Boravak izvan kuće

Osobno iskustvo

Denis Ivanišević objašnjava kako su se on i njegova supruga nosili s razdvojenošću od svoje kćeri Nike. „U početku smo se brinuli kad bismo Niku ostavljali kod kuće, na primjer kad bismo Barbara i ja htjeli navečer izaći. Imali smo sreće što smo imali stalnu dadilju koja je bila voljna preuzeti na sebe brigu o Nikinu dijabetesu. Dali smo joj popis telefonskih brojeva u nuždi. Sada imamo mobitel i ostavljamo ga uključenog kad izlazimo. Nika je odmalena naučila biti samostalna. Kad je bila jako mala i kad bi prespavala kod prijateljice, Barbara i ja bismo navratili u vrijeme doručka kako bismo joj dali injekciju. Mislimo da ju je to pripremilo na kasnija dulja putovanja. Bila je u kampovima, a ove je godine sa školom bila tjedan dana na skijanju. Velika je to briga, ali tajna je u tome da ste pripremljeni i da imate povjerenja u svoje dijete. Ono što mi želimo postići jest da kad odgovornost predamo Niki, ona ne zauzme prkosan stav prema dijabetesu zato što je ranije imala puno zabrana.”

Osobno iskustvo iz perspektive tinejdžera

Šesnaestogodišnji Luka Vrandečić kaže: „Super je kad mi roditelji dopuste da odem kod prijatelja. Njegovi roditelji znaju da imam dijabetes i što učiniti ako sam u hipoglikemiji. Samo moram svojim roditeljima reći kada ću se vratiti doma kako se ne bi brinuli – a to ionako nema veze s dijabetesom.“

S roditeljima dogovori točno vrijeme dokad smiješ biti vani i onda poštuj dogovor!