07-18 Divrej Tora - Vajece 5785

divrejtora@gmail.com

VAJECE

ŠABAT 7. PROSINCA 2024. - 6. KISLEVA 5785.

Svi se mi povremeno nađemo u situacijama u kojima možda trebamo iznijeti konstruktivnu kritiku. Ipak, korisna i konstruktivna kritika je vrsta umjetnosti. Doista, Talmud (Eruhin 16b) spominje da je Rabbi Tarfon izrazio sumnju da bi bilo koji od njegovih suvremenika bio u stanju prihvatiti kritiku na primjeren način, dok se Rabbi Elazar ben Azarja pitao može li itko uputiti kritiku s poštovanjem i bez da izazove sram (vidi Rašija na to).

Stoga je vrijedno pažnje kako u našoj Parši (29:4) obično suzdržani Jaakov Avinu stiže u Haran, susreće nekoliko mještana i gotovo odmah ih počinje kritizirati zbog njihove radne etike. Što je još čudnije, čini se da njima to uopće nije problem. Kako je Jaakov to postigao?

Jedan od najznačajnijih obnovitelja judaizma nakon Holokausta bio je Rabbi Yosef Shlomo Kahaneman, zt”l, Ponevežer Rav. On je bio pasionirano posvećen tome da u Izraelu obnovi uništene litavske ješive, smatrajući to svojom misijom i zadatkom kojeg je dobio od svog svetog učitelja, Chafetza Chaima. Nevjerojatno, on je stekao

ljubav i divljenje šireg izraelskog vodstva i društva dok je služio kao jedan od glavnih arhitekata haredi svijeta u nastajanju.

Rav je istaknuo da je Jaakov, kada se obratio mještanima, obraćanje započeo jednom važnom riječju, ahai, "braćo moja". Jaakov je uspio prenijeti istinski i iskreni osjećaj brige i srodstva koji mu je omogućio da se konstruktivno obrati drugome.

Za Ponevežer Rava ovo nije bila tek misao o Parši. On bi svoje javne govore i privatne razgovore, bez iznimke, započinjao na Jaakovljev način, ahim jekarim, mein ty’ere breiderlach, "draga moja braćo..." On je uspio prenijeti svoje poštovanje i ljubav prema drugima, a oni su vidjeli da je to iskreno, i otvorili su vrata stvarnoj komunikaciji i povezanosti.

Ovo je model koji svi trebamo oponašati u našim osobnim, profesionalnim i društvenim odnosima.■

Rabbi Moshe Hauer, Tora kao način života

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim (28,10-22)

Jaakov napušta Be’er Ševu i odlazi u Haran.

U "M’foršim" postoje različita tumačenja riječi koje se koriste u ovom pasuku. Kao na primjer, zašto Tora navodi Jaakovljev odlazak. Raši tumači da ugledna osoba ne samo da utječe na svoje okruženje, već se i njeno odsustvo s nekog mjesta osjeća, u negativnom smislu. Stoga nam Tora ne kaže samo da je Jaakov otišao u Haran; ona nam također kaže da je napustio Be’er Ševu, i njegovo se odsustvo osjetilo – čak iako je Jichak ostao tamo.

Drugo tumačenje – Napuštajući Be’er Ševu, Jaakov je ispunio želju svoje majke, Rivke, koja se plašila da bi Esav ubio Jaakova ukoliko bi on tamo ostao. Odlazeći u Haran, Jaakov je ispunio želje svog oca, Jichaka, koji ga je tamo poslao da nađe prikladnu suprugu. Redak nam govori o Jaakovljevom odlasku iz Be’er Ševe i njegovom putovanju u Haran, kako bi nam pokazao da je bilo bitno ispuniti želje oba roditelja.

On nailazi na "Mjesto" (u samom tekstu ono nije identificirano, ali se tradicionalno smatra da je to bilo Har Moria, mjesto akeda, i lokacija budućeg Beit HaMikdaša) i ostaje tamo preko noći. On sanja ljestve podnožje kojih je učvršćeno na zemlji, a vrh kojih seže do nebesa.

Anđeli se penju i spuštaju tim ljestvama.

S’fat Emet ističe da su ljestve u Jaakovljevom snu prvo opisane kao ljestve čije su nožice zabodene u zemlju (što predstavlja svjetovnosti i/ili najosnovniju pristojnost), a potom njihov vrh seže do nebesa (što predstavlja duhovne težnje). To je u skladu s izrekom iz Pirkei Avot – Dereh erec kodma

laTora, svjetovnost prethodi Tori. Ovo predstavlja "smjenu straže". Anđeli koji su Jaakova pratili u Erec Jisraelu nisu isti oni koji su ga pratili van Izraela, kao što su i šabatni anđeli drugi, a ne oni od tjedna. Naš tjedni pandan Jaakovljevom snu je pjesma koju pjevamo u petak uvečer, Šalom alehem, koja govori o smjeni anđela.

Komentari ističu da je B-g "bdio" nad Jaakovom zato što je postojala praznina između uspinjanja anđela i silaska novih – olim v’jordim bo.

Zanimljivo je da u petak uvečer pjevamo Šalom alehem, pozdravljajući anđele šabata i tek nakon toga se pozdravljamo s anđelima (radnog) tjedna uz ceithem l'šalom, tako da bi došlo do preklapanja, a ne praznine.

Čovjek treba shvatiti da bogatstvo nije neprolazno; ono se može izgubiti jednako tako lako kako ga se i steklo. Zato, ako je čovjek blagoslovljen bogatstvom, on ga treba koristiti mudro, konstruktivno, na dobrotvoran način. Tu ideju simboliziraju ljestve te uspinjanje i silaženje koje se na njima odvija – sulam, s anđelima olim v’jor-

dim bo Sulam (ljestve) imaju numeričku vrijednost 60+6+30+40=136. Mamon (novac) također iznosi 40+40+6+50=136. A tako i oni (siromaštvo) 70+6+50+ 10=136. Nadalje… kol, glas (molitve) i com, post, također daju zbroj 136, i možda nam na taj način kažu da molitva i prošnje B-gu mogu biti djelotvorne, rezultirajući blagoslovom bogatstva umjesto siromaštva.

U snu se B-g Jaakovu ukazuje s vrha ljestava i ponavlja mu obećanja data Avrahamu i Jichaku. Ova često ponavljana obećanja dosljedno obuhvaćaju posjedovanje zemlje i "bezbrojno" potomstvo. Ovo proročanstvo obuhvaća također i B-žje obećanje o zaštiti Jaakova na njegovom putu. Jaakov se prene iz sna i shvaća svetost tog mjesta. Kada se Jaakov ujutro probudi, on uzme kamen (o kojem se prethodno govori u množini) koji mu je bio pod glavom, i podigne ga kao spomenik koji potom pomazuje. On naziva to mjesto Beit El. Jaakov se zaklinje na vjernost B-gu.

Šulhan Aruh, na temelju Midraša, kaže da osoba može učiniti zavjet ili dati dobrovoljni prilog kako bi poja-

Strana 2

Divrej Tora

čala i poboljšala vršenje micvot i davanja cedaka u teška vremena. Primjer za to je Jaakovljev zavjet na ovoj "najnižoj točki" njegovog života.

Rambam kaže da B-g uvijek čuje molitve zajednice. (Slična garancija ne postoji za pojedinca.) Molitva zajednice je snažnija od osobne molitve. Ovu ideju simbolično nalazimo u riječima jednog retka ove sedre. "Vajikac Jaakov miš’nato vajomer (a Jaakov se prenu iz svog sna)…" Završna slova ovih četiriju riječi čine riječ cibur (zajednica). Redak se nastavlja: "te reče, doista je B-g na ovom mjestu…" Kada postoji cibur, B-g je tamo… i sluša.

"I vratit ću se domu svog oca i HaŠem će mi biti B-g." Ramban objašnjava vezu između Jaakovljevog povratka kući i njegova "stjecanja B-ga". Gemara u Ketuvot navodi da je onaj koji živi u Erec Jisraelu poput čovjeka koji ima B-ga, a onaj koji živi van Izraela je poput čovjeka koji je bez B-ga. Jaakovljev povratak iz Lavanove kuće natrag u kuću njegovoga oca bio je koliko fizička toliko i duhovna alija – kao što alija danas i jest za mnoge ljude.

Levi – druga alija alija – 17 p’sukim (29,1-17)

Uvjeren u B-žju zaštitu nakon što je napustio Zemlju (za to je Jaakov imao razloga da bude nesiguran), on ubrzava korak. Jaakov opazi zdenac u polju oko kojega su se okupila tri stada ovaca. Zdenac je pokriven velikim kamenom. Pastiri su imali običaj da se okupe kod zdenca u isto doba dana tako da imaju dovoljno neophodnog ljudstva da odmaknu kamen, a potom ga i vrate nakon što su napojili ovce. Jaakov upita pastire tko su i zbog čega se okupljaju tako rano poslijepodne da napoje ovce. Kada mu kažu da rade za Lavana, Jaakov upita za njegovo zdravlje. Pastiri mu pokažu na Rahel, Lavanovu kćer. Oni objasne Jaakovu da zajedničkim snagama moraju fizički ukloniti kamen. Upravo ta-

da Jaakov spazi Rahel, svoju sestričnu, te priđe kamenu i sam samcat ga ukloni s otvora zdenca kako bi napojio ovce svog ujaka. Jaakov poljubi Rahel i gorko zaplače. (On plače jer Ru'ah HaKodešom vidi da njihova sudbina nije da budu pokopani zajedno.)

Jaakov kaže Rahel tko je on – u kakvoj su vezi – a ona otrči da kaže svom ocu. Kada Lavan čuje, on istrči da pozdravi Jaakova i da ga uvede u kuću da mu ispriča "cijelu priču". Lavan "ponudi" Jaakovu posao i kaže mu "da si sam odredi plaću". Lavan ima dvije kćeri – Leu, koja je starija, i Rahel, koja je mlađa. Lea je imala "slabe" (osjetljive) oči, a Rahel je bila vrlo lijepa.

Š’liši – treća alija – 31 p’sukim (29,1830,13)

Jaakov zavoli Rahel i ponudi se da sedam godina radi u zamjenu za njezinu ruku. Lavan se složi i Jaakovu, u njegovu veliku zanosu, to vrijeme proleti. Na kraju sedam godina Jaakov zatraži da stupe u brak.

Lavan okupi sve mještane na svečanosti i zamijeni Rahel Leom.

Izvori ukazuju na to da je Rahel bila ta koja je omogućila zamjenu, motivirana ljubavlju i suosjećanjem prema svojoj sestri. Rahel je odala svoje skrovite "znakove" Lei kako bi je spasila od vjerojatnog braka s Esavom, Jichakovim biološki najstarijim sinom. Mnogo godina kasnije, Rahelina sućut bila je od velike pomoći, njenim potomcima, kada je posredovala pred B-gom nakon uništenja Hrama. Tradicija nam kaže da je B-g ublažio kaznu obećanjem o povratku iz egzila tek

nakon što Ga je Rahel za to preklinjala. Avot i Moše nisu imali takvog uspjeha u svom preklinjanju B-ga za narod.

Kada se Jaakov konfrontira s Lavanom zbog prijevare, Lavan kaže da je neprilično udati mlađu prije starije. Jaakov pristane raditi još sedam godina za Rahel. Zilpa i Bilha su služavke Lee i Rahel. Jaakov je iskazivao svoju, očito, veću ljubav prema Rahel. Kao posljedica toga, B-g je Leu učinio plodnom, a Rahel neplodnom.

Dalje nam Tora brzo nabraja rođenja Reuvena, Šimona, Levija, i Jehude. Lea nadjeva imena svim sinovima (Leviju je ime dao Jaakov ili možda anđeo) tako da ime odražava njenu zahvalnost B-gu i njene osjećaje u tim neuobičajenim okolnostima njenog života.

Rahel, ljubomorna na Leu, požali se Jaakovu kako ona nema djece. Jaakov se razljuti na nju, govoreći da je to B-žje djelovanje, a ne njegovo.

Rahel daje Jaakovu Bilhu kako bi imala djece koju će podići kao svoju. Rađaju se Dan i Naftali. Lea, shvaća da je prestala rađati, pa Jaakovu daje Zilpu. Gad i Ašer plod su toga.

Zapazite da se Tora koristi brzim stilom pričanja kako bi nam ispričala o izgradnji Jaakovljeve obitelji. Nakon Avrahama i Jichaka koji su tako teško dobili djecu, Jaakov je postao otac desetorice sinova u 16 p’sukim!

R’vi’i – četvrta alija – 14 p’sukim (30,14-27)

Rahel preklinje Reuvena da joj da posebno ljekovito bilje (za plodnost) koje je on nabrao za svoju majku, Leu. Kad se Lea pobuni zbog toga, Rahel joj daje riječ da Jaakov može spavati s njom te noći u zamjenu za ljekovito bilje. Kada se Jaakov vrati s polja, Lea mu iziđe u susret. B-g usliši Leinu očajničku molitvu, i ona rodi Jisahara a potom i Zevuluna. Onda Lea rodi

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

djevojčicu, Dinu. Konačno, B-g se "sjeti" Rahel pa i ona ostane trudna. Ona rodi i nadjene svome sinu ime Josef, moleći se pritom da bi imala još jednog sina (kako barem ne bi imala manje sinova od sluškinja).

Kada se rodi Josef, Jaakov zatraži od Lavana da ode. On zatraži svoje žene, djecu i naknadu za sav posao koji je učinio za Lavana. Lavan prizna da je bio blagosloven zbog Jaakova.

Hamiši – peta alija – 32 p’sukim (30,28-31,16)

Dogovore se kako će Jaakov dobiti svoju plaću. Lavan više puta pokušava na najmanju mjeru svesti plodnost koza i ovaca koje će pripasti Jaakovu. B-g ima drugačije planove, te Jaakov postane vrlo bogat. Pojedinosti o pjegavim, prugastim, šarenim životinjama, i tome kako su rađale mlado, poprilično su neshvatljive.

Konačan je rezultat da Lavan (ponovo) pokuša prevariti Jaakova, no u tome nema uspjeha. Lavanovi sinovi imaju osjećaj da je Jaakov prevario njihova oca. B-g kaže Jaakovu da se vrati u svoje rodno mjesto. Jaakov poziva svoje žene i objašnjava im situaciju. Kaže im da ga je anđeo uputio što da čini sa životinjama. Rahel i Lea se osjećaju tuđinkama u domu svog oca i spremne su učiniti kako B-g zapovijeda.

Šiši – šesta alija – 26 p’sukim (31,1742)

Jaakov se priprema za odlazak. U međuvremenu, dok joj je otac odsutan, Rahel uzima njegove terafim. Kada Lavan shvati da je Jaakov otišao, on krene u potjeru. B-g se pojavljuje Lavanu u snu i upozorava ga da ne naudi Jaakovu ni na kakav način. Kada Lavan dostigne Jaakova, sukobi se s njime zbog nenajavljenog odlaska i terafim koji su nestali. Jaakovljev odgovor je ljubazan, on izražava svoj bijes zbog Lavanovih pokušaja da ga prevari. Što se terafim tiče, Jaakov do-

pušta Lavanu da ih traži i odvažno izjavljuje da onaj koji ih je uzeo neće živjeti. Lavan ne uspije pronaći terafim zato što ga Rahel uvjeri da ne pretražuje nju, niti njene stvari. Da me B-g nije štitio, ti bi me ostavio bez ičega.

Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim (31,43-32,3)

Lavan odgovara da su ove žene njegove kćeri, da su ova djeca njegova djeca, i da je stoka također njegova. Jaakov i Lavan sklope sporazum i od kamenja načine humak, kao znak njihovog sporazuma. Jaakov prinese žrtvu B-gu i zakune se na savez. Ujutro Lavan izljubi svoju djecu i unuke, blagoslovi ih i vrati se kući. Jaakov nastavi svoj put i susretne se s anđelima (Erec Jisraela – sedra je ovime zaokružena) na svom putu.

Jaakov nazove to mjesto Mahanajim. Posljednja 3 p’sukim ponovo se čitaju kao Maftir.

Haftara – 28* p’sukim – Hošea 12,1314,10

* S’faradim čitaju odjeljak u Hošei koji prethodi Aškenaskom čitanju, 11,7-12,12 (17 p’sukim).

* Neki predlažu da se haftara završi s Joel 2,26-27, kako bi haftaru završili u pozitivnijem tonu od onoga kojim Hošea završava. (to bi bilo 30 p’sukim)

Završni dio knjige (knjižice) Hošee započinje spominjajem Jaakovljevog putovanja u Aram da si nađe (i radi za nju) ženu (žene) – eto veze sa sedrom. Prorok Izraelskom narodu naglašava njihove skromne korijene po-

kušavajući stvari vratiti u pravu perspektivu i obnoviti njihovu vjeru i oslanjanje na B-ga. Ova haftara sadrži šuva Jisrael… iz haftare za Šabat šuva.

Posljednji pasuk u Hošei veli: Tkogod je mudar, neka razumije ovo… Putevi B-žji su ravni, i pravedni će ići njima, a zli će posrnuti. Gemara primjenjuje ovaj kontrast na dvojicu ljudi koji su jeli korban Pesah, jedan je jeo al ha’sova, dok se najede ali ne i prejede, a drugi jede žrtvu Pesah, no sit je od obroka na Sederu. Zapanjujuće je da Gemara koristi dva čovjeka, od kojih su obojica ispunili micvot, da bi ilustrirala ovaj pasuk Pošei’a (ravnodušni) u ovom primjeru drži micvu. On kupuje janje, dovodi ga kao korban Pesah, peče ga na primjeren način – čini sve. Osim jednog malog detalja al ha’sova. I to ga čini grešnikom.

To je poruka Gemare njezinim izborom za ovaj pasuk. Osoba koja inače ne drži micvot zna da ne čini dobro, ali je nije briga. Ona sebe uvjeri da Tora nije za nju. Nazovimo tu osobu "prostim pošei’a". Njega Gemara naziva "suptilnim grešnikom". Čini se tako nevažno. Posebno kad se usporedi s drugima. No pravilan način na koji se jede korban Pesah traži ozbiljan trud tijekom čitavog obroka koji prethodi korban Pesahu. Ono zahtijeva posvećenost koju mnogi "religiozni" ljudi nisu spremni pružiti. To znači postaviti granice jedenju čak i u vrijeme blagdanskog obroka.

To je tek jedan primjer te vrste grijeha. Uzmite naprimjer razgovaranje u šulu za vrijeme molitve Ljudi koji tako rade obično razviju stav – hej, pa ja se barem molim. Došao sam u šul Zato to ne može biti loše. Prepuštam vašoj mašti što još to može obuhvaćati. Neka to bude hrana za vaše misli. A posebno je prikladno u svjetlu činjenice da haftara govori o t'šuva ■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Religioznost praotaca i pramajki

Da li je moguće da nisu svi naši preci u potpunosti bili monoteistički vjernici, i da je za neke od njih vjerovanje u jednog B-ga bilo tek rezultat procesa njihovog vjerskog puta? Rahel je ukrala terafim, i to navodi čitatelja da se zapita zašto bi Rahel ukrala figurice svoga oca.

• Je li to ona učinila za svoju osobnu upotrebu, možda zbog nekog naslijeđenog idolatrijskog uvjerenja od svog oca? Ili ih je ukrala kako bi spriječila Lavana od takvog služenja idolima? Ako je potonje, da li ti ciljevi opravdavaju sredstva? Usporedite Rašija i Ibn Ezru.

• Raspravite o te dvije mogućnosti za vašim šabatnim stolom. Postoje li drugi incidenti u životima Praotaca koji bi mogli čovjeka navesti da se zapita o njihovoj razini religioznosti?

Poruke za sadašnjost ili budućnost?

Komentatori raspravljaju da li je Jaakovljev san u sebi nosio poruku njemu u sadašnjem trenutku (Bemidbar Raba) ili za Izraelski narod u budućnosti (Tanhuma). Slično neslaganje se može naći u pogledu značaja Jaakovljeve borbe s čovjekom/anđelom.

Mislite li da je moguće da su događaji koji su se događali u životima Praotaca mogli imati značenje samo za buduće generacije ili bi sve što se nalazi u Tori trebalo također imati neko značenje i u svoje vrijeme? Kakva bi bila svrha podijeliti s Jaakovom predodžbu o događajima koji su se prvi put dogodili tisućama godina nakon njegove smrti?

Rođaci ili izopćenici u Tanahu

U Tanahu ima nekoliko priča koje detaljno opisuju odnos muškarca i njegovog tasta. Tu se ubrajaju priče o Jaakovu i Lavanu, Mošeu i Jitrou, te Davidu i Šaulu. Usporedba tih pripovijesti pokazuje da mada svi oni dijele neke značajke, jedino su Moše i Jitro

uživali u pozitivnom odnosu.

• Da li je bilo neminovno da Jaakov i David imaju problema sa svojom svojtom? Je li napetost postojala od početka? Ako ne, što se to promijenilo da je izazvalo sukob? Kako su Moše i Jitro uspjeli izbjeći te zamke?

• Stereotip je da se svojta ne slaže dobro. Što je to u prirodi tog odnosa da tako često stvara napetost? Mislite li da je bilo koji od standardnih izvora nesuglasica igrao ulogu u epizodama u Tanahu?

Koliko godina su imali?

Mi često ignoriramo starost osoba u Tanahu, stvarajući pretpostavke na temelju cjelokupne pripovijesti umjesto na iznesenim činjenicama. Međutim, kad se pažljivo pogleda neke od dobi ili to što nisu iznesene, one se pokazuju dosta iznenađujućima. Iznesite izazov prisutnima za vašim šabatnim stolom da razmisle o sljedećem:

• Kolika je bila razlika u godinama Jaakovovljevih sinova? Iako bi se moglo pomisliti da je Josef mnogo mlađi od svoje starije braće, jednostavnim čitanjem stihova rečeno nam je da se Jaakovu njegovih prvih 12-oro djece rodilo u samo 6 godina! S obzirom da ih je sedam rodila Lea, kako je to moguće?

• Koliko je godina bilo Šimonu i Leviju kad su masakrirali stanovništvo Šhema? Čini se da stihovi sugeriraju da im je bilo najviše 12 i 13 godina! Je li to mišljenje održivo?

Ostale priče izvan naše paraše također navode na pitanja u vezi dobi:

• Koliko je godina bilo Avrahamu kada je oženio Keturu? Je li se doista oženio u dobi od (najmanje) 140 godina, kako izgleda da to sugeriraju stihovi?

• Koliko je godina bilo Kajinu i Hevelu u vrijeme ubojstva Hevela? Koliko su godina imali Jaakov i Esav u trenutku prodaje prvorođenačkog prava, ili koliko je godina bilo Rivki na dan njezinog vjenčanja? Je li Jichak bio odrasla osoba ili dijete u trenutku Akeda? Njihova dob je kod svih ovih događaja nepoznata, ali različite mogućnosti dobi mogu uvelike utjecati na svaku priču. Pogledajte kako su različiti umjetnici u svojim umjetničkim djelima prikazivali likove Kajina i Hevela, Rivku kod studenca i prodaju prvenačkog prava. Nakon toga, usporedite to s mišljenjima tradicionalnih komentatora.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Vajece: Jaakovljev san, budućnost Am Jisraela

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Je li dopušteno posumnjati u božansko obećanje?

Zacijelo, ako B-g nešto obeća, mi očekujemo da će On to i ispuniti!

Zašto se onda Jaakov Avinu zaklinje da će štovati B-ga samo AKO (i kada) B-g ispuni svoje obećanje da će ga ponovo vratiti u Obećanu zemlju? [Vidi 28,20-22.]

Nadalje, zašto bi Jaakov uopće trebao dati "neder" (zavjet)? Uostalom, ni Avraham ni Jichak nikada nisu dali nikakav uvjetovani zavjet nakon što su primili svoja božanska obećanja!

Zašto je Jaakov postupa drugačije?

U ovotjednom šiuru, dok proučavamo B-žji "hitgalut" (otkrivenje) Jaakovu u Bet-Elu, pokušat ćemo objasniti zašto.

Uvod

Naši šiurim o Sefer Breišit do sada su razmatrali o procesu 'behira', tj. kako (i zašto) B-g odabire Avot da postanu rodonačelnici Njegovog naročitog naroda. Pokazali smo i kako se dodatni element ovog procesa odvijao svaki put kada se B-g pojavio (i razgovarao) s Avrahamom i Jichakom.

Sada, na početku paršat Vajece, B-g se po prvi puta pojavljuje Jaakov Avinu (vidi 28,10-17), obećavajući mu ono što zvuči jednako onome što je obećao Avrahamu i Jichaku. Ipak, Jaakovljeva reakcija na ovaj ’hitgalut’ [otkrivenje] drastično se razlikuje od reakcije njegovih prethodnika.

Da bismo razumjeli zašto, prvo moramo razmotriti situaciju u kojoj se Jaakov nalazi prije nego što mu se B-g ukaže u Bet- Elu.

Nešto zbog čega se neće moći spavati

Prisjetimo iz prošlotjednog šiura da ni sami Avot nisu bili sasvim sigurni KADA i KAKO će se ovaj proces 'behire' konačno završiti. U paršat Toldot postalo je jasno da će se proces nastaviti barem još jednu generaciju: tj. da će biti izabran Jaakov ILI Esav, ali ne obojica. Stoga, nakon incidenta s 'ukradenim blagoslovom', Jichak blagoslivlja Jaakova da mu B-g podari "birkat Avraham", tj. da on (isključujući Esava) treba postati izabrani sin (vidi 28,3-4).

Unatoč očevu blagoslovu, Jaakov je, moguće, imao do-

voljno razloga da posumnja u to.

Prije svega, samo dan ranije, njegov je otac planirao dati glavni blagoslov njegovom starijem bratu Esavu. Drugo, Jaakovljevi roditelji su ga upravo poslali VAN iz Erec Kanaana - da pobjegne od Esava i potraži ženu (vidi 27, 43-28,2). Dakle, ako je Jaakov doista odabrani sin, onda bi mu trebalo biti zabranjeno da napusti Erec Kanaan, baš kao što je njegovom ocu Jichaku bilo zabranjeno da ga napusti.

[Podsjetimo se da tijekom gladi B-g nije dopustio Jichaku da ode u Egipat (vidi 26,1-3). Isto tako, kad se Jichak ženio, Eliezer je otputovao u Padan Aram kako bi doveo Rivku - samom Jichaku nije bilo dopušteno da ode.]

Nadalje, kada su Jišmael i Keturina djeca bili izbačeni iz procesa 'behire', bili su poslani na ISTOK (vidi 25,6). Sada je sam Jakov poslan na ISTOK (vidi 29,1), dok Esav, njegov brat suparnik, ostaje u Erec Kanaanu!

Naposljetku, iako ga je otac blagoslovio 'da ga B-g izabere', Jaakov ipak shvaća da tu konačnu odluku donosi samo B-g, a ne njegov otac.

Zbog svih ili bilo kojeg od ovih razloga, lako je razumjeti zašto je Jaakov možda trebao neko 'božansko jamstvo' prije nego što se zaputi na svoje putovanje u Padan Aram!

Imajući ove stvari na umu, možemo započeti naše proučavanje B-žjeg 'hitgaluta' [otkrivenja] Jaakovu u BetElu, kako bismo bolje razumjeli razlog njegove posebne reakcije.

Jaakov usniva san

Dok pregledavate 28,10-15, zapazite da Jaakovljev san počinje vizijom [B-žjih anđela koji se penju i spuštaju ljestvama/28,12] - nakon čega slijedi izravna poruka od B-ga (28,13-15). Stoga trebamo očekivati da se ta božanska poruka odnosi i na tu viziju i na Jakovljevu trenutnu situaciju.

Uzimajući ovo u obzir, razmotrimo B-žju poruku Jakovu - pasuk po pasuk:

"Ja sam G-spod, B-g Avrahamov i Jichakov, zemlju na kojoj ležiš, dajem je tebi i tvome potomstvu" (28,13)

Budući da je ovo prvi put da Hašem razgovara s Jaakovom, možda bi imalo više smisla da se B-g predstavi kao Stvoritelj neba i zemlje? Ali postoji jednostavan ra-

Strana 6 Divrej Tora

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajece: Jaakovljev

zlog zašto se ne predstavlja tako.

Božanska identifikacija i potvrda 'Behire'

Iako B-g nikada nije izravno razgovarao s Jakovom, bilo bi logično pretpostaviti da je on bio itekako svjestan B-žjeg postojanja kao i raznih obećanja koja je On dao njegovom ocu i djedu. [Posebno obratite pažnju na 17,712 i 18,19!] Stoga, kada mu se B-g sada ukaže u Bet Elu, prva stvar koju B-g mora učiniti je 'identificirati' se na način koji će biti od značaja za Jakova - tj. kao B-g njegovih otaca.

Potom B-g odmah obavještava Jaakova da je on doista 'izabrani' sin, koristeći gotovo identičnu formulaciju koju je izrekao Avrahamu:

"... zemlju ['arec'] na kojoj ležiš dao sam tebi i tvome potomstvu ['zera']. I tvojeg će potomstva biti kao praha zemaljskog, i raširiti ćeš se [u sva četiri pravca], i po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji" (vidi 28,13-14).

Zapazite korištenje ključnih riječi - 'zera' (potomstvo) i 'arec' (zemlja). One su svakako tipične za prethodne B-žje 'behira' blagoslove Avrahamu i Jichaku (vidi 12,7, 13,15, 15,18, 17,8 & 26,3), i tako potvrđuju Jaakovljevu 'behira'. Primijetite također ključnu frazu koja naglašava svrhu B-žje nacije - 'biti blagoslov za druge nacije!

B-žanska potvrda

Dok prva dva pesukim ovog 'hitgaluta' zvuče vrlo poznato, treći i posljednji pasuk uvodi potpuno novi element:

"I evo, ja ću biti s tobom i štitit ću te kamo god pođeš i vratit ću te u ovu zemlju..." (28,15).

Ovo 'dodatno' obećanje jasno se odnosi na našu raniju raspravu o Jaakovljevoj dvojbenoj situaciji. B-g mora ublažiti njegove strahove uvjeravajući ga da IAKO sada mora napustiti Erec Kanaan, On će ostati s njim, pobrinuti se za njegove potrebe i na kraju ga vratiti - JER on doista jest 'izabrani' sin.

Jaakovljeva reakcija [i spoznaja]

Nakon buđenja iz tog sna, Jaakov ne samo da prepoznaje jedinstvenost ovog mjesta, već daje i zanimljivu izjavu:

"A Jaakov se probudio i rekao: 'Zaista je B-g na ovom mjestu, ali ja nisam znao'. Zatim je sa strahopoštovanjem izjavio: 'Ovo [mjesto] nije ništa drugo nego BET ELOKIM [kuća B-žja], a ovo su vrata nebeska" (28,16-17).

san, budućnost Am Jisraela

Jaakovljev zaključak: jedinstvenost ovog mjesta očito se temelji na činjenici da mu se On upravo ukazao. Nadalje, njegov zaključak da "v'ze ša’ar ha-šamajim" - ovo su vrata u nebo - jasno se temelji na njegovoj viziji anđela koji se uspinju i silaze niz ljestve. Međutim, čini se da ovo ne pruža nikakav očiti razlog da Jaakov zaključi kako je ovo mjesto 'bet Elokim' – kuća B-žja (ili za B-ga)! Uostalom, ništa u njegovoj viziji nije ukazivalo na to da je on vidio bilo kakvu 'kuću'.

Najjednostavniji odgovor bio bi povezati dvije polovice Jaakovljeve izjave. Naime, sama činjenica da je ovo mjesto 'vrata u nebo' čini ga prikladnim mjestom za 'Kuću B-žju'. Međutim, Jaakov ovo mjesto prvo naziva 'Bet Elokim', a tek potom "ša'ar ha-šamajim". Nadalje, pažljivo čitanje pasuka pokazuje da ove dvije karakteristike stoje svaka za sebe: "Ovo nije ništa drugo nego Bet Elokim. A ovo je ša'ar ha-šamajim." Činjenica da Jaakov dijeli svoj komentar u dva zasebna dijela sugerira da je došao do dva nepovezana zaključka.

Je li Jaakov u svom snu vidio neku vrstu 'bet Elokim' ili on 'predviđa' da će jednog dana ovdje biti izgrađen 'bet Elokim'? U ovoj točki pripovijesti i dalje je teško doći do bilo kakvog konačnog zaključka. Međutim, pažljivo proučavanje onoga što Jaakov čini odmah nakon toga razjasnit će dublje značenje njegove izjave.

"I Jaakov je ustao rano ujutro, i uzeo kamen koji je bio postavio uz glavu, te ga postavio za stup ['maceiva'], i izlio ulje povrh njega. Zatim je prozvao to mjesto Bet-el [iako je izvorno ime ovog grada bilo Luz]." (28,18-19)

Zašto Jaakov podiže "maceivu", polijeva je uljem te ovo mjesto naziva Bet-el? Ovim postupcima, Jaakov djeluje na način koji je sasvim drugačiji od onoga što su činili preci. Prisjetite se da su, nakon što je B-g razgovarao s Avrahamom i Jichakom, obojica reagirala tako što su izgradili "mizbeah" (žrtvenik / vidi 12,7 i 26,24-25) - ali ni Avraham ni Jichak nikada nisu podigli 'stup'! Niti su Avraham ili Jichak ikada davali imena gradovima u Izraelu!

Kao i prije, u ovoj točki pripovijesti ostaje teško doći do bilo kakvog definitivnog zaključka o tome zašto Jaakov radi toliko različitih stvari. Međutim, pažljivo proučavanje onoga što Jaakov sljedeće čini razjasnit će svrhu svih njegovih postupaka.

Jakovljev neder

Nakon što je to poduzeo (u 28,18-19), Jakov se zavjetuje. Obratite pažnju na tekst njegova obećanja i način na

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajece: Jaakovljev san,

koji zaključuje svoj zavjet:

"I Jaakov se tada zavjetovao govoreći: AKO B-g ostane sa mnom i zaštiti me... I ja se vratim sigurno u kuću mog oca... => Tada će ovaj kamen, koji sam postavio kao maceiva, biti bet Elokim - Kuća za B-ga - i od svega što mi Ti daš odvojit ću jednu desetinu" (vidi 28,20-22).

Slijedeći klauzule njegovog zavjeta o 'ako' & 'onda', postaje prilično jasno zašto je Jaakov postavio ovaj stup (u 28,18) - to je jednostavno bila priprema za njegov zavjet koji planira dati (vidi 28,22), budući da će taj stup služiti kao kamen temeljac Kuće za B-ga koju Jaakov sada obećava da će je podići po svom povratku. Kako bi simbolično označio to mjesto, njegova je priprema (u 28,18-19) uključivala pomazivanje stupa uljem; i kao iskaz svoje namjere - Jaakov mjesto naziva Bet-El - što u osnovi znači da će ovo mjesto biti 'Kuća za B-ga'.

Drugim riječima, svi Jakovljevi postupci u 28,18-19 su priprema za njegov zavjet.

Sada se moramo vratiti našem izvornom pitanju, a to je, što je to bilo u Jaakovljevom snu što ga je potaknulo da učini ovaj 'neder' [zavjet]?

Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo se još jednom vratiti i razmotriti Jaakovljevu neposrednu reakciju na njegov san.

Predviđanje - ili rješenje!

Prisjetite se poteškoća s kojima smo se susreli pokušavajući razumjeti Jaakovljevu izjavu (nakon buđenja iz sna) da 'ovo mjesto nije ništa drugo nego Kuća B-žja' (u 28,17) - jer u njegovoj viziji nije bilo ničega što bi sugeriralo da je vidio B-žju kuću, niti bilo kakav očiti razlog od njega da predvidi njeno buduće postojanje na tom mjestu.

Ali sada kada smo vidjeli Jaakovljev 'neder' koji je uslijedio - njegova ranija izjava "ein ze ki im bet Elokim' (28, 17) postaje vrlo značajna - jer sada vidimo da Jaakov nije radio predviđanje – već je iznosio svoje odlučnost!

Drugim riječima, Jaakovljeva reakcija na njegov san nije bila tek izjava o onome što je vidio i osjetio, nego izjava o njegovoj budućoj namjeri - da izgradi Kuću za B-ga - i to konkretno na ovom mjestu.

Ovo sada objašnjava sve što Jaakov čini nakon što se probudi iz svoje vizije.

1. Iznosi svoju odluku da izgradi 'bet Elokim' na ovom mjestu (na temelju onoga što je vidio

2. On postavlja 'znak' da zapamti ovu točnu lokaciju (nakon povratka /vidi 28,18); zatim:

3. On pomazuje taj stup uljem (vidi 28,18), simbolično označavajući njegovu buduću svrhu (usporedite s Bamidbar 7,1 - primijetite kako je Miškan također bio pomazan uljem!); i zatim:

4. On mjestu daje ime 'Bet El', još jednom, odražavajući svoju namjeru da se jednog dana vrati i sagradi Dom B-gu (28,19); i konačno:

5. Zavjetuje se da će izgraditi ovaj 'Bet Elokim' nakon uspješnog povratka iz Harana (vidi 28,2022)

Iako sada možemo objasniti što Jaakov čini, još uvijek nam je potrebno objašnjenje zašto on donosi ovu odluku. Drugim riječima, moramo pokušati shvatiti što je to što je Jaakov vidio (ili čuo) u toj viziji što ga je ponukalo na iznenadnu odluku da sagradi Kuću za B-ga. Drugo, također moramo objasniti zašto Jaakov svoju odluku čini tako 'uvjetnom'.

Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo se još jednom vratiti i razmotriti Jaakovljevu trenutnu situaciju, koja odudara od života Avrahama i Jichaka.

Zašto je Jaakov drugačiji

U životima Avrahama i Jichaka, biti 'izabran' bilo je mnogo više od 'jednosmjernog' odnosa. Nakon što mu je B-g rekao da je izabran, Avraham je odgovorio podizanjem "mizbeaha" i 'zazivanjem u B-žje ime' (vidi 12,6-8, 13,4).

Jednako tako, nakon što je B-g razgovarao s Jichakom u Beer Ševi - ponovivši blagoslov, i on je podigao "mizbeah" i zazvao u B-žje Ime.

Ovo 'zazivanje u B-žje Ime' - kako objašnjava Rambanpredstavljalo je način na koji su Avot nastojali 'proslaviti B-žje ime' propovijedajući njegovo postojanje i dajući primjer najuzvišenijeg moralnog ponašanja (vidi Ramban na 12,8 i 26,5, vidi također Seforno na 26,5). Ovo je također nagovijestilo najveću zadaću posebnog B-žjeg naroda – ponašati se kao narod za uzor kako bi B-žje ime obznanili cijelom čovječanstvu.

Zasigurno, očekivali bismo da će Jaakov postupiti na sličan način.

Zapravo, u ovom uvodnom 'hitgalutu' Jaakovu, uz

Divrej Tora /vidi 28,16-17), zatim:

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajece: Jaakovljev

obećanje 'zera v'arec', B-g naglašava istu ključnu frazu: "...v'nivrahu b'ha - kol mišpahot ha'adama" - da će kroz tebe (i tvoje potomstvo) doći blagoslov svim narodimaisti izraz koji je On naglasio kada je prvi put govorio s Avrahamom i Jichakom! [Da to potvrdite, pogledajte 12,2-3 i 26,3-4, i usporedite s 28,13-14!]

Nadalje, kada B-g objašnjava svoj cilj odabira Avrahama i njegovog potomstva (vidi 18,18-19), upravo je ovaj izraz naglašen:

"Jer Avraham će zasigurno postati veliki narod ['goj gadol'usporedi 12,2) - i kroz njega će svi narodi biti blagoslovljeni. Jer ja sam ga poznao zato [s ciljem] da će zapovijediti svojoj djeci.. . i oni će se držati B-žjeg puta – da čine 'cedek u'mišpat' [pravdu i pravednost] - kako bi [ispunili cilj] onoga što je B-g rekao o Avrahamu [da će on postati veliki narod]" (vidi 18,18-19) [Vidi ovaj izraz također u 22,18, nakon Akede!]

B-g ponavlja ovu točku svakom od Avot, jer cilj "ve-nivrehu beha kol mišpahot ha-adama" odražava krajnju svrhu ovog procesa behire.

U tom smislu, B-žji početak ’hitgaluta’ Jakovu ne naglašava samo da je on ’izabrani sin’ [=’behira’], već i svrhu behire.

Stoga, kada Jaakov primi ovaj blagoslov od B-ga, to ga odmah potiče da djeluje na isti način kao Jichak i Avraham. Međutim, njegova trenutna nevolja mu to ne dopušta - jer on sada bježi (bez novčića u džepu) od svog brata koji ga želi ubiti! On ne može sagraditi "mizbeah" (nema ništa što bi mogao prinijeti na njemu!); niti može zazvati u B-žje Ime (nema nikoga u blizini tko bi ga slušao!).

Unatoč tome, budući da razumije dublje značenje svoje 'behire' - on odmah iznosi svoju čvrstu odluku da kada se vrati u Erec Kanaan, i postigne status u kojem i on može obznaniti B-žje ime' - i on će pokušati ostvariti ovaj cilj. Zapravo, toliko je potaknut da planira uzdići 'zazivanje u B-žje ime' i korak dalje - osnivanjem 'Kuće za B-ga'!

[Da biste vidjeli kako će 'Kuća za B-ga' učiniti B-žje ime velikim, pogledajte Melahim Alef 8,14-20, 8,40-42 i 10,1.]

Zašto pod uvjetom?

Sada kada smo objasnili što Jaakov radi i zašto to radi, ostaje nam na kraju još jedno pitanje - Ako je Jaakov tako snažno potaknut da sagradi ovu Kuću za B-ga, zašto ovo obećanje daje 'pod uvjetom'! Prvo objasnimo ovo pitanje.

san, budućnost Am Jisraela

Podsjetimo se da ispred njegovog obećanja da će uspostaviti svoju 'maceiva' kao 'Bet Elokim' stoji uvjet: "Ako će B-g biti sa mnom i brinuti se za mene, itd.". Zašto Jaakov ne može jednostavno izjaviti da će to učiniti - bez obzira na sve!

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, proučimo 'uvjete' Jaakovljevog 'nedera' - da utvrdimo temeljni razlog za njih.

"I Jakov se tada zavjetova govoreći: 1) AKO B-g ostane sa mnom, 2) i On me štiti na ovom putu, na koji krećem, 3) i daje mi kruha da jedem i odjeće da se odjevam. 4) I vratim se sigurno u kuću mog oca, 5) i [ili tada?] će Hašem biti moj B-g. 6) I ovaj kamen, koji sam postavio kao spomenik, bit će Bet Elokim... (vidi 28,20-22))".

Ako ili kada

Iako je nejasno gdje točno završava rečenica s AKO, a počinje rečenica TADA, prve četiri rečenice očito su svi uvjeti, jer su gotovo identične B-žjem ponovnom jamstvu Jakovu da će se On pobrinuti za njegove potrebe (tijekom boravka u Haranu:

"I evo, ja ću biti s tobom (1), i štitit ću te kamo god pođeš (2) i vratiti te u ovu zemlju (4)..." [Vidi 28,15, vidi također Rašija na 28,20, gdje ih on preciznije 'uspoređuje':]

Budući da su ti 'uvjeti' doista jednostavno ponavljanje B-žjeg uvjeravanja, onda bi moglo biti da Jaakov možda uopće ne sumnja u B-ga, niti postavlja bilo kakve uvjete! Dapače, on jednostavno objašnjava zašto mora čekatiprije nego bude u mogućnosti izgraditi ovaj 'Bet Elokim'.

Podsjetimo se da riječ "im" na hebrejskom također može značiti "kada" (a ne isključivo "ako"/vidi Rašija na Šemot 22,24).

Drugim riječima, Jaakov samo kaže da: KADA B-g ispuni svoja obećanja (u 28,15), tada ću ja biti u mogućnosti izgraditi ovaj Bet Elokim (i tako pomoći obznaniti B-žje Ime)'.

Jaakov nije netko tko sumnja - naprotiv, ima poriv da to ostvari, ali objašnjava zašto mora čekati da 'dođe pravo vrijeme' prije nego što bude u stanju ispuniti svoje izrečene ciljeve.

Vjerojatno se pitate - ako je tako, zašto Jaakov nije stvarno izgradio Bet Elokim kada se konačno vratio u Erec Kanaan? Pa, to nije samo pitanje za Paršat Vajišlah, to je ono o čemu se u dobrom dijelu Paršat Vajišlah radi! ■

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag

- 613 zapovijedi

U parši Noah ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo razmotriti neke opće stvari.

Šest spomena nastavak

Šest stvari za koje nam Tora zapovijeda da ih se sjećamo.

5. Mirjamina kazna

Sjeti se što je Vječni, B-g tvoj, učinio Mirijam na putu kad si izašao iz Egipta. (Ponovljeni zakon 24,9)

Mirjam je bila silna i sveta žena koja je spasila Mošea dok je bio dojenče, te povela židovske žene u pjesmama hvale

Vječnom na Crvenom moru. Voljela je svog brata Mošea i govorila protiv njega ono za što je držala da ima kon-

Sefer Hamicvot Hakacar

struktivnu svrhu. Ipak, svog brata nije sudila s naklonošću i Vječni ju je kaznio.

6. Šabes

Sjećaj se šabesa (šabata) kako bi ga posvetio (Izlazak 20,8)

Zapovijed da se sjećamo šabesa razlog je našeg kazivanja Kiduša na Šabes. Također bismo se trebali sjećati šabesa tijekom čitavog tjedna, tako što ćemo kupovati lijepe stvari, kao na primjer, posebnu hranu, te pripremajući sve, u čast šabesa.■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

133. Negativna je zapovijed da se ne bude spolno intiman s k'deša bez bračnog obreda posvećenja

Jer Pismo kaže, Neće biti k'deša među kćerima

Izraelovim (D'varim 23,18). Pojam k'deša označava neudanu ženu koja se odala bludničenju, ili ju je njen otac predao za spolnu intimnost, a ne u svrhu udaje, ili ju je pak njen otac podvrgao prostituciji. Ako je netko spolno intiman s k'deša u svrhu nemorala, bez bračnog posvećenja, oni oboje krše ovu zabranu.

Ovo vrijedi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

134. Negativna je zapovijed ne uzeti natrag ženu od koje se čovjek razveo nakon što se preudala za drugog muškarca

jer Pismo kaže, njen bivši muž, koji ju je otpustio, ne može je ponovo uzeti da mu bude ženom, nakon što je bila oskvrnuta (Dvarim 24,4). Ako ju je prvi muž uzeo natrag i bio s njom spolno intiman, on je prekršio ovu zabranu; i oni (bejt din) bi ga prisili da je otpusti. Čak i ako nije bila u potpunosti udana, već samo posvećena erusinom, "zaručena", za drugog muškarca, ona je postala zabranjena svom prvom mužu. Ali

ako je održavala nemoralne odnose nakon razvoda, ona time ne bi postala zabranjena onome koji se razveo od nje.

U ovu je zabranu uključeno i pravilo da žena koja je nevjerna svom mužu kroz nemoralni čin postaje zabranjena svom mužu; jer Pismo kaže, nakon što je bila oskvrnuta, a ovime je bila oskvrnuta. Međutim, ukoliko je bila silovana, a nije bila žena kohena, ona neće postati zabranjena svom mužu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.■

Strana 10

Divrej Tora

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio II: Jore De'a

Poglavlje 3b - Klanje (nastavak)

Dopušteno je jesti bilo koji dio pravilno zaklane životinje ili ptice izuzev njezine krvi, heleva i ishijadičnog živca (vidi poglavlje 2.), i osim kada je zaklana životinja bređa, plod (zametak) je dopušten samo ako nalikuje na životinje s kopitima i nisu sijamski blizanci (13,5-6). Ako dio ploda izađe (makar i na trenutak) prije nego što je majka životinja zaklana, klanje majke životinje nema učinka za taj dio (14,23), ali vrijedi za dijelove koji su ostali unutra, pod uvjetom da glava ili većina tijela još nije izašla (14,1,3-4,6). Živi plod mora biti zaklan (rabinski; 13,2. 4.) nakon što izađe iz utrobe (14,6), čak i ako je majka životinja bila pravilno zaklana prije nego što je on izašao (vidi 13,4, 14,5).

Behema i njeno mlado ne smiju se zaklati istog dana, pri čemu se "dan" određuje od večeri do večeri; ukoliko jesu, ona životinja koja je druga po redu zaklana ne smije se jesti do sljede-

ćeg dana (16,1-4.7-10.). U slučaju nedoumice vidi 16,5-6.11.

Nakon što je ptica ili haja (80,1-2.56.) pravilno zaklana, dio njezine životonosne krvi treba biti ispod i iznad pokriven zemljom, koja se definira kao tvar u kojoj biljke mogu rasti ili koju Tora naziva "zemljom" (28,1.35.7.9-15.17-20.23-24). Ne smije se vršiti kla-nje ako na raspolaganju nema

zemlje (28,21), no klanje je valjano čak i ako nema krvi ili krv nije prekrivena (28,1. 22.). Poželjno je da prekrivanje krvi obavlja osoba koja je vršila klanje (28, 8); ona najprije kazuje blagoslov "... Koji nam je zapovijedio u vezi prekrivanja krvi zemljom" (28,2).

Nakon što je behema pravilno zaklana, njezinu desnu potkoljenicu, donju čeljust i jezik, te trbuh treba odvojiti (61,1-6.17-18.) i dati ih (vidi 61,11.14. 32.) muškom ili ženskom kohanim (61, 8-9), za koje je poželjno da budu pobožni (61,7) i svakome od njih treba dati čitav dio. Ako to nije učinjeno, treba odvojiti njihovu vrijednost i dati je kohanim poslije (61,10.15.). Kohanim mogu učiniti što god žele s tim dijelovima (61,12-13) i svatko ih može jesti uz njihovo dopuštenje (61,31). Običaj je odvajati te dijelove samo u zemlji Izraelu (61,21.). Ne treba ih odvojiti ukoliko je klanje učinjeno za kohena ili Levita ili za ne-Židova (61,22-30.33.).■

Strana 11 GODINA 18 BROJ

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Hum, zevel i Zevulun

Hum

Nakon što sam već neko vrijeme pisao o bojama u Židovskoj sam Enciklopediji (Jewish Encyclopedia) pronašao ovaj vrlo zanimljiv članak pod naslovom "Boja". Članak se bavi mnogim stvarima o kojima sam ja već pisao, s nekim, za mene, novim shvaćanjima u vezi određivanja i etimologije naziva za boje u biblijskom i rabinskom hebrejskom. Jedno posebno zanimljivo pitanje koje on postavlja je zbog čega na hebrejskom postoji tako mali broj riječi za boje. Autor piše:

Mali broj naziva za boje u Bibliji i drugoj drevnoj literaturi različiti su znanstvenici različito tumačili. Sve što se sa sigurnošću o tome može reći u vezi drevnih naroda je da je njihov rječnik u vezi boja bio nedo-

voljno razvijen.

Psihološkom razlogu takve nerazvijenosti među svim antičkim narodima (usporedite Wundt, "Völkerpsychologie: Die Sprache," ii. 513, 514) pridodana je, u slučaju Izraelaca, vjerska zabrana idolopoklonstva u povijesnom razdoblju u kojem su slikanje, poput drugih umjetničkih formi, bile uvelike, ako ne i potpuno, u službi idolopoklonstva. Vez u bojama, kao i obojani predmeti poznati su u Izraelu još od najranijih vremena, no bojenje je, po svemu sudeći, bilo vrlo jednostavno.

Ovo je u značajnoj suprotnosti s idejama spomenutim u mojem tekstu o bojama, iz kojeg se da zaključiti da mali broj riječi za boje ukazuje na slab napredak društva.

U odlomku "Nijanse tamnoga", članak daje sljedeće objašnjenje za hum :םעח

"hum" (doslovce, "vruće," potom "tamno," "smeđe") se koristi za ovčju vunu (Post. xxx. 32 i pasim).

Ovdje navedeni tekst priča je o Jaakovu koji traži od Lavana ovce boje hum

Klein daje isto takvu etimologiju:

Vjerojatno od םעח )=biti topao), koji je srodan s ם ח, stoga dosl. značenje 'bojom podsjeća na nešto spaljeno'.

Međutim, postoji i rasprava među komentatorima u vezi značenja huma o kojem se govori u Berešit 30 Raši kaže da hum znači ros, što je slično crvenom. Rav Saadia Gaon, Ibn Ezra i Radak (navodeći arapski) hum poistovjećuju sa šahor, crnom. Ramban se slaže s Rašijem, i kaže da je Jaakov tražio crne ovce, a Lavan se nije složio jer je to prilično uobičajena boja kod ovaca. (Kaddari navodi kako Ludwig Koehler kaže da hum možda uopće ne predstavlja boju, već znači "u vrućini" - םחעמ mejuham.)

Pa, kako razrješavamo neslaganje među Rišonim? Riješimo se razlika. Even-Shoshan u svojem Concordanceu, prevodi hum kao "crvenkastocrno" a Kaddari predlaže "crveno i crno?".

Zevel i Zevulun

Dok sam gledao ovotjednu paršu, počeo sam se pitati: ima li kakve ve-

(nastavak s 12. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

ze između imena Zevulun״ עלעבז i zevel לבז - smeća?

Zevulun svoje ime dobiva u Berešit 30,20:

Lea reče, "B-g mi dade probrani dar; ovaj puta moj muž jizbleni, jer sam mu rodila šestoricu sinova"

Stoga ga nazva Zevulun.

Koje značenje ima מנלבזמ jizbleni? Svi tradicionalni komentari koje sam uspio naći - Onkelos, Rav Saadia Gaon, Rashi, Ibn Ezra i drugi –svi kažu da korijen לבז znači "boraviti", pa stoga redak znači "moj će muž prebivati samnom". Klein također daje istu etimologiju.

No ovaj članak prof. Moshea Helda dao mi je novo razumijevanje.

On piše da akadska riječ zabalu zna-

či "podići, podizati". No znanstvenici poput Drivera odbacili su povezanost između״לבז i zabalu. Held, međutim, ističe da je to bilo prije otkrića ugaritskog, jezika vrlo bliskog hebrejskom. Na ugaritskom, zbl ima značenje "podići", a naziv za "princa" je zbl – što se podudara s hebrejskim nasi אמשנ, čiji korijen״אשנ– također ima značenje "podići". Dakle, Held redak prevodi kao "moj će me muž uzvisiti/uzdići me" - a i JPS i Daat Mikra se drže toga.

Odakle se onda pojavilo tumačenje za לבז kao "boraviti"? Kaddari piše da je to iz veze između zvul i riječi bajit (kuća) u frazi לעבז״ מב - beit zvul, koju nalazimo u Malahim I 8,13. No sad se ovo može bolje prevesti kao "veličanstvena kuća".

Identifikacija״לבז s "podizanjem" ima još više smisla kada shvatimo, kao što naglašava Held, da korijen

לבס ima isto značenje. Zapravo, čak i Klein prevodi ״לבס kao "nositi tovar, nositi breme", i povezuje to s akadskim zabalu

Jednako kao što engleska riječ "suffer" (patiti) može značiti "podnositi" i "osjećati bol", tako i hebrejski korijen״לבס ima oba značenja. Od njega dobivamo savlanut ״ ענלבס

strpljenje i sovlanut ״ ענלבעס - trpeljivost, kao i sevel ״לבס- patnju, bol.

Ima jedna zgodna hasidska draša na Šmot 6,6 -

Umjesto da to prevede kao "Oslobodit ću vas egipatske muke (sivlot)" on kaže B-g će ih osloboditi od njihove "snošljivosti prema Egiptu". Židovi su počeli usvajati i tolerirati svoje robovanje u Egiptu – njima je bilo potrebno da više ne "podnose" ovo stanje kako bi uistinu završili svoju patnju.

A što je sa zevel - nečisti, gnojem?

Ta se riječ ne pojavljuje u Tanahu (mada je Tur-Sinai pokušava povezati s Tehilim 49,15) već se počinje pojavljivati u rabinskom hebrejskom. Jastrow ga povezuje s asirskim (akadskim) zabalu, koji znači "gomilati", i kaže da to stoga znači "lišće kompostirano za gnoj".

Tako, mada ime Zevulun ima pozitivno značenje, a zevel je nešto manje ugodno (kao i sevel), i jedan i drugi imaju zajedničko porijeklo"podići".■

Strana

GODINA

Rabbi Shmuel Rabinowitz:

Ljestve od neba do zemlje

U prošlotjednoj paraši čitali smo o Jakovu koji je bio prisiljen napustiti dom svojih roditelja kako bi izbjegao gnjevu svog brata Ezava koji je čekao priliku da se osveti, jer je Jakov uzeo blagoslove koji su bili obećani Ezavu. U ovotjednoj paraši, Vajece, ulazimo u priču o Jakovu koji je otišao u Haran gdje je živio njegov ujak Laban. Jakov je u Haranu živio dvadeset godina, uz mnoge kušnje i nevolje.

Ovo poglavlje Jakovljevog života započelo je prijevarom čije je posljedice Jakov trpio čitavog života. Nakon što je stigao u Haran i upoznao Rahel, Labanovu kćer, osjetio je da je ona njegova srodna duša i poželio ju je oženiti. Jakov je prijedlog iznio Labanu, kao što je to bilo uobičajeno u to vrijeme te pristao raditi za Labana sedam godina nakon čega bi se mogao oženiti s Rahel. Laban je pristao dati Rahel Jakovu, ali nakon sedam godina prevario je Jakova i dao mu svoju stariju kćer Leu umjesto Rahel. Od tog trenutka nadalje Jakovljev je život postao niz komplikacija i tragedija. Nakon što je otkrio prijevaru, zatražio je da oženi Rahel, ženu koju je volio, ali je Laban zahtijevao dodatnih sedam godina rada. Budući da mu nije preostalo ništa drugo, Jakov je pristao i radio za Labana još sedam godina.

Jakov je bio oženjen dvjema sestrama, ali Rahel je volio više od Lee. To je u njegovoj obitelji stvorilo razdor s dalekosežnim posljedicama. Napetost koja je vladala između Rahel i Lee opisana je u paraši. Ona se još pojačala dok je Lea djecu rađala jedno za drugim, a voljena Rahel nije mogla roditi. Tek nakon što je Lea rodila šest sinova, Rahel je zatrudnjela i rodila Josefa. Nakon što se Josef rodio, Jakov je odlučio napustiti Haran i vratiti se u dom svojih roditelja u zemlji Kanaan. Laban se nije složio s time pa je Jakov bio prisiljen ostati u Haranu još godinama. Čak i kad je konačno uspio

pobjeći sa svojom obitelji i imetkom, Laban ga je progonio i pokušao ubiti. Samo božanska intervencija spriječila je tragediju.

Što je Jakova održalo u ovim dugim i teškim godinama, dok je bio sam, daleko od roditeljskog doma, dok ga je svekar svako malo varao i prijetio mu? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se vratiti na početak Jakovljevog putovanja iz zemlje Kanaan u Haran. Dok je bio na putu, otišao je prenoćiti na mjesto koje se zove Beit El (B-žja Kuća). Hazal nam kažu da se to zbilo na Hramskom brdu, mjestu gdje će godinama kasnije biti izgrađen Hram. Tamo je Jakov usnuo nevjerojatan san. U svom snu je usnio "ljestve postavljene na zemlji, a vrh im je sezao do neba; i gle, anđeli B-žji penjali su se i silazili po njima."

