Pustinja Blaca

LABIN DUBAI OD MOSKVE DO SANKT PETERBURGA PUSTINJA BLACA BLED HATŠEPSUT

01109

9 771333 728008

ISSN 1333-7289

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja

broj 139 studeni 2009.

cijena 30 kn 8 km 4 eur

broj 139 studeni 2009. Godina XVI.

www.meridijani.com

Stari grad

Labin

DAR Turistička karta HR

Geološke i bi ološke znamen itosti

Dubai Od Moskve do Sankt Peterburga Blaca Hatšepsut Bled

OTOK BR AČ

Pustinja Blaca

Tekst i fotografije Kristijan Brkić

u njoj zvizde, nebes dvori

Pustinja Blaca, nekada slavni glagoljaški pustinjački samostan, a kasnije i svjetski poznata zvjezdarnica, jedan je od najneobičnijih kulturnih spomenika na otocima hrvatskog Jadrana

K

ada sam prvi put čuo za pustinju Blaca na otoku Braču, u mislima mi se, kao vjerojatno i mnogima, stvorila slika skrivenog bračkog zakutka koji je neka geomorfološka i mikroklimatska posebnost u davnoj prošlosti pretvorila u pustopoljinu bez vode i života. Poslije sam saznao da nije riječ o pustinji kao geografskom pojmu, nego kulturnom - izoliranom mjestu gdje ljudi, odvojeni od svijeta, žele služiti Bogu provodeći strog pokornički život.

Srednjodalmatinski su otoci još od ranokršćanskog doba udomljavali pustinjake jer su im skrovite špilje i blaga mediteranska klima pružali dobre uvjete za miran život u sigurnosti od navala barbara i nevjernika. Kada je polovicom 15. stoljeća turski zulum počeo tjerati svećenike glagoljaše iz Poljica, oni naseliše baš jedan takav drevni brački pustinjački dom ponad Murvice na sjevernoj obali Brača - Zmajevu (Dragonjinu) špilju te pustinje Dutić, Dračeva Luka, Silvio i Stipančić. Posljednja od bračkih pustinja je polovicom 16. stoljeća naseljena pustinja Blaca.

68

Meridijani | studeni 2009

Stari zapisi svjedoče da su 1551. godine poljički svećenici don Matija Tomašević i don Grgur Martinović spas od nevolje i duhovni mir našli na južnim bračkim padinama, u prodolini na pola puta između Murvice i Milne. Ondje im je nerežički župnik darovnicom ustupio »nezaposjednutu jednu špilju ili pećinu«. Oni, ali i generacije pustinjaka poslije njih od tog pustog mjesta stvorili su trajan spomenik ljudskom duhu i upornosti.

Špina Obilazeći kutke pustinje Blaca, nekoliko stuba me usmjerilo prema bijelom zidu iz kojeg je na visini od pola metra sasvim neočekivano virila obična slavina, špina, kako ov-

nici u sljedeća će četiri stoljeća od pustog bračkog kamenjara stvoriti duhovnu, gospodarsku, kulturnu i znanstvenu oazu bez premca na Jadranu.

Svaku priču o pustinji Blaca obično čini skup zanimljivih činjenica o materijalnom bogatstvu Blaca, njezinim jedrenjacima, košnicama, maslinicima, teleskopima, biblioteci, klaviru i mnogočemu drugome. S obzirom na to da sve to možete doznati nakon pola sata surfanja, ovdje ću vam prenijeti manje poznatu priču o Blaci u doba kada su mar i skromnost pustinjaka stvorili veličinu, u doba kada je pohlepa upropastila trud generacija i u doba kada su im Nebesa otkrila svoje tajne prije nego što su se

Iza ovoga zida i ove slavine krije se špilja Ljubovitica iz koje su poljički glagoljaši počeli preobrazbu pustinje u duhovnu, kulturnu i znanstvenu - oazu

dje kažu. Ne propitujući mnogo razloge takvog njezina neobičnog položaja, jedna je majka kleknuvši napunila ispražnjenu plastičnu bocu za svoje dijete te su nastavili svoj jednosatni obilazak pustinje. Gospođa nije znala je da je prije nekoliko stoljeća taj zid zatvorio špilju Ljuboviticu, pretvorivši je u cisternu za vodu. Još nekoliko stoljeća ranije ta je mala špilja poslužila kao prvo sklonište svećenicima glagoljašima. Oni i njihovi nasljed-

škure pustinjačkog života zatvorile zauvijek.

U sklad siromaški »Blaca. Valjda je mnogim ovo ime nepoznato. Tako se nazivlje prediel na podne otoka Brača u Občini Nerežiškoj, a od varoši Nerežišća po prilici udaljen za šest kilometara; te se proteže preko dva kilometra dugom, na način rieke, vijugajućom se prodolinom medju brdim do na more, gdje pak nastaje istoi-

Prema stoljetnom običaju, prve subote poslije Velike Gospe stotine hodočasnika dolaze slaviti blagdan Gospe Blatačke.

U procesiji se nosi drveni kip Majke Božje koji su u 16. stoljeći donijeli poljički glagoljaši. Kip je jedini predmet koji nije izgorio u velikom požaru 1724. godine

Kletva stare Lukrice Došla stara Lukrica od Debelog Čela iz Zagraca u Blaca i tražila »grc uja«. Govorila da joj ulje treba za malo zelja, za upaliti lumin, da je boli pa joj treba za lijek, treba ulje za pomast, za zavjet... Družinar reče da je ta višćica nepodobna za ovo čestito mjesto te je ne pustiše kroz blatačke kapije. Kad je vidjela da joj je trud uzaludan, na odlasku im tri zla zaželi: »Neka vas baboni spale do temelja, gorjeli s uljem skupa... i neka vas proguta pohlepa i lakomost, a na kraju neka vas voda proguta!« U prosincu 1724. POŽAR je »bez ičije zloće ili krivnje« uništio »sve kuće i sve što se je u njima nahodilo: i pokućstvo i karte i pisma i knjige i ostala; ostale su samo zidine«.

Pustinjaci su uspjeli bez diranja u ušteđenu glavnicu kroz tri godine u potpunosti obnoviti Blaca. POHLEPA don Jurja Puarića te njegova nećaka Joze upropastila je najveći dio blatačkog bogatstva prikupljanog generacijama marnih pustinjaka prije njih. Trebalo je stotinu godina da se slava pustinje Blaca ponovno uzdigne na prethodne visine, ovaj put ne toliko u financijskom, koliko u kulturnom i znanstvenom smislu.

U kolovozu i ponovno u studenome 1896. nakon jakih kiša blatačkim se prodolinom prosu strašni POVODANJ (poplava) »i počinio svagdje neopisive i nepopravljive škode u zemljam i vinogradim«. Od ove štete Blaca se nikad nisu oporavila te se za manje od stoljeća u potpunosti ugasila pustinja hrvatskih glagoljaša.

Pola je stoljeća prošlo otkad su đačke ruke pomicale kuglice starog abakusa. Danas već umirovljenici, ti učenici plaćali su školarinu skupljajući putem do škole drva za ogrjev

70

Meridijani | studeni 2009

mena luka. ...Ovo ti je pustinja zvana Blaca, gdje već od tri stoljeća nazad odabraše sebi stan neki poljički svećenici glagoljaši, kojim s početka, dok sazidaše samostan, u špilji Ljubovitici bijaše obitavalište.« Tako nam don Niko Miličević stariji predstavlja pustinju Blaca.

U tim prvim godinama njihova pustinjaštva u Blacama, kada su živjeli u špilji te morali u bezvodici kamenjar pretvarati u obradive površine, život im je doslovno bio jednako težak kao da su za svoj dom

Stoljećima su iz pustinje Blaca u nebesa odlazile molitve. Kada su onamo usmjerili teleskope, nebesa su im za nagradu otkrila svoje tajne

Pogled k nebesima Don Nikola Miličević mlađi posljednji je upravitelj pustinje Blaca i njegova je zasluga što su Blaca tada bila prepoznata kao jedno od svjetskih astronomskih središta. Vrativši se nakon studija astronomije iz Beča, don Nikola je iza sebe već imao otkrivenu dvojnu zvijezdu i izračun kretanja kometa Tuttle. Uskoro je izdao i »Mladi zvjezdar«, prvi hrvatski astronomski časopis. Za blatački je opservatorij pribavio 1926. godine znameniti Brennerov teleskop, tada najsnažniji na Balkanu. Bijaše u vezi s najpoznatijim svjetskim astronomima i 120 opservatorija, objavio je sedamdesetak znanstvenih članaka te je stvorio najbogatiju astronomsku knjižnicu na tlu Hrvatske. Njemu u čast asteroid otkriven 1999. godine nosi ime 10241 Miličević.

odabrali Saharu, Atacamu ili Takla Makan. »Zemlja bijaše pusta i prazna, pećine, jame, klisure, strmo i nemilo, oštro, puno zmija i škorpija.« Svećenicima su rođaci iz Poljica slali svoje sinove da dobiju nauk i nastave održavati pustinju Blaca, a pridružili su se i svjetovnjaci s Brača željni života u zajedništvu i vjeri.

Sve što su radili bilo je za napredak pustinje pod motom »Ora et labora« (Moli i radi). Starješina se brinuo da svi imaju dovoljno, određivao je poslove, planirao buduća ula-

ganja, sve prema regulama zapisanim u blatačkom Pravilniku. Navečer bi se sva čeljad okupila oko komina, duše i središta pustinje.

Ondje se pripremala hrana, družilo bi se, molilo, dogovaralo, a vatra na ognjištu je gorjela tijekom cijele godine. Gasila se i ponovno palila samo na Veliki četvrtak kada se blagoslivljao oganj.

U sljedeća dva stoljeća, živući »u skladu siromaškom« i ulažući sve što su privredili u daljnja poboljšanja, generacije svećenika i njihovih sudruga svjetovnjaka uspjeli Meridijani | studeni 2009

71

su sagraditi crkvu, stambene i gospodarske objekte te obrambene zidove. Dobro organiziranim stočarstvom, vinogradarstvom i maslinarstvom stvorili su velike novčane rezerve koje su zapele za oko zavidnim susjedima koji su se željeli domoći njihova bogatstva.

Zavist i pohlepa Pozvavši se na stari mletački zakon, zavidni susjedi prisilili su poglavara pustinje don Antu Nemčića da na dražbi u Veneciji 1749. godine otkupi sva blatačka imanja na svoje ime. Prvi put u povijesti blatačke zajednice njihovo glavno pravilo »imutak je zajednički i ostaje u zajednici« - bilo je pregaženo slovom zakona. Zavidnici su, znajući ljudsku prirodu, samo čekali dolazak poglavara kojem će blatačko bogatstvo biti prevelika kušnja.

Ne prođe ni stoljeće. Postavši suvlasnicima triju jedrenjaka, bogatstva blatačka su se još brže množila, a s njima i pohlepa i prijetvornost Jurja Puarića. Krivotvorivši oporuku svog ujca don Ivana Nemčića, on postade novi poglavar i vlasnik svega blaga blatačkoga. Provodio se od Venecije do Makarske i rijetko je boravio u skrom­nim Blacama. Bogatstvo je brzo kop­nilo, a kad mu suvlasnici prevarom uzeše jedrenjake, shvati koliko je zla Blacama načinio te skrene s uma. Sudbina je htjela da se ono što je svom ujcu priredio i njemu dogodilo. »Eto zlotvor zače nepravdu, otvrdnje pakošću i podlost radi, iskopa jamu i prodube: sam u jamu svoju pade...« Nećak mu Jozo Puarić poslije smrti krivotvori oporuku i izvuče ostatak blatačkog blaga »da postade prvim bogatašem Makarske«. No, ubrzo i on »s velike visine i blaga sadje na nižinu i nevolju«. Pustinja Blaca osta osiromašena, »imanje se zapustilo, krovovi posivjeli, čeljad prorijedila, stoka nestala, vinogradi u nerez zarasli«.

Jedino se komin nije ugasio.

72

Meridijani | studeni 2009

Nebes dvori Trebao je trud nekoliko generacija pustinjaka da ponovno, polovicom 19. stoljeća, osiguraju materijalnu sigurnost pustinje. Poučeni u koliku kušnju i grijeh bogatstvo čovjeka može navesti, pustinjaci nisu htjeli višak samo gomilati ili ga ulagati u trgovinu. Počeli su ga koristiti za bogaćenje - duha.

Tako je don Niko Miličević stariji pokrenuo malu tiskaru iz koje je 1897. izašlo njihovo najvažnije djelo - knjižica »Povjestne crtice o Pustinji Blaca«. Godine 1912. organizirao je školu za pet učenika. Pola stoljeća kasnije broj učenika se popeo na šezdesetak. Postojala je i školarina putem do škole učenici bi skupljali drva za ogrjev te tako plaćali za dobivenu poduku.

Njega je naslijedio don Niko Miličević mlađi, tada već ugledni profesor i doktor astronomije. Blaca tada postadoše svjetski poznata zvjezdarnica. Možda su mu stoljeća usmjeravanja pogleda i molitvi pre-

ma nebesima s ovog mjesta pomogla da, okrenuvši svoj teleskop prema zvijezdama, vidi bolje i od najpoznatijih svjetskih astronoma.

Društvene su se prilike poslije Drugoga svjetskog rata znatno promijenile i više se nisu mogli pronaći

Tajne Zmajeve špilje Zmajeva špilja kod Murvice je najstarija od bračkih glagoljaških pustinja, osnovana 1450. godine, gotovo stoljeće prije pustinje Blaca.

U njoj dominira reljef koji prikazuje motiv iz knjige Otkrivenja: Zmaj »velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih« želi Bogorodici »odjevenu suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda« progutati dijete, Isusa - Otkupitelja čovjekova. Osim ovog reljefa, u špilji je niz drugih reljefa biblijskog nadahnuća. Postoji nesuglasje između teoloških i arheoloških krugova oko vremena nastanka prikaza zmaja. Želite li posjetiti Zmajevu špilju, svakako kontaktirajte turističkog vodiča Zorana Kojdića (091/51497-87) koji će vas tijekom obilaska upoznati sa svim tajnama, teorijama i drevnom simbolikom špilje ponad Murvice.

Zmajeva špilja iznad Murvice već je u doba dolaska prvih poljičkih pustinjaka bila poznata kao Dragonjina špilja (grčki drak, latinski draco = zmaj). Znači li to da je reljefni prikaz zmaja nastao još u pogansko doba, odgovorit će vam tijekom zanimljivog trosatnog obilaska vodič Zoran Kojdić

Pogled odozgo na kuće u kojima se spremalo vino, maslinovo ulje i med. Na dnu stepenica su stare kamene košnice čiji je med imao stalne kupce čak u Beču

PUSTINJA BLACA Položaj: N 43° 17’ 36’’, E 16° 31’ 46’’ Nadmorska visina: 223 m Posjeti: - svaki dan osim ponedjeljka - od lipnja do listopada 9 - 18 h - od studenoga do svibnja 9 - 15 h - hodočašće prve subote nakon Velike Gospe Kontakt: tel. 021/637-092, mob. 091/516-4671, e-mail: centar.za.kulturu.brac@st.t-com.hr

Kako doći Do pustinje Blaca može se stići iz više smjerova, ali uvijek i samo pješice. Put kojim su stoljećima gazile mazge i konji i danas je jedina veza sa svijetom. Posjetitelji mogu doći automobilom iz Nerežišća, preko područja Vidove gore do predjela Dragovoda, a onda trebaju pješačiti oko pola sata do Blaca. Može se doći i brodom iz Bola (informacije pruža Turistička zajednica Bol 021/635638) do blatačke uvale, odakle se za pola sata pješačenja može stići do pustinje Blaca.

SUPETAR

Milna

Nerežišća

Brač

Pustinja Blaca Vidova gora Bol

novi nasljednici generacija pustinjaka. Pustinja Blaca opstojala je dok je poživio don Niko Miličević mlađi.

Njegov sudnji dan 1963. godine bio je kraj četiri stoljeća duge povijesti blatačkih pustinjaka.

Prispodoba Život, voda, kultura, bogatstvo i znanost - nisu pojmovi koji će vam pasti na pamet kada spomenemo pustinju. No, kada u tvrdoj stijeni odluče živjeti ponosni ljudi koji »u samoći, na slobodi čistog zraka, daleko od buke svjetine, od halabuke prostote, od vreve i vrtljavine prometara i gizde gospode« slobodno rašire krila svoje vjere, Pučišća

Sumartin

onda prirodne nedaće uzmiču u stranu, a marom i upornošću uspijeva se »cijediti med iz kamena i ulje iz stijene tvrde«.

Slika špine iza koje je danas voda, a nekoć je bila pustinja prispodoba je snage vjere i zajedništva generacija blatačkih pustinjaka.

Nadahnute riječi Slobodana Štambuka, biskupa hvarsko-bračko-viškog, najbolje ­objašnjavaju raz­loge veličine i dugovječnosti pustinje Blaca: »Ni brodovi, ni košnice, ni barili vina, ni način obrade zemlje, ni znamenita biblioteka, ni zanimljiva zvjezdara... nisu rodili Blaca. To se tek kasnije dogodilo.

Blaca su rođena iz - vjere. Bez vjere koja u brdima i tvrdoj stijeni prkosi nedaćama života vođena pouzdanjem u Boga, bez vjere životvorne i stvaralačke - Blaca se ne mogu razumjeti!«