radi

Josefova braća počela su shvaćati (posljedice) očeve smrti. "Što ako Josef još uvijek gaji srdžbu protiv nas?", rekli su. "Vjerojatno će nam vratiti sve zlo koje smo mu učinili."

Naložili su glasnicima da kažu Josefu: "Prije nego što je umro, tvoj otac nam je dao zadnje upute. Rekao je: 'Ovo je ono što morate reći Josefu: Oprosti zlodjelo i grijeh koje su tvoja braća počinila kad su ti učinila zlo.' Sada oprosti zlurado djelo koje smo učinili [mi] sluge B-ga oca tvojeg." (Berešit 50,15-17)

Prema Gemari iz ovih stihova proizlazi da bi se zbog mira moglo odstupiti od činjeničnog integriteta, jer Jakov nikada nije sumnjao u Josefa i nije im dao takvu zapovijed. Gornji stih nas uči da bi se takav navod mogao izreći čak i ako se nije dogodilo još ništa što bi izravno prijetilo miru. Iako su braća prodala Josefa u ropstvo, to se dogodilo prije mnogo godina, a tijekom mnogih godina koje su prošle od ponovnog ujedinjenja Josef nije pokazivao nikakav znak da će im nauditi. Pa ipak, budući da su se braća bojala da se Josef možda obuzdavao zbog Jakova, sada kada je njihov otac umro, bilo im je dopušteno da kažu što god smatraju potrebnim za očuvanje mira.

Opći način na koji se primjenjuje ovo pravilo jest da žena može izreći laskavu pohvalu ljepoti mladenke, čak i ako je nitko nije tražio za mišljenje. Moglo bi se smatrati da je bolje samo šutjeti ako netko ne uviđa ljepotu mladenke, no mudraci smatraju da bi šutnja u takvom slučaju uskratila dio radosti paru na njihovoj svadbi. Međutim, naši mudraci su utvrdili da je u takvom slučaju potrebno reći samo "nevjesta je šarmantna i lijepa", jer u tome ima elemenata istine. Svaka mladenka je lijepa u očima supruga, jer kada ne bi tako bilo on je ne bi oženio.

Pogledamo li iz drugog kuta, ne može biti štetnih posljedica ako joj se kaže da je lijepa, a osim toga, to je prihvaćen oblik izražavanja. Zbog toga nevjestu treba pohvaliti zbog njezine ljepote i šarma, čak i ako je netko osobno ne smatra lijepom.

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Korah govori o svakodnevnim izazovima s kojima se suočavamo kada doživimo emocionalne reakcije koje nas čine slijepima i tjeraju nas da se ponašamo na način koji će proturječiti našim stvarnim interesima.

Veći dio ove paraše bavi se pokušajem Koraha (jednog od najvažnijih učenjaka među Izraelcima) i njegovih sljedbenika da ospore vodstvo Mošea i Arona.

Paraša počinje riječima "Vajikah Korah" (Korah je uzeo), ali se ne spominje što je uzeo, gdje je uzeo i zbog koje potrebe. Komentatori kažu da je uzeo loš savjet od nekoga, to je zato da nas nauči da bez obzira koliko velik, pametan i mudar čovjek može biti, svatko ima slabu točkuego.

Zohar objašnjava da Veliki svećenik Aron predstavlja Merkava (kola) sefire Hesed, koja je moć Desne Kolone, moć ljubavi, dobrote, suosjećanja i dijeljenja dobrote. Korah, koji je bio Levit, predstavlja sefiru Gevura koja je moć Lijeve Kolone - želje za primanjem. Svatko od nas ima ove strane, i ono što je Korah zapravo htio je da stavi moć Lijeve kolone ispred Desne kolone. On bi mogao biti u pravu, jer je svrha stvaranja bila da s nama podijeli beskrajno zadovoljstvo i ispunjenje; zato bi moglo izgledati da je Lijeva Kolona, koja je odgovorna za našu želju za primanjem, puno važnija. Međutim, u trenutku kada pomislimo o primanju samo za sebe mi smo u stanju razdvojenosti od Stvoritelja i snage života - dijeljenja i ljubavi. To je vrlo paradoksalno, a rješenje je razviti želju za primanjem u svrhu djeljenja - "Volite svog bližnjeg kao što volite sebe".

Midraš objašnjava da moramo koristiti Desnu Kolonu (ljubavi i dijeljenja) kako bi vladali nad Lijevom Kolonom (željom samo za sebe) - to bi stvorilo frekvenciju koja će nas povezati s obiljem, srećom i blaženstvom – Centralnom Kolonom. To je fina ravnoteža na kojoj smo stalno, između toga da smo Aron - Hesed i Korah - Gevura. U svima nama postoji mješavina svjetla i tame, dobra i zla, dijeljenja i sebičnosti, Kohen i Levi. Moramo shvatiti da u svrhu

Chanoch Ben Yaakov, Yeshshem

Svatko tko vas živcira uči vas strpljenju uspjeha u životu moramo odustati od našeg pokušaja da dokažemo koja je od navedenih suprotnosti u nama ispravna, a koja pogrešna. Ta unutarnja borba između Arona i Koraha se događa u svakome od nas i to je naša veza sa Stvoriteljem.

Svatko vas napusti, uči vas da počnete stajati na svojim nogama.

Sve što vas razljuti, uči vas praštanju i suosjećanju.

Sve što ima moć nad vama uči vas kako da povratite tu moć.

Sve što mrzite uči vas bezuvjetnoj ljubavi.

Sve čega se bojite uči vas hrabrosti da prevladate svoje strahove.

Sve što ne možete kontrolirati, uči vas da prepustite.

A kao kazna već je rečeno da "onoga koji bježe od veličine i poštovanja, oni će ga slijediti", i kada ćemo shvatiti suštinu dijeljenja i zajedništva kao uzvišen princip (bezuvjetnu ljubav) onda je samo nebo granica, kako je rečeno u Talmudu: "Onome koji moli za svog prijatelja prvom će se odgovoriti". Znači, naše pitanje nije što je pravo ili krivo, nećemo stalno tražiti pravdu, i kako Zohar podučava: "za osobu koja je u svađi nema egzistencije".

Paraša Korah završava pitanjem o desetini - doprinosa desetine od onoga što smo zaradili. Očito, zašto bismo željeli dati ono što je naše i za što smo naporno radili? Ali, u svrhu ispunjenja svoje sudbine i povezivanja sa Svjetlosti stvaranja i obiljem naše Desno mora gospodariti nad Lijevim – brinuti se o našem bližnjem prije nego li pomislimo na sebe.

Prevela Tamar Buchwald