Nesuglasice

"I Korah uze ..." (Brojevi 16,1)

Jesu li nesuglasice pozitivna ili negativna pojava? Budući da je ideal mira toliko bitan za Židovski ideal - u tolikoj mjeri da se čak međusobno pozdravljamo i opraštamo hebrejskom riječju šalom, mir - očekivao bih da će naši povijesni izvori iznijeti sveopću osudu nesuglasica. Ali očito, postoji način na koji se može raspravljati i način na koji se ne može raspravljati. Mišna u Avot (Rečenice otaca 5,20) razlikuje dvije vrste rasprava: "Raspra ….koja se vodi u Ime B-žje, poput one Hilela i Šamaja, na kraju će opstati; raspra koja nije u Ime B-žje, poput svađe Koraha i njegovih skupina, neće opstati."

Pored problematičnog pitanja pozitivnog opisa "raspre ...u Ime B-žje", teško je razumjeti zašto Mišna o jednoj vrsti rasprava govori kao o raspravi Hilela i Šamaja, dvojice protivnika, a o drugoj kao raspravi Koraha i njegovih skupina, a ne, kako bismo očekivali, raspravi Koraha i Mojsija.

Vjerujem da se odgovor na naša pitanja nalazi u dvije legitimne definicije hebrejske riječi za raspravu, mahloket: Da li ona znači podijeliti (lehalek) ili razlučiti (la’asot hiluk), razdvojiti ili razlikovati? Prva ukazuje na nepremostivi jaz, veliki procjep koji razdvaja, poništava viđenje drugoga, dok druga ukazuje na analizu svake strane kako bi se postiglo bolje razumijevanje svakog gledišta, a možda čak i kako bi se na kraju postigla sinteza, spajanje misli ili diskurs, razgovor, rješenje za oba stajališta!

I ovi i oni [obje škole] su riječi živoga B-ga. Ako je tako, zašto je onda zakon određen u skladu sa Hilelovom školom? Zbog toga što su oni ugodni i prihvaćaju, uvijek podučavaju svoje gledište zajedno s gledištem škole Šamajeve, te čak gledište Šamajeve škole navode prije nego što navedu svoje vlastito gledište. (Eruvin 13b) je napao: "Ti li si poput Lakiševa sina? Nimalo! Prije, kad god bih iznio mišljenje, Lakišev sin bi mi postavio dvadeset i četiri pitanja i ja bih mu odgovorio s dvadeset i četiri odgovora; na takav je način pravna rasprava bila proširena i poboljšana. A ti mi daješ samo dokaze koji podržavaju moje mišljenje. Misliš li da ne znam da su moja mišljenja utemeljena?" R. Johanan je besciljno hodao, trgao svoju odjeću i plakao bez prestanka. Jaukao je: "Gdje si, sine Lakišev, gdje si sine Lakišev", sve dok nije izgubio razum. Ostali mudraci su zatražili b-žansku milost, i R. Johanan je umro. (Bava Mecia 84a)

Prema ovom stajalištu, "ovi i oni [oprečna mišljenja] su riječi živoga B-ga", Svemogući je u početku i namjerno ostavio mnoga pitanja usmene predaje otvorenima kako bi omogućio različita mišljenja, od kojih svako može biti ispravno kada se promatra iz b-žanske perspektive. Zapravo, Mišna u Edujot uči da je razlog zašto je naša Usmena tradicija zabilježila manjinska kao i većinska mišljenje taj što kasniji Sanhedrin (Židovski vrhovni sud) može poništiti odluku ranijeg Sanhedrina, makar nije veći od ranijeg po mudrosti ili brojnosti, sve dok postoji zabilježen stav manjine na koji se kasniji Sanhedrin može pozvati za svoje poništenje ranije odluke; a većina se halahičkih odluka oslanja na odluku manjine u slučajevima stresnih uvjeta i izvanrednih situacija (Mišna Edujot 1,5; Maimonides i Ra'avad ad loc.). U svijetu halahe, drugačija stajališta manjina nikada se ne poništavaju; ta su mišljenja također dio religijsko-pravne slike i mogu postati normativnim zakonom za većinu u nekom drugom vremenskom razdoblju ili u slučaju drugačijih i teških pojedinačnih situacija u istom tom razdoblju.

Talmud isto tako snažno i odlučno potvrđuje važnost suprotnih stavova kako bi se preispitalo i pomoglo razjasniti alternativno mišljenje. R. Johanan i Reš Lakiš bili su šogori i partneri u učenju koji su raspravljali o svojim oprečnim mišljenjima u gotovo svakoj grani talmudskog zakona. Kad je Reš Lakiš umro, R. Johanan je bio jako pogođen i nesretan. R. Elazar b. Pedat, veliki učenjak, pokušao je utješiti R. Johanana time da mu bude zamjena za Reš Lakiša kao njegov partner u učenju.

Ovo poštovanje prema propitivanju alternativnih mišljenja - toliko elementarno talamudskom umu –svoj korijen ima u drugoj Mišni (Sanhedrin 37a), koja B-žju veličinu vidi u razlikama među pojedincima i pluralizmu ideja. "Za razliku od onoga koji kuje kovanice iz jednog kalupa, i svaki je novčić posve jednak, Sveti je, neka bi bio blagoslovljen, oblikovao svako ljudsko biće nalik Adamu, a opet nijedno ljudsko biće nije potpuno jednako svom bližnjem!… I baš kao što izgled ljudskih bića nije jednak, tako ni ideje ljudskih bića nisu iste." Upravo u jedinstvenosti svih vidimo veličinu Stvoritelja.

Ova velika istina bila je jedno od učenja Rabbi Avrahama Yitzchaka HaKohena Kooka, koji je tvrdio da je zapravo mnoštvo ideja ključ za razumijevanje B-žje istine:

"Učenjaci umnažaju mir u svijetu." Višestrukost mira znači da se sve strane i sva gledišta moraju uzeti u obzir; tada će se razjasniti kako svako od njih ima svoje mjesto, svako u skladu sa svojom vrijednošću, svojim mjestom i svojim specifičnim problemom…. Jedino sakupljanjem svih dijelova i svih pojedinosti, svih onih ideala koji se čine različitima i svih različitih stručnih mišljenja, jedino će se time otkriti svjetlo istine i pravde, i mudrost G-spoda i Njegova ljubav i svjetlo istinske Tore. (Ein Ayah, na kraju Beraknot)

Takvim poimanjem, Rašijev početni komentar riječi kojima započinje ovaj dio Tore, "I Korah uze", postaje nedvojbeno jasan. "On je otišao na drugu stranu da bi izašao iz sredine zajednice." Budući da je Korah načinio veliku podjelu između sebe i Mojsija, Mišna u Avot definira njegovu raspravu kao onu Koraha i njegovih skupina; njega je zanimalo poništavanje, umjesto pokušaja razumijevanja Mojsijeve strane. S druge strane, kada Talmud opisuje rasprave između Hilela i Šamaja, on smatra da: ■

Na svako mišljenje koje bi R. Johanan iznio, R. Elazar bi ga potvrdio tanaitskim izvorom. R. Johanan ga

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald