06-18 Divrej Tora - Toledot 5785

BROJ 6

divrejtora@gmail.com

TOLEDOT

ŠABAT 30. STUDENOG 2024. - 29. HEŠVANA 5785.

Ima događaja i trenutaka koji nas tjeraju da preispitamo svoje temeljne pretpostavke i odnose. To vrijedi i za tsunami antisemitizma koji je izbio u Americi i diljem svijeta.

Desetljećima je židovska zajednica u Sjedinjenim Državama živjela životom gotovo bez antisemitizma. To je bilo potpuno u skladu s karakterom zemlje koja je željela stvoriti "dobro društvo" koje se brine za svoje najranjivije građane i koje je žestoko predano zaštiti prava svih ljudi da žive bez diskriminacije. To je navelo velike američke rabine da ovu zemlju opišu kao malhut šel hesed, kraljevstvo dobrote.

U tom kontekstu, većina našeg zagovaračkog rada prema vladi fokusirala se na ostvarivanje našeg pravičnog udjela u toj dobroti. Kao porezni obveznici, tražili smo državnu podršku za naše sekularno obrazovanje; kao vjerska zajednica, težili smo partnerstvu s državom u našim socijalnim programima; a kao praktični Židovi vjrenici, trebali smo zaštitu naše vjerske slobode.

Ta se dinamika promijenila. Škole i ulice malhut šel heseda trenutno ne djeluju posebno dobrohotno. Iako su naši izabrani dužnosnici podržavali Izrael i nedvosmisleno osuđivali antisemitizam, sve do sada bili su neuspješni u obuzdavanju antisemitske žuči koja eksplodira iz koalicije zlobnih i zbunjenih. Revna zaštita prava na slobodu govora omogućila je okruženje na sveučilištima, školama i ulicama, gdje oni koji mrze mogu slobodno zastrašivati, demonizirati i prijetiti bez straha od posljedica. Židovski studenti na sveučilištima otkrili su da se visoko obrazovanje može poučavati bez osnovnih vrijednosti. Svi smo bili šokirani dok smo svjedočili dosad nezamislivim

izrazima mržnje prema Židovima na ulicama Sjedinjenih Država. Iz sastanka u sastanak, na kojima smo se pridružili drugima u židovskim organizacijama kako bismo zajedno s vladinim dužnosnicima sudjelovali u potrazi za rješenjima, tekle su iskrene suze od strane dužnosnika koji prepoznaju problem, ali još nisu pronašli rješenje. Nadamo se i molimo se da će nova administracija donijeti nove pristupe za odlučno rješavanje ovog problema, ali ima puno toga za učiniti jer postoje područja u zemlji slobode gdje stvari izmiču kontroli, dijelovi američkog društva u kojima nema ni veličine niti dobrote.

Ova nas promjena tjera da preusmjerimo vlastiti fokus s traženja našeg pravičnog udjela u dobroti zemlje na to da osiguramo da ona opstane kao kraljevstvo dobrote. Umjesto da razmišljamo samo o tome što naša zemlja može učiniti za nas, moramo upotrijebiti svoju prisutnost, svoje vrijednosti i svoj glas kako bismo uzdigli svoju zemlju i pomogli joj da pronađe svoj put.

Avraham je uzdigao društvo oko sebe na način koji je u konačnici ohrabrio i potaknuo i njihovu dobrotu prema njemu. To mi trebamo danas biti. Naša država treba više od nas nego mi od nje. U našim naporima za doglednu budućnosti, moramo otići dalje od zaštite samih sebe ili dobivanja našeg pravičnog udjela. Učinit ćemo svoj dio u podizanju naše zemlje, kako bismo osigurali kontinuitet Amerike kao istinski velikog društva i kraljevstva dobrote.■

Rabbi Moshe Hauer, Tora kao način života

Alija

Paraša Toledot

Kohen - prva alija - 21 p'sukim –25,19-26,5

Ovo je povijest Jichaka ben Avrahama, Avraham je otac Jichaka.

Raši navodi Gemaru koja kaže da kada se Jichak rodio, podsmješljivci su okolo pričali da su Avraham i Sara, koji su tako dugo bili bez djece, našli bebu i sada tvrde da je njihova. Avraham je pozvao čelnike naroda, njihove žene i djecu, a Sara je čudom bila u stanju podojiti sve bebe. (Gemara ukazuje na množinu "banim" u 21,7). Tada su podsmješljivci prihvatili da je Sara rodila Jichaka, ali su Avrahamu govorili da je Jichakov otac zapravo bio Avimeleh (budući da je Jichakovo rođenje uslijedilo nakon otmice Sare). Dogodilo se čudo i djetešce Jichak je bilo slika i prilika svog oca Avrahama, tako da su podsmješljivci morali reći, "Avraham je otac Jichaka".

Ranije, Tora nam govori o naraštajima Jišmaela ben Avrahama. Čini se da je to u skladu s početkom ove sedre, koji govori o Jichaku, osim što Tora iznosi poantu da je Jišmael sin Egipćanke Hagare, Sarine sluškinje. Drugim riječima, Jišmael nije bio pravi To'l'dot Avrahama, i To'l'dot (u Jišmaelovom kontekstu) je napisana bez vav, što znači da nešto nedostaje. To'l'dot Jichaka ben Avrahama, Avraham je bio otac Jichaka. A riječ To'l'dot je napisana sa svojim vav

Jichaku je 40 godina kad se oženi Rivkom (3 godine nakon akeda). Tora naglašava Rivkino obiteljsko porijeklo.

Nakon što su 20 godina bez djece (10 godina prije Rivkine reproduktivne dobi, te daljnjih 10 godina u kojima nisu mogli imati djecu), Jichak i Rivka se mole B-gu. B-g čuje njihovu (zapravo njegovu) molitvu i Rivka zatrudni. Ona prolazi kroz "teško razdoblje".

Komentari kažu da Rivka nije znala da nosi blizance; mislila je da se previranje u njenoj utrobi događa samo s jednim djetetom – i to ju je jako uznemirilo; božanska poruka da nosi blizance donekle ju je smirila. Tora kaže da je B-g govorio Rivki da bi joj rekao o njenim blizancima. Raši "uskače" da nam kaže da je B-g s njom razgovarao preko Šema (s kojima je B-g komunicirao putem Ru'ah Ha-Kodeša). Raši smatra neophodnim da to kaže u kontekstu činjenice da se Rivka ne ubraja među proročice. (Međutim, vidite kasniji komentar u sedri.)

Jedan drugi komentator govori da je Rivka znala da ima blizance, ali nije vidjela zašto bi donijela Jaakova na svijet kad ima Esava. Dio odgovora na njeno pitanje "zašto mi to treba" jest da je njezin zaključak bio pogrešan.

Rađaju se Esav i Jaakov, Jaakov drži Esava za petu. Dječaci rastu i

razvijaju se u različite osobnostiEsav je lovac i ljubitelj prirode, Jaakov je blag, studiozan "boravi u šatorima". Jichak voli Esava, Rivka voli Jaakova.

Ima mnogo različitih komentara u vezi tih odnosa. Imajte na umu da se Jichakova ljubav prema Esavu temelji na tome da mu ovaj pribavlja hranu. Rivkina je ljubav bezuvjetna. Pirkei Avot kaže da će jedino bezuvjetna ljubav trajati zauvijek.

Jaakov priprema varivo od leće za svog oca. (Gemara nam kaže da je to bio dan Avrahamove smrti i Jaakov je za Jichaka pripremao tradicionalni obrok žalobnika.)

Esav se vraća iz polja potpuno iscrpljen. Traži Jaakova da mu da nešto hrane. U zamjenu za hranu, Jaakov stječe prvorodstvo, koje je u Esavovim očima beznačajno, no za Jaakova ono ima značaj.

Zemlju zadesi glad (poput one u Avrahamovo vrijeme - ovo je jedna od mnogih sličnosti između života Avrahama i Jichaka) pa Jichak ode Avimelehu u Gerar. B-g se objavi Jichaku i podsjeti ga da ne smije napustiti zemlju. B-g mu također ponavlja svoje obećanje o Zemlji i

velikom narodu koji će od njega nastati.

Levi, druga alija - 7 p'sukim – 26,812

Jichak prebiva u Geraru. Jichak i Rivka predstavljaju se kao brat i sestra (poput Avrahama i Sare, i zbog ista dva razloga). Nakon nekog vremena Avimeleh otkriva da su oni zapravo muž i žena i prigovori Jichaku zbog prijevare. Avimeleh naređuje svojim ljudima da Jichaka i Rivku puste na miru. Jichak i obitelj doživljavaju procvat u Geraru i B-g ih blagoslivlja.

Pogledajte ovo ... Kod prve gladi koja je Avrahama i Saru odvela u Egipat, faraon, kada je otkrio pravu prirodu njihove veze, potjerao ih je. Drugi put, kada su otišli u Gerar i rekli da su brat i sestra, a potom bili "otkriveni", Avimeleh im daje mnoge stvari i poziva ih da ostanu. (Faraon je dao Avrahamu veliko bogatstvo, ali to je bilo prije nego li je saznao.) Jichak i Rivka također kažu da su brat i sestra, ali nitko ne otima Rivku. Kad su "otkriveni" oni ostaju tamo.

Jedan komentar (S'fas Emes) sugerira da bi Jichak i Rivka mogli očekivati da se izvuku predstavljajući se kao brat i sestra jedino ako su Avraham i Sara stvarno imali kćer, pogotovo stoga što je Avraham bio dobro poznat u Avimelehovoj zemlji. Ovo je uistinu jedno od mišljenja u Gemari, koje objašnjava frazu "i B-g blagoslovi Avrahama sa svime (Ba-

kol)", da je Avraham imao kćer. Šliši - treća alija - 10 p'sukim –26,13-22

Jichak prosperira u Geraru, što izaziva ljubomoru kod mještana koji zatrpavaju bunare koje je Jichak iskopao. (Postoji snažna simbolika u onome što Tora piše o bunarima, njihovim imenima, njihovom rušenju, a zatim njihovom uspjehu.) Jichak je potjeran iz Gerara. Novi bunar kojega Jichak kopa preotimaju pastiri iz Gerara, pa onda još jedan. Tek treći bunar koji se zove Rehovot omogućava Jichaku da živi u relativnom miru.

(Neki u tome vide skrivenu aluziju na prvi i drugi Beit HaMikdaš, koji su bili srušeni i treći koji će stajati dovijeka. Neka bismo ga vidjeli uskoro, u naše vrijeme).

Brahot 56: Rabi Hanina je rekao, tko ugleda bunar u snu, vidjet će mir ... Jichakove sluge kopale su i pronašle živi izvor, b'er majim hajim. To je uslijedilo odmah nakon mirovnog sporazuma između Avimeleha i Jichaka. Rabi Natan nastavlja u istoj Gemari. Onaj koji u snu vidi bunar našao je Toru, kako stoji u Mišlei: Tko me nađe, našao je život... B-g, Tora, i život su izjednačeni.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

s

R'vi'i - četvrta alija - 7 p'sukim –26,23-29

Jichak napreduje u Be'er Ševi. B-g mu se ukazuje i ponavlja obećanje o blagostanju dano Avrahamu. Jichak gradi žrtvenik B-gu i dalje napreduje. Avimeleh, shvativši da je njegov vlastiti prosperitet vezan uz Jichakovu prisutnost, dolazi s izaslanstvom Jichaku kako bi s njime sklopio savez.

(Nije bila rijetka pojava, generacijama - da Židovi budu protjerani iz neke zemlje, a ona potom požali što je to učinila, zbog kraha koji doživi bez Židova u svojoj sredini).

B-g se objavljuje Jichaku i predstavlja mu se kao B-g tvog oca Avrahama. Baal HaTurim primjećuje da se B-g kod Jichaka ne koristi svojim imenom jud-ke-vav-ke, kao što je to učinio kod Avrahama i kao što će učiniti kod Jaakova. To je ime povezano s B-žanskim Milosrđem. Avraham i Jaakov prošli su kroz teška vremena iako se prema njima postupalo, da tako kažemo, s elementom milosrđa. Jichakove kušnje i nevolje bile su bez midot harahamim, bez B-žjeg milosrđa. Ovo se uklapa u Jichakove osobine gevure, određene dodatne snage karaktera koje mogu izdržati snažne kušnje.

Hamiši - peta alija - 33 p'sukim –26,30-27,27

Jichak i Avimeleh zajedno jedu i razmjene zakletve. Be'er Ševa je ponovno potvrđena kao "grad Avot" zbog Jichakovih djela. Još jedan primjer sličnosti između Jichakovog i

Esav se oženi sa 40 godina - (pod)svjesni pokušaj da oponaša svog oca. Koliko god zao bio, Esav uistinu poštuje i voli svog oca. S druge strane, Esavov izbor supruge zgadi se kako Jichaku tako i Rivki.

Targum Onkeles daje nam naznaku da se Rivka, kada je Jaakovu davala upute da bi primio Jichakovu braha, upravljala prema proročanstvu. (Ovo je, usput budi rečeno, rijedak slučaj u Onkelesu, da su točnom prijevodu još pridodane riječi. Kada se to dogodi, trebali bismo sjesti i zapaziti to.)

Oto, Jaakovljeva prevara vlastitog oca vratila se da ga progoni godinama kasnije kada su ga prevarili njegovi sinovi lažirajući smrt Josefa. [Zapazite da su Jaakovljevi sinovi koristili kozu (njezinu krv) kako bi ga doveli u zabludu, jednako kao što je i on koristio kozu (njenu kožu i meso) da dovede u zabludu svog oca.]

Ta dva gledišta nisu nužno proturječna.

Jichak je star i slijep te poziva Esava da mu pripremi poseban obrok i potom primi poseban blagoslov. Dok je Esav u poljima i izvršava očev zahtjev, Rivka priprema Ja-

akova da primi blagoslov umjesto Esava. Ona kaže Jaakovu da dovede dvije koze, a ona će pripremiti jela koja Jichak voli. Jaakov oklijeva zbog straha da će Jichak osjetiti njegovu glatku kožu i shvatiti da je to Jaakov došao da ga prevari. Rivka odijeva Jaakova u Esavovu odjeću i stavlja mu jareće kožice na vrat kako bi bio obrastao. Ona daje Jaakovu hranu da je odnese svom ocu.

Kada Jaakov oklijeva da sudjeluje u Rivkinom planu da si priskrbi braha, Rivka mu kaže, alai ki'l'la-tha b'ni. U "p'šatu" (osnovnom razumijevanju) to znači da Rivka na sebe preuzima potencijalno prokletstvo, ako obmana bude otkrivena. Targum Onkeles dodaje vrlo značajnu rečenicu u svom prijevodu alai. On kaže: "dano mi je proročanstvo ..." Gledamo li na ovaj događaj na ovakav način, u suštini, to znači da je Rivka od B-ga dobila zapovijed da organizira da brahot odu Jaakovu. I upravo na ovaj način. To se znatno razlikuje od "običnog" razumijevanja teksta. Idemo i korak dalje. Čini se očitim da je Jaakov kažnjen mjerom za mjeru zbog svoje obmane Jichaka. Braća ne samo da su prevarila Jaakova u vezi Josefove sudbine, ona su upotrijebila i kozu u provođenju te prijevare. Ako prihvatimo ideju da je Jaakov trebao dobiti braha koju je Jichak namjeravao dati Esavu, da je to bila B-žja volja, prema Onkelesu čak i B-žja zapovijed, zašto je onda Jaakov tako teško kažnjen? Odgovor se može dati u obliku analogije. Kada se čovjek mora

Avrahamova života

(nastavak

3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

podvrgnuti drastičnom tretmanu koji će mu spasiti život - "ozbiljnim" lijekovima, zračenju, itd, to što se čini možda je apsolutno neophodno, ali često ima i teške nuspojave.

(Isto tumačenje za alai ponuđeno je i za Ester kad je rekla v'cumu alai

To također daje drugačije objašnjenje za događaje iz Megile.)

Šiši - šesta alija - 23 p'sukim –27,28-28,4

Blagoslov kojega je Jichak zazvao nad Jaakovom, za bogat urod i ugledan status među narodima, posudili smo da ga se kaže na Moce Šabat

- Vajiten leha Elokim

Kako Jichak završi blagoslivljanje

Jaakova, Esav se vrati iz lova. On priprema hranu za svog oca, i donosi mu je uz molbu (zahtjev) da ga blagoslovi. Jichak zadrhti kada shvati da je braha otišla Jaakovu. Kada Jichak objašnjava Esavu da je Jaakov primio (i to s pravom) blagoslov, Esav gorko rida i traži svog oca da i njemu da blagoslov. Jichak

daje blagoslov Esavu (ne tako uzvišen kao Jaakovu). Esav odluči ubiti Jaakova zbog toga što mu je po drugi puta uzeo nešto njegovog. Rivka čuje (kako?) Esavove planove i potiče Jaakova da pobjegne u Rivkino rodno mjesto dok Esavov gnjev ne popusti. Rivka predlaže Jichaku da Jaakova pošalje od kuće kako bi si pronašao primjerenu ženu

Jedan je čovjek u mom šulu iznio sljedeće kako bi objasnio Jichakov osjećaj strašnog užasa kad je otkrio zamjenu Jaakova i Esava. Jichak se prestravio kada je pomislio da je skoro počinio ogromnu pogrešku dajući braha Esavu. Jichak je shvatio svoju pogrešku kada je plan Rivke i Jaakova uspio.

Jichak poziva Jaakova i daje mu još jedan blagoslov te ga šalje u Padan Aram da nađe ženu među Rivkinom rodbinom. On daje Jaakovu "blagoslov Avrahamov", čime omogućuje lanac kontinuiteta koji postaje judaizam.

Š'vi'i - sedma alija - 5 p'sukim –28,5-9

Jichak šalje Jaakova u Padan Aram k Lavanu ben B'tu'elu, bratu Rivke, majke Jaakova i Esava. Esav vidi da je otac poslao Jaakova da nađe ženu, jer ne želi da uzme kanaanku za ženu. Jaakov ode svojim putem, a Esav uzima još jednu ženu, kćer Jišmaela. I Esav uze Mahalat bat Jišmael ...

Talmud Jerušalmi uzvikuje da je to Bosmat i pita zašto joj je promijenjeno ime. Iznenađujući odgovor glasi da su Esavu bili oprošteni svi grijesi kada je uzeo ženu s ciljem da ugodi svojim roditeljima. Talmud generalizira i to daje kao izvor da grijesi hatana (i kale) bivaju oprošteni kad se vjenčaju. Čudan izvor za jednu važnu ideju.

Posljednja 3 p'sukim se ponovo čitaju za Maftir.

Haftara - 23 p'sukim - Mal'ahi 1,12,7

Nagađa se je li Mal'ahi ime osobe, ili ime koje označava "Mog glasnika". Neki tvrde da je Mal'ahi Ezra HaSofer.

Mal'ahi je poznat kao posljednji od proroka. Mal'ahi narodu donosi B-žju poruku kako On ljubi Jaakova (i njegove potomke), a mrzi Esava, iako su Jaakov i Esav braća. Dakle, haftara odražava suparništvo i odnos između dvojice braće koje je sadržaj sedre To'l'dot Haftara govori o poštivanju koje sin ima prema ocu. U tom smislu, Esav je pravi primjer.

Orthodox Union je svojedobno bio sponzor Interaktivne konferencije o roditeljstvu u zajednici u Monseyu, NY. Četiri stručnjaka s područja mentalnog zdravlja održala su radionice, a glavno predavanje iznio je rabin dr. Tzvi Hersh Weinreb, izvršni direktor OU i nekadašnji rabin Congregation Shomrei Emunah u Baltimoru te klinički psiholog. Ovaj je tekst sinteza njegova govora.

Rabbi Dr. Weinreb istakao je vrlo zategnut odnos između Jichaka i Rivke, prikazan u paraši Toldot, u vezi njihovih sinova Jaakova i Esava. Zapravo, rekao je on, tema o roditeljskim poteškoćama središnja je tema knjige Berešit, Knjige Postanka (u vezi odgoja Kajina i Hevela, Jichaka i Jišmaela, Jaakova i Esava, te Josefa i njegove braće). Tada je bilo teško, naši su avot i imahot činili pogreške, a ni danas nije postalo ništa lakše.

On je roditeljstvo definirao kao proces učenja s točno određenim ciljem. Konkretno, spomenuo je četiri cilja koja svaki roditelj mora imati na umu dok odgaja svoju djecu:

1. Nastojati svojoj djeci usaditi osjećaj svojeg ja. Svako je dijete jedinstveno, i dobilo je svoj vlastiti skup sposobnosti, različit od onog njihove braće ili sestara. Svako dijete ima zadaću u životu koju ne može izvršiti nitko drugi. On je preporučio knjigu "Chovot HaTalmidim," "The Student’s Obligations" od Piasetske Rebea, čija je osnovna poruka da HaŠem poznaje, smatra vrijednim i voli baš svako Židovsko dijete.

2. Nastojati svojoj djeci usaditi osjećaj za "obitelj," pogotovo prema svojim vlastitim rođacima, i proširiti ga na čitav Židovski narod. "Ni jedan čovjek nije otok" - Tora definira obitelj kao osnovno ishodište podrške pojedincu, no žbice te "obitelji" šire se poput zraka od svog središta prema van, ka čitavom Židovskom narodu i još dalje

prema čitavoj ljudskoj obitelji.

Mediji su s funkcije bili otjerali dobrog, pristojnog i inteligentnog čovjeka, Dana Quaylea, prikazujući ga kao "budalu," jer je imao dovoljno drskosti da napadne popularnu televizijsku emisiju kao naročito neprijateljski usmjerenu prema obiteljskim vrijednostima. Moramo biti svjesni da mediji u ovoj zemlji, sa svojim destruktivnim potencijalom, u cjelini čine jedan od najsnažnijih negativnih elemenata u odnosu na obiteljske vrijednosti, sa svojim stalnim prikazivanjem, primjerice, roditelja kao glupih, a djece kao onih čija je mudrost veća od njihove.

3. Nastojati svojoj djeci usaditi osjećaj za duhovnost, osjećaj stvarnog i živog odnosa s B-gom. Provedena je anketa u kojoj je postavljeno pitanje kome je djeci najugodnije iznijeti svoje osjećaje. U rezultatima su se nabrajali vršnjaci, nastavnici, čak i roditelji(!) – no B-ga se rijetko spominjalo. Spoznaja da "postoji Netko s kime se može razgovarati u molitvi" prijeko je potreban sastojak zdrave individue.

Mnoge sile u našem društvu ratuju protiv duhovnosti. Konkretno, sveprožimajuća seksualnost, na granici s pornografijom, jako raširena u svim oblicima oglašavanja, na televiziji i na internetu, čini naše ulice, pa čak i naše domove sličnima parfumerijama smještenima u susjedstvu na zlom glasu, za koje Talmud upozorava roditelje da svog sina ne približavaju njima, ako žele ga sačuvati od napasti i grijeha.

"Mahloket," podjele koje su karakteristične za Židovski svijet vrlo su štetne po razvoj i najmanje duhovnosti. Stalno omalovažavanje, ruše-

nje i pomanjkanje tolerancije prema bilo kojoj skupini koja se zalaže za svjetonazor iole drugačiji od onog vlastite grupe, za posljedicu ima okoliš u kojem je vrlo teško postići duhovnu ravnotežu.

Bezobzirnost također vrši negativan utjecaj na duhovnost. Djeca Izrealova su iz Egipta izišla poput kotla s kipućom vodom! No Amalek, dobro znajući da će biti oparen prilikom svog čina, i pored toga se bacio u kotao. I tim je činom taj povijesni arhetip bezočnosti ohladio Izrael, u očima svijeta, i u očima samih Izraelaca.

4. Nastojati svojoj djeci usaditi osjećaj optimizma i nade. Nada u budućnost oduvijek je bila jedno od tajnih oružja koje je jamčilo opstanak Židova. Dok pesimizam i osjećaj očaja "gase" idealizam i vjeru. Vjerovanje da čovjek, uz pomoć Vječnog, može prevladati prepreke omogućava djetetu, a i odrasloj osobi, da sa sigurnošću kroči naprijed, iz svake razvojne faze u onu višu, i iz kriza i gotovo izgubljenih bitaka u pobjede.

Prvi redak u parašat Toldot (Berešit 25,19) na prvi se pogled čini suvišnim. U retku piše, "A ovo su naraštaji Jichaka sina Avrahamovog: Avraham bijaše otac Jichaku." Dakle, kada znamo da je Jichak bio Avrahamov sin, svakako znamo da je Avraham bio otac Jichaku!

Kedushat Levi koju je napisao Rav Levi Yitzchak iz Berdičeva daje odgovor da Humaš ovdje podučava pouku o roditeljstvu. Tko je dobar roditelj? Onaj koji uspješno prenese svoj sustav vrijednosti na slijedeći naraštaj. Po čemu znamo da je Jichak sposoban da bude dobar roditelj, da ima "toldot," naraštaje? Jer on je sin Avrahama, majstora u "mesori," Židovskoj tradiciji, za kojega je HaŠem posvjedočio (Berešit 18, 19), "Jer Ja ga znam, da će zapovijediti djeci svojoj i domu svojemu nakon sebe, da se drže puteva G-s-podnjih, i da čine pravo i dobro...." ■

Rabbi Dr. Tzvi Hersh Weinreb:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Prodaja prvorođenačkog prava

Kako bi Jakova i Esava trebali ocijeniti u vezi njihove uloge u prodaji prvorođenačkog prava?

• Je li Jaakov iskorištavao bratovu glad sebi u korist? Nije li prodaja bila primjer iznude? Ili, događa li se u priči nešto više nego što letimično čitanje sugerira?

• Je li Esavova volja da proda prvorođenačko pravo bila znak njegove naprasite prirode, koja ukazuje na to da on živi samo u trenutku, ili je to bila logična odluka s obzirom na okolnosti?

• Način na koji netko odgovara na gornja pitanja djelomično ovisi o tome kako on razumije prvorođenačko pravo. Da li je Jakov kupovao financijsko nasljedstvo (Ibn Ezra), vjerski status (Raši), odnosno Avrahamovu ostavštinu (R. D"Z Hoffmann)? Koje je stajalište najbolje potkrijepljeno tekstom? Kako svaki od odgovora utječe na

vaše razumijevanje priče u cjelini?

Koga blagosloviti?

S obzirom na to da je Hašem u konačnici želio da Jaakov dobije blagoslov, što dokazuje Njegova potvrda toga, kako trebamo razumjeti Jichakov izvorni plan da ga podari Esavu?

• Nekoliko komentatora pretpostavlja da je Jichak zapravo planirao blagosloviti oba svoja sina, misleći da će Jaakov i Esav sudjelovati u vodstvu buduće nacije, pri čemu će Jaakov preuzeti duhovnu ulogu, a Esav brinuti se za fizičku. Rivka se s tim nije složila, smatrajući da bi takvo odvajanje materijalnog od duhovnog bilo katastrofalno. Slažete li se?

• Drugi pretpostavljaju da se Jichak, budući da je bio svjestan da je Esav manje pravedan od svog brata, nadao da će ga blagoslov potaknuti da popravi

svoj put. Je li pošteno nagraditi negativno ponašanje na takav način? Je li ovo primjer "pozitivnog potkrepljenja" ili više kao "mito"?

Esav i Rim

U postbiblijskom razdoblju Esav je povezivan i s Rimom i s kršćanstvom, a često je predstavljan kao arhetip zakletog neprijatelja Izraela. Odakle ta asocijacija? Kako je to utjecalo na egzegezu Berešita?

• Zanimljivo, identifikacija je mogla utjecati na različite komentatore na različite načine. Midraška književnost, koja na Esava gleda kao na rodonačelnika svog suvremenog neprijatelja, Rima, često tumači Esava u nepovoljnom svjetlu, predstavljajući ga jednako zlim kao i njegov moderni pandan. Nasuprot tome, Josip Flavije, rimski sluga, nije volio ocrnjivati svoje nadređene, pa je stoga naslikao Esavov portret daleko neutralnije.

• Koje gledište o Esavu proizlazi iz letimičnog čitanja teksta (kada ono nije opterećeno znanjem o budućoj povijesti)?

• Možete li se sjetiti drugih primjera u kojima je egzegetova procjena lika ili čitanja priče pod utjecajem njihovih osobnih životnih iskustava i vremenskog razdoblja?■

Rabbi Menachem Leibtag:

Toldot: Izabrani sin

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Imaju li Jichak i Rivka 'miljenike'? Doista, letimično čitanje paršat Toldot zasigurno ostavlja takav dojam. Nadalje, zašto Jichak odlučuje blagosloviti samo jednog od svoje djece? Zar bi li bilo tako strašno da je isplanirao blagosloviti i Esava i Jakova?

U šiuru koji slijedi tragamo za dubljim značenjem ovih događaja razmatrajući razliku između onoga što ćemo nazivati 'behira' i 'braha'.

Uvod

Naši dosadašnji šiurima o Sefer Breišit fokusirali su se na njegovu temu "behire" - tj. B-žjeg određivanja Avrahama i njegovog potomstva da postanu Njegov poseban narod. Posebnu smo pozornost obratili na brojne momente kada je B-g obećao Avrahamu da će njegovo potomstvo ('zera') postati velik narod u jednoj posebnoj zemlji ('arec'). Iako je svako obećanje dodavalo jedinstvenu dimenziju Avrahamovoj predodređenoj budućnosti, u svakom od njih nalazio se jedan element iste fraze:

• "le-ZAR'AHA natati et ha-AREC ha-zot...tvome POTOMSTVU dao sam ovu ZEMLJU."

[Vidi 12,7, 13,15, 15,18, 17,8]

Međutim, usprkos ovim brojnim blagoslovima koji sugeriraju da će ovaj narod nastati od svih Avrahamovih potomaka, B-g kasnije obavještava Avrahama da će baš Sarin sin - Jichak - uz isključenje svih drugih potomaka –biti odabran da izvrši ovu predodređenu budućnost:

"Jer će se [samo] kroz Jichaka tvoje ZARA [tvoje potomstvo] prozvati." (21,12)

Paršat Toldot počinje kada B-g osobno potvrđuje ovaj blagoslov Jichaku dok mu zabranjuje da napusti zemlju tijekom nestašice hrane:

"Ostani u ovoj zemlji i ja ću te blagosloviti... jer ću svu ovu ZEMLJU dodijeliti TEBI i TVOME POTOMSTVU." (26,25)

Što će se dogoditi kada Jichak bude imao djecu? Hoće li biti izabrano samo JEDNO njegovo dijete, kao što je bio slučaj kod Avrahama, ili će SVI njegovi potomci biti izabrani?

Uzimajući u obzir da je razlog za B-žju ’behira’ (odabir)

Avrahama bio da njegovo potomstvo postane NAROD (vidi 12,1-2), očito se ovaj proces ’filtriranja’ odabira samo JEDNOG sina pred svim ostalima nije mogao nastaviti zauvijek. Kad bi se u svakoj generaciji birao samo jedan 'omiljeni sin', narod se, očito, nikada ne bi mogao razviti. Prije ili kasnije se ovaj 'proces filtriranja' mora zaustaviti i cijela obitelj mora biti izabrana.

Zahvaljujući tome što imamo sasvim jasan pogled na cijelu priču, mi znamo da ovaj proces završava nakon TRI generacije (Avraham, Jichak i Jaakov). Međutim, sami Avot možda uopće nisu znali kada će ovaj proces 'behire' završiti.

Razmotrimo ovu mogućnost kod Jichaka.

Svi u obitelji

Apriorno, Jichak nema razloga pretpostaviti da će samo JEDAN sin biti izabran, a da će drugi biti odbačen. Za razliku od Jichaka i Jišmaela, koji su imali RAZLIČITE majke, Jaakov i Esav rođeni su od iste majke. Štoviše, oni su bili blizanci! Stoga je sasvim logično da Jichak pretpostavi da će se i Jaakov i Esav pridružiti 'izabranoj obitelji'.

Nadalje, čak i ako postoji neki božanski razlog za odabir samo jednog sina, to bi trebao biti B-ŽJI izbor, a NE Jichakov! Uostalom, samo je B-g do sada bio uključen u ovaj proces BEHIRA. On je odabrao Avrahama i On je osobno izabrao Jichaka umjesto Jišmaela. Bez konkretne božanske zapovijedi, zašto bi Jichak uopće pomislio da donese tako hrabru odluku?

Stoga je Jichak najvjerojatnije vjerovao da su obojica, Jakov i Esav, uključeni u božansko obećanje o Avrahamovom potomstvu. Pa zašto Jichak namjerava blagosloviti samo JEDNOG od njih?

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Toldot: Izabrani sin

"Braha" ili "Behira"?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo napraviti razliku između DVIJE osnovne vrste blagoslova koje nalazimo u Sefer Breišitu. Radi lakšeg snalaženja, jedno ćemo zvati BEHIRA, a drugo BRAHA. Objasnimo: Behira*

Izraz BEHIRA (odabir) koristimo da opišemo B-žji blagoslov Avot o ’ZERA va-AREC’, privilegiju zasnivanja posebne B-žje nacije. BEHIRA podrazumijeva da je samo jedan sin izabran dok su ostali odbačeni. Kao što smo objasnili, ovaj proces je započeo B-žjim određivanjem Avrahama Avinu i nastavio se Njegovim odabirom Jichaka umjesto Jišmaela. Nije, međutim, jasno kada će se ovaj proces behira završiti.

"Braha"

Naziv BRAHA koristit ćemo da opišemo očev blagoslov za osobnu sudbinu (npr. blagostanje, moć) njegovih sinova. Noah, na primjer, daruje BRAHA svakom od svoja tri sina (9,24-27). On ne bira jednog sina ispred ostalih da postane poseban narod. Umjesto toga, on blagoslivlja (ili proklinje) svakog sina na temelju njegovog individualnog potencijala.

Klasičan primjer BRAHE (za razliku od BEHIRE) su blagoslovi Jaakova Avinu za njegovih dvanaest sinova prije njegove smrti, u Paršat Vajehi (vidi 49,1-28). Jasno je da Jaakov ne bira jednog ili nekoliko svoje djece da postanu B-žji poseban narod. Umjesto toga, on daje blagoslov za osobnu sudbinu svakom od sinova, u skladu sa svojim razumijevanjem individualnog karaktera i potencijala svakog sina (vidi 49,28).

Dakle, prema ovim definicijama - BRAHA daje otac, dok je BEHIRA ustanovljena od B-ga.

Jichakova braha Esavu

S ovom razlikom na umu, vraćamo se našem uvodnom pitanju o vrsti blagoslova kojeg Jichak namjerava podariti Esavu. Je li to blagoslov BRAHA ili BEHIRA?

Uzimajući u obzir da Jichak nema očitog razloga izabrati samo jednog sina, trebali bismo očekivati da je blagoslov kojeg je namijenio Esavu bio blagoslov BRAHA (a ne BEHIRA).

Kako bismo utvrdili je li ova pretpostavka uistinu ispravna, ispitajmo sadržaj stvarnog blagoslova kojeg je Jichak udijelio - namijenjenog Esavu, ali ga je Jaakov prijevarom prigrabio:

"Neka ti B-g dade rose nebeske i LOJA zemlje, i ŽITA i VINA u izobilju. Drugi narodi neka te SLUŽE i klanjaju ti se; budi GOSPODAR nad bratom svojim, i sinovi majke tvoje neka ti se klanjaju..." (27,28-29)

Primijetite kako se ovaj blagoslov usredotočuje na blagostanje i vodeću ulogu, te bi time potpadao u našu kategoriju BRAHA. On ne može biti BEHIRA, jer NE sadrži frazu 'ZERA va-AREC'. Zapravo, ovaj blagoslov jako nalikuje blagoslovima blagostanja i vodeće uloge koje je sam Jaakov kasnije dao Jehudi (vidi 49,8) i Josefu (vidi 49,2526).

Ali ako je doista ovo blagoslov BRAHA, zašto Jichak (namjerava) podariti ovaj blagoslov samo Esavu? Zar ne bi imalo smisla da je blagoslovio oba sina?

Pravi čovjek za taj posao

Kao što smo gore sugerirali, Jichak očekuje da će oba njegova djeteta biti odabrana. Shvaćajući da će ovom narodu (koji će se na kraju razviti od njegova dva sina) biti potreban vođa, Jichak mora postaviti jednog od svojih sinova da preuzme vodeću ulogu u obitelji. Ali kojeg bi sina trebao izabrati za tu dužnost?

Moglo bi se sugerirati da je Jichak zaključio da je Esav"iš sade" [čovjek svijeta (vidi 25,27)] - prikladniji kandidat za ovaj posao.

S obzirom da je Jaakovu i Esavu više od šezdeset godina, imajte na umu da je Esav oženjen, ima djecu, ima posao i može se brinuti za sebe i druge. S druge strane, Jaakov je još uvijek samac i 'živi kod kuće'. Lako je razumljivo, dakle, zašto Jichak izabire Esava da postane hranitelj i vođa obitelji.

Možemo čak pretpostaviti da Jichak ima blagoslov i za Jaakova - najvjerojatnije onaj koji uključuje duhovnu vodeću ulogu. Jaakov - "iš tam jošev ohalim," čovjek knjige (vidi 25,27) - može obitelji pružiti duhovno vodstvo.

[Ovaj 'teoretski blagoslov' Jaakovu nalikuje krajnjoj odgovornosti ševet Levi (vidi Devarim 33,10).] Međutim, bez da se PRVO uspostavi nacija (uz pomoć Esava), ne bi bilo nikoga koga bi Jaakov vodio.]

Činjenica da je Jichak pozvao Esava da PRVI primi njegov blagoslov ne isključuje mogućnost da je nakon toga namjeravao blagosloviti Jaakova. Zapazite da u paršat Vajehi Jaakov PRVO blagoslivlja Josefa, prije nego što nastavi s blagoslovom svih dvanaestero djece.

Što je pošlo naopako? Zašto Rivka intervenira? Zašto Jaakov mora 'ukrasti' Esavovu BRAHA? Ili, jasnije rečeno,

da li se Rivka jednostavno zauzima za svog 'omiljenog sina' ili je situaciju doživljavala drugačije?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti na početak poglavlja.

Rivka zna najbolje

Očigledno, Rivka zna nešto što Jichak ne zna. Prisjetimo se da je Rivka proživljavala neobično tešku trudnoću i tražila objašnjenje od B-ga (vidi 25,22).

Zapazite da B-žje odgovaranje NJOJ (a ne Jichaku!) već aludira na činjenicu da proces BEHIRA još nije završio:

"I B-g JOJ odgovori govoreći: DVIJE SU NACIJE u tvojoj utrobi, i DVA ODVOJENA NARODA će izaći iz tvog tijela. Jedan narod će biti jači od drugog, i stariji će služiti MLAĐEM." (25,23)

Rivka ovdje saznaje da su njezini blizanci predodređeni da postanu DVIJE NACIJE, i kao takve, samo JEDANmlađi (vidi 25,23, "ve-rav ja'avod ca'ir") - može biti izabran. Dakle, Rivka zna da je JAAKOV predodređen da primi BEHIRA, a ne Esav. Jichak, međutim, ne zna za to proročanstvo. [Zapazite 25,23: "va-jomer Hašem LAH"NJOJ, a ne njemu!]

Nejasno je zašto Rivka nikada nije obavijestila Jichaka o ovom proročanstvu. Možda pretpostavlja da ga Jichak također zna i tek kasnije shvaća da mu ono nije poznato (vidi Ramban 27,4). Kao druga mogućnost, možda je mislila da B-g baš želi da SAMO ONA zna, a NE Jichak. Koji god razlog bio, svaki roditelj ima različitu percepciju sudbine svoje djece tijekom odrastanja. Jichak PRETPOSTAVLJA da su obojica, i Jaakov i Esav, odabrani, dok Rivka ZNA da će to biti samo Jaakov. Rivkina dilema

Nakon što je krišom čula Jichakovu namjeru da blagoslovi Esava (27,5), Rivka se suočava s ozbiljnom dilemom:

• Planira li Jichak blagosloviti Esava BEHIROM (ili da mu B-g daruje BEHIRA)? Ako je tako, mora djelovati brzo, budući da budućnost "Am Jisraela" počiva na njezinim plećima.

• Misli li Jichak da su OBA djeteta odabrana? Daje li on BRAHA vodeće uloge Esavu? Rezultat ovog blagoslova mogao bi biti katastrofalan!

• Može li Rivka jednostavno reći Jichaku da griješi? Je li prekasno? Hoće li poslušati? Bi li sada, nakon toliko godina, bio spreman promijeniti svoju predodžbu?

Rivka ima ograničeno vrijeme da nešto učini, no osjeća da ima odgovornost prema proročanstvu koje je primila i stoga joj je obaveza ispraviti situaciju. U njenim očima, možda je upravo to bio razlog zašto joj je B-g na početku dao ovu informaciju. No, nažalost, Rivka mora pribjeći prijevari kako bi osigurala da Jaakov dobije blagoslov.

Sada kada smo objasnili Rivkin čin, moramo objasniti i Jichakov, jer se zaplet zaoštrava.

Jichakovi blagoslovi

Nakon što Jichak Jaakovu (za kojeg smatra da je Esav) dodijeli BRAHA blagostanja i vodeće uloge, pravi Esav dolazi i moli svog oca za još jedan blagoslov (vidi 27,34. 36.). Jichakova prvotna reakcija je da je poseban blagoslov namijenjen Esavu (blagostanje i moć) već bio dan Jaakovu (27,35.37.). Dakle, Esav ne može primiti niti jedan drugi BRAHA, budući da je BRAHA duhovnosti, izvorno namijenjena Jaakovu, neprikladna za Esava. Međutim, nakon što ga Esav moli, Jichak daje Esavu drugu BRAHA blagostanja. Zapravo, u svjetlu našeg objašnjenja, ovaj drugi blagoslov je sasvim razumljiv. Objasnimo zašto.

Razmotrite ovaj blagoslov "tal ha-šamajim u-šmanei haarec" (27,38-39), i zamijetite kako on također govori o blagostanju na način vrlo sličan prvom blagoslovu. Ovo ima smisla, jer 'blagostanje' mogu dijeliti oba brata. Međutim, druga polovica izvornog blagoslova - ona o vodećoj političkoj ulozi ("hevei gvir le-ahiha - vidi 27,29) - može se dati samo jednom sinu. Jichak stoga blagoslivlja Esava da - ukoliko Jaakovljeva vodeća uloga oslabi - on preuzme njegovo mjesto (vidjeti 27,40).

(nastavak sa 9. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Toldot: Izabrani sin

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Toldot: Izabrani sin

Na ovom mjestu u priči, čini se da Jichak još uvijek razumije da će oba sina biti izabrana. Kada otkriva 'istinu' da proces 'behira' još nije završen?

Pročišćavanje zraka

Iako Tora uopće ne otkriva pojedinosti, sasvim je izvjesno da je Rivka na kraju morala objasniti Jichaku svoje postupke nakon incidenta s 'brahot'. Nakon što je čuo detalje B-žjeg ranijeg proročanstva Rivki, Jichak konačno shvaća da će biti izabran samo JEDAN sin, Jaakov. Na svoje veliko razočaranje, on sada mora prihvatiti činjenicu da se proces BEHIRA mora nastaviti u još jednoj generaciji.

Ovo objašnjava posljednji blagoslov koji Jichak daje Jaakovu, prije nego što on krene na svoje putovanje u Padan Aram (u potrazi za ženom). Razmotrite ovaj blagoslov, zapažajući kako se on očito izravno odnosi na blagoslov BEHIRA:

"Neka B-g podari AVRAHAMOV BLAGOSLOV [tj. BEHIRA] tebi i tvome POTOMSTVU, da naslijediš ZEMLJU koju je Elokim dao Avrahamu..." (28,4).

Zapazite još jednom ključnu frazu - "zera va-arec" - blagoslova BEHIRA! Za razliku od BRAHA blagostanja i moći o kojem smo ranije raspravljali, ovaj blagoslov uključuje poznati koncept B-žjeg posebnog NARODA koja nasljeđuje posebnu ZEMLJU. Jasno je, Jichak sada razumije da proces 'behira' još nije gotov.

Imajte na umu da Jichak zapravo ne daje ovaj blagoslov Jaakovu, nego ga blagoslivlja da mu B-g podari 'behira'"ve-Kel Ša-kai jevareh otha..." (28,4). Kao što smo objasnili ranije u našem šiuru, proces 'behira' je B-žja odluka. Jichak sada 'navija' za Jaakova da on primi BEHIRU, ali tu odluku na kraju mora potvrditi B-g - i upravo to se događa nekoliko psukim kasnije, na početku Paršat Vajece!

Ma'ase Avot, Siman LaBanim

Unatoč našem 'tehničkom' objašnjenju Jichakovog i Rivkinog ponašanja u ovoj parši, ostaje temeljnije pitanje: Zašto proces BEHIRA mora biti tako složen? Drugim riječima, zašto se na samom početku naše nacionalne povijesti moraju koristiti prijevare kako bismo došli do sudbine koju je B-g odredio?

Iako je na ovo pitanje vrlo teško odgovoriti, moglo bi se sugerirati da čitava ova epizoda može nositi važnu poruku o tome kako su duhovni ciljevi naše nacije povezani s nužnošću ulaska u fizički svijet i blagostanja

te vodeće političke uloge.

Doista, da bismo postali narod, postoje trenuci kada su potrebne 'agresivne' kvalitete pojedinca poput Esava. Međutim, postoji popularno shvaćanje da bi ove fizičke odgovornosti trebalo delegirati 'iš sadeu', sinu koji je stručnjak u području fizičkog, ali SAMO u tom području ['hiloni', nereligiozni, sin]. Slično tome, duhovno područje treba biti delegirano pojedincu poput Jaakova, profinjenom 'iš tamu' koji jedino zna kako učiti u šatorima Tore ['dati', religiozni, sin].

Jichakova izvorna namjera da blagoslovi Esava možda odražava ovu ideju, pošto će Esav biti onaj koji snabdjeva, 'služit će u vojsci' i ući u političko područje; dok će Jaakov posvetiti svoj život uronjen u šatore Tore. Razdvajanje ovih odgovornosti na dva sina može odražavati ideju da se duhovnost ne može naći u fizičkom svijetu uspostavljanja nacije.

Kako bi negirala ovu ideju, unatoč njezinoj jednostavnosti i logici, Tora je predstavlja kao Jichakov izvorni plan. Međutim, druga opcija (vjerojatno Rivkin izvorni plan), da Jaakov – ’iš tam’ – sam može upravljati s oba područja ostaje jednako neprihvatljiva.

U vrijeme ovih 'brahot', sam Jaakov još nije spreman preuzeti odgovornosti 'iš sadea', ali prije ili kasnije to će mu postati dužnost. Da bi se ustanovio B-žji poseban narod, postoje trenuci kada je potrebno da ’iš tam’ preuzme odgovornosti ’iš sadea’.

Da bi se riješila ta 'dijalektika', bilo je potrebno da Jakov najprije na sebe stavi 'Esavove ruke', tj. da se pretvara da se ponaša kao Esav, ali ne i da postane Esav. Ostaje značajno da je iskonski karakter Am Jisraela karakter Jaakova, 'iš tam'.

[Imajte na umu da se kasnije u svom životu (nakon povratka u Erec Jisrael), Jaakov konačno mora suočiti s 'Esavovim anđelom', ovaj put bez prijevara, kako bi dokazao da je doista vrijedan te zadaće vođe.]

Iako će se mnoge situacije u našoj povijesti pojaviti kada moramo na sebe staviti 'Esavove ruke' - tj. kada moramo djelovati kao 'iš sade' - naša dominantna osobina mora uvijek ostati ona 'iš tama'. Jer kada B-g daje Am Jisraelu blagostanje i ulogu političkog vođe, to je u svrhu služenja čovječanstvu osobnim primjerom i duhovnim vodstvom.

Kroz našu povijest, iako povremeno moramo 'odjenuti Esavove ruke', naš glas uvijek mora ostati 'glas Jakovljev' [vidi 27,22]! ■

Rabbi Jack Abramowitz:

U parši Noah ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo razmotriti neke opće stvari.

Šest spomena nastavak

Šest stvari za koje nam Tora zapovijeda da ih se sjećamo.

2. Primanje Tore na Sinaju

Pazite i čuvajte se da ne zaboravite stvari koje su vidjele

oči vaše, tako da one ne napuste srca vaša sve dane

života vašega. Podučite tome djecu svoju i djecu djece vaše: danu kada ste stajali pred Vječnim, B-gom vašim na Horebu (Sinaju). (Ponovljeni zakon 4,9-10)

Davanje Tore vrhunac je ljudske povijesti, razlog zbog kojeg je Vječni stvorio svijet. Spoznaja da je Toru dao sam B-g, sastavni je dio štovanja B-ga.

3. Amalekov podli napad

Sjećajte se što vam je Amalek učinio na putu kad ste izašli iz Egipta. Izašli su pred vas na putu i napali one koji su zaostali. Vi ste bili umorni i iscrpljeni, ali oni nisu imali straha B-žjega. Stoga, kad vas, Vječni, B-g vaš, oslobodi vaših neprijatelja u zemlji koju će vam dati da je posjedu-

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi

jete, morate izbrisati sjećanje na Amaleka pod nebom. Ne zaboravite. (Devarim 25,17-19)

Amalek se razlikuje od drugih naroda koji su napali Izrael po tome što nam je zapovjeđeno da ih istrijebimo. Zašto bi njih trebalo kazniti strože od Egipta, koji je tlačio Židove stotinama godina? Jedan je razlog to što se Amalek "nije bojao B-ga". Oni su se drznuli zaratiti ne samo s Židovima, već i sa samim B-gom!

4. Izrada zlatnog teleta

Pamti i ne zaboravi kako si razgnjevio Vječnog B-ga svog u pustinji. (Ponovljeni zakon 9,7)

Nakon uzvišenih događaja na Sinaju, kada su Židovi objavili "na'ase v'nišma" ("bezuvjetno prihvaćamo B-žje zapovijedi"), Židovi su počinili težak grijeh izradom idola u nesretnom pokušaju da služe Vječnom. Moramo uvijek imati vjere u Vječnoga i nikad ne odstupiti od puta koji nam je pripravio.■

koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

142. Negativna je zapovijed ne pariti životinju ili pticu sa stvorenjem neke druge vrste

kao što Pismo kaže, Nećeš dopustiti da se tvoja stoka pari s drugom vrstom (Va-jikra 19, 19); a učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, primili su učenje [Usmenom tradicijom] da isti zakon vrijedi i za divlje životinje i perad.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i svako vrijeme, kako za muškarce, tako i za žene.

143. Negativna je zapovijed ne uškopiti niti jedno muško biće, ni iz kojeg razloga

jer Pismo kaže, Bilo koji sa zgnječenim, ili stučenim, ili rastrgnutim ili odsječenim mošnjama....i u svoj zemlji nećete činiti tako (Va-jikra 22,24). Učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, naučavali su (Talmud Bavli, Šabat 110b)

da ovaj redak znači da se to ne smije raditi među Židovskim narodom, bilo na svom vlastitom tijelu ili na kojem drugom živom biću, či-stom ili nečistom [košer]. Tkogod počini ško-pljenje treba ga bičevati. Čak i ako netko učini škopljenje nakon što ga je netko drugi već bio učinio [na istom biću], ima ga se bičevati, bilo to učinjeno na ljudskom biću ili na nekom drugom živom stvoru. Ženi je zabranjeno da uškopi muško stvorenje. Zabranjeno je dati muškarcu ili nekom drugom stvorenju čašu tekućine koja uzrokuje neplodnost; no žena može popiti takvu tekućinu. Zabranjeno je naložiti nežidovu da uškopi neko naše živo biće. Ako ga je nežidov uzeo sam od sebe i uškopio ga, onda je dopušteno. No, ako se Židov [za kojega je on to učinio] poslužio lukavstvom [da mu prenese kako on to želi] njega se kažnjava tako da ga mora prodati drugom Židovu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i svako vrijeme.■

Strana 12

Divrej Tora

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rab i Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio II: Jore De'a

Poglavlje 3a - Klanje

Klanje čini presijecanje dušnika i jednjaka; u vezi točnog mjesta do kuda oni okomito sežu, vidi 20,1-2 i 24,12-14. Moraju biti presječeni prije nego li se presiječe kralježnica (20,34), a većina se kralježnice ne smije prerezati (24,5). Njih se ne smije odvojiti od vrata prije nego li budu presječeni (24,15-20). Kod životinje je dovoljno izvršiti rez preko većeg dijela svakoga od njih; kod ptica, većeg dijela bilo kojega od njih (21,1, i vidi 2-5). Treba ih pregledati neposredno nakon klanja kako bi se potvrdilo da je rezanje ispravno napravljeno (25,1-3).

Rez se mora učiniti bez zaustavljanja (makara i na trenutak: 23,2) u bilo kojoj fazi (23,5-6); pokretom rezanja, a ne pritiskom ili sjeckanjem (24,1.6.); i to od sprijeda prema natrag, tako da instrument kojim se reže bude vidljiv (24,7-11). Rez se mora učiniti izravnim potezom onoga koji kolje; ono je tada važeće čak i ako nije postojala namjera

klanja (3,1; 7,1). U vezi ostalih zakona koji obuhvaćaju namjeru klanja vidi 4,1-7; 5,1-3; 11,3-4; 12,1-2.

Klanje se može vršiti bilo kojim oruđem čiji su rezni rubovi čvrsti i potpuno glatki (6,1), te dovoljno dugi da se može rezati bez pretjeranog pritiska (8,1, vidi 6,4; 18,7; 24,2-4). Oruđe na reznim rubovima ili blizu njih ne smije imati oštećenja koja mogu zahvatiti čak ni nešto tanko poput dlake (18, 2, i vidi 18,4-6.10.). Treba ga provjeriti (dodirom) u vezi takvih oštećenja prije i poslije klanja njime (18, 3.9.11-12.); tu provjeru treba obaviti kvalificirani stručnjak, vrlo pažljivo (18,17).

Ako se oštećenje pronađe nakon klanja, klanje je nevažeće iako oštećenje nije postojalo prije klanja (18,1;

vidi 18,11.13.15-16.). Za ostale zakone koji se odnose na instrument vidi 6,2-3; 9,1; 10,1; 18,8.14.

Uobičajeno je ne dopustiti klanje čovjeku koji nije pobožni Židov (vidi 2,1-2ff), i za kojega kvalificirani učenjak nije potvrdio da poznaje relevantne zakone (vidi 18,17; 23,1; 25,1), i uobičajeno je da žene ne vrše klanje (1,1-2). U vezi toga da klanje vrše djeca i druge posebne kategorije osoba vidi 1,5-9; 2,1-9.11; 11,1; u vezi toga da klanje vrše dvije osobe vidi 2,10, 24,4. U vezi pouzdanosti onoga koji kolje vidi 1,1.3. 12-14; 2,2; 18,18-20; 64,21; 119,16-18. Onaj koji vrši klanje najprije čita blagoslov "... koji nam je zapovjedio u vezi klanja" (19,1); u vezi zakona koji se odnose na blagoslov vidi 1,10 i 19,2-8.■

Strana

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Blizanci i blagoslov

teomim

Danas ćemo se pozabaviti blizancima. Hebrejska riječ za blizance, teomim םמ עא – pojavljuje se četiri puta u Tanahu; dva puta u Berešit (25,24, 38,27) i dva puta u Šir HaŠirim (4,5, 7,4). Jednina - םעא teom –se nikada ne pojavljuje. Prema BenYehudi, niti u talmudskom hebrejskom se nikada ne pojavljuje u jednini – no to mi je mnogo teže potvrditi jer nemam kompletnu konkordanciju talmudskog hebrejskog kao što je imam za biblijski hebrejski. Jastrow spominje jedninu u ženskom rodu - teuma ד עא – ali ne i jedninu u muškom rodu teom. BenYehuda također primjećuje da iz biblijske upotrebe nije sasvim jasno da li je riječ samo označavala dvoje djece rođene u isto vrijeme, ili bi se

koristila i za trojke ili četvorke.

Analogni glagolski korijen םא pronašao je svoj put do brojnih glagola:

םא – biti duplikat, biti istovjetan, nalikovati, podudarati se

םאמ – uskladiti, koordinirati, pa je tium םעאמ koordinacija

םמא ד – pristajati, biti podoban, slagati se. Prema nekima, biblijska upotreba (Šir HaŠirim 4,2; 6,6) znači "roditi blizance". Jastrow piše da je u talmudskom hebrejskom "biti poput blizanaca, pripojen, susjedan." Klein nadodaje da u je srednjevjekovnom hebrejskom ovaj oblik glagola uzročni, i znači, "on se slaže, podudara, suglasan je, podešen". U suvremenom hebrejskom on je preuzeo pasivni oblik, i počeo značiti "prilagođen, prikladan, podešen".

Izraz matim li םמא לי znači "odgo-

vara mi" ili bolje, "za mene ovo funkcionira".

Jedna je riječ povezana s hebrejskom riječju teom: ime Thomas ili Toma. Online Etymology Dictionary kazuje kako je riječ došla od srodne sirijske riječi : א א

od gr. Thomas, aramejskog podrijetla i značenja "blizanac" (Ivanovo evanđelje spominje Tomu kao ho legomenos didymos "zvani blizanac;" usp. sirijski toma "blizanac," arapski tau'am "blizanac"). Prije osvajanja, nađeno je jedino kao ime jednog svećenika. Nakon 1066. godine, postaje jedno od najčešćih imena.

Horowitz (str 284.) dodaje ovo:

Tom se, kao i Jack koristi kao oznaka muškog roda. (Tako u engleskom postoji "tom turkey" za purana ili "tom cat" za mačka, kao muška i opasnija vrsta navedenih životinja. Isto tako "tomboy" je naziv za djevojčicu koja se ponaša kao dječak.)

Zanimljivo je da je u Izraelu za dječake prilično popularno ime Tom םע (izgovara se "tome"). Pretpostavljam da ga Izraelci vole jer ima samo jedan slog (što je vrlo uobičajeno u izraelskim sekularnim imenima) ali i stoga što zvuči više engleski. Pitam se koliko od njih zna da je i ta riječ hebrejskog porijekla...

(nastavak s 14. stranice)

braha

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik Blizanci i blagoslov

Ima jedna riječ koja me godinama intrigira zbog toga što ima jedno značenje kada je upravljena od B-ga ka čovjeku, a sasvim drugo kada je upravljena od čovjeka ka B-gu. To je הב – , korijen riječi ד הב braha - blagoslov. U ovotjednoj paraši, nalazimo

kako B-g blagoslije čovjeka (Berešit 24,1, 25,11), čovjek blagoslije B-ga (24,48), i čovjek blagoslije čovjeka (24,60). B-ga se također opisuje kao עהב baruh (24,27).

Neki opisuju braha od B-ga prema čovjeku, ili čovjeka prema čovjeku

kao davanje nečega primatelju, no braha od čovjeka prema B-gu se smatra "zahvalom" (JPS na Devarim 8,10) ili "hvalom" (Hizkuni na Berešit 24,27, Abarbanel na Berešit 27).

Međutim, velik broj izvora ne zauzima ovakav pristup, već kaže da kada čovjek blagosilje B-ga ima nešto što se "daje". (Vidi primjerice, Sefer HaIkkarim 26, Rabbeinu Bachye's uvod u Zot HaBracha, Teshuvot Rashba 23, HaEmek Dvar Shmot 18,10, Harchev Dvar Bereshit 24,27). Možda najbolji opis daje Rav Hirsch na Berešit 9,58, gdje raspravlja o riječi baruh:

Razumijevanje ovog pojma je zbunjujuće jer su ljudi nastojali koristiti ovu riječ "blagosloviti" kada se odnosi od čovjeka prema B-gu, sa istim značenjem kao kada se koristi od B-ga prema čovjeku. Uzima ga se pridjevski poput ענח םעחה tako da, poput njih, označava aktivni izvor, nositelja blagoslova, kao nositelja sažaljenja i milosti, no to nas neće daleko odvesti. Nas se neprestano poziva na הבל א םשד ... Ako je čovjek aktivan pri blagoslivljanju B-ga onda B-g mora biti blagoslovljen u pasivnom smislu. On mora primiti blagoslov od čovjeka, i ne može tome izbjeći. A zašto bi netko morao pokušati to izbjeći? U trenutku kada B-g izvrši Svoju Volju na zemlji koja ovisi o slobodnoj volji čovjeka, On im kaže מנ הב, blagoslovite me… Čitava nas Tora ne uči ništa drugo nego kako možemo הב םשד״ א i da to trebamo učiniti. Uzmemo li da to znači slavu ili zahvalnost B-gu, čovjek time gubi ispravnu zamisao o םשד״ א״ הב

Još dvije riječi koje neki učenjaci povezuju s korijenom הב su bereh הב - koljeno, i breiha ד מהב - jezerce, bazen. Steinberg kaže da je braha povezana s bereh, jer je savijanje koljena dio molitve. Stahl povezuje breiha sa bereh pišući da se životnje spuštaju na koljena kako bi pile iz jezera, kao i ljudi kada peru rublje.■

Rabbi Shmuel Rabinowitz:

Svijest i donošnje pravog izbora

Parašat Toldot bavi se životnim pričama Izaka i Rebeke, drugog para patrijaraha i matrijaraha židovskog naroda, te složenim odnosima njihovih sinova blizanaca, Jakova i Ezava. Priča počinje s Izakovim sklapanjem braka s Rebekom te Rebekinom nemogućnosti da ima djecu. Izak i Rebeka mole se B-gu da ih izbavi i da im djecu i B-g doista čuje njihove molitve. Rebeka rađa blizance koje ćemo kasnije upoznati kao Jakova i Ezava.

Veliki biblijski komentator Raši, slijedeći učenjake midraša, ističe neuobičajeni opis Rebeke na početku paraše. "A Izaku je bilo četrdeset godina kad je uzeo sebi za ženu Rebeku, kćer Betuela Aramejca iz Padan Arama, sestru Labana Aramejca." Koji je razlog da se ovdje spominje njezin otac, njezin brat i mjesto odakle potječe? Svatko tko je pročitao prethodni odjeljak zna priču o Abrahamovom sluzi koji je otišao u Padan Aram, susreo Rebeku, njezina oca Betuela i njezina brata Labana, a zatim ju je odveo u Kanaan da se uda za Izaka. Zašto Tora ovdje opet ponavlja njezine biografske detalje?

Rašijev odgovor je:

Ali ovo je da je se pohvali, jer je bila kći opakog čovjeka i sestra opakog čovjeka i njezino mjesto [nastanjivali] zli ljudi, ali ona nije učila od njihovih djela.

(Raši na Breišit 25, 1)

Rebeka nije dobila onu vrstu obrazovanja koja je primjerena za jednu od matrijarha židovske nacije. Odgojili su je idolopoklonici, brat joj je bio poznati prevarant, a opća kultura koja ju je okruživala bila je sve sa-

mo ne briljantna. Unatoč tome, Rebeka je sama izgradila i oblikovala svoju osobnost. Nije odrastala s pozitivnim tradicijama koje bi mogla oponašati, već je napustila one negativne, odabravši čiste vrijednosti zbog kojih je postala jedna od matrijaraha židovskog naroda.

Ali onda, u sljedećem stihu, ponovno čitamo Rašija, a on, čini se, iznosi suprotno mišljenje!

Kako se priča nastavlja, Izak i Rebeka mole se B-gu. "I Izak se pomoli Vječnom nasuprot svojoj ženi, jer ona bijaše nerotkinja, i Vječni usliši njegovu molitvu, i Rebeka, njegova žena, zatrudnje." I Izak i Rebeka su se molili, a ipak, ne kaže se "i Vječni je prihvatio njihovu molitvu". Prihvaćena je bila samo Izakova molitva. Zašto? Raši objašnjava:

Ali ne i njezina, jer molitva pravednog čovjeka, sina pravednog čovjeka, ne može se usporediti s molitvom pravednog čovjeka, sina grešnika. Stoga, [je On prihvatio] njegovu molitvu, a ne njenu.

(Raši isto, 21)

Izak je bio "čovjek pravedan, sin pravednika". Odgajan je u domu Abrahama i Sare gdje je upijao vrijednosti vjere i svetosti, pravednosti i pravde. S druge strane, Rebeka je bila pravedna osoba, kći opakog čovjeka. Prije nekoliko trenutaka bila je hvaljena kako se izdigla iz degradiranog okruženja u kojem je odgajana. A sada, iz Rašijevih se riječi čini da postoji i drugi način gledanja na ovu situaciju. Čini se da je osoba koja je stekla kvalitetno obrazovanje u prednosti u odnosu nad nekim tko je stekao inferiorno obrazovanje i svojom voljom izabrao pozitivan

put. Ali još uvijek ne možemo a da se ne zapitamo zašto.

Jedan od glavnih vođa pokreta Musar u litavskim ješivama 19. stoljeća bio je čovjek čiji je utjecaj na učenike bio velik, iako njegovo ime danas nije poznato. Mislim na rabina Simhu Zissela Ziva, vođu ješive u malom litavskom gradu Kelmu. Prije Holokausta, on je u duhu pokreta Musar, koji naglašava samopoznavanje i duboku introspekciju, odgojio vrhunske duhovne vođe litavskog židovstva. Bio je poznat kao Alter iz Kelma jedan od njegovih učenika prenio je njegovo tumačenje Rašijevog komentara.

Izak je doista odrastao u domu Abrahama i Sare i stekao je kvalitetno obrazovanje, ali izazov s kojim se on suočio bio je veći od izazova s kojim se suočila Rebeka. Izak je trebao utrti vlastiti put, a ne samo automatski slijediti put svojih roditelja – koliko god pozitivan on bio. Izak je samostalno gradio svoj unutarnji svijet na temelju stečenog obrazovanja. Izak nije nastojao oponašati svog oca niti živjeti po navici. On je koristio alate koje je dobio da definira sebe, da donese prave odluke kroz svijest o sebi, a ne inercijom. A to je, kaže Alter iz Kelma, teže nego učiniti pravi izbor nakon lošeg obrazovanja.

Naša sposobnost da ne funkcioniramo samo po inerciji – da stanemo i damo nešto ozbiljno, neovisno i pošteno razmislimo – ono je što nas vodi do života koji ima vrijednost, dok slijedimo stope našeg patrijarha Izaka.■

Pisac je rabin Zapadnog zida i svetih mjesta.

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

Dok nas smrt ne rastavi!

Nakon teškog moždanog udara, Rabbi Chaim Shmuelevitz, roš ješiva Mirrer Yeshive u Jeruzalemu, nastavio je držati tjedni musar šmues (moralnu besjedu) u ješivi. Stotine studenata naprezale su se da čuju briljantne riječi mudrosti, začinjene anegdotama i aforizmima, koje bacaju novo svjetlo na prastare riječi učenjaka iz davnine.

Ali jedne Paršas Toldos, roš ješiva je zaprepastio svoje slušateljstvo svojom uvodnom napomenom. "Ich gai shtarben!" (Umrijet ću!) objavio je. Hrapavim glasom stalno je iznova ponavljao te riječi. "Ich gai shtarben!" Učenici su problijedili. I dok su se pitali da li pozovu hitnu pomoć i medicinske timove on je iznenada zastao, nasmiješio se i završio svoju misao, "upravo to je Esav (Esau) rekao svom bratu Jaakovu (Jakovu) u ovotjednom odjeljku!"

Doista, transakciji u kojoj se Ezav odriče svog prvorodstva za zdjelu juhe od leće prethodile su upravo te riječi. "Evo, umrijeti ću," povikao je Esav, "pa što će mi pravo prvorodstva?" (Postanak 25:30)

Pomisao na smrt bila je katalizator u Esavovoj odluci da se oslobodi prava prvorodstva i njegovih odgovornosti. Ali zašto? Svi umiru. No, kakve veze je konačan kraj imao s Esavovom odlukom? Zašto je odigrao ulogu u donošenju odluke da li da trampi pravo prvorodstva za zdjelicu juhe od leće? Nije li Esav mogao na Jakovljevu ponudu jednako tako odgovoriti na sljedeći način: "Gle, pravo prvorodstva nosi previše odgovornosti. Što će mi to?"

No, kakve veze s tim ima pojam smrti?

Student Telshe Yeshive jednom je ispričao sljedeći događaj: Zrakoplov kojim je letio Dovid, student Telshe Yeshive, natrag u Cleveland, počeo je prolaziti kroz ozbiljne turbulencije. Mladić je postao prilično nervozan, ali nakon što je vidio da ispred njega sjedi njegov roš ješiva, Rabbi Mordechai Gifter, osjećao se sigurnim. "Uostalom," pomislio je mladić, "s takvim cadikom (pravednim čovjekom) u zrakoplovu, što bi uopće moglo poći po zlu?"

Odjednom se preko razglasa začuo kapetanov glas. "Imamo poteškoća s hidrauličkim sustavom aviona i mogli bismo biti prisiljeni hitno sletjeti. Molim vas da se svi vratite na svoja sjedala, vežete pojaseve i slijedite upute stjuardesa."

Dovid se brzo nagnuo naprijed prema svom Rebbeu. "Možda smo u opasnosti. Imam Tehilim u ručnoj prtljazi. Postoje li neki posebni psalmi ili molitve koje trebam govoriti?"

Rav Gifter je brzo umirio mladića i predložio mu nekoliko prikladnih psalama. Zatim ga je pozvao da se brzo zaveže i pripremi za slijetanje.

Njegov savjet prekinuli su povici izbezumljenog putnika koji je sjedio pokraj Dovida.

"Stjuardeso, brzo! Dođite ovamo! Dajte mi dupli viski s ledom. Neka bude Johnny Walker Blue Label! I neka bude brzo, i napravite ga dobro, jer bi mi to moglo biti posljednje piće prije smrti!"

Chofetz Chaim, Rabbi Yisrael Meir Kagan iz Radina, objašnjava da nam Mišna u Pirkei Avos kaže da se pokajemo jedan dan prije smrti. (Avos 2:15). Očito, oni od nas koji ne znamo kada će taj dan doći, moramo razmišljati i svakodnevno tražiti oprost. Ali katalizator ozbiljnog promišljanja i otrežnjenja je sama pomisao na posljednji trenutak –smrt. Njezino približavanje trebalo bi nas uzdrmati ako ne i probuditi za tešuvu. Esavov pristup je uznemirujuće drugačiji: odbacit ću svaki trag odgovornosti ili duhovnosti, jer, uostalom, sutra bih mogao umrijeti. Njegov epikurejski katalizator razlog je za našu stoičku zabrinutost.

I tako zbog zdjelice juhe od leće, koktela žudnje halapljivo progutanog u trenutku strasti, Esav odustaje od svog svijeta vječnosti. A motivirajući faktor iza njegovog promašaja trebao ga je potaknuti da potraži smisao života.

Pitanje koje si svi moramo postaviti, kada gledamo u mračnu budućnost ili čekamo njen neizbježni dolazak, je pijemo li ili razmišljamo?

Gut šabes ■

Hrabrost ustrajanja

Ovog tjedna čitamo jedan neobičan odlomak iz Izakovog života, zlosutan u naviještanju mnogo kasnije židovske povijesti. Poput Abrahama, Izak je zbog gladi natjeran da ode u Gerar, u zemlju Filistejaca. Tamo, poput Abrahama, osjeća da bi njegov život mogao biti u opasnosti zbog toga što je oženjen predivnom ženom. On se boji da će biti ubijen kako bi Rebeku uzeli u harem kralja Avimeleha. Zato se oni predstavljaju kao brat i sestra. Prevara je otkrivena, Avimeleh je ogorčen, sve se objašnjava i to prolazi. Postanak 26 izgleda poput ponavljanja radnje iz Postanka 20, samo generaciju kasnije.

U oba slučaja, Avimeleh patrijarsima obećava sigurnost. Abrahamu kaže, "Moja zemlja je pred tobom, nastani se gdje god želiš" (Postanak 20,15). Za Izaka zapovijeda, "Tkogod takne ovog čovjeka ili njegovu ženu, bit će kažnjen smrću" (Postanak 26,11). Ipak, u oba slučaja kasnije nailazimo na probleme. U Postanku 21 čitamo o svađi koja je izbila oko bunara kojeg je Abraham iskopao. Abraham se zatim žalio Avimelehu na to što su njegovi sluge zatrpali bunar koji je on iskopao i njih dvojica sklopila su savez. Ipak, kao što sada saznajemo, to nije bilo dovoljno kako bi spriječilo daljnje poteškoće u danima Izaka:

"Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. B-g ga je blagoslivljao te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.

Tada Avimeleh reče Izaku, "Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas."

Tako je Izak otišao odande i nastanio se u dolini Gerar. Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abraha-

move smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna. Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehovot i protumači: "Jer nam je B-g dao prostor da se na zemlji umnožimo."" (Postanak 26,12-22)

Naš odjeljak signalizira jedan od najsmrtonosnijih ljudskih fenomena, antisemitizam

Tri su aspekta ovog odlomka vrijedna velike pažnje. Prvi je nagovještaj onoga što će se kasnije pretvoriti u sudbinu Izraelaca u Egiptu. Avimeleh je rekao, "postao si moćniji od nas." Stoljećima kasnije, faraon kaže, na početku knjige Izlaska, ""Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." (1,9-10). Ista riječ, acum, moć/moćan, pojavljuje se u oba slučaja. Naš odjeljak signalizira jedan od najsmrtonosnijih ljudskih fenomena, antisemitizam.

Antisemitizam je na neki način osobit. Kako je rekao Robert Wistrich, to je najstarija mržnja na svijetu. Nijedna druga predrasuda nije trajala toliko dugo, mutirala toliko ustrajno, privukla takve demonske mitove, ili imala takve razarajuće učinke. No, s druge strane to nije toliko osobito i moramo pokušati razumjeti to najbolje što možemo.

Jedna od najboljih knjiga o antisemitizmu zapravo uopće nije o antisemitizmu, nego o sličnom fenomenu u drugim kontekstima. Riječ je o knjizi Svijet u vatri (pravnice i spisateljice Amy Chua). Njena teza je da svaka zamjetno uspješna manjina privlači zavist koja se može produbiti u mržnju i izazvati nasilje. Sva tri uvjeta su važna. Omražena skupina mora biti istaknuta, jer se inače ne bi izdvojila od ostalih. Ona mora biti uspješna jer joj se inače ne bi trebalo zavidjeti. I mora biti riječ o manjini jer inače ne bi bila napadnuta.

Sva tri uvjeta bila su ispunjena u Izakovom slučaju. On je bio istaknut: nije bio Filistejac, bio je drugačiji od lokalnog stanovništva kao stranac, došljak i netko drugačije vjere. On je bio uspješan: njegovo je sjeme urodilo stostruko, njegova su stada bila velika, i ljudi su mu zavidjeli. I on je bio manjina: samo jedna obitelj usred cijele lokalne populacije. Svi sastojci za pojavu neprijateljstva i mržnje bili su prisutni.

Ima još. Još jedan mudar uvid u uvjete koji potiču uspon antisemitizma dala je Hannah Arendt u svojoj knjizi Porijeklo totalitarizma. Neprijateljstvo prema Židovima postaje opasno ne kada su Židovi jaki, već kada su slabi, kaže ona.

To je duboko paradoksalno jer, naizgled, istina je upravo suprotno. Ista optužba izvire iz reakcije Filistejaca prema Izaku i faraona prema Izraelcima, kao i iz mita izmišljenog krajem devetnaestog stoljeća, znanom kao Protokoli Sionskih mudraca. Ona kaže da su Židovi moćni, previše moćni. Oni kontroliraju resurse. Oni su prijetnja. Oni moraju biti uklonjeni.

Ipak, kaže Arendt, antisemitizam nije postao opasan sve dok oni nisu izgubili moć koju su jednom imali:

"Kada je Hitler došao na vlast, neka područja Njemačke već su bila gotovo u potpunosti slobodna od Židova (a

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

to je bilo tamo gdje su Židovi držali ključne pozicije više od stotinu godina), a njemački Židovi u cjelini su, nakon dugog i stalnog porasta u društvenom statusu i brojkama, toliko brzo padali u brojkama da su statistike predviđale njihovo nestajanje u roku od nekoliko desetljeća."

Isto je bilo i u Francuskoj:

"Afera Dreyfus nije eksplodirala u Drugom carstvu, kada su francuski Židovi bili na vrhuncu svog prosperiteta i utjecaja, već pod Trećim carstvom, kada su Židovi iščezli sa svih važnih pozicija."

Antisemitizam je kompleksan, protejski fenomen jer antisemiti moraju biti sposobni spojiti dva vjerovanja koja su naizgled u sukobu jedno s drugim: Židovi su toliko moćni da ih se treba bojati, a u isto vrijeme su toliko bespomoćni da ih se može napasti bez straha.

Činilo bi se da nitko ne može biti toliko iracionalan da bi vjerovao u obje tvrdnje istovremeno. Ali emocije nisu racionalne, unatoč činjenici da ih se često racionalizira, jer velika je razlika između racionalnosti i racionalizacije (pokušaja da se nađe racionalno opravdanje za iracionalna vjerovanja).

Tako, primjerice, u 21. stoljeću možemo naći: a) zapadne medije koji su gotovo univerzalno neprijateljski usmjereni prema Izraelu, i b) inače inteligentne ljude koji tvrde da te medije kontroliraju Židovi koji podržavaju Izrael: to je ista unutarnja kontradikcija između percipirane nemoći i pripisane moći.

Arendt sažima svoje teze u jednu rečenicu koja njenu analizu povezuje sa tezom Amy Chua. Kaže da je ono što potiče uspon antisemitizma, fenomen "bogatstva bez moći." Upravo je to bila Izakova pozicija među Filistejcima.

Postoji i drugi aspekt našeg odjeljka koji je imao odjeka tokom stoljeća: auto-destruktivna priroda mržnje. Filistejci nisu tražili Izaka da podijeli

svoju vodu s njima. Nisu ga tražili da ih nauči kako je on (i njegov otac) pronašao izvor vode koji oni - stanovnici tog mjesta - nisu pronašli. Nisu ga niti jednostavno zamolili da ode od njih. Oni su "zatrpali" bunare, "napunivši ih zemljom." Taj čin naštetio je njima više nego Izaku. On ih je osiromašio za bunar koji bi u svakom slučaju postao njihov, jednom kada bi glad završila i Izak bi se vratio kući.

Mržnja više uništava onoga tko mrzi nego onoga tko je objekt te mržnje. I u ovom slučaju, također, Filistejci su predskazali ono što će se na kraju dogoditi Izraelcima u Egiptu. U vrijeme pošasti skakavaca, čitamo:

Mržnja više uništava onoga tko mrzi nego onoga tko

mržnje

"Dokle će nam ovaj čovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Gospodu, svome B-gu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast? (Izlazak 10,7)

Oni su zapravo rekli faraonu: ti možda misliš da nanosiš štetu Izraelcima, ali zapravo štetiš nama.

I ljubav i mržnja, rekao je rabi Shimon bar Yochai, "izvrću prirodni poredak" (mekalkelet et hašura). One su iracionalne. One čine da radimo stvari koje inače ne bismo radili. Na današnjem Bliskom Istoku, kao i često prije, oni koji imaju namjeru uništiti svoje neprijatelje, završavaju tako da nanesu ogromnu štetu svojim vlastitim interesima, svom vlastitom narodu.

Treće, Izakov odgovor i danas ostaje točan. Jednom pobijeđen, on pokušava ponovno. On kopa novi bunar; i ponovno doživljava protivljenje. Zato on ide dalje i pokušava ponovo, te na kraju nalazi mir.

Izak je najmanje originalan od triju patrijaraha. Njegovom životu nedostaje Abrahamove drame ili Jakovljeve nevolje. Vidimo u ovom odlomku da Izak sam po sebi nije težio da bude originalan. Tekst je neobično nedvosmislen: Izak je "ponovno iskopao bunare koji su iskopani u vrijeme njegovog oca Abrahama, a koje su Filistejci zatrpali nakon što je Abraham umro, i dao im je ista imena kao što im je dao njegov otac." Normalno je da težimo tome da se individualiziramo na način da se pokušamo razlikovati od svojih roditelja. Činimo stvari drugačije, ili čak i ako ih ne činimo drugačije, dajemo im drugačija imena. Izak nije bio takav. On je bio zadovoljan time da bude karika u lancu generacija, vjeran onome što je njegov otac započeo. Izak predstavlja vjeru u ustrajnost, hrabrost nasljedovanja. On je bio prvo židovsko dijete i on predstavlja najveći izazov židovske djece: nastaviti putovanje koje su započeli naši preci, umjesto da se udaljimo od njega te tako dođemo do njegovog kraja prije no što smo stigli do odredišta. A Izak je, zbog te vjere, bio sposoban postići najnedostižniji cilj - mir - jer nikada nije odustao. Kada je pao, počeo je ponovo. Tako je to sa svim velikim postignućima: jedan dio nosi originalnost, a devet dijelova ustrajnost.

Smatram dirljivim da Izak, koji je prošao toliko kušnji, od vezivanja kad je bio mlad, do rivalstva između svojih sinova kada je bio star i slijep, nosi ime koje znači, "On će se smijati." Možda to ime - koje mu je dao sam B-g prije no što je rođen - znači ono što psalam misli kad kaže: "Oni koji siju u suzama, žeti će u radosti" (Ps.126,5). Vjera podrazumijeva hrabrost da ustrajemo kroz sve prepreke, kroz sve boli, da nikada ne odustanemo i nikada ne prihvatimo poraz. Jer na kraju, unatoč protivljenju, zavisti i mržnji, leži širok prostor, Rehovot, i smijeh, Izak: mir na odredištu, nakon oluja na putu.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks: Hrabrost ustrajanja

Rabbi Berel Wein:

Kontinuitet

Naš je otac Avraham, prema Mišni u Avot, bio provjeravan, kušan, deset puta i nadvladao je sve kušnje. Zanimljivo je da većina komentatora koji opisuju i nabrajaju ovih deset testova ne prepoznaju da je to što je Avraham bio sin Terahov bio jedan od tih testova. Lako si možemo predstaviti kako bi to mogao biti jedan od glavnih testova u njegovom životu. No, Tora uzima u obzir činjenicu ljudske prirode da, na ovaj ili onaj način, svaka generacija nastoji biti drugačija od one prethodne. Nekad je to na dobro, a nekada i nije.

Avraham se razlikovao od Teraha u pozitivnom smislu. Esav se razlikovao od Jichaka na negativan način. Čini se da je veći izazov oponašati i graditi na pozitivnim svojstvima i postignućima svojih predaka.

Jichaku je bio izazov da oponaša svog oca Avrahama, da širi ideju monoteizma u poganskom i nasilničkom svijetu, da ponovno iskopa sve bunare koje je njegov otac iskopao, iz kojih će ponovo poteći oživljujuće vode Tore.

Lakše se pobuniti i odbaciti nego

li nastaviti i nadopuniti. Svijet nikada nije oduševljen ponovnim pregledom starih bunara, čak i ako su se dokazali kao bogati i nepresušni. Prorok Jirmijahu se žalio na nove bunare u kojima zapravo nema vode i na napuštanje starih bunara koji još uvijek obiluju i blagoslovljeni su vodom. Ovo bi bio veliki test za Jichaka, a kasnije za njegovog vlastitog sina Jaakova, u prenošenju Avrahamove ostavštine i stvaranju židovskog naroda.

Veliki dio

današnjeg društva karakterizira obilježje da ne uči iz prošlosti.

Izazov kontinuiteta generacija i njihov odnos jedne prema drugoj bio je unutarnji izazov u židovskom životu kroz sve vjekove naše povijesti. Uvijek smo željeli biti novi i različiti od naših predaka. Svaka nova ideja ili ideal u svjetskoj civilizaciji uvijek je imala židovske pristaše, čak i kad je bilo očito da se zagovaranje tog novog modela ili ideala

kosi s njihovim vlastitim interesom. I jako smo skupo platili sve te monumentalne pogrešne prosudbe i politike. Židovska povijest je prepuna olupina nastalih pod utjecajem tih praznih bunara. I ne-židovski svijet je suučesnik u ovom debaklu. Avimeleh, kralj Filistejaca, svoju tešku moralnu pogrešku koju je učinio s Avrahamovom suprugom, sada ponavlja sa suprugom Jichaka.

Kada je u pitanju židovski narod, veliki dio društva karakterizira obilježje da ne uče iz prošlosti. Netko bi pomislio da je svijet do sada usvojio lekcije o samouništenju koje je antisemitizam donio, a i dalje donosi njegovim zagovarateljima. No, nažalost, nije tako.

Stoljećima su, Filistejci i drugi neprestano sklapali nove mirovne ugovore sa Židovima samo da iznova ožive mržnju i nasilje kao "novu" taktiku u svojem neprijateljstvu prema židovskom narodu. Mi imamo svoje kušnje, ali isto tako ih ima i ne-židovski svijet. Naše je da zadržimo kontinuitet, njihovo je da ga odbace.

Strana 20 Divrej Tora

nim i obiteljskim metodama njihovih roditelja.

Životi naših predaka Jichaka i Rivke, usmjeravanje putem odgoja kojeg su dali svojim sinovima, te njihovi različiti pogledi na njihov dom, predmet su biblijskih komentara kroz stoljeća. U naše vrijeme suvremenim komentarima dominira intenzivnije psihološko razmatranje, čak i tradicionalnih rabinskih komentara. Razlog tome je zbunjujuća dihotomija života i ponašanja koju predstavljaju njihovi sinovi blizanci, Jaakov i Esav.

Uvijek postoji tendencija da se raspravlja o pogreškama roditelja zbog lošeg ponašanja njihovog potomstva. Takav pristup su osnažile teorije psihijatrije i psihologije koje su se pojavile tijekom prošlog stoljeća. Zbog njih postoji pomalo iskrivljena slika onoga što nam je zabilježeno u ovotjednom čitanju Tore.

Tijekom godina, životi, stavovi i riječi Jichaka i Rivke temeljito su bili secirani i analizirani. Ali kao što je to često u životu, mikrokozmos ne odražava uvijek makrokozmos. I odgovor na to što je Esava učinilo Esavom, a Jaakova Jaakovom ne mora se nužno pronaći u obrazov-

Svaka pojedina osoba je osoba za

Uvijek je prisutna tendencija da se zbog lošeg ponašanja potomaka raspravlja o roditeljskim

sebe i ima slobodnu volju. Svi smo mi rođeni s određenim prirodnim sklonostima, i naš zadatak u životu je da ih iskoristimo ako su pozitivne i da ih kontroliramo ih ako su ono drugo. Baš kao što se blizanci rađaju s različitim fizičkim karakteristikama, tako se i njihove prirodne tendencije u životu razlikuju od samog trenutka njihovog rođenja.

Esavova prirodna tendencija bila je da postane čovjek s terena, lovac i osoba predana fizičkoj snazi i nužnom nasilju. Ta prirodna tendencija muževnosti, ponašanje potaknuto aktivnostima i narcisoidan način gledanja na stvari zajedno su učinile Esava onakvim kakv je bio. Imao je mnogo prilika da ovlada i usmjeri svoju osobnost i postupke na produktivne stvari od kojih bi

imali koristi i on i društvo. Na tom se mjestu pojavljuju sloboda izbora i slobodna volja, te one zauzimaju središnje mjesto.

Svijetu su potrebni ljudi s terena. Ne može i ne treba svatko biti onaj koji boravi u šatoru. Međutim, ako ste osoba s terena to zahtijeva sposobnost da se suzdržite od nasilja i da ne ozljeđujete druge. U tom smislu je Esav podbacio. Nije mu to omogućila volja njegovih roditelja, već on sam koji je u potpunosti bio odgovoran za svoje odluke i svoje ponašanje. Kralj David je također bio čovjek s polja, lovac i snažniji od divljih životinja i neprijatelja. Ali njegovu fizičku snagu i dinamičnu prirodu u potpunosti su kontrolirale njegove moralne snage i njegovo traganje za duhovnošću i neprolaznim.

Može biti da je našu vlastitu prirodu, koja je usađena u nas od trenutka rođenja, teško, ako ne i nemoguće mijenjati. Međutim, prirodom svake osobe može se ovladati i usmjeriti je prema pozitivnim ciljevima. U tome leži velika razlika između blizanaca koji dominiraju pričom iz ovotjednog čitanja Tore.■

Jichak i Rivka

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Berel Wein: Kontinuitet

Rabbi Yissocher Frand:

riječ njegova je obveza!

U ovotjednoj parši, Hašem obećava Jichaku: "Umnožit ću tvoje potomstvo poput zvijezda na nebu i dat ću tvome potomstvu sve ove zemlje, i svi narodi svijeta blagosliljat će se tvojim potomstvom. Zato što je Avraham poslušao Moj glas i poštovao Moje mjere zaštite, Moje zapovijedi, Moje odredbe i Moje Tore." (Berešis 26:4-5). Rišonim navode ovaj posljednji pasuk kao dokaz da je Avraham držao cijelu Toru i prije nego što je dana, i zapravo tvrde da je to bila praksa i drugih praotaca. Ramban daje očigledne protuprimjere ovom načelu da su Avos držali cijelu Toru prije nego što je data. Jedna od stvari koje spominje jest da je Jaakov Avinu istovremeno oženio dvije sestre, što je jedna od Torinih arajos (zabranjenih bračnih veza).

U svom poznatom odgovoru, Ramban kaže da su se Avos u potpunosti držali budućih zakona Tore samo u Erec Jisraelu, "jer Tora je B-žji zakon Zemlje", a Jaakovljev istodobni brak s dvjema sestrama završio je prije nego što se Jaakov vratio iz Harana u Erec Jisrael. Ovako svi čitaju ovog poznatog Rambana: On pokušava odgovoriti na pitanje 'Kako je moguće da su Avos držali cijelu Toru prije nego što je data, a Jaakov je ipak oženio dvije sestre?' Ramban odgovara: Njegov brak s njima bio je samo u huc l'Arec!

Rav Yaakov Kamenetsky osporava ovo shvaćanje i tvrdi da to nije ispravno tumačenje ovog Rambana. Rav Yaakov kaže da se pitanje 'Kako je Jaakov mogao oženiti dvije sestre?' ne može postaviti! Razlog za-

što je Jaakov oženio dvije sestre jest to što se obvezao! On je obećao Rohel "oženit ću te." Nakon što je dao riječ Rohel, morao ju je oženiti. Čovjeku nije dopušteno da povuče svoju riječ. Činjenica da su on i drugi Avos držali zakone Tore koji će biti dati u budućnosti bila je samo 'humra' (čin neobvezne pobožnosti s njihove strane). Međutim, ako osobna humra proturječi mojoj riječi datoj nekom drugom, moja riječ mora imati prednost!

Sveti, neka je blagosloven, neće donijeti takala ('nesreću') kroz djela pravednih. Čvrsto je pravilo da Svevišnji ne bi dopustio da cadik posrne

"Nema opravdanja da se dopusti da Rohel pati zbog mojih humra!" Ovo se mora promatrati kao općenito pravilo široke primjene: kada nečije osobno nametnute striktnosti imaju utjecaj na nekog drugog, on se treba odreći svojih striktnosti. Nakon što je Jaakov dao svoju riječ Rohel, nije bilo potrebno mozgati hoće li je morati oženiti. Lavan ga je izigrao i ispalo je da je oženio Leu, ali to ga ni na koji način neće spriječiti da održi riječ koju je dao Rohel.

Dakle, prema Rav Yaakovljevom objašnjenju, što Ramban misli kada kaže da Avos nisu držali cijelu Toru u huc l’Arec? Rav Yaakov objašnjava da Ramban ovom izjavom želi od-

govoriti na drugo pitanje. Znamo da postoji pravilo: Sveti, neka je blagoslovljen, On neće donijeti takala ('nesreću') kroz djela pravednih. Na primjer, ako je cadik ušao u restoran i pojeo biftek i onda se pokazalo da taj restoran prodaje nevela (nekošer meso), komad mesa koji je cadik pojeo nikako ne može biti treife (nekošer). Nebo bi se pobrinulo da nekom drugom kupcu daju nekošer meso. To nije moglo ući u usta cadika, jer je čvrsto pravilo da Svevišnji ne bi dopustio da cadik posrne.

Stoga se Ramban pita, prema Rav Yaakovu Kamenetskom, kako je Svevišnji dopustio da se ovo dogodi Jaakovu? Kako je dopustio Lavanu da ovako izigra Jaakova, ako Svevišnji nikada neće dopustiti da cadik duhovno posrne? Kako je moguće da je Jaakov doveden u situaciju da je 'morao sagriješiti' održavši svoju riječ da će oženiti Rohel (koja mu je sada bila šogorica). Ramban odgovara govoreći da to zapravo uopće nije bila avera (grijeh), jer su oni živjeli u huc l’Arec, a samo bi se u Erec Jisraelu smatralo za aveira da Avos ožene dvije sestre.

Pouka koju možemo izvući iz ovog tumačenja Rambanovog pitanja i odgovora je da je ovo Rav Yaakov Kamenetsky l’šitaso (u skladu s njegovim glavnim etičkim djelovanjem u životu). Životna praksa Rav Yaakova bila je da je data riječ svetinja. Ako je netko dao riječ - to je to! Vrlo je malo stvari koje su iznad nečije riječi, a osobne humre sigurno nisu iznad nečije riječi.

Navest ću dva događaja s Rav Yaakovom (čiji sefer nosi naslov Emes

L’Yaakov) da pokažem kako je on personificirao i ilustrirao ovaj atribut istine i osobnog integriteta tijekom svog života.

Rav Yaakov doživio je svoje devedesete. Pred kraj svog života, počeo je stavljati Rabbeinu Tamov tefilin (koji unutar odjeljaka u tefilinu paršijos ima postavljene drugačijim redoslijedom) uz standardni Rašijev tefilin. Rav Yaakov bio je suštinski Litvanac (litavski Židov). Rođen je u Litvi, odrastao je u Litvi, i učio je u ješivi Slabodka. On je bio punokrvni Litvanac i Misnagid. Misdagdim i Litvanci ne stavljaju Rabbeinu Tamov tefilin (praksa koja prevladava među hasidskim Židovima).

Pa zašto je pri kraju svog života stavljao Rabbeinu Tamov tefilin?

Mnogo godina ranije - pedeset ili šezdeset godina ranije - netko ga je upitao: "Zašto ne stavljaš Rabbeinu Tamov tefilin?" Odgovorio je: "Ne stavljam Rabbeinu Tamov tefilin jer sam Litvanac. Ja sam Misnagid. Mi ne nosimo tefilin Rabbeinu Tama." Čovjek mu je rekao: "Ali, Chofetz Chaim je pred kraj svog života počeo također nositi tefilin Rabbeinu Tama (iako je i on bio Litvanac i Misnagid). Rav Yaakov je rekao nešto u smislu: "Kada budem u godinama Chofetz Chaima, i ja ću nositi tefilin Rabbeinu Tama."

Kad netko ima 25 ili 30 godina, lako mu je reći "Da, kad budem imao 85 godina, stavljat ću Rabbeinu Tamov tefilin." U to vrijeme očekivani životni vijek ljudi sigurno nije bio oko osamdeset ili devedeset godina. No budući da je mladi Rav Yaakov Kamenetsky rekao: "Kada budem u godinama Chofetz Chaima, stavljat ću tefilin Rabbeinu Tama", održao je

svoju riječ. Zato je nosio Rabbeinu Tamov tefilin. Riječ čovjeka je da je se drži.

Drugi incident je sličan ovom. Rav Yaakov Kamenetsky nije jeo 'Gebrokts' (maces koji je upio tekućinu, op.pr.) na Pesah. Sada, i ovo je netipično za Litvance i Misnagdim, koji nisu posebno izbirljivi kod jedenja na Pesah proizvoda od macesa koji su došli u dodir s tekućinom. To je hasidiše minhag. Litvanci općenito jedu kneidlah, maca-brei, maces s maslacem i pekmezom i sve takve dobre stvari.

'teg'. Svaki dan ili svaka dva dana, različiti ješiva bohrim bili bi dodijeljeni drugom domaćinu u zajednici, te bi bili gosti tog kućanstva.

U one dane nije bilo kao što je danas kad za Pesah svi otiđu kućama. Bila su to dobra stara vremena u kojima su muškarci bili muškarci, a ako ste bili u ješivi, bili ste u ješivi godinama bez prekida. Tko je imao novca da putuje tamo i natrag od ješive kući za Jomim Tovim (praznike) i Bein HaZmanim (polugodišta u ješivi)? Tako je ješiva dodijelila različite bohrim da jedu u različitim kućama i tijekom Pesaha.

Rav Yaakov je bio dodijeljen da jede u kući određene osobe. Rav Yaakov, iz kojeg god razloga, nije bio zadovoljan razinom kašrusa u toj kući. Ali što da im kaže? Bilo bi uvredljivo reći "Ne vjerujem vašem kašrusu." Pa što je rekao? Rekao je: "Volio bih doći, ali ja ne jedem Gebrokts!" Uostalom, ovo je bila Slabodka, gdje su gotovo svi jeli Gebrokts. Domaćini su prihvatili njegovo opravdanje. Nisu bili uvrijeđeni i on nije trebao jesti kod njih tijekom Pesaha.

Ali kad je Rav Yaakov jednom rekao: "Ne jedem 'Gebrokts' na Pesah", on nije jeo Gebrokts na Pesah do kraja svog života. Održao je svoju riječ. Kad nešto kažete, morate se držati toga.

Rav Yaakov nije jeo 'Gebrockts'. Dopustio je svojoj obitelji da jedu Gebrokts, ali on sam ga nije jeo na Pesah. Kako je došlo do toga? Rav Yaakov je učio u Slabodki. U to vrijeme u ješivama nije postojala blagovaonica. Pa kako su ješiva bohrim jeli? Postojao je institut poznat kao

To je perspektiva Rav Yaakova u ovom vortu na Paršu. Lako je 'pričati', ali Rav Yaakov Kamenetsky također je i 'činio ono što govori'. Bio je jafe doreš (onaj koji lijepo objašnjava) v'jafe m'kajem (i koji je svoje lijepe riječi uz to provodio u praksi).■

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Čovjekova riječ

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Da li biti bogat znači biti velik?

Ovaj odjeljak bilježi povijesnu borbu između Jakova i Ezava. Borba započinje još dok su u utrobi i nastavlja se sve do danas. Ezav mrzi Jakova, kažu nam rabini. Antisemitizam je bio konstanta u nestalnoj povijesti židovskog naroda.

Jakov, mlađi blizanac, je 'čovjek šatora' - filozof i mislilac. Ezav je, s druge strane, lovac - čovjek svijeta. Ezav prodaje svoje prvorodstvo Jakovu za zdjelu juhe. Prvorodstvo je ezoterično, a juha je mnogo praktičnija. Ne znajući ništa o tome, Izak želi dati prvorodstvo Ezavu. U poznatoj priči, uz Rebekinu pomoć, Jakov nadmudruje Izaka tako da prvorodstvo na kraju pripadne njemu. To je dramatično i napeto štivo.

U ovom odjeljku, piše da je Izak 'postao velik'. Raši, srednjevjekovni komentator, objašnjava da je Izak bio uspješan u svojim poslovnim

pothvatima te da je stoga postao izuzetno bogat.

Ne znam za vas, ali ja se mogu sjetiti mnogo razloga zbog kojih bih nekoga mogao nazvati 'velikim čovjekom', no bogatstvo ne bi bilo jedan od njih. Vrlo mudrog čovjeka bih mogao smatrati velikim. Prave-

Izak nije postao samo bogat, on je postao i velik

dnog čovjeka također. Kao i onoga tko doprinosi promjenama u svijetu. Ali bogatog čovjeka? Što je veliko u vezi s njim? Unatoč tome kako se odnosimo prema bogatim ljudima u našem društvu, imati mnogo novca sigurno nekoga ne čini posebnim?

Ja mislim sljedeće.

Novac je u osnovi potencijal. On najprije znači da si sposoban postići

neke stvari u ovom svijetu. Na dobro ili loše, imati novac znači da možeš učiniti da se stvari pokrenu. Novac ne čini da se svijet okreće. Ali novac kupuje još nešto. Kupuje poštovanje. Ljudi će bogatog čovjeka doživljavati ozbiljno: oni će ga poštovati i cijeniti njegovo mišljenje. To mu također daje prilike da postigne nešto u ovom svijetu.

Bogatstvo je veličina u potencijalu. Bogat čovjek ima veličinu nadohvat ruke, ako ju izabere postići. On može učiniti promjenu u životima drugih, učiniti razliku u svijetu oko sebe - učiniti mnogo dobroga, ako to izabere. Imati novac je velik teret odgovornosti i svatko tko na sebe prihvati odgovornost za taj teret, prihvaća na sebe veličinu. Izak nije imao samo novac; on nije bio samo bogat čovjek. On je bio čovjek koji je na sebe preuzeo odgovornost bogatstva, teret bogatstva. On je novac vidio kako sredstvo kojim može svijet promijeniti na bolje i bio je predan tome da ga koristi na taj način. Kao takav, on nije postao samo bogat, već je također postao i velik.

Svaki bogati čovjek ima isti izboruživati u svom bogatstvu, koristiti ga za vlastite svrhe i za vlastitu čast. Ili gledati na njega kao na sredstvo kojim se može unaprijediti ovaj svijet. Prvo je izbor da budeš mali i beznačajan, drugo je izbor da budeš velik.

Šabat šalom ■

Prevela Anja Grabar

Strana 24 Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Toldos - Čuvajte se navika koje postaju dijelom vaše prirode

Esav, sin Izaka i Rebeke, oženio je dvije poganske hetitske žene, koje su bile izvor boli njegovim roditeljima jer su se odavale obožavanju idola.

Midraš kaže da su Izaka poganski rituali jače uznemiravali nego Rebeku, jer je Rebeka odrasla u domu njezina oca, Labana, koji je bio štovatelj idola. Pošto je bila izložena poganskim obredima u djetinjstvu, Rebeku to nije toliko uznemiravalo kao Izaka, koji je odrastao u Abrahamovom svetom domu.

Iako je Rebeka bila sveta i pobožna žena koja je prezirala poganstvo i obožavanje idola, nju to nije tako duboko pogađalo zbog toga što im je već prije bila izložena. Osjećaj za ono što je odvratno možemo izgubiti ako smo tome izloženi.

Naša su djeca izložena mnoštvu nasilja na televiziji. Bez obzira na njihovo znanje o tome da je nasilno ponašanje pogrešno, oni nisu emocionalno isključeni od toga.

Moramo biti pažljivi u vezi onoga na što se možemo naviknuti.

Milost je to B-žanska, da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je milosrđe njegovo (Tužaljke 3,22)

Drugi način na koji se ovaj redak može prevesti je, "B-žanska je dobrota da mi nismo nikada gotovi."

Magid iz Koznitza je kao dijete bio iznimno krhak i boležljiv. Mislilo se da neće preživjeti djetinjstvo. Većinu svog života proveo je u krevetu,

i bio je toliko slab da često nije mogao pravo ni sjesti kako bi pozdravio one koji su ga posjećivali. Ipak, poživio je do duboke starosti.

Ljude se s ovoga svijeta

“uzima” samo kada su njihove zadaće završene

Magid je jednom otkrio tajnu svoje dugovječnosti. "Nikada si nisam dopustio da budem bez neke zadaće ili zadatka kojeg trebam izvršiti," rekao je. "Ljude se s ovoga svijeta uzima samo kada su njihove zadaće završene. Kadgod sam bio pri kraju jednog zadatka, započeo bih slijedeći; stoga, nisam mogao biti uzet sa ovoga svijeta kad moja zadaća nije bila završena."

Čak i s čisto psihološkog aspekta, Magidova je ideja ispravna. Neki misle da su za nas najzdraviji odmor i relaksacija. Nije točno. U stvarnosti mišići koji se ne koriste skloni su atrofiji, dok oni mišići koje treniramo i stimuliramo postaju jači.

Isti princip vrijedi za čitavu osobu. Kada stalno sebe potičemo da ostvarujemo nove ciljeve, time izbjegavamo apatiju koja vodi k atrofiji.

Postavio sam B-ga pred sobom zauvijek. (Psalmi 16,8)

Kasno jedne noći, rabin Naftali iz Ropschitza otišao je prošetati periferijom grada, gdje je susreo noćnog čuvara i zapodjenuo s njime razgovor. Čuvar je pretpostavio da je rabin Naftali također čuvar i, pošto je primijetio da nije jedan od čuvara iz stalnog sastava, upitao ga je: "Za koga ti dežuraš?"

Rabin Naftali ostao je zapanjen. Shvatio je da su mu misli, dok je ćaskao s njime, u tom trenutku skrenule sa svjesnosti o B-žjoj prisutnosti i potrebe da se uvijek koncentriramo na to da Mu služimo. U čuvarevom pitanju "Za koga ti dežuraš?", rabin je otkrio podsjetnik da se treba vratiti na pravi put. Cadikim za sebe smatraju da su stalno na dužnosti, poput stražara koji je zadužen da štiti živote svojih drugova. Čak i kratkotrajan gubitak opreza rezultira velikim propustima.

Mnogi ljudi misle da se B-gu služi samo za vrijeme molitve ili učenja Tore, ili dok se čine micvos. No već u prvom odlomku Šulhan aruha nalazi se redak kojeg smo gore naveli i objašnjava da ponašanje čovjeka treba regulirati svijest da se uvijek nalazi u B-žjoj prisutnosti i pod budnim B-žanskim okom. Takva će stalna svjesnost osigurati da svaki postupak, bio on velik ili malen, bude usklađen s B-žanskom voljom.■

Strana

Rabbi Dovid Goldwasser:

Ništa nije besplatno

"Vajisrocezu b’kirba – djeca su se borila u utrobi njezinoj." (Berešis 25,22)

Raši tumači da ovaj unutarnji nemir znači da kada bi Rivka prošla kraj bejs medraša Šema i Evera Jaakov bi se uznemirio da izađe; kada bi Rivka prošla pored kuće avoda zara (idolopoklonstva) Esav bi tražio da on izađe.

Moshav Zekeinim M’Baalei HaTosfos citira Talmud (Sanhedrin 91b). Antoninus je upitao Rebija kada jecer hora počinje vladati nad čovjekom –od njegova nastanka kao embrija, ili kada izađa na svijet. Rebi odgovara da on vlada od trenutka nastanka.

Antoninus mu odvrati, "Ako je tako, on bi se bunio u utrobi majke i sve tako dalje. Mora biti da on zavlada kada (dijete) dođe na svijet."

Rebi je potvrdio da Tora doista podupire takvo mišljenje, kao što je rečeno (Berešis 4,7), "Grijeh stoji na vratima."

Slijedom toga, ako on još nije imao jecer hora, teško je razumjeti zašto je Esav pokušavao izići.

Sifsei Kohen napominje da je, zapravo, upravo to bilo pitanje koje je Rivka otišla razjasniti. Ona je znala

da jecer hora vlada nad čovjekom tek kada dođe na svijet, pa je bila zbunjena, kao što pasuk nastavlja: "Ako je tako, zašto mi je tako?" Stoga, je ona postavila pitanje Hašemu.

Antoninus je upitao Rebija

kada jecer hora počinje vladati nad čovjekom – od njegova nastanka, kad je još zametak, ili kada

Hašem joj je odgovorio (Berešis 25, 23), "Dva naroda su u tvojoj utrobi, dva sustava … će se odvojiti…" Zato što će dva djeteta u njoj osnovati dva zasebna naroda, Hašem nije želio da oni stvore bilo kakvu povezanost jedno s drugim u utrobi. Po tome su oni bili jedinstveni, jer čim su bili stvoreni dobili su i jecer hora i jecer tov.

Rav Elya Fisher, u svojoj Sefer Birchas Eliyahu, pita zašto Rebi nije mogao dokučiti zaključak koji je iznio Antoninus? On iznosi zapažanje da Rebi nije mogao razumjeti zlobu i pokvarenost jecer hora. Antoninus, rimski Cezar, poznavao je moć jecer hora jer je on bio potomak Esava. Raši (Avoda Zara 11a) kaže da pasuk

"dva su naroda u tvojoj utrobi" aludira na Antoninusa koji je bio potomak Esava i Rebija koji je bio potomak Jaakova. Bejs Jisroel dodaje da je Antoninus mnogo bolje poznavao moć sitra ahra nego Rebi.

Bejs Jisroel također primjećuje da se sama avoda zara borila s Jaakovom i Esavom. Esav je želio pobuditi i oživjeti jecer hora da vlada čovjekom od trenutka njegovog začetka, dok je još u fazi embrija. Jaakov mu se usprotivio i uspio postići da jecer hora vlada djetetom tek nakon što ono dođe na svijet.

Vidimo da jecer radi svoj posao vrlo rano u životu. Postavlja se pitanje zašto je jeceru potreban tako rani početak – prije nego li osoba uopće prođe fazu ranog djetinjstva?

Michtav M’Eliyahu spominje zanimljivu činjenicu. On piše da jecer posjeduje dvije različite metode djelovanja. Prva je izravnija, i njome jecer potiče tu osobu da počini avero bez odlaganja. Ako ne uspije u tome, tada jecer radi tako da polagano mami tu osobu koja ne brza u grijeh, kao što piše u Talmudu (Šabos 105b), "Danas joj kaže ‘Učini ovo’; sutradan joj kaže ‘Učini ono’; sve dok joj ne predloži ‘Idi i štuj avoda zara’ i ona ode i štuje ih."

S jecerom koji je vladao dok je Esav još bio u utrobi, on je na njega mogao utjecati tako da uđe u kuću avoda zara bez odlaganja, tako da nije morao primijeniti drugu, sporiju, metodu polagano ga uvjeravajući da služi avoda zara.

(nastavak

Talmud nam kaže da se nagon ka zlu prerušava na različite načine –ponekad se pojavljuje u liku pokvarene osobe, a ponekad kao talmid haham; ponekad se predstavlja kao osoba u godinama, a ponekad kao mladić. Stoga nam je često vrlo teško prepoznati da nas progoni jecer hora.

Ovo daje objašnjenje na Jaakovljevo pitanje kada se suočio s Esavovim anđelom (Berešis 32,30). Jaakov je želio znati s kime se to bori, no anđeo se opirao da otkrije svoje ime: "Zašto me pitaš kako mi je ime?" Uistinu, dakle, ako možemo identificirati svog suparnika onda možemo uvidjeti da li se borimo s jecer hora.

Neki je siromah konačno stigao do velikog grada sa svojim smotuljkom prebačenim preko ramena. Prišao mu je jedan šaljivdžija i upitao ga kako je.

Siromah je uskliknuo, "Na putu sam već toliko dana bez imalo hrane, a ti me pitaš kako sam?"

Šaljivdžija mu je odvratio, "Dođi samnom. Ja ću ti dati obilje dobre hrane, topao i udoban krevet s čistom posteljinom, i možeš biti moj gost."

Ovaj je siromah slijedio šaljivdžiju do jednog od najboljih konačišta u cijelom gradu. Tamo su mu poslu-

žili bogati slijed ukusne hrane i pića. Potom su ga otpratili do prostrane i prozračne, prekrasno uređene sobe s velikim udobnim krevetom.

Siromah je tamo proveo nekoliko dana, i kada je bio spreman nastaviti put, sakupio je svoju oskudnu imovinu i pošao ulicom.

Vlasnik konačišta ugledao ga je kako odlazi i povikao: "Kuda si krenuo? Nisi još platio račun!"

Siromah je shvatio da je bio nasamaren. Ostavivši ono što je posjedovao kao garanciju, siromah je lutao ulicama pitajući se što da učini. Krivudajući tako, naišao je na onog istog šaljivdžiju, koji je sada bio sasvim drugačije odjenut. Ne prepoznavši ga, siromah mu je sav u suzama opisao sve svoje caros. Šaljivdžija ga je saslušao i potom mu rekao: "Po svemu sudeći, pao si u ruke neke vrlo pokvarene osobe. Kako god bilo, pošto je tvoja imovina sada u konačištu, zašto ne iskoristiš njihovo gostoprimstvo još neko vrijeme."

Isto tako, tumači Magid od Dubna, jecer se približava osobi kada je mlada i nagovara je da uživa u glupim težnjama olam haze. Kada osoba postane starija i shvati da će morati "platiti" za sva svoja nedjela i gluposti, jecer joj priđe, na drugačiji način i predloži: "Odgovarat ćeš za sva svoja djela ovako i onako, pa onda možeš još malo uživati olam haze."■

s 26. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Ništa nije besplatno

Rabbi YY Jacobson:

Možda Rivka nije htjela obmanuti svog muža, ona je samo htjela

da Jakov pokaže svoju drugu stranu

Ganuti do srži

Krvoproliće koje su u južnom Izraelu orkestrirali Hamas i Iran u subotu 7. listopada 2023., na Simhat Toru, probudilo je nešto kod svakog pojedinog Židova koji je bio uspavan. Radost neprijatelja u klanju židovskih beba podsjetila nas je da to nema nikakve veze s okupacijom, kolonizacijom, apartheidom ili bilo kojim drugim mitom. To je bila manifestacija utjelovljenog zla koje žudi za uništenjem svakog pojedinog Židova. Da je Hamas uspio u svojoj namjeri, on bi s radošću svakodnevno izvodio ovaj mini-holokaust, sve dok svih 6,6 milijuna Židova u Izraelu ne bi beživotno ležalo.

Svaki Židov koji danas živi osjeća potrebu odgovoriti. Naravno, moramo se braniti na sve moguće načine, moramo podržati Izrael i naše vojnike svakim djelićem našeg bića ohrabrujući ih da ispune svoju moralnu povijesnu dužnost eliminacije svakog traga krvožednog zla. Naravno, moramo podići moral naše braće i sestara u Izraelu i diljem svijeta kroz neviđeni izljev podrške, ljubavi i jedinstva, kao nikada prije.

Ali postoji nešto više.

Uzimanje blagoslova

Braća blizanci Jakov i Esav (Jaakov & Eisav) lajtmotiv su ovotjednog odjeljka Tore, Toldos.

Rebeka (Rivka) voli Jakova (Jaakova), dijete koje živi u šatorima; dok je Izak (Jichak) volio Ezava (Eisava), "vještog lovca, čovjeka polja". Kako se priča razvija, Izak stari i oči mu se zamagle. On izrazi želju da

blagoslovi svog voljenog sina Ezava prije nego što umre. Dok Ezav odlazi u lov na očevu omiljenu hranu, Rebeka poziva svog sina Jakova i upućuje ga da ode uzeti očev blagoslov. Ona odijeva Jakova u Ezavovu odjeću, pokriva mu ruke i vrat kozjom kožom kako bi simulirala osjet kože njegovog dlakavijeg brata, priprema slično jelo i šalje Jakova ocu s hranom. Tora navodi njene riječi:

A sada, sine moj, poslušaj moj glas, što ti zapovijedam.

Idi sada k stadu i uzmi mi odandje dva odabrana jarića, a ja ću od njih pripraviti ukusna jela za tvoga oca, kako on voli.

Tako se Jakov približi Izaku, ocu svome, on ga opipa i reče: "Glas je glas Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove."

Jakov prima očeve blagoslove za "rosu neba i pretilinu zemlje" te vlast nad bratom. Kad se Ezav vratio s hranom, bilo je prekasno. Jakov je već dobio blagoslove.

Misterije

Ovo je duboko složena pripovijest, ili da parafraziram Winstona Churchilla koji je za Rusiju rekao, "zagonetka umotana u misterij unutar enigme".

Ovo je pet najgromoglasnijih pitanja. Kako su si Izak i Rebeka dopustili da se toliko međusobno udalje u svojoj percepciji njihove djece, da je Izak favorizirao Ezava, a Rebeka inzistirala da Jakov dobije blagoslove? Zašto bi radije obmanula svog muža nego razgovarala s njim?

Zašto se Jakov poslužio lukavstvom i potajom kako bi prevario brata koji ništa nije sumnjao? Kad Izak otkrije trik, čini se šokiranim i zbunjenim. Zašto nikada nije ukorio svoju ženu ili sina?

I konačno, kada je Jakov ušao u Izakovu odaju i njegov otac ga je opipao, Izak je izjavio: "Glas je glas Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove." Jasno je da je Izak prepoznao da ovaj čovjek ima Jakovljev glas. Pa zašto mu je dao blagoslove? Zašto nije istražio tko je osoba koja stoji pred njim?

Ponuđeno je na desetke interpretacija. Danas želim predstaviti jednu (od mnogih mogućih) perspektivu to je izniman uvid koji je predstavio pokojni rabin Yosef Dov Soloveitchik (1903.-1993.).

Izakov pepeo

Izak je bio prva osoba koja je rođena kao Židov. U najvažnijem trenutku svog života, ležao je na žrtveniku, vezan, čekao da bude žrtvovan. Bio je svega nekoliko trenutaka

udaljen od smrti. Tek u jedanaesti sat anđeo je zapovjedio Abrahamu: "Ne spuštaj ruku na dječaka."

U tom trenutku dok je ležao na žrtveniku, Izak je shvatio veličinu žrtve koju će židovsko postojanje zahtijevati. Znao je da će biti Židov biti daleko od jednostavnog podviga. Njegov narod podnijet će vatru i vodu. "Vatra nas neće spaliti; voda neće nas potopiti", glasi poznata ruska hasidska pjesma. Ali zaista se radi o vatri i vodi! Opstanak Židova nikada se ne bi trebao uzimati zdravo za gotovo. "U svakom narašataju oni ustaju protiv nas da nas unište", kažemo u Pashalnoj Hagadi, "i B-g nas spašava iz njihovih ruku."

Misija

To bi mogao biti jedan od razloga zašto je Izak imao poseban afinitet prema Ezavu: "A Izak je volio Ezava jer je [njegova] igra bila u njegovim ustima", navodi Tora. "Ezav je bio čovjek koji je razumio lov, čovjek polja, dok je Jakov bio bezazlen čovjek, stanovao je u šatorima", govori nam Tora. Izak je shvatio da će Židov, kako bi preživio, morati "prebivati u šatorima" učenja i molitve, boraviti u tvrđavama duha, u rezidencijama moralne kontemplacije i etičkih istraživanja, usklađenih s B-gom, izvorom života, ali morat će naučiti i kako loviti u polju, kako uzeti oružje u ruke i boriti se s okrutnim agresorima na stratištima surovog terena. Po riječima Talmuda: "Onaj koji dođe da te ubije, ti njega ubij prvi."

Ne radi se samo o sigurnosti. Misija Židova je transformirati fizički i materijalni svijet u božansko prebivalište. Da bi to postigao, on mora stupiti u stvarni svijet i utjecati na

njega. On mora ući u otvorena polja društva i živjeti ponosno kao Židov, da unese pobožnost i svetost u ovozemaljsko, da spoji nebo i zemlju.

Savršeno partnerstvo

U Izakovom umu, partnerstvo između blizanaca Ezava i Jakova jamčit će vječni narod. Jakov će dati ljudima svoju dušu, duh, savjest i moralni GPS, njegovu B-žansku srž, ali Ezav će biti zadužen za "polje", on će postati posrednik Jakovljevog duhovnog svjetla i ljubavi u našem fizičkom svijetu, stojeći na straži protiv neprijatelja koji žudi uništiti dobrotu, moralnost i svetost u našem svijetu.

Tragedija je, naravno, bila u tome što Ezav sebe nije vidio kao Jakovljeva partnera. Njegova materijalna moć, lovačke vještine i manevriranje terenom odvojeni su od njegove duhovne, duševne srži. Tijelo mu je bilo odvojeno od duše. "I Ezav je došao s polja i bio je iscrpljen." Duša mu je bila iscrpljena jer se osjećala prazno. Žudio je osvojiti cijelo "polje", posjedovati svijet, ali nije posjedovao sebe; ostao je iznutra istrošen, emocionalno iscrpljen, odvojen od vlastitih duhovnih korijena. Njegov unutarnji svemir bio je u kaosu, uznemiren i mahnit. Izak je čeznuo

da Ezavova ogromna snaga bude iskorištena da umiri njegovu dušu i postane partner Jakovu. On želi blagosloviti, osnažiti i uzdignuti Ezava.

Rebekina vizija

Rebeka, židovska majka, je ta koja razumije na što poziva taj trenutaki na što poziva povijest. "Sada, sine moj, poslušaj moj glas, slušaj što ti zapovijedam. Idi sada k stadu i uzmi mi odandje dva odabrana jarića, a ja ću od njih pripraviti ukusna jela za tvoga oca, onako kako on voli." Dragi moj Jakove! Vrijeme je da napustiš svoje šatore učenja i izađeš u polje (gdje su koze). Vrijeme je da naučiš kako na sebe odjenuti Ezavove plašteve i opremu da se suprotstaviš neprijatelju koji bi mogao doći ubiti te. Naravno, tvoji šatori za učenje i molitvu ostat će tvoj vječni kompas, oni će navoditi tvoj put poljem i usmjeravati tvoje kretanje u vanjskom svijetu, tvoja vjera i duhovna autentičnost bit će temelj tvog uspjeha. Ali biti usidren u B-gu znači da ponekad moraš izići van i zaštititi svoju djecu, suprotstavljajući se svojim neprijateljima s nepokolebljivom odlučnošću. Nikada se ne smiješ ispričavati zbog svoje moralne dužnosti da slomiš svog nepri-

(nastavak s 28. stranice) Rabbi YY Jacobson: Možda Rivka nije htjela obmanuti svog muža...

jatelja i nikada ne smiješ dopustiti da te tvoja visoka osjetilna percepcija za lažni moral i etiku pretvori u boksačku vreću svijeta. Ako postoji i najmanja šansa da je neko od tvoje djece u opasnosti, ti moraš krenuti u ofenzivu i učiniti da se tvoj neprijatelj uplaši za svoj život.

Dragi moj Jakove! Ti prezireš nasilje, gnušaš se sukoba i nikada ne odustaješ od sna o miru. Mi smo ljudi knjige, a ne mača. Ali Jakove, postoji vrijeme u povijesti kada moraš ratovati, da bi tvoja djeca živjela. David će se morati suprotstaviti Golijatu, u staroj Perziji, tijekom Hamanovih edikata, Židovi će se morati uključiti u moralno nasilje kako bi se borili protiv svojih krvožednih neprijatelja. U danima Hanuke, Židovi će ponovno morati uzeti oružje u ruke kako bi spasili svoj narod i vjeru. Uvijek iznova, Židovi će morati naučiti kako da uzvrate udarac. U lipnju 1967., i mnogo puta prije i poslije, Izrael će morati voditi rat kako bi spasio opkoljeni narod od neprijateljskog pokušaja da nas uništi. Nakon Simhas Tore 5784. jasno je da su suzdržanost koju je Izrael demonstrirao tijekom posljednjih desetljeća i svi kompromisi koje je napravio doveli samo do rata i nasilja. Churchillove riječi iz 1940. o nacistima primjenjive su na užasan nedostatak vizije Izraela u pogledu njegovih susjeda: "Svatko se nada da će, ako dovoljno nahrani krokodila, krokodil njega pojesti posljednjeg. Svi se nadaju da će oluja proći prije nego što dođe red na njih da ih pomete. Ali jako se bojim da oluja neće proći. Ona će bjesnjeti i hučati sve glasnije, sve šire."

Želimo li mrtve Židove koji se smatraju etičnima, ili žive Židove

koje će UN i drugi neupućeni mrzitelji Židova zauvijek osuditi?

Dragi moj Jakove - rekla je njegova majka - jednog dana će Ezav i Jišmael postati tvoji partneri. Jednog dana će Mošijah doći - i neka to bude brzo, u naše dane - i vratit ćeš se u svoje šatore duhovnog zanosa, jer će "duh nečistoće biti uklonjen sa svijeta", a cijela će "zemlja biti ispunjena B-žanskom sviješću kao što vode prekrivaju more." Doći će vrijeme kada će, prema riječima Izaije (2:4), "On [B-g] suditi između naroda i riješiti sporove za mnoge narode, i oni će svoje mačeve iskovati u raonike i svoja koplja u srpove; narod neće dizati mač na narod, niti će se više učiti ratu."

Ali do tog veličanstvenog dana, moj dragi Jakove, ti knez od B-ga, čovjek mudrosti, poštenja i vjere moraš se odijevati kao Ezav, moraš na sebe staviti njegovu opremu. Jer tvoj neprijatelj je brutalan, nemilosrdan i krvoločan. Sve dok se povijaš, međunarodna zajednica suosjeća s njegovim ubilačkim planovima. Svijet poštuje Židove koji poštuju sebe, svoju vjeru, svoju povijest i svoju Toru, svijet se divi Židovima koji se ne boje učiniti sve što je potrebno da zaustave nemoralno nasilje i krvoproliće. Svijet želi snažan Izrael koji

pokazuje nepokolebljivu moralnu jasnoću kako bi eliminirao svaki i posljednji trag zla i terora.

Polje koje zrači svjetlom

Jakov posluša. Uči kako ući u polje. Uči oblačiti Ezavovo ruho. A kada uđe u odaje svoga oca, dogodi se nešto izvanredno.

I reče [Izak]: "Posluži mi [to] da jedem od divljači svoga sina, tako da te moja duša blagoslovi." I posluži ga, i on je jeo, i donosio mu vina, i on je pio.

A njegov otac Izak mu reče: "Molim te, priđi bliže i poljubi me, sine moj."

I priđe bliže i poljubi ga, a on osjeti miris njegovih haljina, i blagoslovi ga, pa reče: "Evo, miris moga sina je kao miris polja, koje je blagoslovio Vječni!

Izak kaže svom sinu da je njegov miris, miris polja koje je blagoslovio

B-g. Ezav je bio čovjek polja. Jakov nije bio. Ali kada je Jakov bio prisiljen ući u polje - ući u materijalnu, fizičku i zemaljsku stvarnost u kojoj Ezav živi i uspijeva, kada je Jakov prisiljen naučiti koristiti pušku i voziti džip, kada je Jakov prisiljen voditi rat za preživljavanje, kada je Jakov prisiljen živjeti i djelovati u ve-

(nastavak s 29. stranice) Rabbi YY Jacobson: Možda Rivka nije htjela obmanuti

s

ćem svijetu – on ima "miris polja, koje je Vječni blagoslovio!" To nije polje koje uzrokuje iscrpljenost i usamljenost, to je polje koje zrcali sjaj B-žanskog. Jakovljevo polje ispunjeno je svetošću, skladom i duhovnom dubinom. Jakov Ezavove plašteve i poziv prožima svetošću. Jakovljevo polje nije mjesto vulgarnosti i grubosti; to je B-žji vrt. Jakov u jednoj ruci drži svoju knjigu, a u drugoj plug; njegova knjiga u jednoj ruci i njegov mač u drugoj shvaćajući da i materijalno pripada jedinstvu B-žanskog. Kao što Mojsije kaže svom narodu: "Jer Vječni, vaš B-g, ide usred vašeg tabora, da vas izbavi i da pred vama preda vaše neprijatelje. Stoga će vaš tabor biti svet…"

Integrirani Jakov

Izak, konačno, priznaje mogućnost da će Jakov ispuniti svoju zadaću, čak i dok Ezav još nije spreman služiti kao partner. "Tako se Jakov približi Izaku, ocu svome, on ga opipa i reče: "Glas je glas Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove." U ovom trenutku Izak je doživio tu čudesnu sintezu u svom djetetu.

Njegov glas je Jakovljev glas glas Tore, mudrosti, duhovne istine, pravde, suosjećanja, etike, svete plemenitosti i moralnih vrijednosti. To je "Yiddishe Shtime", glas jidiškajta. "Ali ruke su ruke Ezavove " - ovaj isti dječak sposoban je suprotstaviti se okrutnom neprijatelju nepokolebljivom odlučnošću, nepokolebljivom moralnom jasnoćom, nesputanom odlučnošću i nepokolebljivom snagom da sačuva svoj život. Njegov um, srce i duša bit će definirani Torom, a kada dođe vrijeme za to, znat će izaći i promijeniti svijet.

Naravno, kad židovska zemlja ima dovoljno ljudstva da se bori protiv neprijatelja na bojnom polju, velika je i božanska zasluga za vojsku i zajednicu dopustiti Židovima da se u potpunosti posvete proučavanju Tore - žili kucavici našeg naroda. Oni Židovi koji dan i noć sjede i proučavaju Toru daju duhovnu zaštitu i božanski blagoslov vojsci, narodu i zemlji. Ali ako je potrebno više ljudstva, velika je micva za svakog sposobnog Židova da uzme oružje i ode u borbu kad neprijatelj napadne. A što se tiče rata, Tora kaže: "Vaš će logor biti svet," budući

da je vaša puška sastavni dio vaše duhovne svetosti.

Doista, početak Izakovih blagoslova Jakovu glasi: "I neka ti Vječni dade od rose nebeske i [od] pretiline zemlje i obilja žita i vina." Blagoslivlja ga ne samo nebeskom rosom nego i pretilošću zemlje. On ga ovlašćuje ne samo da bude svet na nebu, nego i da donese svetost na zemlju. Da ne bježi od svoje moći da osvoji zemlju i dovede B-ga na zemlju.

Probudite se!

Važnost za naše vrijeme je očita. Židovski narod ponovno se suočava sa zakletim neprijateljem. Ono na što su Hamas i njegovi pristaše ciljali nije bio samo komad zemlje, već cijeli narod. Ponovno smo se suočili sa silom zla i dijaboličnom mržnjom koja žudi da uništi B-žji vječni narod.

U takvom trenutku, naš odgovor mora biti: Budimo Židovi onako kao što nismo bili nikada prije u povijesti, i budimo ujedinjeni kao nikada ranije! Jakovljev glas ostaje naša najveća moć – glas izučavanja Tore, glas molitve, glas proslave micvos i judaizma. Zbog toga smo danas ovdje, 3300 godina nakon našeg nastanka i 3300 godina nakon što nas se gotovo svako Carstvo pokušalo riješiti.

Postanimo najveličanstveniji Židovi ikada, proučavajući što znači biti Židov i živeći to. Punih 16 milijuna Židova čeka zapovijed da krenu na marš. Svatko od nas treba upotrijebiti svoj utjecaj kako bi nadahnuo našu braću i sestre da počnu živjeti judaizam u svom svakodnevnom životu, i započnu s je-

(nastavak

30. stranice) Rabbi YY Jacobson: Možda Rivka nije htjela

dnom micvom.

I u ovom trenutku nemojmo zaboraviti svoju moralnu dužnost da se poslužimo "Ezavovim rukama". Moralna obveza Izraela je eliminirati teror nepokolebljivom snagom, bez ugrožavanja naših vojnika. Moramo se zaštititi. Svaka sinagoga, svaka škola, svaki židovski centar i svaka židovska zajednica moraju jamčiti najvišu razinu fizičke i duhovne sigurnosti. Ne minimalne sigurnosti, već maksimalne razine sigurnosti.

Iako ne tražimo ratove, mi smo narod koji voli mir, traži mir, te poštuje i voli sve ljude, ako nas netko napadne, moramo odgovoriti svom snagom. "Onaj koji je milostiv prema okrutnima postaje okrutan prema onima koji zaslužuju milost", kažu naši učenjaci.

Meir Uziel, izraelski komičar (i unuk bivšeg sefardskog glavnog rabina Ben Tziona Uziela), jednom se našalio: U natjecanju za Miss Etičnosti među 200 nacija svijeta mi smo uvijek na posljednjem mjestu, budući da smo jedini koji se pojave!

Pouke iz holokausta

Pokojni izraelski premijer Menachem Begin jednom je napisao:

"Vjerujem da su pouke holokausta ovo. Prvo, ako neprijatelj našeg naroda kaže da nas želi uništiti, vjerujte mu. Nemojte sumnjati u njega ni na trenutak. Nemojte to omalovažavati. Učinite sve što je u vašoj moći da mu uskratite sredstva za izvršenje njegove sotonske namjere. (Napomena: mjesec dana kasnije, Begin je poslao izraelske zračne snage da unište iračko nuklearno postrojenje u Osiraku.)

"Drugo, kada je Židov bilo gdje u svijetu ugrožen ili napadnut, učinite sve što je u vašoj moći da mu priteknete u pomoć. Nikada nemojte zastati i pitati se što će svijet misliti ili reći. Svijet nikada neće žaliti poklane Židove. Svijet možda neće nužno voljeti borbenog Židova, ali svijet će ga morati uzeti u obzir.

"Treće, Židov se mora naučiti braniti. On mora uvijek biti spreman za svaku prijetnju.

"Četvrto, židovsko dostojanstvo i čast moraju biti zaštićeni u svim okolnostima. Sjeme židovskog uništenja leži u pasivnom omogućavanju neprijatelju da nas ponizi. Jedino kada neprijatelj uspije duh Židova pretvoriti u prah i pepeo u životu, on Židova može pretvoriti u prah i pepeo u smrti. Za vrijeme Holokausta, nakon što je neprijatelj ponizio Židove, gazio ih nogama, podijelio ih, prevario, nanio im patnje, natjerao brata na brata, tek tada ih je mogao dovesti, gotovo bez otpora, do vrata Auschwitza. Stoga, u svakom trenutku i bez obzira na cijenu, čuvajte dostojanstvo i čast židovskog naroda.

Begin je propustio jednu točku, što se nažalost pokazalo uzrokom takve slabosti u Izraelu. Da bi Izrael zadržao svoju moć odvraćanja, on mora biti uvjeren u svoje moralno pravo, u svoju duhovnu misiju u ovom svijetu, u svoju sudbinu kao B-žji narod. Svaki Židov mora znati istinu da je cijela zemlja Izrael naš vječni dom, B-žji dar Židovskom narodu. Tek kad je glas, glas Jakovljev, njegove će ruke moći zadati udarac koji treba. Bez toga, Jakov se ispričava, postaje slab, krhak i doživljava ga se kao nekoga koga se uz dovoljno pritiska, laži i terora može poraziti.

Danas Jakov mora pojačati svoj glas i mora navući Ezavove rukavice kako bi eliminirao apsolutnom snagom i odvraćanjem svaki trag terora iz svoje sredine.

Neka B-g blagoslovi Izrael i cijeli židovski narod, neka B-g zaštiti i oslobodi naše taoce, neka B-g zaštiti naše svete vojnike, neka nam B-g da odlučnost koja nam je potrebna da se prestanemo sklanjati i počnemo pokazivati autentičnu snagu. I neka B-g donese izbavljenje našem narodu, našoj zemlji i našem svijetu, sada, Amen!■

(nastavak s 31. stranice) Rabbi YY Jacobson: Možda Rivka nije htjela obmanuti svog muža...

Rabbi Chanan Morrison, Rav Kook Torah:

Iskorištavanje moći Ezava

Malo toga nam je poznato o rođenju većine biblijskih ličnosti. Ipak, Tora detaljno opisuje rođenje Jakova i Ezava te kako su obojica dobila imena.

"Prvi je izašao crvenkast, dlakav poput krznenog ogrtača. Dali su mu ime Ezav. Njegov brat je tada izašao, držeći rukom Ezava za petu. Nadjenuo mu je ime Jakov.". (Post 25,25-26)

Ime Ezav znači "načinjen" ili "dovršen". Ezav je od prvog dana bio pun snage i energije. Ime Jakov (Jaakov) odnosi se na činjenicu da se držao za Ezavovu petu (ekev). Kasnije, Jakov je po drugi put dobio ime; i ovdje se njegovo ime odnosi na njegov odnos s bratom Ezavom. Noć prije susreta s Ezavom, on se bori s tajanstvenim strancem. Ovaj stranac - prema nekima, Ezavov anđeo čuvar - obavještava ga:

"Neće ti ime više biti Jakov, nego Izrael. Borio si se s anđelima i ljudima i pobijedio si" (Post 32,29).

Koje je unutarnje značenje Jakovljevih imena? Koje je značenje njegovog hvatanja za Ezavovu petu? Zašto ima dva imena?

Obuzdavanje nasuprot kontroli

Kao što u svijetu postoje i pozitivne i negativne sile, tako je i svaka osoba spoj pozitivnih i negativnih osobina. Međutim, nama su potrebne ove negativne sile; bez njihove snage i vitalnosti mnogim ciljevima i težnjama nedostajalo bi potrebne energije da ih se ostvari.

Ezav predstavlja one sirove, niske sile u svijetu. Njegov crvenkasti ten ukazivao je na nasilnu i brutalnu prirodu njegove osobnosti. Jakov nije spriječio Ezava da dođe na svijet; na kraju krajeva, svijet treba Ezava i njegovu sirovu moć. Umjesto toga, Jakov se držao za petu Ezavu, zadržavajući ga. Ime Jakov odnosi se na ovaj vid obuzdavanja, zauzdavanja žestokih sila.

Međutim, u konačnici, naš cilj nije da tek obuzdamo te negativne sile. Mi težimo za tim da steknemo kontrolu nad njima i iskoristimo ih, poput brane hidroelektrane koja koristi ogromnu energiju divljeg vodopada za proizvodnju električne energije. Na primjer, Talmud nam kaže da bi osoba koja ima krvožedne sklonosti trebala postati šohet (obredni koljač) ili mohel, sublimirajući tako svoju nasilnu prirodu u plemenite svrhe. Ova težnja za nečim višim predstavljena je

Jakovljevim drugim imenom, Izrael, koje dolazi od korijena riječi sar, što znači "vladati".

Ime Jakov je prikladno kada su Židovi u dijaspori. Ondje oni služe kao moralna savjest za djelomično ograničavanje divljih i nasilnih sila u svijetu. Ali kada su otkupljeni i žive u svojoj zemlji, Židovski narod je u stanju postići višu razinu, Izrael. Tada oni imaju priliku pokazati kako narod može iskoristiti svoje materijalne mogućnosti za konstruktivne i etičke ciljeve. (Zlato iz zemlje Izraela, str. 58-59. Prilagođeno iz Ein Eyah tom I, str. 68) Psalam 115: Zemlja nam je povjerena Edenski vrt

U kojoj mjeri trebamo biti dio ovog svijeta i uživati u njegovim blagodatima?

Za ovo nalazimo dva pristupa. Jedno je stajalište da svu svoju energiju trebamo usmjeriti na duhovni rast. Materijalni život - jedenje, spavanje i tako dalje - samo je sredstvo za postizanje naših ciljeva prosvjetljenja i svetosti.

Prema ovom pristupu, trebali bismo se što manje baviti svjetovnim stvarima. Trebali bismo ograničiti svoje svjetovne aktivnosti na ono što nam je potrebno za postizanje naših duhovnih ciljeva.

Ovaj stav, da svoje živote trebamo posvetiti našim najvišim duhovnim težnjama, izražen je u stihu,

" "Zemlja i sve što ona sadrži B-žja je, svijet i njegovi stanovnici." (Psalam 24,1).

Ali u 115. poglavlju, psalmist objavljuje puno drugačije gledište:

"

"A nebesa, nebesa su B-žja; ali zemlju je On povjerio čovjeku." (115:16)

Zemlja nam je povjerena na brigu. Ovo sugerira da postoji unutarnja vrijednost u korištenju naših talenata za kultiviranje i razvoj fizičkog svijeta.

Koji je pristup ispravan?

Prije i poslije berahe

Učenjaci su zapazili kontradikciju između ova dva stiha. Pružili su elegantno rješenje, objašnjavajući da se svaki stih odnosi na drugu situaciju:

"‘Zemlja i sve što ona sadrži je B-žje’ - ovo je prije nego što čovjek izgovori blagoslov. ‘Zemlju je On povjerio čovjeku’ – to je nakon što je čovjek izgovorio blagoslov." (Berahot 35)

Prije uživanja u ovom svijetu – zagriza u slatku jabuku, mirisanja mirišljave mirte, promatranja prostranog oceana - rabini su odredili da treba izgovoriti beraha, "blagoslov nad uživanjem".

Ovu talmudsku izjavu možemo razumjeti na jednostavan, legalistički način: kazivanje blagoslova je mehanizam koji nam dozvoljava da uživamo u zadovoljstvima ovoga svijeta. Ali Rav Kook je objasnio da sustav berahot ukazuje na to kako se trebamo odnositi prema fizičkom svijetu. A dva stiha se odnose na različite faze u tom odnosu.

Prije izgovaranja blagoslova još nismo otkrili duhovno svjetlo koje određeni fizički užitak pruža. U ovoj fazi, trebali bismo priznati da je "Zemlja i sve što ona sadrži B-žje." Od svijeta možemo uzeti samo minimum koji nam je potreban.

Ali nakon blagoslova - nakon što smo razmislili o prirodi ovog fizičkog užitka i prepoznali duhovnu dobrobit povezanu s njim - uključenost u ovaj užitak neće spriječiti naše duhovne težnje. Naprotiv, uzdići će ih. Zahvalnost za materijalne blagoslove

Ako ne prepoznamo unutarnju vrijednost razvoja fizičkog svijeta, ako nismo svjesni duhovne dobrobiti prisutne u svakom materijalnom predmetu, tada će uključenost u materijalna pitanja samo uniziti duh. Ali ako smo svjesni vrijednosti kultiviranja svijeta, cijenimmo njegov napredak prema višem, pravednijem stanju, tada možemo priznati doprinos onih koji rade na materijalnom napretku svijeta. Takav stav služi za širenje naših horizonata i obogaćivanje naše duhovne vizije.

Iz tog razloga Tora govori o svjetovnim nagradama: daždu blagoslova, obilju usjeva i materijalnom bogatstvu. Ako fizički napredak svijeta samo umanjuje naš duhovni napredak, zašto obećavati takve nagrade? Ovo uči da fizičko bogatstvo može nadopuniti duhovni rast - kada ljepota i zadovoljstvo služe unapređenju naših duhovnih težnji.■

(Preuzeto iz Ein Eyah tom II, str. 172)

Rabbi Shlomo Carlebach:

(nastavak iz prošlog broja)

Ketuba (bračni ugovor)

Midraš kaže da je Tora pisana crnom vatrom na bijeloj vatri. Bijela vatra je kad je sve jasno. Crna vatra je kada je sve u tami. Zamislite da uzmem komad bijelog papira i počnem pisati slova. Netko tko ne zna slova rekao bi: "Zašto stavljaš toliko tamnog na bijeli papir?" Ja kažem: "Ne razumiješ. Ja pišem svete riječi." Ponekad smo pomalo ljuti na B-ga i mislimo: "Zašto stavljaš toliko tame na nas?" Ali kada je sve gotovo mi shvatimo da je B-g pisao sveta slova. Mi blagosiljemo hasana i kalu da bi oni umjeli čitati crnu vatru i bijelu vatru. Mi ih blagosiljemo da bi oko njih uvijek bila bijela vatra, jer slovo ne može živjeti bez bijele vatre. Židov ne može živjeti bez bijele vatre. Sveti Šabos nas je uzdržao da nastavimo dalje i uz svu mračnu vatru. Šabos je samo bijela vatra.

Molitva je bijela vatra. Imati kućicu u kojoj volite jedan drugoga je prava bijela vatra. Na toj bijeloj vatri Hašem piše lijepe riječi, svete riječi.

Hasan obećava u ketubi: "Ja ću raditi i čuvat ću te i hraniti ću te i uzdržavat ću te." To znači "Ja ću hraniti tvoje tijelo i uzdržavati tvoju dušu s Istinom."

Sveti Strelisker je bio vatren, ali prije nego što se oženio bio je sveti prosjak. On je bio običan sluga u kući bogataša, a njegova je buduća supruga bila kućna pomoćnica, brisala je podove. Nitko nije znao koliko su oni bili sveti, najsvetiji od svetih. Konačno ih je bogati čovjek vjenčao. Bilo je to malo vjenčanje. Siguran sam da je tamo bilo deset svetih prosjaka, a možda trideset i šest skrivenih cadikim, ali službeno tamo je bio samo bogati čovjek i nekoliko rabina. Pod hupom su pročitali ketubu i sedam blagoslova, i čim je vjenčanje završilo, sveti je Strelisker zgrabio svoju ženu, skočio u kola i htio otići. Ljudi su ga pitali: "Zašto žurite? Pripremili smo vam malu zakusku." On je rekao: "Nemam vremena, jer dok ste u ketubi čitali 'tko uzdržava i hrani svoju ženu s istinom' odjednom sam shvatio da moja supruga i ja još ne znamo istinu. Stoga žurimo mom svetom Rebeu, Rebeu Shlomi Karlineru da brzo naučimo što to znači biti istinit, što je istina." Tako su sveti Strelisker i njegova sveta žena stigli u Karlin i tamo se za njih održao pravi Ševa Brohos (sedam blagoslova nakon vjenčanja) - s Istinom!

Što je neka stvar sitnija, to je dragocjenija. Sveti Shinover je rekao: "Kad sam bio mlad mislio sam da kovač mora biti najbogatiji čovjek na svijetu, jer kad on radi, to odzva-

nja širom svijeta. On se znoji. On stvarno naporno radi. Sitni zlatar koji hoda uokolo s malim kovčežićem bez da se oznoji, bez da stvara buku, od čega taj živi? Onda sam odrastao i shvatio sam da kovač ima cores (probleme). Iza sve one buke koju on stvara ne nalazi se ništa. Zlatar ne stvara nikakvu buku, ali on ima dragocjeni mali kovčežić, i u njemu se nalaze milijuni."

Sveti prosjak je onaj koji ne stvara puno buke, možda čak i ne zna puno, ali on ima malu ketubu. On ima jedan zgodan mali komad papira, i na njemu je napisano sve. Želim blagosloviti vas, hasana i kalu, da kada dobijete djecu, noć prije nego li date ime svom djetetu, dok još ne znate koje ime biste dali, izvadite ketubu i plačete nad njom. Onda ćete progledati toliko jasno da ćete točno znati koje ime dati.

Čaša

Sveti Baal Shem Tov kaže da je djeci teško dati savjet roditeljima. Ponekad bi to oni htjeli, ali to je dosta teško. Ali dobrom prijatelju je vrlo lako dati savjet. Svega nekoliko minuta u životu mi smo istinske sluge B-gu. Svega nekoliko trenutaka smo uistinu B-žja djeca. Još manje trenutaka smo na razini prijateljstva s B-gom. Pod hupom vi ste definitivno B-žiji prijatelji. Zapravo, vi ste partneri B-gu u izgradnji svijeta. Zato je običaj da hasan B-gu da jedan mali savjet. Znate li što radi? Uzme jednu savršeno dobru čašu, bez ikakvog oštećenja, i razbije je. Vi pokazujete B-gu, "Zar ne vidiš kako to loše izgleda kad netko razbije ča-

Shlomo Carlebach: Židovsko vjenčanje

šu, pa zašto je onda svijet razbijen?

Zašto si Ti to dopustio? Zašto si dopustio da se dogodi da tolika mnoga srca budu razbijena i oskaćena?"

Razlika je u tome što za popravak razbijene čaše treba tako puno vremena, svim je slomljenim srcima potrebno da dožive ushit. Mi kažemo B-gu, "Kad bih htio popraviti ovu čašu to bi trajalo tako dugo, ali Ti, B-že, Ti ga možeš popraviti za tili čas. Zašto to ne činiš?

Sve što je savršeno je poput Svetog Hrama, a sve razoreno je uništenje Svetog Hrama. Kada na svijetu više ne bi bilo uništavanja Sveti hram bio bi ponovo izgrađen. Kada je Belzer Rebecin umrla, Rebe je ho(nastavak s 34. stranice) Rabbi

dao iza lijesa i strašno plakao. Hasidim su ga pitali: "Rebe, zašto tako strašno plačete?" On je odgovorio: "Reći ću vam. Kada bih mogao vratiti svoju ženu u život, ne bih li to učinio? Učinio bih sve na svijetu! No, eto me tu, hodam iza njezinog lijesa znajući istinu. Kada bih je mogao vratiti u život ja bih to učinio. Ti, B-že možeš cijeli svijet vratiti u život! Zašto to ne činiš? Zašto to ne činiš?"

U svakom slučaju, prijatelji moji, neka ova čaša bude posljednja slomljena stvar na svijetu. Odsada pa nadalje neka ne bude više ljudi slomljenog srca, slomljenog duha, neizgovorenih molitvi.

Bas Kol

Zašto Bas Kol (glas s neba) dolazi četrdeset dana prije nego li se čovjek rodi da kaže tko će se s kim vjenčati? Zašto ne dođe na njihovoj bat/bar micvi, ili kada se rode? Ribono Šel Olam (Gospodar Svemira) jedini je mezaveg zivugim (onaj koji može povezati parove). Stoga Bas Kol dolazi prije nego li bilo tko od rodbine ili prijatelja može išta reći!

Hasane (mladoženjo) i kala (mladenko), vi morate znati da vas je zapravo spojio sam Hašem! Trebali biste biti blagoslovljeni da dobijete viziju onoga što Hašem želi da učinite u svijetu. Uvijek vam treba biti jasno da ste vi srodne duše (duše predodređene da budu zajedno).

Kako ćete znati da li nekoga volite?

Ako vam je teško da mu/joj kažete bilo što nelijepo. U njegovoj/njezinoj prisutnosti sve je tako lijepo, tako dobro.

Znate, vezu između hasana i kale je stvorio B-g prije nego što je stvorio svijet. A prije nego li je stvorio svijet, On je stvorio Jerušalajim, te stajao je u Jerušalajimu i stvarao svijet. I prije nego što je B-g stvorio svijet, On je podigao Beis HaMikdaš (Sveti Hram). On je stajao u Beis HaMikdašu i stvorio svijet. I prije nego što je stvorio svijet, On je stvorio djecu. I tako je B-g stajao u Jerušalajimu, u Beis HaMikdašu, okružen djecom, i B-g je stvorio svijet.

Privilegija je vjenčati se jer kada volite drugo ljudsko biće, kada donosite djecu na svijet vi time okusite B-žje jedinstvo. Ima li veće objave od male djece?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša Toldot donosi priču o rođenju Jakova i Ezava i njihovom međusobnom sukobu. U ovoj paraši, Ezav prodaje svoje prvorodstvo Jakovu za kašu leće, a Jakov prevari svog oca, Izaka, primajući blagoslov namijenjen Ezavu. Rebeka i Jakov se udružuju u zavaravanju Izaka kako bi ukrali Ezavov blagoslov. Na kraju paraše, Izak, znajući da će Jakov nastaviti ići njegovim putem, šalje ga u Padan Aram da pronađe ženu, i daje mu Abrahamov blagoslov da će on naslijediti zemlju: "I Izak pozove Jakova, i blagoslovi ga ... i blagoslovio te B-g Svemogući i učinio te plodnim i umnožio te, da možeš biti zajednica naroda, i dao ti blagoslov Abrahamov, tebi i tvome potomstvu s tobom, da možeš naslijediti zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica koju je B-g dao Abrahamu". (Postanak 28,1-4)

Zohar naučava da se ove odlomke ne treba čitati na pojednostavljen način, jer oni zapravo sadrže veliku tajnu u duhovnom radu.

Unutar svake osobe postoje dvije sile - sila tijela i sila duše. Ezav predstavlja tjelesne brige - sebičnost, ego, materijalizam. Jakov predstavlja svijest duše,A želju da se poveže s duhovnošću, smislom i dobro-namjernošću. U našem svijetu, pr-vorođenac je tijelo. Tijelo prethodi duši. Kabalistički komentar kaže da "kora prethodi voću". Dok voće do-zrijeva, njegova ga kora, poput tijela unutar kojega duša sazrijeva, štiti. Zbog toga se veliki dio obrazovanja djeteta koje se odvija u njegovim ili njezinim formativnim godinama sastoji u

■ prevladavanju Ezava koji je unutra, tih tjelesnih poriva i želja, sve dok duša ne stekne kontrolu nad tijelom, u vrijeme bar (kod dje-čaka) ili bat (kod djevojaka) micve.

Ezav se iscrpljen vraća iz lova, jer je jurio za svojim materijalističkim potrebama, dok Jakov priprema jelo od leće: "Jakov skuha kašu, a Ezav dođe

Zohar naučava da se ove odlomke ne treba čitati u pojednostavljenom obliku, jer oni zapravo sadrže

iz polja, i bijaše umoran" (Postanak 25,29). Zohar objašnjava da riječ "nazid" (kaša), od riječi "lehazid", znači misliti misli i kovati planove kako bi se tijelu oduzela njegova nadmoć.

Mi smo robovi naših tjelesnih potreba i želja: brinemo se zbog stanarine, računa, hrane, seksa, časti, itd. Zapisano je u Izrekama otaca, "Dok

nema brašna, neće biti ni Tore", ako netko nema dovoljno za jesti, on ne može proučavati Toru. Ali tijelo bez duše ne može ostati na životu. Kuća bez duše su samo zidovi i komadi namještaja. Karijera bez duhovnosti izaziva stres, izgriza nas i uzrokuje bijedu.

Kada uzmemo u obzir pitanje kako su se Rebeka i Jakov dovijali da prevare Izaka, shvaćamo da to zapravo karakterizira svakodnevnu igru "tko je prvorođenac" - tko je glavni? Tijelo ili duša? Ovo pitanje traži ratni plan. Da bismo uspjeli mi smišljamo načine kako "prevariti". Laskamo tijelu kako je za njegovo dobro da uči Toru. Kada uvjerimo tijelo da su duhovni ljudi zdraviji, da vjera jača uspjeh na svakom polju, mi utječemo na naš osjećaj za rasuđivanje da uloži vre-mena i novca u duhovni razvoj. Naši učenjaci uče da čak i ako uči-mo Toru iz potajne pobude za nagradom, na kraju ćemo završiti učeći Toru zbog nje same. ■

Prevela Tamar Buchwald

Strana 36 Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti

Blagoslov neznanja

Kao što je on to običavao svake godine, reb Šlomo iz Radomska je ponovno izabrao jednog bogobojaznog i učenog hasida koji će te go-dine za Roš hašana preuzeti na sebe odgovornost puhanja u šofar za cijelu zajednicu. Dugo očekivani trenutak je došao, ali nesretni mladić nije bio u stanju proizvesti niti jedan jedincati ton. I zato su bili primorani pozvati drugog mladića da ga zamijeni. Ovaj se nije dao zbu-niti i prelijepi su tonovi potekli jedan za drugim. Po završetku službe, vidjevši da prvi hasid netješno lije suze, pozove ga reb Šlomo k sebi i reče mu:

Kada se duša sjedini s tijelom, ona je konačno osnažena mogućnošću ostvarenja svoje misije u fizičkom svijetu. Kako svaki element u našem svijetu reflektira drugu nijansu božanskog, kada sjedinimo naše tijelo s dušom, mi stvaramo jedinstvo koje se počinje širiti čitavim svijetom. To je izazov koji stoji pred svakim od nas: da se ponovno sjedinimo s B-gom, u početku spoznavanjem transcendentne duše u našem tijelu, onda prihvaćanjem da je B-g iznad i onkraj nas, i na koncu integriranjem B-ga u naše živote.

Kako povećavamo našu osjetljivost na duhovne snage koje se kriju u nama, tako učimo voljeti i uklapati se na način koji nikoga ne ugrožava. U isto vrijeme dok cijenimo razlike među ljudima, mi učimo prepoznavati zajedničke niti koje nas povezuju. Umjesto sebičnog pogleda na svijet, mi učimo kako se zagledati u našu osobnu dubinu i u njoj pronaći svjetlo, što nam zauzvrat dozvoljava da unosimo harmoniju u raznoliko ostvarenje čovječanstva.

To se jedinstvo prelijeva u sve što činimo. Hrana koju jedemo postaje gorivo koje pomaže duši da izvrši svoju božansku misiju. Ljudi koje susrećemo pružaju nam prilike da činimo dobra djela. Promatrajući svaku akciju i materijalni objekt kao sljedeći korak prema duhovnijem mjestu, mi se sve više približavamo skrivenom izvoru našeg svijeta, otkrivanju svjetla unutar "posude"

I tako se sjedinjujemo s božanskim i na naš i na Njegov način. Živimo plemenito i dobrostivo na način koji oponaša B-žju plemenitost i dobrostivost. Koristimo svoj um da bismo izrazili B-žju mudrost. Sve što činite postaje metafora koja otkriva B-žje svjetlo. I upravo je to istinsko jedinstvo ■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

"Neću te tješiti, već ću ti ispričati poučnu priču, pa ti onda sam odluči što ćeš i kako ćeš.

Kad je došlo vrijeme da okrune novog kralja, građani neke zemlje odlučiše za njega iznova izliti predivnu zlatnu krunu. Posao se bližio kraju, trebalo je još samo umetnuti brojno drago kamenje i ceremonija je mogla početi. Ali niti jedan se majstor nije usudio poduzeti toga posla; svi su se bojali da ne oštete krunu koja nije imala cijene.

Na koncu se ipak pojavi jedan majstor zlatar i zatraži mjesec dana da dovrši posao. Veselju nije bilo kraja. Majstor je dan za danom, tjedan za tjednom obilazio okolo krune i zamišljao gdje će i kako će ugraditi koji kamen. Vrijeme je prolazilo i trebalo je početi raditi. Ali kad je majstor primio krunu u ruke, da bi počeo raditi, spotakne se i padne s njom na pod, jedva je nekako zadržavši u svojim rukama. I kako sada nastaviti raditi?

Nesretni majstor pozva svog pomoćnika, koji nije niti znao da je to kruna za kralja, pa ga potanko uputi gdje i kako će postaviti drago kamenje. On sam nije mogao niti gledati kako mladić radi, izašao je iz radionice i čekao što će se dogoditi. A pomoćnik je, onako kako ga je učitelj poučio, postavio drago kamenje bez ijedne suvišne ogrebotine na kruni.■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Alan Morinis

Program musara

Nakon što budete u stanju percipirati negativnu ulogu koju neka osobina igra u vašem životu, vi morate učiniti svojevoljni napor kako biste upravljali svojim postupcima koji proizlaze iz te osobine. To je faza prakticiranja musara koja je vezana uz ponašanje. Kada vam vaša senzibilnosti dâ tu informaciju, vi pokrenete rutinski postupak koristeći se snagom svoje volje da pokušate obuzdati ponašanje koje je potencijalno štetno po dušu, ili da natjerate sebe na ponašanje koje hrani dušu, a koje vam trenutno nedostaje.

Promotrimo ideju o samosvladavanju na primjeru osobine "časti".

Recimo da ste postali u stanju percipirati to da uistinu imate naviku osuđivati druge, i činite to na način koji ih ponižava. Svjesni ste da navika da posramljujete druge osuđivanjem izaziva posebne unutarnje senzacije, i vi te osjećaje možete prepoznati.

Slijedeći je zadatak onoga koji prakticira musar da primijeni samokontrolu. Išao bih tako daleko da bih rekao da imate obavezu da tako učinite, jer izgovor da "niste svjesni svojeg ponašanja" za vas više ne vrijedi. Nakon nekog vremena, poželjet ćete sagledati što to točno potiče vašu sklonost da posramite druge. No u ovoj fazi, sve oko čega se trebate brinuti je da samu tu sklonost obuzdate.

Evo dva prijedloga vježbi ponašanja kojima ćete se suprotstaviti sklonosti da osuđujete druge:

Jedna vježba je da se primite prakticiranja onoga što nalazimo u

Talmudu, a to je "pozdravi svakoga bez oklijevanja i sa smješkom." Zvuči jednostavno, možda čak i banalno, ali da je to tako zašto bi onda Talmud tako veličao činjenicu da nitko nikada nije prvi pozdravio rabina Johanana ben Zakaja, čak niti nežidov na tržnici?

Pokušajte ovo prakticirati. Ako u nekim slučajevima pri susretu s ljudima osjetite otpor, pogledajte dobro i pažljivo na taj otpor. Odakle on dolazi? Da li vam je od koristi? Da li želite da ta pobuda upravlja vašim (unutarnjim i vanjski) životom?

Druga praksa ove vrste koja će

Faza 2 – Samosvladavanje

(nastavak

s 38. stranice) Alan Morinis

vam pomoći da prevladate sklonost da osuđujete druge je da njegujete duševnu osobinu "časti" (kavoda). Logika je jednostavna: ako razvijete više poštovanja prema drugima, manje ćete ih biti skloni osuđivati.

Vrsta poštovanja o kojoj se ovdje radi je poštovanje na nivou duše, kod kojeg priznajete da je osoba koja se nalazi pred vašim očima (ili u vašem umu) stvorena na sliku B-žju. Samo onda kada pažnju usmjerite na ono površinsko (razina nefeša duše) prema vama strše sve mane i manjkavosti koje otkrijete kod neke osobe. Kada pažnju usmjerite na unutrašnjost, na razinu duše nešama koja zrači svjetlom unutar svakoga od nas, tada su te mane tek sitne krhotine što plutaju na površini dubokog, blistavog mora. [U lekciji pod nazivom Karakterne osobine istražit ćemo različite "razine duše."]

Vježba koje odgaja ovakav način gledanja na stvari je da sebe pripremimo jednom kratkom frazom koju

Program musara

ćemo izgovoriti sebi svaki puta kada postanemo svjesni da se u nama budi sklonost da osuđujemo druge. Fraze koje su učenici efikasno upotrebljavali su:

"Svatko je duša što sjaji," i "I ovaj/ova je isto nešama."

Pozdravite svakoga bez oklijevanja i sa smješkom, te njegujete duševnu osobinu "časti" (kavoda)tako ćete prevladate sklonost da osuđujete druge

To je tek jedan primjer. Musar podrazumjeva neprestano upravljanje svojim riječima i djelima u pogledu onih duševnih osobina koje se nalaze na vašem duhovnom planu rada. Ako ste svjesni da ste nestrp-

ljivi, nastojte biti strpljiviji. Ako ste skloni požudi, svjesno okrenite oči na drugu stranu. Ako ste škrti, volja je ta koja kaže vašoj ruci da posegne u vaš džep ili novčanik. Sjećam se događaja kada sam prošao pored tanjura s keksima. Nisam bio gladan, ali oni su pobudili moju pohlepu. Upitao sam se da li sam u stanju ne pružiti ruku prema njima. Bio sam, i nisam je pružio.

Uvježbavanje vaše volje da neke stvari učinite, a neke druge ne učinite odlična je i neophodna vježba. Ova vrsta postupanja dovest će vaš izvanjski život u skladniji odnos s vašim unutarnjim životom, koji je u svojoj suštini u skladu s Torom.

S vremenom će, uvjeravaju nas učitelji musara, napori koje ulažemo da samosvladavanjem usmjeravamo svoje ponašanje izazvati unutarnju promjenu. Oni su uočili velike dobrobiti od korištenja našeg vlastitog ponašanja kao sredstva za dovođenje do promjene.■

Je li strpljivost vrlina? Poznati su nam efekti nestrpljenja, no propustiti da poduzmemo potrebno može biti podjednako velika duhovna prepreka. U oba slučaja vjerojatno je da osoba ne uspijeva uvidjeti svoju osobnu odgovornost. Nestrpljivi ljudi su uvjereni da njihove ljutite reakcije nemaju veze s njima samima, dok drugi racionaliziraju svoju neaktivnost nazivajući je strpljenjem. Kod strpljenja se radi o odgovornosti za vlastiti emocionalni odgovor na situaciju, te prema samim situacijama.

Čekaj i budi spašen poput ptice iz zamke; žuri i uvedi svoju dušu u očaj.

Yosef Qimhi (1160-1235.g.)

fraza Svaki čovjek ima svoj čas i svaka stvar ima svoje mjesto.

praksa Kadgod si prisiljen čekati, ispuni prostor pozitivnim aktivnostima, poput odmaranja ili pjevanja ili ponavljanja nečega što si naučio

i Libanona repriza je događaja iz 2006.: Jasno

je tko je najveći pobjednik

Jutarnjilist,26.11.2024.

Novi sporazum ponavlja rezolucijuUN-a1701

Prekid vatre između Izraela i Libanona objavljen u utorak u biti je repriza UN-ove Rezolucije 1701, sporazuma koji je okončao libanonski rat 2006. i uveo u 18 godina nečega što je slično miru, piše Paul Nuki u svojem komentaru za The Telegraph.

Nitko se ne usuđuje nadati da će novi aranžman trajati toliko dugo – a možda neće preživjeti ni tjedan dana – ali sada je dogovoren jer trenutak odgovara svim glavnim uključenim stranama, uključujući Izrael, Libanon, Iran, SAD i Europu.

Izraelski obrambeni establišment je najveći dobitnik. IDF je izgubio više od 50 vojnika i veliku količinu naoružanja otkako je prešao granicu prije dva mjeseca, ali je značajno degradirao Hezbolah kao borbenu snagu.

Teroristička skupina koju podržava Iran je obezglavljena, njen golemi arsenal projektila prepolovljen, njeni sustavi tunela u južnom Libanonu uništeni, a njeni financijski sustavi i opskrbni lanci ozbiljno poremećeni.

Nije jasno je li IDF učinio dovoljno da dopusti broju od 60.000 izraelskih raseljenih građana da se vrate u svoje

pogranične domove, ali izraelski generali će to shvatiti kao političko obećanje premijera Benjamina Netanyahua, a ne kao njihov problem.

Za njih je prioritet bio ukloniti Hezbolah kao egzistencijalnu prijetnju državi Izrael i to je učinjeno – barem za sada.

Bilo je to, jezikom generala, epsko “košenje” terorističkog travnjaka.

Za Netanyahua i njegovu vladajuću koaliciju pobjeda je manje upečatljiva. Raseljeni se još nisu vratili u svoje domove, a oporbeni političari u utorak su rekli da je obavljeno samo "pola posla".

Unatoč njegovoj diskutabilnoj tvrdnji da je Hezbolah vratio "desetljećima unatrag", anketa u utorak navečer među biračima njegove koalicije pokazala je da samo 20 posto podržava sporazum o prekidu vatre.

"Sadašnje povlačenje snaga stvorit će dinamiku koja će nam otežati posao, a Hezbolahu olakšati pregrupiranje", rekao je Benny Gantz, vođa Nacionalnog jedinstva. “Ne smijemo obaviti samo pola posla”, dodao je.

"Hezbolah još uvijek ima svoje zalihe od nekoliko desetaka tisuća raketa", dodao je Naftali Bennett, bivši premijer. "Impresivno vojno postignuće pre-

tvara se u potpuni sigurnosnodiplomatski neuspjeh."

Novi sporazum ponavlja rezoluciju UN-a 1701, koja zahtijeva od Hezbolaha da se povuče sjeverno od rijeke Litani, a od Izraela da prestane letjeti iznad libanonskog zračnog prostora.

Kao i prije, nadzirat će ga Privremene snage Ujedinjenih naroda u Libanonu (Unifil). SAD, Francuska i drugi formirat će odbor s kojim se dvije strane moraju konzultirati prije nego što poduzmu mjere u vezi s navodnim kršenjiAma.

Sporazum ponavlja rezoluciju 1701 umjesto da pruži nešto ambicioznije jer bi, prema libanonskom ustavu, svaki novi dogovor morao odobriti libanonski parlament, čiji je Hezbolah dio.

Što nas dovodi do Hezbolaha i njegovog gospodara, Irana.

Za terorističku skupinu, opstanak - politički i vojni - nagrada je novog sporazuma. Unatoč bombardiranju Izraela više od godinu dana i tjeranju nekih 60.000 Izraelaca s njihove zemlje, doživjet će da se bori nekom drugom prilikom.

Skupina će objasniti svoje gubitke i gubitke libanonskog naroda – od kojih je više od milijun raseljeno – kroz sebičnu prizmu mučeništva i otpora, baš kao što je uvijek činila.

I Iran ima razloga za zadovoljstvo. Hezbolah je njegov as u regiji za koju se prije samo mjesec dana činilo da bi je mogao potpuno izgubiti.

Odvajanjem rata u Gazi od borbe na sjeveru i pristankom na primirje, izborio se za odgou koja će mu omogućiti nastavak projiciranja moći iz Libanona diljem regije.

Joe Biden, američki predsjednik, predstavio je dogovor kao pobjedu američkih pregovarača, ali će najviše dobiti novoizabrani predsjednik Donald Trump.

Pobijedio je u studenom obećavajući da će "okončati ratove" i ta je predanost, što su neki već sinoć isticali, dovela Izrael i Iran - dvije glavne strane u ovom sporazumu - za pregovarački stol.

Svi dolaze za stol zbog predsjednika Trumpa", rekao je Mike Waltz, Trumpov izbor za savjetnika za nacionalnu sigurnost, u utorak navečer.

“Njegova velika pobjeda poslala je jasnu poruku ostatku svijeta da se kaos neće tolerirati. Drago mi je vidjeti konkretne korake prema deeskalaciji na Bliskom istoku.”kazao je Waltz, napisao je Paul Nuki u svom komentaru za The Telegraph.■

Mađarska: Raspisivanje tjeralice za Netanyahuom

je

sramotno i apsurdno

Index,22.11.2024.

MAĐARSKI ministar vanjskih poslova kritizirao je naloge Međunarodnog kaznenog suda (ICC) za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg ministra obrane zbog rata u Gazi. "Međunarodni kazneni sud izdao je naloge za uhićenje izra elskog premijera i ministra obrane. Ova odluka je sramotna i

apsurdna", napisao je Peter Szijjarto na svom Facebooku.

"Sud se koristi kao političkosredstvo"

"Upravo sam razgovarao telefonom s kolegom Gideonom Sa’arom, izraelskim ministrom vanjskih poslova, i uvjeravao ga da Mađarska odbacuje bilo koju instituciju međunarodnog pravosudnog sustava koja se

koristi kao političko sredstvo, a sada se to dogodilo.

Ova odluka osramotila je međunarodni pravosudni sustav izjednačivši premijera zemlje napadnute žestokim terorističkim napadom s čelnicima terorističke organizacije koja je izvršila žestoki napad. Odluka je neprihvatljiva", dodao je. Podsjetimo, suci Međunarodnog kaznenog suda pronašli

su "razumne argumente" da Netanyahu i Yoav Gallant snose "kaznenu odgovornost" za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tijekom rata između Izraela i Hamasa. To uključuje "ratni zločin izgladnjivanja kao metode ratovanja te zločine protiv čovječnosti poput ubojstva, progona i drugih nehumanih djela". ponavlja rezoluciju UN-a 1701 .■