1 minute read

Biseri hasidske mudrosti

Ovjek Je Va Niji Od Molitve

Reb Israel Salanter je posebno pazio da u svakoj prilici i prema svakome bude samilostan. Dogodilo se tako jednom da je došao u sinagogu na godišnjicu smrti svog oca, kako bi molio i rekao kadiš. Našao se tu još jedan čovjek, koji je isto tako došao da bi rekao kadiš, jer je na isti taj dan bila je godišnjica smrti njegove kćeri.

Advertisement

Prema židovskom zakonu, reb Israel je pri vođenju molitve imao prednost pred svima. Ipak, nije mogao ne vidjeti da je drugi čovjek toliko želio reći kadiš za svoju kćer i da je zbog toga bio vidno uznemiren. I zato je jednostavno prepustio vođenje molitve nesretnom ocu.

Po završetku molitve, ljudi su počeli komentirati: "Čudno je to da se reb Israel tako lako odriče molitve na godišnjicu smrti svog oca."

Duša izražava sam razlog našeg postojanja; ona je dio našeg bića koji direktno izražava našu povezanost s B-gom, našim Stvoriteljem. Premda je nedodirljiva i skrivena u tijelu, duša je samo tkanje onoga što mi jesmo. Dok tijelo obuhvaća materijalnu stranu naših života, duša obuhvaća duhovnu. Tijelo je prije svega usmjereno zadovoljenju fizičkih potreba. To ne znači da je tijelo samo po sebi loše. Nije, B-g ga je stvorio i ono je u početku neutralno, s velikim potencijalom za dobro. Ali duša je ta koja daje energiju tijelu, usmjerava ga da čini dobra djela i povezuje se s božanskim. Duša je po svojoj prirodi transcendentna, jer "Božji plamen je duša čovjeka."

Zbog toga postoji duboki razdor između opipljive prirode tijela i transcendentne prirode duše. Pogledajte pažljivo svijeću i vidjet ćete približan model svoje duše – plamen koji, upijajući zrak, stremi prema gore kao da se uspinje prema B-gu. U isto vrijeme, vosak je vuče prema zemlji. Slično tome, vaša duša neprestano seže prema gore, dok je tijelo vuče natrag, svojim upornim zahtjevima za tjelesnom okrepom i zadovoljenjem. Pred svakim od nas je dvojba, hoćemo li izabrati da budemo poput plamena koji se uzdiže prema gore, ili poput voska koji nas vuče prema dolje. ■

R. Menachem Mendel Schneerson

Čuvši komentare, on im odgovori: "Niste u pravu! Molitva je za mene izuzetno važna. Ali prednost u iskazivanju počasti mom dragom ocu nije veća od brige za čovjeka koji je u tako dubokoj boli. To što sam njemu prepustio vođenje današnje molitve bit će mom pokojnom ocu draže od stotine kadiša " ■

S

vako jutro kad otvorimo oči prvo molimo: Mode ani lefaneha... ( Ja zahvaljujem Tebi...) Bilo bi dobro stati i zapitati se: tko je taj "ja" i tko je taj "Tebi"? ■

R. Menahem Mendel iz Kocka

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

This article is from: