04-18 Divrej Tora-Vajera 5785

divrejtora@gmail.com

VAJERA

ŠABAT 16. STUDENOG 2024. - 15. HEŠVANA 5785.

Atmosfera je tjeskobna. Gdje god se okrenemo, nailazimo na iskaze zabrinutosti zbog rastućeg antisemitizma i budućnosti naše podijeljene zemlje.

U ovom kontekstu vrijedi spomenuti izvanredan Rambanov komentar. Na početku naše parše, Avraham i Sara primaju trojicu gostiju u svoj dom i pružaju ima kraljevski tretman, a kao odgovor jedan od gostiju izjavljuje da će godinu dana kasnije biti blagoslovljeni djetetom. Sara se na to gorko nasmije, a B-g ju zbog toga kori.

Rambana (18:15) to muči. Jasno je, ako se Sara nasmijala, to je bilo stoga što nije shvatila da su ti gosti zapravo anđeli koji prenose proročanstvo od B-ga. Mislila je da su oni poput svih drugih običnih putnika koje su oni redovito ugošćavali u svom domu. I onda, zašto se ne bi nasmijala? Imala je 90 godina, muž joj je imao 100, godinama su bezuspješno pokušavali začeti dijete, a sada tu dolazi neki stranac i obećava joj dijete za godinu dana. Kako biste vi reagirali?!

Nevjerojatno je da je B-g očekivao da će na to odgovoriti s nadom. Da, čak i koliko god njezina situacija bila teška i dugotrajna, ona nije smjela očajavati i umjesto toga na njegovu je izjavu trebala iskreno odgovoriti, potvrđujući: "Amen! Neka B-g ovo doista učini za nas!"

Riječima Rav Tzadoka Hakoheina iz Lublina (Divrei Sofrim br. 16):

"Židovska nacija izgrađena je nakon potpunog očaja da će Avraham i Sara ikada moći imati dijete... hotimice... kako bi to postao karakter Židova, vjerovati da nikada nema mjesta očaju."

Naše vrijeme je doista puno kušnji i nesigurnosti. Ali naša povijest je poučna i duboka lekcija vjere u B-ga.

Crpimo svi zajedno iz tog beskrajnog vrela nade.■

Rabbi Moshe Hauer, Tora kao način života

Alija po Alija

Kohen/Rišon – prva alija – 14 p'sukim (18,1 – 14)

I B-g se ukazao njemu (Avrahamu).

Upotreba zamjenice "njemu" umjesto korištenja punog imena Avraham, ima svoj značaj. Eilav (njemu) nas upućuje na prethodnu parašuAvrahamovo obrezivanje, što ukazuje da je svrha B-žjeg pojavljivanja Avrahamu bikur holim, posjeta bolesniku. Nadalje, činjenica da Tora ne kazuje da je B-g išta rekao Avrahamu prilikom ovog "pojavljivanja," govori nam da je imao drugu namjenu, tj. bikur holim.

Sjedio je na ulazu u šator (i gledao hoće li naići putnici da im poželi dobrodošlicu) za najveće dnevne žege.

Bilo je neprirodno vruće; to je B-g učinio da poštedi Avrahama zamornih posjetitelja. Međutim, Avraham se žalosti zbog njihove odsutnosti, tako da B-g u liku putnika šalje tri anđela. To nas može naučiti nešto o tome kako se ponašati prema starijim i nemoćnim osobama. Svatko je osoba za sebe. Mirovanje nije dobro za svakog. B-g je, da tako kažemo, prvo osjetio da je Avrahamu potreban odmor. Ali onda je "shvatio" da je u Avrahamovu slučaju, njegov hahnasat orhim, gostoljubivost, za njega daleko bolji lijek, nego odmor.

Avraham ugleda tri "čovjeka" i pohita pozdraviti ih, nakon što je zamolio B-ga da malo pričeka.

Iz ovoga učimo koliko je velika i važna micva hahnasat orhim

"Govori malo, čini puno." Ova maksima iz Pirke Avot je u Avrahamovu slučaju očita. On nudi an-

đelima malo vode i malo kruha, ali u stvari (uz Sarinu i Jišmaelovu pomoć) za njih priprema raskošan obrok. Mišna navodi da je Avrahamov obrok za strance bio znatno raskošniji od gozbe Šlome HaMeleha na proslavi povodom izgradnje Beit HaMikdaša. Avraham i Sara su vrhunski primjer gostoprimstva, jedan od simbola židovskog naroda.

Rabi Jehuda kaže u ime Rava (Bava M'ci'a): Što je Avraham sȃm učinio za svoje goste, B-g je sȃm učinio za narod Izraelov; što je Avraham učinio preko drugoga, B-g je učinio na isti način. Avraham je rekao: jukah na m'at majim. Raši objašnjava neobičnu gramatičku formu tvrdnjom da Avraham nije sȃm donio vodu strancima. Isto tako, kad je B-g htio osigurati vodu za Avrahamovo potomstvo, naredio je Mošeu Rabeinu da baci štap u vodu, da udari stijenu, da govori stijeni. No, Avraham je sȃm nahranio anđele. Kada je B-g trebao prehraniti narod, On nas je opskrbio manom, a ne Moše. Izravno B-g ju je dao narodu.

Levi/Šeni – druga alija – 19 p'sukim (18,15 – 33)

Sara želi poreći da se smijala (i sumnjala), ali ne može.

Svaki od tri anđela imao je jedan zadatak: jedan da izliječi Avrahama, jedan da objavi Jichakovo rođenje (obje su misije ostvarene), treći da uništi S'dom. Taj anđeo je sada u pratnji R'faela, čiji je novi zadatak spasiti Lota i obitelj. Avraham prati anđele na putu u S'dom.

Još jednom od Avrahama učimo o ispravnom domaćinskom ponašanju: smatra se da je još važnije ispra-

titi goste, nego li ih dočekati!

Hašem zatim govori Avrahamu o svojoj namjeri da uništi S'dom. Avraham moli i pogađa se u njihovo ime, ali nema dovoljno pravednih ljudi za spas gradova.

Dijalog između Avrahama i Hašema je zapanjujuć (i jedinstven) primjer bliskog odnosa koji vlada među njima.

Avrahamov izraz poniznosti pred B-gom je: "ja sam prah i pepeo." Gemara kaže da su zbog Avrahamove poniznosti njegova djeca zaslužila dvije micvot - pepeo para aduma i prah sota. Tora T'mima objašnjava da pepeo para aduma predstavlja oličenje duhovne čistoće (koja se može shvatiti kao područje "između Židova i B-žjih micvot"). Obećavajući ishod postupka sota je šalom bajit, kao glavni primjer međuljudskih odnosa. Tako nagrada za Avrahama pokriva cijeli spektar židovskog života.

Šliši – treća alija – 20 p'sukim (19,1 – 20)

Dva anđela stižu u S'dom i tamo ih prima Lot. [Nećak Avrahama Avinu naučio je nešto od svog strica.] Narod S'doma pokazuje svoju zlu ćud. Jasno je iz p'sukima, midraša i komentara, da Lot nije bio dovoljno pobožan, niti uvjeren u vlastitu ispravnost, ali je bio u prednosti u poređenju s ljudima među

(nastavak s 2.

kojima je živio.

Lota, njegovu ženu i dvije kćeri iz grada odvode dva anđela. Lot moli za dopuštenje da potraži utočište negdje bliže.

R'vi'i – četvrta alija – 40 p'sukim (19,21 – 21,4)

Nakon što se Lot udaljio, počinje uništenje S'doma. Lotova žena se osvrne – što je bilo protivno upozorenju – i pretvori se u stup soli. (Kazna povezana sa solju je "milo za drago" zbog škrtosti koju je pokazivala prema gostima).

"I Avraham ustane rano ujutro na mjesto gdje je stajao pred B-gom".

Avraham se vraća na isto mjesto da razgovara s B-gom. Odavde proizlazi ideja za makom kavua, mjesto određeno za molitvu. Talmud kaže: "Tko odredi mjesto na kojem moli, B-g Avrahamov će mu pomoći".

Naravno, još važnije, upravo taj pasuk, a i drugi koji "podržavaju" tvrdnju u Gemari pokazuje da je Avraham ustanovio t'filat šaharit Da Amida, stati pred B-gom, znači moliti, uči se iz pasuka vaja'amod Pinhas vaj'palel ... I Pinhas je stajao u molitvi - T'hilim 106,30. Pasuk ovdje u Vajera povezuje molitvu Amida uz Avrahama Avinu i uz rano jutro, dakle šaharit

Lotove dvije kćeri, nakon što su svjedočile potpunom uništenju S'doma, pretpostavljaju da su oni jedini preživjeli od sveg čovječanstva. Skovale su zavjeru i legle s pijanim Lotom kako bi čovječanstvo nastavilo postojati. Moav i Amon su rezultat toga.

B-g je održao obećanje i Sara rađa Jichaka.

Hamiši – peta alija – 17 p'sukim (21,5 – 21)

Avrahamu je bilo 100 godina kad se rodio Jichak. Obrezuje ga kad mu je 8 dana starosti.

Jichak odrasta i Sara zamjećuje potencijalni negativni utjecaj koji bi na njega mogao imati Jišmael, pa traži od Avrahama da otjera njega i njegovu majku Hagar. Avraham to čini tek kad mu B-g kaže da posluša Saru. Hagar i Jišmael su na rubu smrti u pustinji, ali Jišmaelove molitve su uslišane i oni su spašeni. Jedan anđeo uvjerava Hagar da će preživjeti. Hagar poslije ženi Jišmaela za ženu iz zemlje egipatske.

Dok su se Hagar i Jišmael molili B-gu, B-g je čuo "mladićev glas"; Raši kaže kako iz toga učimo da je najsnažnija molitva u korist nekog bolesnika, upravo molitva tog bolesnika osobno.

Šiši – šesta alija – 13 p'sukim (21,22 – 34)

Avimeleh i njegov zapovjednik Pihol (zvan Fihol zbog dikduk pravila) sklapaju pakt s Avrahamom. Pakt ima veze s bunarima koje je Avraham iskopao, a sluge Avimelehove ukrale, vraćanjem tih bunara i Avimelehovim priznanjem da bunari stvarno pripadaju Avrahamu. Grad Be'er Ševa dobiva svoje ime od dvostrukog značenja 7 ovaca korištenih kao znak saveza i međusobno date zakletve.

Avraham sadi "ešel" u Be'er Ševi.

Osim što je vrst stabla, riječ ešel se smatra akronimom hebrejske riječi za hranu, piće i konačište (ili hrana spavanje i pratnja) – što ostaje simbol gostoprimstva za sva vremena.

Š'vi'i – sedma alija – 24 p'sukim (22,1 – 24)

Ovo je dio o vezivanju Jichaka –akedat Jichak.

Iako nitko od Avrahamovih potomaka (mi, židovski narod) nikad neće biti stavljen na kušnju na tako drastičan način, mi crpimo ogromnu inspiraciju iz tog dijela Tore. To je dio naše baštine i, još više, dio naše suštine. Svatko od nas doživljava različite izazove kroz život. To isto se odnosi i na nas kao narod. Neka nas uvijek vodi duboka predanost Tori i židovskim vrijednostima.

Akedat Jichak je naša osobna iskaznica. Ona definira tko smo ... čak i kada je naše vlastito ponašanje u suprotnosti sa standardima Tore. Stojimo pred B-gom na dan sudaRoš Hašanu, i pušemo u šofar napravljen od ovnujskog roga. Tražimo od B-ga da se sjeti Akedat Jichak i smiluje se njegovoj (premda ponekad ne zaslužuju) djeci.

Paraša završava spominjanjem Rivkinog rođenja što je poveznica sa sljedećom fazom razvoja judaizma.

Haftara – 37 p'sukim – Melahim Bet 4,1 – 37

Ova sedra nam pokazuje oštru suprotnost između ljubaznosti i gostoljubivosti Avrahama i Sare s jedne strane, te okrutne "posao je posao" i "što ja imam od toga" prirode S'doma.

Haftara govori o udovici jednog proroka koja se suočava s gubitkom svoje djece zbog siromaštva i izopačenosti izraelskog društva koje je izgubilo iz vida Avrahamovu i Sarinu ostavštinu. Prorok Eliša izvodi čudo i obitelj je pošteđena tog udarca.■

Prevela i prilagodila Dolores Bettini

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Strana 4 Divrej Tora

Abraham, Sara i Jichak, Yoram Raanan, digigrafika

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Kolektivna kazna i kolektivno spasenje

Mnogi čitatelji vide Avrahamovu molitvu za Sodomu kao osudu kolektivne kazne. Međutim, kada bolje pogledamo otkrivamo da je njegov zahtjev složeniji. Čini se da Avraham istovremeno apelira na B-žansku milost za kolektivno spasenje, tražeći da se poštedi čak i bezbožnike tog grada zbog vrlina pravednika. Raspravite sa svojom obitelji:

• Je li kolektivno spasenje imalo pravednije od kolektivne kazne? Je li Avraham bio nedosljedan osuđujući jedno a tražeći drugo? Ili njegovu molbu treba razumjeti na drugačiji način?

• Može li Hašema pokolebati ljudska argumentacija? Može li se zamisliti da su se Hašemovi osjećaji u vezi kolektivne kazne/spasenja promijenili kao rezultat Avrahamovih molbi? Da li priča sugerira da jesu?

• Na kraju pogledajte druge primjere kazni u Tanahu. Je li kolektivna kazna norma ili izuzetak?

Anđeli ili ljudi

Što Tora vjeruje o anđelima? Iako se mnogi likovi nazivaju םמ אל " " (melahim), kada se ovaj izraz odnosi na nebesko biće, a kada na glasnika ljudskog roda? Jesu li anđeli tjelesna, ili nematerijalna bića? Ako je ovo drugo u pitanju, kako ih ljudi mogu vidjeti ili kako mogu vršiti fizičke radnje poput jedenja hrane?

Čemu nas priča o Avrahamu i tri gosta može podučiti u ovoj temi?

Usporedite stavove racionalista kao

što su Rambam i Ralbag s onima koji su više skloni mistici, kao što je Ramban. S čijim se gledištem slažete?

Nemoralne zapovjedi?

Kako čovjek može razumjeti Hašemov nalog da se žrtvuje Jichaka i Avrahamovu spremnost da pristane na to?

• Kako može moralni B-g, koji kasnije u Tori osuđuje ubojstvo i ustvrđuje da je praksa žrtvovanja djece odvratna, zahtjevati od Avrahama da ubije svoje dijete? Zašto se Avraham složio, a da nije doveo u pitanje taj nalog, kao što je to učinio kad mu je Hašem otkrio svoje namjere da uništi Sodomu?

• Za raspraviti: Koji je ispravan način postupanja kada ljudski pojam o moralu, ili čak i sam etički sustav Tore, dođe u sukob s B-žanskom zapovijedi? Da vam danas Hašem kaže da žrtvujete voljenu osobu, što biste učinili? ■ Prevela Tamar Buchwald

Vajera: Avraham i Sedom

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Utješno je i umirujuće o Sedomu razmišljati kao o gradu razbojnika i perverznjaka. Napokon, nije li to razlog zašto ga je B-g odlučio uništiti? Međutim, ako bolje pogledamo kako Tora predstavlja ove događaje, možemo doći do gotovo suprotnog zaključka - da je Sedom bio grad kulture i mogao se pohvaliti društvom koje nije bilo puno drugačije od našeg.

U šiuru koji slijedi propitat ćemo ovu mogućnost, kad analiziramo kontrast između Sedoma i Avrahama Avinu, dok razmatramo samu svrhu zašto je B-g izabrao jedan poseban narod.

Uvod

Naša serija o Sefer Bereišit prati temu 'behira', tj. B-žjeg izbora Avrahama Avinu da postane praotac njegove posebne nacije. U prošlotjednom šiuru raspravljali smo o tome zašto je B-g izabrao Avrahama Avinu - tj. da stvori naciju koja će donijeti B-žje Ime i Njegovu poruku cijelom čovječanstvu. Međutim, nismo razgovarali o planu Tore o tome na koji način u konačnici ova nacija može postići taj cilj? U ovotjednom šiuru pokušavamo odgovoriti na ovo pitanje dok proučavamo priču o B-žjem savjetovanju s Avrahamom Avinu prije nego što uništi Sedom.

Da bismo bolje shvatili kako Tora predstavlja svoju poruku kroz ove događaje naš šiur otpočinjemo obraćanjem pozornosti na to da u cijeloj ovoj priči nema nikakvih 'paršija' podjela.

Izuzetno duga 'paršija'

Upotrijebite Koren Tanach prijevod i pratite odlomak od početka paršat Vajera (18,1) do završetka priče o Sedomu na kraju 19. poglavlja. Obratite pozornost na to kako ovaj odlomak sadrži dvije nepovezane teme:

1. Vijest da će Sara roditi Jichaka;

2. Priču o B-žjem uništenju Sedoma (i Lotovom spašavanju).

Usprkos tome, cijeli je ovaj narativ zabilježen neprekinut bilo kakvim 'paršijskim' prekidom. Uključivanjem oba ova događaja u istu 'paršiju', Tora već aludira na tematsku vezu između ova dva događaja.

Moglo bi se sugerirati da su ti događaji zabilježeni zajedno iz jednostavnog razloga što su isti "malahim" [anđeli ili glasnici] uključeni u obje priče. Međutim, ovo samo po sebi postavlja isto pitanje, ali iz drugog kuta, tj. zašto su isti malahim koji su poslani da unište Sedomprvo dobili uputu da obavijeste Avrahama o skorom rođenju Jichaka?

[Ako prihvatimo Rašijevo stajalište (vidi 18,2) da je svakom anđelu dodijeljena samo jedna zadaća, tada bismo preformulirali ovo pitanje: Zašto sva trojica moraju putovati zajedno, ili zašto svaki anđeo ne putuje izravno kako bi ispunio svoju misiju?]

Dublja 'veza'

Odgovor na ovo pitanje može se pronaći (upravo tamo gdje bismo i očekivali) na prijelazu između ove dvije priče. Jednostavno pogledajte Torin 'ubačeni' komentar, umetnut dok Avraham ispraća svoje goste koji putuju u Sedom. Dok proučavate ove pesukim, zapazite kako oni objašnjavaju zašto se B-g prvo mora posavjetovati s Avrahamom prije nego što uništi Sedom:

"I reče B-g: Zar da sakrijem od Avrahama ono što ću učiniti?

Jer Avraham će postati veliki narod [goj gadol], i kroz njega će svi drugi narodi biti blagoslovljeni [ve-nivrehu bo...] Jer Njega sam izdvojio kako bi on uputio svoju djecu i svoj dom nakon njega da se drže B-žjeg puta čineći ono što je pravedno i ispravno... - kako bih na Avrahama doveo sve ono što sam govorio o njemu." (Vidi Breišit 18,17-19)

Obratite pažnju na to kako se B-žja odluka da se konzultira s Avrahamom o Sedomu izravno odnosi na misiju koju je zadužen prenijeti na svog sina - Jichaka. No, tematska povezanost ovih dviju tema seže mnogo dublje. Objasnimo kako i zašto.

Još jednom pregledajte ova tri pesukim, i uočite njihove tekstualne i tematske paralele s prva tri pesukim Paršat Leh Leha (vidi 12,1-3), gdje Tora detaljno opisuje B-žji prvotni odabir Avrahama Avinu:

"... ve-e'esha le-goj gadol - i učinit ću te velikim narodom - i blagoslovit ću te i bit ćeš blagoslov [drugima] -"ve-nivrehu beha kol mišpehot ha-adama - i kroz tebe će svi narodi biti blagosloveni" (vidi 12,13).

Nema sumnje da Tora želi povezati ova dva odlomka! Zatim, primijetite kako nakon objašnjenja (u stihu 18)

6 Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham

zašto je izabrao Avrahama Avinu, B-g objašnjava kako

će se to dogoditi - jer Avraham će učiti svoju djecu (i ta djeca svoju djecu, itd.) da čine cedaka u-mišpat! (vidi 18, 18-19)

Drugim riječima, od Avrahama se očekuje da započne obiteljsku tradiciju - koja će stvoriti društvo čije su obilježje djela cedaka & mišpat. Na taj će način oni doista služiti kao B-žja nacija za uzor. [Vidi također Devarim 4,5-8 za vrlo slično objašnjenje. Vidi također Ješajahu 42,5-6.]

Sprečavanje u budućnosti gradova poput Sedoma

Ovaj 'preludij' objašnjava zašto Tora bilježi obje priče u istoj paršiji, jer je razlog zašto je B-g obećao sina Avrahamu bio da zasnuje narod koji će, nadamo se, jednog dana moći spasiti društva poput Sedoma, zato što će oni poslužit će kao uzor nacije od koje mogu učiti.

Ovo može objasniti zašto je Tora zabilježila Avrahamovu molbu da B-g poštedi osuđeni grad. Avraham ne traži da B-g jednostavno spasi cadike u Sedomu; umjesto toga on moli da se cijeli grad spasi - za dobrobit tih cadikim! [Vidi 18,26.] - Zašto?

Zato što - nadajmo se - ti cadikim jednog dana mogu navesti ljude u Sedomu na pravu 'tešuvu', baš kao što je Avrahamovom narodu suđeno da vodi cijelo čovječanstvo u smjeru B-ga.

Ovo također objašnjava kada se Avrahamova molba završava. Nakon što je B-g pristao spasiti grad zbog 50 pravednika, Avraham se nastavlja 'cjenkati' za 45, 40, 30 itd. - sve dok ne dođe do deset (vidi 18,23-32). Zaustavlja se na deset, jer su male šanse da bi tako mali broj ikada mogao ozbiljno utjecati na cijelu zajednicu.

[Ovo se može povezati s konceptom 'minjana' - minimalnog

i Sedom

broja ljudi koji je u stanju objaviti B-žje ime. Zapazite također i utjecaj desetorice 'špijuna' na cijelu naciju kod slučaja s 'meraglim' i kako su hazal dokučili broj deset za minjan iz tog događaja!]

B-žja je nada da će, u budućnosti, Avrahamov narod spriječiti pojavu 'budućih Sedoma' - stvaranjem modela društva utemeljenog na djelima cedaka u-mišpat. Budući da je Jichak sin putem kojeg će se ova tradicija prenijeti, smisleno je da isti anđeli kojima je dodijeljeno uništenje Sedoma prvo moraju 'posaditi sjeme' za prevenciju budućih Sedoma.

Avraham čini ovaj galantan pokušaj da spasi Sedom, jer to odražava samu svrhu za koju je odabran. Unatoč njegovom neuspjehu u ovom trenutku, to će biti tradicija koju će on morati prenijeti svom sinu Jichaku, a kasnije i svim budućim generacijama.

Avraham nasuprot Sedoma

Iako na ovoj točki pripovijesti još nismo svjesni točnog grijeha Sedoma, ovaj 'preludij' svakako sugerira da on mora na neki način biti povezan s nedostatkom "cedek umišpat".

Sada ćemo pokušati preciznije odrediti što je bio njihov grijeh, te kako on predstavlja antitezu svemu za što se Avraham zalaže.

Poglavlje 18 nije prvo poglavlje u Sefer Breišit u kojem se spominje Sedom. Kao što smo objasnili u našem šiuru na Paršat Leh Leha, Lotova odluka da napusti Avrahama i preseli se u Sedom (13,1-18) odražava njegovu želju da ne ovisi o B-gu i da se odvoji od svog strica. U tom kontekstu nam je rečeno: "Sedomljani su bili vrlo zli prema B-gu" (vidi 13,13).

Nadalje, nakon što je spasio Lota od 'četiri kralja' (vidi 14. poglavlje), Avraham odbija zadržati bilo kakvu imovinu koja je pripadala Sedomu, a koja je povraćena tom pobjedom. Iako s pravom zaslužuje svoj 'pošteni dio' plijena iz bitke koju je sam vodio i u njoj pobijedio, Avraham Avinu, izražavajući svoje protivljenje svemu što je povezano sa Sedomom, radije se potpuno rastavlja od svih mogućih sredstava koja vuku porijeklo iz tog grada:

"Avram reče kralju Sedoma: Kunem se G-spodom, B-gom Svevišnjim, Stvoriteljem neba i zemlje: Neću uzeti ni konca ni remenčića za obuću od onoga što je tvoje, da ne možeš reći: Ja sam onaj koji je Avrama učinio boga-

tim" (14,22-23).

U tom kontekstu, bilo bi sasvim izvjesno pretpostaviti da se grijeh Sedoma mora na neki način odnositi na nedostatak "cedek u-mišpat". Stoga moramo pročitati priču koja slijedi (u 19. poglavlju) u potrazi za tom temom.

Dobar domaćin

Ponovo pogledajte prva tri pesukim u 19. poglavlju i zamijetite kako Tora daje sve od sebe kako bi opisala koliko je Lot uporan da ovoj dvojici 'nepoznatih putnika' osigura mjesto gdje će prenoćiti:

"I dvojica malahim su došla u Sedom predvečer, a Lot je sjedio kod gradskih vrata, i kad ih je ugledao, prišao im je... I rekao je - 'Molim vas, dođite i ostanite u kući sluge svoga, da prenoćite i operete se, onda ujutro možete nastaviti svojim putem'; no oni su odbili. Ali Lot je jako inzistirao, pa su došli u njegovu kuću; dao im je da piju i ispekao im macot [pogače] da pojedu." (vidi 19,1-3).

Jasno je, Tora naglašava Lotovu vlastitu 'hahnasat orhim' [gostoljubivost] kao uvodnu temu ove pripovijesti.

Moglo bi se sugerirati da se ista tema nastavlja u opisu Tore o reakciji grada na Lotov smještaj dvojice njegovih gostiju:

"..Oni [njegova dva gosta] još nisu bili legli kad su se građani, muškarci iz Sedoma, okupili ispred njegove kuće - od mladih do starih – sav narod do ruba [grada]. I prosvjedovali su [pred njegovom kućom] i vikali: 'Gdje su ti ljudi koji su te došli posjetiti večeras? Izvedi ih iz svoje kuće da ih možemo upoznati [ve-nei'da'em]" (vidi 19,4-5).

Većina nas je upoznata s Rašijevim tumačenjem, da se skup sastojao od samo male grupe najnižeg društvenog i moralnog sloja Sedoma, koji su ih željeli 'upoznati' u biblijskom smislu (tj. počiniti sodomiju, na temelju 19,8 i 4,1). Međutim, prisjetimo se da Tora samo kaže da su ih prosvjednici htjeli 'upoznati', što otvara mogućnost za širok raspon tumačenja.

Zabranjeno je imati goste

Ramban (i Rasag) iznose drugačije tumačenje, objašnjavajući da se čitav grad doista pridružio ovom prosvjedu (kao što implicira sam tekst ovog pasuka), jer su se svi okupili ispred Lotove kuće, zahtijevajući da 'znaju' tko su ti gosti.

Zašto protestiraju? Kao što Ramban tako lijepo objaš-

njava (vidi njegov komentar na 19,5), narod Sedoma prosvjeduju protiv Lotove gostoljubivosti prema tim strancima - jer oni bi pozvali na masovni prosvjed svaki puta kad je postojala bojazan da netko u njihovom gradu 'daje utočište' gostima!

Čini se da je u Sedomu postojao strog zakon: Zabranjeno je imati goste! Kao što Ramban objašnjava, Sodomljani nisu željeli upropastiti svoj ekskluzivni [prigradski] kvart. Ugosti li Lot ove večeri goste, sutra navečer moglo bi doći još gostiju, a do kraja mjeseca gradske bi ulice mogle biti preplavljene prolaznicima i prosjacima. Kad bi se 'pročulo' da u Sedomu postoji 'besplatan smještaj', njihov savršeni 'ladanjski klub' bio bi upropašten.

[Mogla bi se čak pronaći iskrivljena ideologija u ovoj vrsti gradske politike. Na primjer, moglo bi se na sličan način zaključiti da nitko ne bi trebao pomagati potrebitima, jer kad bi se svi složili da se neće brinuti o njima, onda bi se u konačnici oni naučili sami brinuti o sebi.]

Stoga, kad bi bilo koji građanin Sedoma kući doveo gosta ['has ve-šalom'], gradski bi 'upravni odbor' odmah pozvao na javni prosvjed. [Vidi također Sanhedrin 109a.]

Možda je u Sedomu postojao mišpat - standardizirani pravni sustav - ali je bio užasno izvitoperen. Da ne spominjemo činjenicu da za cedaka nije bilo mjesta u ovom bastionu amoralnosti.

[Hazal napominju u Pirkei Avot da je društvena norma 'šeli šeli, šelha šelha' - što je moje, moje je, što je tvoje, tvoje je - 'sedomski običaj'. Pripisivanje ove društvene filozofije Sedomu odražava to isto poimanje (vidi Pirkei Avot 5,10 - 'arba midot ba-adam...').]

Cedek u-mišpat nasuprot Sedoma

Ovo tumačenje objašnjava zašto je, sveposvud u Nevi’im Aharonim, Sedom povezan s odsutnošću cedek umišpat. Zapravo, tri najpoznatija od Nevi'im Aharonima - Ješajahu, Jirmijahu i Jehezkel - svi oni predviđaju i upozoravaju na uništenje prvog Bet ha-mikdaša, uspoređuju korumpirano društvo u Izraelu s onim u Sedomu, i vide u tome razlog njihovog nadolazećeg uništenja.

Kao što ćemo pokazati, u svakom pojedinom slučaju kada proroci spominju Sedom, to se uvijek odnosi na društvo kojem manjka socijalne pravde, a nikada nije povezano s nedopuštenim ponašanjem kao što je sodo-

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham i Sedom

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham i Sedom

mija.

Počnimo s citatom iz Jehezkela u kojem on izričito navodi da je upravo to bio grijeh Sedoma (tj. upravo ona točka o kojoj smo gore raspravljali u vezi s "hahnasat orhim"):

"...Tvoja mlađa sestra bila je Sedom... Zar nisi išla njenim putovima i prakticirala njezine gadosti? Zašto, pokvarenija si od njih na svim svojim putovima... To je bio grijeh tvoje sestre Sedom - imala je obilje kruha i nepomućeni mir, ali ipak nije pomagala siromašnima i potrebitima. U svojoj oholosti griješili su preda Mnom, pa sam ih uklonio, kao što si vidio..." (vidi Jehezkel 16,46-50).

U Ješajahu je veza između pomanjkanja cedek u-mišpat i Sedoma još izravnija. Kao što se svi sjećamo iz Haftare za Šabat hazon, Ješajahu uspoređuje ponašanje Am Jisraela s ponašanjem Sedoma i Amore:

"Poslušajte riječ B-žju - vi [koji ste kao] službenici Sedoma, obratite pažnju na učenja našeg B-ga - vi [koji ste kao] narod Amore. Zašto bih prihvatio vaše brojne prinose... Umjesto toga, naučite činiti dobro, posvetite se pravdi, pomažite onima kojima je nanesena nepravda, branite prava siročadi, branite stvar udovica... Kako li je vjerni grad, nekad pun mišpat cedeka, sada postao grad ubojica.. ." (Izaija 1,10-21, vidi također 1,3-9!)

Prisjetite se također kako Ješajahu zaključuje ovu nevu’u:

"Cion be-mišpat tipade, ve-šaveha bi-cedaka - Cion će biti otkupljen našim činjenjem "mišpata"; njegovo pokajanjekroz naše vršenje cedake

U petom poglavlju - Ješajahuov poznati 'mašal ha-kerem' [prispodoba o vinogradu] - prorok ponavlja B-žju prvotnu nadu i plan da će Am Jisrael činiti cedaka u-mišpat, te kaznu koju zaslužuju jer čine upravo suprotno:

"va jikav le mišpat ve hine mispah" [B-g se nadao da će pronaći pravdu, a umjesto toga našao je nepravdu], "li-cedaka ve-hine ce'aka." (Ješajahu 5,7) [pronaći "cedaka," i umjesto toga pronaći nepravdu] [zapazite na nevjerojatnu paralelu s Breišit 18,19-21!] (Vidi Izaija 5,1-10, kao i 11,1-6.)

Možda najsnažniji izraz ove teme nalazimo u Jirmijahu. U svojoj snažnoj optužbi kuće Davidove [čija loza ne potječe samo od Jehude već također (i ne slučajno) od Rute Moapke, koja je Lotov potomak!], Jirmijahu artikulira detaljna B-žja očekivanja od židovskog kralja:

"Čuj riječ B-žju, kralju Judin, ti koji sjediš na tronu Davidovu... Čini mišpat u-cedaka... ne činite nepravdu strancu, siročetu i udovici..." (Jirmijahu 22,1 5). [Vidi također 21,1112.]

Kasnije, kada Jirmijahu suprotstavlja pokvarenog kralja Jehojakima i njegova pravednog oca Jošijahua, on opominje:

"... Tvoj otac (Jošijahu)... vršio je cedaka u-mišpat, i to ga je činilo zadovoljnim. Podržavao je prava siromašnih i potrebitih - nije li to ono što znači poznavati Me [la-da'at oti ], rekao je B-g! Ali tebi (Jehojakime) - na umu su samo tvoji nepošteno stečeni dobici..." (vidi 22,13-17)

Primijetite da Jirmijahu vršenje cedaka & mišpat smatra sredstvom pomoću kojega 'spoznajemo B-ga' ['la-da’at et Hašem' - (usporedi s Breišit 18,19, vidi također Jirmijahu 9,23)]!

Konačno, kada Jirmijahu govori o idealnom kralju koji će donijeti iskupljenje, on naglašava ovu istu temu:

"Dolazi vrijeme - objavljuje Hašem - kada ću podignuti pravu granu Davidove loze. On će vladati kao kralj i napredovati, i vršit će mišpat i cedaka u zemlji. U njegove dane, Jehuda će biti izbavljen i Izrael će boraviti sigurno..." (23,5-6). [Vidi također Zaharija 7,9; 8,8, 16 17, II Šmuel 8,15!]

Ovaj razlog za izbor Davidova kraljevstva odgovara temeljnoj svrsi koja stoji iza B-žjeg odabira Avrahama Avinu. Kao što smo mnogo puta rastumačili, B-žje imenovanje Avrahama nije došlo kao nagrada za njegovo uzorno ponašanje, već radi posebne svrhe: da uspostavi naciju koja će biti uzor - koju karakterizira cedek u-mišpat - koja će čitavo čovječanstvo približiti B-gu. Iz tog istog razloga, B-g izabire kraljevsku obitelj da vlada ovim narodom - dom Davidov. I oni su izabrani zato da podučavaju narod putevima cedaka u-mišpat.

(nastavak sa 9. stranice)

Ali čak i bez pravog vodstva, ovaj zadatak ostaje naš vječni cilj, odgovornost svakog pojedinca. Da bismo dokazali ovu tvrdnju i da bismo saželi ovu temu, trebamo navesti samo još jedan pasuk iz Jirmijahu (i ne slučajno, završni pasuk Haftare za Tiša Be-av):

"Ovako govori G-spod: Neka se haham [mudar čovjek] ne hvali svojom mudrošću; neka se gibor [snažan čovjek] ne hvali svojom snagom; neka se ašir [bogataš] ne hvali svojim bogatstvom. - Nego samo ovime se treba hvaliti: Neka bude mudar da upozna Mene [haskel v-jado'a oti] - Jer ja, G-spod, postupam u zemlji s hesedom [dobronamjerno], s mišpat i cedaka - jer to je ono što Ja želim, kaže G-spod." (vidi Jirmijahu 9,2223). [Vidi također Rambamove zaključne napomene na posljednje poglavlje More Nevuhim!]

Još jednom nalazimo da poznavanje B-ga znači oponašanje Njegovih puteva, djelovanje u skladu s vrijednostima cedek u-mišpat. Kada bi cijeli narod postupao na ovaj način, naš cilj bi mogao biti ostvaren.

Dakle, ono što se isprva čini kao jednostavna usputna B-žja izjava (u vezi s Avrahamom) prije uništenja Sedoma (u Breišit 18,19) razvija se u primarnu temu kroz čitav Tanah!

La-Da'at - ključna riječ

Nije slučajno što Jirmijahu (u gornjim primjerima) koristi hebrejsku riječ 'la-da'at' u kontekstu da se živi na način cedek u-mišpat. Kao što smo već vidjeli, šoreš 'daled.ajin.he' bio je prožimao cijelu priču o Sedomu. Prije svega u pozitivnom kontekstu: "ki jeda'tiv lema'an ašer... la'asot cedaka u-mišpat..." (18,19), ali i u negativnom kontekstu: 've-im lo eida'a' (vidi 18,21!).

Međutim, ta se ista riječ pojavljuje također kasnije u priči na prilično dvosmislen način. Kao što je ranije kratko spomenuto, Raši i Ramban osporavaju značenje 've-nei-da otam' (vidi 19,5 - kada prosvjednici zahtijevaju da Lot preda svoje goste). Samo iz ovog pasuka uopće nije jasno na što ovaj izraz aludira.

Raši objašnjava da su ih ljudi iz Sedoma htjeli 'upoznati' u biblijskom smislu ('spavati' s njima 'miškav zahar'vidi 4,1 & Hizkuni na 19,5). Ramban tvrdi da su htjeli 'saznati' njihov identitet kako bi ih 'izbacili iz grada', u skladu s njihovom gradskom uredbom koja zabranjuje posjete.

Jasno je da Ramban uzima u obzir pesukim iz Jehezkela

(koje konkretno citira, a najvjerojatnije je također uzeo u obzir Ješajahu poglavlje 1) koji jasno identificiraju [primarni] grijeh Sedoma kao njihovu nespremnost da pomognu siromašnima i potrebitima. U svjetlu izravne suprotnosti povučene između Avrahamove odanosti cedek u-mišpatu i karaktera Sedoma (kao u 18,17-19), lako možemo razumjeti zašto je Ramban pokušao protumačiti da se 've-neida otam' odnosi na 'izbacivanje' neželjenih gostiju.

Raši (i mnogi drugi komentatori) tvrde da ve-neida otam podrazumijeva miškav zahar (sodomiju - otuda i njezin naziv!). Ovo se mišljenje prvenstveno temelji na Lotovoj reakciji kada na zahtjev prosvjednika nudi svoje dvije kćeri umjesto svojih gostiju, te njegovom komentaru, 'ašer lo jad'u iš' (vidi 19,8 / zapazite ponovno upotrebu istog 'šoreša' ').

Kad ne bi bilo pesukim u Jehezkel 16,48-50, i preludija u Breišit 18,19, Rašijevo objašnjenje bi se činilo najlogičnijim. Međutim, kada proučimo priču malo pažljivije, i sama priča može poduprijeti Rambanov pristup.

Najočitiji problem s Rašijevim objašnjenjem (da su prosvjednici zainteresirani za sodomiju) proizlazi iz njihove ogromne brojnosti. Iz 19,4 čini se da grupa koja se okuplja ispred Lotove kuće uključuje cijeli grad, najvjerojatnije stotine pojedinaca, mladih i starih! Ako ih zanima čisto sodomija, oprostite na izrazu, kako bi dva gosta bila 'dovoljna'?

[Raši, u svjetlu ovog problema, nudi donekle novo objašnjenje za 19,4, da su samo 'razbojnici iz Sedoma' ('anšei Sedom' podrazumijeva određenu skupinu, a ne cijeli grad) lupali na Lotova vrata. Tora spominje ostalo stanovništvo - 'od mladih do starih' - samo u pogledu činjenice da se nisu bunili protiv pokvarenog ponašanja bande. Rasag (na 19,4) se ne slaže, dokazujući iz 19,11 da su se i mladi i stari okupili ispred Lotove kuće.]

Ramban kombinira oba objašnjenja, kritizirajući Lotov karakter jer je glupo ponudio svoje dvije kćeri u zamjenu za zaštitu svojih gostiju. Međutim, ovo objašnjenje 19,8 je također prilično teško, jer kako (i zašto) bi ova ponuda trebala umiriti ovu ogromnu rulju koja tvrdi (prema Rambanu) da ih zanima samo istjerivanje nepoželjnih gostiju!

Moglo bi se ponuditi objašnjenje za Lotove komentare koje rješava sva gornja pitanja, ostavljajući Lotov kara-

Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham i Sedom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham

kter neokaljanim, dok se fokus ovih događaja u potpunosti zadržava na pomanjkanju cedek u-mišpat u Sedomu.

Davanje musara

Lotovu izjavu moramo shvatiti u svjetlu reakcije svjetine. Zapazite kako je svjetina odgovorila na Lotovu 'ponudu':

"I rekoše mu: Odlazi [geš hal'a - udalji se], tek si (nedavno) došao da živiš (u našem gradu) i sad ti nama sudiš! Sada ćemo s tobom postupiti gore nego s njima" ..." (vidi 19,9).

Što je to Lot rekao što je potaknulo tako oštru reakciju?

Ako je samo ponudio svoje kćeri, zašto mu jednostavno nisu mogli reći: Ne, mi više volimo muškarce? Umjesto toga, oni prijete da će biti opakiji s Lotom nego li s njegovim gostima. Znači li to da žele 'spavati' i s Lotom?

Moglo bi se pretpostaviti da kada Lot moli: "Braćo moja, ne činite takvog zla [mojim gostima], evo moje dvije kćeri..." (vidi 19,6); on uopće ne nudi ozbiljno svoje kćeri. Umjesto toga, on ih spominje kao dio najstrože osude naroda. Na sarkastičan način, Lot govori svjetini da bi radije predao svoje kćeri nego svoje goste! On nema nikakve namjere predati ih golemoj svjetini.

[Primijetite kako se Reuvenova izjava Jaakovu da će ubiti svoja vlastita dva sina... itd. (vidi Breišit 42,37) može razumjeti na sličan način; tj. ne da bi on to učinio, već kako bi ocu naglasio koliko je ozbiljan.]

Nadalje, kao što smo već spomenuli, kako bi dvije žene 'umirile' toliku rulju! Zapravo, bilo bi smislenije objasniti da Lot ovu grubu izjavu daje kao oblik prijekora, ističući koliko je važno da mu dopuste da zadrži goste. Kao da je rekao: "Prije bih vam dao svoje kćeri nego li svoja dva gosta."

[Primijetite, također, da Lot sa sobom ne dovodi svoje kćeri dok iznosi ovu tzv. 'ponudu'. Zapravo, on zapravo za sobom zatvara vrata (vidi 19,6) nakon toga, odlazi pregovarati s prosvjednicima. Da ih je Lot doista želio 'umiriti' svojim kćerima, trebao ih je izvesti sa sobom van! Također, iz zaključka priče, čini se da su njegove dvije kćeri bile udate (ali njihovi muževi nisu bili s njima) - v'akmal.]

Ovo objašnjava zašto se svjetina toliko razljutila zbog Lotovih primjedbi. Ostali su zatečeni njegovim oštrim prijekorom zbog njihove politike 'zabrane gostiju'.

Na temelju ovog tumačenja [da im Lot 'iznosi musar', a

i Sedom

ne da 'sklapa dogovor'], možemo bolje razumjeti odgovor rulje na Lotovu ponudu (19,6-8). Oni niti prihvaćaju niti odbijaju Lotov prijedlog. Umjesto toga, oni izražavaju svoj bijes Lotovim prijekorom:

"Jedan je upravo došao živjeti s nama - va-jišpot šafot - i sada nam sudi; sada ćemo s tobom postupiti grublje nego [smo planirali postupiti] s njima!" (vidi 19,8). [Drugim riječima: čini se da govore: 'HEJ, ti si tek pridošlica ovdje u našem gradu, a već misliš da nam možeš govoriti što da radimo! Ne dolazi u obzir - sad ćemo te izbaciti iz grada, zajedno s tvojim ušljivim gostima!']

[Ovo bi također objasnilo što misle pod - "Sada ćemo učiniti više zla tebi nego njima" (vidi 19,9). Drugim riječima, prije smo htjeli istjerati samo tvoje goste iz grada, a sada ćemo istjerati i tebe i tvoju obitelj!]

Što ljudi misle pod "osuđuješ nas"? Očigledno, ima nešto u Lotovom odgovoru što sugerira neku vrstu prosuđivanja karaktera - ali je li to tek njegov zahtjev da 'ne budu tako zli' (vidi 19,7)?

Moglo bi se sugerirati da oni Lotovu sarkastičnu ponudu svojih kćeri umjesto gostiju smatraju moralnom osudom njihove politike 'nema gostiju'; osudom njihovog neetičkog društvenog sustava. Ako je tako, onda je to točno ono na što se 'va-jišpot šafot' odnosi. Razljutili su se jer je Lot 'prosuđivao' njihov karakteru. Nitko ne voli da mu se govori što da radi, posebno 'novopridošli'; otuda njihova ljutita i prijeteća reakcija na Lotove primjedbe.

Ovo tumačenje 'šafot' povezano s ukorom nalazimo još mnogo puta u Tanahu. Vidi npr. I Šmuel 7,6, gdje Šmuel (u Micpi) kori cijeli narod zbog njihovog ponašanja. Nalazimo sličnu upotrebu glagola 'lišpot' u I. Šmuel 12,7, kada Šmuel kori narod što ne cijeni B-žje spasenje kada traži kralja da ih vodi umjesto njega! [Vidi također Jirmijahu 1,16, i kontekst toga.]

Ako je ovo tumačenje točno, onda bi moglo biti da je grijeh Sedoma uključivao samo društvenu pravdu (kao što Jehezkel 16,48-49 implicira), i nije uopće imao nikakve veze sa 'sodomijom'! I samo zbog toga B-g je našao potrebnim da uništi taj grad.

Koliko god to bilo teško razumjeti, ovaj zaključak treba ozbiljno razmotriti dok uspostavljamo vlastite vrijednosti i odlučujemo o svom načinu života i prioritetima zajednice. ■

Rabbi Jack Abramowitz:

U parši Vajerax ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo razmotriti neke opće stvari.

Šest stalnih micvos nastavak

Postoji šest micvos za koje su Židovi dobili uputu da ih vrše u svako doba i na svim mjestima. One se nazivaju šest Micvos temidios ili "Stalnih micvos".

Micvos se obično razvrstavaju u dvije kategorije, one koje su vezane uz određeno vrijeme, i one koji nisu vremenski definirane. Micvos vezane uz određeno vrijeme mogu se ispuniti samo u to određeno vrijeme, kao što slučaj s jedenjem macesa na Pesah ili ljujanjem lulava na Sukos. Čak se i većina micvos koji nisu vezane uz vrijeme ne može ispuniti u svako doba. Na primjer, micva o mezuzi ne može se ispuniti ako čovjek nema vrata. Međutim, postoji šest micvos za koje je Židovima naloženo da ih vrše u svako doba i na svim mjestima. Vozite se autobusom? Možete ispuniti šest micvos. Legli ste u krevet jer ste jako prehlađeni? I tamo ih možete ispuniti. One se nazivaju šest Micvos temidios ili " Stalnih micvos".

4. Ljubiti B-ga

Ljubit ćeš Vječnog, B-ga svoga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim sposobnostima. (Pon. zakon 6,5)

Ljubiti Vječnog trebalo bi biti prirodna posljedica spoznanja o Njegovom postojanju. Ako istinski shvaćamo sve što Hašem čini za nas, kako bismo mogli, da Ga ne cijenimo i ne ljubimo zbog toga? Izučavanje Tore omogućuje nam da postanemo svjesniji Hašema i postanemo Mu još bliži. Također bismo trebali biti spremni dati

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

137. Negativna je zapovijed da mamzer (kopile) ne oženi Židovsku kćer kao što Pismo kaže, Kopile neće ući u zajednicu Vječnoga (D'varim 23,3). Pojam mamzer odnosi se na osobu koja dolazi iz spolnog sjedinjenja onih koji se kažnjavaju [zbog svog intimnog odnosa] karetom – izuzev žene koja je obredno nečista od menstruacije: dijete koje ona rodi nižeg je statusa, ali nije mamzer

svoje vrijeme, svoje resurse i više od toga za Hašema.

5. Biti u strahopoštovanju pred B-gom

Morate poštovati Hašema, svog B-ga; Njemu ćete služiti. (Ponovljeni zakon 10,20)

Jednako tako, ako smo svjesni da B-g postoji, ne bismo mogli a da nemamo strahopoštovanja prema Njemu. Poštovati B-ga znači shvaćati da naša djela imaju posljedice. Baš kao što ćete se razboljeti ako popijete otrov, postoje duhovne posljedice, kako pozitivne tako i negativne, za naše postupke. Spoznaja da postoji B-g i sustav duhovnih provjera i protuteža, pomaže nam da ostanemo na pravom putu.

6. Ne biti zaveden svojim željama

Nemojte ići za svojim srcem ili očima, za kojima čovjek može poći stranputicom. (Brojevi 15,39)

"Srce" se odnosi na heretičke misli, a "oči" se odnose na fizička iskušenja, od kojih oboje može odvratiti osobu od onoga što je stvarno važno u životu. Moramo "zadržati svoje oči na nagradi", to jest, na Tori i nagradi koju ona daje. Ne smijemo se dati zavesti filozofijama koje nisu podudarne s Torom ili fizičkim željama.

Ovih se šest micvos može ispuniti i samo mislima, bez obzira na tjelesne sposobnosti osobe. Svi Židovi mogu iskoristiti ove micvos kako bi se bolje upoznali, voljeli i poštivali našeg Stvoritelja, te kako bi postali bolji ljudi ■

gući mamzer. Tako isto, ako dijete bude pronađeno na tržnici i ne zna se tko mu je majka, niti tko mu je otac, ono je neutvrđenog pravnog statusa, mogući mamzer. Po zakonu Tore, neutvrđenom mamzeru dopušteno je da uđe u zajednicu (da se oženi/uda unutar zajednice), no učenjaci su im zabranjivali (Talmud Bavli, Kidušin 73a) da se ožene/udaju unutar zajednice. Njima je također zabranjeno da stupe u brak s utvrđe-nim mamzerom ili neutvrđenim, ali vjerojatnim mamze-rom

Sasvim je svejedno da li su ona [takva djeca] muška ili ženska: njima je zauvijek zabranjeno [da se ožene ili udaju u Židovsku zajednicu]. I muški i ženski mamzer mogu stupiti u brak s preobraćenicima na judaizam, i njihova djeca imaju pravni položaj mamzera

Ukoliko je nekoga rodila neudata žena i nije rekla s kim je začela dijete, ili je rekla, "Zatrudnjela sam s tim i tim mamzerom, " dijete je neutvrđenog pravnog statusa, mo-

Postoji, također, mamzer prema zakonu učenjaka: na primjer, ako je žena čula da joj je muž umro, pa se preudala, no njen je muž zapravo živ; i onda njen prvi suprug bude spolno intiman s njom dok ona živi s drugim muškarcem: taj sin [rođen iz tog intimnog odnosa] je mamzer prema zakonu učenjaka. Mamzeru je prema zakonu učenjaka dopušteno da se oženi jedino s drugim mamzerom

Ovo je na snazi posvuda i u svako doba.■

Šulhan Aruh

Dio II: Jore De'a Poglavlje 1 – Košer i ne-košer stvorenja

Tora nam dopušta da jedemo određene vrste životinja (Lev. 11,2-8, Pnz. 13,4-8), ribe koje imaju peraje i ljuske (Lev. 11,9-12, Pnz. 13,4-10 ),

većinu vrsta ptica (Lev. 11,13-19, Pnz. 13,11-20), te neke vrste skakavaca (Lev. 11,20-23).

razlikuju dopuštene (košer) vrste živo

tinja: one preživaju hranu koju jedu i imaju razdvojene papke. Usmena Tora daje dodatne zna kove (79,1). Ovi zna kovi se koristi kada ne znamo tko su roditelji životinje; svaki živi potomak rođen od košer životinje je košer i obratno, bez obzira na izgled (79,2).

Tora daje dva znaka po kojima se Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

ukoliko nemamo pouzdanu tradiciju da su košer (82,2-5).

Tora navodi 24 vrsta ne-košer ptica; sve ostale ptice su košer (82,1). Usmena Tora daje znakove po kojima se razlikuju košer i ne-košer vrste ptica, ali danas ptice ne jedemo

Ribe koje imaju vidljive, uklonjive ljuske u nekom stadiju svog života moraju također imati i peraje i stoga su košer (83,1-3). (U dvojbenim slučajevima vidi 83,4-6.9.) Sva druga stvorenja koja žive u otvorenim vodama su ne-košer; vodu za piće stoga treba prethodno procijediti kako bi se iz nje uklonila sitna stvorenja (vidi 84,1-3).

Usmena Tora daje znakove po kojima se razlikuju košer vrste skakavaca, no danas ih jedemo samo ako imamo pouzdanu tradiciju da su košer (85,1). Sva druga leteća stvorenja (osim košer ptica) i stvorenja koja žive na zemlji (osim košer životinja) su ne-košer; vidi 84,4-7.15-16. Stoga se hranu koja je vjerojatno njima infestirana mora pregledati u vezi prisutnosti sitnih stvorenja ili je procijediti da ih se ukloni; vidi 84,814 i 100,4.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Halila i has, te Lot

U ovotjednoj parši, Avraham raspravlja s B-gom o njegovom planu da uništi Sdom. Kad tvrdi da bi ubiti nedužne bilo nepravedno, on kaže (Berešit 18,25)

"Halila leha da učiniš tako nešto."

Što ovdje znači halila? Jedno se vrlo popularno tumačenje bazira na Gemari (Avoda Zara 4a, Berahot 32a) - ל״אעד״ מלעח - "to bi bilo za tebe hulin". I ova je gemara predmet tumačenja. Većina tumači da je hulin "svetogrđe, skrnavljenje, oskvrnuće" - drugim riječima "tebi ispod čati" (ovo je također u skladu sa Steinbergom, koji halila izvodi iz korijena דלח – iz kojeg nam dolazi hole דלעח "bolestan" – a znači "biti jadan").

Međutim, Raši na Post 18,25 daje tumačenje da hulin znači "obično ili uobičajeno" – što bi izgledalo kao da je to način na koji je B-g postupao s potopnim naraštajem i naraštajem Babilonske kule. No, mada ovo funkcionira tamo gdje se Avraham obraća B-gu, ono se ne slaže s mnogim drugim slučajevima halila kada se jedan čovjek obraća drugome.

Ben-Yehuda je, u svom rječniku, uočio problem u ovom tumačenju Gemare. On piše da se "prejako osjeća dah draša (midraša) iz ovog (objašnjenja) i da je teško povjerovati da bi u staro vrijeme upotrijebili takvu metaforu. Porijeklo ove upotre-

be nije bilo dobro rastumačeno."

Ibn Ezra ima malo drugačije tumačenje. On kaže da ovo znači "nemoguće", možda dolazi od riječi לעלח halul, koja znači "prazno", nešto bez sadržaja.

Amos Chacham u Daat Mikra na Ijov 34,10 piše da se halila u Bibiji uvijek pojavljuje u formi zakletve (možda da prokune?), čime čovjek sebi ili drugoj osobi zabranjuje da učini određenu stvar.

Za Onkelosa, koji se u svom prijevodu silno trudi da očuva B-žju čast, svakako bi predstavljalo poteškoću da Avraham optužuje B-ga za nečasno ophođenje. I zato on halila leha prevodi kao

"tvoji su zakoni istiniti". Međutim, na drugom mjestu gdje se halila koristi – na mjestu gdje braća govore Josefovom upravitelju (Berešit 44,7)Onkelos nije toliko rezerviran. I tu je njegov prijevod zanimljiv: סַח- has

Raši citira Onkelosa u svom komentaru na 44,7 pa piše:

"To bi bilo vulgarno s naše strane (Avoda Zara 4a); izraz sramoćenja. Onkelos prevodi; 'has tvojim slugama' kao, neka bi bilo has od Svetoga, da je blagosloven, na nama zbog toga što to činimo. U Talmudu nalazimo mnogo primjera ove riječi kao has v'šalom"

Ovo povlači niz pitanja. Što znači has? I da li se Rašijevo prvo tumačenje slaže ili ne slaže s Onkelosom?

Izdanje Rashi HaShalem (koje je objavio Ariel Institute) nudi tri moguća odgovora:

a) Has dolazi od korijena סעח i znači "sažaljenje". (Druga je mogućnost da riječ dolazi od korijena דסח koji znači "zaštititi". Prema Kleinu, ova dva korijena se ne doimaju sro-

dnima – tome sam trebao posvetiti više pažnje u ovom tekstu.) Onkelos se ne slaže s Gemarom, i smatra da halila zapravo znači "sažaljenje" –možda na osnovu midrašim koji לחמע דש (Šmot 32,11) tumače kao "on je zatražio sućut i milost". Ovo je tumačenje Lifshuto Shel Rashi, Rava Shmuela Gelbarda, no Rashi HaShalem ga zbog gramatičkih razloga odbacuje (Mizrachi također tumači prijevod Onkelosa na 18,25 kao zbog potrebe da pokaže da B-gu nije potrebno sažaljenje.)

b) Has znači "sažaljenje" no Onkelos ne daje doslovan prijevod izraza halila, već umjesto toga koristi izraz koji ima istovjetno značenje. Ako je halila zakletva, onda bi has više ličio na molitvu, kao što Mizrachi tumači has v'šalom - "neka B-g razastre milost i mir nad nama da spriječi da se to ne dogodi". (Rav Gelbard – kako je navedeno u Margolin Chumash Rashi – ima malo drugačiji prijevod - "Smiluj se [na nas da se to ne dogodi] i [onda će] mir [biti s nama].")

Ovdje također može biti i da bi se Onkelos složio s Ibn Ezrom (gore) a ne s Rašijem, pa se njemu halila ne čini povezana s "sramotom".

c) Onkelos se slaže s Rašijem no has ovdje znači "oskvrnuće, sramota" - kao halila. To je Kohutovo mišljenje u Aruch HaShalemu (pod סח). On piše da je has srodan arapskom korijenu značenja "prezren". On odbacuje mišljenje Mizrachija time što kaže da se B-g ne spominje nigdje u tom retku (i zato ga ne treba smatrati molitvom.) On također

piše da šalom u has v'šalom ne znači "mir" nego "potpuno" pa bi stoga ovaj izraz trebalo prevesti "potpuno osramoćen".

Izgleda da Rashi HaShalem nalazi drugo objašnjenje najmanje isforsiranim, i mislim da se slažem s njim.

Tako možemo vidjeti razvoj fraza koje znače "Ne daj B-že" ili "Daleko bilo od mene". U Tanahu nalazimo halila a u Talmudu סח מל i has v'šalom. U srednjem vijeku počinjemo nailaziti na halila v'has הלילח סחו , a u suvremenijem hebrejskom nalazimo has v'halila סח

Treba primijetiti da fraza hozer halila

– koja znači "i tako dalje", i odnosi se na ići u krug ili u "osmicu", nije povezano s halila kao sramotom, već dolazi od korijena לוח koji znači "kretati se u krug." (Vidjeli smo neke etimološke nejasnoće između ta dva pojma već ranije.)

I na kraju ovako teškog teksta završit ću s vicem kojeg donosi Rosten u knjizi The Joys of Yiddish.

Dvojica Židova odluče izvršiti atentat na cara. Ponesu naoštrene noževe i sakriju se iza drveća u parku kojim ruski vođa svakodnevno šeta. Prolaze sati, a car se ne pojavljuje. U sumrak jedan će: "Nadam se da mu se ništa nije dogodilo, halila."

malta

Lonnie mi je postavila pitanje:

Netko mi je jednom skrenuo pažnju kako je "Lot" igra riječi s izrazom "le-

himalet" (Vidi Berešit 19,17(x2). 19. 20. 22) – ili se možda glagol lehimalet poigrava s imenom Lot. Doduše, igra

riječima ne mora nužno odražavati etimološku povezanost.

To je zanimljiva teorija – nisam to još nikada susreo. Svakako Lot je prvi od svih s kojima bi se glagol טלמ pobjeći – mogao povezati. I Steinberg i Klein ukazuju da kod טלמ – koji također znači pobjeći –povezano s טלפ mem i pe, oba usnena glasa, mogu mijenjati jedan drugoga. U suvremenom hebrejskom smislili su zgodnu frazu za ulazizlaz: kelet-pelet .טלק-טלפ

Steinberg kaže da je melet טלמžbuka (iz Jirmijahu 43,9) povezana s glagolom טלמ koji može značiti "skliznuti", a žbuka zaglađuje zidove zgrade (glagol קלח također znači i "biti gladak" i "biti sklizak".)

I na kraju, naziv otočne države Malte može se povezati s korijenom טלמ. Kao što piše Online Etymology

Dictionary:

od L. Melite, možda od feničkog melita, dosl. "utočište," od malat "on je pobjegao." ■

(nastavak s 14. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik Halila i has, te Lot

Rabbi Shmuel Rabinowitz:

Gledati na dobro

U Parašat Vajera čitamo priču o gradu Sodomi. Narod Sodome degradirao je do gnusnog ponašanja te je njihovo društvo postalo moralno iskvareno, vršilo djela provala, ubojstava i silovanja. Kao rezultat ove kontinuirane izopačenosti, B-g je odlučio uništiti grad. Ali svoj plan je prvo podijelio s Abrahamom, čovjekom koji je objavljivao B-že ime u svijetu šireći pravdu i dobrotu.

Mogli bismo očekivati da će Abraham biti sretan zbog ove vijesti da će zlo biti kažnjeno. Ali to se nije dogodilo. Abraham je preklinjao B-ga da pogleda na sve ljude u Sodomi, tražeći od njega da spasi grad čak i ako među njima bude samo pedeset pravednika. Kada B-g ne pronađe pedeset pravednika, Abraham nastavlja moljakati, postupno smanjujući broj dok ne dođe do deset. Kad postane jasno da u cijelom gradu nema ni deset pravednika, Abraham se povlači i prestaje moliti za spas Sodome.

Ono što ćemo istražiti je zašto je Abraham mislio, a B-g se složio, da je dovoljno pronaći deset pravednih ljudi da bi se cijeli pokvareni grad spasio od kazne. Nije li se moglo tih deset pravednika spasiti, a ostatak grada kazniti?!

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, pogledat ćemo nešto što su rekli učenjaci Mišne:

...prosuđuj svakoga s tezuljom prignutom na njegovu stranu. (Pirkei Avot 1, 6)

Na ovu Mišnu iznesena su različita tumačenja. Jedno od najfascinantnijih od njih pripisuje se Rabbi Nachmanu iz Bresleva. On je rekao da kada pažljivo promatramo druge, uvijek trebamo tražiti njihove dobre strane. Čak i kada se radi o osobi koja se ponaša loše ili nemoralno, čak i tada, moramo tražiti dobro u njoj jer je nemoguće da postoji osoba – čak i ona najpokvarenija – koja povremeno ne čini dobra djela. To ne znači da se nebismo trebali obazirati na neprihvatljivo ponašanje drugih ljudi ili ih smatrati dobrima. Mudraci iz Mišne traže od nas da osvijetlimo dobre stvari koje vidimo oko sebe i da se na njih usredotočimo.

Obično, kada se preispitujemo, skloni smo biti kritični i usmjeravati se na negativne i neprimjerene stvari koje smo učinili. Mudraci iz Mišne od nas traže da koristimo isti pozitivan način gledanja kada preispitujemo sami sebe, usredotočujući se na svoja pozitivna djela i osobine.

Kad tako postupamo, ne samo da možemo živjeti u miru i radosti s okolinom i sami sa sobom, već nas to također vodi prema stvarnim

promjenama. Kada nekoga gledamo u pozitivnom svjetlu i on sam uviđa u sebi tu istu dobrotu i pokazuje je. Isto vrijedi i kada pogledamo u sebe. Usredotočenost na naše dobre strane ključ je koji nam omogućava da napravimo stvarnu promjenu, da postanemo bolji ljudi. Ovo je suptilnija svrha izreke, "prosuđuj svakoga s tezuljom prignutom na njegovu stranu."

Naš patrijarh Abraham ne traži od B-ga da zanemari grijehe Sodome zbog šačice ljudi. On traži od B-ga da svjetlom obasja pravedne ljude koji žive u Sodomi i usredotoči se na ono dobro u njoj, omogućujući tako stanovnicima tog grada da prođu kroz proces stvarne preobrazbe. Kada je postalo jasno da u gradu Sodomi nema ni šačice dobrih ljudi, a zlo i iskvarenost su obuzeli čak i ostatak dobrih ljudi, postalo je očito da su trebali dobiti puni opseg B-žje kazne.

Suvremeni terapeuti prepoznaju ovaj fenomen na koji učenjaci ukazuju, u svjetlu tumačenja Rabbi Nachmana iz Bresleva. Naginjući vagu prema pozitivnim osjećajima kada preispitujemo sebe, svoje partnere i svoju okolinu – ne kroz prizmu kritike i ne zanemarujući ono što treba popraviti, već usredotočujući se na dobre strane – te odnose možemo preplaviti radošću i stvoriti prostor za osobni i moralni rast za sebe i za sve one oko nas.■

Pisac je rabin Zapadnog zida i svetih mjesta.

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

Abrahamov povratak

Ovaj tjedan čitamo o tome kako Avraham doživljava ponižavajući neuspjeh i zapanjujuće postignuće. Nakon što je primio prekrasnu vijest da će se njemu i Sori roditi dijete, Avraham je dobio i loše vijesti. Iako one neće utjecati na Avrahama osobno, Avraham je to shvatio osobno.

Hašem je obavijestio Avrahama da se sprema uništiti grad S’dom. Običaji tog grada bili su dijametralno suprotni svim Avrahamovim načelima i učenjima. Dok je on zagovarao dobrotu, oni su propovijedali sebičnost. Dok je Avraham govorio o Hašemu, S'domiti su širili herezu. Avraham se trebao naslađivati njihovom propašću, ali nije. On je molio Hašema da ih poštedi.

"Hoćeš li iskorijeniti pravednika zajedno sa zlim?" "Možda", uzviknuo je, "ima u gradu 50 pravednika. Zar nećeš poštedjeti grad zbog zasluga tih 50?" (usp. Postanak 18:23-24). Ali nije ih bilo 50, nije bilo 40. Zapravo, nije ih bilo ni 10 i Avraham se više nije imao čime cjenkati. Hašem nije poštedio S’dom. Avraham nije uspio obraniti svoj stav. Tora nam kaže da je "Hašem otišao nakon što je završio razgovor s Avrahamom i Avraham se vratio na svoje mjesto." (Postanak 18:33). Što Tora podrazumijeva pod, "Avraham se vratio na svoje mjesto"? Gdje bi drugdje trebao otići? Gledati vatromet tamo gdje je nekad bio S’dom?

Ovo nije jedini put da se Avraham vraća. Na kraju parše čitamo o Avramovoj velikoj vjeri i hrabrosti. Hašem mu je rekao da žrtvuje svog sina jedinca, Jichaka, na gori Akeda. Bespogovoran i odlučan, Avraham kreće da ispuni Hašemove želje.

Prije nego što je nož dosegao vrat njegova sina, anđeo zaustavlja Avrahama i govori mu da je položio test privrženosti. Hašem obećava da će povećati Avrahamovo potomstvo poput zvijezda i izjavljuje da će se svi narodi svijeta blagosliljati Avrahamovim potomstvom. Nakon tog izvanrednog događaja, Tora nam govori da se "Avraham vratio svojim mladićima."

Što Tora misli time reći? Naravno da se vratio. Zar je trebao zauvijek ostati na gori? Pa, naravno da se vratio!

Rabbi Dovid Koppleman ispričao je priču o Rabbi Abishu, Ravu Frankfurta koji je bio poznat po svojoj izuzetnoj poniznosti. Osim toga, često bi prikupljao sredstva za potrebite obitelji svoga grada. Jednom je čuo da je neki bogati čovjek poslovno u gradu i otišao je u njegov hotelski apartman da ga zamoli za donaciju. Tajkun je bio bahat i pretpostavio je da je Rav neki ubogi šnorer, te ga je nakon nekoliko trenutaka istjerao iz sobe. Nekoliko minuta kasnije taj se čovjek spremao izaći iz svog apartmana pa je potražio svoj srebrni štap. Primijetivši da ga nema, odmah je posumnjao da ga je Reb Abish uzeo za vrijeme svog kratkog posjeta.

Čovjek je brzo odjurio prema predvorju hotela i napao Reb Abisha. "Lopove", vikao je čovjek dok je odguravao Rava, "vrati mi moj štap!" Reb Abish ga je smireno molio. "Ja nisam ukrao vaš štap. Molim vas nemojte me optuživati! Molim vas vjerujte mi. Nisam ukrao vaš štap!"

Čovjek je bio uporan u svojoj bahatosti i počeo je tući Rava dok su

promatrači užasnuto uzmicali. Reb Abish je, unatoč boli, ostao uporan u svom poniznom držanju. "Molim vas, vjerujte mi. Nisam vam ukrao štap!" Napokon, čovjek je shvatio da tako neće ništa postići i s gađenjem je napustio Reb Abisha.

Te je subote bio Šabes Šuva. Cijela zajednica, uključujući bogatog posjetitelja, natiskala se u glavnu franfurtsku sinagogu za tradicionalni Šabes Šuva govor. Posjetitelja je obuzeo užas kada se poznati lik popeo na podij i hipnotizirao silno mnoštvo elokventnim govorom. Bio je to upravo onaj šnorer kojega je on napao u hotelu!

Čim je govor završio, čovjek se progurao prema podiju i plačnim glasom pokušao privući rabinovu pažnju. Upravo je htio moliti za oprost zbog svog užasnog ponašanja kad ga je Reb Abish primijetio.

Sasvim iskreno Reb Abish ga je počeo tiho moliti. "Preklinjem vas, nemojte me udariti. Zaista nisam ukrao vaš štap."

Avrahamova veličina iznjedrila je njegovu poniznost u svim okolnostima, u pobjedi i porazu. Nakon što nije uspio sa Sodomom, on se vraća. Nakon nevjerojatnog postignuća Akede, vraća se. Avraham se vraća kući, nikad ne pokazujući uznositi plijen pobjede ili malodušni stid zbog poraza. Ostao je postojan u svojoj službi Hašemu i u svom stavu prema svojoj obitelji i onima koji su mu ravnopravni. Avraham ne likuje u pobjedi niti očajava u porazu. On se vraća istim putem kojim je i došao. Postojan u vjeri i postojan u karakteru.

Gut šabes ■

Prof. Shalom Rozenberg:

"Zapleten u šikari" – značenje midraša

"A Avraham podiže oči svoje i pogleda, i gle još jedan ovan, rogovima se zapleo u šikari" [Berešit 22,13]. Midraš daje neočekivano tumačenje za ovaj redak: "Što znači 'još jedan'? Rabi Judan reče: Nakon svih djela njihovih, kada je Jisrael posegnuo za grijesima i bio uvučen u nevolje, na koncu će biti izbavljeni rogom ovna, kao što je pisano: I B-g će zatrubiti u šofar ' [Zeharja 9,14]." [Berešit Raba 56,9].

Budućnost naroda isprepleće se s vizijom o ovnu. Rogovi nisu razlog što se ovan zapleo, oni mu zapravo daju put izbavljenja. Ti rogovi su simbol šofara koji će se čuti na kraju dâna.

Koji su to grijesi koje čine potomci Avrahama i u koje se oni zapliću? Možda bismo bili skloni dati odgovor navodeći popis grijeha iz molitve "Al het" koju govorimo na Jom kipur. No, Rabi Yaacov Krantz, Magid iz Dubna, vodi nas u drugom smjeru pri tumačenju ovog midraša

Magid svoje riječi usmjerava prema temeljnoj ljudskoj dualnosti tijela i duše. Obično se ova dvojnost doživljava kao izvor nesklada, sukob suprotstavljenih htijenja. Međutim, to u stvarnosti nije tako. Točnije je da dvojnost čini osnovu za jedinstvo. Magid za nas spominje redak: "B-že moj, želim činiti volju tvoju, i Tora tvoja u mojoj je utrobi " [Tehilim 40,9]. Umjesto da potražimo simboličko značenje drugog izraza, riječi možemo uzeti doslovno. Krajnji je cilj, doista, da Tora bude u mo-

joj utrobi, mojoj nutrini, sastavni dio moga tijela. Rabi Yaacov uspoređuje ovu poveznicu s prispodobom o vjenčanju, poput onog kada dva suparnička kraljevstva sklope mir

Priču o Adamu i Havi čita se istovremeno na dva načina.

Može je se čitati na "makro" razini, tako da se odnosi na obiteljski život, i na "mikro" razini, iz perspektive psihologije, a tiče se odnosa između čovjekovih duhovnih snaga

tako što sklope brak među svojom djecom. Na isti način, tijelo i duša se moraju skladno i savršeno sjediniti.

Ovaj primjer o braku je znatno proširio Rabi Yitzchak Arameh, bazirajući se na Rambamu ("Akedat Yitzchak" poglavlje 8). On priču o Adamu i Havi čita istovremeno na dva načina. Priča se može čitati na "makro" razini, tako da se odnosi na obiteljski život, i na "mikro" razini, iz perspektive psihologije, a tiče se odnosa između čovjekovih duhovnih snaga. Klasična Židovska misao u prošlosti je često promatrala ljudsku psihologiju na temelju političkog pristupa, pri čemu je izgledalo da različite duhovne sile vladaju jedna nad drugom. Psihološki pristup priči o Adamu i Havi pokazuje nam da obrazac o silama i vladanju nije ispravan, već da je ispravan onaj o braku i ljubavi.

Midraš nastavlja s drugim tumačenjem. "Rabi Levi reče, Avraham je vidio da ovan odlazi s jednog polja i ide na drugo da se tamo zaplete. Svemogući mu je objasnio, na ovaj će se način tvoje potomstvo zaplesti s raznim narodima." Time se ovaj

Strana 18 Divrej Tora

odlomak odnosi na tragediju progonstava. I ovo tumačenje ima psihološku stranu. Magid iz Dubna na progonstvo gleda kao na ilustraciju napetosti i podjele između tijela i duše. U progonstvu nema unutarnjeg mira: "Moja duša nema više mira" [Eiha 3,17].

Rabi Avraham Yitzchak Kook također je razvijao ovu temu no na drugačiji način od Magida. On je smatrao da je progonstvo opasnost koja vodi k pretjeranoj i prekomjernoj duhovnosti, a da izbavljenje znači da će se tijelo osloboditi svoje otuđenosti i vratiti se pravom miru i unutarnjem skladu. Naši su životi u opasnosti da se ljuljaju poput klatna koje ne može dostići ravnotežu. Sklad znači da je potrebno da se čovjek zadrži da ne upadne u suprotni smjer, da ga ne isprepletu opasnosti koje proizlaze iz političkog života, uz elemente koji su ekonomske, vojne i kulturne prirode. Redak kojega (nastavak s 18. stranice) Prof. Shalom Rozenberg:

"Zapleten u šikari" – značenje midraša

Magid navodi važan je i za nas danas, u našoj neovisnoj zemlji: "G-spod podiže tužbu protiv stanovnika zemaljskih; jer u zemlji nema više vjernosti, nema pobožnosti, nema spoznaje B-ga. Kriva kletva i laž, umorstvo, krađa i preljubočinstvo vladaju." [Hošea 4,1-2].

Izbavljenje znači

će

tijelo

Ove su stvari istina i one su relevantne i danas, a na nama je obaveza da popravimo situaciju. Naučili smo važnu pouku iz hasidske misli, one koja se također pojavljuje i u spisima Rabi Kooka: Ljudska bića imaju i životinjsku i B-žansku dušu. Granica između dobra i zla ne ide vodoravno, u visini pojasa, već

okomito. Ona dijeli osobnost na dvije polovice, tijelo i dušu.

Ovu je stvar važno naglasiti u današnje doba, kada društvo ne shvaća razliku između erotike i pornografije, koje se u stvari nalaze sa suprotnih strana linije razgraničenja. Opasnost pornografije leži u činjenici da ona može uništiti ljubav. Ljubav mora biti skladna i potpuna. Ona mora sadržavati erotsko zbližavanje, fizičku ljubav, koja je važan element u pravilnoj vezi između muškarca i žene. Prekrasno je to uočio Rabi Shimon Ben Chalafta, da je kod ostarjele žene "razlog mira u kući dokinut " [Šabat 152a], što će reći da želja više ne postoji, a odnosi se na B-žanski dar koji paru omogućuje da budu privrženi jedno drugom tijekom njihovih tegobnih života. Pornografija dovodi do osipanja ovog dragocjenog blaga te do prekida veza između tijela i duše. To je velika tragedija kako za tu osobu tako i za društvo u cjelini. Društvo ne shvaća da pornografija nije vjerski problem. Ono je, prije svega, društveni i iskustveni problem.

Ovnujski rog podsjeća nas na važnost vezivanja Jichaka, no naposljetku, vezivanje nije stvarna žrtva. Vezivanje koje se od nas očekuje može se postići korištenjem konopaca ljubavi i morala.■

Rabbi Berel Wein:

Svijet istine

Ratovi, nesređen obiteljski život i opasnost od potencijalnog budućeg istrebljenja, izazovi su pred kojim se naš otac Avraham i naša majke Sara nalaze u pripovijesti koja dominira čitanjem Tore od ovog tjedna. U naše vrijeme je korigiranje prošlosti i preuređivanje osobnih biografija, kako bi životi ljudi izgledali savršeni, spokojni i bez smetnji, posebno prisutno. Ova metodologija nastoji karakter subjekta učiniti uzorom i prototipom kako bi mu se drugi divili i možda oponašali.

Tko si želi život pun nevolja, frustracija, sukoba među ukućanima i opasnosti od uništenja – a sve to zbog plemenitog, no vrlo nepopularnog razloga? Pa zašto Tora ne poželi barem malo "uljepšati" priču o Avrahamu i njegovoj obitelji tako da barem nešto izostavi, ako već neće učiniti nešto drugo? Naravno, Tora je knjiga apsolutne istine i zbog toga ne izostavlja nijednu od ljudskih slabosti koje utječu na sve nas dok se bavi - čak i pri našem najobjektivnijem pokušaju - pripo-

žak, razočaravajuć i ponekad čak i okrutan. I da su vjera i predanost, dobrota i moralnost oni nositelji koji opravdavaju samu našu egzistenciju, bez obzira na izazove koji neprestano napadaju ljudski život. Nama nije naloženo da oponašamo Avrahamova životna iskustva. Naprotiv, pozvani smo da oponašamo njegove osobine vjerovanja i spremnosti, predanosti i nepokolebljivosti.

■ vijestima i životopisima.

Poruka koju to donosi je da je istina najvažnija vrijednost i da ona

Zašto Tora ne poželi barem malo "uljepšati" priču o Avrahamu i njegovoj obitelji ?

Tora je knjiga apsolutne istine.

nadilazi sve druge pristupe. Tora je odlučna da nas poduči da je život, čak i za one najveće ljude, često te-

Učili su nas da je istina, da to tako nazovem, B-žji pečat. Istina je dar za koji molimo B-ga da ga podari Jaakovu i njegovim potomcima. Majmonides nam objašnjava da ne smijemo služiti idolima, vjerovati u praznovjerje i štovati mrtve, jer je sve to lažno, tek malo više od gomile laži. A sve se to također odnosi i na vjerovanja u ideologije koje su davno izgubile svaki osjećaj za istinu, kao i na njihove ciljeve i svakako njihove metode i politiku.

Avraham vidi da će Sodoma biti uništen zbog svog nepoštenja. On prepoznaje da se Avimeleku ne mo-

Strana 20 Divrej Tora

že vjerovati jer je on jedna licemjerna, neiskrena osoba. I Avraham si pridržava pravo da služi B-žjoj istini čak i po cijenu, prvobitno, svog vlastitog života, a kasnije i života njegova vlastitog voljenog sina. Talmud opisuje naš svijet kao "svijet laži". Ipak, spoznaja da živimo u svijetu laži, prvi je korak naprijed ka svijetu iskrenosti i istine.

To je ono što podrazumijeva biblijsko upozorenje da se trudimo ići, kažimo to tako, B-žjim putem. Biti svjestan razlike između laži i istine nužan je sastojak inteligentnog života i vječne vjere. Avrahamove poteškoće u životu upućuju nas na put realizma i istine. To ne zna za kompromise ili izbjegavanja. Stoga je to vječno.

Anđeli među nama

Ima mnogo anđela koji među nama hode ovim svijetom, i ljudi ih ne prepoznaju. Anđeli očigledno poprimaju nijanse društva u koje ih je njihova misija odvela. Izraelski proroci u živopisnim detaljima iznose opise anđela koji se pojavljuju na nebeskom sudu. Oni imaju krila i oči na više strana. Oni su vatreni i brzi, zastrašujući i nemilosrdni. Ali kada se nalaze na zemlji, da se tako izrazim, izgledaju kao obični pripadnici društva koje ih okružuje.

Zato ih u nekim događajima opisanim u Bibliji nisu odmah prepoznali kao anđele. To se događa u slučaju Jehošue i Šimšonove majke. U ovotjednom čitanju Tore, tri se anđela prvotno pojavljuju kao putnici,

nomadi koji lutaju, hodaju za podnevne žege. Tek onda kada uđu u okruženje svetosti, koja je bila obilježje obitavališta Avrahama i Sare, otkriva se njihova istinska priroda i točan identitet.

Neka bi bića mogla u taj šator ući kao beduinski Arapi, a izroniti kao B-žji anđeli. U okruženju Avrahama i Sare, ono što je Abraham Lincoln znamenito nazvao "boljim anđelima unutar nas" izronilo je na površinu i postalo dominantno. Upravo ta sposobnost da istinski prepoznaju i izvuku dobrotu svojstvenu čovječanstvu učinila je ovaj par precima ljudske civilizacije u najboljem smislu te riječi.

Civilizacija je priča o ljudskoj preobrazbi. Brojne generacija od ubojice Kajina, pa do Avrahama, dobročinitelja svega, zapravo su priča ovog uspona u sagi o ljudskom razvoju.

Naši su preci preobrazili svijet. Oni su razotkrili laž i praznovjerje poganstva i idolopoklonstva. Oni su

uspostavili monoteizam kao zajedničku normu vjere i vječnog vjerovanja. Oni su ponovno povezali ljudska bića sa njihovim Stvoriteljem. I poučili su sve kasnije naraštaje da traže i poistovjete se s anđelima koje Gospod neprestano šalje da hode među nama.

Traženjem anđela mi počinjemo poštivati druge i otvarati se zadatku pomaganja našim bližnjima. Oni su nas naučili da je gostoprimstvo čovjeka značajniji vid službe B-gu od meditiranja s nadom da ćemo se naći u B-žjoj nazočnosti, da to tako kažem. Oni su nam usadili duh suosjećanja i dobrote koje počivaju u srži Židovskih vrijednosti i života.

Učili su nas da vjerujemo u anđele, bez obzira koliko đavolski bio svijet u kojem živimo. Nevjerojatno preživljavanje Židovskog naroda tijekom stoljeća progona i diskriminacije trijumf je ne samo volje, nego i stava. Mi smo uvijek vjerovali da sutra može i hoće biti bolje od današnjice i da ćemo zasigurno i dalje hoditi među anđelima ovdje na zemlji.

Čak i u svijetu kojim dominira sodomski način života, Avraham je nastojao preobraziti zločince umjesto da ih potpuno uništi. On je uvijek tražio anđele. Ponekad su ta nastojanja bila bezuspješna i B-žja je presuda prirodno prevladala. Ali veličina je Avrahama bila u samom istraživanju i traganju.

Šabat šalom ■

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Berel Wein: Svijet istine

Rabbi Yissocher Frand:

Kofin al midas Sodom - Forsiranje ljubaznosti

U Parši Vajera, Avraham Avinu je molio za narod Sodome, unatoč činjenici da su Sodomljani bili njegova čista suprotnost. Avraham Avinu bio je čovjek heseda. Narod Sodome institucionalizirao je "anti-hesedsko ponašanje". Avraham Avinu bio je poznat po svojoj gostoljubivosti i praksi dočekivanja gostiju. Mnogi Medraši opisuju kako su gosti bili zlostavljani u Sodomi. Sudbinu Sodome znamo.

No iz priče o Sodomi učimo praktičnu halahu. Postoji načelo "Kofin al midas Sodom" - ima određenih situacija u kojima Beis Din ima mogućnost prisiliti osobu da učini hesed ako bi ne učiniti takvu ljubaznosti potpadalo pod kategoriju "sodomskih osobina". Koji je tipičan primjer toga? "Ze ne'hene v'ze lo hosar." (Ova osoba ima koristi, a druga osoba nije na gubitku.) Netko tko odbija dopustiti drugoj osobi da koristi njegov predmet, iako ga to neće ništa koštati, prakticira sodomsko ponašanje. Beis Din smije uskočiti i prisiliti vlasnika predmeta da učini uslugu svom susjedu.

Na primjer, ako Reuven putuje Park Heights Avenijom, a Šimon želi da ga se poveze u istom smjeru kojim Reuven putuje, i to Reuvenu neće uzrokovati dodatnu troškove zbog automobila, vremena ili goriva, odbijanje da poveze Šimona bilo bi midas Sodom

Rambam je na tu temu napisao zanimljivo pismo jednom od svojih učenika. Rambam je napisao sefer pod nazivom More Nevuhim (Vodič za zbunjene). Bio je to kontroverzan sefer, i neki su ljudi određene njegove ideje smatrali heretičkim i osuđivali njihovog autora. Nevjerojatno, oni su Rambama nazvali apikorusom zbog onoga što je napisao u More Nevuhim (i zbog nekih stvari koje je napisao na nekim

drugim mjestima).

Jedan Rambamov učenik zauzeo se za čast svog Rebbea i upustio se u borbu protiv tih ljudi. Rambam mu je napisao pismo i rekao mu da pusti te kritičare na miru. Tvrdio je: "Ovo je primjer Kofin al midas Sodom." Rekao je: "Ono što oni govore ne šteti mi. Ne košta me ništa. Oni to žele učiniti i uživaju u tome." Rekao je: "Neka iz-

Ima određenih situacija u kojima Beis Din ima mogućnost prisiliti

osobu da učini hesed ako bi ne učiniti takvu ljubaznost

potpadalo u kategoriju "sodomskih osobina"

vole, neka me zlostavljaju, neka me nazivaju heretikom. Meni je svejedno."

Ovo je nevjerojatna primjena Kofin Al Midas Sodom

Molitva ima moć da poništi nebeske odredbe

"Hašem se javio Avimelehu noću u snu i rekao mu: ‘Evo, umrijet ćeš zbog toga što si uzeo ženu koju si uzeo, jer ona je udata žena.'" (Berešis 20:3)

Misleći da je Sora Avrahamu sestra, a ne žena, Avimeleh je uzeo Soru u svoju kuću. Hašem je došao Avimelehu u snu i rekao mu da zbog toga zaslužuje smrt. Svemogući je tada dodao: "A sada vrati ovu ženu njenom mužu jer on je prorok i molit će za

tebe da poživiš. A ako (ju) ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti" (Berešis 20:7)

Riječi "Evo, umrijet ćeš" koje je izgovorio Ribono šel Olam u 3. pasuku ekvivalent su riječi "TI SI MRTAV ČOVJEK!" Ako Ribono šel Olam nekoga proglasi mrtvim, nije li to B-žanska odredba? Nakon B-žanske odredbe, ne bi li to trebala biti gotova stvar? Pa ipak, Hašem potom u 7. pasuku nalaže, "Vrati ovu ženu njezinom mužu i on će moliti za tebe kako bi poživio."

Iz tog posljednjeg pasuka vidimo, da čak i kada je osobi izrečena smrtna kazna, molitva može poništiti smrtnu kaznu. Ne uspijeva to uvijek. To se ne dogodi uvijek. Ali to je ono što kaže ovaj pasuk: Evo, umrijet ćeš. Ti si mrtav čovjek. Ipak, on će moliti za tebe. Molitva pomaže.

Ista se stvar događa na dva druga mjesta u Tanahu.

Prorok Ješaja dolazi Hezkijahuu, kralju Jehude, i proročanski mu govori: "Umrijet ćeš. Nećeš živjeti." (Ješaja 38:1) Već sljedeći pasuk kaže: "A Hezkijahu je okrenuo lice k zidu i molio se Hašemu." (isto 38:2) I pogodite što? Hezkijahu je živio još petnaest godina. Što se dogodilo s proročkom odredbom? Odredba je bila prije njegove molitve.

Glavni primjer ovoga je Hašemova odredba Mošeu: "Nećeš prijeći ovaj (rijeku) Jordan" (Devorim 3:27). Svemogući je odredio da Moše Rabeinu neće ući u Erec Jisrael. Pa ipak pasuk kaže: "I molio sam (Vo'Eshanan) Hašema u to vrijeme govoreći..." (Devorim 3:24). Hazal kažu da je Moše davenao gematriju (numeričku vrijednost) riječi Vo'Eschanan, drugim riječima, 515 puta, nakon čega mu je Hašem

rekao: "Nemoj mi više govoriti o tome" (Devorim 3:26) jer ako se još jednom pomoliš, morat ću te pustiti da uđeš u zemlju Izrael. Što to znači? On je Ribono šel Olam! Kako Moše može prisiliti Njegovu Ruku? Ovdje ponovno vidimo da je Ribono šel Olam oformio na ovom svijetu instituciju zvanu molitva. Molitva ima moć - čak i da poništi odredbu s Nebesa.

Cijepanje drva nagovještava cijepanje Trstikovog mora– mjera za mjeru

Pasuk kaže "I usta Avraham rano ujutro, osamari svog magarca, povede sa sobom svoja dva momka i svog sina Jichaka, I NACIJEPA DRVA ZA ŽRTVU OLA…" (Berešis 22:3). On je na putu za Akedu, tijekom koje očekuje prinijeti Jichaka kao korban. Prinosi se spaljuju na mizbeahu. A za vatru su potrebna drva. Kako bi pripremio drva, nascijepao ih je prije nego što je krenuo na svoje putovanje (Va’jevaka acei ola).

Medraš kaže da je Hašem objavio: "Rascijepit ću njegovim potomcima Trstikovo more zbog zasluge što je on nascijepao drva, kao što je pisano "Va'jevaka acei ola" (Berešis 22:3) i napisano je "Va'jebaku hamajim" (Šemos 14:21). Tora koristi riječ istog korijena za Krias jam suf da naznači cijepanje kao što ju je koristila za Avrahamovo cijepanje drva za Akedu. Zaslugom Avrahamovog cijepanja drva, vode u Jam sufa su se razdvojile!

Kad bi Medraš rekao da se zaslugom Akedas Jichak Jam suf podijelio, to bih mogao razumjeti. Akeda je uključivala nadljudski mesiras nefeš da bi Avraham žrtvovao vlastitog sina. Ali kako cijepanje drva zaslužuje takvo čudo? Avraham je trebao nacijepati drva jer su mu trebala drva da ih zapali! Što ima tako posebno u tom činu da zaslužuje veliko čudo Krias Jam

suf?

Rav Tzvi Pesach Frank (1873-1960; glavni rabin Jerušalajima) protumačio je Medraš na sljedeći način: Gemara kaže da je lakše nositi dvadeset kila zlata nego dvadeset kila perja. Zašto? Zar nije dvadeset kila isto, bilo to perje ili zlato? Odgovor je da poluga zlata ima veliku gustoću, kompaktna je i laka za nošenje. Međutim, dvadeset kilograma perja je vrlo glomazno i daleko je nespretnije za transport.

Sada, da ste vi bili Avraham Avinu i da ste trebali žrtvovati svog sina, i znate da vam trebaju drva za potpalu, pa ih morate ponijeti sa sobom u slučaju da na licu mjesta ne nađete drva za potpalu, što biste učinili? Ima li smisla uzeti jednu kompaktnu cjepanicu ili je nacijepati prije odlaska od kuće i otšlepati sve komadiće granja i drva koji su nastali tijekom cijepanja? Očito je puno lakše uzeti komad drva i nacijepati ga kada stignete na odredište! Avraham je putovao tri dana noseći ovu nespretnu vreću drva! Vrlo neučinkovito!

Zašto je to učinio na taj način? Odgovor je da, kada je stigao na mjesto Akede i postavio Jichaka na mizbeah, on je želio dovršiti posao što prije. Nije želio mučiti Jichaka više nego što je

potrebno. Ako Jichak leži tamo na mizbeahu i tada njegov otac treba početi cijepati drva, Jichak bi se mogao uspaničiti ili bi u najmanju ruku moglo doći do inui ha’dina (psihološke traume kao rezultata odgođene provedbe presude). Avraham Avinu nije želio produžiti agoniju svog sina. Imao je dovoljno osjetljivosti i dalekovidnosti da nacijepa drva prije nego što ode od kuće kako bi, kad stigne, sve bilo spremno.

Rav Tzvi Pesach navodi medraš da kada se more razdvajalo, oni su trebali zagaziti u more i tada bi se malo vode razdvojilo. Onda bi krenuli dalje i više bi je se razdvojilo. Sa svakim korakom naprijed sve više vode bi se razdvajalo. Međutim, za to vrijeme oni bi bili okruženi zastrašujućim zidovima vode. Ribono šel Olam je rekao: "Avraham Avinu bio je senzibilan da učini Akeda na način da njegov čin cijepanja drva ne prouzroči nepotreban stres. Tako isto, va’jibaku hamajim, čim su ušli u vodu, cijelo se more razdvojilo i odmah su mogli vidjeti svjetlo na kraju tunela. Ovo je bila mida k’neged mida. Avrahamovu senzibilnost kod Akede da ne zadaje više boli nego što je potrebno Svevišnji je opetovao kada je razdvojio more na način koji je umanjio tjeskobu Bnei Jisrael.■

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Kofin al midas Sodom - Forsiranje ljubaznosti

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Tri stranca posjećuju Abrahama. On nije svjestan da su to anđeli, ali ih svejedno kraljevski ugošćuje - jer u Abrahamovim očima, nije li svako ljudsko biće dijete Kralja Kraljeva?

'Ljudi' nastavljaju prema Sodomi i Gomori koje ubrzo uništavaju - nakon što su najprije spasili Lota. Lot i njegove dvije kćeri, također ne baš najmoralniji ljudi, malo se previše zabave zajedno i djevojke zatrudne sa svojim ocem. Vraćajući se na našu drugu priču, rođen je Izak i Abraham prolazi kroz najveći test svog života - test voljnosti da žrtvuje svog sina i sve svoje snove iz poslušnosti B-gu.

Srednjovjekovni komentator, R. Isaiah Horowitz, ističe jednu naizgled gramatičku pogrešku u ovotjednoj parši. Abraham veže svog sina Izaka na žrtvenik i spreman je izvršiti B-žju uputu o tome da ga ubije. Međutim, B-g ga poziva s neba govoreći mu da to ne čini. Razlog tome je, kako On kaže: 'Sada sam znao da se bojiš B-ga'. Da, upravo tako je gramatički napisano, sada (sadašnje vrijeme) sam znao (prošlo vrijeme).

Rabi Horowitz daje prekrasno tumačenje ovog stiha koje bih rado podijelio s vama.

Svaki je čovjek stavljen na ovaj svijet sa nevjerojatnim talentima i sposobnostima. Svatko od nas programiran je sa svojom vlastitom genijalnošću. Bez iznimki. Međutim, za to ne dobivamo nikakve zasluge jer je riječ samo o potencijalu. Kroz naš životni vijek, imamo ogroman potencijal koji možemo dovesti u postojanje. A tada, vrijeme je iste-

klo. Ono što nas čini onime što jesmo jest kako koristimo taj potencijal, što činimo sa svojim životima, kakve izbore donosimo.

Biti genij ne znači ništa - ako sjediš i igraš kompjutorske igrice čitav dan. Ili, još gore, ako svoj dar inteligencije koristiš da bi postao najbolji pljačkaš banaka u povijesti.

Svi mi u sebi nosimo veličinuzapakiranu i spremnu da se otvori i aktivira. Ali ljepota je u tome da je izbor na nama. U judaizmu, ništa nije predodređeno ili odlučeno u vezi s time što ću postati. Postat ću upravo onakav kakav želim biti. (Živimo u složenom svijetu pa možda neću 'činiti' upravo ono što želim 'činiti', ali ću 'biti' čovjek kakav izaberem 'biti'.) B-žja svrha za naše kratke živote jest dati nam priliku da postanemo velika ljudska bića. A to ne činimo stvarajući nešto novo od nas samih. To činimo jednostavno aktualizirajući ono što već postoji u nama. Svi izvori su već tu - mi samo trebamo duboko kopa-

ti i vršiti izbore za koje znamo da će nas voditi prema toj veličini.

Tako, od dana kad je stvorio Abrahama, B-g je točno 'znao' kakav je njegov potencijal, znao je kakav čovjek može postati. Ali tek 'sada', kad je Abraham napravio izbor koji je napravio, B-g je vidio ono što je već 'znao' kako donosi plod.

Kao takvi, mi smo partneri s B-gom. Ne toliko u izgradnji i razvoju Njegovog svijeta. Da, mi imamo svoju riječ u tome i igramo ulogu, ali na kraju, sav težak posao čini On. Ne, mjesto našeg pravog partnerstva sa B-gom je u aktualizaciji ljudskog duha koji je ugrađen u svakog pojedinog od nas. Mi smo ti koji

B-žja svrha za naše kratke živote jest da nam dâ priliku da postanemo velika ljudska bića.

donosimo izbore (ili ih u nekim slučajevima ne donosimo) kojima uzimamo nešto od tog nevjerojatnog potencijala i gradimo od njega veliku ljudsku dušu. I mi smo ti koji to možemo učiniti, a ne B-g. Svatko od nas je potencijalni 'duhovni div'. I potencijalno 'ništa' u isto vrijeme. Sve je stvar našeg izbora.

Tako, B-g je 'znao' naš potencijal od dana kad smo rođeni. Hoće li ili neće taj potencijal ostati stvar prošlosti, ili će postati živo, dišuće, 'sada', to je u potpunosti na nama.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Strana 24 Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Stavio sam pred tebe život i smrt . . . a ti ćeš izabrati život. (Ponovljeni zakon 30,19)

Kako morski rak uspijeva narasti? Jer, njegov oklop je krut i ne da se raširiti.

Kada se morski rak osjeti pritiješnjenim u svom oklopu, on se uvuče u pukotinu jedne od podvodnih stijena, odbaci svoj oklop, i presvuče se u novi. Kada preraste taj oklop on ponovi isti postupak, i tako čini sve dok ne postigne svoju konačnu veličinu.

Za vrijeme faze u kojoj je bez oklopa, morski se rak nalazi u velikoj opasnosti. Može ga pojesti kakva grabežljiva riba, ili ga snažna struja može smrskati o stijenu. Da bi narastao, morski rak mora riskirati svoj goli život.

Nemoguće je postići uspjeh bez da se riskira neuspjeh ponekad se život može živjeti jedino riskirajući

smrt. Budući da se život sastoji od rasta i napredovanja, mi smo primorani naučiti živjeti uz rizik.

Ljudi na koje neuspjeh djeluje poražavajuće možda nikada neće ništa pokušati. Oni nikada neće narasti.

Najveći od svih neuspjeha je neuspjeh da se uzraste i poveća svoje potencijale do njihovih krajnjih mogućnosti. Pasivni neuspjeh još je teži od aktivnog neuspjeha.

Budući da se život sastoji od rasta i napredovanja, mi smo primorani naučiti živjeti uz rizik.

Mi ne smijemo propustiti izgraditi dovoljno srčanosti i samopouzdanja kako se ne bi povukli pred preuzimanjem rizika (no svakako onih razumnih), kako bismo napredovali.

Tri vrste ljudi žive nepodnošljivim životom: oni koji su previše

suosjećajni, previše razdražljivi, ili preosjetljivi. (Pesahim113b).

Zašto je biti previše osjetljiv toliko nepodnošljivo? Ako nas sunce jako opeče, izbjegavamo kontakt s drugim ljudima, jer ono što bi inače bilo prijateljsko tapšanje po ramenu ili blago milovanje, moglo bi izazvati veliku bol.

Naši osjećaji mogu postati preosjetljivi jednako kao i naša koža, pa stvari prema kojima biste inače bili ravnodušni, ili bi vam se čak sviđale, mogu biti vrlo bolne. Kako bi izbjegli da budemo povrijeđeni, mi se možemo povući od kontaktiranja s ljudima ili komunikaciji postaviti druge barijere.

Ego je ishodište te osjetljivosti. Kad se ego ljudi napuhne oni se osjete nadmoćnima u odnosu na druge i zamišljaju si da zaslužuju veće priznanje. Nikakvo priznanje im, međutim, nije dovoljno pa se nedužni komentari ili postupci drugih ljudi tumače kao uvrede ili omalovažavanja.

Za razliku od opečene kože, egom opaljene osjećaje ne može se lako prepoznati. Manjak svjesnosti tada te jadne ljude može navesti da pomisle kako ih drugi žele povrijediti. Takva pogrešna tumačenje učinit će im živote nepodnošljivima.■

Strana 25

Strana 25 GODINA 18 BROJ 4

Rabbi Dovid Goldwasser:

Zaobilazni put

Ovotjedna paraša naglasak stavlja na micvu hahnosas orhim (gostoprimstvo), a posebno na pojedinosti o tome kako je Avraham avinu ugostio malahim i kako dostojno dočekati goste.

Komentatori su razmatrali razliku između Avrahamovog gostoprimstva i onog Lotovog, o čemu Tora uopće ne govori. Uostalom, Lotova gostoljubivost se vezuje uz mesirat nefeš, opasnost po život. Budući da je Lot znao, tumači se, da su ljudi koje je ugostio anđeli (malahim), njegova micva nije toliko vrijedna hvale. Tko se ne bi potrudio Hašemovim anđelima pružiti gostoprimstvo iako postoji mogućnost da ga susjedi ubiju? S druge strane, Avraham avinu nije imao obvezu hahnosas orhim jer je bio bolestan. Pa ipak, žalostan zbog nedolaska gostiju, bio je presretan što može iskazati dobrodošlicu običnim putnicima namjernicima i tu je micvu izvršio besprijekorno. Ta vrsta micve je pohvalna i vrijedna razmatranja.

Govore naši mudraci (Šabos, 127a): "Veća je hahnosas orhim nego primanje Šehine (B-žanske prisutnosti)." Iako je Avraham bio usred razgovora s Hašemom – koji ga je došao posjetiti kad se oporavljao od brit mila – on je razgovor prekinuo i odjurio dočekati goste.

Obično kazujemo blagoslov prije izvršenja micve u kojem objavljujemo namjeru izvršavanja micve i pozivamo se na Hašemovu jednost Micva hahnosas orhim ne iziskuje taj preduvjet. Zašto?

Degel Mahane Efraim objašnjava da tu nema potrebe zazivati B-žju b-žansku prisutnost (l'šem jihud) jer, kao što je već rečeno, ova micva prethodi dobrodošlici Šehine i zato je ta namjera već izvršena.

Likutei maharil iznosi da ova micva nije ograničena na dobrodošlicu siromašnima koji ni sami nemaju dovoljno. Naprotiv, ona uključuje prijatelje, rodbinu i svakog kome treba smještaj, neovisno o njegovoj životnoj situaciji. Nadalje, Tora posebno ističe da je Avraham avinu, unatoč poodmakloj dobi i slabosti, osobno služio goste i počastio ih najfinijim jelima.

Veliki cadik rabin Jichok iz Vorka naglašava da treba imati na umu

Mišna u Avot, 1,15 kaže da svakoga treba primiti s osmjehom i propisuje to pogotovo kad se radi o posebno zahtjevnom gostu ili o nekome koga domaćinu nije baš drago vidjeti.

narav siromaha koji je primoran koristiti tuđe gostoprimstvo. Često je ta osoba usamljena i osjetljiva. Ne može si priuštiti da kupi hranu, a očajna je i posramljena što mora tražiti milostinju. Vorker upućuje na mišnu (Avot, 1,15) koja kaže da svakoga treba primiti s osmjehom i propisuje to pogotovo kad se radi o posebno zahtjevnom gostu ili o ne-

kome koga domaćinu nije baš drago vidjeti. Domaćin je obavezan učiniti sve kako bi se njegov gost osjećao ugodno; odmah mu treba pokazati smještaj i sam od sebe mu treba ponuditi hranu i piće.

Leib, četrnaestogodišnji bahur, polaznik ješive, krenuo je na cjelodnevno putovanje vlakom kući u Stutzyen. Na putu je trebao presjesti u drugi vlak, ali nažalost, prvi vlak je jako kasnio. Kad je Leib stigao u mjesto presjedanja, shvatio je da će u svoj grad stići tijekom šabata.

Razmišljajući što da učini, Leib je provjeravao da li se vlak na svom putu zaustavlja u nekom mjestu u kojem ima Židova, pa da tamo provede šabat. Kondukter mu je nabrajao nazive gradova i sela, a među njima je spomenuo i Radin, mjesto u kojem je živio Hofec Haim, Leibov daljnji rođak. Bahur je odlučio iskrcati se u Radinu i otići do kuće Hofeca Haima.

Kad je tamo stigao, Leiba je toplo dočekala rebecin i objasnila mu da je Rav već otišao na seder i učenje sa

(nastavak

s 26.

stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Zaobilazni put

sugrađanima prije službe. Predložila mu je da se malo odmori prije odlaska u šul. Leib je sa zahvalnošću prihvatio i utonuo u dubok san.

Kad se probudio, vidio je da Hofec Haim već sjedi za šabatnim stolom i gleda u sefer. Podigavši pogled, cadik ga je toplo pozdravio i pokazao mu gdje će oprati ruke i davenati kabalat Šabat i ma'ariv. A onda je Rav pozvao rebecin da im se pridruži kod kiduša. Zatim su njih troje sjeli i jeli seuda. Kad su završili, Hofec Haim se ispričao i otišao spavati. Malo poslije otišao je i bahur

Leib se mučio da zaspi jer je već bio odrijemao. Onako iznerviran, ustao je iz kreveta da malo protegne noge. Iznenadio se kad je na kuhinjskom satu vidio da je već 4 ujutro. Kako je to moguće? Pa nisu tako davno za vršili s večerom! Mora da je sat pokvaren, zaključio je.

Kad je ujutro Leib ušao u kuhinju, rebecin je već bila tamo. Nakon što su si međusobno zaželjeli dobro jutro, Leib je upita je li sat ispravan.

"Naravno," odgovori rebecin.

"Kako je moguće," čudio se bahur. "Koliko dugo sam spavao prije večere?"

"Reći ću ti što se dogodilo," reče mu rebecin, "Kad se Rav vratio iz šula, toliko si duboko spavao, da te nije htio buditi. Znao je da je put bio težak i htio je da se odmoriš. Moj je sin napravio kiduš za mene, pa sam mogla nešto pojesti, ali Rav nije želio početi sa seuda bez našeg uvaženog gosta," objasnila je rebecin.

HaGaon Rav Shach zapaža da je majka ta koja u dijete usađuje jiras Šamajim i ljubav prema Tori.

Naša nam tradicija kaže da su roditelji, a posebno majke, snažni uzori koji vrše utjecaj čak i na sasvim malu djecu, i u našim su svetim učenjima izneseni razni slučajevi.

Raši kaže da je Pu’a Mirjam (Šemos 1,15) zato što bi ona šaptala na

Majka je ta koja u dijete usađuje

Šamajim i ljubav prema Tori

uho maloj dječici kako bi prestala plakati. Naši učenjaci tumače da je čak i dijete staro jedan dan u stanju u sebe upiti čistotu i duhovnost koja mu se šapuće na uho.

Talmud (Jerušalmi, Jevamos 1,6) govori da je R. Johanan ben Zakaj pohvalio uspjeh svog učenika, R. Jehošue ben Hananje, citirajući "ašrej joladto – hvale je vrijedna ona koja ga je rodila." R. Dosa ben Hurkenus posvjedočio je da je R. Jehošuu majka u kolijevci donosila u ješivu kako bi uvijek slušao divrej Tora. Njegova mudrost i slava bili su legendarni, i on je bio taj koji je intervenirao kod Rimske vlasti u ime Židova.■

Prevela Dolores Bettini

Rabbi YY Jacobson:

anđeli ne razumiju o svetosti

Van ovoga svijeta?

Čovjek koji se vraćao s prvog vjenčanja u povijesti na Plutonu djelovao je razočarano.

"Što nije u redu?" pitao ga je njegov prijatelj. "Bend nije dobro svirao?"

"Bend je bio sjajan", odgovorio je.

"Je li hrana bila loša?" pitao je njegov prijatelj.

"Kao da nije s ovog planeta!"

"Pa! U čemu je onda bio problem?" pitao je njegov prijatelj.

"Falilo je atmosfere."

Gostoljubivost

Početak ovotjednog dijela Tore, Vajera, donosi o priči o Abrahamu koji je tijekom jednog vrućeg dana sjedio na ulazu u svoj šator i ugledao tri čovjeka kako stoje u blizini. Potrčao je prema njima i inzistirao da se dođu odmoriti u njegov šator.

Abraham je bio vrlo konkretan: "Neka donesu malo vode i operu vam noge te počinite malo ispod stabla. Donijet ću zalogaj kruha da možete pojesti."

Trojica muškaraca pristaju i prihvaćaju Abrahamov poziv.

U ovom trenutku, Tora nam daje detaljan prikaz onoga što se dogodilo u sljedećim trenucima:

"Abraham je požurio u šator k Sari [svojoj ženi] i rekao: 'Požuri! Tri mjere najfinijeg brašna! Umijesi to i napravi peciva! Tada je Abraham otrčao do stoke, uzeo tele, mlado i dobro, i dao mladiću koji je požurio da ga pripremi.

"Uzeo je svježeg sira i mlijeka i tele koje je pripremio, i stavio to pred njih; stajao je nad njima dok su oni jeli ispod drveta."

"Upitaše ga: 'Gdje je tvoja žena Sara? A on reče: 'Evo u šatoru je!'"

"'Vratit ću ti se sljedeće godine u ovo vrijeme', rekao je [jedan od mu-

škaraca], 'i tvoja će žena Sara imati sina.'"

Nastavak pripovijesti jasno pokazuje da ova tri posjetitelja nisu bili obični ljudi, već duhovne energije, ili anđeli, manifestirani u tijelima i likovima ljudi. Ti su anđeli bili poslani da izvrše tri monumentalna zadatka opisana u nastavku priče: A) da obavijeste Abrahama da će Sara roditi dijete, B) da unište pokvareni grad Sodomu i, konačno, C) da spase Abrahamova nećaka Lota i njegovu obitelj koji su živjeli u Sodomi.

Tri pitanja

Komentatori postavljaju nekoliko pitanja.

1) Budući da su dva od tri anđela došla obaviti zadatke koji nisu povezani s Abrahamom, zašto su ova dva anđela prvo došla u Abrahamov dom?

2) Zašto Tora smatra za potrebno da nas obavijesti o točnim riječima i zadacima Abrahama nakon što je pozdravio goste, uključujući i točan jelovnik onoga što im je poslužio? Ako nas je Tora htjela poučiti o njegovoj izvanrednoj gostoljubivosti, nije li jednostavno mogla reći da se Abraham pobrinuo za sve njihove potrebe?

3) Pitanje koje su ljudi postavili Abrahamu "Gdje je Sara tvoja žena?" čini se da nije u redu, jer nakon što im je Abraham rekao gdje je, oni se nisu nastavili obraćati njoj, već su nastavili razgovarati s Abrahamom. Zašto su postavili ovo pitanje?

Posjet Rebeu

Hasidski majstori nude dirljivo homiletičko tumačenje ove biblijske epizode.

Prema židovskoj tradiciji, u svakoj generaciji postoji cadik, veliki moralni gorostas, koji služi kao duhovni

temelj svijeta, kao most između neba i zemlje. To je ljudsko biće koje na svojim plećima nosi teret povijesti i uvijek drži prst na pulsu generacije. Dok drugi planiraju svoje godišnje odmore i umirovljenja, ova osoba ne može noću spavati sve dok postoji ijedna duša u B-žjem svemiru koja proživljava bol.

U svoje vrijeme, Abraham je služio kao ovaj cadik, Rebe (duhovni učitelj) svijeta. Kada su tri anđela poslana da posjete planetu Zemlju, oni su čvrsto odlučili posjetiti ovo neobično ljudsko biće. Žudjeli su da ih dotakne njegova duša, nadahne njegova duhovnost i zapali njegova strastvenost. Anđeli su žudjeli da se susretnu s veličanstvenošću svetosti na njezinu vrhuncu.

Kada su se tri anđela približila Abrahamovom šatoru, očekivali su da će otkriti dušu koja gori svetim plamenom, uronjenu u nebesku meditaciju, koja se topi u beskonačnoj ekstazi. Očekivali su da će pronaći duh koji pleše s B-žanskim, bez ikakvih tragova ovozemaljskog, lebdeći iznad surovosti fizičkog svemira i njegovih materijalističkih zamki.

Šokantan trenutak

Kakva je bila stvarnost s kojom su se anđeli uistinu susreli?

"Neka se donese malo vode i operite svoje noge, pa se zavalite ispod stabla", rekao je veliki Rebe, Abraham. "Donijet ću vam zalogaj kruha da si možete pojesti", bile su riječi koje su izašle iz B-žjeg ambasadora na planeti Zemlji.

"Abraham je pojurio u šator k Sari [svojoj ženi] i rekao: 'Požuri! Tri mjere najfinijeg brašna! Umijesi to i napravi peciva! Tada je Abraham otrčao do stoke, uzeo tele, mlado i dobro, i dao ga mladiću koji je požurio da ga pripremi, uzeo je svježi sir i mlijeko i tele koje je pripremio, i stajao je nad njima dok su jeli pod drvetom."

sol

Tora živopisno suprotstavlja ljubaznost i gostoljubivost Abrahamova doma s okrutnošću i pohlepom građana Sodome. Kad su posjetitelji stigli u Lotovu kuću, cijeli grad, mladi i stari, okružili su kuću s namjerom da napastuju njegove goste. Lotovi pokušaji da umiri te nasilnike samo su pojačali njihov bijes.

Pranje nakon jela

Talmud čini zanimljivu vezu između zlog grada Sodome i obreda pranja ruku kod obroka. Učenjaci su odredili da čovjek treba oprati ruke prije i nakon jedenja kruha, kao oblik ritualnog čišćenja, slično djelomičnom uranjanju u mikve (ritualnu kupku). Rabinska odredba o pranju ruku prije jela temelji se na očišćenju koje su Kohanim prolazili prije nego što su jeli svoje teruma žrtve.

Talmud u Hulin 105b, međutim, daje prilično čudno obrazloženje za majim aharonim, pranje ruku nakon

obroka. Učenjaci su objasnili da ovo pranje uklanja sodomsku sol, opasnu sol koja može izazvati sljepilo. Što je ta sodomska sol? Kakve veze ona ima s očišćenjem? Kako ona može izazvati sljepilo?

Sebičnost ljudi iz Sodome

Kako bismo odgovorili na ova pitanja, prvo moramo razumjeti izvor sodomskog nemorala. Stanovnici Sodome bili su opsjednuti ispunjavanjem svojih fizičkih želja. Koncentrirali su se na ugađanje sebi do te mjere da im nije preostajalo vremena za ljubaznost prema drugima. Sve svoje snage utrošili su u jurnjavu za materijalnim zadovoljstvima, tako da im nije ostajalo snage za pomoć strancu.

Čišćenje duše dok hranimo tijelo

Određena duhovna opasnost vreba pri svakom obroku koji jedemo. Naše bavljenje gastronomskim užicima neminovno povećava vrijed-

nost koju pridajemo takvim aktivnostima, a umanjuje važnost duhovnih aktivnosti, napora koji nas istinski usavršavaju. Kao preventivnu mjeru, učenjaci su odredili da trebamo prati ruke prije jela. Izvođenje obreda utiskuje u nas sliku da smo poput svećenika koji jedu sveti kruh ispečen od prinosa teruma. Fizički obrok koji ćemo pojesti iznenada poprima duhovnu dimenziju.

Unatoč ovoj pripremi, naše sudjelovanje u fizičkom činu jedenja do određenog će stupnja smanjiti naš osjećaj svetosti. Kako bismo se suprotstavili tom negativnom utjecaju, peremo ruke nakon jela. Ovim ritualnim čišćenjem ispiremo sodomsku sol, talog sebične zaokupljenosti čulnim užicima. Ova opasna sol, koja nas može oslijepiti za potrebe drugih, postaje bezopasna kroz obred majim aharonim koji nas očišćava.■

(Zlato iz zemlje Izraela. str. 44-45. Prilagođeno iz Ein Eyah tom I, str. 21)

svetosti

Čovjek beskrajnog zanosa? Ne. Dobar kuhar koji zna kako dobro voditi kuhinju to je ono što su vidjeli u Abraham.

"Mislili smo da dolazimo Rebeu", sigurno su pomislili u sebi. – Umjesto toga, završili smo kod mesara.

Umjesto pronalaženja božanskog svjetla koje zrači iz Abrahamova šatora, otkrili su starca kako jurca okolo, s jezikom i senfom u rukama! "Mora da smo došli na pogrešno mjesto", razmišljali su anđeli.

A što je s njegovom ženom?

Tada im je pala na pamet pomisao da se možda, kada su čuli na nebu da je Abraham cadik generacije, zapravo nije mislilo na njega, već na njegovu partnericu, Saru. Možda je ona pravi gospodar naraštaja, a Abraham tek njezin sluga.

Dakle, pripovijest se nastavlja: "Upitaše ga: 'Gdje je Sara, tvoja žena?" Možda možemo baciti pogled na tvoju ženu i konačno se naći u prisutnosti autentične svetosti.

"I on reče: 'Evo u šatoru je!'" Ono što je Abraham govorio anđelima je da ako do sada nisu 'shvatili', ni Sara neće obaviti posao, jer je ona još skrivenija od Abrahama. Ona je skrivena u šatoru. Njezin pravi identitet nije lako shvatiti.

Anđeli prosvijetljeni

U tom trenutku, po prvi put, anđeli su shvatili koliko su duboko pogriješili. U svojoj čežnji da se susretnu sa svetošću, promašili su krajnju poantu: da se autentično veličanstvo ljudske svetosti sastoji od čovjekovih svakodnevnih djela ljubavi, nesebičnosti i milosti koje

čini usred stresa i niskosti fizičkog postojanja. Anđeli nisu prepoznali da istinsko iskustvo služenja B-gu ne znači vinuti se u nebesa tražeći anđele, već biti tu za drugo ljudsko biće na vrlo stvaran i pragmatičan način.

"Požuri! Tri mjere najfinijeg brašna! Zamijesi ga i napravi peciva!" U ovom jednostavnom, svjetovnom ponašanju, Abraham je izgradio djelić neba na zemlji.

Kakav je život zapravo

"Vratit ću ti se sljedeće godine u ovo doba, a tvoja će žena Sara imati sina", došao je odgovor anđela. Ovo nije bila samo komunikacija B-žeg ranijeg obećanja Abrahamu; to je također bila reakcija anđela u stranastavak na 31. stranici

Rabbi Chanan Morrison, Rav Kook Torah: Sodomska

(nastavak s 28. stranice) Rabbi YY Jacobson Što anđeli ne razumiju o

Rabbi Shlomo Carlebach:

Napravi mjesta

Abraham je bio prvi Židov, prvi B-žji glasnik na zemlji. Prvo što je Abraham učinio bilo je da otvori svoju kuću, zapravo on je odstranio vrata. Svatko je bio dobrodošao. Abraham nije propovijedao grešnicima: "Slušajte vi prljavi neznabošci, vi idete u pakao". On bi ih samo primio u svoju kuću i rekao im: "Ovo je moja kuća, ali i vaša kuća također." Tada bi ljudi tamo dugo ostali, a kad bi odlazili zahvaljivali bi Abrahamu. On bi rekao: "Nemojte zahvaljivati meni, zahvalite B-gu." Tada bi ljudi pitali: "Tko je taj B-g o kojem govoriš? Moj bog nema takvih ljudi poput tebe." Tada bi Abraham rekao "Postoji samo jedan B-g ".

Abraham je uvijek imao posjetitelje. Ako se sjećate, B-g je učinio da jedan dan bude posebno vruć i nikoga nije bilo na ulici, kako bi se Abraham mogao malo odmoriti.

Zapravo, to je bio test, jedan dubinski test. Vidite, većina ljudi poželi učiniti dobro kada vidi siromašnog čovjeka, invalida koji jadikuje i koji je tužan. Kada vide siromašnog čovjeka osjećaju se krivima. "Bogat sam, a on je siromašan, to se ne čini pošteno. Bolje da mu dam nekoliko novčića." Ali ako siromašni čovjek nije tamo, kome je on potreban?

Abrahama na dobro ne potiče jedino situacija kada vidi siromašnog čovjeka. Abraham uvijek želi činiti dobro. On može sjediti sam, ili čak

imati B-žju objavu, najvišu objavu koja postoji, ali to ga ne čini zadovoljnim. "Moram učiniti nešto dobro". Zato on poziva svog slugu Eliezera i kaže: "Učini mi uslugu. Ovdje negdje mora biti siromašnih ljudi, stoga požuri pa ih dovedi." I Eliezer trči okolo po ulici i traži. Otrči natrag Abrahamu i kaže: "Moj sveti gospodaru, žao mi je što vam moram reći, ali na ulici nema nikoga."

Abraham kaže: "Više se ne mogu pouzdati ni u svog slugu Eliezera. Nekoga mora biti na ulici." Tada B-g vidi da Abraham stvarno želi činiti dobro. Ako uistinu želite činiti dobro, prilika će vam se uvijek pružiti. Tri mala neznabošca su došla. Siguran sam da znate priču: oni su zapravo bili anđeli, ali su izgledali kao neznabošci. Oni, zapravo, nisu bili poput nekih običnih pogana, već nalik onim poganima koji su štovali prašinu na svojim stopalima, najniža vrsta pogana koji obožavaju prašinu. Dakle, Abraham bi trebao sebi reći: "Sjedim ovdje i imam B-žju objavu, najsvetiji trenutak mog života,

a gle, dolaze tri odvratna poganina." Čak da je bio i dobar čovjek, mogao je reći, Eliezere, učini mi uslugu. Ja sam zauzet s B-gom, a svi znaju da nema nikoga tko je važniji od B-ga. Zapravo, na Nebu su me izabrali za "Najboljeg čovjeka godine". Ili je mogao zatražiti nekog drugog od svojih brojnih slugu da se pobrine za posjetitelje. Umjesto toga, Abraham ustaje i trči prema trojici neznatnih poganina, te ih moli da dođu u njegovu kuću. Talmud kaže da iz toga učimo da je dočekivati strance dublja spoznaja od razgovora s B-gom.

To je bio Abrahamov rigorozan test vrijednosti. Takav test za čovjeka glasi: Znaš li doista što ti je svrha na ovom svijetu? Znaš li doista što B-g želi od tebe?

I koliko god bili ovdje zbog toga da vam se B-g otkrije, najveća je stvar da napravite mjesta za nekoga, malo mjesta, čak samo na minutu. Kada ste mrtvi, mrtvi ste. To može biti tužno, ali nije bolno. Ali ako netko luta okolo i nema svojeg

Divrej Tora

mjesta na svijetu, to je najveća bol.

Kad pozdravljate nekoga morate za njega napraviti malo mjesta u svom srcu. Možda ljudska stopala stoje na tlu, ali njihovim srcima je potrebno drugo srce u kojem će imati svoje mjesto.

Kada sam apsolutno najbliži B-gu? B-g mi Sebe može u potpunosti otkriti, ali u kojoj mjeri sam ja B-g? Ja sam najviše B-g onda kada primim stranca.

Zašto? Što B-g radi? B-g stvara mjesta za svijet. Svako i najmanje biće ima mjesto. Napraviti mjesta je najveća stvar. Ako ugledam nekog dragog stranca, a on se osjeća tako bijedno, nema svog mjesta na svijetu, i ja mu kažem: "Dođi u moju kuću, napravit ću mjesta za tebe", to je dosizanje dubine svijeta. To je tako jednostavno, ne košta ništa, a mi to ne činimo.

Sveti Zohar pita kako to izgleda stvarno imati savez s B-gom. Puno ljudi ima savez s B-gom i oni su ushićeni B-gom. Oni su u potpunosti s B-gom, ali oni nisu ushićeni svi-

(nastavak s 29. stranice) Rabbi YY Jacobson

hopoštovanju za revoluciju koju je Abraham uveo u svijet, u kojoj ljudsko biće svojim uobičajenim svakodnevnim ponašanjem može izgraditi dom za B-ga. Abrahamova revolucija, inzistirao je anđeo, mora imati budućnost u obliku obitelji i, u konačnici, naroda, koji ima zadatak da poduči svijet kako združiti nebo i zemlju.

Anđeli nikad nisu zaboravili taj posjet. Abraham im je dao ne samo otrežnjujuću lekciju o tome kako izgleda pravi život, već i lekciju o to-

jetom. Oni više ne vide ljude, pogotovo ako su ljudi, prema njihovoj teoriji, pogani. Čovjek koji ima istinski savez s B-gom mora biti posve svjestan svakog neznatnog poganina na svijetu. Nakon što je B-g sklopio savez s Abrahamom, On je rekao: "Dobro, da vidimo znaš li kako stoje stvari. Ja ću ti se otkriti, i dok ti se Ja otkrivam, pojavit će se tri neznatna poganina. Da vidimo kako postupaš." Morate shvatiti, to mora da je bilo vrlo veliko otkrivenje, jer inače to ne bi bio test. Dolaze tri grozna poganina, i to mora da su biti najniži pogani na svijetu, kao kontrast. Abraham je rekao B-gu: "Oprosti. Jako Te volim, ali oni su sigurno gladni i žedni."

Zamislite da je Abraham rekao: "Sada sam zauzet." Znate li što bi se dogodilo? Ta tri anđela su bili anđeli koji su donosili poruku od B-ga da će Abraham imati sina Izaka i da će u konačnici od njega nastati izraelski narod koji će dovesti Mašijaha koji će donijeti izbavljenje svijetu. Da Abraham nije iskazao dobrodošlicu i primio trojicu stranaca,

on nikada ne bi imao Izaka i nikada ne bi bilo Mašijaha, a čitav bi svijet, najvjerojatnije, bio uništen na ovaj ili onaj način.

Rabbi Shlomo Carlebach: . Riječi nadahnuća

Baal Šem Tov kaže: Ako ste jednom u životu žednom čovjeku dali čašu vode, to je dovoljan razlog da sedamdeset godina plešete.

Jeste li napravili nešto dobro u svom životu? Jeste? Nevjerojatno! Jeste li ikada bili oduševljeni zbog te jedne dobre stvari koju ste učinili?

Jeste li kada kome napravili uslugu? Smatrate li da ste kada imali privilegiju da nekome učinite uslugu? Gevalt! Silna stvar.

Rabi Kloynimus Kalman kaže: Najveća stvar na svijetu je nekome učiniti uslugu!

Vrata Neba trebaju uvijek biti otvorena za naše molitve… ■

Što anđeli ne razumiju o svetosti

me što znači biti autentično duhovan.

Istinska duhovnost, poručivao je Abraham anđelima, ne leži u čovjekovom pokušaju da izbjegne zamkama svijeta, već u njegovoj predanosti da dovede svjetlo i ljepotu u tamu života. Samo ovdje ne na Plutonu možete stvoriti pravu atmosferu.

Iznad anđela

To objašnjava zagonetnu promjenu u jeziku teksta. Na početku pri-

povijesti koja detaljno opisuje posjetu anđela, čitamo: "vehine šloša anošim nicavim aluv", što znači da su anđeli stajali nad njim. Kasnije, dok Abraham poslužuje goste, čitamo: "vehu omed alehem", što znači da je Abraham stajao nad njima.

Kroz ovaj čin gostoprimstva Abraham se uzdigao daleko i iznad anđela; sada je stajao iznad njih. Kroz jednostavnu ljudsku dobrotu koja se prakticira na zemlji, ljudsko biće doseže daleko iznad najduhovnijih anđela.■

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Napravi mjesta

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Priča u VaJera se izravno nastavlja na prethodnu parašu, Leh-leha, u kojoj smo naučili da, kako bismo se povezali s energijom uspjeha i blaženstva, moramo prevladati sebe i svoje urođene negativne osobine.

Ova priča započinje riječima: "G-spod mu se pojavio (VaJera)... za dnevne žege, a on podiže oči i pogleda, i gle, tri čovjeka ... i on ih vidje i potrča prema njima ..."

Priča kaže da je Abraham sjedio na ulazu u šator, i kad su gosti stigli, on je izvršio propis o "hahnasat orhim" (gostoprimstvu). Međutim, Midraš nas uči da je Abraham, kojem je bilo 99 godina, samo tri dana ranije imao brit mila (obrezanje) i da je njegova bol u tom trenutku bila na vrhuncu; i kao da to nije bilo dovoljno, bio je to jako vruć dan. Unatoč tome, Midraš veli da je Abraham žalio što nije mogao imati goste, pošto nitko nije putovao zbog toga što je dan bio tako neobično vruć. B-g je primijetio njegovu tugu i poslao mu goste. Pismo nam tada kaže da, čim ih je Abraham ugledao, "on je potrčao prema njima", toliko je bio ponesen tom namjerom da je otrčao da zakolje tele za njih. Tele mu je pobjeglo, te ga je Abraham sustigao tek u špilji, i tako je Abraham otkrio "Me'rat HaMahpela" (pećinu za sahranu patrijaraha u Hebronu).

Abraham je razumio da kako bi uspio na ovom svijetu, čovjek mora izaći iz sebe, "Leh-leha" (izići) i djelo-

Strana 32

■ vati u skladu s "Ljubi druge kao sebe". Abraham postupa suprotno ljudskoj prirodi. Umjesto da se odmara, "on je trčao prema njima ... i pohitao ... .i na tele potrča Abraham", s velikim entuzijazmom. U trenutku kada se Abraham povezao s davanjem drugima on je otkrio dragocjenu špilju i dobio obavijest o rođenju svog sina, Jichaka. Tora nas ovdje uči poruku i daje formulu kako bismo imali uspješan život. Što više izađemo iz sebe i brinemo se za druge, to će bolji postati naši životi.

Kako to funkcionira

Važno načelo u Bibliji i spisima učenjaka kaže da je istinska svrha svake osobe da se veže uz Stvoritelja. Nameće se pitanje, kako je to moguće, kada je Stvoritelj opisan kao "vatra koja proždire"? Njegova je moć beskonačna i silna, a svi koji Mu se približe mogu biti spaljeni. Učenjaci odgovaraju, "Vežite se uz Njegove odlike", "budite suosjećajni kao što je On suosjećajan,..." Kabali-

sti objašnjavaju da je čovjek smrtan, da je sebičan i limitiran, i udaljen od svoga Stvoritelja koliko je istok udaljen od zapada, a ipak, nagrada je velika kada čovjek postupa dobronamjerno. Mi se ovako možemo po-

Kad svoju sebičnu prirodu promijenimo u prirodu davanja, onda se povezujemo s obiljem i beskrajnim dobrom

vezati s beskonačnom silom na način koji je siguran, jer slične stvari se privlače. Sve izobilje koje tražimosigurnost, zdravlje, sreća i ljubav –dolaze od Svjetlosti Stvoritelja. Kad svoju sebičnu prirodu promijenimo u prirodu davanja, onda se povezujemo s obiljem i beskrajnim dobrom. Vrijedi isprobati. ■

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti

Svjetlo je, sa svim svojim paradoksalnim kvalitetama, naša najbolja metafora za razumijevanje procesa stvaranja. Mi govorimo o "prosvjetljenju" koje će raspršiti tamu ne-znanja, o "zraci nade" koja prodire u tamu očaja, o "božan-skom svjetlu" koje će okupati dušu krepošću.

Razmišljajući o paradoksu svjetla – koje nedvojbeno postoji, premda izgleda kao da nema supstancu ili oblik –možemo se približiti drugom, još većem paradoksu: jedin-stvu našeg fizičkog svijeta sa "svijetom" božanskog. Mistična obilježja svjetla ilustriraju osnovnu istinu našeg fizičkog svijeta: pojedini oblik postojanja ne smijemo definirati samo u parametrima njegova bića, već kao sredstvo za osvjetljavanje više istine. Svjetlo postaje u isto vrijeme čisti izraz božan-skog i metafora koja nam, s pomoću razuma i drugih spo-sobnosti, omogućuje da iskusimo putove B-ga.

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Bogomoljac

Dođe jednom hasid rebu Menahemu Mendelu iz Kocka i potiho mu, da nitko ne bi čuo, šapne na uho svoju nevolju:

"Ljudi me iza leđa nazivaju bogomoljcem. Ne razumijem kakvu mi to slabost pripisuju? Zašto me nazivaju bogomoljcem, a ne jednostavno - hasidom?"

Rebe se nasmiješi, pa mu odgovori:

"To je zato što bogomoljac ono što je bitno pretvori u sporedno, a iz onoga što je sporedno napravi bitno." ■

Najuzvišeniji mir je onaj koji vlada između dvije suprotnosti.

Sjeti se toga kad sljedeći put sretneš nekoga u čijem društvu ti nije ugodno. Umjesto da izbjegavaš druženje, pokušaj pronaći s njim zajednički jezik.■

~ R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Alan Morinis

Program musara

Postizanje punine

Učitelji musara ne govore uvijek o svrsi musara u kontekstu svetosti. Ponekad kažu da je svrha prakticiranja musara da nam pomogne pokrenuti se u smjeru koji je u potpunosti pojmljiv na ovom stupnju stvarnosti: cilj je šlemut (šlemus), u doslovnom smislu riječi "potpunost". Šlemut dolazi od istog korijena kao i riječ šalom, koja se obično prevodi kao "mir". Međutim, ovoj definiciji manjka širina značenja potpunosti koja je upadljivo vidljiva u šlemutu, a neizravno u miru.

Mi sada nismo 'potpuni', ali bismo mogli biti. Ako usmjerimo svoje napore prema svakom unutarnjem elementu koji je nedovršen ili nije izbalansiran, mi činimo korak naprijed prema tome da sebe učinimo dovršenijima, ili šalem

Ponovo nalazimo kako Ramhal rasvjetljava ovu ideju, u jednom drugom spisu, Da’at Tevunot, gdje piše: "Onaj jedan kamen na kojem počiva čitava zgrada ideja je da B-g želi da svaka osoba dovrši sebe, tijelo i dušu..."

Mi smo stvoreni nedovršeni. To nije prokletstvo, već prije početna točka za naše živote, jer mi se na ovoj zemlji nalazimo zato da bismo dovršili djelo našeg stvaranja. Ramhal nastavlja:

B-g je svakako u stanju načiniti ljude (i sve stvoreno) potpuno dovršenima. Nadalje, bilo bi

mnogo dosljednije od Njega da je tako i učinio, jer pošto je B-g sam u svakom pogledu savršen, bilo bi primjereno da i Njegova djela jednako tako budu potpuno savršena.

No u svojoj velikoj mudrosti, on je odredio da je bolje da omogući ljudima da dovrše svoje vlastito stvaranje. Stoga je On 'zaustavio prije kraja' Svoje vlastito obilježje savršenstva, i Svojim veličanstvom i dobrotom suzdržao se od Svog veličanstva pri tom stvaranju, te učinio ta stvorenja nedovršenima. To je način na koji je On želio da budu načinjeni, u skladu s Njegovim uzvišenim planom.

Prema ovom gledištu, dakle, sve naše slabosti, nedostaci i mane nisu tek naše slabe točke – one imaju svoju svrhu. Popravljanje svake pojedine od njih korak je prema potpunosti. U engleskom jeziku i u samim je riječima očigledna povezanost između potpunosti i svetosti (wholeness i holiness). Potpunost –šlemut – nije toliko nagrada koliko je ispunjenje svrhe našega života. Rabin Yisrael Salanter, koji je toliko mnogo učinio kako bi ukazao na to kako funkcionira duša, govori o ovome u svojoj knjizi, Ohr Yisrael:

Midraš (Brešit Raba 11,6) uči: "Svemu što je stvoreno tijekom šest dana Stvaranja potrebno je usavršavanje – na primjer, zrno gorušice je potrebno zasladiti... I čovjeku je, također, potrebno poboljšanje.

Naš svijet je svijet preobrazbe.

Kada poboljšavamo i oplemenjujemo sebe, mi postupamo u skladu s B-žanskim planom –ispunjavamo svoju svrhu postojanja na ovome svijetu... Ljudska bića ne samo da su stvorena s tom svrhom, već im je dana i sposobnost da postignu taj najviši cilj."

Učitelji musara nikada ne kažu sasvim jasno što je to što čini potpunost. Ja smatram da je to idealno stanje postojanja u kojem se svako naše unutarnje obilježje nalazi u savršenoj ravnoteži. Majmonid piše o ševil ha'zahav – zlatnoj sredini – što je mjerilo koje bismo trebali primijeniti na svaku karakternu osobinu: kada je bilo koja od njih sklona nekoj krajnosti, bilo da je u pitanju njen višak ili manjak, to stvara problem. Samo onda kada je osobina u sredini, ona će djelovati skladno i na korist. A kada su sve naše osobine u tom stanju, tada sebe možemo nazvati potpunima.

Do koje god mjere naši životi pokazivali potpunost, ne bismo to trebali smatrati stalnim stanjem u kojem smo postigli konačnu i trajnu dovršenost. Život nije takav, i mi se samo možemo nadati da ćemo biti potpuni u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Ovo nam ne daje nikakvu sigurnost u to koliko ćemo biti potpuni u slijedećem trenutku ili sljedećoj situaciji.

Rabin Shlomo Wolbe, u svojoj knjizi Alei Shur, potpunost definira kao sposobnost odolijevanja kušnji koju život donese. Kušnju prebrodimo zbog svoje potpunosti, no ta

se ocjena odnosi samo na taj ispit kojem smo trenutno podvrgnuti. Već slijedećeg trenutka je drugi moment života, i vaša potpunost u cijelosti ovisi o tome kako reagirate na taj doživljaj.

Biti Mensch

Ciljevi musara o kojima smo do sada govorili – da budemo sveti i potpuni – mogu izgledati više primjereni za cadikim nego za mene i vas. Razumijevajući da možemo zapasti u takav način razmišljanja, učitelji musara su opisali ciljeve za tu duhovnu praksu na mnogo jednostavniji način:

Sada, kada je sve rečeno i učinjeno, svetost i potpunost i svaka druga uzvišena zamisao ovog duhovnog cilja svodi se na jednostavan naziv na jidišu: Vi biste trebali biti mensch, tj. "dolično ljudsko biće." Ova jedna riječ na jidišu prenosi svu puninu čestitosti, časti i poštovanja kojoj se netko može nadati u životu. Veliki hasidski učitelj, Kotzker Rebe (1787-1859), iznosi komentar na redak, "Budite mi sveti narod." Na hebrejskom riječ "narod" dolazi ispred riječi "svet." U

vezi toga Kotzker Rebe kaže: "U redu, budite sveti. Ali ne zaboravite – čovjek prvo treba biti mensch."

Rabin Yisrael Salanter artikulira ovaj ovozemaljski cilj musara govoreći o golemu, nadnaravnom biću iz Židovskog folklora:

Maharal iz Praga stvorio je golema, i bilo je to veliko čudo. No, koliko je čudesnije preobraziti tjelesno ljudsko biće u menscha.

Radionica – Praktični dio

U prethodnoj radionici načinili ste popis svojih osobina za koje ste prepoznali da na određen način nisu idealne. Uzmite taj popis i sada ga ponovo pročitajte.

Razmotrite kakav dojam u vam proizvodi ovaj pogled na to što jeste i kako se ponašate.

Većina od nas se osjeća vrlo loše zbog stvari u kojima smo na neki način podbacili. I vi? Sa stanovišta musara, međutim, moguće je, čak je i poželjno, da iznova shvatimo te "neuspjehe" ne kao obične mane, već kao vlastiti plan duhovnog obrazovanja. Popravljanje svojih oso-

bina način je na koji vi uzdižete svoju dušu i činite sebe potpunim, a to je neophodan dio onoga zbog čega se nalazite tu na zemlji. Umjesto da se zbog ovih vidova svog unutarnjeg života osjećate loše, vi biste zapravo mogli biti oduševljeni i motivirani time što ćete na to gledati kao na početnu točku za napredovanje.

Uzmite si svakoga dana 5 minuta da razmotrite svaku od osobina sa spiska i razloge zašto ste je tamo stavili. Dok to činite, imajte na umu da kada ne bi bilo tih djelića nedovršenosti, vi biste bili uskraćeni za mogućnost da napredujete prema dovršenosti. Pokušajte osjetiti da je svako mjesto na kojem 'niste savršeni' zapravo dar, jer vam daje jednu duhovnu stepenicu koja čeka da se na nju popnete. Na taj način, vi se zbližavate sa svojim duhovnim planom obrazovanja. Umjesto da se osjećate dovedeni u škripac zbog tih strašnih nedostataka, ili da ulažete svoju energiju u racionaliziranje i opravdavanje toga što jeste, vi sada pred sobom vidite ljestve, koje čekaju da se uz njih popnete, prečku po prečku.

Kako biste osigurali postojani napredak u ovom području, napraviti svakoga dana u određeno vrijeme 5-minutnu provjeru. Isključite telefon, odmaknite se od računala i zatvorite vrata svoje sobe. Vaša spretnost da stvorite trenutak za mir i razmišljanje biti će ključ vašeg uspjeha u ovom tečaju musara. Dakle, najbolje je da počnete upravo sada, tako što ćete odrediti vrijeme u danu i mjesto za to.■

(nastavak s 34. stranice) Alan Morinis Program musara

ANTISEMITSKI

čkoj: Noževima i palicama proganjali Židove dan prije godišnjice Kristalne noći

Jutarnjilist,10.11.2024.

Šokirani incidentom ostali su mnogi, između ostalog i brojni političari, a sam napad osudili su i iz protivničkogtabora

Nakon što su prije nekoliko dana navijači Maccabi Tel Aviva nastradali na gostovanju protiv Ajaxa, novi napadi na Židove šokirali su europsku nogometnu scenu.

Na udaru su se ovoga puta našli nogometaši njemačkog židovskog kluba Makkabi Berlin, koji su, ni krivi ni dužni, tijekom i nakon utakmice sa Sch-

warz-Weiß Neuköllnom, fizički proganjani zbog svoje vjerske pripadnosti.

“Naša djeca su više puta vrijeđana, pa čak i pljuvana – a da sudac nije intervenirao ili čak obratio pozornost”, napisao je Shlomo Afanasev, zaprepašteni otac jednog od igrača, i istaknuo da je njegov sin bio "potpuno uznemiren i šokiran" nakon utakmice.

Nadalje, otkrio je da su protivnici i navijači pljuvali igrače Makkabija, dok je mlađa momčad suparnika uzvikivala "Oslobodite Palestinu" i "J**eni Židovi". Cijela je stvar, prema pisanju tamošnjeg Tagesspiege-

la, uvelike eskalirala, a navodno je igrače Makkabija nekoliko arapskih dječaka proganjalo s palicama i noževima. Trener židovske momčadi brzo je intervenirao po tom pitanju i svoje igrače nakon susreta ekspresno poslao kući na sigurno.

Šokirani incidentom ostali su mnogi, između ostalog i brojni političari, a sam napad na igrače Makkabija osudili su i iz protivničkog tabora:

"Ako je jedan od naših igrača zaista uputio antisemitske izjave, jasno je da od danas više neće biti u klubu", pokušali su se opravdati iz SW Neuköllna.

A u moru antisemitskih ispada i napada na osobe židovske vjeroispovijesti podršku istima ovoga su vikenda pružili navijači St. Paulija. Pristalice hamburškog kluba, poznatog po svojim ljevičarskim i liberalnim stavovima, velikim su se transparentom prisjetili Kristalne noći, jednog od simbola Drugog svjetskog rata, kada je došlo do općeg progona Židova u Njemačkoj.

"Nema oprosta, nema zaborava", napisali su navijači novopečenog Bundesligaša na godišnjicu Kristalne noći..■

Izraelci pretučeni u Amsterdamu. Netanyahu: Šaljemo spasilačke avione

Index.hr,8.11.'24.

NAVIJAČI izraelskog nogometnog kluba Maccabi Tel Aviv "upali su sinoć u zasjedu i napadnuti su u Amsterdamu" dok su napuštali stadion nakon utakmice Europa lige protiv nizozemskog Ajaxa, priopćile su izraelske vlasti.

Pojavile su se i snimke koje prikazuju nasilje nad navijačima Maccabija. Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar rekao je da je 10 izraelskih državljana ozlijeđeno i savjetovao svim Izraelcima u Amsterdamu da ostanu u svojim hotelima.

Policajci pojačali prisutnost u centru grada uoči utakmice

Sa'ar je također zamolio svog nizozemskog kolegu Caspara Veldkampa da pomogne u premještanju Izraelaca iz njihovih hotela do zračne luke. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu kazao je kako se radi o ozbiljnom incidentu te naredio slanje dva aviona koja bi trebala evakuirati izraelske državljane.

Izraelski čelnik također je pozvao nizozemske vlasti da "odlučno i brzo djeluju protiv izgrednika te osiguraju mir". Izraelska vojska potvrdila je da će sudjelovati u evakuaciji.

"IDF (Izraelske obrambene snage) se priprema odmah rasporediti spasilačku misiju uz koordinaciju nizozemske vlade.

Misija će biti raspoređena korištenjem teretnih zrakoplova te će uključivati medicinske i spasilačke timove", priopćeno je.

Amsterdamska policija tvrdi da je pojačala svoju prisutnost u središtu grada u srijedu navečer, dan uoči utakmice, zbog mogućih tenzija u nekoliko područja.

Skinuta palestinska zastavaucentrugrada

Policajci su tako u srijedu navečer "spriječili sukob između skupine taksista i skupine posjetitelja koji su izašli iz susjednog kasina". Spomenuli su još jedan incident u kojem su nepoznati počinitelji skinuli palestinsku zastavu u središtu Amsterdama.

Associated Press piše da su se navijači Maccabija očito sukobili s propalestinskim prosvjednicima. Sukobi su izbili unatoč

zabrani propalestinskih prosvjeda, koju je uvela gradonačelnica Amsterdama Femke Halsema jer je strahovala da će doći do eskalacije.

Više od 50 uhićenih

Prema navodima policije, sukob je izbio na nekoliko lokacija u središtu nizozemske prijestolnice, no nije precizirano s koje je strane došlo do nasilja. Ukupno 57 osoba je uhićeno, priopćila je policija. Amsterdamska TV postaja AT5 izvijestila je da su prosvjednici bacali stolce na navijače Maccabija. Policijske snage su štitile Izraelce i otpratile ih do njihovih hotela.

Poslijepodne je izbio i sukob između izraelskih nogometnih navijača i policije u središtu grada. Prema navodima policije, desetak osoba uhićeno je zbog remećenja javnog reda i mira te posjedovanja nedopuštenih pirotehničkih sredstava.

I prije utakmice bilo je izoliranih sukoba u blizini stadiona na jugoistoku grada. Oko 200 prosvjednika pokušalo je doći do mjesta održavanja utakmice, prema policiji.

The Times of Israel tvrdi da su napadači na izraelske državljane nosili palestinske zastave i vikali "sloboda Palestini". Drugi izraelski mediji javljaju da su nekim izraelskim državljanima ukradene putovnice.

Nizozemski političar: PostalismoGazaEurope

"Navijači koji su išli gledati nogometnu utakmicu susreli su se s antisemitizmom i bili su napadnuti s nezamislivom okrutnošću samo zbog svog židovstva i izraelstva", napisao je izraelski ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir u objavi na Xu.

Dodaje da je napad "znak upozorenja svim europskim zemljama" na problem "radikalnog muslimanskog nasilja". "Oni koji zatvaraju oči pred islamskim terorizmom na Bliskom istoku susrest će se s njim kod kuće u Europi i na Zapadu. Danas su žrtve bili Izraelci, sutra bi mogli biti Europljani", naveo je.

Krajnje desni nizozemski političar Geert Wilders, čija je stranka član nizozemske vlade, poručio je da je njegova zemlja postala "Gaza Europe". "Pogrom na ulicama Amsterdama. Muslimani s palestinskim zastavama love Židove. Ja to NEĆU prihvatiti. NIKADA", istaknuo je. Najavio je da će nadležna tijela odgovarati za svoje propuste.■