Komentatori su ponudili brojna tumačenja ove vizije. Prema nekima od njih san simbolizira vezu između neba i zemlje; mogućnost da osoba istodobno živi svjetovnim i svetim životom, te sposobnost čovjeka da premosti jaz između neba i zemlje.

Jakov je krenuo na svoje životno putovanje opremljen tim shvaćanjima. Znao je da čak i dok je živio u stranoj zemlji, sam i izložen prijevari, njegov život i njegovi postupci imaju smisla. Naučio je da čak i onda kada osjećamo da smo na dnu

provalije, nismo odvojeni od neba. Vjerovao je da čovjek može stajati na zemlji, ali da mu glava može dosezati nebo.

Također, prepoznao je da usponi i padovi u njegovom privatnom životu nisu tek nesreće, već su dio složenog plana u kojem on igra ulogu. Vidio je anđele kako idu gore-dolje po ljestvama i zaključio da bi i on mogao biti takav – silaziti i onda se vraćati gore; nikada ne ostajući dolje, nego se uvijek penjući natrag uz te ljestve koje vode u nebo.

Kad se Jakov probudio, povikao je: "Kako li je fantastično ovo mjesto! Ovo nije ništa drugo nego kuća B-žja i ovo su vrata neba." Ako pozorno slušamo ove riječi, otkrivamo dva vida veze između neba i zemlje, između svetog i ovozemaljskog. S jedne strane, Jakov je otkrio da je ovo zemaljsko mjesto zapravo "kuća B-žja". B-g prebiva na zemlji. On nije nedostižan i dalek. S druge strane, Jakov je otkrio da to mjesto jesu "vrata neba" - vrata između zemlje i neba. Jakov je otkrio obostranu vezu između neba i zemlje, što mu je omogućilo da podnese svoje daleko izgnanstvo naoružan vjerom i samopouzdanjem, nadom i smislom.■

Pisac je rabin Zapadnog zida i svetih mjesta.

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

Pojašnjenje

Da odmah prijeđem na stvar. Na kraju se Jaakov barem obračunao s onim šarlatanom od svog tasta, Lavanom! Vidite, Jaakov je htio oženiti Rahel, Lavanovu najmlađu kćer. Nije imao smjelosti izravno zatražiti njezinu ruku, pa kada je stigao u Lavanov dom i predstavio se kao sin Lavanove sestre, Rivke, Lavan je odlučio svom nećaku Jaakovu ponuditi posao. Nije htio da on radi besplatno, pa je izjavio: "Samo zato što si mi rodbina, zar bi mi trebao služiti besplatno? Reci mi – koliku plaću tražiš? (Postanak 29:15). Tora nam govori da je "Jaakov volio Rahel, pa je rekao: 'Radit ću za tebe sedam godina, za tvoju kćer Rahel, koja je najmlađa'." Ono što je fascinantno je velikodušnost ponude koju je Jaakov iznio. On nije rekao: "Želio bih oženiti tvoju kćer i onda raditi. On je ponudio sedam godina predanog rada prije braka. Ono što još više zbunjuje su naizgled suvišne riječi u njegovom zahtjevu. Zašto je naznačio svaki detalj o Rahel? Zašto traži Rahel, kćer njegovu, najmlađu? Zašto ne ne kaže samo jedno od ta tri?

Raši nam kaže da se Jaakov bojao. Koji je bio razlog da navede ovako detaljan opis Rahel? Jaakov je znao da je Lavan varalica, pa mu je rekao: "Služit ću ti za Rahel. Lavan bi mogao reći da je mislio na bilo koju drugu Rahel s ulice, zato je rekao "tvoju kći". Ako bi Lavan rekao: "Promijenit ću Leino ime i nazvati je Rahel", Jaakov je rekao "tvoja mlađa".

Nije pomoglo. Unatoč svemu tome Lavan ga je prevario. Krišom je zamijenio Leu za Rahel, podrugljivo se pravdajući: "Gle, kod nas, u na-

šem mjestu, mi ne dajemo mlađu kćer prije starije!" (isto, stih 26). Ali ostaje nam lekcija i iz Jaakovljeve konkretnosti i iz Lavanova odgovora. Veliki pripovjedač, Rabbi Ami Cohen priča priču o slavnom i jednako toliko pobožnom Rebu Yosselu Czapniku, koji je na svoj nepretenciozan način jednog dana ušao u veliku ješivu. Nije bio upoznat s načinom rada te škole, i dok je vrludao velikom dvoranom za učenje, njegova hasidska odjeća i nepočešljana brada privukli su poglede nekih studenata koji nisu bili navikli na takvu vrstu osobe u svojoj akademiji. Nevino je pogledao police s knjigama prepune bezbrojnih svezaka talmudskih i biblijskih egzegeza, uzeo jedan svezak, odšetao do stolice u stražnjem dijelu učionice i počeo proučavati knjigu. Trenutak kasnije, visoki mladić nadvio se nad njim gledajući dolje kroz uski otvor koji je dijelio njegove naočale od njegova rumenog lica. Vrlo sarkastičnim tonom se podsmjehnuo: "U našoj ješivi, mi ne sjedimo na Mašgijahovom mjestu."

je, ogorčen, mladić promijenio taktiku. Oštrim je glasom zapovjedio. "Ne znam tko ste, ali sjedite na Mašgijahovom mjestu!"

Reb Yossel je na trenutak podigao pogled i u svojoj se čistoj naivnosti nasmiješio i složio s njim, promrmljavši dok se ponovo zagledao u knjigu, "i kod nas također." Tip se sagnuo nad Reb Yosselom i ponovio svoju izjavu, ovaj put glasnijim i zlokobnijim tonom. "Mi ne sjedimo na Mašgijahovom mjestu!"

Reb Yossel je klimnuo glavom i potvrdio. "I u našoj ješivi isto!" Tada

Čuvši te riječi, reb Yossel je skočio sa sjedala. Okrenuo se prema momku potpuno šokiran. "Sjedio sam na mjestu tvog Mašgijaha?" - užasnuto je upitao. "Zašto mi nisi odmah rekao?" Možda nas razgovor koji je opisan u Tori istovremeno uči dvije pouke. Osoba koja nešto traži treba biti jasna, izravna i precizna. Jaakov je jasno izrazio svoju želju, "Rahel, tvoju najmlađu kćer." Ne bi trebalo ostaviti mjesta za pogreške ili prostora za podmuklost. Poput Jaakova, ni vi ne možete uvijek pobjeđivati, ali morate dati sve od sebe s najjasnijim mogućim zahtjevom. Osim toga, ako ne želite prihvatiti uvjete, recite ne odmah na početku. Nemojte ismijavati drugu stranu govoreći: "Mi to ne radimo na ovaj način." Ismijavanje pojedinca, istovremeno ga stavljajući u poziciju izopćenika, nije način da objasnite svoje stajalište. Budite jasni, iskreni i precizni. Možda se nećete složiti, ali steći ćete puno više poštovanja.

Gut šabes ■

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Kada je 'ja' u tišini

Ovotjedna parša daje nam snažnu viziju molitve: Jakov, sam i daleko od svog doma, leži u noći, na kamenu umjesto jastuka, i sanja ljestve po kojima anđeli uzlaze i silaze. To je prvi susret s 'kućom B-žjom' koja će jednog dana postati sinagoga; prvi san 'nebeskih vrata' koja će omogućiti pristup B-gu, dajući nam do znanja da je 'B-g uistinu na tom mjestu.'

Međutim, ima jedan detalj u tekstu koji se izgubio u prijevodu, no hasidski majstori podsjetili su nas na njega. Hebrejski glagoli u svojim sklonidbama nose sa sobom i indikaciju svog subjekta. Tako riječ jadati znači "ja sam znao," a lo jadati, "ja nisam znao". Međutim, kada se Jakov budi iz svog sna, on kaže, "Doista je B-g na ovom mjestu ve'anohi lo jadati." Anohi znači 'ja', koje je u toj rečenici suvišno. Kada bismo ju doslovno preveli, morali bismo reći, "A ja, nisam znao ja." Čemu ovo dvostruko 'ja'?

Na to je rabi Pinhas Horowitz (Pa-

nim Jafot) dao fantastičan odgovor. On pita, kako mi znamo da je 'B-g na ovom mjestu'? Anohi lo jadati - tako što ne poznajemo 'ja'. Mi upoznajemo B-ga kada zaboravimo na sebe. Mi osjećamo "Ti" božanske prisutnosti kada se maknemo iz 'ja' naše egocentričnosti. Tek kad prestanemo razmišljati o sebi postajemo istinski otvoreni za svijet i za

Molitva znači izići iz zatvora svog ega i vidjeti svijet, uključujući i nas same, izvana.

Stvoritelja. U tome leži odgovor na neka od velikih pitanja o molitvi: Kakvu razliku čini molitva? Da li ona uistinu mijenja B-ga? B-g se zasigurno ne mijenja. Osim toga, nije li molitva u suprotnosti s temeljnim principom vjere, da smo mi pozvani činiti B-žju volju, a ne od Njega tražiti da čini našu? Što se zapravo do-

gađa kada molimo?

Molitva ima dvije dimenzije - jednu misterioznu i drugu koja to nije. Postoji previše slučajeva odgovorenih molitvi da bismo mogli poreći činjenicu da molitva mijenja našu sudbinu. Ona to čini. Jednom sam čuo ovu priču. Čovjek u nacističkom logoru izgubio je volju za životom - a ako u logoru smrti izgubite volju za životom, mrtvi ste. Te noći on je svoje srce izlijevao u molitvi. Drugog jutra, bio je premješten da radi u kuhinji. Tamo je, dok čuvari nisu gledali, bio u mogućnosti ukrasti neke kore krumpira. Te su ga kore održale na životu. Ovu sam priču čuo od njegovog sina.

Vjerojatno svatko od nas ima neku sličnu priču. U vremenima kriza mi vapimo iz dubine naših duša, i nešto se dogodi. Ponekad to shvatimo tek kasnije, kada gledamo unazad. Molitva čini razliku u svijetu - ali način na koji to čini je misteriozan.

Međutim, postoji i druga dimen-

Divrej Tora

zija koje nije misteriozna. Osim što molitva mijenja svijet, ona mijenja i nas. Hebrejski glagol lehitpalel (moliti) je povratni glagol, koji upućuje na akciju usmjerenu prema sebi. Doslovno, on znači 'prosuditi sebe'. To znači, izaći iz zatvora svog ega i vidjeti svijet, uključujući i nas same, izvana. Molitva je mjesto na kojem naše neumorno 'ja' ostaje na trenutak u tišini i gdje postajemo svjesni da mi nismo centar svemira. Postoji stvarnost izvana. To je trenutak transformacije.

Kada bismo samo mogli prestati postavljati pitanje 'Kako to utječe na mene?' vidjeli bismo da smo okruženi čudima. Postoji gotovo beskonačna složenost i ljepota prirodnog svijeta. Postoji božanska riječ, naše najveće nasljedstvo kao Židova,

knjižnica knjiga koju zovemo Biblija. I tamo je iznesena nenadmašna drama, koja se proteže kroz 40 stoljeća, sastavljena od tragedija i trijumfa koji su zadesili židovski narod. Oni predstavljaju tri dimenzije našeg znanja o B-gu: stvaranje (B-g u prirodi), otkrivenje (B-g u svetim riječima) i otkupljenje (B-g u povijesti).

Ponekad su nam potrebne velike krize kako bismo shvatili koliko smo bili usmjereni samo na sebe. Jedino pitanje dovoljno snažno da naše postojanje ispuni smislom nije 'Što ja trebam od života?' nego 'Što život treba od mene?' To je pitanje koje čujemo kada istinski molimo. Više od čina govora, molitva je čin slušanja - onoga što B-g želi od nas, ovdje, sada. Ono što otkrivamo -

ako smo sposobni stvoriti tu tišinu duše - jest da nismo sami. Ovdje smo jer netko, Jedan, želi da budemo tu, i jer je On postavio zadatak za nas koji samo mi možemo ispuniti. Iz toga izlazimo ojačani, promijenjeni.

Više no što molitva mijenja B-ga, ona mijenja nas. Ona nam daje da vidimo, osjećamo i znamo da je 'B-g na ovome mjestu.' Kako postižemo tu svijest? Mičući se od svog prvog lica, tako da na trenutak, poput Jakova, možemo reći, 'Ja ne znam ja.'

Kada je 'ja' u tišini, mi susrećemo Bžje 'Ti'.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Jakov je bio čovjek čiji su se najdublji duhovni susreti događali kad je bio na putu, sam i uplašen, u gluho doba noći, bježeći od jedne opasnosti u drugu. U ovotjednoj parši vidimo ga kako bježi od Esava i upoznat će Labana, čovjeka koji će mu nanijeti veliku žalost. U parši od sljedećeg tjedna vidimo ga kako bježi u suprotnom pravcu, od Labana prema Esavu, u susret koji ga je ispunjavao strepnjom: on je bio "vrlo uplašen i uznemiren". Jakov je bio najistaknutiji samotni čovjek vjere.

Ipak, upravo u tim trenucima krajnjeg straha imao je duhovna iskustva za koja nema paralele u životima Abrahama ili Izaka, pa čak ni Mojsija. U ovotjednoj parši on ima viziju ljestava koja se protežu od zemlje do neba, s anđelima koji se njima uspinju i silaze, na kraju koje je izjavio: "B-g je doista na ovom mje-

stu, a ja to nisam znao ... Kako li je strašno ovo mjesto! To nije ništa drugo do B-žji dom, i ovo su, vrata neba!" (Postanak 28,16-17).

Ponekad baš onda kad se osjećamo najviše sami otkrijemo da nismo sami. To je dar Jakova/Izraela, čovjeka koji je pronašao B-ga u srcu tame.

Možda nitko nije dirljivije govorio o ovom stanju od kralja Davida u njegovim najuznemirenijim psalmima. U Psalmu 69. on govori kao da se utapa: "Spasi me, o B-že, jer su mi vode došle do grla. Tonem u blatnjave dubine, u kojima nema uporišta". (Ps 69,2-3)

To je baština Jakova koji je otkrio da B-ga možete pronaći, ne samo kada mirno napasate svoje ovce, ili se pridružite ostalima u molitvi u Hramu ili u sinagogi, već i kada se

nalazite u opasnosti, daleko od kuće, kada je pred vama pogibelj, a u pozadini se nad vama nadvija strah.

Veliki glazbenici su u stanju uzeti bol i pretvoriti je u ljepotu. Duhovno iskustvo se ponešto razlikuje od estetskog. Ono što je u duhovnosti važno je istina, ne ljepota: egzistencijalna istina, kao kada gotovo beskonačno mali ja susretne Beskrajnog-Drugog i ja nađem svoje mjesto u ukupnosti stvari, te mnome prostruji snaga koja nije moja vlastita i podigne me do sigurnosti, iznad neobuzdanih voda uznemirene duše.

To je Jakovljev dar, i to je njegova ideja koja mijenja život: da iz dubina možemo doseći visine. Najdublje krize naših života mogu postati trenuci u kojima nailazimo na najdublje istine i stječemo naše najveće snage.■

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Iz dubina

Berel Wein:

Vjeran sebi

Jaakov je bio prisiljen pobjeći od ku-će i obitelji zbog prijetnje koju je izre-kao njegov brat Esav. Majka mu je prenijela da je njegov brat, u trenutku zavisti, frustracije i ljutnje, zaprijetio da će ga ubiti. Jaakov nije fizički slab, nije on bljedunjavi student ješive iz karikature književnosti Haskale devetnaestog stoljeća. Naprotiv, u ovotjednom čitanju Tore nalazimo opis Jaakovljeve izuzetne fizičke snage. On je u stanju samostalno ukloniti veliki kamen koji pokriva zdenac, posao za koji inače treba mnogo običnih ljudi da ga koordinirano učine.

Kasnije ćemo u biblijskoj priči o njegovu životu vidjeti da se on može boriti s anđelom i prevladati ga, te druge podvige njegove fizičke snage. Pa, zašto onda Jaakov bježi iz svog doma i mjesta na koje polaže pravo, i kreće na dugo izgnaničko putovanje? Zašto jednostavno ne ostane i bori se s Esavom?

Kasnije, po njegovom povratka u zemlju Izrael, očito je da je on spreman zaratiti sa svojim bratom kako bi zaštitio sebe i svoju obitelj. Dakle, zašto se plašio izravno suočiti s Esa-

vom kada mu je zaprijetio? On je svakako tjelesno sposoban fizički se obraniti od bilo koje vrste nasilja koja bi došla od njegovog brata, ukoliko to želi.

Jaakov će se dokazati kao hrabar ratnik ne samo duhovno već i u fizi-

Biti vjeran svom unutarnjem ja, ne željeti biti ono što nismo, ne oponašati druge

pouka koju

čkom svijetu. Ako je tako, zašto bi on onda bio prisiljen pobjeći umjesto da čvrsto stane i opravdano se obrani od Esavove agresije?

Jaakovu izraelski proroci pripisuju osobinu istinitosti. To je zbunjivalo mnoge kroz stoljeća, jer u biblijskoj priči o njegovom životu vidimo da je Jaakov mnogo puta bio prisiljen pribjeći razumljivo neophodnoj taktici, ali koja nije dosezala do letvice

apsolutne istine.

Zbog te očite kontradikcije između teorije i realnosti, mnogo je različitih interpretacija izneseno o tome na koji način ocijeniti Jakovljevu istinitost. Ona koja se meni najviše sviđa jest da je Jaakov ostao vjeran sebi, svom unutarnjem biću i sebi kao fizičkoj osobi. Jaakov nikada nije poželio biti nešto što nije. Nikad nije poželio da bude poput njegova brata Esava, silovit čovjek i nasilan.

Njegovo unutarnje ja htjelo je biti potpuna i smirena osoba, učenjak i onaj koji boravi u šatorima. Čak i kad ga je život prisilio da se koristi Esavovljevom taktikom, da bude čovjek nasrtljive siline, njegov unutarnji ja uvijek je ostao vjeran njegovoj mirnoj, skladnoj i savršenoj prirodi. Biti vjeran svom unutarnjem ja, ne željeti biti ono što nismo, ne oponašati ponašanje drugih – bile to slavne osobe, politički vođe, sportski junaci ili tek promjene pravila ponašanja dezorijentiranog društva - najveća je pouka koju možemo naučiti iz života našeg oca Jaakova. I to je najveća apsolutna istina koju se može postići u životu.

Rabbi

Strana 18

Divrej Tora

Dakle, naš otac Jaakov kreće na dug, trnovit put, u svoju životnu priču. Kad pred faraonom, kada je sišao živjeti u Egipat, pripovijeda priču svog života, on je u ocjeni svog života brutalno iskren: "Mojih je godina u poređenju s mojim precima malo, i nisu to bile dobre godine."

On od početka pliva u moru nevolja. Njegov ga je bratić opljačkao, tast ga je zavaravao u svim mogućim aspektima njihova odnosa, uvijek je bio autsajder i stalno stranac u stranoj zemlji. Njegov je život postao, u rabinskoj misli i povijesnoj stvarnosti, predložak židovskog bivanja u izgnanstvu među narodima i zemljama svijeta.

Ipak, Jaakov se upućuje na ovo po život opasno putovanje s velikim

nadama i sigurnog duha. Kao što je sanjao, B-g Izraelov mu je obećao da ga Nebo nikada neće napustiti. Sjećat će se on ovog sna i njegovih obećanja tijekom burnih zbivanja u svom životu. Čak i u trenucima svog najvećeg očaja, tješit će ga Nebesko obećanje koje mu jamči uspjeh i opstanak.

To uvjerenje, da ga Nebo nikada neće napustiti, postaje karakteristika njegovog života i djelovanja. On je time postavio matricu svim narednim generacijama židovskog naroda. U svim našim poteškoćama mi vjerujemo da će nas B-g na neki način podići i izbaviti od ugnjetavanja i okrutnosti. I tako je bilo.

Temeljna razlika između Jaakova i Esava otkriva nam se na početku njihovih životnih priča. Esav je čo-

vjek polja, vani u svijetu, pozdravljen i srdačan. Privatnog Esava, dijete pod zaštitom svog oca, koji žudi za duhovnim blagoslovima kontinuiteta generacija, zasjenio je javni Esav koji je fizički silan, agresivan i impulzivan, hedonist i predan nasilju i okrutnosti prema drugima. Sve ovo obuhvaćeno je pojmom "biti čovjek polja", onaj koji je pod utjecajem i koji odmah reagira na svaki vjetar koji zapuše.

Uvjerenje da ga Nebo nikada neće napustiti, postalo je karakteristika Jaakovljevog života i djelovanja

Jaakov je također fizički snažan i čak se u stanju uspješno boriti s anđelima i ljudima. Financijski biva uspješan tamo gdje su izgledi za to izuzetno mali i, u biti, je čovjek šatora, učionica i traganja za znanjem, te zahvalnosti prema B-gu i drugim ljudskim bićima. Njegova privatna osoba zasjenjuje njegov javni život, njegova prirođena skromnost ublažava njegove procjene vlastitih ostvarenja.

I u tome također nalazimo židovsko iskustvo tijekom stoljeća. Iako smo sasvim u stanju biti ljudi polja, kao što je Izrael poučio svijet prošlih desetljeća, mi smo, u osnovi, još uvijek ljudi šatora koji se bore za pristojnost i duhovnost u vrlo dekadentnom i opasnom svijetu kojim upravljaju Esavi. Nama je u životu namijenjeno da uspijemo u ovoj borbi.■

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Berel Wein: Vjeran sebi

Rabbi Yissocher Frand:

Nadahnuće bez djelovanja

Nadahnuće brzo izblijedi ako se ne pretoči u djelo.

Nakon što je Jaakov Avinu položio glavu na kamenove i usnio svoj poznati san o ljestvama s anđelima koji se penju i spuštaju, pasuk kaže "I uzeo je kamen koji je stavio pod svoju glavu i postavio ga kao maceva (stup)". [Berešis 28:18] Ramban primjećuje da čitajući pesukim stječemo dojam da je Jaakov ustao i napravio macevu upravo tamo gdje je spavao. Ramban međutim kaže da to nije točno. Točnije je da je Jaakov uzeo kamen na kojem je njegova glava počivala i ponio ga sa sobom u Luz, te tamo je podigao svoju macevu

Pitanje je zašto je Jaakov morao nositi kamen sve do Luza? Nema sumnje da je u Luzu mogao pronaći i drugo kamenje od kojih je mogao sagraditi macevu. Nije da je kamenje tako rijetka roba na Bliskom istoku!

Ovo nas uči nečemu što smo vjerojatno svi doživjeli. Kada osoba dobije poriv da nešto učini, najbolje je latiti se toga odmah i na tom mjestu. Ako čovjek oklijeva, motivacija se često raspline. Čovjeka može trenutačno obuzeti nadahnuće, ali ako odmah ne reagira na nadahnuće, ono će s vremenom nestati. Jaakov Avinu se toga bojao. Bojao se da će do trenutka kada stigne do Luza biti manje nadahnut, da će odugovlačiti, a čin uspostavljanja trajne uspomene na trenutak njegovog nadahnuća nikada se neće ostvariti. Kako bi osigurao da do toga ne dođe, Jaakov je proces započeo odmah noseći sa sobom kamen cijelo vrijeme dok nije bio spreman postaviti ga kao trajno svjedočanstvo svog sna.

Ljudska bića budu nadahnuta, ali s vremenom postanu sklona racionalizaciji, ili budu previše lijena, ili

što god već bilo. Kada se nadahnuće pojavi, čovjek mora odmah djelovati prema tom nadahnuću. Ako je nemoguće "odmah", onda poduzmite barem simboličan postupak kako biste si osigurali da ćete to na kraju

Kada se nadahnuće pojavi, čovjek mora odmah

djelovati prema tom nadahnuću

učiniti. To je ono što je Jaakov učinio noseći kamen sa sobom od trenutka kad se probudio iz sna do dolaska u Luz.

Pasuk kojeg je teško prevesti bavi se konceptom koji je težak za razumjeti

Po mom mišljenju, pasuk kojeg je najteže prevesti u ovoj parši je Berešis Perek 30 Pasuk 8. Lea je imala djece, a Rohel nije imala djece. Prateći liniju koju je vidjela od Sare Imenu, Rohel je svom mužu dala svoju sluškinju. Rohel će barem imati dijete preko svoje sluškinje kako bi posredno mogla imati djecu. Pasuk glasi (nakon Danova rođenja): "Ona je ponovno začela i Bilha, Rohelina sluškinja, rodila je drugog sina Jakovu." [Berešis 30:7] Naredni pasuk objašnjava ime koje je Rohel dala ovom sinu: "…Naftulei Elokim niftalti im aho-si, gam jaholti…" i zaključuje "…i nadjenula mu je ime Naftali." Ovo je tako težak pasuk! Što znače riječi Naftulei Elokim niftalti? A koje je objašnjenje im ahosi, gam jaholti?

Artscroll prevodi: "Manevrirala sam svetim planovima kako bih se izjednačila sa svojom sestrom, i ta-

kođer sam pobijedila." Prema ovom prijevodu vNaftulei Elokim" znači "svete sheme". Vjerujem da je ovaj prijevod iz Rašija. Raši se ovdje trudi objasniti ovaj pasuk: "Menahem ibn Saruk je to objasnio u unosu (u svom rječniku) "vezanošću od Sveprisutnog postala sam vezana za svoju sestru, (ispreplela sam se, postala sam vezana za svoju sestru)." Raši daje vlastito tumačenje – temeljeno na izrazu "Ikeš u’pesaltol" ([Devorim 32:5]); ovo podrazumijeva neko nepoštenje – "Molila sam s mnogo preklinjanja i obraćanja Sveprisutnom da budem jednaka svojoj sestri. "

Ovo je oduvijek bio težak pasuk, barem meni. Ove godine sam vidio Malbima na ovaj pasuk. Malbim ne samo da daje lijepo tumačenje, već kaže nešto što svi, s vremena na vrijeme, moramo imati na umu. Malbim, majstor hebrejskog jezika, objašnjava riječ Naftulei – kao što to objašnjava Menahem ben Saruk – da se odnosi na vezanost ili pečat (od izraza camid pasil [Bamidbar 19:15] što znači pričvršćeni pokrov).

Rohel kaže: "Stvar između moje sestre i mene - zašto je ona imala djecu, a ja ne - je stvar koju je hermetički zatvorio Ribono šel Olam (Naftulei Elokim). To je nedokučiva tajna, zapečaćena od očiju ljudi. Ali Gam jaholti. Ali zato sam mogla ustrajati i prihvatila sam svoju patnju s radošću, jer G-spod je pravedan i njegovi sudovi su pravedni.

Malbim kaže da je Rohel postavljala pitanje koje je mučilo čovječanstvo od početka vremena zašto postoji nešto poput cadik v'ra lo (pravednik koji pati) v'raša v'tov lo (i zla osoba koja napreduje)? Ovo nije pošteno! Ja sam se trebala udati

za Jaakova. Moj otac je prevarant!

Zamijenio me Leom. Znala sam da će se to dogoditi i imala sam svakakve planove sa svojim budućim mužem da ne bismo dopustili da do toga dođe. A onda sam pustila da vjenčanje "druge" prođe i Jaakov je oženio Leu. Ja sam ovdje bila pravedna strana - a sada će ona imati djecu, a ne ja? Ne samo da Lea ima djecu, već i Bilha i Zilpa imaju djecu. Sve imaju djecu osim mene! TO NIJE FER! To je više od 'nije fer'. To je neshvatljivo. Nema smisla!

Rohel pita - kako mogu podnijeti ovaj fenomen? Ona kaže "Naftulei Elokim" – Došla sam do zaključka da postoje neke stvari u životu koje su tako zapečaćene da se ljudska bića ne mogu ni nadati da će ih razumjeti. Zbog toga vjerujem da Ribono šel Olam zna što radi i da kalkulira s time, i stoga to prihvaćam. Zato sam "Im ahosi gam jaholti" – bila u stanju ustrajati u rivalstvu sa sestrom.

Rav Moshe Chaim Luzzatto (Ramcha”l) piše u Daas Tevunos, "Što god Gospodar Blagoslovljen neka je čini, sigurno je na kraju za dobro.

Bilo da On osobi daje bogatstvo ili siromaštvo, sve je u cilju poduzimanja korektivnih radnji na ovom svijetu (L’saken tikunim b’Olam). Postoje određene stvari u svijetu koje treba ispraviti. Kada ljudi trpe nevolje zbog onoga što se čini da je bez ikakvog razloga, nekako je svrha "L'saken tikunim b'Olam". Ovo piše veliki

majstor kabale, Rav Moshe Chaim Luzzatto.

Kako je ovo "ispravka za svijet"? Možda nikada nećemo razumjeti jer je to Naftulei Elokim. Ovo je sakrio i zapečatio Ribono šel Olam. Tek na kraju dana, možda ćemo tada to početi shvaćati.

Lavan je prešao Jaakovljevu crvenu liniju nazivajući ga lopovom

Jaakov radi za Lavana dugi niz godina. Lavan ga je pokušao opljačkati do gole kože. Napokon, Jaakov dobiva poruku od Ribono šel Olama da je vrijeme da ode pa je rekao svojim ženama: "Moramo otići odavdje!" Jaakov odlazi sa svojom obitelji. Lavan otkriva da su njegovi terafim (idoli) nestali i juri za Jaakovom. Lavan ga sustiže i optužuje ga: "Zašto si ukrao moje bogove?"

Sve te godine koje je Lavan varao svog zeta, niti jednom nije rečeno da se Jaakov naljutio na njega ili izrazio ogorčenje

Naposljetku se Jakov naljuti na svog tasta i kaže mu što ga ide: "...Što je moj prijestup? Što je moj grijeh, da si me progonio? Kad si preturao po svim mojim stvarima, što si našao od svih svojih kućanskih predmeta? Stavi to ovdje pred moju i svoju braću, pa neka odluče između nas dvojice." [Berešis 31:3637] On dalje dirljivo opisuje vlastitu odanost i predanost svom poslu dok je bio zaposlen kod Lavana, i kako je Lavan iskoristio svaku priliku da mu promijeni plaću njemu na štetu i ukrade od njega.

Razmislite o ovome. Lavan je

varao Jaakova i zadavao mu muke već dvadeset i više godina. U noći Jaakovljevog vjenčanja, Lavan mu je zamijenio svoje kćeri. Jaakov se probudio sljedećeg jutra i ne piše da je izgubio živce. Sve te godine koje je Lavan varao svog zeta, niti jednom nije rečeno da se Jaakov naljutio na njega ili izrazio ogorčenje. Ovdje, na kraju parše, konačno "Va’jihar Jaakov" (Jaakov se naljutio). Da smo vi ili ja bili u pitanju, rekli bismo da je ovo nakupljenih dvadeset godina frustracije. Bila je to kap koja je prelila čašu, i Jaakov je konačno rekao svom tastu što ga ide, onako kako je to trebao učiniti dvadeset godina ranije.

No, to smo vi i ja – ali to nije Jaakov. Zašto se ovdje Jaakov konačno naljutio i nadugačko izlio svoju dušu, što je Lavan očito zaslužio puno prije ovog incidenta? Zašto ovdje? Zašto sada?

Rav Yosef Salant, u svom seferu Be'er Yosef, iznosi prelijepo zapažanje. Do sada je to bilo osobno –između mene (Jaakova) i tebe (Lavana). Zamjena kćeri, financijska prijevara - sve je to bilo osobno i Jaakov je bio spreman sam se nositi s time. "Ali kad dovedeš sve svoje ljude i optužiš me: 'Zašto si uzeo moje bogove?', nazivaš me lopovom pred svim ovim ljudima! To je Hilul Hašem! Nežidovi će pomisliti - 'Jakov je ganaf'. Ovdje podvlačim crtu. To je to!"

Jaakov protestira da je to optužba koja zadire u srž njegove osobnosti. "Ja sam gospodin Emes L’Jaakov. Neću tolerirati ovaj Hilul Hašem koji lažno stvaraš optužujući me da kradem od tebe." Stoga, on ovdje eksplodira od bijesa i stvar dovodi u red. "Ima jedna stvar što ja nisam. Ja nisam lopov!" ■

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Nadahnuće bez djelovanja

Rabbi Shaul Rosenblatt:

krcat blagoslovima

Jakov napušta Kanaan i odlazi u Haran te stiže tamo 14 godina kasnije. Na putu, on ima poznatu viziju ljestava koje se uzdižu do neba. On stiže u dom svog (ne)ljubaznog ujaka Labana.

Jakov želi oženiti Labanovu kćer, Rahel. On radi sedam godina za nju, a onda mu Laban pod hupa podmeće Leu. On radi još sedam godina za Rahel. Postaje otac jedanaestorici sinova i jednoj kćeri. Jakov radi za Labana još šest godina tijekom kojih pomaže Labanu da postane veoma bogat čovjek.

Napokon, dolazi vrijeme kada on pakira svoje stvari i započinje dugo putovanje kući prema Izraelu.

U odjeljku koji ćemo čitati sljedećeg tjedna, dok se Jakov vraća iz

Harana on zahvaljuje B-gu za sve blagoslove kojima je obasut. Gleda unazad i kaže, 'Prešao sam Jordan (u Haran) samo sa štapom u ruci'.

Rabini objašnjavaju, možda metaforički, da ga je u ovotjednom odjeljku sreo Ezavov sin Elifaz, koji mu je ukrao svu imovinu - uključujući njegovu odjeću. I takav, on je Izrael napustio samo sa štapom.

A u ovotjednom odjeljku, Jakov sakuplja. Najprije, on ide u školu Šema i Evera te tamo 14 godina provodi sakupljajući mudrost. Stiže u Haran gdje se ženi sa dvije žene i dvije inoče te postaje otac dvanaestero djece. I, tokom dvadeset godina teškog rada, postaje najbogatiji čovjek u gradu. Dok je Izrael napustio sa-

mo sa štapom, sada se vraća krcat blagoslovima.

Ja gledam na to kao na metaforu na naše živote, na moj svakako. U ovaj svijet dolazimo goli - bez ičega. I provodimo godine sakupljajući. Sakupljamo prijatelje, obitelj, mudrost, ljubav, imovinu, iskustva. Poput Jakova, svatko od nas u životu

Jakov je u Haran stigao bez ičegaa otišao s čašom koja se prelijevala blagoslovima

uspijeva pribaviti toliko mnogo toga (čak i ako povremeno, a možda i stalno, mislimo da to nije dovoljno!!)

Sjećam se kada smo moja supruga i ja odlazili iz Izraela u Britaniju

prije 25 godina sa, metaforički, ne mnogo više od odjeće na nama. I često razmišljam kako me B-g blagoslovio poput Jakova. Imam osmero predivne djece, zeta i snahu koje poštujem i duboko volim, te troje dragocjenih unuka. Imam ne jedan, nego dva skupa mudre i drage rodbine. Podigao sam četiri uspješne organizacije i pozitivno utjecao na mnoge živote. Imam bliske prijatelje koje duboko cijenim i volim. I kada pogledam davare koje sam pisao prije 20 godina i usporedim ih s današnjima, osjećam da su to bila razmišljanja malog dječaka, u usporedbi s onima zrelog čovjeka (ili, nadam se, onog koji sazrijeva).

Poput Jakova, osjećam se duboko zahvalnim.

Naravno, postoji mnogo toga na što bih se mogao žaliti kada bih htio. Ali ne želim. Zahvalnost mi donosi mnogo više zadovoljstva od žalopojki, pa zašto bih onda izabrao potonje?

Jakov je u Haran stigao bez ičegaa otišao s čašom koja se prelijeva blagoslovima. Svatko od nas dolazi bez ičega, prelazimo rijeku Jordan, u ovaj svijet, čak i bez odjeće na nama - a odlazimo potpuno krcati. Kakav život! Kakav svijet! Toliko razloga za zahvalnost!

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Strana 22 Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Ako ne uspijete od prve, podignite se i pokušajte ponovno

Jakov je ukorio pastire koji su besposleno sjedili kod bunara: "Napojite ovce i odvedite ih na pašu." Pastiri su mu objasnili da ne mogu pomaknuti kamenu gromadu koja je pokrivala bunar sve dok ne dođu svi pastiri (Postanak 29,7-8).

Zar Jakov nije mogao vidjeti da na bunaru leži ogromna gromada?

Zbog čega je korio pastire? Možda su je pokušali pomaknuti, ali nisu mogli?!

U redu, ali zašto nisu ponovo pokušavali?

Samo zbog toga što u nečemu niste uspjeli, nije razloga da odustanete. Pokušajte ponovo, i ponovo, i ponovo.

Svrha

Mislim da je za čovjeka važno, kako bi imao osjećaj vlastite vrijednost i osjećaj samopoštovanja, da ima svrhu u životu. Živjeti život bez svrhe, kakvog to smisla ima, zar ne?

Priča se da su dvojica skitnica bili uhapšeni zbog skitnje. Sudac je bio zaboravio o čemu se radi pa je prvoga upitao: Što si radio u trenutku kada si bio uhićen? On je odgovorio: Ništa. Onda je upitao drugoga, a što si ti radio kad si uhićen? Ja sam mu pomagao, odgovorio je drugi. Ako pomažete nekome tko ne radi ništa, ni vi ne radite ništa.

Razmišljam o tome da ako imamo ovakvu vrstu domino efekta gdje svatko pomažu nekom drugom, ali nitko nema pojma zbog čega to radi, rekao bih da moramo imati osjećaj svrhovitosti i možda je to moment u kojem nastupa religija. Ta religija

Strana 23 GODINA 18 BROJ 7

kaže: Ne, nastanak svijeta nije bio čista slučajnost, on je stvoren sa svrhom, a ako ne znate koja je to svrha, istražujte, tražite svrhu u životu. Svrhu svijeta i svoju vlastitu svrha u tom svijetu. Jer ako osjećate da nemate svrhe...

Ilustracija koju ja koristim je: koje stvari imaju za nas vrijednost? Kažem ljudima da odu kući i pogledaju kakve stvari posjeduju. Neke stvari imaju estetsku vrijednost, dekorativne su - nemaju funkciju, ali ukrašavaju prostor. A neke stvari imaju funkciju, njihova vrijednost počiva na njihovoj funkciji. U redu. Imate prekrasan djedov sat, ali sat je prestao raditi i ne može se popraviti. Držite ga tamo jer je lijep komad namještaja - dekorativan je i privlačan. Imate otvarač za konzerve koji se pokvario. On nije ukras, i vi ga bacite.

Znači, s jedne strane imamo ukrasno, estetsko, a s druge funkciju. To su jedina dva kriterija za vrijednost.

A što kada sam ja u pitanju? Jesam li za ukras? Pogledam se u zrcalo i shvatim, ne, nisam za ukras. Dakle, onda moja vrijednost mora biti vezana uz funkciju. Pa, koja je moja funkcija? Je li moja funkcija da do-

đem kući s posla, bacim cipele, obujem papuče, i sjednem ispred televizora sa paketom piva? To nije funkcija koja bi bilo koga učinila ponosnim na ono što jest. Zbog toga mislim da kako bismo stekli onaj dobar osjećaj vlastite vrijednosti, i usput budi rečeno, prenijeli ga na svoju djecu, mi moramo imati svrhu.

Koja je moja svrha u životu? I unutar obitelji, do čega drži ova obitelj, ako tražimo svrhu?

Počnite tražiti. Svrhu možete pronaći, ali je morate tražiti. Previše ljudi ne traži. Sve uzimaju zdravo za gotovo

Bio je jedan velik rabin koji je izjavio da je traženje - nalaženje. Tražite. Nije to ćup zlata na kraju duge. Ali, dok tražite vi razvijate svoje osobine, razvijate svoje vještine, razvijate svoju filozofiju života. Počnite tražiti. Previše ljudi ne traži. Sve uzimaju zdravo za gotovo, svijet je takav kakav jest.

Stoga mislim da moramo tražiti svrhu. Mnogi bi ljudi pronašli humanističku svrhu: moja je svrha u životu da pokušam učiniti da drugima život bude bolji. Moja je svrha u životu da pokušam učiniti nešto u vezi okoliša, recimo – kako izbjeći kisele kiše, ili nešto slično. Moja je svrha u životu da poduzmem nešto u vezi gladi u Etiopiji. Svrhu možete pronaći, ali je morate tražiti. Isuviše često ljudi iz dana u dan samo idu naprijed, bez da uopće razmišljaju o svrsi.■

Strana 23

Rabbi Dovid Goldwasser:

Jedan je Hašem

"Nek' ti Hašem da rose nebeske i zemlje rodne i obilje žita i vina" (Berešit, 27,28)

Kaže midraš da je u Jichakovom blagoslovu što ga je dao Ja'akovu "rosa" aluzija na Toru, "rodna zemlja" na Mišnu, "obilje žita" na Talmud, a "vino" na Agadatu (Hagadu). Tora nam kazuje da je Esav kriknuo i gorko zaplakao kad je otkrio da je Ja'akov dobio blagoslove umjesto njega. Esav je bio vješt i lukav lovac, čovjek polja. Zašto bi on, kao što je gore objašnjeno, bio zainteresiran za duhovnu manifestaciju blagoslova (braha)?

HaGaon rav Simha Wasserman objašnjava da nije jednostavno to razumjeti, pa kaže da konotacija blagoslova (braha), kad se doslovno shvati, uključuje najbolje zemaljske blagoslove. Međutim, sve materijalno je tijesno vezano uz duhovne korijene. Zapravo, Esav je želio steći materijalne blagoslove, a Ja'akov je tragao za duhovnom srži brahot

Ovaj je svijet spoj materijalizma i duhovnosti, konkretnog i apstraktnog. Zemaljski dijelovi prekrivaju duhovni izvor, tj. opipljiv dio osobe je njegovo tijelo, a apstraktni element je njegova nešama, duša, koja je stvarna suština pojedinca. Rambam opisuje uglavnom isto u Hilhos Dei'os

Nitko dolje na zemlji neće ni palac udariti ako to već nije

Nebesima odlučeno.

Midraš (Berešit, 1,1) nam kazuje da je Hašem pogledao u Toru i onda stvorio svijet. To znači da su Tora i duhovnost temelj svakog ljudskog bića u ovom svijetu. Odatle slijedi da svijet čini fizička strana, dok njegova duhovna strana ostaje nevidljiva i apstraktna. Svrha Jichakovog blagoslova je bila da se duhovnost

poveže s tjelesnošću.

Naši mudraci (Hulin, 7b) upućuju na pasuk u Devarim (4,35): "Nema nikog osim Njega, " i citiraju rava Haninu koji je istaknuo da čak ni zli duhovi ne mogu odnijeti prevagu nad apsolutnom vjerom. Ta emuna je toliko potpuna i bezuvjetna da njegovo osobno iskustvo pokazuje kako nema razloga za strah od zlih duhova. Talmud dalje nastavlja da "nitko neće dolje na zemlji ni palac udariti ako to već nije na Nebesima odlučeno." Učimo da štogod se dogodi na ovom svijetu, nije nepovezan slijed događaja; cjelokupni život svakog pojedinca je neraskidivo povezan s duhovnim svijetom. Sefer Šemot Bikurim obrazlaže da onaj tko ima beskrajnu vjeru (emuna) u Hašema, nikad se neće bojati ničega što se događa na ovom svijetu. Shodno tome, Sefer Hovos HaLevavos (Ša'ar HaBitahon) nalaže da je svatko od nas dužan život posvetiti razvijanju bezuvjetne emune i bitahona. Rav Cadok je iznio izvanrednu tvrdnju po kojoj je zamislivo da netko bude cadik u emuna, a da se ne prilagodi putevima Tore.

Rav Haim Voložiner preporuča dobro poznatu segulu za poništenje okrutne presude, poteškoće ili izazova što ih netko može doživjeti. Pojedinac treba vjerovati: Hašem je istinski Hašem; nema nikoga osim Njega. Nema druge moći u svim svjetovima. U tom trenutku čovjek se mora posve podčiniti Hašemu u umu, mislima i djelima.

Sljedeći događaj koji se dogodio u kolelu u Hod HaŠaronu, povezan je

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Jedan je Hašem

s rabinom Ezrom Barzelom:

Jednog jutra dok je neki student kolela bio duboko uronjen u učenje Tore, u bet midraš uđe neka žena s kćerkom. Tamo je nezapažena stajala nekoliko trenutaka, sve dok nježno izgovorene riječi njezinoj kćeri nije čuo rav Elijahu Kirschberg, član kolela. Hitro je ustao da je upita što želi.

Štogod se na ovom svijetu dogodi, to nije nepovezan

slijed događaja; cjelokupni život svakog pojedinca je neraskidivo povezan s duhovnim svijetom

Žena mu je otkrila da je kćeri dijagnosticirana ozbiljna bolest i da liječnici ne gaje nadu u izlječenje. Ali ona ostaje čvrsta i postojana u svojoj vjeri (emuna) u Hašema i njegovu Jednost. Objasnila je obiteljsku tradiciju, porijeklom još iz kuće njezinog oca u Maroku, koju želi primijeniti: traži dopuštenje da očisti bet midraš – da počisti, pomete i opere podove i prozore, itd. "Želim," nastavila je "dokazati Hašemu koliko ga mnogo volim i da čekam od

njega spas. Ako očistim i izribam njegovo prebivalište, mjesto na kojem boravi i iskažem mu dužno poštovanje, možda će imati milosti, pa ću tako uspjeti pomoći mojoj kćeri."

Mladi studenti kolela bili su duboko dirnuti nepokolebljivošću njezine emune i rekli joj da svakako može, kad završi seder i oni napuste prostorije, učiniti to što želi. Kad su se sljedećeg dana učenici vratili, izvijestio je rabin Kirschberg, jedva su prepoznali svoje učilište. Podovi su blistali, prozori svjetlucali i svaka površina je sjala. Bilo je očito da su žena i njezina kći utrošile mnogo sati teškog rada da naprave savršen posao.

Tjednima kasnije, jednog dana pri kraju sedera, žena i kći su se još jednom pojavile u bet midrašu. Za razliku od prvog puta, lica ovih gošća sjala su od radosti i sreće. Žena ih je izvijestila kako je na posljednjem pregledu liječnički tim ostao u šoku kad nije nađen ni jedan znak bolesti kod djevojke. "Salijetali su me i salijetali želeći doznati u kojoj bol-nici je bila i koji liječnici su je lije-čili. Toliko su bili uporni, da sam im na kraju rekla istinu. Otkrila sam im što sam učinila i objasnila sam im svoju duboku vjeru u Hašemovu Jednost. Djelatnici su bili duboko ganuti, te šalju donaciju kolelu koju žele da vam ja predam."■

Prevela Dolores Bettini

Rabbi YY Jacobson:

Nema karika koje nedostaju - izostavljanje praznog prostora u

Tori prikazuje priču naroda

Ovaj esej neće analizirati odjeljak

Tore, niti poglavlje, stih, rečenicu ili riječ. Nećemo se čak fokusirati ni na slovo ili slog u Tori. Istražit ćemo očigledan propust u ovotjednom odjeljku.

Svaka osoba koja je bila pozvana na Toru, ili oni koji su imali priliku gledati u Sefer Toru (svitak Tore) primijetit će da u njoj nema poznate vrste interpunkcije koja se koristi u knjigama. Nema točaka, uskličnika ili upitnika; nema zareza, dvotočki, točke zareza ili crtice.

Ali u Tori postoje dva oblika interpunkcijskih znakova koji označavaju (barem u mnogim slučajevima) početak nove teme a to su prazni razmaci između riječi, koji označavaju kraj jedne "Parše" ili teme, i početak nove.

[Postoje dvije vrste razmaka u svitku Tore, jedan se zove "setuma," što znači zatvoren; drugi se zove "pesuha", što znači otvoren. Kada se tema u Tori približi kraju i treba započeti nova tema, zaustavlja se pisanje riječi prije kraja retka te ostatak retka ostaje otvoren. Nova tema tada započinje tek u sljedećem retku. To se zove "pesuha" ili redak s otvorenim krajem. Međutim, kada započne nova, ali povezana tema, redak na kraju se ne ostavlja otvorenim, već se između riječi ostavlja prazan razmak od devet slova, a sljedeća tema počinje u istom retku. To se zove "setuma" ili zatvoreni redak. Oni su u svakom tiskanom Humašu označeni hebrejskim slovom "pe" ( פ za pesuha) ili hebrejskim slovom "samah" ( ס za setuma).]

Dvije iznimke

Svi su odjeljci Tore ispunjeni bro-

jnim takvim prazninama. Pogledajte bilo koji odjeljak u svom tiskanom Humašu i vidjet ćete kod svake nove teme slovo "pe" פ( ) ili slovo "samah" (ס).

Postoje dvije iznimke - ovotjedni odjeljak, Vajece, i odjeljak Mikec. Vajece sadrži 148 stihova; Mikec 146 stihova, a u oba nedostaju ti prekidi. Cijeli je odjeljak napisan kao jedna spojena rečenica, bez "prostora" za disanje.

To je neobično. Vajece je jedan od dužih odjeljaka Tore i pokriva punih dvadeset godina Jakovljeva života, godina ispunjenih raznolikim susretima, doživljajima i nevoljama. Zašto u cijelom odjeljku nema niti jedne praznine?

Napuštanje doma

Bio je to Rabbi Yehudah Aryeh Leib Altar, drugi Rebbe dinastije Ger, poznat kao Sefas Emes, koji je ponudio veličanstveno objašnjenje.

Odjeljak započinje ovim riječima: "I Jakov je napustio Be'er Šebu (u kojoj su živjeli njegovi roditelji na jugu Svete zemlje) i otputovao u Haran." Haran je bio grad u drevnoj Mezopotamiji, koji se danas nalazi u južnoj Turskoj, na granici Sirije i Iraka. Jakov napušta roditeljsko gnijezdo, okruženje prožeto abrahamskom vizijom života, i putuje u Haran, gdje će živjeti s lažljivim tastom, Labanom, i izdržati mnoga iskušenja. Odjeljak završava, dva desetljeća kasnije, s Jakovom koji napušta Labana i vraća se u Svetu zemlju: "I Jakov je otišao svojim putem i susreli su ga božanski anđeli."

Što je Jakovu omogućilo da održi

moralnu i duhovnu ravnotežu tijekom dva desetljeća egzila? Zašto se prvi židovski izbjeglica nije asimilirao i izgubio svoj duhovni identitet?

Odgovor je nagoviješten u Tori izostavljanjem bilo kakvog razmaka tijekom njegova putovanja od Svete zemlje do tamo. Od "I Jakov je otišao iz Be'er Šebe," na početku Vajece, preko "Jakov je otišao svojim putem i susreli su ga božanski anđeli," na kraju Vajece, nije bilo razmaka. Zemljopisno gledano, Jakov je napustio Be'er Šebu u Svetoj zemlji, otišao je od Izaka i Rebeke i njihovog božanskog svijeta; ali u njegovom načinu razmišljanja među njima nije bilo jaza. Znao je da je na putu, poslan je na zadatak i vratit će se.

Jakov nikada nije izgubio doticaj s onim odakle je došao, pa se stoga nikada nije izgubio u peripetijama svog života u izbjeglištvu. "Onaj tko ima zašto živjeti može podnijeti gotovo svaki kako", rekao je Friedrich Nietzsche. Kada znate tko ste i znate zadatak koji stoji pred vama, promjena okolnosti ne nadjačava vaše unutarnje sidro. Postoji ista vedrina koja prožima vaš život.

Tajna dugovječnosti

Ovaj odjeljak bilježi dugačku dramu židovskog izgnanstva. Jakov je prvi Židov koji je napustio roditeljsko gnijezdo i iznova stvorio židovski život na stranom tlu; njegovi će potomci biti prisiljeni to učiniti mnogo puta kroz svoju povijest.

Koja je tajna Jakovljevih potomaka da mogu izdržati tisućljeća progonstva, a da im njihov identitet kao Židova ostane neizbrisivo urezan?

Misija

Pokojni astrofizičar, profesor Velvl Greene, koji je godinama radio za NASA-u, jednom je ispričao sljedeću priču.

Prije mnogo godina, kazao je dr. Greene, istaknuti je znanstvenik na konferenciji o svemirskoj znanosti održao predavanje o širim aspektima Programa Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir (NASA) u SAD-u. Između ostalog, predavač je povukao paralelu između problema s kojima će se suočavati istraživači svemira u budućnosti i naših trenutnih uvjeta na Zemlji.

Upotrijebivši kao primjer hipotetsko putovanje s ljudskom posadom do najbliže zvijezde, Alpha Centauri, istaknuo je izuzetne inženjerske, biološke i sociološke probleme s kojima će se susresti tijekom izvođenja ovog pothvata. Budući da je zvijezda udaljena 4,3 svjetlosne godine, svemirskom brodu koji putuje brzinom od 1000 milja u sekundi trebalo bi više od 800 godina da stigne tamo i još 800 godina da se vrati. Svaka originalna posada koju bismo poslali ne bi preživjela ni djelić trajanja misije. Umjesto toga, morali bismo "ukrcati" u kapsulu muškarce i žene koji bi imali djecu koja bi nastavila misiju. Ta bi djeca i sama imala djecu, i tako 1600 godina. U konačnici, nakon mnogih generacija, daleko potomstvo izvorne posade dovršit će misiju.

Ovaj međuzvjezdani svemirski brod morao bi biti potpuno autonoman i ne bi smio zahtijevati nikakvo dodatno održavanje. No, predavač je istaknuo kako su inženjersko-tehnički problemi tek jedna strana medalje. U svemirskom brodu, posada bi morala naučiti tolerirati jedni druge, generaciju za generaci-

jom. Morali bi naučiti, i to naučiti brzo, da se ne može dignuti u zrak samo dio svemirskog broda.

A onda se govornik dotaknuo ključne teme: Bi li pedeseta generacija, nakon tisuću godina, i dalje dijelila težnje svojih očeva-putnika koji su tako davno otišli sa zemlje? Kako, doista, još nerođenoj generaciji prenijeti osnovne informacije o tome odakle su došli, kamo idu, zašto tamo idu, kako tamo stići i kako se vratiti?

Jedan od znanstvenika ustao je i na moje iznenađenje i oduševljenje izjavio: "Kada bismo mogli shvatiti kako je židovski narod uspio preživjeti ove tisuće godina, imali bismo odgovor!"

Znanstvenik je pogodio. Židovu ova priča nije samo nevjerojatna maštarija; ona obuhvaća našu tisućljetnu povijest. Prije gotovo četiri tisućljeća Abraham je čuo poziv da postane blagoslov za cijelo čovječanstvo. Prije više od tri tisuće godina, na gori Sinaj, lansirani smo s posebnim uputama i odgovarajućim kartama. I rečeno nam je da ovu misiju trebamo prenijeti našoj djeci i unucima, generacijama koje dolaze. Zadatak je bio donijeti svijetu iscjeljenje i iskupljenje.

Bili smo zaduženi za misiju da otkrijemo da svemir ima dušu, da čovječanstvo ima dušu, da svatko od nas ima dušu. Da živimo u B-žjem svijetu i da je naša misija prodrijeti ispod površine i otkriti vječnu povezanost svih bića.

Više od stotinu generacija znali smo odakle dolazimo, kamo idemo, zašto putujemo, tko je voditelj projekta i kako se vratiti. Nismo imali stvarnih poteškoća u neprekinutom prenošenju ove informacije s generacije na generaciju - čak i generacija-

ma koje nisu bile fizički prisutne tijekom "polijetanja" na Sinaju. Kako? Zato što je Tora, naša B-žanska knjižica letenja, sadržavala opće i specifične smjernice. Bez obzira na sve probleme, ova knjižica je zadovoljila jedini stvarni kriterij empirijskih znanstvenika - uspjelo je. Naše prisustvo pokazalo je da je uspjelo.

Sve dok nismo dopuštali prekid u prenošenju Tore s koljena na koljeno, i misija i ljudi ostali su očuvani.

Izazov

Ali nekako, ne tako davno, pojavio se "prostor" usred ovog dugog i nevjerojatnog putovanja. Pojavila se generacija "astronauta" koji su odlučili da mogu napisati bolju knjižicu. Mislili su da je izvornik staromodan, suzdržan, kompliciran i nebitan za probleme modernog vremena. Izgubili su su svoju "fiksaciju" na nebeske referentne točke.

Mnogi od njih znaju da nešto nije u redu, ali nisu mogli točno odrediti kvar i vratiti se na kurs. Naša današnja misija je da podučimo primjerom kako između Sinaja i suvremenosti doista nema provalije ni ponora. To je jedan stalni neprekinuti lanac i – za razliku od darvinizma –nema karike koja nedostaje. Veličanstvena priča našeg naroda je da si nikada nismo dopustili međugeneracijski jaz. Isti Šabat koji su naše bake slavile prije 3000 godina, mi slavimo dan danas. Isti tefilin koji su moji pradjedovi nosili u Gruziji prije 300 godina, vežem i ja danas u New Yorku. Iste tekstove koje su židovska djeca u Firenci i Barceloni izučavala prije 700 godina, moja djeca uče danas.

Abraham je započeo priču, Mojsije ju je konsolidirao, a mi ćemo je dovršiti.■

(nastavak s 26. stranice) Rabbi YY Jacobson: Nema karika koje nedostaju

Rabbi Stephen Baars:

Što god će pokrenuti tvoj brod

"Čovjek je velik samo onoliko koliko su velike ideje koje čine strukturu njegovog bića."

Ili da parafraziramo Clinta Eastwooda - "...Make my day…", što bi vam uljepšalo dan? Dobitak na lotu? Novi Ferrari? Možda lijepa vikendica?

Što kažete na veliku zamisao?

Mesilit Yesharim (Put Ispravnoga) donosi midraš koji ovaj svijet uspoređuje sa kopnom, a svijet koji će doći s morem (Kohelet Raba 1,36).

Rabi Noah Weinberg tumači da ako krećete na dug put, bolje je pripremiti sve što vam je potrebno.

Počnimo od broda. Prijeći sedam mora na gumenom čamcu može biti doživljaj života, ako preživite, no ja bih radije izabrao brod Queen Elizabeth 2.

Brod je sredstvo koje čuva sve ostalo sigurnim i pouzdanim. Plutanje na gumenom čamcu mirnim jezerom jedna je stvar, no dovedite slona, pa dodajte oluju i možda se još okušajte na brzacima i neće vam biti do pjevanja na kiši.

Brod vašega života je materijal od kojeg je sačinjeno vaše biće: vaše ideje. Sve što iskusimo filtrira se kroz naše poimanje života.

"U životu ništa nije onakvo kakvo jest. Ono uvijek ovisi o tome što mi očekujemo da ono bude."

Ako je vaše poimanje života vrlo primitivno, poput običnog gumenjaka, tada će, kada nešto veliko dođe u vaš svijet, vaša ravnoteža biti

poljuljana. Počne oluja, možda neka loša vijest, i vi svaki puta padate.

To je život; što veći i bolje izgrađen brod, to bolje ćete se moći nositi kako s dobrim tako i s lošim.

Da, i dobro je ispit, ono je izazov. Sve dobro što dolazi u životu povezano je s odgovornošću. Osvojite dobitak na lotu i sve vrste novih izazova pojavit će se pred vama. Nije slučajno da lutrija uništava više života nego što ih poboljšava. Velika većina onih koji je igraju, uplaćuju listić jedva se držeći za balvan, da ne spominjemo uopće čamac.

"B-g je dobar" može biti previše pojednostavljeno poimanje načina kako svijet funkcionira, no ono može poslužiti kao objašnjenje zašto vam se ne događa više dobra u životu: Možda nemate dovoljno velik čamac da ga podnesete.

Sve dok ne shvatite da se samo kroz ideje može ispuniti vaš dan, vi ćete biti zarobljeni u istom čamcu u kojem ste se rodili.

U ovoj paraši, Jaakov, može se reći, ima najveću viziju i poimanje svih vremena. On je razumio ljestve (Berešit 28,12), postupak kojim dosi-

žemo nebo, no ukorijenjeni u ovom svijetu.

"...samo kroz zemaljska djela mi se penjemo u najviše visine. Različiti nivoi duhovnog svijeta – prečke ljestava – mogu međusobno biti povezani jedino dok stoje na zemlji." Rav Dessler, Strive for Truth, Treatise on repentance.

Upravo njegova vizija stvorila je ono što mi danas nazivamo judaizmom. I o tome se upravo radi, o procesu po kojem mi živimo u ovom svijetu, a ipak se približavamo drugom svijetu i pijemo od njega.

Koliko god mi željeli vjerovati drugačije, ništa se u ovom svijetu ne može izdići iznad nivoa pukog funkcioniranja. Vi možda možete kupiti švicarski sat vrijedan $100,000, no on neće mjeriti vrijeme ništa bolje od mog kineskog ekvivalenta koji je koštao tek $10.

To je najveći vic u svemiru. Zbog čega drugoga ljudi žele otići tamo gdje još nitko prije njih nije otišao, osim da i to mjesto učine dosadnim?

Ima samo jedno mjesto na kojem još niste bili a vrijedno je vašeg posjeta: Nebo. Jaakov je razumio kakve su nam zamisli i djela potrebni da bi se uspeli okomito gore. Tora i micvot su te prečke na ljestvama.

Stoga, ako doista želite uljepšati svoj dan, dovedite malo više neba na zemlju. Putujte sa stilom, poduka počinje odmah.■

Rabbi

Torah: Blagoslov prisutnosti učenjaka

Nakon što je 14 godina radio na Labanovom ranču, Jakov je jedva čekao da se vrati kući, u zemlju Izrael. Laban, međutim, nije bio spreman pustiti svog nećaka da ode. "Promatrao sam znakove," rekao je Jakovu," i B-g me blagoslovio radi tebe" (Post 30,27). Talmud (Berahot 42a) ističe da Labanova sreća nije bila samo rezultat Jakovljeve marlji vosti i napornog rad. "Blagoslov slijedi onoga koji izučava Toru", poučavali su učenjaci. Sama prisutnost svetog učenjaka sa sobom donosi blagoslove uspjeha i bogatstva. Ipak, ovaj se fenomen čini nepra vednim. Zašto bi osoba bila blago slovljena samo zato što je bila u blizini učenjaka Tore?

Utjecaj cadika

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razumjeti prirodu cadika i njegov dubok utjecaj na one oko njega. Prisutnost učenjaka Tore potaknut će čak i moralno iskvarenog pojedinca da ograniči svoja destruktivna djela. Kao rezultat ovog pozitivnog utjecaja, materijalne koristi neće biti zloupotrijebljene, a božanski blagoslovi bit će iskorišteni na odgovarajući način. Takav je pojedinac, zahvaljujući pročišćavajućem utjecaju, postao prikladan primatelj B-žjih blagoslova.

goslova.

(Zlato iz zemlje Izraela. Prilagođeno iz Ein Eyah vol. II, str. 187-188.

Psalam 34: Oslobađanje od loših navika

Nakon što je opisao B-žju pomoć pravednicima - i onima koji se bore s impulzivnim ponašanjem - psalmist nudi smjernice kako duhovno rasti i osloboditi se loših navika.

svećenim svetim težnjama, životom prožetim djelima dobrote i velikodušnosti. Identificiramo se kao eved Hašem, kao "B-žji sluga."*

Ovom transformacijom svog načina razmišljanja oslobađamo se tiranije negativnih želja i nagona. Kada se obavežemo živjeti životom božanske službe, oslobođeni smo robovanja svojim porocima. "B-g otkupljuje živote Svojih slugu."

Psalmist, međutim, dodaje upozorenje.

Skloni smo vjerovati svojim prirodnim sklonostima, iako znamo da nas privlače određene negativne navike. Ako ne preispitamo svoje motive, mogli bismo upasti u zamku nepoželjnog ponašanja.

Trebali bismo biti oprezni s našim porivima, čuvajući se destruktivnih tendencija. Naša se vjera mora oslanjati, ne na naše vrline, već na B-ga. Ako vjerujemo da će B-g usmjeriti naša srca, možemo biti sigurni da nećemo posrnuti.

Uz slučaj Labana i Jakova, Talmud bilježi drugi primjer "Blagoslova koji slijedi učenjaka Tore". Tora govori da je do prosperiteta egipatskog oficira Potifara došlo Josefovom zaslugom (Post 39,5). U nekim je aspektima ovaj slučaj još značajniji.

Za razliku od Labana, Potifar nije bio ni svjestan izvora svoje sreće. Unatoč tome, Josefova prisutnost pomogla je podići moralnu razinu u kućanstvu tog Egipćanina, čineći ga prikladnijim za primanje B-žjih bla-

"B-g otkupljuje živote svojih slugu; svi koji se uzdaju u Njega neće biti osuđeni. " (Psalmi 34:23)

Ovaj se savjet, objašnjava Rav Kook, odnosi na sliku o sebi. Svatko ima karakternih nedostataka. Lako možemo postati zarobljeni svojim slabostima, zarobljenici svojih želja.

Psalmist predlaže da postignemo pozitivnu promjenu nepokolebljivom odlukom: Odlučujemo živjeti životom služenja B-gu, životom po-

Polaganjem svog povjerenja u B-ga i njegovu Toru, mi svoje živote uzdižemo iz nediscipliniranih navika i loših odluka u rijetke kvalitete svetog veličanstva. Otkupljeni B-žanskim svjetlom koje sja nad nama, naši će postupci biti ispravni i istiniti. "Svi koji se uzdaju u Njega neće biti osuđeni."■

(Prilagođeno iz Olat Re’iyah tom II, str. 68-69)

* James Clear ovu je izgradnju nazvao "navike temeljene na identitetu". Objasnio je kako je "ključ za izgradnju trajnih navika da se prvo usredotočimo na stvaranje novog identiteta. Vaše trenutno ponašanje jednostavno je odraz vašeg trenutnog identiteta... Da biste zauvijek promijenili svoje ponašanje, morate početi vjerovati u nove stvari o sebi.” (Atomic Habits, Avery 2018).

Chanan Morrison, Rav Kook

Rabbi Shlomo Carlebach:

(nastavak iz prošlog broja)

Hupa (baldahin, natkriveni prostor u kojem se održava vjenčanje) je poput krova. Hodanje oko nje sedam puta predstavlja izgradnju zidova vašeg doma sa svetošću. Hodajući u krug sedam puta, kala daje hasanu toliko puno snage, da ga zlo neće moći doseći. Hodanjem u krug sedam puta vaš se dom posvećuje tako da ništa što nije sveto ne može ući u njega.

Avraham Avinu, naš otac Abraham, naučio nas je kako da razgovaramo međusobno, i s B-gom. Jedino čime se on bavio bilo je približavanje ljudi B-gu, pa je morao znati kako komunicirati s njima. Neka biste bili blagoslovljeni da uvijek možete razgovarati jedno s drugim. Uvijek biste trebali znati kako da razgovarate sa svojom djecom i neka bi vam vaša djeca uvijek mogla otkrivati svoje tajne. Kome drugome da ih kažu? Stoga uvijek trebate dijeliti tajne jedno s drugim i sa svojom djecom.

Ako vam ljudi dođu slomljeni, vi biste trebali biti u stanju ponovno stvoriti njihov svijet. Trebali biste im moći dati novu nešama (dušu). Kada vaša djeca plaču, uzmite ih pod svoj talis (molitveni šal) i molite se s njima da im date snagu zauvijek.

Hasane i kala, vi započinjete novi život! Nemoguće je vidjeti hasana i kalu da idu prema hupi a da nisu učinili potpunu tešuvu (pokajanje)! Vi ste došli na svijet jedino zato da izgradite svoj minijaturni Beis HaMikdaš. Naš savez između B-ga i čitavog Izraela je savez između muža i žene koji mi dijelimo s našom djecom.

Kad se vjenčate vi stječete povlasticu na najdublje tajne Tore, tajne braka. Halaha (Židovski zakon) je način kako čovjek treba hoditi s B-gom, tako bi vama trebalo biti jasno kako točno B-g želi da hodite s Njim - kako da hodite sa svojom ženom i sa svojom djecom.

Kada muškarac i žena pristupe jedno drugom, oni oblikuju Riječ B-žjeg Svetog imena Jud Kei Vav Kei. Jud Kei je hasan. On je zadužen za sve svete misli u braku. Vav Kei je kala. Ona je zadužena za sve svete postupke. Kada kala pruži prst da na njega primi prsten, ona oblikuje slovo Vav, a pet prstiju predstavljaju Kei Jud Kei je toliko sveto jer je Jud tako malen, no kala je ta koja hasana čini velikim!

Kada vjerujete u B-ga ništa nije nemoguće. Što je previše teško za

B-ga? Kad se ljudi vole, oni su na razini nemogućeg, jer tada znaju da sve što je nemoguće može biti moguće! B-žje spajanje dvije osobe je potpuno na razini nemogućeg!

Stoga, kala daje hasanu talis koji je simbol molitve. Neka bi ste se vi molili za iskupljenje svijeta. Neka bi vrata bila otvorena za sve vaše molitve.

Zbog jedne molitve svijet može biti iskupljen. Jedan par može doveseti Mašijaha. Neka biste vi bili taj par!

Radna isprava

"Mazaltov!" Mazal Tov znači da bi sve što od sada na dalje radite trebalo bili u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Zamislite da mi je Rothschild rekao "Spreman sam ti dati dva milijuna dolara"“. Odem ja u njegov ured, kad tamo mi kažu da je on upravo ovog jutra otišao za Hong Kong. Gevalt! (sjajno!). Ja nemam mazal (sreće), zar ne? Jer mazal znači da se sve zbude u pravom trenutku.

"Jele jismah kegan ra-tov" (Trebalo bi da raste i razvija se poput dobro zalijevanog vrta). Vjenčati se je kao da posadite drvo. Trebate ga cijelo vrijeme zalijevati. Ponekad sretnete ljude koji su u braku, ali brak im je uvenuo. "Jale v'jismah", sve bi trebalo rasti "kegan ratov" poput vrta koji je mamaš (stvarno) dobro zalijevan.

"V'jafek racon m'Hašem ha'tov" (I on će dobiti od Hašema koji je dobar). Prije nego što se oženi čovjek je

Divrej Tora

(nastavak

s

30. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Židovsko vjenčanje

pomalo ljut na B-ga. Jer nije fer. Za mene negdje postoji moja srodna duša. Pa gdje je? Zato sve dok ne sretnemo srodnu dušu mi smo pomalo ljuti na B-ga. Kada sretnete svoju srodnu dušu vi kažete: "O, B-g je tako dobar". "V'jafek racon m'Hašem ha'tov," Gospodaru svijeta, neizmjerno Ti hvala.“ To je povezano s pravim trenutkom. B-g kaže: "Ja znam gdje je on/a, no još nije došlo pravo vrijeme."

Rižiner je rekao: na samo da se s neba doziva onaj s kime ćete se vjenčati, nego čak trenutak i mjesto, te gosti na vjenčanju. Nevjerojatno.

"Maca iša maca tov" (Čovjek koji pronađe ženu, našao je dobro). Zašto ljudi nakon što se vjenčaju postaju malo više frum (religiozni) nego prije? Jer shvate da je prva micva (dobro djelo) da se vjenčaju i da imaju djecu pa kažu jedno drugom, prva micva je tako lijepa Možda su i sve druge micve isto tako lijepe!

"V'al javrih v'al ja'alima, lo ze mize…" (Vi se zaklinjete jedan dru-

gome, da nećete nikada pobjeći jedno od drugoga, i da nećete zapostaviti jedno drugo). Pobjeći je jedna stvar, ali zapostavljanje je toliko, toliko loše. Kada pobjegnete to znači da postojite, ali ja bježim od tebe. Zapostaviti znači da ti u mojoj knjizi ne postojiš. Gevalt (strašno), to stvarno boli. Tenaim nije samo između mladenke i mladoženje. To je također između nas i B-ga. Ponekada se čini kao da B-g bježi od nas. Ali najtužnije je kada nas B-g zaposta-

vlja. Neka više nikada ne bude vremena kada će jiden (Židovi) misliti, ne daj B-že, da nas B-g zapostavlja.

Šalom i šalva. Šalom znači miran. Da li znate što znači šalva. Zamislite da svakih pet minuta kažete "Nadam se da on neće eksplodirati za pet minuta." Šalom znači mir, šalva znači spokoj. Ja se ne trebam brinuti.

"K'dereh b'nei Tora" (kao put učenjaka Tore). Ben Tora znači da nakon što ste se vjenčali vi ne trebate više brinuti o svom braku. Nažalost, u današnjem svijetu nema te sigurnosti. Jednog dana on može doći kući i reći: "Kod mene se nešto promjenilo, volim drugu". Nadajmo se da je kod b'nei Tora predanost, privrženost puno, puno dublja. Ben Tora je onaj koji je mamaš (istinski) privržen jidiškajtu (židovstvu) i uvijek i zauvijek.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

JEDNI ZOHAR: VAJECE

Paraša (priča) Vajece govori o tajnama uravnoteženog života i tehnologiji koja je potrebna za stvaranje stvarnih čuda.

Paraša Vajece prirodni je nastavak prošlotjedne paraše Toldot i priče o zavadi između dvojice braće, Ezava i Jakova, sinova Izaka i Rivke. Njihova priča simbolizira neprestanu svađu između svijesti našeg tijela (Esava) i svijesti naše duše (Jakova) i kojoj od njih dajemo provorođenačko pravo, moć da vlada.

Tjedno čitanje počinje riječima "A Jakov 'iziđe' (vajece אצמע) iz Beer Šebe kako bi otišao u Haran". Ove nas riječi navode da se upitamo zašto Tora koristi izraz "'iziđe' (vajece אצמע)?"

Zašto nije jednostavno napisano: "I Jakov otide iz Beer-Šebe u Haran"?

Raši (veliki francuski komentator iz 11. stoljeća) objašnjava da se ove riječi upotrebljavaju kako bi se pokazalo da je Jakovljev odlazak u Beer Šebu bio keficat hadereh ("skraćivanje puta" ili "kvantni skok"), što znači, da se nalazio na jednom mjestu, a trenutak kasnije na drugom.

Zohar objašnjava Rašijevo tumačenje time što kaže da pri duhovnom radu, kako bismo došli do Jakovljeve svjesnosti, prvo moramo identificirati Esava koji je u namasebičnost, bijes, strah i krivnju. On-

■ da se moramo oduprijeti negativnom nagonu i trenutnom prohtjevu, i izići iz svjesnosti svog tijela te napraviti ogroman skok, kvantni skok. Na taj način, umjesto da stigne u Haran (lingvistički dolazi od haron,

Kada koristimo

naše misli, naš um, mi se rješavamo

Esava koji je u nama

hebrejski za ljutnju) Jakov stiže do "mjesta" ("I on stiže na mjesto ..."), na kojem je prema komentatorima Svetinja nad Svetinjama (kamen temeljac na brdu Morija, mjesto vezivanja Izaka i, tisuću godina kasnije mjesto Hrama u Jeruzalemu).

Tora nastavlja kazivati da kada je Jakov stigao na 'mjesto' uzeo je neke kamenove i stavio ih pod glavu. Dok je spavao usnio je san - "... gle, ljestve koje stoje na zemlji, a vrh njihov dosiže do neba ..." Zohar objašnjava da ljestve simboliziraju naše misli koje nam mogu pomoći da doseg-

nemo nebesa. Kada se Jakov probudio, piše da je "uzeo kamen što ga bijaše stavio pod glavu" - "kamenje" se pretvorilo u jedan kamen. Midraš tumači da kad je Jakov uzeo kamenove, oni su se počeli svađati koji će od njih imati čast da Jakov na njega položi svoju glavu, pa je B-g od njih odmah napravio jedan kamen. To znači, da kada koristimo naše misli, naš um, mi se rješavamo Esava koji je u nama, i više nema razdvajanja i podjela, te se povezujemo s Jakovom unutar nas i time dosižemo nebo, 'mjesto', Svetinju nad Svetinjama – mjesto za koje imamo svijest o "jednom", da Stvoritelj i mi jesmo jedno, svijet jedinstva i cjelovitosti.

To je kvantni skok koji nam nudi paraša Vajece. Način da ispoljimo svoju istinu, unutarnje ja - svoju dušu i dosegnemo duhovno mjesto kojem stremimo.■

Prevela Tamar Buchwald

Strana 32 Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti

Duhovno središte

Student je, u društvu svoga djeda, sjedio u vrtu. "Izvanredno napredujem u učenju", reče on, "i profesori mi predvi-đaju uspješnu karijeru. Pa ipak, ne osjećam se dobro."

"Sretan i ispunjen život je poput idealne kružnice", odgovori mu djed podižući sa zemlje kamen i grančicu. Zatim je postavio kamen u sredinu i oko njega grančicom na zemlji ocrtao potpuno pravilnu kružnicu. "Kada imaš utvrđen i stabilan centar, onda oko njega možeš formirati idealan krug", nastavi djed. "U suprotnom, ako se centar neprestano pomi-če, nikada nećeš uspjeti."

"U naše vrijeme, mnogi ljudi su dobro obrazovani, pa izgrade uspješne karijere, ali nikada ne utvrde duhovno središte oko kojega bi se odvijale njihove životne aktivnosti. Čovjek treba takvo središte, posebno u vremenima poput naših. Moj sine, kada jednom utvrdiš svoje središte, sve drugo će slijediti samo od sebe."■

K ada je B-g poslao Mojsija da oslobodi Židove iz egipatskog ropstva, Mojsije je zatražio od B-ga da se opiše kako bi mogao dokazati ljudima Njegovo postojanje. B-g je odgovorio: "Ja sam onaj koji jesam." Kazavši to, B-g je opisao suštinu Svoje stvarnosti - što znači, On postoji zato što On postoji.

Ljudska bića razumiju stvarnost samo kao proces uzroka i posljedica; mi ne možemo shvatiti, pa čak ni zamisliti stvarnost koja nije definirana, koja nema uzrok, koja se u potpunosti razlikuje od naše. Naš koncept postojanja se zasniva na empirijskoj percepciji; nešto postoji tek onda kada mi dokažemo da postoji.

S druge strane, B-g nema drugog uzroka do sebe samoga; ništa Mu ne prethodi; Njegovo biće proizlazi iz Njega samoga. B-žje postojanje mora postojati jer ono je istinska stvarnost.

I tako je B-g stvarnost koja se razlikuje od bilo koje druge stvarnosti, "nepostojeće postojanje." Ono je stvarno zato što je stvarno; stvarnost koja postoji zato što postoji: "Ja sam onaj koji jesam."

Upravo zbog toga, mi ne možemo definirati B-ga. Kada bi čovjek koristio ljudski um da, bez ostatka trunke sumnje, dokaže kako B-g postoji, onda njegovo otkriće ne bi bio B-g; bio bi to samo proizvod ljudskoga uma. Da bismo stvarno spoznali B-žju "prirodu," morali bismo biti poput B-ga.■

~ R. Pinhas iz Koreca ■ M

i trebamo moliti

i za najgore ljude na svijetu. Trebamo i njih voljeti.

Sve dok tako ne molimo, sve dok tako ne volimo, Mesija neće doći.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Mjesečni Zohar: Mjesec Kislev

Kislev - Strijelac (Kešet)

Mjesec kislev je mjesec pun svjetla, blaženstva i čuda. To je mjesec Praznika svjetla - Hanuke.

Za mjesec kislev svi znaju i vole ga, uglavnom, zbog praznika Hanuke koji simbolizira bit mjeseca i našu sposobnost da činimo čuda, da dovedemo svjetlo na "tamna" mjesta i da iskoračimo iz potpune tame u snažno svjetlo. Koje su to sile koje kontroliraju ovaj mjesec i koje nam omogućuje da svjetlom zamijenimo tamu?

Snage koje utječu na kislevznak Strijelca

Kao što je navedeno u prethodnim člancima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) – koja se pripisuje praocu Abrahamu - kaže nam da su 22 slova hebrejskog alefbeta elementi od kojih je sačinjen svemir. Ta slova predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir. Sefer Jecira nas uči da su te 22 frekvencije, koje su predstavljene u 22 hebrejska slova, alati koji su upotrijebljeni za prenošenje duhovnog obilja.

Prema kabali i Sefer Jecira svakim mjesecom vladaju dva hebrejska slova. Jedno slovo upravlja planetom koja vlada znakom. Drugo slovo upravlja astrološkim znakom mjeseca. Planet kisleva je Jupiter i njime upravlja slovo ג (gimel). Njegov je astrološki znak strijelac, kojim upravlja slovo ס (sameh).

Pa koje je značenje ovih slova?

Slovo gimel ג -

Slovo gimel predstavlja snagu koja vlada planetom Jupiterom. Gimel simbolizira obilje, blagostanje svake vrste i uspjeh. On predstavlja moć i snagu Strijelca, jer je to slovo izobilja. O toj osobini učimo iz strukture slova: gimel se sastoji od slova vav ע) ) i slova jod מ) ) koje je svojim donjim dijelom povezano s njime. Slovo vav simbolizira duhovni kanal koji nas povezuje s višim svjetovima iz kojih tada obilje utječe u naš svijet. Slovo jod predstavlja ovo obilje koja se dijeli s onima kojima je potrebno.

Važno je napomenuti da je ime hebrejskog znaka zodijaka u kislevu kešet (duga), a ne kašat (strijelac), u znak sjećanja na dugu koja se poja-

vila nakon Velikog potopa koji se dogodio mjesec ranije – u mjesecu hešvanu. Pitanje je zašto se duga pojavljuje baš u kislevu?

Kao što znamo, godina je podijeljena na četiri godišnja doba, a svako godišnje doba predstavlja po jedan element. Jesen, kombinacija tišreja (vage), hešvana (škorpiona) i kisleva (strijelca), pripada elementu zraka. Element zraka predstavlja stanje ravnoteže, razmišljanja i logike: kabalističkim jezikom, "središnju" kolonu. Strijelci vole puno misliti, filozofirati i izlagati se novim idejama. Strijelac je poznat kao vatreni znak, međutim, element zraka (element jeseni) snažno utječe na njega. Kako je Strijelac treći jesenji mjesec, i treće godišnje doba, moć središnje kolone (primanje u svrhu davanja) je vrlo snažna. Zohar nas također uči da duga simbolizira moć središnje kolone, kolone ravnoteže. Raznolikost duginih boja simbolizira prisutnost svih triju snaga –desne kolone, lijeve kolone i središnje kolone. Duga se pojavljuje, kako kaže Zohar, kada ljudska bića uništavaju svoj okoliš. Njezino pojavljivanje simbolizira savez, obećanje, između B-ga i čovječanstva, i B-žje ubrizgavanje energije ravnoteže u svemir kojim omogućuje njegovo postojanje.

Također, brojčana vrijednost slova gimel je tri - za tri kolone - desna, lijeva i središnja - i uči nas o duhovnoj snazi ravnoteže koju Strijelac

ima, zahvaljujući svojem unutarnjem uvjerenju da će sve izaći na dobro. Zato su Strijelci poznati kao dobri ljudi koji vjeruju u dobro. To su ljudi mira, pravde i poniznosti. Oni su također vrlo kreativni, aktivni, vrlo živi i zauvijek mladi. Sve to zahvaljujući kombinaciji elemenata zraka i vatre.

Slovo sameh ס -

Kao što je već spomenuto, Strijelac je također pod kontrolom slova sameh koje dolazi nakon slova nun נ) ) koje simbolizira propast. Sameh ima ulogu da bude podrška, pomoćnik onome koji pada עס םמלפענ) – ) da zagrli i razveseli svakoga tko je pao. Kao ljudska bića mi ponekad pogriješimo, povrijedimo druge ili povrijedimo sami sebe. Kako bismo se nosili s takvim događajima, i kako bismo razumjeli da iako smo pali, stvari nisu toliko loše; sile unutar slova sameh su tu da nam pomognu oporaviti se. Međutim, problem je u tome što utjeha koju ovo slovo pruža može stvoriti ovisnost. Ako smo pali na mjesto koje nije toliko loše, zašto bismo pokušavali izaći iz njega? To je također jedna od osobina Strijelca. Iako ih prati sreća, oni se mogu naći zarobljenima u situacijama iz kojih ne znaju izići. Oni ne

znaju kako da kažu da situacija nije za njih dobra i kako da postave potrebne granice. Strijelcima njihova dobrota otežava da zapodjenu borbu čak i onda kada je to nužno potrebno.

Kombinacija zraka i vatre u Strijelcu čini da oni stalno traže izazove i da su stalno u pokretu. Oni vole biti vrlo kreativni i ne toleriraju rutinu. Njihova sklonost da se oslanjaju na to da ih prati sreća onima oko njih izgleda kao neodgovornost. Kako su oni općenito vrlo dobri i moralni ljudi, kad učine nešto neumjesno u njima se javlja snažan osjećaj krivice, što može dovesti do bolesti crijeva i jetre.

Dolaskom mjeseca kisleva mi svi postajemo Strijelci i sve nam izgleda odlično. Međutim, moramo biti oprezni i paziti da nas taj osjećaj ne uljuljka u san (jer tek onda kad stvari ne idu kako treba mi pokušavamo raditi na tome da ih promijeni-

mo). Nije slučajno da se Hanuka slavi u mjesecu kislevu. U vrijeme Drugog hrama vladalo je razdoblje blagostanja, iako su Grci počeli zauzimati naše posjede. Svaki put rekli bismo sami sebi da stvari nisu toliko loše i da je sve u redu, sve dok nismo shvatili da više ne možemo opstati i da se moramo boriti. To je čudo Hanuke. Čudo se na hebrejskom kaže nes, ali se također može pročitati i kao nas (bježati, pobjeći) što je pravo značenje čuda - naša sposobnost da izbjegnemo svojoj prirodi i kažemo "bilo je dosta". To je sila da donesemo odluku za djelovanje, inače se svo dobro što ga imamo neće moći zadržati. Zato je kislev za nas sjajna prilika da počnemo vjerovati u dobro i da će sve biti u redu. Mi se ovdje nalazimo zato da bismo se iznova stvarali, izgradili i napravili čuda!■

Prevela: Tamar Buchwald

(nastavak s 34. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesec Kislev

Alan Morinis

Program musara

Posljednja faza prakticiranja musara jest toliko temeljito preraditi problematičnu duševnu osobinu da ona više ne predstavlja prepreku svjetlu svetosti i onome što povezuje dušu. U Ohr Yisrael, rabin Salanter govori o fazi samosavlađivanja, fazi prakticiranja musara koju smo upravo razmatrali, i uspoređuje je s ovom fazom:

Prva služi da čovjek prevlada svoju narav tako da ne počini zlo. Druga služi da promjeni čovjekovu narav tako da on čini dobro. Drugi vid je teži od prvoga, jer je teže svoju narav preinačiti nego li je prevladati. Zato

se čovjek mora izgrađivati fazu po fazu. Isprva čovjek treba težiti da ispuni propis „Odvrati se od zla“ (Psalmi 34,15); ovo je prvi aspekt rasta. Nakon toga on treba težiti da ispuni zapovijed da "čini dobro" (isto), što je druga i viša razina.

Musar polazi od pretpostavke da su uzroci naših misli, riječi, osjećaja i djela zakopani duboko u unutrašnjosti, izvan dosega svjesnog uma. Kao što piše Rabi Leffin u Cheshbon ha'Nefesh na početku 19. stoljeća, desetljećima prije rođenja psihologije (citirano iz knjige Immanuela Etkesa, Rabbi Isreal Salanter and the Mussar movement):

Jasno je da se jedan značajan broj duševnih aktivnosti odvija skriveno u tajnim odajama ljud-

skog srca, svakoga dana, jedna unutar druge, tako da ih čovjek više ne razumije, niti ih prepoznaje. No što su dublje skrivene, to snažnije djeluju unutar psihe.

Iz ovoga, dakle, slijedi da su za preobrazbu naših misli, riječi, osje-

Musar polazi od pretpostavke da su uzroci naših misli, riječi, osjećaja i djela zakopani duboko u unutrašnjosti, izvan dosega svjesnog uma

ćaja i djela potrebni postupci koji djeluju na dubokoj unutarnoj razini.

Učitelji musara razvili su mnoge tehnike za preobražaj duševnih osobina, što uključuje vizualizacije, kontemplacije i pasionirano pjevanje. Vizualizacija je živa slika koju držimo u svom umu; kontemplacija je duboka ideja s kojom se borimo; musarsko pjevanje uključuju višestruko ponavljanje fraze uz melodiju, emocije i razumijevanje.

Ove vrste postupaka treba činiti u prilikama kada se povučemo od svijeta. Niti jedna od ovih metoda nije analitička. Svaka od njih, na svoj način, ima za cilj da proizvede "proživljeno" iskustvo, koje Alter iz Novardoka naziva "osjetilnim učenjem". Vizualizacije, kontemplacije i napjevi, sve to stvara iskustvo koje ostavlja svoj trajni trag na dubokoj unutarnjoj razini, čak dublji i djelotvorniji nego što može izvršiti inte-

lektualna ideja. To je način kako oni dovode do promjene.

Pjevanje fraze

Da se vratimo na naš primjer časti i osuđivanja drugih. Postupak preobrazbe uključuje usredotočeno postupanje čiji cilj nije postizanje same duševne osobine "časti", već ono što je samo ishodište osuđivanja – tj. osobina koja se nalazi u pozadini toga i koju se napaja sklonošću da se druge omalovažava. Iako u pitanju može biti i nešto drugo, najočigledniji izvor toga bio bi osobni egoizam. Iako strogo prosuđivanje drugih može djelovati kao osobina bezobzirne osobe, vjerojatnije je da je to ponašanje onoga kome nedostaje samopoštovanja, pa je tako sklon potiskivati druge, kako bi uzdigao sebe.

U tom slučaju musar bi propisao postupak koje potiče samopouzdanje. Za razliku od postupaka u fazi #2 koji se usmjereni na prepoznavanje svete duše u drugoj osobi, ovdje bi postupak mogao biti razvijanje dubokog, intuitivnog osjećaja o svetosti duše koja je u vama. Pre-

ma onome kako je radio Rabi Salanter, učinili biste to tako da pronađete rečenicu koja prenosi tu misao, i onda je često ponavljali, kao svakodnevnu praksu. Dobar prijedlog za takvu rečenicu je stih iz liturgije koji glasi ovako: "B-že, duša koju si mi dao je čista." Na hebrejski: Elokai, nešama šenetata bi, tahora hi

Pjevanje hitpa'alut (ili kolokvijalno, his’pie’lus) uključuje ponavljanje rečenice, no isto tako zahtjeva i da u taj čin unesete svoje osjećaje i srdačnu melodiju. Svaki od tih elemenata – ponavljanje, melodija i osjećaji – ne povlači za sobom intelektualno učenje, već je to modalitet koji prodire do srca. To rezultira rođenjem nove osobe, ili barem nekim

vidom nove osobe.

U mnogim gradovima Litve 19. stoljeća, održavale su se kućice čija je jedina namjena bila da omoguće mjesto na kojem će se vršiti ta vrsta prakse. Ti "musar šteiblahi" sada nam nisu na raspolaganju, pa je najbolje mjesto na kojem ćemo to činiti mjesto na kojem vas drugi neće uznemiravati. Možete li pronaći mirnu prostoriju u svojoj kući? Ili sjesti na klupu u svom vrtu? Ili samotno mjesto na plaži ili u šumi, ili u parku? Svako mjesto je dobro ukoliko vas štiti od prekidanja i odvlačenja pozornosti.

Senzibilnost vodi do toga da biramo način ponašanja, a ono pak vodi do želje za preobrazbom i prakticiranjem preobrazbe. To je put prakse musara. Postajete svjesniji svog unutarnjeg života, pa idete putem prakse koja uključuje kako promjenu ponašanja tako i preispitivanje samoga sebe, sve dok svaka prepreka, jedna po jedna, ne bude uklonjena. Na taj način se oslobađa puna i blistava svjetlost duše da bi snažno zasjala u vašem životu, a preko vas i u svijetu.■

Svaka unutarnja osobina ima svoju ulogu. Na primjer, iskrivljena logika je korisna jer bez obzira kako očigledan može izgledati prekršaj neke osobe, čovjek tu sposobnost može upotrijebiti da nađe opravdanje za njezine postupke umjesto da naprečac donese negativni zaključak.

Rabbi Nosson Tzvi Finkel, Alter iz Slabodke (1849-1927.)

fraza Postoji i druga strana priče

praksa Iskoristi svaku priliku da ostaviš mogućnost da su ljudi u pravu

(nastavak s 36. stranice) Alan Morinis Program musara

‘Pustite te ljude ili će biti vrlo velike

nevolje! Bit ćete pogođeni kao nitko nikad u legendarnoj povijesti Amerike...‘

Jutarnjilist,2.12.2024.

‘Odgovorni će biti pogođeni jače nego što je bio pogođen itko u dugoj i legendarnoj povijesti Sjedinjenih Američkih Država‘, zaprijetio je Trump

Izabrani američki predsjednik

Donald Trump rekao je u ponedjeljak da će na Bliskom istoku biti "velike nevolje" ne budu li taoci koji se drže u Pojasu Gaze oslobođeni prije njegove inauguracije 20. siječnja.

Tijekom smrtonosnog napada na Izrael 2023. godine, militanti predvođeni Hamasom zarobili su više od 250 ljudi, prema izraelskim podacima, uključujući i neke s dvojnim izraelskoameričkim državljanstvom.

Vjeruje se da je oko pola od 101 stranog ili izraelskog taoca koji se još drže u Gazi živo.

Ne birajući riječi u komentarima o sudbini talaca, Trump je na društvenim mrežama rekao: "Ne budu li taoci pušteni prije 20. siječnja 2025., datuma kada s ponosom preuzimam dužnost predsjednika Sjedinjenih Država, bit će VRLO VELIKE NEVOLJE na Bliskom istoku i za odgovorne za počinjenje ovih zločina protiv čovječnosti."

"Odgovorni će biti pogođeni jače nego što je bio pogođen itko u dugoj i legendarnoj povijesti Sjedinjenih Američkih Država", dodao je.

Hamas je pozvao na prekid rata i potpuno povlačenje Izraela iz Gaze kao dio dogovora o oslobađanju preostalih talaca.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da će rat trajati sve dok Hamas ne bude iskorijenjen i više ne bude prijetnja Izraelu.

U ponedjeljak je Hamas priopćio da su tijekom ovog gotovo 14-mjesečnog rata između palestinske militantne skupine i Izraela u enklavi ubijena 33 taoca u Gazi, ne navodeći njihovo državljanstvo.

Izrael je započeo rat nakon što su borci pod vodstvom Hamasa napali izraelske zajednice 7. li-

stopada 2023., ubivši 1200 ljudi, prema izraelskim podacima. Izraelska vojna ofenziva ubila je više od 44.400 Palestinaca i raselila većinu stanovništva Gaze, kažu dužnosnici Gaze. Veliki dijelovi enklave leže u ruševinama.■

Brošura rezultat dvogodišnjeg projekta: Gimnazijalci proučavali život Židova u Vukovaru

GlasSlavonije,27.11.2024.

“Obrazovne metode za borbu protiv antisemitizma i poučavanje o holokaustu" naziv je brošure koju je Europski dom Vukovar prezentirao u završnici projekta "Koga smo zaboravili? Nasljeđe Židova u našem gradu". Projekt su u dvogodišnjem razdoblju realizirali u suradnji s organizacijom Kreuzberger Initiative gegen Antisemitismus (KIGA) iz Berlina i Documentom - Centrom za suočavanje s prošlošću iz Zagreba. Izvršna direktorica Europskog doma Vukovar Dijana Antunović Lazić i viša savjetnica na projektu Maja Buljubašić pojasnile su kako su aktivnosti najvećim dijelom provedene u Vukovaru te potom u Osijeku i Berlinu.

- Brošura je nastala kao rezultat radionice koju su partneri iz Berlina proveli u lipnju u Vukovaru i pružit će praktične metode rada na osjetljivim temama u obrazovanju poput antisemitizma, uključujući interaktivne aktivnosti i poticanje otvorenog dijaloga. Namijenjena je nastavnicima, profesorima, osobama

koje rade s mladima, edukatorima i drugima zainteresiranima za temu - rekla je Antunović Lazić.

Europski dom Vukovar

Brošura je pripremljena na hrvatskom i engleskom jeziku i u siječnju će biti podijeljena na završnoj konferenciji sudionicima na projektu i svima koji se bave tom tematikom.

Maja Buljubašić navela je kako će se priručnik moći koristiti u okviru formalnog i neformalnog obrazovanja, jer su metode izrađene na temelju dugogodišnjeg iskustva uključenih organizacija i prilagođene specifičnom društvenom kontekstu, kako za Vukovar tako i za Hrvatsku.

Suradnici na projektu bile su gimnazije u Vukovaru i u Landauu u Njemačkoj, Židovska općina Osijek, Gradski muzej Vukovar i Gradska knjižnica Vukovar, a osnovni mu je cilj bio upoznati širu javnost, osobito mlade, sa židovskom poviješću u Vukovaru i potaknuti ih na istraživanje židovske zajed-

nice koja je nekada oblikovala grad. Antunović Lazić naglasila je kako se pokazalo da je proučavanje života pojedinaca u zajednici dobra metoda proučavanja povijesti. Naime, vukovarski su gimnazijalci istraživali živote uspješnih Židova u Vukovaru, potražili zapise i lokacije na kojima su živjeli i radili i fotografirali ih. Njihove su aktivnosti rezultirale izložbom koja je prvobitno postavljena u Gradskom muzeju Vukovar. Europski dom Vukovar

- Projekt se pokazao iznimno uspješnim, jer su nakon Mu-

zeja i neke druge institucije pokazale interes za ugošćenje izložbe, i to ne samo u Vukovaru već i u drugim gradovima, uključujući i Policijsku postaju Vukovar te Gradsku i sveučilišnu knjižnicu Osijek, gdje je predstavljena u rujnu u organizaciji Židovske općine Osijek. Početkom studenoga u Vukovaru su boravili učenici UWC

Robert Bosch College iz Freiburga, koji su s našim gimnazijalcima održali radionicu o antisemitizmu i posjetili Osijek kako bi se upoznali s kulturom i poviješću Židova u tom gradu - pojasnila je.■

Page Strana3838

Divrej Tora

GODINA 18 BROJ 7