Zasluga 20-godišnjeg poštenog rada nadmašila je zasluge

U ovotjednoj paraši se nalazi poznati Jaakovljev san o ljestvama čije su noge na zemlji, a glava im je seže prema nebesima. Anđeli B-žji penju se i silaze ljestvama. Baal HaTurim donosi sljedeći zanimljiv, ali gotovo nedokučiv komentar: numerička vrijednost hebrejske riječi za ljestve (sulam) jednaka je numeričkoj vrijednosti hebrejske riječi za novac (mamon). Ova zajednička "gematrija" od 136 očito podučava nekakvoj simbolici između anđela koji se penju i silaze ljestvama i novca. Gdje je veza između toga?

Jedan od standardnih tumačenja ovog Baal HaTurima temelji se na činjenici da je jedan od najvećih životnih ispita kako postupamo s novcem. Jednom sam pročitao ogled mog dobrog prijatelja rabina Yaakova Lubana na ovu temu. Svi smo primijetili fenomen u životu da dok je netko u ješivi on teži za duhovnim stvarima, napredovanju u intelektualnim postignućima i stjecanju znanja u Tori. Međutim, puno puta kada ta ista osoba napusti zaštitu zidova ješive, njezini se prioriteti mijenjaju. Ona više nije zainteresirana za napredovanje i njezina duhovnost počinje kopniti.

Prvenstveni je razlog za to što kada osoba napusti ješivu i svakako, kada više ne bude samac kojeg uzdržavaju roditelji već je u braku i odgovorna je za svoja sredstva za život, njezin se pogled na život promijeni. Teret zarađivanja za život iskrivi čitavu perspektivu gledanja na život te osobe. Ona postane toliko obuzeta nastojanjem da zaradi parnasa za sebe i svoju obitelj da prioriteti koji su joj bili važni kao ješiva bohuru (imati dobru havrusu, imati 'dobar elul', itd) često budu potisnuti u stranu i više joj nisu važni.

Umjesto toga postaje važno, "moram staviti hranu na stol" i "moram platiti stan".

Breme zarađivanja za život jedan je od glavnih životnih ispita - ne samo u smislu zarađivanja onog što je potrebno za život, već i u smislu is- pita s kojima se osoba suočava u radnom svijetu - ostati iskren, postupati časno, ne tražiti najlakši način, ne pokušavati prevariti ljude, itd.

Dijalog između Jaakova i Lavana jedan od najpotresnijih dijaloga u čitavoj Tori. Lavan optuži Jaakova, a Jaakov Avinu nato reagira izlijevajući svoje srce pred svojim tastom.

Možda je to ono na što je Baal HaTurim mislio na ovom mjestu gdje Jaakov napušta udobnost i zaštitu svog roditeljskog doma, i ukrcava se za ostatak svog životnog putovanja u "stvarni svijet". On smatra da

'sulam' [ljestve] predstavljaju izazove 'mamona' (novca = zarađivanja za život). On vidi anđele B-žje kako se penju i silaze ljestvama. On vidi mogućnost da se uspne, kao i mogućnost da se spusti dok pokušava proći ljestvama = nastojeći zaraditi za život.

Jaakov Avinu prošao je na ispitu zarađivanja za život s najboljim ocjenama. Ne samo da nije tražio najlakši način, on je bio besprijekorno iskren. Bio je besprijekorno iskren sa svojim tastom koji je bio lopov. Jaakova to nije navelo da se izvlači pa kaže: "Varalicu moraš varati, vatra se vatrom gasi." To nije bio način na koji je on procjenjivao situacije.

Kada je Jaakov konačno napustio Lavanovu kuću, Lavan se dao u potjeru za njim i sustigao ga na gori Gilead. Lavanu se u snu pojavio Svemogući i rekao mu: "Pazi da ne razgovaraš s Jaakovom – niti dobro niti zlo" U stvari, B-g je upozorio Lavana: "Da nisi stavio prst na Jaakova Avinu." Medraš Tanhuma kaže jednu vrlo zanimljivu stvar u vezi ovog pasuka: Iz ovoga vidimo da je zasluga Jaakovljevog poštenog rada za Lavana donijela mu veću mjeru zaštite čak i od zasluge njegovih otaca (zehus Avos). Medraš to temelji na pasuku: "Da B-g moga oca, B-g Avrahama, i Strah Jichakov, nije bio na mojoj strani, sigurno bi me sada otpustio praznih ruku. B-g je vidio moju nevolju i trud mojih ruku pa te ukorio sinoć. "[Berešis 31,42]

Uvijek sam smatrao da je ovdje izneseni dijalog između Jaakova i Lavana jedan od najpotresnijih dijaloga u čitavoj Tori. Lavan dođe k Jaakovu i kaže mu: "Što to radiš? Uzeo si mi kćeri! Prevario si me!

Kakvo je to postupanje?" Jaakov Avinu tada izlijeva svoje srce pred svojim tastom. On ide kroz cijelu litaniju pritužbi na Lavana. "Ja te nisam prevario. Ti si varao mene! Podnosio sam hladnoću. Podnosio sam vrućinu! Dvadeset dugih godina vjerno sam se brinuo za tvoju stoku! Jedva da sam noću imao vremena za spavanje. Stalno si mi mijenjao uvjete moje službe na svoju korist! Da nije bilo B-ga Avrahamovog i Straha Jichakovog (dakle - mojih zehus Avos) koji su bili uz mene, ja bih ostao bez prebijene pare. Iz tvoje bih kuće izašao kao prosjak. Nadalje, B-g je vidio moj trud i rad mojih ruku, i On te ukorio sinoć."

