razmaka

Jaakov bježi iz svog doma pred osvetoljubivim bratom Ezavom, koji mu je za petama, i odlazi majčinoj obitelji u Haran. Nakon teškog, ali kratkog putovanja, Jaakov u oskudici stiže u dom svog ujaka Lavana. Započinje raditi za svog ujaka, i s vremenom se uklapa. Stječe naklonost svog ujaka, a i Lavanove ga kćeri također smatraju dosta privlačnim. Mora raditi sedam godina kako bi oženio svaku od kćeri i, mada on želi Rahel, Lavan ima druge planove te Jaakov na prevaru najprije ženi Leu.

Suprotno onome što bismo očekivali – i onome što bi, najvjerojatnije, Jaakov priželjkivao – Lea je blagoslovljena s mnogo djece: šest od dvanaest plemena potječu od nje: Reuven, Šimon, Levi, Jehuda, Jisahar i Zevulun.

Brak Jaakova i Lee, sklopljen prijevarom, iznimno je težak za Leu, i ona te teškoće izražava kroz imena svoje djece. Svog prvenca naziva Reuven, jer "Hašem je vidio moju nevolju". Drugom sinu daje ime Šimon, jer "Hašem je vidio da sam prezrena". Kada joj se rodi treći sin, ona kaže, "Sada će mi se moj muž prikloniti, jer sam mu rodila tri sina", te mu zato daje ime Levi –ime koje predstavlja odbačenost i izolaciju koju je osjećala u to vrijeme.

Nikada se ne bismo smjeli ljutiti na onoga tko nam iznosi svoju bol. Čak i kada se ne slažemo sa onima koji imaju drugačiji pogled, moramo saslušati njihovu bol.

Međutim, Leina iskustva blijede u usporedbi sa Rahelinom emotivnom patnjom u tom istom periodu. Tora kaže: "A Rahel je vidjela da Jaakovu ne rađa djecu i postala je ljubomorna na svoju sestru te je rekla Jaakovu, 'Daj mi djecu, ili ću umrijeti.'" (Berešit 30,1)

Agonija žene frustrirane njenom nemogućnošću da začne upotpunjena je ljubomorom prema njenoj sestri koja rađa veliku obitelj. Njene emocije dolaze do vrhuncu u trenu kada preklinje Jaakova da moli u njenu korist, jer ona više ne može izdržati to grozno stanje.

Nije nam teško zamisliti njeno emotivno stanje i suosjećati s riječima koje je upotrijebila kako bi opisala svoju situaciju. Iz te su nas priče rabini naučili da je čovjek koji je bez djece, sličan mrtvom čovjeku. Nažalost, Jaakov je teško prihvatio stvarnost Rahelinog očaja: "Tada se Jaakov razljutio na Rahel, rekavši, 'Jesam li ja na mjestu B-ga, koji ti je uskratio plod utrobe?'" (Berešit 30,2)

Naši mudraci imaju različita mišljenja o tome zašto je Jaakov to rekao – je li to bio pokušaj da joj kaže da bi svoje molbe trebala upućivati Hašemu, a ne njemu? Možda je njegov glavni argument bio to što ni pod kojim okolnostima ne bismo smjeli prijetiti samoubojstvom ako ne dobijemo od B-ga sve što želimo. Štogod bila njegova namjera, mudraci kritiziraju taj Jakovljev odgovor, jer kažu: "Sveti, da je blagoslovljen On, rekao je Jaakovu, 'Je li to način na koji se odgovara ženi u nevolji? Ne znaš li da će tvoji sinovi rođeni od Lee jednog dana kleknuti pred Josefom, rođenim od Rahel?'"

Jaakov je vrlo neosjećajan. Rahel je možda izabrala daleko od savršenog načina da izrazi svoju bol, ali kada vidimo svog supružnika u takvom stanju očaja, to nas potiče da se prema njemu odnosimo s ljubaznošću. Jaakovljeva kritika započinje sa "Jaakov se razljutio na Rahel."

Nikada se ne bismo smjeli ljutiti na onoga tko nam iznosi svoju bol. Nije važno jesu li Raheline tvrdnje točne – ona je izražavala svoju bol, i njen bi supružnik trebao to saslušati sa suosjećanjem. Čak i kada se ne slažemo sa onima koji imaju drugačiji pogled, moramo saslušati njihovu bol.

Obično se nasilje povezuje sa fizičkim povredama. Ova nas parša uči da i neprikladan verbalni odgovor koji drugoga vrijeđa, može biti jednako poguban. Je li to način na koji se odgovara ženi u nevolji? To je univerzalna poruka: uvijek moramo saslušati tuđu bol.

Volio bih vam obratiti pozornost na nešto vizualne prirode što naizgled nema mnogo veze sa sadržajem narativa parše, već je vezano uz njen izgled. U svakoj priči ili knjizi, paragrafi stvaraju sustav kojim se razdvajaju teme. Tako i Tora ima taj sustav, zvan 'paršiot'.

U Tori postoje dvije vrste razmaka: 'otvoreni' i 'zatvoreni'. "Zatvorena" parša (parša stuma) obilježena je razmacima koji su široki kao devet slova, dok "otvorena" parša (parša petuha) započinje u novom redu, odmah nakon prethodne parše. U prosjeku, svakih 30 stihova imamo indikaciju 'otvorene' ili 'zatvorene' parše. Međutim, u Humašu se ti razmaci označavaju hebrejskim slovima 'pe' (ptuha – otvorena) ili 'sameh' (stuma – zatvorena).

Pa ipak, unatoč svojoj dužini, parša Vajece ne sadrži ni oznake 'zatvorene', niti oznake 'otvorene' parše, što nas dovodi do pitanja: Ne bi li bilo prikladno zastati između različitih dijelova narativa? Nalazi li se u ovoj parši nešto posebno čime bismo mogli objasniti izostajanje tih razmaka? Izgleda da nas u parši Vajece, Davatelj Tore želi naučiti da ponekad nema potrebe niti načina da razumijemo priču u sredini. Nije vrijedno trošiti vrijeme pokušavajući razumjeti samo dio priče, budući da ćemo cijelu priču razumjeti tek kad dođemo do njenog kraja.

Parša Vajece je parša koja se bavi izgnanstvom židovskog naroda. Jaakov bježi pred svojim bratom koji ga želi ubiti. Njegove nevolje, međutim, ne završavaju izgnanstvom. Nakon što mu u početku laska, Lavan ga sada pokušava prevariti na sve moguće načine, a kasnije čak i lišiti njegove imovine te se sukobiti s njime.

Ma'asej avot siman l'banim – "Djela očeva znak su sinovima".

I zaista, u toj stranoj zemlji Jaakov je mogao započeti veličanstvenu obitelj, kakvu njegovi preci nisu mogli zaslužiti. Razumijemo li što je to Jaakov zaslužio, i čime je to zaslužio? Mnogi pokušavaju racionalizirati sudbinu Židova tokom povijesti njihova postojanja, ali najbolje čemu se možemo nadati jest djelomično objašnjenje.

Ova nam parša, bez razmaka, želi reći sljedeće: Ne pokušavaj razumjeti dok ne dođeš do kraja. Kako bismo naučili tajnu našeg postojanja kao naroda, moramo otvoriti knjigu i pročitati ju od početka do kraja. Samo tada ćemo razumjeti što nam je činiti i koje je značenje svakog poglavlja naše povijesti.

Da citiramo Tehilim 126,2: "Naša će usta tada biti puna smijeha, na usnama će nam biti pjesme hvale": tek kada stignemo do kraja, razumjet ćemo razlog za patnju koju smo trpjeli tokom cijelog našeg postojanja. Jaakov je pošao na svoje putovanje sa obećanjem – božanskim obećanjem da će se Jaakov vratiti u zemlju Izrael. To obećanje će biti izvršeno i, do tada, nema vremena za odmor.

Izgleda da nije potrebno dodatno objašnjenje o tome kako ovu lekciju primijeniti na stvarnost današnjice. Teškoće i opasnosti s kojima se suočavamo, mnoge od nas dovode do pitanja "zašto" ili "dokle"? Parša Vajece pokušava nas naučiti da ne smijemo stati ili tražiti predah između poglavlja kako bismo se "odmorili".

Neka bi bila Hašemova volja da s nama ispuni obećanje dano Jaakovu: "Ja sam s tobom, Ja ću te voditi kuda god pođeš, i Ja ću te vratiti u ovu zemlju; neću te ostaviti sve dok ne učinim ono što sam obećao." ■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald: