se odnosi i na njegov potencijal da vlada nad svime što je Elokim stvorio. ["pru u’rvu v’kivšuha, u’rdu b’dgat ha’jam…" / vidi 1,28, usporedi s 1,26)

Treba primijetiti da je tu i posljednji odjeljak, koji također počinje izrazom "va'jomer Elokim" (vidi 1,29), no on je sasvim drugačiji od svih prethodnih, budući da ova izjava nije uvod u čin Stvaranja, već davanje hrane. Ukratko, u ovim psukim B-g dopušta životinjskom carstvu da konzumira biljno carstvo. Zelena trava je dana životinjama (da je pasu), dok čovjek dobiva 'dodatnu privilegiju' da jede plodove s drveća (vidi 1,29-30).

(nastavak sa 11. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit:

Nešto posebno

Kao što ste sigurno primijetili, sva ova 'odstupanja' od 'standardnog formata' u pogledu B-žjeg stvaranja čovjeka naglašavaju da mora postojati nešto vrlo posebno u stvaranju čovjeka, a time i njegovoj svrsi. Ali to nas ne treba iznenaditi, jer upravo to trebamo očekivati od knjige proročanstava, božanske poruke čovjeku koja će mu pomoći da razumije svoj odnos s B-gom i svoju svrhu postojanja.

Sve ove posebne točke o stvaranju čovjeka trebale bi biti važne, ali prije nego što raspravimo o njihovom značaju, moramo uzeti u obzir još jedno opažanje u vezi s napredovanjem stvaranja tijekom ovih šest dana.

Paralelna struktura

Sažmimo naše dosadašnje zaključke o tome što je stvoreno kojeg dana (i svaku izjavu "va'jomer Elokim..."):

Dvije priče o stvaranju

da od Četvrtog dana dalje, B-g ne samo da stvara, nego On također iznosi svrhu svojih stvorenja.

Također pokazuje kako posljednja tri dana 'ispunjavaju' potencijal onoga što je B-g stvorio u prva tri dana. U osnovi, od četvrtog dana pa nadalje, priroda se 'pokreće', jer nalazimo 'kretanje' i na nebu iznad i na Zemlji ispod.

Ukratko, kada ovih šest dana završi, ono što zovemo 'priroda' se pokrenulo.

B-žanska evolucija

Pretvorimo sada naš popis u tablicu.

Ako postavimo prva tri dana uz posljednja tri dana, dolazimo do prilično nevjerojatne paralele:

Ako izraz "tohu va'vahu" u uvodnom dijelu (vidite 1,2) shvatimo kao potpuni kaos, onda od tog praiskonskog šest dana kasnije, nalazimo prekrasno strukturiran svemir koji sadrži sve različite oblike života koje poznajemo, a koji obuhvaćaju biljke, životinje i čovjeka.

Imajte na umu da Tora naglašava da je svaki oblik života stvoren na način koji jamči njegov opstanak, odnosno njegovu sposobnost reprodukcije:

biljke: "esev mazria zera" – biljke sjemenjače, "ec pri plodonosno drveće (1,11-12)

ribe i ptice: "pru u'rvu"– budite plodni, i množite se

Čovjek: "pru u'rvu..." – budite plodni, i množite se

bi se sažeti i jednostavno reći da je krajnji rezultat ovog procesa stvaranja ono što nazivamo PRIROdrugim riječima – upravo suprotno od TOHU

Na taj način PEREK ALEF opisuje B-žje stvaranje prirode, odnosno cjelokupnog materijalnog svemira i njegovih pojava.

Iako sama 'priroda' ostaje dinamična, sa živim bićima koja se neprestano mijenjaju i reproduciraju, njezin osnovni okvir ostaje konstantan – jer nakon "va'jhulu" (2,1), ništa 'novo' neće biti stvoreno, a zasigurno, ništa tako

(nastavak sa 13. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit:

napredno ili profinjeno poput čovjeka.

Sada kada smo to utvrdili, moramo si postaviti još važnije pitanje, a to je - što možemo naučiti iz ovog jedinstvenog načina na koji Tora ponovo pripovijeda priču o stvaranju? Je li zapisana da utaži našu znatiželju, da nam samo da do znanja 'kako se sve dogodilo' – ili ona nosi proročansku poruku – svakom ljudskom biću koje razmišlja o svrsi svijeta koji ga okružuje!

Jedan B-g ili mnogi?

Svakako, jedna osnovna poruka koja proizlazi iz ovog prikaza jest da je stvaranje prirode, u svoj njezinoj složenosti i svim čudesima, bilo namjeravano B-ŽJE djelo. Stoga, svetkovanjem Šabata, odmaranjem na sedmi dan, kao što je to B-g učinio, mi potvrđujemo naše uvjerenje da je B-g sila koja je stvorila prirodu (i nastavlja je nadzirati).

Ova nam analiza također može pomoći da shvatimo zašto Tora koristi ime – Elokim – za opis B-ga kroz cijelo ovo poglavlje. Kao što Ramban objašnjava (pred kraj svog komentara na 1,1), hebrejska riječ "el" podrazumijeva nekoga tko ima moć (ili snagu) i kontrolu. Stoga "šem ELOKIM" podrazumijeva gospodara svih mnogobrojnih sila prirode.

[Ovo može objasniti zašto je B-žje ime u množini – jer On jest sve sile / pogledajte također Rav Yehudu ha'Levija, u Sefer Kuzari, na početku Četvrte knjige.]

Ovo nam razumijevanje također može pomoći da shvatimo Torino korištenje glagola "bara" u PEREK ALEF. Obratite pažnju na to kako TRI aktivne uporabe glagola "bara" u PEREK ALEF odražavaju svaku razinu savršenstva kod Stvaranja, odnosno "comejah" [biljno carstvo], "hai" [životinjsko carstvo] i "m'daber" [čovjeka]. Ovo također odražava tri 'velika skoka' koja smo razmatrali u evolucijskom razvoju prirode tijekom ovih šest dana.

Prvi korak - Sve neživo i bilje "Breišit BARA Elokim et ha'ŠAMAJIM v'et ha'AREC" (1,1)

Ovo uključuje sve u ŠAMAJIM-u i na AREC-u, tj. stvaranje svih "domem" (neživih objekata) i "comejah" (biljaka). Imajte na umu da se to događa tijekom prva ČETIRI dana stvaranja.

Drugi korak – životinjsko carstvo "va'JIVRA Elokim - i B-g je stvorio TANINIME i sva živa stvorenja... prema njihovim vrstama" (1,21)

To uključuje ptice, ribe, životinje i zvijeri itd. koje su

stvorene petog i šestog dana.

Trećikorak – čovjek

"va'JIVRA Elokim et ha'ADAM..." (1,27)

Stvaranje čovjeka b'celem Elokim, na B-žju sliku.

Prva priča Tore

Sada moramo razmotriti koja bi mogla biti poruka Tore kada čovjeku kaže da je stvaranje prirode bilo namjeravano B-žje djelo?

Čovjek u svom svakodnevnom životu neprestano dolazi u doticaj s prirodom, odnosno svojim okruženjem i životnim okolišem. Čovjeku nije nužna Tora kako bi ga obavijestila da postoji priroda; on se suočava s njom svakog dana. S obzirom da čovjek ne može izbjeći prirodu, on je mora neprestano razmatrati i boriti se s njom.

Bez poruke Tore, lako bi se moglo zaključiti da je priroda manifestacija mnogih bogova – boga kiše, boga sunca, boga plodnosti, bogova rata itd. - kako su vjerovali drevni ljudi. Priroda se pripisivala panteonu bogova, koji su često ratovali jedni protiv drugih.

Nasuprot tome, moderni čovjek obično dolazi do sasvim suprotnog zaključka – da priroda jednostavno postoji i nije povezana ni sa kojim oblikom boga.

Moglo bismo pretpostaviti da Humaš počinje s pričom o Stvaranju, zato što se čovjekov odnos s B-gom temelji na njegovoj spoznaji da je priroda doista djelo jednog B-ga. On je stvorio svemir sa svrhom i nastavlja ga nadzirati.

Ali kako se to odnosi na samog čovjeka?

Čovjek u Perek Alef

U Perek Alef čovjek se pojavljuje ne samo kao vrhunac procesa stvaranja, već i kao njegov GOSPODAR:

"I blagoslovi B-g čovjeka govoreći: Rađajte se i množite se, napunite zemlju i GOSPODARITE njome, VLADAJTE

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit:

ribama morskim i pticama nebeskim i živim bićima što gmižu po zemlji... " (1,28).

Zapazite da je ovo B-žji BLAGOSLOV čovjeku, a NE zapovijed! Taj bi se 'blagoslov' mogao smatrati gotovo za definiciju same prirode čovjeka. Baš kao što je vegetaciji 'prirodno' da raste ["esev mazria zera"], i svim živim bićima da se razmnožavaju ["pru u'rvu"], tako je i čovjeku 'prirodno' da dominira svojom okolinom; to postaje njegov prirodni instinkt.

To što Tora koristi glagola "bara" u u svakoj od glavnih faza stvaranja, a potom i u opisu B-žjeg stvaranja čovjeka - može rasvijetliti ovu temu. Kada razmišlja o prirodi i svojoj vezi sa životinjskim carstvom, čovjek bi lako mogao zaključiti da je on jednostavno samo još jedan dio životinjskog carstva. Možda je napredniji ili razvijeniji od 'prosječnog majmuna', ali biološki se ne razlikuje. Upotreba glagola "bara" u Tori kako bi se opisivalo B-žje stvaranje čovjeka govori nam da je čovjek potpuno nova kategorija stvaranja. On je stvoren "b'celem Elokim", na sliku B-žju, tj. posjeduje duhovni potencijal, za razliku od svih drugih oblika prirode.

[Pogledajte Rambama na samom početku More N'vuhim (I.1), gdje on definira "celem Elokim" kao osobinu čovjeka koja ga razlikuje od životinje.]

Drugim riječima, stvaranje čovjeka u zasebnoj fazi Šestog dana i korištenje glagola "bara" te njegov poseban blagoslov itd., sve to dolazi kako bi čovjeka uvjerilo da on doista jest 'veliki skok' daleko iznad svih drugih stvorenja. On ne bi trebao sebe vidjeti samo kao najsavršeniju životinju u svemiru, već umjesto toga kao B-žje djelo.

Perek Alef uči čovjeka da prepozna da je njegova osobina da dominira svim drugim živim bićima također čin B-žjeg stvaranja.

Međutim, čovjek se također mora zapitati: "S kojom svrhom?" Je li B-g samo stvorio čovjeka ili i nadalje nastavlja održavati vezu sa svojim djelom? Ostaje li sudbina čovječanstva pod B-žjom kontrolom; je li veza između čovjekovih djela i B-žje "hašgahe" (providnosti) i dalje na snazi?

Odgovor na ovo pitanje počinje u PEREK BET-u – priči o Gan Edenu, a nastavit će se i kroz ostatak Humaša!

Perek Bet - Čovjek u Gan Edenu (2,4-3,24)

PEREK BET iznosi ono što se čini oprečnim prikazom priče o Stvaranju. Dok preispitujete drugo poglavlje, imajte na umu da:

• Ništa ne može rasti prije nego što B-g stvori čovjeka

Dvije priče o stvaranju

(vidite 2,5), stoga:

• B-g PRVO stvara čovjeka (2,6-7), a potom:

• B-g zasadi vrt za čovjeka, razvija se vegetacija (2,814);

• B-g čovjeku daje posao da radi i čuva taj vrt (2,15);

• B-g zapovijeda čovjeku: što smije/ne smije jesti (2,1617);

• B-g stvara životinje radi čovjeka (2,18-20)

• B-g stvara ženu za čovjeka, od njegova rebra (2,21-25).

Jasno se vidi da je redoslijed stvaranja vrlo različit. U PEREK BET nalazimo da je NAJPRIJE stvoren čovjek, a sve ostalo je potom (tj. biljke i životinje) stvoreno ZA njega. Nasuprot Perek Alefu u kom je čovjek bio B-žje konačno djelo – najsavršenije – i dobio blagoslov da primijeni svoju vlast nad cijelim životinjskim carstvom, u Perek Bet vidimo kako je čovjek jednostavno B-žji sluga, brine se za Njegov vrt (vidite 2,15-16) i traži družicu (vidi 2,18-25). U Perek Alef, on se pojavljuje kao 'vladar', gotovo kao sam bog ("b'celem Elokim"); u Perek Bet on je sluga.

Osim toga, postoji još nekoliko očitih razlika između ova dva odjeljka:

• U ovom odjeljku B-žje ime više nije samo ELOKIM, već ime HAŠEM ELOKIM (poznatije kao "šem Havaja").

• Za razliku od dosljedne upotrebe glagola "bara" (stvaranje iz ničega) u Perek Alef, Perek Bet koristi glagol "ja'car" (stvaranje iz nečega'/pogledajte 2,7,19).

Iako je moguće pomiriti ove prividne kontradiktornosti (kao što to mnogi komentatori i čine), ostaje pitanjezašto Tora predstavlja ova dva izvještaja na način koji (u najmanju ruku) djeluje proturječno?

Mi, naravno, ne možemo prihvatiti tvrdnju biblijskih kritičara da ova dva odjeljka odražavaju dvije oprečne drevne tradicije. Naše uvjerenje je da je čitavu Toru dao B-g na Har Sinaju – i stoga ona potječe iz jednog izvora. Tako moramo zaključiti da je ovakav poseban način prezentacije namjeran i treba imati proročansku poruku. Iz tog razloga, naše proučavanje Sefera Breišit više će se usredotočiti na to kako Torine 'priče' o Stvaranju objašnjavaju prirodu čovjekovog odnosa s B-gom, a manje na to kako razriješiti 'tehničke' probleme da se utvrdi koji su se događaji zapravo dogodili i kada.

Dvojica poznatih učenjaka Tore 20. stoljeća opširno su raspravljala o ovom pitanju dviju priča o stvaranju. Ana-

litički aspekt, pristup "štei behinot" (dvije perspektive), upotrijebio je rabin Mordechei Breuer u svojoj knjizi Pirkei Breishit. O filozofskim implikacijama raspravljao je Rav Soloveichik ZT"L u svom članku 'The Lonely Man of Faith' ('Usamljeni čovjek vjere') (re: Adam I & Adam II).

Sažetak ova dva pristupa izvan je dosega ovog teksta (preporučujemo da ih pročitate). Umjesto toga, jednostavno ćemo provesti osnovnu analizu PEREK-a ALEF & PEREK-a BET i ponuditi neka razmišljanja u vezi njihova značaja. Nadamo se da će pružiti osnovni kontekst za one koji žele nastaviti dublje istraživati ovu temu. Imajući to na umu, započinjemo našu analizu u pokušaju da pronađemo primarnu poruku svakog od ova dva odjeljka. Počinjemo s pregledom naših zaključaka u vezi s Perek Alefom.

Perek Alef - Stvaranje prirode

Priroda – čitav fizički svemir i njegovi fenomeni ["ha'šamajim v'harec v'hol cvaam"] - bili su krajnji rezultat Sedam dana stvaranja. Bez poruke Tore, čovjek bi mogao logično zaključiti da je svemir koji ga okružuje pod kontrolom mnoštva različitih sila, od kojih svaka kontrolira svoje vlastito područje (ili ono što su drevni ljudi shvaćali kao panteon bogova).

Humaš započinje obavještavajući nas da je sama priroda, sa svom svojom složenošću i čudima, bila željeni čin 'jednog B-ga' - koji nastavlja nadzirati Svoje stvorenje. [Otuda naziv - Elokim - (množina) sve moći prirode.]

Međutim, ako postoji jedan fenomen u prirodi koji izgleda kao da proturječi ovom zaključku o jedinstvu, to je samo postojanje "šamajim" [Neba] i "areca" [Zemlje]. Dvije potpuno različite domene, gotovo bez ikakvih dodirnih točaka, odvojene "rakiom"! Ovo zapažanje može objasniti zašto nije bilo 'ničeg dobrog' u vezi Drugog dana, kada je B-g stvorio "rakiu", jer upravo ta prva podjela ostavlja na nas dojam da mora biti "mnogo bogova", a ne jedan.

Ovo također može objasniti zašto cijela priča o stvaranju započinje tvrdnjom da je Elokim načinio [oboje] "šamajim v'arec" (vidi 1,1) i završava vrlo sličnom izjavom (vidi 2,1 i 2,4).

[Također obratite pažnju na Breišit 14,19-22 & 24,3. Imajte na umu i Devarim 31,28 & 32,1. Pogledajte također Ibn Ezra o Devarim 30,19 (njegov drugi piruš na taj pasuk)!]

Moglo bi se sugerirati da bi ovo mogla biti jedna od primarnih poruka uvodne priče Tore o stvaranju - da je prividna 'dualnost' "šamajim v'arec" doista djelo jednog B-ga. Stoga je jedini aspekt stvaranja koji se nije mogao

definirati kao 'dobro' bilo stvaranje "rakie" koja ih dijeli. Kasnije će postati izazov za čovjeka da pronađe vezu između "šamajim v'arec"!

Perek Bet – Čovjek u Gan Edenu

Perek Bet priču o stvaranju predstavlja iz potpuno drugačije perspektive. Iako počinje pasukom koji povezuje ove dvije priče (2,4), on nastavlja opisujući čovjeka u okruženju koje je potpuno drugačije od onoga u Perek Alef. Obratite pažnju na to kako je čovjek središnja točka cjelokupnog procesa stvaranja u Perek Betu, budući da je gotovo svaki čin kojeg B-g poduzima zbog čovjeka:

• Nikakva vegetacija ne može rasti prije nego li je čovjek stvoren (2,5)

• B-g sadi poseban vrt za čovjeka, da u njemu živi (2,8)

• B-g 'zapošljava' čovjeka da 'radi u njegovom vrtu' (2,15)

• B-g stvara životinje u pokušaju da mu nađe društvo (2,19/usporedi s 2,7!)

• B-g stvara ženu za čovjeka (2,21-23)

Za razliku od Perek Alefa, gdje je čovjekov posao da vlada nad B-žjim stvorenjem, u Perek Betu čovjek mora biti poslušan i raditi za B-ga, brinući se o Vrtu:

"I B-g uze čovjeka i postavi ga u Gan Eden - L'OVDA u'l'ŠOMRA - da u njemu radi i da ga čuva." (2,15)

Ono što je najvažnije, u PEREK BET-u čovjek stupa s B-gom u odnos koji sadrži NAGRADU i KAZNU, odnosno, sada je odgovoran za svoje postupke. Po prvi put u Humašu nalazimo da B-g ZAPOVIJEDA čovjeku:

"I Hašem Elokim je zapovjedio čovjeku govoreći: Sa svih stabala u vrtu SMIJEŠ JESTI, ali sa Drveta spoznaje dobra i zla NE SMIJEŠ JESTI, jer onog dana kada jedeš s njega SIGURNO ĆEŠ UMRIJETI..." (2,16-17)

Ovaj poseban odnos između čovjeka i B-ga u Gan Edenu tipičan je za druge odnose između čovjeka i B-ga koji se kasnije mogu naći u Humašu (npr. u Miškanu).

B-žje ime u Perek Betu - HAŠEM ELOKIM (poznatije kao "šem HAVAJA") - odražava upravo ovaj koncept. Šem HAVAJA dolazi od šoreša (korijena) - "l'hijot" (biti, tj. biti prisutan). Ovo Ime naglašava da je Gan Eden sredina u kojoj čovjek može prepoznati B-žju prisutnost, te na taj način omogućava odnos.

Ako čovjek bude poslušan B-gu, može ostati u Vrtu, uživajući u bliskom odnosu s B-gom. Međutim, ako ne posluša, on mora umrijeti. U sljedećem poglavlju, ova 'smr-

(nastavak sa 15. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit:

tna kazna' biva prevedena u čovjekovo protjerivanje iz Gan Edena. U biblijskom smislu, udaljavanje od B-ga ravno je smrti. [Pogledajte Devarim 30,15 20.]

U okruženju Gan Edena, čovjek je suočen sa sukobom između svoje "taave" (želje) i svoje obveze da bude poslušan B-gu. "Nahaš" [zmija], prepoznajući ovu slabost, pred čovjeka stavlja izazov da dovede u pitanje samo postojanje ovog božanskog odnosa (3,1-4). Kada čovjek podlegne svojim željama i ne posluša B-ga, biva protjeran iz Vrta.

Može li se čovjek vratiti u ovo idealno okruženje ili ne može, kasnije će se pojaviti kao važna biblijska tema.

Dvojna egzistencija

Iz PEREKA ALEF učimo da B-g doista jest Stvoritelj prirode, no prepoznavanje toga ne znači nužno da čovjek može razviti osobni odnos s Njim. Okruženje koje je detaljno opisano u PEREK BET, iako je opisano fizičkim pojmovima, više je duhovne prirode - jer B-g je sve stvorio izričito za čovjeka. Međutim, on zauzvrat mora slušati B-ga kako bi uživao u ovom posebnom odnosu. U ovom okruženju, sudbina čovjeka izravno ovisi o njegovim djelima.

Dakle, koja je priča o stvaranju 'točna', PEREK ALEF ili PEREK BET? Kao što ste vjerojatno pogodili - obje, jer se u svakodnevnom životu čovjek nalazi uključen i u fizičko i u duhovno okruženje.

Čovjek definitivno postoji u fizičkom svijetu u kojem se mora suočiti s prirodom i pronaći svoju svrhu unutar njezinih okvira (PEREK ALEF). Ondje se mora boriti s prirodom kako bi preživio; ipak, on mora shvatiti da je sam B-g gospodar nad svim tim stvorenjima. No, u isto vrijeme čovjek postoji i u duhovnom okruženju koje mu omogućuje razvijanje odnosa s njegovim Stvoriteljem (PEREK BET). U njemu može pronaći duhovni život kad slijedi B-žje zapovijedi težeći savršenstvu. Ako ne prepozna postojanje tog potencijala, to će ga odvesti u 'duhovnu smrt' - najveću kaznu za čovjeka.

Zašto Tora počinje ovom 'dvostrukom' pričom o stvaranju? Trebamo samo citirati Rambana (kao odgovor na ovo pitanje, koje postavlja prvi Raši na Humaš):

"Postoji velika potreba započeti Toru pričom o stvaranju, jer je to "šoreš ha'emuna", sam korijen naše vjere u B-ga."

Razumijevanje potencijala čovjeka da razvije odnos s B-gom na duhovnoj razini, uz prepoznavanje svrhe njegovog smještanja u fizički svijet, trebala bi biti prva tema Sefer Breišit, jer će se pojaviti kao primarna tema cijele Tore.■

Dvije priče o stvaranju

Nekoliko pitanja za osobno proučavanje ŠTO IME ZNAČI?

1. Dok proučavate Paršat Breišit, vjerojatno ćete primijetiti nekoliko slučajeva kada su dana IMENA, bilo od B-ga ili od čovjeka. Dok pregledavate prva dva poglavlja, zabilježite si svaki slučaj kada je dano ime; zatim vidite možete li prepoznati obrazac.

Na primjer, pogledajte Breišit 1:5, 1:8, 1:10, i 5:1-2, i zabilježite imena koja sam B-g daje svojim različitim stvorenjima. Posebno obratite pažnju u koje dane (i u kojim fazama) stvaranja su data ova imena (i kojim danima B-g ne daje imena). Postoji li obrazac?

Na koji su način ta stvorenja (kojima je B-g dao imena) povezana s našim svakodnevnim životom i čovjekovim odnosom s B-gom?

2. Zatim, pregledajte drugo poglavlje, i zapazite čemu (ili kome) B-g daje imena. Zatim pregledajte 2:18-25, i primijetite da i čovjek daje imena određenim djelima stvaranja. Koje je značenje ovih imena koje čovjek daje i (po vašem mišljenju) kako se to odnosi na čovjekov odnos prema tim stvorenjima.

3. U svakodnevnom životu koristimo imena kada se obraćamo drugima. Objasnite osnovni razlog zašto ljudi pridaju značaj imenima i zašto su ona imaju više smisla od nazivanja nekoga jednostavno identifikacijskim brojem (ili samo 'hej ti').

Kako (i zašto) se 'ime' često povezuje s prirodom odnosa između pojedinaca? Na primjer, možete li objasniti zašto često vidimo da ljudi koji imaju intenzivniji odnos (bilo iz ljubavi ili mržnje) često koriste 'posebna' imena?

Kako bi se ovaj fenomen mogao povezati s gornjim pitanjima, u vezi imena koja i B-g i čovjek daju u priči o Stvaranju? 4. Obratite pažnju na imena dana Adamovoj djeci u 4:1-2. Možete li navesti druge primjere u Humašu u kojima nalazimo ne samo ime koje se daje djetetu, već i razlog za baš to ime? Možete li objasniti zašto je to toliko često?

ZAZIVANJE U B-ŽJE IME!

5. Sada pažljivo pročitajte zadnja dva psukim 4. poglavlja (4:25-26). Tko daje imena ovoj djeci i koje je značenje svakog imena?

Zatim obratite posebnu pažnju na završnu frazu"uz huhal l'kro b'šem Hašem". Pokušajte objasniti što znači ovaj izraz, posebno što znači 'zazivati u B-žje Ime'.

Jeste li razumjeli iz ovog pasuka da čovjek daje (ili ne daje) ime B-gu? Na temelju gornjih pitanja objasnite zašto bi to moglo biti značajno.

6. Imajući na umu 4:26, obratite pažnju na ime Noinog 'najvažnijeg' sina (vidi 5:32, tj. onoga koji prima najbolji blagoslov u Breišit 9:25-27). Pokušajte objasniti značenje imena "Šem" i zašto je Noah možda odabrao ovo ime za svog sina. Na temelju 4:26, što mislite čemu se Noah nadao za budućnost ovog sina? Je li itko 'poseban' ikada potekao od ŠEMOVIH potomaka (obratite pažnju na Breišit 11:10-26!)?

Rabbi Jack Abramowitz:

Ovdje namjeravamo jasnim i suvremenim jezikom razmotriti 613 zapovijedi. Predstaviti ćemo svih 613 micvos onim redom kojim se pojavljuju u Tori, usporedo s našim shvaćanjem razloga njihovog pojavljivanja. Pokazat ćemo gdje, kada i na koga se primjenju ju različite micvos, utvrditi gdje se u Talmudu i Šulhan Aruhu raspravlja o njima, te dati druge relevantne informacije.

Primarni izvori za ovaj projekt su:

• Rambamov Sefer HaMicvos (iz 12. stoljeća). Ovaj rad prati redoslijed njegove Mišne Tora (Jad hazaka) i zasebno navodi pozit ivne i negativne zapovijedi.

• Sefer HaHinuh, anonimno djelo koje se obično pripisuje jednom od dva učenjaka pod imenom Rav Aharon HaLevi iz Barcelone (13 . stoljeće). Ovo djelo prati Rambamov popis micvos, ali ih organizira prema paršama. Ovisno o izdanju Hinuha, micvos mogu biti organizirane kao pozitivne i negativne micvos unutar određene parše ili pak mogu ići strogim kronološkim redom.

• Sefer HaMicvos HaKacar, "skraćena" knjiga micvos, djelo je R. Yisroela Meira Kagana, Hofec Hajima (Chofetz Chaima, 20. stoljeće). Ova knjiga skraćuje Sefer HaMicvos na 77 pozitivnih i 194 negativnih micvos koje se mogu danas poštovati. (Uz te, ima i 26 mi cvos koje se može poštivati u Izraelu, no to nije bilo relevantno u vrijeme kada je Hofec Hajim sabrao ovo djelo.)

Postoje i druga djela poznata kao Sefer HaMicvos, mada se Rambamovo smatra "standardnim". Druga djela uključuju djela Rav Saa dje Gaona (koji zapravo prethodi Rambamu), Sefer haMicvos HaGadol ("SMaG") i Sefer HaMicvos HaKatan ("SMak"). Od neprocjenjive je važnosti također i Nahmanidesov komentar Rambamovog djela.

1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac sa svojom ženom imadjecu

Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri micvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojoj drugoj od pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da je B-g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i zapovjedio im da "budu rodni i množe se".

Razlog za tu micvu je jednostavan: B-g je stvorio svijet da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio za čovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodi Izaija 45,18, da je B-g stvorio svijet zato da bude naseljen.)

Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidi Jevamos 65b-66a). Naravno, muškarac ovu micvu ne može ispuniti bez pomoći žene (koja, budimo iskreni, vrši većinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezi toga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik.

Sefer Hamicvot Hakacar

Kontekstualno, tu se micvu ispunjava jedino sa svojim supružnikom. Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je dužan oženiti se ženom kako bi bili plodni i množili se ..." Da, fizički je moguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poput posluživanja pečene svinje na Seder Pesahu - ono što čovjek čini ispravno na neki način je poništeno onime što čini pogrešno.

Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, sposobni razmnožavati se. (Beis Šamai smatra da je obveza ispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačni pravorijek.)

Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jevamos, počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvos i 43. među 77 pozitivnih micvos koji se danas mogu ispunjavati kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima.■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivnezapovijedi

55. Pozitivna je zapovijed janjetom otkupiti prvorođeno muško magare

kao što Pismo kaže, A prvorođeno od magarca otkupit ćeš janjetom (Š'mot 34,20); i on janje daje kohenu, pošto Pismo kaže, Sve što otvara utrobu … bit će tvoje (Bemidbar 18,15). Kohanim i leviti su, međutim, oslobođeni ove obaveze. Ako netko

nema janjeta kojim bi ga otkupio, može ga otkupiti za njegovu novčanu protuvrijednost, dajući njegov iznos kohenu. Ako je prvorođeno od magareta vrijedilo deset s'la'im, on ga može otkupiti janjetom koje vrijedi dinar; no kohanim i leviti su oslobođeni ove obaveze

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškaraca tako i za ženu.■

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rab i Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Šulhan Aruh se sastoji od četiri dijela:

Orah hajim ("Način života") – svakodnevni zakoni, zakoni o suboti i blagdanima

Jore De'a ("Ono podučava znanju") - zakoni o hrani; odnosi s ne-Židovima; zelenaštvo; menstruacija i uranjanje; zavjeti i prisege; poštovanje roditelja i učenjaka; izučavanje Tore; dobrotvorno davanje; obrezivanje; prozeliti i robovi; Tora i svitci na dovratcima; novi usjevi; smjese; prvenac; prinosi od kruha, usjeva i stada; zabrana; bolest, smrti, pokop i žalovanje.

Even Ha-Ezer ("Kamen pomoći") - zakoni o razmnožavanju, braku i razvodu

Hošen Mišpat ("Naprsnik odredbi") - zakoni u vezi sudaca i svjedoka; zajmovi i potraživanja; zastupnici, partneri i susjedi; stjecanja, kupnje i darovi; ostavština i baština; izgubljena i pronađena imovina; polaganje depozita, iznajmljivanje i zaduži vanje; krađe, pljačke, štete i ozljede.

Svrha ovog niza tekstova je predstaviti sažetak sadržaja Šulhan Aruha koji može poslužiti kao uvod u daljnje izučavanje. Saže tak se temelji isključivo na Šulhan Aruhu i Mapi (obično se postupa po potonjem kada se međusobno razlikuju) i naglašava opća načela; oni izostavljaju mnoge pojedinosti i ne uključuje pravorijeke koji su dani u komentarima ili kasnijim kodeksima.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 46 – Hanuka

Osmodnevni blagdan Hanuke započinje 25. kisleva (670,1). Pale se svijeće (671,1) a posmrtni govori i postovi su zabranjeni (vidi 670,1.3.), no dopušteno je raditi; međutim, žene imaju običaj da ne rade dok god gore svijeće (670,1). Primjereno je jesti svečane obroke, a običaj je jesti sir (670,2).

Jedna svijeća se pali prve noći, druge dvije, i tako dalje (671,2); svake noći, prvo se upali nova svijeća (676,5). Svijeće svake osobe trebaju se nalaziti na drugom mjestu (671,2), i svijeće trebaju biti međusobno odvojene (671,3-4). Ako je moguće, svijeće treba staviti kod vanjskih vrata (s lijeve strane: 671,7) ili na prozor (671,5.7.8.) i trebaju se razlikovati od drugih svijeća koje se koriste (vidi 671,7). U vezi stavljanja svijeća na ili u blizini vrata u petak navečer vidite 680,1-2. Moraju se nalaziti više od tri pedlja, ali manje od 20 lakata (po mogućnosti, manje od deset pedalja) iznad tla (671,6). Uobičajeno je da ih se pali na južnom zidu sinagoge između poslijepodnevnih i večernjih službi, no ta-

kođer ih treba paliti i kod kuće (671, 7), po mogućnosti kad padne mrak (672,1), ali može i kasnije noću ako je potrebno (vidi 672,2).

Svijeće moraju gorjeti jasnim svjetlom; poželjno je koristiti maslinovo ulje (673,1). Zabranjeno je koristiti se njihovim svjetlom (iako neki dopuštaju njihovo korištenje u vjerske svrhe); stoga je za osvjetljenje potrebno drugo svjetlo (671,5; 673,1), također je uobičajeno koristiti drugu svijeću za paljenje svijeća (vidi 674,1 -2). Nema potrebe ponovo upaliti svijeću ukoliko se ugasi (vidi 673,2), ali ako je upaljena na pogrešnom mjestu, mora je se ponovo upaliti na odgovarajućem mjestu (675,1). Stijenj (fitilj) i svijeće mogu se ponovno upotrijebiti ako su prikladne za upotrebu (vidi 673,3-4); u vezi dodavanje ulja u svijeću vidi 675,2; u vezi ostatka ulja vidi 677,4.

Prve se noći, blagoslovi "... Koji nam je zapovjedio da palimo svijeću za Hanuku", "... Koji je ukazao čuda našim precima ...", i "... Koji nas je uzdržao na životu ..." kažu prije paljenja svijeća; ostalih noći kažu se samo prva dva blagoslova (676,1-2). Osoba koja ne može paliti svijeće, a

za koju ih nitko ne pali, kada ugleda svijeće Hanuke kaže "... Koji je ukazao čuda...", i prve noći "... Koji nas je uzdržao na životu..." (676,3). Nakon paljenja kaže se "Ove svijeće ..." (676,4).

Uobičajeno je da čovjek koji je daleko od kuće upali svijeće čak i ako netko za njega pali svijeće kod kuće; vidi 677,1,3. U vezi paljenja svijeća za žene i djecu vidi 675,3 i 677,2. U petak navečer svijeće Hanuke pale se prije subotnih svijeća (vidi 679,1); u vezi toga pale li se prije svijeće za Havdalu u subotu navečer, vidi 681, 2, no, u svakom slučaju se ne smiju koristiti u svrhu Havdale (681,1). U vezi toga što ima prednost između subotnjih svijeća, svijeće Hanuke i vina za Kiduš ili Havdalu, vidi 678, 1.

"Za čuda ..." se dodaje u drugi blagoslov nakon jela i predzadnji blagoslov svake Amida; vidi 682,1-3. U sklopu jutarnje službe se kaže Halel, a Tahanun i Psalam 20 se ne kažu (683,1). U vezi čitanja Tore vidi 684, 1; u vezi čitanja iz Tore i Proroka na šabat(e) Hanuke vidi 684,2; u vezi čitanja na mladi mjesec teves (radnim danom ili subotom) vidi 684,3 ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Strana 19

Strana 19 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Prve riječi Tore citiraju Adama kako kaže odmah nakon što je bila stvorena njegova žena. On joj daje ime, ali također spominje vezu između njegovog i njezinog imena:

pis dodao jedna par riječi koji je vrlo važan za našu temu: male i female (muško i žensko)!

Onda čovjek reče: "Ova je napokon kost od mojih kostiju i tijelo od mog tijela. Ova će se zvati žena (iša) jer od čovjeka (iš) je uzeta". (Berešit 2,23)

Kao što ste i mogli očekivati, jako mi se sviđa ideja da prva zabilježena ljudska rečenica uključuju etimologiju! Ibn Ezra kaže da su riječi iš שמא i iša דשא povezane, a Raši ide čak i dalje od toga. Na temelju midraša u Berešit Raba (18,4), on kaže da iz ovog retka doznajemo da je svijet stvoren na hebrejskom!

Međutim, u ovome što smo do sada rekli ima i nekoliko problema. Prije svega, gotovo svi suvremeni lingvisti kažu da iš i iša nisu povezani. Iš dolazi od korijena שעא što znači snaga (srodni korijen ששא znači "ojačati"), dok iša dolazi od korijena שנא, što znači slab. (Uobičajena množina od oboje - anašim םמשנא"muškarci" i našim םמשנ - "žene" također potječe od שנא. Izuzev činjenice da ih Tora navodi zajedno, čini se teško za povjerovati da one ne dolaze od istog korijena. Slovo he u mnogim riječima nalazimo kao dodani sufiks za ženski rod. Zašto ne bismo i ovdje prihvatiti ono što se čini očitom etimologijom?

Pa, prije svega, trebamo biti oprezni s "očiglednom" etimologijom. Više puta sam upozoravao na opasnost pretpostavljanja da riječi koje u engleskom i hebrejskom slično zvuče imaju povezano značenje. No, jednako moramo biti oprezni i kada se radi o riječima u istom jeziku. Moj prijatelj Mike Gerver ima popis lažnih srodnih riječi na engleskom jeziku, za parove riječi za koje bi većina ljudi teško povjerovala da nisu od istog korijena. Ja bih na ovaj poStrana

Drugo, važno je primijetiti da žena ovdje prima ime. Mnogo puta se susrećemo s time da se etimologija danih imena u Tori ne podudara točno s jezičnom etimologijom. Na primjer, Tora povezuje ime Noah חנ s korijenom םחנ iako oni nisu povezani.

No, možda je najznačajnije da ovdje postoji i gramatički problem. Riječ iša ima dageš u slovu šin. Ibn Ezra kaže da je to stoga da bi se razlikovalo od homonima iša - "njen suprug". Suvremeni lingvisti su, međutim, pokazali da ovaj dageš nastaje zbog pojave "ispuštenog nuna" (ima niz primjera za to). Osim toga, šin u iš i šin u iša zapravo nisu srodna slova. Horowitz piše (str 107):

Koliko god se to čudno i nevjerojatno činilo, riječ דשא nema apsolutno nikakve veze s riječju שמא. U prvom redu kod דשא imamo ispušteni nun; riječ zapravo glasi דשנא (inša). Množina םמשנ nam to donekle nagovještava. No ono što je uistinu važno je činjenica da je ovaj šin od דשא zapravo tav. U aramejskom riječ za žene je א א ili češće א א.

Klein ističe da aramejski oblik א נא, kao i arapski נא pokazuju ispušteni nun, te tav na mjestu šina Niz suvremenih Židovskih komentara bavi se očitim neslaganjem između ovog retka u Berešit i općeprihvaćene etimologije. Sarna piše u JPS-ovom prijevodu Postanka: Hebrejski 'iša ...'iš, iako zapravo proizlazi iz različitih i nepovezanih korijena, ovdje su povezani kroz narodsku etimologiju temeljem sličnosti samoglasnika.

Kil u Daat Mikra u fusnoti (bez da

se pravda) piše da je iš od שעא, a iša od ששא, dok množina za obje riječi dolazi od שנא. Cassuto daje sličan komentar, no kaže da iša dolazi od korijena נא / שנא kao što smo ranije spomenuli.

Vjerojatno najstariji "suvremeni" komentator da kojeg sam uspio doći, a koji se bavio ovim pitanjem je Shadal. On je napisao:

Mojsije je ove riječi zabilježio onako kako su se izgovarale u njegovo vrijeme, iako iša zapravo ne potječe od iš, nego od enaš, koji je postao eneš (kao gevar koji je postao gever), dajući množinu anašim, kao i ženski oblik inša, koji je postao iša. Riječ iš, međutim, sačuvana je u izvornom obliku.

Sad, mada sam na ovim stranicama općenito spreman istražiti svaki izvor kako bih pronašao povijest neke riječi, malo me uhvatila nervoza od toga da s ovime krenem dalje. Morao sam predstaviti "nevjerojatnu" etimologiju, i čini se, da je ona u suprotnosti s retkom iz Tore! I iz razgovora s prijateljima, imao sam osjećaj da moji "suvremeni" komentatori neće to prekinuti.

Zato sam osjetio olakšanje kada sam otkrio da je Radak u svom Sefer HaShorashim (pod pojmom שנא) napisao da:

"I moguće je da je iša iz tog korijena (שנא), a dageš dolazi zbog ispuštenog nun, te pravilno glasi דשנא. " Dakle, imamo jedan rani gramatički dokaz. (Usput, nisam siguran da je Radak bio prvi koji je iznio teoriju o דשנא - on je bio samo najstarije što sam mogao naći Ako netko ima bilo kakve druge izvore, bilo bi mi drago da ih vidim.) No, ovo ipak ne zadovoljava u potpunosti ovaj problem. Rašijev gore navedni citat iz midraša i dalje stoji - ne bismo li trebali iz ovog retka ponešto naučiti o ulozi hebrejskog jezika?

Pogledajmo malo pobliže ono što

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

je Raši napisao:

Većina engleskih prijevoda Rašija ukazuje da se on poziva na etimološku povezanosti iš i iša. Na primjer, stranica tachash.org to prevodi kao: [Riječi שמא i דשא] imaju isti korijen. Iz toga [izvodimo] da je svijet stvoren Svetim jezikom.

Jedna druga stranica ima sličan prijevod:

Jedan se izraz podudara s drugim [tj., riječi שׁמִא i riječi דָּשִא imaju isti korijen]. Iz toga proizlazi da je svijet stvoren Svetim jezikom.

Međutim, to nisu precizni prijevodi Rašijevog jezika. On ne kaže da su riječi od korijena – on kaže "lašon nofel al lašon" - što znači igra riječima ili dosjetka (doslovno "jedan izraz pada na drugi izraz"). Ovaj pojam nalazimo u povezanom midrašu u Berešit Raba (31,8). Midraš kazuje da je B-g rekao Mošeu da napravi seraf (Bamidbar 21,8). Moše je, međutim, načinio bakrenu zmiju - שעחנ״שחנ - nahaš nehošet (21,9). Razlog zašto je tako učinio bio je lašon nofel al lašonriječi nahaš i nehošet slične su jedna drugoj. I ovdje midraš iz toga uči da je svijet stvoren na hebrejskom.

Ja mislim da nitko tko pročita taj midraš neće pretpostaviti da su nahaš i nehošet etimološki povezani. Pa možda i ovdje, na temelju lašon nofel al lašon, ne trebamo pretpostaviti da su iš i iša etimološki povezani.

Mislim da je ovu stvar dobro objasnio rabi Yitzchak Arama, pisac Akedat Yitzhak (poglavlje 8). On tamo piše da iš i iša nemaju isti korijen. On iš povezuje sa snagom, ali začudo ne iznosi etimologiju za iša On odvaja iš i iša od drugih životinja gdje se ženka označava sa sufiksom he, kao što je kod par "bika" i para דהפ"krave", keves שב"janje" i kivsa דשב"ovca", i još mnogo drugih. (Ovo je suprotno Chizkuniju u 2,23 koji piše da su ljudi jedina vrsta kojoj pojam za muško i žensko dolaze od istog korijena. Kako je propustio brojne primjere gdje se

oni pojavljuju, nije mi jasno).

On tada ističe nešto vrlo važno o konceptu lašon nofel al lašon. On navodi gore spomenuti Rašijev midraš, i piše:

"A ovo mora da je bila njihova namjera (kada su pisali midraš), kao što smo bili rekli (da riječi dolaze iz različitih korijena). Jer ukoliko nije, što onda znači, 'lašon nofel al lašon'jer to je samo jedan lašon (izraz), kao što su par i para, keves i kivsa?"

Dakle, iz čitanja Akedat Jichak (što mislim da vrlo logično), midraš i Raši zapravo podržavaju ideju da iš i iša nisu etimološki povezani.

Jedna me druga stvar smeta u vezi ovog midraša. Ne samo da kažem da je svijet stvoren na hebrejskom, već dokaz iz tog retka koristi da dokaže da je Tora je dana na hebrejskom:

Iz ovoga učimo da je Tora je dana na hebrejskom. R. Pinhas i R. Hilkija u ime R. Simona: Baš kao što je Tora dana na hebrejskom, tako je i svijet stvoren na hebrejskom. Jeste li ikada čuli gini ginia, anthrope anthropia, gavra gavreta? Umjesto iš i iša. Zašto je to tako? Jer to su riječi slične po zvučnosti (lašon nofel al lašon).

Ovaj midraš pokazuje kako u grčkom i aramejskom riječi za muško i žensko nisu ni na koji način povezane – u grčkom ne postoje riječi gini i anthropia, niti u aramejskom gavreta.

Ali zašto bi uopće netko pretpostavio da je Tora napisana na nekom drugom jeziku? Mislim da moramo obratiti pažnju na jezički pluralizam s kojim su se Židovi susreli u zemlji Izraela u vrijeme midraša (R. Simon je živio u 3. stoljeću u Lodu.) I grčki i aramejski predstavljali su ozbiljan izazov hebrejskom ne samo kao dijalekt, već i u vjerskom smislu. Aramejski i grčki prijevodi Tore bili su vrlo popularni, i nalazimo brojna dopuštenja u Židovskom zakonu da

se moli na drugim jezicima. Primjer koliko daleko je taj trend

uznapredovao može se vidjeti u sljedećem midrašu (Sifrei Devarim 343):

"Vječni dođe sa Sinaja, On zasja nad njima sa Seira, On se pokaza s brda Paran, i dođe iz Rivevot Kodeša" (Devarim 33,2)

Kad je Sveti dao Toru Izraelu, on se nije otkrio na jednom jeziku, već na četiri:

"Vječni dođe sa Sinaja" - to je hebrejski.

"On zasja na njih iz Seira" - to je rimski (Seir je Edom, koji se poistovjećuje s Rimom Ovo je vjerojatno latinski, iako neki kažu da se odnosi na grčki).

"On se pokaza s brda Paran" - to je arapski (Jišmael, od kojeg porijeklo vuku Arapi, je živio u Paranu)

"I dođe iz Rivevot Kodeša" - to je aramejski (riječ za dođe, ata, je aramejski)

Upravo zbog ovoga R. Simon je imao potrebu istaknuti da je Tora dana na hebrejskom. Siguran sam da je većina Židova iz tog vremena znala da Moše nije govorio aramejski ili grčki. No, poruka je da se igra riječi može uistinu shvatiti samo na izvornom jeziku. Nešto se uvijek izgubi u prijevodu. Igre riječima, unatoč tomu što su "najniži oblik humora", su unutarnje šale jezika, koje omogućuju istinsku vezu između pisca i čitatelja.

Odrastao sam u obitelji u kojoj smo stalno igrali igre riječima - neke od njih su bile stvarno loše šale. I danas ih još volim. Dakle, koliko mi god teško bilo odustati od toga da je prva citirana rečenicu koju je izrekao čovjeka etimološka, još me više oduševljava što je vidim kao vrstu igre riječima...■

(nastavak s 20. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik Iš i iša

Strana 21

Strana 21 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Rabbi Shmuel Rabinowitz:

Tko je idealna religiozna osoba?

Ovog Šabata, prvog nakon Simhat Tore, ponovno ćemo započeti s godišnjim ciklusom čitanja Tore. Prvi odjeljak Tore, Breišit, vraća nas na sam početak ljudskog nastanka: stvaranje svijeta, odnos između ljudi i B-ga, ljudi i prirode, muškarca i žene, grijeha, krivnje i kazne, ljudske patnje, složenih odnosa između braće i sestara i više.

Zadubimo se u odnos između prve braće - Kajina i Abela. Njihova kratka priča konstruirana je u zbijenoj strukturi i bavi se najstarijim sinom Adama i Eve – Kajinom i njegovim mlađim bratom – Abelom. Priča počinje zanimanjima braće. "...i Abel bijaše pastir stada, a Kajin je obrađivao zemlju." Jedan je bio pastir koji je lutao sa svojim stadom, a drugi je bio zemljoradnik ukorijenjen u svojoj zemlji i uzgajao hranu. I tu priča postaje složena. Kajin odlučuje prinijeti žrtvu B-gu od plodova zemlje, ali B-g to ne prihvaća. Nakon njega, Abel prinosi odabranu žrtvu iz svog stada i B-g je spremno prihvaća. Kajin je naravno bio tužan i ljut. B-g ga je utješio i naučio ga da prihvaćanje prinosa ovisi o poboljšanju nečijih djela. "Nije li tako da ako se popraviš, bit će ti oprošteno? Ne popraviš li se, pak, na ulazu grijeh leži…"

Ovdje komplikacija doseže svoj vrhunac: "Kajin je razgovarao sa svojim bratom Abelom, i kad su bili u polju, Kajin se podigao na svog brata Abela i ubio ga." Što Kajin govori Abelu? Tora nam ne kaže. Nije važno o čemu su raspravljali jer svaka svađa, koliko god bila gorka i ozbiljna, nije dovoljan razlog za ubojstvo. Nakon ubojstva pitamo se kako se priča nastavlja. Što bi se još moglo dogoditi? A onda dolazi do Strana 22

22

obrata u priči. B-g se pojavljuje i obraća se Kajinu pitanjem: "Gdje je tvoj brat Abel?" Ali Kajin, praveći se nedužan, odgovara: "Ne znam. Jesam li ja čuvar svoga brata?"

B-g ne prihvaća Kajinov odgovor i kori ga: "Što si to učinio? Slušaj! Krv tvoga brata viče k Meni sa zemlje." Mi, čitatelji koji počinjemo čitati Toru, otkrivamo da postoji netko tko čuje prigušeni krik ubijenih. B-g nije ravnodušan prema onome što se događa. Čovjek može izabrati zlo, ali vapaj koji izvire iz bezakonja ne odjekuje u praznom prostoru. Kajinova kazna dolazi brzo. "I sada si proklet više i od zemlje... ona ti neće nastaviti davati svoju snagu; bit ćeš lutalica i izgnanik u zemlji." Kajin, koji obrađuje zemlju, kažnjen je beskonačnim lutanjem. I tu priča završava raspršenjem likova. "I Kajin ode ispred G-spoda i nastani se u zemlji lutalica…" Kajin odlazi u daleke zemlje na istok i postaje nomad.

Izraelski filozof Yoram Hazony skreće nam pažnju na činjenicu da je ova priča nastavak prethodne, grijeha jedenja s drveta spoznaje u Edenskom vrtu unatoč B-žjoj zabrani. Na kraju te priče, B-g kažnjava Adama sljedećim riječima, "...prokleta neka je zemlja zbog tebe; s mukom ćeš je jesti sve dane svoga života." I nakon toga, "I posla ga G-spod B-g iz edenskog vrta da obrađuje zemlju." Čovjek je poslan da obrađuje zemlju, i to je upravo ono što je Kajin učinio. "Kain je bio zemljoradnik."

Čini se da je Kajin bio vrlo religiozan čovjek. On prihvaća kaznu i odlazi obrađivati zemlju. Kasnije, on također donosi B-gu žrtvu. Ali

Kajin je prototip osobe koja ne preuzima odgovornost za svoje postupke i s beznađem gleda prema kozmičkom, najvišem, božanskom. Abel, s druge strane, kreće novim putem. On pronalazi način da izbjegne prokletstvo. On se ostavlja obrađivanja zemlje i okreće se pastirstvu. Preuzima odgovornost za svoj život i pokušava se osloboditi ovisnosti. I B-g, naravno, ne prihvaća prinos od Kajina, ali prinos njegova mlađeg, pomalo buntovnog brata On prihvaća.

Kajin nam može izgledati kao idealna religiozna osoba, ali to nije ono što Tora od nas traži. Tipična religiozna osoba Tore je ona koja preuzima odgovornost i pokušava napredovati do boljeg stanja. Idealna osoba koju Tora predstavlja je ona koja pokušava biti slična B-gu: graditi, inicirati, pokretati stvari naprijed s vjerom u stvaranje i Stvoritelja; kao što B-g uči Kajina, "Zar nije tako da ako se poboljšaš, bit će ti oprošteno?"

Cijela knjiga Postanka posvećena je pričama o nekonformistima, ljudima koji su hrabro slijedili svoju savjest i nastojali ići naprijed. Abel je bio prva osoba koja je prestala obrađivati zemlju i okrenula se pastirstvu. Abraham, naš patrijarh, ostavio je svoju obitelj zbog nepoznatog. Josip je sanjao snove o monarhiji. U ovoj prvoj paraši, Tora nam daje predukus temelja Židovskih vrijednosti, onih koji od nas zahtijevaju i pozivaju nas da ne budemo zadovoljni onim što postoji, već da kročimo naprijed s hrabrošću i vjerom.■

Pisac je rabin Zapadnog zida i svetih mjesta.

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

Ovaj tjedan upoznajemo se sa strašnim neprijateljem koji nas dočekuje kada dođemo na svijet i trudi se pratiti svaki naš čin tijekom čitavog našeg smrtnog postojanja. Poznat je kao Jecer Hara, Naginjanje zlu. Nakon što je Kajinu odbijen njegov manje vrijedan prinos, on biva vrlo uzrujan. B-g s njim iskreno razgovara o prirodi njegova čina i pritajenoj zvijeri koja potkopava naše dobre namjere, Jeceru Hara. "Zacijelo, ako se poboljšaš, bit će ti oprošteno. Ali ako se ne poboljšaš, grijeh te vreba na vratima. On cilja na tebe, ali ti ga možeš pobijediti." (Postanak 4,7). Iako se slika grijeha koji čuči i čeka čini prilično zloslutnom, alegorijska aluzija na zlu silu koja se ispriječila na vratima nalik je priči koju sam nedavno čuo, a koja bi mogla biti sasvim primjenjiva na lekcije finala bilo kojeg sportskog prvenstva. Ona bi mogla biti pouka čak i za one među nama kojima su uši začepljene tutnjavom podzemne željeznice, dok se vrckavo i opušteno zabavljaju putujući od Bronxa do Queensa.

Rabin Sholom Schwadron primijetio je da jednog učenika ješive nije bilo u nedjelju i ponedjeljak. U utorak ujutro mu je prišao, i upitao ga što je razlog da ga nije bilo ta dva dana.

"Poznajem te već dvije godine. Ti nikad nisi propustio ni dan ješive. Siguran sam da se događa nešto važno. Molim te, reci mi u čemu je stvar." Dječak nije htio reći, no nakon upornog nukanja, dječak je konačno izlanuo. "Rekao bih vam Rebe, ali, vi to jednostavno ne biste razumjeli."

"Iskušaj me", molio ga je Reb Sholom, "obećajem ti da ću dati sve od sebe da razumijem ono što mi kažeš."

"U redu", odgovorio je učenik, dok je sam sebi govorio da kakvo god objašnjenje dao rabinu, ono će sigurno biti neshvatljivo rabinu koji vjerojatno nikad u životu nije vidio nogometnu loptu.

"Izostao sam iz ješive jer sam bio na

finalnoj nogometnoj utakmici Maccabi Tel Aviva. Zapravo," dodao je dječak s nelagodom, "vjerojatno me ni sutra neće biti u ješivi. Posljednji je dan prvenstva."

Rabin Schwadron se nije postavio oholo. Umjesto toga, zainteresirano je nabrao čelo. "Siguran sam da ova igra, nogomet, mora biti vrlo uzbudljiva. Reci mi," upitao je, "Kako se igra ta nogometna igra? Koji je cilj? Kako pobjeđuješ?"

"Pa," počeo je učenik zaneseno, "ima jedanaest igrača, i cilj je šutnuti loptu u veliki gol. Nitko osim vratara ne smije uhvatiti loptu rukama!"

Lice rabina Schwadrona je zasjalo! Znao je da je ovaj dječak dobar učenik i želio mu je povlađivati. "Vau! I to je sve? Onda samo otiđi tamo, šutni loptu u gol i vrati se u ješivu! "

Dječak je prasnuo u smijeh. "Rebbe, ne razumijete! Protivnička momčad također ima jedanaest igrača i vratara, i njihov je zadatak spriječiti našu momčad da ubaci loptu u njihov gol!"

"Reci mi", šapnuo je rabin Schwadron. "Ovi drugi ljudi, taj drugi tim. Jesu li oni tamo cijeli dan i noć?" "Naravno da ne!" smijao se učenik. "Oni noću odu kući!"

Na što je rabin ciljao? Pitao se.

Rabin Schwadron se skutrio uz njega i sasvim ozbiljno nastavio

iznositi svoj briljantni plan. "Zašto se navečer ne ušuljaš na stadion i šutneš loptu u gol dok oni ne gledaju! Onda možeš pobijediti i vratiti se u ješivu!"

Dječak je u nemoći podigao ruke. "Joj! Rebbe! Ne razumijete. Ne pucate u gol ako vas drugi tim ne pokušava zaustaviti! Nije kunst šutnuti loptu u praznu mrežu ako te nitko ne pokušava zaustaviti!”

"A, tako!" povikao je Reb Sholom apsolutno pobjedonosno. Razmisli sada na trenutak! Slušaj što si upravo rekao! Nije kunst doći u ješivu kad te ništa ne pokušava zadržati! Kad je tu želja da izostaneš s nastave, kad Jecer Hara čuči na golu, onda je najteže postići pogodak. Tada stvarno postižeš pogotke. Dođi sutra i ne možeš zamisliti koliko to vrijedi na Hašemovoj tablici rezultata!"

Nije potrebno reći, dječak je shvatio poruku i sutradan je bio prvi u razredu!

Tora nam ne govori ne samo o prirodi Jecera Hara kao protivniku, već i kao o našem najvećem izazovu. On stoji šćućuren na vratima, spreman blokirati svaki udarac i baciti se da obrani svaki pogodak. Naš je posao da shvatimo da ga moramo svladati onda kada je želja najveća. Jer onda kada je najteže učiniti ispravnu stvar, tada se stvarno približavamo, pa i zabijamo gol!■

Strana 23

Strana 23 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Tzarich Iyun, Rabbi Dr. Ari Zivotofsky:

Adamovo rebro

Zabluda: Prema tradicionalnom shvaćanju, Hava je stvorena od Adamovog rebra.

Činjenica: Prema mišljenju Rašija i mnogih drugih srednjevjekovnih komentatora, žena je stvorena od jedne Adamove polovice, a ne od njegovog rebra.

Pozadina: Stvaranje žene opisano je u Berešit 2,21-22: "A Gospod B-g pusti na čovjeka (haAdam) dubok san i dok je čovjek spavao, On uze jedno njegovo rebro/jednu njegovu stranu (cela) i popuni to mjesto mesom. G-spod B-g načini ženu od cela koju je uzeo od muškarca te ju dovede čovjeku." Tri su osnovna načina razumijevanja toga koji dio čovjeka je upotrijebljen prilikom stvaranja žene: rebro, strana ili stražnjica. Najmanje poznato tumačenje koje nalazimo u Talmudu (Berahot 61a), jest da je Hava stvorena od Adamove stražnjice.

Preostala dva tumačenja utemeljena su na prijevodu riječi cela. Šmuel u Berešit Raba (17,6, kojeg citira Hizkuni, pretpostavlja da cela znači "rebro". Ako je uistinu korišteno rebro, logično je da uslijedi pitanje, koje rebro je B-g uzeo? Tipičan čovjek ima 12 rebara sa svake strane; Šmuel kaže da on ne zna koje je rebro uzeto, ali da to nije bilo ono najgornje, kao niti ono najdonje.

Prema Targumu (Pseudo-)Jonatan, B-g je koristio trinaesto rebro s desne strane kada je stvarao Havu. Radal (12,33) na Pirkei D'Rebe Eliezer citira Likutei Tora koji kaže da je to bilo šesto rebro. Meam Loez na Berešit 2,21-22 sugerira da postoji petnaest rebara sa svake strane i da je trinaesto s desne strane korišteno

prilikom stvaranja Have.

Targum Onkelos prevodi cela kao il'a, aramejsku riječ za rebro, koju nalazimo, primjerice, u Danielu 7,5. Još jedan stari prijevod, Targum Neofiti, također prihvaća prijevod te riječi kao "rebro". Abarbanel i Rabi Sa'adiah Gaon (Tzukered, 5744, str.280) kažu da je Adam prvotno bio stvoren sa jednim dodatnim rebrom koje je imalo svrhu da bude upotrebljeno za stvaranje Have. Sdei Hemed citira Siftei Kohen koji tvrdi da životinje imaju dvanaest rebara s jedne strane, a jedanaest sa druge kako ne bi bile kompletnije od čovjeka kojem je jedno rebro izvađeno! Talmud kaže (početak Sanhedrina 39a) da B-g nije bio "lopov" zbog ovog uzimanja rebra jer je uzeo samo jedno rebro od Adama, a vratio mu je kompletnu osobu da mu služi kao pomoćnica. Ta tvrdnja upućuje na to da su rabini razumjeli riječ cela više kao rebro, a manje kao cijelu stranu. Seforno ne kaže točno što znači cela, ali time što kaže da je B-g koristio malu količinu materije, on upućuje na to da prihvaća prijevod te riječi kao "rebro".

Ali postoji i drugi način razumijevanja riječi cela, utemeljen na midrašu (Berešit Raba 8,1; Vajikra Raba 14,1); gemari (Berahot 61a) i Zoharu (Berešit 34b-35a; Šemot 55a; 231a). Kao što je poznato, dva teksta opisuju stvaranje ljudske vrste –najprije u prvom poglavlju Berešita, a zatim i u drugom poglavlju iste knjige. U prvom spominjanju, prema nekim komentatorima, čini se da Adam nije bio isključivo muškarac, već da se sastojao od muške i žen-

ske polovice. U drugom poglavlju, prema tom tumačenju, njegova dvostrana priroda razdijelila se u dva roda i to je taj proces koji je opisan u 21. i 22. stihu.

Prema Zoharu, dva gornja "juda" koja tvore hebrejsko slovo cadi predstavljaju to "dvolično" stvorenje koje je originalno stvorio B-g. Izvori raspravljaju o tome jesu li ta dva bića bila usmjerena u istom ili u suprotnom smjeru; taj argument temelj je rasprave između Rabi Josefa Kara i Arizala vezano uz to kako ispravno napisati cadi.

U opisu stvaranja žene nema opisa duše koja je bila udahnuta u Havino tijelo

U Berešit Raba (17,6), rabi Shmuel bar Rabi Nahman tumači cela kao "stranu", a Raši i Ibn Ezra (Berešit 2,21) također usvajaju njegov pristup. Raši, slijedeći midraš, podržava svoju tvrdnju ističući da se cela koristi i na drugim mjestima u Tanahu također sa značenjem "strana" (Teruma 26,20.26-27). Rambam također prihvaća da je "strana" točan prijevod (Vodič za zbunjene 2,30). Ralbag (Berešit 2,21) to prihvaća i sugerira da je, dok je Adam "spavao", B-g čudesno stvorio vrstu "posteljice" povezanu s Adamovom stranom kroz koju je stvorio Havu. Tekst izgleda podržava prijevod "strana" jer u opisu stvaranja žene nema opisa duše koja je bila udahnuta u Havino tijelo. U prvotnom stvaranju (dvostranom) Adam je bio oblikovan od praha zemaljskog i

Strana 24 Divrej Tora Stranica 24

B-g je u njega udahnuo "živu dušu" (2,7). Izostavljanje toga u drugom opisu stvaranja, sugerira da je žena stvorena od nečega što je već sadržavalo dah života te nije bilo potrebno to činiti ponovo. Štoviše, u prvom opisu stvaranja, tekst se neprestano mijenja, koristeći glagole i u jednini i u množini kada su vezani uz "čovjeka" kojeg je B-g stvorio. Nadalje, priča uključuje blagoslov upućen "njima" da se plode i množe (1,28). Korištenje množine i sam blagoslov upućuju na to da je ženska polovica već postojala u to vrijeme. Također, u prvom opisu stvaranja, tekst koristi izraz "stvoren" kada opisuje stvaranje čovjeka (vajivrah) (1,27), dok u drugom opisu, Hava nije stvorena ex nihilo pa stoga tekst o njoj govori kao da je bila načinjena (vajiven) (2,22). Svi ti argumenti podržavaju gledište da je Hava bila uzeta iz Adamove strane, a ne od njegovih rebara. Kao konačan dokaz tom pogledu, uzima se da nigdje u Tanahu cela ne znači "rebro", već se koristi isključivo kao "strana" i to obično vezano uz neku građevinu.

U osnovi, ni "rebro" ni "strana" nisu isključivo točan prijevod riječi cela u Berešit 2,21-22. Umjesto toga, postoje rani izvori za oba prijevoda. S druge strane, Targumi Jonatan i Onkelos i mišljenje u midrašu priklanjaju se prijevodu "rebra". Raši, Ibn Ezra, Rambam i Ralbag pak imaju drugačije mišljenje i preferiraju prijevod "strana". Neki komentatori, poput Radaka (Berešit 2,2122) predstavljaju oba mišljenja bez davanja prednosti nekom od njih. Moderni trend je slijediti tradiciju prevođenja te riječi kao "rebro"; ogromna većina suvremenih engleskih

verzija Humaša prevodi cela kao rebro.

Bilo bi zanimljivo znati koja tradicija je bila više prihvaćena u predtanaitskom periodu. No nažalost, nekoliko drevnih izvora, uključujući Septuagintu (Berešit 2,21-22), Josefusa (Starine I 1,35) i Jubileje (3,5), ne ističu ni jedan od ovih prijevoda u odnosu na drugi.

Neovisno o tome je li žena stvorena od strane ili od rebra, ona je stvorena "od kosti mojih (Adamovih) kosti i mesa mog mesa" (Berešit 2,23), i u tom pogledu razlikovala se od ostalih stvorenja nad kojima je Adamu bila dana vlast. Midraš (Berešit Raba 17,8) primjećuje da je, za razliku od ostalih stvorenja kod kojih su i muško i žensko stvoreni istovremeno od iste primarne sirovine, Adam je stvoren od primarne sirovine, a Hava od Adama kako bi njihova sklonost jednog prema drugome bila dovedena do maksimuma. Stoga je pitanje da li je korišteno rebro ili strana više tehničke prirode; ono što proizlazi iz teksta o stvaranju je jednakost dvaju rodova.

Rabi Sa'adiah Gaon objašnjava da je stvaranje Have od Adamove cela bilo učinjeno s mudrošću: Budući da je ona stvorena od njegovog rebra, Adam će biti milostiv prema Havi kao prema jednom od svojih

udova, a ona će njega poštovati kao izvor svog života; on će paziti na nju kao na dio sebe, a ona će ga slijediti kao što udovi slijede tijelo kojeg su dio.

Zaista, pogrešno je čitati drugi opis stvaranja isključivo kao doslovnu "operaciju." Na dubljoj razini, on opisuje odnos između muškarca i žene. U opisivanju toga, Abarbanel kaže da Hava nije stvorena od Adamovog stopala kako ju on ne bi smatrao niskom služavkom, niti od njegove glave kako ona ne bi vladala nad njim. Umjesto toga, ona je bila stvorena od njegove strane kako bi bila njemu jednaka.

Or HaChaim vidi poruku u stvaranju ljudske vrste – da svaka muška i ženska osoba ima svog određenog, osobitog partnera s kojim je povezana, za razliku od životinja (2,18). Ramban elaborira tu temu (Berešit 2,24). Budući da je žena stvorena od čovjekove cela, od njegovih kostiju i njegovog mesa, stih u Berešit kaže da će čovjek "ostaviti svog oca i svoju majku i da će prionuti uz svoju ženu te će njih dvoje biti jedno tijelo." Raši objašnjava da se to prianjanje dešava kroz potomstvo. Međutim, Ramban odbacuje Rašijevo tumačenje jer bi se u tom slučaju to prianjanje odnosilo i na životinje, a ovaj stih tretira to kao osobito ljudsko iskustvo. Ramban objašnjava da taj stih znači da čovjek treba ostati sa svojom ženom, za razliku od životinja koje se pare i zatim odlaze. Na kraju, može biti da zato što je Hava stvorena od Adamovog tijela, Talmud kaže (Jevamot 62b) da čovjek treba voljeti svoju ženu kao svoje vlastito tijelo.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 24. stranice) Tzarich Iyun, Rabbi Dr. Ari Zivotofsky: Adamovo rebro

Strana 25 Strana 25 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Jedan od najmudrijih i najsjajnijih komentara rabina Talmuda u vezi života jest da su "svi novi počeci teški". To je doista istina u vezi početka ljudske civilizacije kao što je opisano u čitanju Tore za ovaj tjedan. Sve što je naizgled moglo poći po krivu pošlo je.

Smrt, ubojstvo, bratoubojstvo, autokracija i ugnjetavanje, sve se to pojavljuje u biblijskoj priči od ovog tjedna. Sve u svemu, pripovijest nam daje vrlo depresivnu sliku o ljudskom životu, a ispod toga postavlja se pitanje zašto se B-g, i još uvijek se, gnjavio s cijelim ovim projektom.

Ipak, Tora ističe žilavost ljudskih bića koja je obilježila putanju civilizacije od početka vremena do danas. Kajin, unatoč velikog zločina kojeg je počinio, podiže gradove i stvara naraštaje. A usred svih tih zlih i pokvarenih ljudi pojavljuju se pravedne ličnosti koje ukazuju na bolju budućnost i plemenitije društvo.

Tora ovdje naglašava pouku koju će ponoviti još mnogo puta u svojim

opisima događanja među ljudima. Pouka je da ono što određuju tijek ljudskih događaja nije brojčana nadmoć zlih ljudi, već je manjak dobrih ljudi, koji su voljni proglasiti dobro kao način života, taj koji određuje konačnu sudbinu društva. Tako je to bilo u ranim generacijama ljudske vrste, u naraštaju Sodome, a isto je tako i u događajima iz prošlog stoljeća. Naš zadatak je da budemo ta dobra osoba – oličenje Abrahamakoja se suprotstavlja uvijek prisutnom zlu u ljudskom društvu.

Naš zadatak je da budemo ta dobra osoba – oličenje Abrahamakoja se suprotstavlja uvijek prisutnom zlu u ljudskom društvu

Mi si nikada ne bismo smjeli reći: "Kakve ima koristi od mene, i zar je važno što ja radim ili kažem?" Rabini su nas podučili da nas to što ljudska vrsta proizlazi od jednog pretka uči vrijednosti jedne osobe ... i da je-

dna osoba može učiniti prevagu na mjerilima nebeske pravde i ljudskog života. Rabini su nas također naučili da uvijek moramo sebi govoriti da je svijet stvoren samo zbog mene. No, naravno, pretjerivanje u ovoj ideji dovodi do oholosti i osionosti, te samog grijeha. Ali, u odgovarajućoj mjeri, ona je nužan sastojak kojim činimo život smislenim i koji nas pokreće na putu postizanja uspjeha i vrijednosti. Prepoznavanje svoje važnosti kao pojedinca u nebeskoj shemi života i naraštaja ključ je vlastitog osjećaja samopoštovanja. Bez toga osjećaja čovjek gotovo nikada ne postiže ni duhovni ni zemaljski uspjeh.

Taj osjećaj vlastite vrijednosti i važnosti pojedinca stvara žilavost koja toliko karakterizira ljudsko ponašanje i povijest ljudske civilizacije. Smatram da je to jedna od najvažnijih poruka koju nam ovotjedno čitanje može dati. Posebice u ovim turbulentnim vremenima kada nam više ništa nije jasno, moramo osnažiti sebe u svojim uvjerenjima i svojoj službi B-gu i čovjeku.

Rabbi Berel Wein: Novi počeci

Strana 26 Divrej Tora Stranica 26

Sukot

Iz svog osobnog iskustva mogu potvrditi da, iako sam se bio dobro smjestio u mojim prijašnjim prebivalištima u Sjedinjenim Državamaza što sam vječito zahvalan toj velikoj zemlji koja je omogućila Židovima slobodu i prilike kakve im se nikada prije nisu pružile u našoj dugoj povijesti izgnanstva - nikada se nisam osjećao kao kod kuće sve dok se nisam uspio nastaniti ovdje u Jeruzalemu i zemlji Izraelovoj.

Nije mi namjera da ovaj kratki esej bude poziv na imigraciju u židovsku državu. Ali, smatram da samo ovdje u Izraelu Židov može uistinu živjeti židovski život u svakom aspektu značenja te riječi. A za mene je, blagdan Sukota konačni dokaz ove tvrdnje. Mnogi Židovi dolaze ovdje da provedu blagdan i primjećujem da je zajednička nit razgovora i osjećaja tijekom ovog praznika privrženost koja se u njima pojačala i osjećaj da su kod kuće.

Pomalo je ironično da ovaj osjećaj da ste kod kuće biva potaknut blagdanom koji nas obavezuje da napustimo naše domove i privremeno živimo izvan naše uobičajene udobnosti i komfora. Ali osjećam da je to dio velike poruke kojoj nas ovaj blagdan Sukota podučava. Naša zona udobnosti i osjećaj sigurnosti ne ovise o fizičkom boravištu ili mjestu na svijetu na kojemu živimo.

Mnoge su vile i palače ispunjene žalošću, razočaranjem, svađama i nefunkcionalnim odnosima. Ako se netko ne osjeća sretno i sigurno iznutra, ono izvana mu nikada neće pružiti osjećaj sreće i sigurnosti. Ra-

bini su oduvijek smatrali da je baraka u Jeruzalemu vrijednija i da pruža više zaštite od velike palače bilo gdje drugdje.

Taj je osjećaj nagnao milijune Židova s četiri kraja svijeta da se ovdje okupe kako bi izgradili obnovljenu i vitalnu židovsku državu. Nismo svi mi došli ovdje svojevoljno ili dobrovoljno. Gotovo svi mi imamo pravo i mogućnost da otiđemo ukoliko to želimo. Ipak, razina zadovoljstva životom i našom egzistencijom ovdje u Izraelu jedna je od najviših na svijetu, mnogo viša od razine sreće koja se pokazala u drugim naizgled prosperitetnijim i manje opasnim mjestima na svijetu. To je trijumf poruke blagdana Sukota.

Šabat

Tijekom cijele židovske povijesti, šabat je služio kao ujedinitelj Židovskog društva. Kao što često citirani aforizam kaže: "Više nego što su Židovi održali šabat, šabat je održao i sačuvao Židove."

Raštrkani diljem svijeta, predmet predrasuda i progona, sveopće poštivanje šabata ujedinilo je Židove diljem svijeta i dalo im tjelesnu i duhovnu snagu da opstanu i prevlada-

ju. Ovdje u Izraelu, to shvaćanje o snazi šabata i njegovoj vrijednosti za zaštitu i promicanje poruke pozitivnog judaizma i boljeg svijeta potaklo je probuđenje. Sve više Izraelaca drže šabat i postavljaju ga za sastavni dio općežidovskog društva ovdje. Pred nama je još uvijek dug put do toga da šabat zadobije svoje pravo mjesto časti i štovanja, ali trend prema tome je jasan i nedvojben.

Pred nama je još uvijek dug put do toga da šabat zadobije svoje pravo mjesto časti i štovanja, ali trend prema tome je jasan i nedvojben.

Šabat se u židovskoj tradiciji smatra darom Izraelu od samog B-ga, da tako kažem, a kroz Izrael svijetu u cjelini. Naš najveći uspjeh u ovoj nadolazećoj novoj godini dobrote i blagoslova bit će jačanje privrženosti šabatu među svim Židovima.

Šabat šalom ■

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Berel Wein: Novi počeci

Strana 27 Strana 27 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Rabbi Yissocher Frand:

Vrijeme za anonimnost i vrijeme za otkrivanje

Pasuk kaže: "I Hašem Elokim načini Adamu i njegovoj ženi odjeću od kože..." (Berešis 3:21). Nakon što su Adam i Hava pojeli s Ec ha’Daasa, shvatili su da su goli (prethodno nisu bili svjesni te činjenice) i pokrili su se smokvinim lišćem. Međutim, Hašem im je načinio kožnu odjeću i odjenuo ih u tu odjeću.

Gemara (Sotah 14a) istražuje značenje pasuka (Devorim 13:5) "trebao bi ići za Hašemom svojim B-gom." Je li moguće, pita Gemara, ići za Božanskom Prisutnošću? Vidite, na drugom mjestu je rečeno (Devorim 4:24) "Jer Hašem, vaš B-g je Vatra koja proždire..." Umjesto toga, namjera pasuka "trebao bi ići za Ribono šel Olamom" je da trebate slijediti Njegove obrasce ponašanja.

Gemara daje nekoliko primjera kako trebamo oponašati Hašema: Upravo kao što On odijeva gole, kao što je zapisano "I Hašem načini Adamu i ženi njegovoj kožnu odjeću i odjene ih", tako i vi trebate odijevati one bez odjeće. Upravo kao što On posjećuje bolesne, kao što je zapisano da je Hašem posjetio Avrahama u Elonei Mamre nakon njegovog Bris Mila, tako i vi trebate posjećivati bolesne. Upravo kao što Hašem tješi ožalošćene (Berešis 25:11) tako i vi trebate tješiti ožalošćene. Hašem je pokopao mrtve, kao što je zapisano "i pokopao ga je u udolini nasuprot Beis Peoru..." (Devorim 34:6), tako i vi trebate pokapati mrtve. Sve micve heseda koje oponašaju putove Ribono šel Olama ispunjenje su biblijske micve koja potpada pod ono što se naziva "I ići ćeš njegovim putovima".

(Devorim 28:9)

Gemara u Sota nastavlja: Rav Simlai je objasnio – Tora počinje s gemilas hasadim (djelima dobrote) i završava s gemilas hasadim. Tora započinje činom dobrote jer kaže "Hašem im je načinio kožnu odjeću" i Tora završava činom dobrote jer kaže "i On ga je sahranio (Mošea Rabeinu) u udolini..."

Rav Avraham Buxbaum postavlja jednostavno pitanje iz sefera po imenu Mishmeres Elazar, Rava Shaula

Sve micve heseda koje oponašaju putove Ribono šel Olama ispunjenje su biblijske micve koja potpada pod ono što se naziva "I ići ćeš njegovim putovima".

Brache: Što to Rav Simlai dodaje prethodnoj tvrdnji Gemare? Gemara je već nabrojala sve obrasce prema kojima bi čovjek trebao oponašati Hašema, katalogizirajući primjere koje nalazimo u Humašu, počevši

od Hašemove izrade kožne odjeće za Adama i Havu u Paršas Berešis i završavajući s Njegovim pokapanjem Mošea Rabeinu u Paršas ve'Zos haBraha. Čini se da nam Rav Simlai ne govori ništa što već ne znamo kada kaže da "Tora počinje činom dobrote i završava činom dobrote." Što nam on naglašava?

Mishmeres Elazar odgovara prekrasnim zapažanjem: Postoji velika razlika između prvog heseda Tore (odijevanje Adama i Have) i posljednjeg heseda (pokapanja Mošea). Tora je izričita pri prvom hesedu, kada kaže: "I Hašem Elokim načini Adamu i njegovoj ženi odjeću od kože i odjene ih." Pasuk izričito kaže tko je to učinio: "Hašem Elokim." Međutim, posljednji hesed u Tori je naveden anonimno "I On ga je sahranio u udolini." Očito, mi znamo da je anonimni "On" Ribono šel Olam, ali zašto Tora ne kaže "Hašem Elokim ga je pokopao u udolini"? Zašto ta nedosljednost? Ako je anonimnost poželjna, na oba bi mjesta trebalo biti anonimno; ako je primjereno pripisati to nekome, na oba bi se mjesta trebalo navesti Hašem Elokim!

Mishmeres Elazar primjećuje da nas Rav Simlai uči hiduš (novu ideju). Ne samo da trebamo oponašati obrasce Ribono šel Olama, mi također trebamo oponašati kako Ribono šel Olam provodi Svoja djela heseda. Često je ispravan pristup hesedu ostati anoniman. U normalnim okolnostima, nitko ne mora znati tko je dao novac, tko je sponzorirao Kiduš, tko je očistio Beis medraš, tko je posjećivao bolesne, itd., itd. Anonimnost je

Strana 28 Divrej Tora

(nastavak s 28. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Vrijeme

obično najbolja. Osoba koja primi hesed ne mora znati da sam ja to učinio. Svakako, ni svi drugi ne moraju znati da sam to ja učinio. Najbolji oblik heseda je "matan b'seiser" (davanje u tajnosti) - anonimno!

S druge strane, ponekad okolnosti nalažu da je micva dati do znanja primatelju tko vrši hesed. Prilikom sahranjivanja Mošea Rabeinu, Ribono šel Olam je učinio hesed anonimno. To je primjer koji trebamo slijediti. U većini slučajeva nemojte tražiti da vam se pripišu zasluge. Neka bude anonimno. Nemojte to otvoreno reći. Pokušajte ostati u pozadini. Neka ljudi sami pokušaju otkriti tko je to napravio.

Međutim, što se tiče izrade odjeće od kože za njih, Adam i Hava su, primjereno, smatrali da su upravo upropastili svijet i da više nisu u milosti Ribono šel Olama. On im je dao jednu micvu (zabranjujući im da jedu sa Drveta znanja) i oni je se nisu držali. "Kako Ribono šel Olam mo-

ra biti ljut na nas! Koliko mora da smo odbačeni od Njega!" Ribono šel Olam je mogao napraviti za njih odjeću i ostaviti odjeću negdje u Gan Edenu. I gle čuda, Adam i Hava bi naišli na ovu kožnu odjeću i uzeli je da se pokriju njom umjesto lišćem smokve. Ali Ribono šel Olam je želio

Ponekad je veći hesed pobrinuti se da primatelj shvati kome je još uvijek stalo do njega i tko se brine za njegovu dobrobit

da znaju: "Još uvijek vas volim. Još uvijek mi je stalo do vas." Stoga, pasuk izričito kaže "I Hašem Elokim im načini kožnu odjeću" kao da kaže "Želim da znate da ovo dolazi od Hašem Elokima. Ja ne samo da koristim svoju osobinu milosrđa, već također koristim svoju osobinu pravde." Bez obzira na to što ste učinili, vi ste i dalje Mojih Ruku Djelo. Još

uvijek ste mi dragi.

Ponekad je čovjeku potreban određeni osjećaj kiruva (prisnog odnosa) čak i kada je pogriješio i sam sebi nanio veliku nesreću. Ovo je hiduš Rabbi Simlaija – Ribono šel Olam ne samo da nas uči što da činimo kao hesed, On nas uči i kako da činimo hesed.

Jednom sam čuo priču kako je Rav Soloveitchik, zt”l, nazvao neku udovicu na telefon. Obično kad bi nekoga nazvao, on bi započeo razgovor rekavši "Ovdje Soloveitchik..." Ali kad je nazvao ovu udovicu, rekao je "Ovdje rabin Joseph B. Soloveitchik..." Želio je da zna tko ju zove.

Trebala bi shvatiti da ju je nazvao Rabbi Joseph B. Soloveitchik, a ne bilo koji stari rabin. Ponekad je veći hesed pobrinuti se da primatelj shvati kome je još uvijek stalo do njega i tko se brine za njegovu dobrobit. Stoga je zapisano: "I Hašem Elokim im načini kožnu odjeću i odjene ih."

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Stvaranje znači da svijet ima smisao

Ovaj odlomak govori o šest dana stvaranja, Edenskom vrtu, prvoj pogrešci čovječanstva, posljedicama i izgonu, Kainu & Abelu, deset naraštaja do Noaha, uvodu u Potop & odluci o uništenju čovječanstva.

Na prvi pogled, priča o stvaranju u svojoj suštini izgleda seksistička. Čovjek je stvoren kao vrhunac Stvaranja; žena je bila samo naknadna misao; žena je stvorena od muškog rebra i samo kao družica samom muškarcu, bez bilo kakve njoj svojstvene svrhe. Sasvim sigurno, ovo nije priča koja će uzbuditi egalitariste. Međutim, kao što sam rekao, tako izgleda samo na prvi pogled. Promišljeniji pogled daje drugačiju sliku.

Kad je stvoren prvi čovjek, Tora kaže ‘muško i žensko, On (B-g) ih je stvorio’ (Postanak 1,27). Tek kasnije (2,21) se kaže da je On od ovog ljudskog bića uzeo cela i stvorio Havu, prvu ženu. Rabini nam metaforički govore da je prvo ljudsko biće sprijeda bilo muško, a straga žensko. Bio je to spoj njih dvoje, splet koji sadrži i muške i ženske karakteristike. Tek kad je B-g odlučio da je za ljudska bića bolje da ta dva aspekta imaju odvojena, a ne u jednom jedinstvenom biću, B-g je uzeo celašto može značiti rebro, ali može značiti i stranu - i podijelio jedinstveno ljudsko biće na dva dijela.

To je malo malo više jednakopravno, zar ne? Nažalost, čini se da se značenje izgubilo u prijevodu, pa nam preostaje više seksistička verzija koja je svima poznata. Svake godine me zadivi kad vidim kako je navodno patrijarhalno društvo smatralo muškarce i žene potpuno jednakim od samog njihovog stvaranja.

Rabini nam dalje govore da je potpuno ljudsko biće sastavljeno od muškog i ženskog, kao kod izvornog stvaranja. To što su razdvojeni ne znači da su potpuno neovisni. Samo zajedno oni mogu u potpunosti ispuniti svoju svrhu. Stoga je muško-ženski odnos gradivni element židovskog društva. Moglo bi

se reći s lošeg na gore. Riješili smo seksistički problem, ali umjesto toga stvorili LGBT problem! Ne mogu riješiti baš svaki problem u jednom davaru, pa mislim da ćete morati pričekati drugu priliku.

Želim ipak dodati da razlog koji rabini navode zašto, ‘nije dobro za ljudsko biće da bude samo‘, nije usamljenost; razlog je to što kada bi ljudsko biće bilo samo na ovom svijetu, dovelo bi do toga da pomisli da je B-g. Naš intelekt i duh toliko su superiorni u odnosu na sve drugo na svijetu, da ako ne budemo oprezni, mogli bismo pomisliti da smo mi ljudi B-g koji njime upravlja. Mogli bismo povjerovati da je svijet naš da činimo s njim kako nas volja, čak i da ga uništimo ako tako odlučimo. Drugim riječima, najvažnija svrha braka je poniznost; dobiti drugo mišljenje i perspektivu za uravnoteženje vlastitog; da mi ukaže gdje griješim. Pa, za ovo svakako mogu garantirati! Brak je veliki razbijač ega - VELIKI razbijač ega. Ponižava nas i daje nam do znanja da smo samo ljudi - i da smo samo čuvari B-žjeg svijeta, a ne gospodari našeg vlastitog.

Značaj ideje stvaranja preplavi me uvijek kada čitam početak Knjige Postanka. Jednostavno rečeno, činjenica da je svijet ‘stvoren‘ znači da on ima svoj smisao.

Jer uza sva nastojanja egzistencijalističkih filozofa da daju sve od sebe kako bi otkrili smisao u slučajnosti, ona jednostavno ne postoji. Ljudsko biće u osnovi nije drugačije od mrkve ako svemir nije stvoren.

Da budem jasan – činjenica što netko ne želi da život bude besmislen je, po mom sudu, vrlo loš razlog da se vjeruje u B-ga. B-g postoji ili ne postoji. On za mene neće postojati kada dođe kraju moje vrijeme na ovome svijetu, kao što neće postojati niti za Richarda Dawkinsa kada on dođe svome kraju. On postoji za nas obojicu ili ga nema ni za jednoga od nas. Vjerovanje u B-ga zato što to čini život podnošljivijim zapravo je čisti ateizam s flasterom religije. Ja sam pobornik toga da je uvijek bolje suočiti se sa stvarnošću koliko god ona neprijatna bila – nego živjeti u ugodi iluzije. Pretvaranje da B-g ne postoji samo će odgoditi posljedice vaših vlastitih postupaka. A pretvaranje da postoji neće vam vrijediti ništa jednom kad vas ne bude.

No pretpostavimo li na trenutak da je ovaj svemir istinsko djelo stvaranja, to ima vrlo značajne posljedice. To znači da postoji smisao mog postojanja; to znači da moj uspjeh ili to što ga nema imaju važnost; to znači da se svijet može promijeniti i postati bolje mjesto; i to znači da unatoč tome što moja masa čini manje od jednog milijarditog od milijarditog od milijarditog od milijarditog od milijarditog od milijarditog dijela ovog ogromnog svemira, ja sam i pored toga važan.

Zaista je predivno na ovakav način započeti Bibliju – s takvom porukom nade. Svemir ima smisla; a mi, ljudska bića, stvoreni smo na B-žju priliku tako da možemo biti partneri s njime u izgradnji ovog svijeta. Jednostavno ne može biti boljeg početka knjige od ovoga. Kao što sam rekao, dobar početak ne čini to istinitim. Ali ako jest, ova poruka je nevjerojatno ohrabrujuća i nadahnjuje nas poletom.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Adam - jedinstvena individua

Tijekom stvaranja Hašem je dao da zemlja iznjedri mnoštvo stvorenja, i bilo ih je mnogo od svake vrste. Adam je, međutim, stvoren kao pojedinac. Midraš pita: "Zašto je čovjek stvoren kao jedna individua?" te daje nekoliko razloga.

Možda je još jedan razlog zbog kojeg je čovjek stvoren kao pojedinac to što je Hašem namjeravao da svaka osoba bude jedinstvena. "Baš kao što su crte njihova lica jedinstvene, tako su im i umovi jedinstveni" (Tanhuma Pinhas 10). U najmanju ruku, tako to trebalo biti.

Sjećam se ljudi koje sam poznavao 1930-ih. To su bili ljudi koji su se iselili iz istočne Europe početkom dvadesetog stoljeća, a bili su užasno jedinstveni. Mnogi su od njih bili poznati po nadimcima. Shimon je bio jedan krasan talmid haham koji je bio poznat kao "der krumer tzaddik" (izopačeni cadik). Mordechai je bio poznat kao "jom hašiši". Bila su dva Chaima: Chaim S. bio je "Chaim fun America", a Chaim F. bio je "Chaim fun Canada". Eliezer je jedva znao Humaš, a otkako su primijetili da gleda u Zohar, bio je poznat kao "Zohar hakadoš". Moshe W. je prepričavao ono što je u dnevnom tisku Morgen Journal čitao o kraljici od Sabe, što mu je pribavilo naziv "Malka Sheba". Moshe W. mora da je učinio nešto što je opravdavalo ime kojim su ga nazivali: Elifaz ben Esav. Nadimci su bili obilježja njihove jedinstvenosti. (Pogrdni nadimci su za svaku osudu i oni krše halahu, no svejedno su ukazivali na osobnost te osobe.)

Umove tih ljudi nisu oblikovali masovni mediji, niti odgojno-obrazovne ustanove, stoga je osobnost svake od tih osoba bila jedinstvena poput otisaka njihovih prstiju i nji-

hovog DNK. Svaka je osoba mislila za sebe, no neslaganja je bilo iznenađujuće malo.

Danas mi glasamo u blokovima i razmišljamo u blokovima. Na nas utječu masovni mediji, velike korporacije i čelnici obrazovnih institucija. Štoviše, odgojno-obrazovni sustav kritiziran je da prisiljava učenike na uniformnost, što je rezultiralo osrednjošću i jednoobraznošću. Popuštamo svakom prohtjevu koji je jači od nas. Naše umove oblikuje sve osim nas samih.

Doista postoje pravila i principi kojih se moramo svi držati, ali unutar ovih parametara postoji dovoljno prostora da budemo ono što jesmo. Što je moj cilj u životu? Što smatram da je sreća? Koje su moje jedinstvene sposobnosti koje bih trebao razvijati? Kakav način života želim?

Rebe Shalom Shachna, otac Rebea iz Rhizina, oženio je unuku Rebe Nachuma iz Černobila. Kasniji hasidi nisu odobravali postupke Rebe Shaloma Shachne, koji nisu bili u skladu s černobilskim praksama i požalili su se Rebe Nachumu. Kad je Rebe Nachum upitao svog unuka zbog čega se ne povinuje tim pravilima, ovaj mu je odgovorio prispodobom.

Jaje patke pomiješalo se s jajima kokoši. Kad su se pilići izlegli, majka ih je odvela u šetnju. Dok su prolazili pokraj potoka, pačić je uskočio u njega. Majku kokoš je uhvatila panika. Počela je vikati: "Izlazi van! Utopit ćeš se!" Pače je odgovorilo: "Nemoj se bojati, majko, ja znam plivati."

Rebe Nachum rekao je svojim hasidima: "Ostavite ga na miru, on zna što radi." Odatle je došla dinastija iz Rhizina, poznata po svojoj jedinstvenosti.

Poslušajte riječi Rava Shloma Wol-

bea. "Svaki pojedinac, poput Adama, jedan je cijeli svijet. Postojanje milijardi ljudi ne umanjuje jedinstvenost svakog pojedinca. Svaka individua je jednokratan fenomen.

Svaka bi osoba trebala znati: "Ja, sa svojim snagama i talentima, crtama lica i osobinama ličnosti, jedinstven/a sam na svijetu. Među svima onima koji danas žive i koji su živjeli u svim prošlim naraštajima, nije bilo nikoga poput mene, niti će ikada biti nekoga poput mene, sve do kraja vremena. Hašem me poslao u svijet s jedinstvenom misijom koju ne može ispuniti nitko drugi osim mene samog, u mom jednokratnom životu "(Alei Shur vol.2, str.71)

I ponovo, "Koliko li je daleko od poštovanja prema Hašemu osoba koja traži odobravanje samo drugih i spremna je oponašati sve što vidi da drugi čine". (Alei Shur vol.1 str. 132).

Možda je fenomen kojeg sam uočio samo površan, makar ne i irelevantan. Kada bi netko upitao moju stariju braću gdje su učili, rekli bi: "Kod Reb Shlome", pozivajući se na Hagaona Rebbe Shlome Heimana iz Mesivte Torah Vodaas. Drugi bi rekli: "Kod Reb Ahrona", što se odnosilo na Hagaon Rebbea Ahrona Kotlera iz Lakewooda. Drugi bi rekli: "Kod Rava", što se odnosilo na Hagaon Rebbea Yosefa Dova Soloveichika. Kad danas pitate ješiva bahura, gdje on uči, on odgovara: "U Ponevežu" ili "U Brisku," ili "U Čebinu" ili "na YU". Studenti se identificiraju s mjestom, a ne s osobom.

Možda je prikladnije slijediti instinkt krda. To će nas poštediti potrebe da razmišljamo sami za sebe. Međutim, ako je sreća rezultat samospoznaje i samoispunjenja, možda ćemo svoju sreću žrtvovati zbog prikladnosti.■

Strana 31 Strana 31 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Rabbi Dovid Goldwasser:

Olam haba

"Hašem je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga…" (Berešit 2,3)

R. Aharon iz Karlina kaže da je šabos poseban dar od Hašema koji nam je dan kako bismo u njemu svakoga tjedna mogli uživati s ljubavlju i divljenjem.

Naši mudraci nam kažu (Berahos 57b) da je šabos jedna šezdesetina od ‘olama haba’; njegova je namjena da bude "okus" svijeta koji dolazi.

Na dan šabosa moguće se podići do iznimno visoke duhovne razine. Ipak, u ‘zemiros’ na šabos pjevamo da je to dan "veselja u izabranoj hrani, debelim puricama, prepelicama i ribi…"

"Kodeks Židovskih zakona" (poglavlje 250) objašnjava da bi osoba svoju radost trebala uvećati mesom, vinom i delicijama. To je dan odmora i fizičkog užitka za Židovski narod.

Reš Lakiš kaže (Beica 16a) da nam

Hašem na Erev šabos daje ‘nešama jesera’ (dodatnu dušu), a na Moce šabos je uzima od nas, kao što je rečeno (Šemot 31,17), " …sedmoga dana On je počinuo i bio je okrepljen " Raši objašnjava da ‘nešama jesera’ omogućava čovjeku odmor i užitak te on tada može sudjelovati u hrani i piću s većom željom.

Naizgled postoji proturječje između duhovnosti i micve o ‘oneg šabosu’, koja uključuje uživanje u hrani i sličnim zadovoljstvima.

Veliki cadik R. Levi Yitzhak iz Berdičeva objašnjava da Hašem želi svom narodu dati priliku da iskusi zadovoljstvo svijeta koji dolazi. No, nama je pomalo teško shvatiti srž toga budući da u ‘olam haba’ nema materijalnih zadovoljstava. Ipak, držanjem šabosa prema Hašemovim propisima, daje nam se prilika da "okusimo" svijet koji dolazi.

Držanjem šabosa prema propisima Vječnog, daje nam se prilika da "okusimo" olam haba svijet koji dolazi

Baal Šem Tov nam pomaže razumjeti ovaj koncept pomoću jedne usporedbe.

Mladi kraljević, naviknut na otmjen život, bio je zarobljen i odveden u daleko selo gdje žive neotesani i nekulturni zemljoradnici. Kraljević se susreo s mnogim teškoćama i nedaćama te je, kako su godine prolazile, izgubio svaku nadu da će se ikada vratiti u očevu palaču. Jednoga je dana primio pis-

mo od svog oca, kralja, u kojem mu je napisao kako je konačno, nakon godina pokušaja i nastojanja, uspio u tome da oslobodi svog sina. U roku nekoliko tjedana, obećao je kralj, kraljević će se vratiti kući.

■

Kraljević je bio toliko preplavljen radošću da je htio pjevati i plesati ulicama. Ipak, budući da zemljoradnici nikada ne bi mogli shvatiti njegovu veliku radost, odlučio je da dobre vijesti neće podijeliti s njima.

Umjesto toga, sve je stanovnike sela pozvao na proslavu uz hranu i vino.

Sudionici proslave – seljani i kraljević – bili su sretni svatko iz svojih razloga. Seljani su uživali u prepuštanju objedu dok je kraljević bio radostan zbog saznanja o svom skorom povratku kući.

Slično tome, kada nastupi šabos, duša osjeća uzvišenu razinu radosti – okus svijeta koji dolazi. Osjeća b-žansku prisutnost i snažnu želju da se približi Hašemu. Duša želi pjevati i plesati. No, tijelo ne može shvatiti ono što dolazi s drugog svijeta jer ono prepoznaje samo materijalne užitke. Iz tog nam razloga Tora zapovijeda da uživamo u

fizičkim zadovoljstvima hrane, vina i odmora kako bi se tijelo moglo radovati zajedno s dušom. ‘Nešama jesera’ je kraljevo pismo; jednostavni seljani predstavljaju tijelo. Svaki pojedinac sudjeluje u zadovoljstvima šabosa na svojoj razini (madrego). Za neke, hrana i piće postaju razlog zbog kojeg cijene duhovni vid šabosa, dok je drugima njihovo duhovno zadovoljstvo poboljšano tim materijalnim užitkom.

R. Šlomo iz Karlina zaključuje da je svatko sposoban postići iskustvo ‘olama haba’

No, ističe da to ovisi o prepoznavanju i svijesti svetosti šabosa koju pojedinac posjeduje.

Onaj tko postigne uzvišenu razinu užitka šabosa, bit će okrunjen svjetlom ‘Šehine’ u svijetu koji dolazi.

Onaj tko propusti užitak šabosa u ovom svijetu, imat će, nažalost, isto iskustvo i u ‘olam haba’

R. Elimeleh iz Liženska jednom je svojim učenicima omogućio da iskuse kako prosječan Židov odaje počast šabosu. Kada su stigli na odredište u petak ujutro, učenici su bili iznenađeni jer je dotični Židov prodavao pića u gostionici. Oko podneva, primijetili su da Židov prestaje prodavati pića, odijeva svoju odjeću namijenjenu za šabos, te postaje posve druga osoba. Iščekivao je šabos sa istinskom radošću. Kako se sunce primicalo zapadu, njegovo je ushićenje raslo. Poput ‘cadika’, njegovo je lice sjalo zadovoljstvom.

Začuđeni, učenici po povratku su

upitali svog Rabija, kako je moguće da je taj Židov uspio postići toliko visoku razinu duhovnosti. R. Elimeleh im je odgovorio sljedeće:

Jednom je taj jid stigao u Černovic na Erev šabos zbog tržnice koja se otvarala u nedjelju ujutro.

Sa sobom je ponio novac kako bi kupio stoku te ga je zbog sigurnosti, prije šabosa, pohranio kod R. Chaima koji je bio gradski rabin.

Na Moce šabos, kada se Židov vratio po svoj novac, novca nigdje nije bilo. Duboko potresen i uzrujan, R. Chaim se srušio u nesvijest. Kada se povratio svijesti, ponovno je pretražio čitavu kuću, no novac nije uspio pronaći. Bio je toliko ožalošćen da se onesvijestio i po drugi puta. Obitelj ga je pokušala ponovo osvijestiti, no bezuspješno. Tek kada je taj jid prišao R. Chaimu i na uho mu prišapnuo da se odriče potraživanja tog novca, on se ponovno osvijestio.

Prije no što je napustio Černovic, jid se vratio do R. Chaima kako bi ponovio svoju odluku o odricanju od potraživanja tog izgubljenog novca. R. Chaim je bio dirnut velikodušnošću i iskrenošću tog Židova te ga je stoga blagoslovio blagoslovom koji kaže da će taj Židov od tog dana nadalje biti nagrađen iskustvom istinskog zadovoljstva šabosa. Iz tog je razloga, zaključio je R. Elimeleh, taj Židov bio u stanju iskusiti istinsku suštinu šabosa i ‘olam haba’.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 32. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Olam haba

Strana

Rabbi Shlomo Carlebach:

Duša Šabosa

"B-g je stvorio svijet za šest dana, a na Šabos (Šabat) se odmarao."

Kakvog li tužnog prijevoda! Na Šabos, B-g je svijetu dao dušu. Na Šabos B-g je stvorio svijet duša, dubine, okus onoga što je najstvarnije. Šabos je Ime B-ga.

Sveti Šabos, dan za kojim najviše čeznemo, dan je koji nam daje snagu da počnemo iznova. Tri se stvari nazivaju hemda, što znači čežnuti i željeti onako potpuno, da nas dovodi do ludila (svetog ludila): Šabos, Tora i Izrael. Istinski Židov privržen je ovoj svetoj, neizlječivoj ludosti.

Šabos kao test. Ako želite znati koliko vam netko sviđa, vidite možete li sjediti s tom osobom bez da išta radite. Šabos je stoga dat vama. Nemojte ništa raditi i pokažite svoju ljubav prema Hašemu.

Micva Šabosa je Šabos. Kada Šabos dođe, ja žarko želim služiti B-gu na ničim ograničen način. Tijekom tjedna, moje ograničeno i neograničeno ja su razdvojeni. Na Šabos moje ograničeno i neograničeno ja objedinjuje Šabos - Micva Šabosa je sam Šabos. Yid HaKodesh je rekao: "Neki ljudi na Šabos jedu ribu, a neki na Šabos jedu Šabos".

Dragocjenost Šabosa. Socheshever Rebbe, zet Kotzker Rebbea je rekao: "Zamislite si da ja prestanem držati Šabos; ja ga ne prestanem držati zato što mi se ne sviđaju vrijednosti koje Šabos ima, već zato što mi on više nije dragocjen. Zato, kada vršim tešuvu, ja moram naučiti dragocjenost judaizma." Sve što vam B-g daje vi ne primate dotle dok ne şpoznate koliko je to dragocjeno. Ja mogu biti oženjen, ali ako ne znam

koliko je to dragocjeno, to neće predstavljati ništa.

"Vi možete svaki Šabos držati do zadnjeg slova zakona, ali ako Šabos ne dopre do najdubljeg i najuzvišenijeg mjesta u vašem srcu, vi niste držali Šabos."

Šabos šalom. Postoje neki trenuci kada se moram osjećati savršeno, potpuno (šalem). Šest dana u tjednu radim poput psa i ne mogu imati taj osjećaj. Na Šabos ja primam božanski nadahnut osjećaj spokoja, mira, potpunosti - Šabos šalom - zbog čije svetosti čovjek osjeća savršenstvo. Taj će vam dan dati snagu da sebe "popravite" preko tjedna. Vi ćete znati što treba "popraviti", jer ćete doživjeti trenutak u kojem je duša bila potpuna.

Šabos je povratak u raj. Raj je mjesto gdje je sve dobro, sve je sveto, sve je lijepo. Raj je mjesto gdje mi iznenada postaje jasno da mogu popraviti sve svoje pogreške. I još više, sve što sam mislio da je bila pogreška, svaka ulica za koju sam mislio da je pogrešna, bili su jedini put da dođem tamo.

Kada je B-g Adama istjerao iz Raja, On je zadržao dio njegove duše da ostane tamo. Na Šabos, B-g oslobađa taj dio i vraća ga čovjeku. To je naša dodatna duša na Šabos. Tog dana dobijamo priliku da se vratimo u raj. Bilo je postavljeno pitanje, kamo bi Adam otišao na Šabos da nije bio istjeran iz raja? B-g bi ga odveo u Jeruzalem, Jeruzalem u visinama, koji nama još nije otkriven. Raj je mjesto koje poznajem od ranije; Jeruzalem u visinama nikada nisam doživio. Sada moram biti zadovoljan rajem na Šabos, nadamo se da ćemo u budućnosti biti dovedeni u Jeruzalem u visinama.

Prema našoj svetoj tradiciji, na Šabat morate biti na višoj razini nego tijekom tjedna. Svi znaju da je B-g stvorio Adama i Evu u petak, pred Šabat, šestog dana stvaranja. I prema našoj tradiciji, oni su istog dana okusili zabranjeno voće. I samo jednu sekundu prije zalaska sunca bili su prognani iz raja.

No onda, na Šabat, B-g ih je doveo natrag u raj. Dakle, čak i ako je svijet izgnan iz raja tijekom ostalih šest dana u tjednu, na Šabos cijeli se svijet ima priliku vratiti u raj.

Šabos ima dva vida. Postoji držanje Šabosa svetim, prema trideset devet zakona o Šabosu, povlačenjem iz svijeta, nešto poput neproduktivnosti. No, s druge strane postoji blaženstvo Šabosa, nutrina Šabosa, koja je dar s Neba. Blagoslov Šabosa je čak dublji od raja. To je tajna između B-ga i mene, između mene i ljudi koje toliko volim. Šabos je mir, jer mir je tajna, tajna dubine, najkrajnje dubine. Tajne su najdub-

lja B-žja objava. Istinski čovjek Šabata je onaj koji ide ulicama svijeta i dijeli tajnu sa svakim ljudskim bićem koje ugleda. Ali dijeliti s onima koje voli, to je tajna nad tajnama.

Na Šabos kažemo: "Šabos hi milzok, refua krova livo". Šabos je najdublje iscjeljenje na svijetu. Naši sveti rabini nas uče da doktori mogu jedino izliječiti nogu ili ruku, oni je ne mogu nadomjestiti novom nogom ili rukom. Ali Šabos nam, na duhovnoj razini, vraća naše ruke i noge. Ne samo to, Šabos nam, o blagi B-že, daje novi um, nove oči i nove uši!

Šabos je najsnažniji vitamin jer su njegovi nutrijenti oni koji mogu izliječiti dušu. Na Šabos s Neba silazi nova energija. Ali energija i njezini duhovni nutrijenti odbijaju da budu primljeni u prljavu posudu. Postoji mnogo načina na koje možemo sami obaviti svoje čišćenje i pročišćavanje. Ali za one od nas koji čak ni to ne mogu, jednu sekundu prije Šabosa čistoća i svetost također silaze u svijet. Sretni su oni koji ih mogu primiti i ispuniti njima svoja srca.

Šabos je najviše središte energije na svijetu. To nije dan kada ne radite ništa. Šabos je dan kada je vaša duša na najvišoj razini. Što je ono najdragocjenije što posjeduju ljudska bića? Prema Rebbe Nachmanu, to su naše misli, ono što možemo zamisliti u svojim umovima i srcima.

Na Šabos naše misli moraju biti toliko uzvišene, toliko nebeske, da možemo razgovarati s B-gom. I ne samo s B-gom, nego i s ljudima! Jer ako se ne možete osjećati bliskim

nekome tko stoji pored vas, nekome koga možete vidjeti svojim očima, kako se onda možete osjećate bliskima s nekim koga ne možete vidjeti?

I što više ljude gledate s velikom ljubavlju, to više možete vidjeti B-ga u svakome. Ali, gledali mi ljude s velikom ljubavlju ili ne, bile naše misli nebeske ili ne, na Šabos se nešto događa svijetu - svijet ponovno postaje neograničen.

Šabos se razlikuje od svih ostalih blagdana. Gemara objašnjava da na svijetu nije bilo Židova, ne bi postojali židovski blagdani. Ali Šabos će uvijek postojati, čak i kada ne bi bilo Židova da ga poštuju, jer se na Šabos nešto događa svijetu, B-g otvara vrata, i s Neba nam dolazi nešto toliko sveto, a sve što mi trebamo učiniti je pokupiti to.

Zohar HaKodeš (Sveti Zohar) pita, otkuda Noahu snage da se odupre svijetu koji je bio pokvaren do srži? Kad su svi oko njega izgledali izopačeni i ludi, Noah i njegova obitelj izdržali su sami samcati, zar ne? Odakle mu snaga?

Pa, ime "Noah" je ista riječ kao i hebrejska riječ za "odmor". Zohar HaKodeš kaže da je Noah želio služiti B-gu, Noah je htio držati Šabos. Pošto nitko drugi nije pokupio sna-

gu koja se spustila s Neba, Noah i njegova obitelj mogli su uzeti svu energiju! I na taj način je on imao snage da se odupre svijetu. U svojim kostima on je nosio moć svijeta.

Zato si svaki Šabos zamislite kako bi bilo kada biste mogli iz svijeta pokupiti moć Neba. Zamislite koliko biste snage dobili, koliko svetosti bi mogli unijeti u svoje kosti.

Prema velikim kabalistima, voda nikada nije bila stvorena, ona je oduvijek jednostavno bila tamo. U knjizi Postanka nigdje se ne kaže da je B-g stvorio vodu. Voda ima moć "s onu stranu stvaranja", moć da vas opere i očisti, i da učini da sve raste. Naši nas rabini uče da, kako bismo doista osjetili blagoslov Šabosa, moramo najprije uroniti u mikve.

Svjetla Šabosa. Svjetla koja je palila naša majka Sara gorjela su od petka do petka. Kada ja tijekom tjedna zapalim svjetiljku, svatko je može ugasiti. Međutim, u petak navečer paljenje svijeća se vrši s tolikom duhovnom snagom, da njihova svjetlost traje od petka do petka. Prema našoj logici, svjetlo Šabosa, B-žje svjetlo je toliko beskrajno moćno, da što mu može dodati jedna svijeća? Ali to je jedan od ispravaka Evinog grijeha, što je okusila s Drva Znanja. Zato nije istina da je svijeća beznačajna. Prema Drvetu Života svaka svijeća čini svjetlo još beskonačnijim i dubljim. B-žje je svjetlo poput Picassa, ono toliko nadilazi ljepotu da ne može doprijeti do dubine moje duše. Ali slika moje najdraže Darie svjetli poput male svijećice Šabosa koja doista razdire moje srce.■

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 34. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Duša Šabosa

Strana 35 Strana 35 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

Rabbi YY Jacobson:

Carpe Diem! Iskoristi dan

Što možemo postići nakon tisućljeća velikih ljudi koji su činili velike stvari?

"Ne očekujem od vas da se suzdržite od grijeha zato što vas grijeh ne interesira; želim da se suzdržite od grijeha jer nemate vremena za njega." - Rabbi Menachem Mendel iz Kutzka, svojim učenicima.

"Svijet kaže: 'Vrijeme je novac'. Ja kažem, 'Vrijeme je život'" - Rabbi Menachem Mendel Schneerson, Lubavitcher Rebbe, mom ocu, Gershonu Jacobsonu, 1985.

Prevara na Šabes?

U ovotjednom odjeljku, uvodnom dijelu Tore, predstavljen je čudesan izum Šabesa, dana u kojem po strani ostavljamo svoje stresne živote i posvećujemo taj dan svojoj duši, svojim voljenima i svom duhovnom rastu.

"I B-g je vidio sve što je načinio [tijekom šest dana stvaranja], i, gle, bilo je vrlo dobro. I bi večer i bi jutro, šesti dan. Tako su nebo i zemlja bili dovršeni, i sva njihova vojska. B-g je sedmog dana dovršio Svoje djelo, koje je učinio, i On se suzdržao sedmog dana od svakog Svog rada koji je učinio. B-g je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je na njega obustavio sav Svoj rad."

Proturječnost je upečatljiva. S jedne strane, Tora kaže da se B-g "suzdržao sedmog dana od svakog Svog rada koji je učinio; B-g je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je tog dana obustavio svaki svoj rad." To bi značilo da je B-g završio svoj posao šestog dana, nakon čega je uslijedio dan odmora. Ipak, isti stih kaže da je "B-g dovršio svoje djelo sedmog dana", što znači da je djelo dovršio sedmog, a ne šestog dana.

Božanska preciznost

Midraš i Raši nude sljedeće objašnjenje:

Ljudsko biće, koje nije sposobno odrediti točan trenutak kada pada noć, ne može utvrditi točan trenutak kada petak završava, a počinje subota. Stoga nas židovski zakon obvezuje da Šabes počnemo svetkovati malo prije njegovog početka. B-g, s druge strane, zna točan trenutak kada se petak stapa sa Šabesom, pa je stoga, na prvi petak stvaranja, On nastavio Svoj rad kroz cijeli dan, sve do kraja posljednjeg trenutka prije početka Šabesa. Budući da B-g nije prestao graditi svoj svijet sve do trenutka kada je Šabes započeo, činilo se kao da je završio svoje djelo na sam dan Šabesa. Budući da je tako izgledalo, stih navodi da je B-g završio svoje djelo "sedmog dana," jer tako je to izgledalo iz ljudske perspektive.

Ali zašto? Koja je bila svrha da B-g radi sve do Šabesa i učini da izgleda da On "krši" sveti dan? Što je B-ga natjeralo da ostavi taj pogrešan dojam da je radio na Šabes? I zašto bi Tora bila zainteresirana da nam prenese taj detalj?

Cijenite svaki trenutak

Ovdje nam je predstavljen jedan od važnih doprinosa judaizma civilizaciji: vrijednost vremena.

Punih šest dana B-g je stvarao svemir koji je izuzetan po svojoj veličini i veličanstvu. Tijekom tog tjedna, Stvoritelj je oblikovao svemir beskrajne misterije i bezgranične dubine. Ne može se zamisliti tjedan većeg postignuća i uspjeha. Nakon tako plodnog i produktivnog radnog tjedna, kad se šesti dan primakao izmaku, B-g je imao puno pravo sjesti i uživati u svom velikom postignuću.

Dolazi Tora i izjavljuje ne! Sve dok je preostao i jedan trenutak tijekom kojeg se izgradnja svijeta može nastaviti, B-g se neće zaustaviti. Kako upravljati svojim vremenom I mi smo također graditelji svijeta, kao što je rečeno u lijepoj talmudskoj frazi, mi smo "partneri B-žanskog u djelu stvaranja." B-g je izgradio fizički svijet od B-žanske energije; naš je posao da izgradimo duhovnu energiju od fizičkog svijeta; da transformiramo svemir u moralni i sveti prostor, prožet svjetlom i dobrotom.

Dolazi Tora i uči da čak i ako ste već upotrijebili svoje snage da izgradite divan svijet; čak i ako ste utjecali na mnoge ljude, zažarili mnoga srca i dotakli mnoge duše, sve dok imate mogućnost izgraditi još jedno srce, nadahnuti još jednu dušu, osnažiti još jedan um i transformirati još jednu osobu nemojte prestati to sveto djelo.

B-g nastavlja oblikovati svoj svijet do, i uključujući, posljednjeg mogućeg trenutka, kako bi nas naučio: Carpe Diem! Svaki trenutak života u sebi sadrži beskrajnu vrijednost. Ako postoji makar još jedno ljudsko biće koje možete dotaknuti, nemojte odustati.

Katkada, možda ste toliko toga postigli tijekom života, i osjećate da je vrijeme da malo usporite. Dolazi Tora i kaže: Ako još ima života u vašim kostima i postoji još jedna duša na koju možete izvršiti utjecajnemojte stati.

Završni udarac

Štoviše, Tora naglašava da je "sedmog dana B-g dovršio svoje djelo."

Posao koji je B-g izvršio u posljednjim trenucima šestog dana doveo je do završetka sav nevjerojatan rad šest prethodnih dana.

Titani, slavni ljudi

Nefilim

Neposredno prije priče o Noahu i iskvarenom svijetu, Tora usputno spominje Nefilim, Nefile, moćne divove koji su živjeli u to vrijeme.

"Nefili su bili na zemlji tih dana... Bili su najmoćniji ikada, ljudi na glasu." (Post 6,4)

Tko su bili ti titani? Zašto ih Tora naziva Nefilim?

Midraš objašnjava da su nazvani Nefilim jer su pali (naflu) i doveli do propasti svijeta (nefila). Ti su divovi bili katalizatori velikog moralnog kolapsa društva.

Učenje stranih jezika

Godine 1906. petnaestogodišnji Tzvi Yehuda Kook, sin Rav Kooka, pitao je svog oca treba li posvetiti vrijeme učenju drugih jezika. U svom odgovoru, Rav Kook je razložio relativnu važnost stručnosti u jezicima i retorici:

"Treba težiti pomoći drugima, kako svom narodu, tako i cijelom čovječanstvu, koliko god je to moguće. Svakako, naš će utjecaj rasti kako stječemo stručnost u različitim jezicima i govornim stilovima... Ali ako usavršavanje ovih vještina dolazi nauštrb analitičkog proučavanja, onda će to umanjiti pravi intelektualni sadržaj nečijeg doprinosa svijetu."

s 36. stranice) Rabbi YY Jacobson

Isto vrijedi i za naše individualne živote. Posao koji radite u posljednjim trenucima vašeg "tjedna", može se činiti malim i beznačajnim, u odnosu na sve velike stvari koje ste ranije učinili. Ali u stvarnosti, ova posljednja djela mogu biti ono što dovršava vašu životnu misiju. Nikada nećete znati potpuno značenje pojedinačnog čina.

Baš kao što je to istina u osobnom životu svakoga od nas, to vrijedi i

Neki ljudi pogrešno vide stručnost u mnogim jezicima kao intelektualnu veličinu. To nije tako. Jezični talent samo je alat. Istinska pronicljivost i intelektualni uvid uzrokovani su time koliko je netko dobro postavio temelje vlastitog unutarnjeg integriteta.

Kako bi demonstrirao svoju poantu, Rav Kook je skrenuo pozornost na to da su moćni nefili koji su doveli do moralnog kolapsa svijeta bili anšei šem. Ova fraza se obično prevodi kao "ljudi na glasu", doslovno, ili "ljudi od riječi". Oni su bili veliki vođe, vješti u umješnosti uvjeravanja i retorike. Ali njihovi su talenti bili prazna ljuštura, lišena unutarnjeg sadržaja. Dapače, oni su svoju rječitost koristili u beskrupulozne svrhe.

Zanimljivo je usporediti Nefile i njihove visoko razvijene govorničke vještine s pojedincem odgovornim za prenošenje učenja Tore svijetu, Mojsijem. Najviša razina proročanstva prenesena je preko čovjeka koji je o sebi posvjedočio da nije čovjek riječi, već "teških usta i teškog jezika" (Izl 4,10). Mojsije nije bio talentiran za retoriku i nije imao pouzdanja u svoje komunikacijske vještine. Bez obzira na to, njegov moralni utjecaj na svijet je bez premca u povijesti čovječanstva.

Oruđa rata

U ovim predmesijanskim vremenima, napisao je Rav Kook, kada moramo voditi bitku protiv ideoloških neprijatelja koji napadaju sve što nam je sveto, nadahnuće bismo trebali potražiti u kralju Davidu. David nije bio uvježban ratnim vještinama i odbio je nositi teški oklop koji mu je dao kralj Šaul. Umjesto toga, skupio je pet glatkih kamenova iz potoka. Pet kamenova je metafora: David je iskoristio učenja Pet Mojsijevih knjiga da bi se borio protiv Golijata i njegovog bogohuljenja.

Trebali bismo se ugledati na Davida i ne ulagati previše vremena i truda u stjecanje vještina za ideološko ratovanje. Poput mladog pastira koji je uzeo običnu praćku u svojoj borbi protiv Golijata, ne bismo trebali u potpunosti izbjegavati sredstva retorike, već shvatiti da je Davidova pobjeda nad bogohulnim Filistejcem postignuta zahvaljujući čistoći njegova cilja, "u ime Vječnog nad vojskama, B-ga vojski Izraelovih" (1. Samuelova 17:45).

Elokvencija i govornička vještina samo su alati. Mogu se koristiti u zle svrhe, poput pokvarenih Nefila, ili za svladavanje zla, poput Davida. U konačnici, nije bitan medij nego poruka.■ (Safir iz zemlje Izraela. Prilagođeno iz Igrot HaRe’iyah tom I, str. 2930)

za cijelu povijest. Naša generacija, dok šesto tisućljeće polako dolazi kraju, u židovskim je tekstovima uspoređivana s "petkom" popodne povijesti, svega nekoliko trenutaka prije nego što nastupi Šabos povijesti. Svoje svakodnevno sudjelovanje u djelima dobrote, proučavanju Tore i poštivanja micvos često možemo smatrati nebitnima u široj slici. Nakon tisućljeća velikih ljudi koji su činili velike stvari, što mogu ja, tako

malen, postići?

A zapravo, male i obične stvari koje danas činimo u svom životu dovršavaju 6000 godina ljubavi, predanosti i žrtvovanja. To je naš "završni potez" koji će pretvoriti svijet u bogobojazno mjesto i donijeti iskupljenje našoj turbulentnoj planeti.

Mi smo ti sretnici koji ćemo sve to dovesti do kraja.■

Rabbi Chanan Morrison, Rav Kook Torah:

Strana 37 Strana 37 GODINA 18 BROJ 1 Stranica

(nastavak

Mnogo je stranica napisano u Zoharu o parašat Berešit i riječi "Berešit", ili Postanak, U početku, što nas uči o važnosti ove paraše i mnogih skrivenih tajni koje se u njoj nalaze.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: ■

Ono glavno što možemo vidjeti je razlika između svijeta iluzije kojeg doživljavamo sa svojih pet osjetila, i svijeta istine Gornjih svjetova. Stvarnost koju percipiramo svojim osjetilima u svijetu iluzije tek je nagovještaj, sjena, značajnijih događaja u svijetu istine. Konkretno značenje ovoga je da ne smijemo držati stvarnim ono što vidimo i čujemo.

Nakon prvog čitanja paraše učinit će nam se da postoje mnoga pitanja koja izazivaju špekulacije. Paraša otpočinje opisom stvaranja svijeta, i to od prvog dana "B-g je stvorio nebesa i zemlju ... I reče B-g: neka bude svjetlost i bi svjetlost ... i prozva B-g svjetlo danom a tamu je nazvao noći ..." A ipak, dalje u priči se kaže da su nebeska tijela koja svijetle stvorena četvrtog dana, kako bi se "odvojilo dan od noći". Kako onda može biti da su dan i noć stvoreni prvoga dana, ako ih se moglo razdvojiti pomoću svijetlećih tijela koja su stvorena četvrtog dana?

Još jedan paradoks nalazimo u stvaranju trećega dana - "niknu iz zemlje trava, bilje koje donosi sjeme po svojim vrstama" i "stablo što nosi plodove sa sjemenom po svojim vrstama". A onda u 2. poglavlju, po završetku priče o stvaranju, bude zapisano "... nijednog stabla poljskog još nije bilo na zemlji, niti je

bilje poljsko još raslo, jer Vječni B-g još nije doveo kišu na zemlju, i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju."

Postoji filozofsko propitivanje koje nam može pomoći u rješavanju ovih suprotnosti, koje postavlja pitanje da li drvo koje se sruši u šumi, a nema nikoga u blizini, proizvodi zvuk. Razmatranje o ovom pitanju u suvremenoj fizici nudi odgovor da stablo ne proizvodi zvuk. Na sličan način, prije nego što je bilo nekoga tko će identificirati i imenovati predmete kod stvaranja, oni nisu postojali; nisu postojale ni žive i nežive tvari, niti dimenzija vremena.

B-g je stvorio čovjeka dajući mu ulogu da daje imena stvorenome.

Mi imamo sposobnost da odredimo što se događa u našoj stvarnosti, a naša stvarnost je uvijek subjektivna. U priči o Adamu i Evi i Drvetu znanja, Adamov je grijeh bio to što je rekao B-gu "... Žena koju si dao da bude sa mnom, ona mi dade s drveta; pa sam jeo". Adam okrivljuje B-ga, umjesto da preuzme odgovornost za svoje postupke. Okrivljavajući druge, ili Stvoritelja, mi zapravo osporavamo svoju svrhu u životu – sebe kao stvoritelja. Mi tada prestajemo biti na Njegovu sliku, i prebacujemo odgovornost za svoju bol i patnju na druge. Isto tako, u priči o Kajinu i Abelu, pisano je: "I Vječni je uvažio Abela i njegovu žrtvu, ali Kajina i njegovu žrtvu nije uvažio. I to je ozlovoljilo Kajina, i lice mu se namrgodi". I ovdje nas tekst uči da se, oslanjajući se na druge u prilog vlastite sreće, mi odričemo svoje moći, i više nismo stvaratelji. U Knjizi Postanka, U početku, imamo priliku da počnemo iznova ispunjavanjem svoje svrhe da budemo stvaratelji; mi smo producent i režiser, urednik i kritičar filma o našem životu.■

Biseri hasidske mudrosti

SUve je relativno

Jedne zimske noći umoran se putnik jedva dovuče do malog naselja. U daljini spazi kućicu s osvijetljenim prozorom. Čovjek pokuca na prozor i zamoli da se malo ugrije uz vatru. Domaćin, mjesni rebe, otvori vrata i pusti nepoznatog gosta da uđe. Dao mu je nešto hrane i vode, pa mu pokaza mjesto kraj peći gdje može prespavati. Čovjek se glasno zahvali, a istovremeno u sebi pomisli: "Kakav je to svijet u kojem su izmiješane sretne i žalosne sudbine: rebe živi u miru i sigurnosti, dok ja moram lutati unaokolo da bih dobio koricu kruha."

Sljedećeg jutra upita on domaćina: "Kako sam ja siromašan hasid i toliko patim u ovom životu, mogu li se nadati da će mi u sljedećem životu biti bolje?"

našoj okolini možemo pronaći bezbroj primjera jedinstva. Naše je tijelo, na primjer, jedinstvena cjelina sastavljena od milijuna različitih elemenata – gena, stanica, organa i sustava – a sve njih održava hrana, tekućina, vitamini, minerali i nevidljive snage koje tek počinjemo razumijevati.

Izazov jedinstva je u spoznaji snage tih različitih elemenata i njihovom združivanju, pazeći pritom da ne uništimo njihovu individualnost. Razmislite o ljubavi između dva ljudska bića: svaka strana mora biti spremna vezati se i uvažavati individualne potrebe i kvalitete drugog bića.

Isto vrijedi i u našem odnosu s B-gom. Mi ljudi moramo postići jedinstvo s božanskim, a da pritom ne kompromitiramo sebe ni B-ga. Ali kako integrirati našu neovisnu, zemaljsku realnost s B-žjom sveobuhvatnom, apsolutnom realnošću, a da pritom ne uništimo jednu ili drugu? Nije li božansko jedinstvo u potpunoj suprotnosti sa svekolikom raznolikošću našeg fizičkog svijeta?

Taj prividni paradoks upravo je ono što je B-g namjeravao postići. On je opremio našu zemaljsku realnost prividno neovisnim postojanjem, koje kao da prikriva B-žju apsolutnu stvarnost, s jasnom namjerom da naposljetku, koristeći svoju slobodnu volju, osvijestimo duboku želju da se ujedinimo s božanskim. Kako naše oči, srce i um sve više uče o našoj fizičkoj realnosti, mi počinjemo uviđati poput inženjera i znanstvenika, da uistinu postoji neupitno, božansko jedinstvo koje daje smisao svemu što činimo.

Ideja božanskog jedinstva je mnogo više od koncepta o postojanju samo jednog B-ga; ona, isto tako, isključuje bilo kakvo postojanje mimo Njega. Sve što možemo znati, vidjeti ili osjećati proistječe iz tog jedinstva.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Rebe mu odgovori: "Ako slijedimo tvoj način razmišljanja, onda tvoj konj ima bolje šanse od tebe. Vidiš, ti sada sjediš kraj vatre, dobro si se naspavao i najeo. U isto vrijeme konj radi više od tebe, a vani se smrzava. I, kao da sve to nije dovoljno, on je spreman da te, bez prigovaranja, u svakom trenutku ponese kamo god ti poželio."■

Tko god ne vidi B-ga na svakom mjestu, ne može Ga vidjeti nigdje.■

~ R. Menahem Mendel iz Kotzka

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana

Alan Morinis

Program musara

Što je musar?

Na početku ste puta u musar. Kao kod svakoga puta, prije nego što krenemo potreban nam je plan područja koje ćemo istraživati. Time mislim reći da moramo postaviti pitanje: Što je to musar?

Musar je tisućljetna Židovska tradicija koja nam nudi da proniknemo u život. To je također i režim za osobnu promjenu. On pruža izrazito Židovski odgovor na one vrste pitanja o životu koje bi postavio svatko tko o životu razmišlja.

• Zašto stalno ponavljam iste greške?

• Zašto nanosim bol sebi i drugima?

• Koje korake mogu poduzeti da svoj život približim svom duhovnom potencijalu?

• Postoje li obrasci koje mogu naučiti iz lekcija prethodnih generacija?

U tom smislu, musar je vremenom prokušan praktični Židovski savjet za život. Dok sam još bio na početku istraživanja musara, kada su me ljudi pitali kakve sam rezultate uočio proučavajući i primjenjujući ga, ja bih iskreno odgovorio: "Malo rjeđe zabrljam."

U ovom tečaju, dok ćemo prou-

čavati i primjenjivati musar, mi ćemo činiti ono što su studenti musara činili stoljećima, a to je usmjeriti svoju pažnju na oplemenjivanje odlika našeg unutarnjeg života. Razmotrit ćemo mnoge crte karaktera – istinitost, ljutnju, ljubaznost, zahvalnost i druge – koje su stepenice na tom putu prema svetosti. Po riječima rabina Yechezkela Levensteina (1895-1974), koji je bio voditelj musara u glavnim ješivama po Europi i Izraelu: "Primarna zadaća čovjeka na ovome svijetu je da očisti i uzdigne svoju dušu." To je glavna svrha musara, i ovaj tečaj će vas voditi tim putovima.

Definicija musara?

Riječ "musar" doslovno znači "ispravak" ili "poduka" a ponekad i oštrije "prigovor", "ukor" ili "sramota." Riječ se po prvi puta pojavljuje

u Ponovljenom zakonu 11,2 i javlja se mnogo puta u Bibliji. Danas, riječ musar služi i u suvremenom hebrejskom kao riječ za "etiku."

Musar u Židovskom svijetu ima duboku i značajnu povijest. Njegovi su korijeni čvrsto ukorijenjeni u tradiciji Tore – gdje nalazimo knjige poput knjige Propovjednika kralja Solomona i Talmud, posebno njegove agadičke dijelove, koji se ne bave pravom (prvenstveno traktat Pirkej Avot), u kojima nalazimo važne smjernice za život.

Musar je također i oznaka za vrstu literature. Kad neka osoba kaže da on ili ona uči musar, to znači da oni traže smjernice u nekoliko desetaka glavnih tekstova ove tradicije koji se zapisuju tijekom posljednjih 10 stoljeća. Među njima se nalaze:

naslov Hebrejski naslov Pisac Razdoblje Mjesto

Dužnosti srca Hovot HaLevavot

Dveri pokajanja

Staze pravednika

Rabi Bahja ibn Pakuda 11. stoljeće Španjolska

Sha ’arej Tešuva Rabenu Jona iz Gerondija

13. stoljeće Španjolska

Orhot Cadikim nepoznat 16. stoljeće Španjolska

Deborina palma Tomer Devora Rabi Moshe Cordovero (Ramak)

Put pravednoga

Mesilat Ješarim

16. stoljeće Cfat, Izrael

Rabi Moshe Chaim Luzzatto (Ramhal) 1740. Italija

Svođenje računa s dušom Hešbon Ha'Nefeš Rabbi Menachem Mendel Leffin 1811. Ukrajina

Težite istini! Mihtav mi'Elijahu

Rabbi Eliyahu Dessler

1980.-ih Engleska i Izrael

Hrvatski

Strana

Tora

(nastavak s 40. stranice)

Alan Morinis

Uđite u bilo koju Židovsku knjižaru i upitajte za odjel musara, pa će vam pokazati nekoliko polica knjiga, od kojih su mnoge prevedene na engleski ili druge jezike.

U tom korpusu tekstova sadržan je akumulirani uvid u ljudski život kojeg su misaoni i sućutni rabini zabilježili tijekom pokoljenja. Oni su točno odredili gdje život ide kako treba, a gdje odlazi u krivom smjeru.

Primjena pouka

Međutim, koliko god učenje bilo vrijedno truda i uzbudljivo, musar je mnogo više od samog učenja. On je u prvom redu nešto što se čini. Musar je disciplina transformacijskih postupaka koji se temelje na uočavanju i učenju koje nalazimo u

Program musara

njegovim tekstovima. Put za tu preobrazbu je postavljen u tekstualnim izvorima, ali musar koji učite nije zamišljen tako da ostane samo intelektualan. Ako su dobre ideje jedino što dobijate, onda nećete steći pravu korist od musara. To je poput dobivanja rezultata medicinskih pretraga – ako otkrijete da vam je kolesterol previsok ili tlak prenizak, i ne učinite ništa u vezi toga, onda ta informacija neće imati utjecaja na vaš život. Jednako tako, učenje musara znači primijeniti pouke koje izvučete iz tekstova, u praktičnom smislu, u svom vlastitom životu.

Jedan od načina primjene musara je putem postupka introspekcije. U tradiciji musara nalazimo raznovrsne meditacije, kontemplacije,

vizualizacije, napjeve, i vođenje dnevnika – čemu je svrha da izvrši određeni učinak na vaš unutarnji život. U ovom tečaju, naučit ćemo i primijeniti neke od ovih tehnika.

Kao put vlastitog duhovnog razvoja, musar obuhvaća i rad na sebi. No, važno je naglasiti, to se ne čini radi samoga sebe. Usavršavanjem i uzdizanjem svog unutarnjeg života, i njegovanjem duše, vi bistrite svoje unutarnje svjetlo i na taj način postajete svjetiljka koja šalje svjetlo u svijet. Upravo zbog toga musar nije "self-help". Njegova svrha nije to da ćete zadovoljiti sve svoje želje, već da ćete postati gospodar svojih želja, kako biste bili u stanju ispuniti svoj potencijal, koji je iznad svega duhovne prirode.■

Okruženi smo kulturom koja slavi prepuštanje užicima. Pravi je heroj onaj koji prakticira samosvladavanje.

Čovjek koji ne obuzdava svoj vlastiti duh sličan je gradu u koji je provaljeno i koji nema zidina da ga štite. - Izreke 25,28

Mida ili duševna osobina gevure podrazumjeva "snagu". Ona se pojavljuje na mnogim mjestima i na mnogo načina, i čitave novine možete čitati kao komentar o ulozi gevure u javnom i privatnom životu. Koristi li se policija suviše nekontroliranom moći? Hoće li vlada postaviti granice stvarima koje se događaju u društvu? Je li obitelj suviše popustljiva? Gdje su granice prikazivanja seksualnosti na televiziji i pri oglašavanju? Pogledajte dnevne vijesti s ove točke gledišta i vidjet ćete koliko je važna osobina gevure i koliko je postavljanje ovog okvira za razumijevanje dnevnih zbivanja prosvjetljujuće.

U musarskoj misli, sila koja nas zabrinjava nije moć pokretanja planina, već snaga koja vam je potre-

bna da prevladate svoj najveći izazov: sebe same. Ovo je od posebne važnosti za našu generaciju jer živimo okruženi kulturom koja s oduševljenjem slavi potpuno prepuštanje užicima, osobinu potpuno suprotnu osobini samosavlađivanja.

Vježbanje samosavladavanja oduvijek je bilo teško. Možda zato i hebrejska riječ gevura u sebi sadrži hebrejski izraz za junaka, gibor. Vježbanje samosavladavanja nije ništa drugo do herojski čin.

"Kako se netko može naviknuti na osobinu gevure?" glasi početak jednog poglavlja u knjizi kabalističkog musara Tomer Devora, rabina Moshea Cordovera, jednog od meni najdražih musarskih tekstova. On nas upozorava nas da je gevura pritajena u svemiru i da kad se pretjerano prepustimo svojim željama, posljedica je da ta "sila" iz pozadine bude potaknuta i tada možemo očekivati suočavanje s ozbiljnom presudom. Način da izbjegnemo toj vanjskoj gevuri koja donosi tešku kaznu je vježbanje naše vlastite sposobnosti unutarnje gevure, drugim riječi-

ma, samosavladavanje.

Samosavladavanje ovisi o samosvijesti. Poznavanje samoga sebe nam precizno otkriva ona područja na kojima možemo imati moć da primjenimo samosavladavanje. Želje mogu biti vrlo moćne i stoga trebate imati osjećaj je li vjerojatno da će biti izvediva jednostavna samokontrola ili ne. Pristup musara je da si zadate vrlo male korake, jer nitko ne pobjeđuje putem neuspjeha. Ako smatrate da ćete imati poteškoća u potpunom svladavanju, pokušajte srezati cilj na pola.

Kada je Rabi Israel Salanter, otac musarskog pokreta, htio pomoći lučkim radnicima u Danziga da počnu poštivati Šabat, on nije od njih zatražio da prestanu raditi na taj dan, već da prestanu pušiti dok rade. Slično tome, možda nećete moći odjednom prestati s nekim navikama, ali lako može biti da ćete u potpunosti biti u stanju svaki drugi ili treći dan odbaciti ono što vas trenutno drži u šakama.■

Alan Morinis Vezano uz parašu: Snaga heroja

Strana

Stranica

HRVATSKA

Milanović osudio Izrael

Index15.10.2024.

PREDSJEDNIK Zoran Milanović osudio je Izrael zbog napada na mirovnjake UN-a. Uz to je naveo i da se u misiji UNIFIL-a u Libanonu nalazio i jedan pripadnik hrvatskih oružanih snaga koji se sad vraća u Hrvatsku.

Njegovu objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.

"Osuđujem Izrael, ugrožava živote UNIFIL-a. U misiji je bio i hrvatski vojnik, vraća se u Hrvatsku"

NACIONALNO

PODRIJETLO

"Osuđujem višekratne napade Izraelskih obrambenih snaga (IDF) na pripadnike mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u Libanonu (UNIFIL) kojima se krši međunarodno pravo i ugrožavaju životi pripadnika UNIFIL-a čija je misija čuvanje mira i sigurnosti na tom području. Ne postoji opravdanje za napade na pripadnike UNIFIL-a i jedino što zaraćene strane, uključujući Izraelske obrambene snage, moraju učiniti jest odmah zaustaviti svaki oblik napada i pritiska na misiju UNIFIL-a.

Kao što je upozorilo i Vijeće sigurnosti UN-a, pripadnici i objekti mirovnih snaga UN-a nikada ne smiju biti meta napada. Zadaća je pripadnika UNIFIL-a braniti međunarodni mir i sigurnost na tom području, odnosno osigurati punu provedbu rezolucije 1701 Vijeća sigurnosti UN-a usvojene 2006. godine s ciljem očuvanja mira između Libanona i Izraela. Pripadnici UNIFIL-a nastoje spriječiti eskalaciju sukoba, dok napadi Izraelskih obrambenih snaga na njih, na žalost, onemogućuju napore UNIFIL-a i

izravno doprinose širenju tog sukoba.

U misiji UNIFIL-a nalazio se jedan pripadnik OSRH, njegovo sudjelovanje u misiji je završeno i u tijeku je organizacija njegovog sigurnog povratka u Hrvatsku. O upućivanju pripadnika OSRH koji bi ga trebao zamijeniti u misiji UNIFIL-a odlučit ćemo naknadno, vodeći prije svega računa o sigurnosnoj situaciji", poručio je Milanović.■

Stoljećima star misterij konačno je riješen: Sad

Kolumbo bio Hrvat

Dnevnik.hr13.10.2024.

Povjesničari i istraživači prošlih desetljeća iznijeli su brojne teorije o podrijetlu Kristofora Kolumba.

Kristof Kolumbo, pomorac iz 15. stoljeća, bio je sefardski židov iz Španjolske, a njegovi posmrtni ostaci nalaze se u katedrali u Sevilli, izvijestili su španjolski znanstvenici.

Porijeklo istraživača koji je otvorio Europljanima put za osvajanje Sjeverne i Južne Amerike stoljećima je nepoznanica. Najčešća teorija jest da je bio iz Genove, lučkog grada na sjeveru Italije.

Dominikanska Republika tvrdi da se njegove kosti nalaze u glavnom gradu Santo Domingu gdje je Kolumbo bio pristao brodom i gdje je htio da se posmrtno prenesu njegovi ostaci.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Granadi, predvođeni forenzi-

čarem Miguelom Llorenteom, ustvrdili su međutim da je Kolumbo bio sefardski židov i da su njegove kosti bile dopremljene u Sevillu.

U subotu navečer, u povodu Nacionalnog dana Španjolske koji se obilježava na dan kada je slavni pomorac u službi španjolske kraljevine otkrio Ameriku, prikazan je na javnoj televiziji dokumentarni film sa zaključcima studije Sveučilišta u Granadi koja će biti detaljno predstavljena krajem studenoga.

Znanstvenici kažu da su 22 godine provodili istraživanje analizirajući kosti u katedrali u Sevilli i genetski materijal.

"Imamo DNK Kristofa Kolumba, vrlo djelomičan, ali dovoljan. Imamo DNK Hernanda Kolumba, njegovog sina", rekao je Lorente u dokumentarcu "Kolumbov DNK: Pravo porijeklo" premijerno prikazanom na TVE.

STRAŠNO IDF kraj tijela pronašao

Jutarnjilist21.10.2024.

Kod tijela su vojnici navodno pronašli i drugu korespondenciju koja je sadržavala vrlo vrijedne obavještajne podatke

Vojnici koji pretražuju kuće u blizini mjesta gdje je Yahya

Sinwar ubijen pronašli su pisma koja je on slao i primao, uključujući korespondenciju s 10-godišnjim sinom kojeg je ubijeni teroristički vođa pokušao prožeti mržnjom prema Izraelu, izvijestili su izraelski

mediji u petak, između ostalih i Times of Israel.

Prema Channel 12, Sinwar je svom sinu napisao nekoliko propovijedi u kojima je osudio Izrael. Dječak je pak ocu navodno slao crteže mrtvih izraelskih vojnika, a u jednom trenutku navodno je pitao kada će rat završiti.

Sinwar je bio arhitekt invazije i pokolja u južnom Izraelu 7. listopada 2023., kada je oko 3000 terorista Hamasa probilo granicu Gaze i masakriralo oko

"I u Y kromosomu (muškom) i u mitohondrijskoj DNK (koju prenosi majka) Hernanda postoje osobine kompatibilne sa židovskim podrijetlom", dodao je.

Oko 300.000 židova živjelo je u Španjolskoj prije nego što su katolički monarsi Isabella i Ferdinand naredili židovima i muslimanima da prijeđu na katoličku vjeru ili da napuste zemlju. Mnogi su se nastanili diljem svijeta. Riječ Sefard dolazi od Sefarad ili Španjolska na hebrejskom.

Nakon analize 25 mogućih mjesta, Lorente smatra da je jedino moguće da je Kolumbo rođen na zapadnom Mediteranu, vjerojatno u Aragonu, Balearskim otocima ili Kataloniji, autonomnim pokrajinama današnje Španjolske.

Istraživanje o Kolumbovoj nacionalnosti bilo je komplicirano nizom čimbenika, uključujući veliku količinu podataka, ali "is-

hod je gotovo apsolutno pouzdan", tvrdi Lorente.

Povjesničari i istraživači su prošlih desetljeća iznijeli brojne teorije prema kojima je Kolumbo bio Talijan, Hrvat, Bask, Portugalac, a spominjale su se i druge nacije. S Hrvatskom je povezivan zbog Mletačke Republike prisutne u to vrijeme na Jadranu i njenog pomorskog konkurenta Genovske Republike.

Doplovivši do Amerike 1492., Kolumbo je umro u Valladolidu u Španjolskoj 1506., ali je želio biti pokopan na otoku Hispaniola koji danas dijele Dominikanska Republika i Haiti. Njegovi posmrtni ostaci ondje su odneseni 1542., zatim preseljeni na Kubu 1795., a potom 1898. u Sevillu u Španjolskoj.

Dominikanska Republika je navodila da Kolumbove kosti nisu nikada nisu vraćene u Španjolsku nego da su preneseni posmrtni ostaci druge osobe.■

1200 ljudi u njihovim domovima, zajednicama i na glazbenom festivalu, a 251 osobu otelo u Gazu, gdje ih je, procjenjuje se, još uvijek 97.

Ubijen je u srijedu u slučajnom susretu s izraelskim vojnicima koji su djelovali u Rafi na jugu Gaze, gdje je navodno pobjegao iz Khan Younisa.

Kod njega su vojnici navodno pronašli i drugu korespondenciju koja je sadržavala vrlo vrijedne obavještajne podatke, kao i oko devet tisuća eura u

gotovini i lažnu osobnu iskaznicu.

Sinwar je odslužio 23 godine u izraelskom zatvoru zbog ubojstva Palestinaca za koje je sumnjao da surađuju s Izraelom. Mjesec dana nakon puštanja na slobodu, Sinwar, koji je tada imao 49 godina, oženio je Samar Muhammad Abu Zamar, koja je tada imala 31 godinu, piše Times of Israel. Imali su troje djece čija su imena, dob i sudbina nejasni.■