II. dio

"Jisrael je putovao, uzimajući sve svoje posjede i stigao u Be'er-Ševu ..." (Berešit 46,1)

Prethodni esej govorio je da je Jakovljeva želja da temelji Hrama budu u potpunosti oslobođeni svakog traga nepoštenja, dovela do toga da on osobno posadi stabla koja će se koristiti za njegovu izgradnju. Njegova je poruka danas jednako važna kao što je bila i tada.

Sve bi institucije trebalo voditi s poštenjem, ali institucije učenja Tore su poput Hrama i stoga bi trebale biti izgrađene na još besprijekornije poštenijim temeljima. Zbog toga je zabranjeno slati vlastima izvještaje kako je u školu upisano više studenata nego što ih uistinu polazi datu ustanovu. Time bi se stekla dodatna sredstva koja ne pripadaju ustanovi, što bi se smatralo krađom, a to je zabranjeno u svim situacijama. Odgovarajući na pitanje o toj temi Rav Moshe Feinstein zt”l je izjavio: "Nema apsolutno nikakvog prostora za popustljivost u pogledu ovog pitanja."

Budući da je po svaku cijenu htio izbjeći nepoštenje, Rav Aharon Kotler zt”l bio je vrlo pažljiv kada je izvještavao o broju studenata koji su učili u njegovoj ješivi, sve dok nije bio siguran da je broj točan. Jednom su dvojica braće pristupila osoblju za prikupljanje sredstava Rav Aharona Kotlera i ponudila veoma veliku donaciju ješivi, pod uvjetom da i jedna određena osoba donira izvjesnu svotu novca za ješivu. Osoba koju su braća navela nikada nije bila osobito velikodušan potpomagatelj ješive, pa je osoblje bilo dosta skeptično oko toga da li da mu pristupe radi navedenog iznosa. Pitali su Rav Aharona Kotlera mogu li reći da je čovjek zapravo donirao novac ješivi, time što je pomogao sakupiti iznos koji su braća odredila. Rav Aharon je odgovorio da bi to bila obmana, pa je to stoga bilo apsolutno zabranjeno. Dodao je da njegova ješiva, čiji je kamen temeljac bila apsolutna istina Tore, nikada neće, ni pod kakvim uvjetim, biti izgrađena novcem prikupljenim putem obmane. "U ješivama koje koriste nepošteno prikupljeni novac", rekao je Rav Aharon, "koliko god učenici bili marljivi u svom učenju, oni neće upamtiti ono što uče."

Prevela

Tamar Buchwald

ZOHAR:

Paraša (priča) Ekev govori o svjesnosti i spoznaji kao alatima za povezivanje s istinskim ostvarenjem

Parašat Ekev počinje riječima "I dogodi se, jer paziš na ove uredbe, i držiš ih, i vršiš ih, da će G-spod B-g tvoj održati savez i milost za koje se zakleo ocima vašim". Zohar objašnjava riječi: "I dogodi se, jer paziš ..." na sljedeći način: "Micva (zapovijed) je blagosloviti G-spoda za sve što jedemo, pijemo, uživamo i radimo u ovom svijetu; ...ne blagosloviti se smatra krađom od G-spoda".

Tora nas ovdje podsjeća na novi fenomen koji se dogodio na brdu Sinaj, jer zabrana krađe je postojala već od ranije. Na brdu Sinaj se pojavila nova svijest, otkrivajući da u svemu što želimo mi smo zapravo željni dvije stvari: prva je sama ta stvar u materijalnom obliku. Druga je ono što mi uistinu želimo i tražimo, ali to nismo u stanju identificirati s naših pet osjetila; to je B-žansko Svjetlo i sjaj koji se nalazi u stvarima oko nas (hrani, odjeći, predmetima, itd), a čija se duhovna energija ne smije ukrasti.

Riječ "ekev" (zbog, uslijed) nas uči da svemir funkcionira na principu uzroka i posljedica, te da "čovjek ne živi samo o kruhu, već o svemu onom što izlazi iz usta G-spodnjih" (Ponovljeni zakon 8,3), odnosno, našem postojanju je potrebno nešto više od kruha, nešto iznad materijalističke razine. Potreban nam je smisao i unutarnja snaga.

"I držiš ih se, i vršiš ih ..." – pitanje o pojavi dvostrukog glagola se razjašnjava time što je "vršiš" djelovanje, dok "držiš" označava svjesnu informiranost: pridaje se dodatna važnost namjeri i svjesnosti nad tek mehaničkim vršenjem micvot (zapovijedi).

Kabalisti gledaju na ljudsko biće kao na očaravajuće biće, koje je, za razliku od ostalih stvorenja na zemlji, obdareno sposobnošću da istovremeno živi u dva svijeta – duhovnom - gornjem, i materijalnom - donjem - i shvaća suštinu oba. Svaki postupak uključuje i držanje i vršenje, svijest i djelovanje, čiji je cilj da izvršimo svoju ulogu u svijetu i udahnemo životnu silu u sve što radimo, da dušom i Svjetlošću iz viših svjetova povežemo i prožmemo ono što radimo u nižim svjetovima, i na taj način unesemo obilje i blagoslov u svaki vid našega života.

Biblija nam kaže da izgovorimo blagoslov nad svime u čemu uživamo kao što je pisano: "I jest ćeš i nasitit ćeš se i blagoslovit ćeš G-SPODA, B-ga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je On dao." (Ponovljeni zakon 8,10). Ovo se ne radi u svrhu zahvaljivanja

B-gu, već je to zapravo način da privučemo svjetlost i obilje iz gornjih svjetova, a ako ne izreknemo blagoslov onda je to kao da smo ukrali. Lopov može ukrasti materijalna dobra, ali ne i duhovnu suštinu ukradenog predmeta ili novca; lopovu ostaje prazna ljuštura materijalnog predmeta, lišena duha ili b-žanske svjetlosti. I tako, bez blagoslova i duhovne svjesnosti, svaki postupak bez iskrene namjere je kao tijelo bez duše, materija bez duha. To se jednako odnosi na zapovijedi u Tori kao i na uobičajene svakodnevne zadatke.

Osnovna mudrost paraše Ekev je da su svijest i prisutnost važni u svemu što činimo. Misli i osjećaj zahvalnosti i poštovanja, radosti i ljubavi pretvorit će svaki običan materijalni predmet u blagoslovljenu "posudu". To se odnosi na ono što nas okružuju, u našim domovima, na poslu i u našim životima, i to je ono što će nam donijeti izvoran i ispunjen život.

Prevela Tamar Buchwald