Unutarnja pjesma duše

Pjesma na moru

Talmud opisuje Širat haJam, pjesmu hvale koju su Izraelci pjevali nakon čudesnog prelaska preko Crvenog mora, kao pjesmu male djece i nejačadi:

"Kada su Izraelci prešli preko mora, poželjeli su zapjevati. Kako su pjevali? Malo dijete sjedilo je u majčinu krilu, a nejače je bilo na grudima svoje majke. Kada su svjedočili Šehini (B-žjoj prisutnosti), mala djeca podigla su svoje glave, a nejačad je prestala sisati, te su zapjevali, 'Ovo je moj B-g i ja ću Ga veličati'" (Šemot 15,2) (Sota 30b)

Zašto mudraci Širat haJam opisuju kao pjesmu koja je spontano potekla iz usta male djece?

Znanje i čast

Kri'at Jam Suf, razdvajanje Crvenog mora, bilo je kulminacija izlaska iz Egipta. Međutim, pažljiva analiza teksta, daje nam do znanja da su izlazak i razdvajanje mora imali različite svrhe. Namjena Deset pošasti i Izlaska bila je u tome da bi "Egipat znao da sam Ja B-g" (Šemot 7,5). Cilj je bio poznavanje B-ga. Kroz ta čuda, svijet je trebao naučiti da postoji B-g i da On upravlja svemirom.

No, kada su Izraelci prešli preko Crvenog mora, B-g je objavio, "Proslavit ću se nad faraonom i njegovom vojskom" (Šemot 14,17). Čudo razdvajanja mora imalo je viši cilj: ne samo jedi'at Hašem, poznavanje B-ga, već i kevod Hašem – čašćenje B-ga.

Iz grla

Obvezu da častimo B-ga učimo iz Izreka: "Časti B-ga svojim bogatstvom" (3,9). Midraš Tanhuma objašnjava da, uz čašćenje B-ga materijalnim bogatstvom, čovjek može častiti B-ga i drugim talentima i darovima, uključujući pjesmu. Primjerice, pojedinac koji je blagoslovljen melodičnim glasom, trebao bi voditi zajedničke molitve. Raši objašnjava da se riječ 'me-honeha' (iz svog bogatstva), može čitati i kao 'me-groneha' – iz svog grla.

To nas vodi do dubljeg razumijevanja toga što znači častiti B-ga. Poznavanje B-ga je predmet našeg intelekta, no kavod dolazi iz dublje razine našeg postojanja. Poput grla, on je povezan s našim osnovnim životnim silama – "Onaj čiji je vrat uklonjen, ne može živjeti" (Midraš Šir HaŠirim 4,6).

Iz tog razloga, midraš opisuje širat haJam kao pjesmu koja je potekla iz usta nejačadi. Pjesma na Crvenom moru bila je prirodni izraz unutarnjeg osjećaja B-žje slave koji su imali Izraelci. Potekla je iz njihove čežnje za B-gom, čak i prije no što su imali ispravno poznavanje B-ga, dok su bili poput male djece.

Iza postavljenih granica

Talmud uči da onaj koji recitira molitvu Šema mora spomenuti i Izlazak i razdvajanje mora (Jer. Talmud Berahot 1,6). Komentari objašnjavaju da spominjemo oba događaja jer je izbavljenje iz Egipta započelo pošastima, a završilo je čudesnim razdvajanjem mora. Pa ipak, mudraci nas uče iznenađujućem pravilu: onaj tko zaboravi spomenuti Izlazak mora cijeli Šema ponoviti ispočetka, dok onaj tko zaboravi spomenuti razdvajanje mora, ne mora ponavljati cijelu Šema. (Šemot Raba 23). Ako je razdvajanje mora bilo vrhunac Izlaska, zašto nije obvezan dio molitve?

Možda ćemo bolje razumjeti razliku između poznavanja i čašćenja B-ga ako to usporedimo sa vršenjem micve i hidur-om micve, razradom i uljepšavanjem micve. Svaka micva ima svoje parametre i minimum očekivanja koji postavlja kako bi bila izvršena. Hidur micva ide dalje od tih osnovnih zahtjeva. Ona je odraz unutarnjeg estetskog aspekta i izražavanja nesputanog kevod Hašema. Mudraci izvode koncept hidur micve iz poetske pjesme sa Crvenog mora, "To je moj B-g i ja ću Ga veličati (ili: uljepšati)" (Šemot 15,2).

To nam pomaže da shvatimo zašto onaj koji zaboravi spomenuti razdvajanje mora ne mora ponavljati cijelu molitvu. Čašćenje B-ga, za razliku od znanja i mudrosti, nije određeno nekim striktnim okvirom. Upravo zbog svoje uzvišenosti, kevod Hašem ne može biti ograničen. On odražava dublji i prirodniji aspekt našeg bića – poticaj unutarnje pjesme duše.

Test Mare

Čak i prije no što je Tora dana na Sinaju, židovski je narod primio nekoliko micvi kod Mare:

"Stigli su do Mare… tamo ih je B-g naučio propisima i zakonima i tamo ih je iskušao." (Šemot 16,23-25)

Prema tradiciji, jedna od micvi kojoj je B-g poučio svoj narod kod Mare bilo je držanje šabata (Sanhedrin 56b). Čini se da je Mara bila neka vrsta uvoda u primanje Tore na Sinaju. Na koji način ih je micva šabata pripremila na sinajsku objavu? I u čemu je bio test kojim je B-g kod Mare testirao židovski narod?

Preduvjet za Toru

Područje se zvalo Mara jer su vode tamo bile gorke (mar). "Kada je Moše zavapio B-gu, On mu je pokazao jedno drvo. Moše ga je bacio u vodu i voda je postala slatka" (Šemot 15,25).

Kad je čovjek bolestan, ono što je slatko čini mu se gorko. Vode Mare činile su se gorkima, no zapravo su bile slatke. Te su vode metafora za Toru. Zakoni Tore slatki su onima koji imaju čistu dušu i profinjen karakter, no gorki su onima koji su opterećeni lošim karakternim crtama (Majmonides, Hilhot De'ot 2,1). Mara je bila podloga za Sinaj jer je osnažila pozitivne crte dobrote i suosjećanja koje su urođene židovskom narodu (Jevamot 79a). Ljudi su tada postali spremni da prime Toru, jer im je njihov moralni razvoj omogućio da cijene slatkoću zakona Tore.

Kako je micva šabata to postigla?

Iako šabat služi kao sjećanje na stvaranje svemira, on nije dan cijelom čovječanstvu. Šabat je poseban dar za židovski narod (Sanhedrin 58b). Zašto je tome tako?

Prirodna dobrota

Za dobrobit i harmoniju društva, ljudi moraju biti zaokupljeni poslom. Poslovni odnosi motiviraju ljude da budu ljubazni i prijazni jedni sa drugima. Čak i ako ne vole jedni druge, u njihovom je interesu da budu dobri jedni prema drugima. Međutim, ako ne rade, taj motiv više ne postoji. Ljudska priroda instinktivno gleda na samozaštitu i preživljavanje, bez poticaja da steknu dobar ugled kod drugih, ljudi će se prirodno povući u svoje sebi- čne tendencije.

To je bio test Mare. Židovskom narodu dan je šabat kao dan odmora. Hoće li unutar sebe pronaći urođenu kvalitetu suosjećanja? Hoće li ostati dobri jedni prema drugima, unatoč nedostatku osobnog profita koji bi mogli zbog te dobrote primiti na dan odmora?

To također objašnjava posebnu povezanost mane i šabata. Mana nije padala na šabat kako bi ih "testirao da vidim hoće li držati Moj zakon" (Šemot 16,4). Sa hranom koja im je već bila proviđena, Izraelci nisu trebali zarađivati za život. Test mane, baš kao i test šabata, bio je hoće li ostati dobri prema svojim susjedima bez osobne koristi u tome. Ako su Izraelci u pustinji ostali prijateljski raspoloženi jedni prema drugima, to pokazuje da njihova dobrota nije bila odraz osobnih interesa, već dio unutarnje suosjećajne i velikodušne prirode. To su bile karakterne crte koje su bile potrebne židovskom narodu kako bi primio Toru.

Sedam micvi Noinim sinovima, koje obvezuju cijelo čovječanstvo, ne zahtijevaju takvu profinjenost ljudske prirode. One zahtijevaju samo izbjegavanje zla. Tora, s druge strane, traži od židovskog naroda da bude svet. Etički ideali Izraela ne mogu biti utemeljeni samo na osobnom interesu i koristi, već na ljubavi prema "onome što je ispravno i dobro u B-žjim očima" (Devarim 12,28). Stoga je bilo potrebno poduprijeti temelje za njihovu unutarnju dobrotu. Na taj su način micve dane u Mari pripremile put objavi Tore na Sinaju.

Prevela Anja Grabar