Kako preživjeti školu

Dobra komunikacija sa školom važna je pri povratku na nastavu nakon što ti je postavljena dijagnoza. A i nastavnici će morati naučiti pokoju stvar.

Kako reći nastavnicima

Tijekom svoga obrazovanja nastavnici ne uče o zdravstvenim problemima, pa osim ako su već prije podučavali dijete s dijabetesom ili sami imaju dijabetes, vjerojatno ne znaju puno o tome. Neka te to ne zabrinjava. Sjeti se kako si i sam u početku znao malo. Treba vremena da bi se u potpunosti razumjelo šećernu bolest, a školskom osoblju treba reći koje su tvoje potrebe. U osnovnim i srednjim školama trebao bi postojati socijalni radnik i školska medicinska sestra koji također trebaju biti obaviješteni o tvom dijabetesu.

Osnovna škola

Prije tvog povratka u školu, roditelji trebaju razgovarati s ravnateljem i tvojim nastavnikom te im objasniti sve vezano uz injekcije, testove krvi, dodatne međuobroke i hipoglikemiju. Ako osoblje škole ima dodatnih pitanja, mogu se obratiti tvom timu za dijabetes. Važno je da roditelj bude u stalnom kontaktu s tvojim nastavnikom. Nastavnik bi trebao znati i kada imaš noćnu hipoglikemiju jer to objašnjava zašto si toga dana umoran pa bi trebao malo bolje pripaziti na tebe. Međutim, nastavnicima ponekad nije drago kad roditelji dolaze u učionicu. Ako i tvom nastavniku ne odgovara da rodite- lji dolaze prije početka nastave, možda bi bi- lo dobro da nastavnik i roditelj za- jedno vode i razmjenjuju dnev- nik (preko tebe) na početku i kraju svakog školskog dana. U dnev- nik treba uključiti očitanja glukoze u krvi te zabilježiti eventualnu hipoglikemiju. To je još jedan način održavanja obostrane komunikacije.

Srednja škola

Srednje škole uglavnom su

veće i u njima je pristup manje individualan nego u osnovnim školama. Možeš imati i do 15 nastavnika iz raznih predmeta pa je najpraktičnije da se roditelji sastanu s tvojim razrednikom. On može prenijeti informacije ostalim nastavnicima. Ovisno o tvojoj starosti, i sam možeš razgovarati o dijabetesu s osobljem škole. Ako želiš, s tobom u pratnji mogu doći roditelji ili članovi tvog medicinskog tima za dijabetes.

Injekcije

- Ako budeš trebao dobivati injekcije za vrijeme nastave, škola ti treba osigurati neki privatan prostor. - Treba dogovoriti mjesto gdje će se u školi čuvati šprice ili injektor za inzulin.

Zbog dijabetesa se ne trebaš osjećati izdvojeno od svojih vršnjaka u školi.

Hipoglikemija

Nastavnici moraju znati kako tretirati hipoglikemiju i prepoznati znakove upozorenja na nju.

Hrana

- Osoblju treba objasniti sve tvoje prehrambene potrebe. Važno je naglasiti da ne postoji neka posebna prehrana za dijabetičare – samo uravnotežena i raznolika hrana kakva se preporučuje za svu djecu – a hrana za dijabetičare nije potrebna niti se preporučuje. - Obroke i međuobroke treba redovito jesti. U školama koje nude organizirane obroke, osoblje mora znati da imaš prednost u posluživanju hrane i da trebaš sjediti na istom mjestu svaki dan. - Nastavnici moraju znati da ćeš i u razredu ponekad morati nešto pojesti.

Tjelesna aktivnost

Dijabetes nije isprika za izbjegavanje tjelesne aktivnosti ili razlog da budeš izdvojen. - Prije i poslije tjelesne aktivnosti treba provjeriti glukozu u krvi i prema potrebi nešto pojesti. - Tablete glukoze i zaslađena pića trebaju biti na raspolaganju u slučaju hipoglikemije. - Nastavnik tjelesnog odgoja treba znati da imaš šećernu bolest.

Ispiti

- Ispitni stres može utjecati na glukozu u krvi. Prije i tijekom ispita možda budu potrebni dodatni testovi krvi. - Nastavnika ili nadležnu osobu treba obavijestiti da sa sobom na ispit nosiš nešto za pojesti u slučaju da osjetiš hipoglikemiju. Kako ne bi smetao ostalim učenicima, to treba biti nešto što možeš tiho pojesti – ili neki zaslađeni napitak.

Što ako nisam zadovoljan načinom na koji se škola odnosi prema dijabetesu?

Devet od deset puta škola će surađivati i biti od velike pomoći. Ali ako to nije slučaj, najvažnije je ostati miran jer se agresivnim ponašanjem vrlo rijetko bilo što postigne. Roditelji mogu razgovarati s ravnateljem, a ako se problemi nastave, medicinska sestra za dijabetes može doći u školu i dodatno educirati osoblje.

Nasilje u školi

Nasilnici traže u ljudima ono što smatraju „slabostima“ ili ono što ljude izdvaja kao “drukčije“. Neka djeca dijabetičari mogu doživjeti podrugivanje ili nasilje zbog svoje bolesti. Mnoga djeca ih nikad ne iskuse, ali važno je ipak biti svjestan te mogućnosti. Tvoja škola trebala bi imati definiran odnos prema nasilju. Ako se ipak bojiš zadirkivanja, možeš o tome razgovarati s roditeljima i nastavnicima koji će tada malo bolje pripaziti na područja kao što su školski WC i izolirana područja školskog igrališta. Može pomoći ako dijabetes objasniš drugim učenicima putem nekog školskog projekta. Govoriš li otvoreno o svom dijabetesu, nasilna djeca ubrzo će shvatiti da te nemaju zbog čega zadirkivati.

Izvannastavne aktivnosti

Ako nakon nastave trebaš još neko vrijeme ostati u školi, bilo da je to zbog probe školskog benda ili dopunske nastave, to znači da ćeš kasniti s injekcijom ili sljedećim obrokom. Pripremi se unaprijed i ponesi sa sobom nekakvu užinu te napravi dodatni test krvi kako bi bio siguran da je sve u redu.

Školski izleti

Nema razloga da ne uživaš u školskim izletima kao i sva ostala djeca. Dnevni izlet i dan proveden u školi imat će sličnu rutinu. Unaprijed saznaj koje aktivnosti će se odvijati na izletu i kakva hrana će biti poslužena u slučaju da nastavnike treba o nečem dodatno obavijestiti. Ako negdje ostaješ preko noći, moraš biti siguran da si samostalno možeš dati injekciju i izmjeriti glukozu u krvi. A možda postoji i član školskog osoblja osposobljen da ti pomogne. 44