S plaže u špilju

suza u oku, ponos u srcu

VUKOVAR Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja

VUKOVAR HONDURAS ŠPILJA MODRIČ ALBERTA OTROVNE RIBE JADRANA NUKLEARNA ENERGIJA DRESDEN

CIJENA 28 KN 7 KM 3,7 EUR 890 SIT

ISSN 1333-7289 BROJ 103 ožujak 2006. Godina XIII.

www.meridijani.com

BROJ 103 ožujak 2006.

Špilja Modrič Dresden Alberta Otrovne ribe Honduras

V. BOŽIĆ

Kap... kap... kap... Zamislite prostor vječne tišine u kojem su najglasniji šumovi udarci kapi vode što padaju sa špiljskog stropa na tlo... kap... kap... Već stotinama i tisućama godina to je stvarnost u podzemnom svijetu zaodjenutom potpunim mrakom... kap... kap... Kroz uske prolaze, između Slonove noge i Nakovnja istine, pred vama se otkriva neslućena tajnovitost špilje Modrič... kap... kap... kap...

N

akon što jednog vrućeg srpanjskog dana osvježenje pronađete u moru, obujte sportsku obuću i krenite prema dogovorenom mjestu sastanka, od plaže udaljenog petnaestak minuta hoda. Dok dođete, već ćete biti suhi te samo odjenite speleološku odjeću, na glavu stavite kacigu s karbitnom svjetiljkom i poslušajte desetominutne upute. Sljedećih nekoliko sati preuzet ćete ulogu pravog speleologa 22

Meridijani | ožujak 2006

S plaže

kako biste upoznali podzemni svijet jednog od najatraktivnijih špiljskih objekata u Hrvatskoj koji su dostupni i prosječnim turistima.

Na cijelome Mediteranu malo je špiljskih objekata ove veličine koji se nalaze doslovno pokraj mora. Ona je posebna i po bogatstvu sigastih ukrasa te jednostavnoj morfologiji špiljskih kanala. Zahvaljujući neposrednoj blizini Jadranske magistrale i udaljenosti od samo nekoliko stoti-

na metara od morske obale, Modrič špilja kraj Rovanjske ima veliku mogućnost turističke valorizacije, naravno uz poštivanje svih zahtjeva koji se postavljaju zbog njezina statusa geomorfološkog spomenika prirode.

Podzemni labirint Modrič špilja nalazi se u podnožju Velebita, nadaleko od Nacionalnog parka Paklenica, na poluotoku

Š P I L J A M O D RIČ K R A J R O V A NJSKE

u špilju između uvale Modrič i naselja Rovanjska. Ulaz u špilju je na nadmorskoj visini od 38 metara u maloj vrtači na lagano ukošenoj, pretežno ogoljeloj kamenitoj padini. Jadranska magistrala prolazi samo 150 metara od špiljskog otvora.

Osnovna morfološka karakteristika špilje su prostrani, blago položeni do horizontalni podzemni kanali koji se pružaju u smjeru istoka. Visinska razlika najniže (središnji

dio Glavnog kanala) i najviše točke (Kosi kanal) iznosi 29, a ukupna dužina špilje je 829 metara. Prosječna širina prolaza varira od dva do osam metara, a samo mjestimično su kraći uski prolazi kroz koje se treba provlačiti puzajući.

Ulazna dvorana, duga 16 metara, bila je kroz povijest poznata lokalnom stanovništvu, no tek 1985.

Speleološko društvo Proteus iz Poreča proširilo je malu pukotinu na

Tekst Kristijan Brkić Fotografije Vlado Božić, Kristijan Brkić, Marijan Buzov, Mislav Sokol

njezinu kraju na veličinu od oko pola metra, čime je omogućen prolazak dublje u špilju. Većini turista provlačenje kroz tako usku pukotinu budi manje ili više izražen osjećaj klaustrofobije, no malo je lakše kada znamo da su tuda prije nas prošle već stotine speleologa i turista.

Labirintom siga počinje Glavni kanal (dug 346 m) od kojeg se nakon 70 metara odvaja Desni kanal (dug 249 m). Desni kanal nije predviđen Meridijani | ožujak 2006

23

M. BUZOV

za turistički obilazak, a karakteriziraju ga zanimljive »zdepaste« sige u krajnjem dijelu. U ovom su kanalu tijekom istraživanja otkriveni zanimljivi povijesni nalazi - ostaci keramike iz starog brončanog doba, ljudski ostaci vjerojatno iz istog razdoblja, crtež ugljenom na sigastom stupu te lubanja špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus).

Radi zaštite nalaza taj se dio ne posjećuje pa obilazak nastavljamo Glavnim kanalom kojim se nakon osamdesetak metara dolazi do naizgled nepremostive prepreke. Morate se provući kroz zavojitu pukotinu koja je široka 40-ak centimetara, a moguće ju je savladati jedino uz precizne upute vodiča speleologa Marijana Buzova te uz njegovo uvjeravanje da su se svi koji su prošli ovu prepreku uspješno vratili nazad. Ovdje za one najsumnjičavije dobro dođe priča kako se, kao pravi zaljubljenik u ljepote Modrič špilje, on ovdje i vjenčao te da su se kroz taj otvor provukli cijeli svatovi, uključujući svećenika i kuma koji težinom znatno prelazi stotku.

Otkrivanje novih neobičnih ukrasa se nastavlja, a nazivi kao što su Kraljica, Slonova noga ili Nakovanj istine svakako će zagolicati maštu te ćete se diviti oblicima koje je priroda stvorila. Dalje se nastavlja još nekoliko teže prohodnih kanala, od kojih strop završnog - Kosog kanala - dijeli od nadzemnog svijeta samo metar nadsloja. Povratak sada već iskusnih speleologa amatera mnogo je brži, a iste se prepreke više ne čine toliko teške.

Da bi se prošlo u dublje dijelove špilje treba se provlačiti kroz uske prolaze, a na nekim mjestima i puzati. Vodič Marijan Buzov koji vodi turiste kroz špilju na taj je način do kraja špilje na vjenčanje doveo mladenku i cijele svatove ���� �����

���� �����������

��������������

�����������

�����������������

������ �����������

�������� ������������������

��������

�

24

��

��

�����

����

Meridijani | ožujak 2006

������� �����

������������������������

Speleološka rasvjeta ���������� �����������

����������������

����������������

������������������

Otkad je čovjek počeo ulaziti u podzemne prostore bilo radi zaklona, vađenja ruda ili istraživanja podzemlja javljao se problem kako osvijetliti te prostore i vidjeti kuda se kreće. Kroz povijest se koristila svjetlost baklji, uljanica i svijeća, a tek se početkom prošlog stoljeća počinju koristiti današnji izvori svjetla acetilenska i električna rasvjeta. One koji se ne bave speleologijom možda će začuditi činjenica da se speleolozi ne koriste električnim baterijskim svjetiljkama, nego uglas tvrde da je »staromodna« acetilenska rasvjeta višestruko bolja.

Električna rasvjeta Prednost električne rasvjete je u malim dimenzijama svjetiljke, daljem dometu svjetlosnog snopa te u otpornosti na prskanje vode i jaka zračna strujanja. Nedostaci su prevelika usmjerenost svjetlosnog snopa i ograničeno trajanje baterija, što pri čestom korištenju znači veći trošak. Zbog vlažnih uvjeta u špiljama baterije se i brže troše nego u nadzemlju. U novije vrijeme primjena LED-dioda dovela je do manjeg utroška energije, no taj oblik rasvjete speleolozi još koriste samo kao dopunu acetilenskoj rasvjeti.

Karabitka Karabitka se sastoji od dva spremnika (jedan za vodu, a drugi za karbid) između kojih je zaštitna mrežica. Kontroliranim kapanjem vode u donji spremnik s karbidom dolazi do nastanka acetilena koji se bužirom (armiranom plastičnom cijevi) odvodi do instalacije na speleološkoj kacigi

Acetilenska ili karbidna svjetiljka koristi kemijsku reakciju kad pri kontaktu vode s kalcijevim karbidom nastaje acetilen ili etin (C2H2) - bezbojan i lako zapaljiv plin. Svjetlost nastala izgaranjem acetilena je ugodne bijele boje te široko osvjetljava podzemne prostore. Općenito je za kalcijev karbid uvriježen neispravan naziv - karabit - pa se zato svjetiljka za takav oblik rasvjete u speleološkim krugovima naziva karabitka.

Unutar karabitke su dva spremnika, a među njima je zaštitna mrežica. Kapanjem vode iz gornjeg u donji spremnik s karbidom nastaje plin acetilen koji kada gori daje oku ugodnu i postojanu svjetlost. Plin se izz karabitke bužirom dovodi do instalacije na speleološkoj kacigi. Instalacija je skupni naziv za rasvjetni dio sustava acetilenske svjetiljke koji se sastoji od plamenika (brener), piezoelektričnog upaljača i reflektirajuće pločice (širma). Jedno punjenje karbida (200 - 300 g) uz tri spremnika vode obično traje od šest do osam sati.

Karabitka se nosi pričvršćena karabinerom (kako bi se u slučaju potrebe mogla lako premjestiti) za pojas na desnom boku pa plastična cijev stoji iza leđa speleologa, gdje najmanje smeta.

Rezervni karbid transportira se hermetički zatvoren kako bi bio zaštićen od neželjene reakcije s vodom koja je česti pratitelj speleologa u podzemlju. Pri procesu nastanka acetilena ostaje otpad u karabitki - gašeno vapno koje se nikad ne ostavlja u špilji gdje bi zagadilo postojeće ekosustave, nego se odlaže na mjesta predviđena za takav otpad.

Meridijani | ožujak 2006

25

Geomorfološki spomenik prirode

K. BRKIĆ

Prije dvadeset godina, 29. svibnja 1986., Skupština općine Obrovac donijela je odluku da se špilja zaštiti kao geomorfološki spomenik prirode. Za dobivanje tog statusa bila su najvažnija geološka i arheološkopaleontološka istraživanja koja su pokrenuta godinu dana ranije. I nakon proglašenja zaštite nastavljena su razna geokemijska, ekološka i klimatološka istraživanja. Zanimljivo je istraživanje prirodnoga »onečišćavanja« špilje šišmišjim izmetom - guanom, jer su na pojedinim lokacijama zabilježene mnogo više koncentracije bakra, cinka i kadmija. Važno je napomenuti da se brojna istraživanja odnose na šire područje poluotoka gdje je, na malom prostoru, otkriveno 11 krških podzemnih fenomena koji uključuju još nekoliko špilja i vrulja.

Brigu o špilji Modrič provodi županijska Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Špilja se radi zaštite neće opterećivati turističkim betonskim stazama i stalnom rasvjetom, a neće se ni proširivati uski prolazi, nego će se primijeniti strogo ekološki pristup. Obilazak špilje organizirat će se samo za manje skupine do deset posjetitelja, koje bi se u pratnji

Što je sreća u nesreći

Zaštita šireg područja Koncentracija više krških podzemnih fenomena na malom području upućuje na razmišljanje o proširenju zaštite na širi teritorij kako bi ih sve obuhvatilo te mogućnost osnivanja svojevrsnog parka krških podzemnih fenomena. Tu bi svakako, uz županijsku Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, dobro došlo znanje djelatnika i znanstvenika koji djeluju i istražuju na području obližnjeg Nacionalnog parka Paklenica. To je posebno važno zbog sličnog profila posjetitelja glavnih atrakcija Paklenice i ovakvog speleološkog obilaska špilje Modrič.

Naime, to su turisti koji tragaju za aktivnostima s višom razinom adrenalina te bi im, uz dobru komplementarnu promidžbu, bilo zanimljivo posjetiti i jednu i drugu destinaciju.

Zahvaljujući blizini Paklenice te Jadranske magistrale i mora, podzemni hodnici špilje Modrič pružaju idealne mogućnosti za turističko posjećivanje. Ipak, špilja se radi zaštite neće uređivati za masovne posjete, nego u nju mogu zaći samo speleološki opremljeni posjetitelji uz pratnju stručnog vodiča K. BRKIĆ

Ovo je zasigurno jedna od neobičnijih priča o otkriću neke špilje. Godine 1980. jednom je članu Speleološkog društva Proteus iz Poreča, dok je putovao Jadranskom magistralom, pukla guma na motociklu kod Rovanjske te je, tražeći prikladno mjesto za privremeno odlaganje prtljage, pronašao ono što se danas naziva Ulazna dvorana špilje Modrič, koja je lokalnom stanovništvu već bila poznata. Iskusni speleolog odmah je primijetio snažno strujanje zraka kroz jednu malu pukotinu, što je siguran znak da iza pukotine postoji nastavak špiljskog objekta.

Kad se vratio do Jadranske magistrale, njegovo razmišljanje o mogućem otkriću prekinula je činjenica da od njegova motora nije bilo ni traga. Ukradeni motor više nikada nije našao, ali se zato pet godina kasnije vratio sa svojim speleolozima te su proširili pukotinu i istražili najdužu špilju na jadranskoj obali.

vodiča uz korištenje primjerene speleološke opreme (kombinezoni i karabitke) u njoj zadržavale oko sat i pol. To je jedan od rijetkih, ako ne i jedini speleološki objekt u Hrvatskoj otvoren za turiste, a ujedno i turistički »neuređen«, u kojem se na siguran način može doživjeti barem djelić speleološke svakodnevice.

M. SOKOL

Špilja Modrič bogata je neobičnim špiljskim ukrasima, a važna je i kao arheološko i paleontološko nalazište. Da je sve što se priča čista istina, uvjerio se istraživač »Meridijana« Kristijan Brkić, a tko ne vjeruje - može umjesto njega staviti ruku pod Nakovanj istine (još zvan Nakovanj poštenja)

������ ������ ������

������ ������

�����

�����

INFO Nadmorska visina ulaza: 38 metara Dužina špilje: 829 metara Visinska razlika najviše i najniže točke u špilji: 29 metara Status zaštite: geomorfološki spomenik prirode Posjet špilji: www.zara-adventure.hr

KRONOLOGIJA 1980. uočen mogući nastavak špiljskog sustava 1985. SD Proteus iz Poreča otkriva špilju u njezinim današnjim dimenzijama 1986. špilja zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode 2005. početak turističke valorizacije špilje

Meridijani | ožujak 2006

27