Medraš ovaj pasuk tumači na ovaj način: Zehus Avos (zasluga praotaca) pomogla mu je samo u tome što mu je pružila ono što je bilo potrebno da pobjegne od Lavana, a da ne ostane bez ičega. Međutim, to što ga Lavan nije smio dotaknuti, to što je netaknut pobjegao, kao imućan čovjek s velikom obitelji - to je bila nagrada za to što je bio vjeran u svom radu. Zbog toga što je Vječni vidio njegovu iskrenost i predanost njegovom poslu, On se ukazao Lavanu i zabranio mu da na bilo koji način naškodi Jaakovu.

Medraš kaže da iz toga vidimo da osoba ne bi trebala biti neaktivna na svom poslu. Ona ne bi trebala reći: "Mogu ja to polako i ne moram uložiti 100% svog truda za svog poslodavca." Osoba mora uložiti cjelokupni i iskren napor u svim svojim nastojanjima kako bi joj Vječni mogao poslati svoj blagoslov.

Rambam piše u zadnjem zakonu Hilhos sehirus [13,7]: Kao što poslodavac ima postupati prema siromašnom (radniku) pošteno, tako se i siromašnog (radnika) upozorava da ne "krade" rad od poslodavca i otkida malo vremena ovdje i malo vremena ondje, provodeći na taj način čitav dan obmanjujući ga. Umjesto toga, on mora vrlo ozbiljno paziti na sebe za vrijeme dok radi, jer (rabini) su konkretno rekli da on ne bi trebao izgovoriti četvrti blagoslov (Birkat hamazona jer će tim "rasipati" vrijeme koje je dužan raditi za svog poslodavca). Isto tako, on mora svim silama raditi kao što je rekao cadik Jaakov: "Jer sam svom svojom snagom radio za vašeg oca". Zato je on uzeo nagradu za to, čak i na ovom svijetu, kao što je pisano: "I čovjek je napredovao vrlo vrlo jako."

Zanimljivo je napomenuti da Rambam ovdje Jaakova naziva Jaakov hacadik (izrazom koji je obično rezerviran za Josefa), a ne samo Jaakov Avinu. Zašto ga on naziva Jaakov hacadik? Zato što je bio pošten radnik. On je primjer poštenog zaposlenika.

Dudaim, obrazovanje djece i Transjordanija - kakva je veza među njima?

Pasuk kaže: "I Reuven ode u danima žetve pšenice i sakupi dudaim [mandragore] za svoju majku ..." [Berešis 30, 14]: Medraš citira pasuk u Mišlej, koji kaže: "Uči mladića prema njegovoj naravi, pa čak i kad ostari, neće odstupiti od toga." [Mišlej 22,6]. Ovaj zagonetni medraš potom dodaje da kada su stotinama godina kasnije potomci Reuvena došli u Erec Jisrael, njima je u posjed bio dan Aver HaJarden [Transjordanija].

Koja je veza između tih triju različitih stvari (dudaim, odgoja djeteta u skladu s njegovom prirodom, i nasljedstvo Aver HaJardena od strane Bnej Reuven)? Kakve veze oni imaju jedni s drugima? U komentarima na Medraš objašnjeno je "I iziđe Reuven u danima žetve pšeničnih usje- va ..." Zašto je on izišao tada? Reuven je izišao tada zato jer je to bilo vrijeme kada je urod bio hefker [bez vlasnika]. Reuven je pazio da ne bi došlo do krađe dok je sakupljao dudaim

Gdje se Reuven naučio ovom poštenju? Reuven je naučio tu ostavštinu poštenja i pažnje u svom poštivanju zakona u vezi novca od svog oca, Jaakova, koji je tijekom svog života bio primjer vrline istinoljubivosti (titen EMES l'Jaakov).

"Uči mladića u skladu s njegovom naravi": Reuven je predao ovu pouku o iskrenosti i istinoljubivosti svojoj djeci, a onda su to njegova djeca predala svojoj djeci, i tako se to nastavljalo s koljena na koljeno. Kao rezultat toga, stotinama godina kasnije, kada je bilo vrijeme da se uđe u zemlju Izraela, što se dogodilo? Pasuk kaže: "I bješe velik broj stoke koja je pripadale djeci Reuvenovoj..." [Bamidbar 32,1] Velika stada ovaca i goveda naginju tome da pasu na tuđoj zemlji. Reuvenovu djecu brinulo je što će, ako budu živjeli u gušće naseljenom području zapadno od rijeke Jordan, možda na sebi nositi krivicu za dopuštanje stoci da pase i nanosi štetu tuđoj zemlji. To bi bilo kršenje brige za poštenje i vjernost u novčanom poslovanju što su dobili u naslijeđe. Oni su izrazili želju da se nasele u Aver HaJarden, gdje je bilo manje ljudi, i manje brige da bi moglo doći do krađe zbog množine njihovih goveda.

Jedini način da se našu djecu obrazuje za poštenje je da sami budemo pošteni i pažljivi u svojim vlastitim poslovima i drugom poslovanju s novcem. To je veza između Reuvena koji odlazi tijekom žetve sakupiti dudaim i Reuvena koji traži da se nasele u Aver HaJarden ■