Živjeti život

"Ne živi čovjek samo od kruha, već ljudsko biće živi od onoga što dolazi iz usta G-spodnjih." (Ponovljeni zakon 8,3)

Kako Biblija gleda na "život", onaj vremenski raspon koje svaki pojedinac očajnički želi sačuvati i produljiti, ali koji se rijetko kada pravilno koristi? Tužna je istina da nitko nije sasvim siguran kako je najbolje iskoristiti ono vrijeme koje mu/joj je dano ili kojoj svrsi da ga posveti. Kako je najbolje "utrošiti" svoj život pitanje je nad pitanjima, a onaj koji živi bez da postavi to pitanje i na njega dâ odgovor riskira da s ovog svijeta ode bez da je uopće živio.

Očigledno je Svemogući došao do zaključka da tek oslobođeni Izraelci još nisu bili spremni ući u Obećanu zemlju; trebao im je četrdesetgodišnji period obrazovanja i "obučavanja" – cijeli jedan naraštaj - u pu- stinjskoj ničijoj zemlji. Trebali su iskusiti svojevrsnu "kušnju vrućinom i hladnoćom", s lekcijama koje će trebati naučiti iz čudne mješavine b-žanske dobrote i ljudske neizvjesnosti:

Sjećat ćete se cjelokupnog putovanja kojim vas je G-spod, B-g vaš, vodio tih četrdeset godina u pustinji da vas podvrgne nevoljama, da vas iskuša da zna što vam je u srcu; hoćete li se pridržavati Njegovih zapovijedi ili ne? On će pustiti na vas nevolje i On će vas učiniti gladnima; On će vas opskrbiti manom da jedete, koju ni vi niti vaši preci niste ranije iskusili, kako bi vas naučio da ljudsko biće ne živi samo od kruha, već da ljudsko biće živi od onoga što dolazi iz usta G-spodnjih. (Pnz 8,1–3)

Ovo veliko iskustvo mane u pustinji bilo je svojevrsna "pauza" od kazne iz Edenskog vrta "jesti ćeš kruh svoj u znoju čela svoga." S jedne strane, B-g je bio dobročinitelj Davatelj hrane, hrane koju su Izraelci samo trebali sakupiti, ne proizvoditi je, pri čemu je svaki pojedinac svakodnevno primio točno ono što mu je bilo potrebno; s druge strane, Izraelci nisu doživljavali nelagodu i uzbuđenje koje donosi takmičenje, domišljanje, očaj i uznemirenost zbog neuspjeha i vrtoglavo zadovoljstvo zbog uspjeha, koji prate mukotrpnu i stresnu posvećenost tržišnom ili poljoprivrednom gospodarstvu. Koji je bio značaj mane? Koju je lekciju ona prenosila?

Najstarija (i vjerujem, autentična) verzija aramejskog prijevoda biblijskog teksta koju su rabini prihvatili, Targum Onkelos, prevodi posljednje riječi stiha kojeg smo upravo citirali: "Ne egzistira čovjek samo od kruha, već ljudsko biće živi od onoga što dolazi iz usta G-spodnjih." Targum pravi razliku između kruha neophodnog za ljudsku egzistenciju i B-žje riječi neophodne za ljudski život. "Egzistencija" predstavlja fizičku egzistenciju; "život" je suština, riječ B-žja, život duha, intelekta, senzibilnosti, ljubavi.

Za jasnije objašnjenje namjere koju ima Targum, istražimo drugu mišnu u sedmom poglavlju traktata Šabat, gdje nam mišna donosi popis od trideset devet zabranjenih fizičkih aktivnosti na šabat (melahot). Midraš općenito smatra da je izvor za te zabranjene aktivnosti popis upravo onih građevinskih postupaka koji su bili uključeni u izgradnju B-žjeg svetog Šatora, Miškana (Izl 31,13). Svaki stvaralački čin koji je bio uključen u izgradnji Šatora bio je zabranjen na Šabat. Međutim, jedna od zabranjenih aktivnosti u ovoj mišni je "pečenje", a pri izgradnji Miškana biljna bojila morala su se "prokuhati" kako bi obojila tkanine za uljepšavanje Svetišta. Pa zašto onda mišna navodi "pečenje", a ne "kuhanje"?

Talmud objašnjava ovo odstupanje time što kaže da je mišna željela istaknuti postupke u proizvodnji kruha; i doista kad gledamo na zabranjene postupke iz ove perspektive, cjelokupna mišna poprima posve drugačiji fokus. Prvo, zabranjuje izradu kruha, zatim proizvodnju odjeće, potom proizvodnju kože i na kraju izgradnju. U stvari, mišna podučava da se potraga za hranom, odjećom i skloništem - tako ključnima za fizičko postojanje i prehrambenu egzistenciju – treba izbjeći na dan šabata. Dani u tjednu su za fizičku egzistenciju; šabat je za duhovni i intelektualni život! A egzistencija i život dva su najvažnija elementa u našem ljudskom boravku na ovom svijetu.

Istina je da životinjama, ništa manje nego ljudima, isto tako treba hrana, odjeća (za zaštitu od vremenskih prilika) i sklonište. Ono što ljudsko biće čini jedinstvenim kao čovjeka je ono što nadilazi fizičko postojanje: duhovna iskra B-ga unutar njega/nje, duša, srce i um ljudskog bića, koji ga osposobljavaju da misli, da daje, da komunicira s drugima, da voli, da popravlja i da stvara.

Većina ljudskih bića svoj život provodi radeći za svoju fizičku egzistenciju, skupljajući artikle i najvažniji artikl (novac), te skupljajući predmete i stvari. U pustinji su bili oslobođeni ove težnje, s izuzetkom malo vremena koje je bilo potrebno da se sakupi mana - i nitko nije mogao uzeti više nego što mu/joj je bilo potrebno. Oni su mogli provoditi većinu svog vremena primajući - i razmišljajući o – B-žjim riječima, B-žjoj želji da dijelimo s onima koji imaju manje sreće od nas, B-žjim darom obitelji i prijateljstva, zaje- dnici i ljubavi. Šabat zabranjuje fizički rad, ali ističe zajedništvo u obitelji, proučavanje Tore, zajedničku molitvu, vrijeme izdvojeno za B-ga, meditaciju i šetnje prirodom; šabat je dan za život, a ne za puko postojanje!

Pustinjsko iskustvo bilo je neka vrsta trajnog šabata, osjećaj savršenijeg svijeta, kad učimo da budemo bez materijalnih dodataka, ali ćemo, nadajmo se, početi shvaćati da je stvarna svrha ljudskog života živjeti po B-žjim riječima. I u tom savršenijem svijetu, mi ćemo, nadajmo se, naučiti da su stvari koje su neophodno potrebne za naše postojanje –baš kao i samo naše postojanje – u osnovi B-žji dar i da je krajnja svrha našeg postojanja povezati sebe sa životom, s B-gom, s Njegovom voljom i Njegovom vječnošću. Na šabat posvetimo vino, blagoslovimo halu (kruh), koristimo stol s hranom kao sredstvo za pjesme hvale B-gu i za riječi Tore, i povezujemo egzistenciju sa suštinom, postojanje s B-gom.

Stoga nije ni čudo što je hebrejska riječ "ĥajim" (život) uvijek u množini, jer ne može biti smislenog ljudskog života lišenog odnosa punih ljubavi s drugima. Dva slova "jud" . (ili dva jida, Židova) u središtu riječi su skraćeni oblik izražavanja B-žjeg imena, dok vanjska hebrejska slova "ĥet" i "mem" tvore hebrejsku riječ "ĥom" (toplina); ljubav, osjećajnost i briga ključne su za smislene ljudske aktivnosti na zemlji. Nikad nisam susreo osobu na njenoj smrtnoj postelji koja žali zbog što nije provela više sati u uredu - ali većina njih na smrtnoj postelji žali zbog sati koje nisu proveli s obitelji i bliskim prijateljima. Ljude se ne pamti po građevinama koju su podigli; njih se uvijek sjećamo po životima koje su dotakli i po ljudskim prilikama u kojima su pomogli.

Rabin Yitzhak iz Berditcheva jednom je vidio nekog čovjeka kako trči amo-tamo, kao da "lovi svoj rep." "Kamo i zašto trčiš?" upitao ga je. "Trčim da zaradim za život", stigao je odgovor. "Samo budi siguran da u tom procesu ne izgubiš svoj život", napomenuo je mudri rabin.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi David Sutton: