Kontinuirano mjerenje glukoze i sustav GuardianTM Connect Mr. sc. Ivona Butorac Ahel, dr. med., pedijatrijski endokrinolog i dijabetolog, Klinički bolnički centar Rijeka Napretkom tehnologije kontrola šećerne bolesti u posljednjih se nekoliko godina promijenila i unaprijedila. Desetljećima se metabolička kontrola šećerne bolesti temeljila na određivanju glukoze iz kapilarne krvi (GUK) glukometrom i vrijednosti glikoliziranog hemoglobina (HbA1c). Na temelju vrijednosti GUK-a izmjerene glukometrom možemo titrirati prandijalni inzulin i korektivne boluse, ali ne doznajemo ništa o fluktuaciji GUK-a između obroka. HbA1c je pokazatelj kontrole glikemije u prethodna 3 mjeseca, ali na temelju HbA1c ne možemo zaključiti ima li bolesnik česte hipoglikemije ili hiperglikemije. Primjena uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze (CGM, prema engleskom Continuous Glucose Monitoring) omogućuje otkrivanje varijacija GUK-a tokom dana, hipoglikemijskih i hiperglikemijskih događaja i utvrđivanje vremena tijekom koga su vrijednosti GUK-a bile u željenom rasponu (TIR, prema engleskom Time in Range). TIR je postotak vremena u kojem je glukoza bila unutar ciljanog raspona od 3,9 – 10 mmol/L. Cilj je da TIR bude veći od 70%. TIR postaje važan parametar u kontroli šećerne bolesti i nadopunjuje HbA1c. Bolesnici s istim HbA1c mogu imati bitno različite vrijednosti GUK-a i TIR-a. Neki od njih će imati konstantne vrijednosti GUK-a i poželjnu vrijednost TIR-a, a u drugih će HbA1c biti rezultat kombinacije čestih hipoglikemija i hiperglikemija. CGM sustavi omogućuju kontinuirano mjerenje glukoze
18
iz međustanične tekućine. Pružaju bolesniku informacije o trenutnoj vrijednosti glukoze kao i retrogradne podatke o kretanju glukoze tijekom dana i noći, tijekom tjelesne aktivnosti i tijekom i nakon obroka. Može se dobiti uvid o učestalosti, trajanju i uzrocima fluktuacije glukoze. Ove informacije mogu pomoći u prepoznavanju i sprječavanju neželjenih hipoglikemija i hiperglikemija te se na taj način može poboljšati kontrola glikemije. CGM sustavi mjere glukozu u međustaničnoj tekućini, a ne izravno u krvi. Glukoza se iz krvnih žila polako otpušta u međustaničnu tekućinu, a potom se transportira na površinu senzora. Za prijelaz glukoze iz krvi u međustaničnu tekućinu potrebno je vrijeme i zbog toga vrijednosti glukoze u međustaničnoj tekućini kasne za onima dobivenim iz krvi 5 – 10 minuta. Ovo je kašnjenje (engleski lag time) najizraženije u situacijama kada dolazi do naglog porasta ili pada GUK-a. Tada bi bilo poželjno prije odluke o intervenciji provjeriti GUK primjenom glukometra jer su u tim situacijama vrijednosti dobivene glukometrom pouzdanije od onih očitanih iz CGM-a. Napretkom tehnologije i umjetnih algoritama razlike između mjerenja glukoze u krvi i međustaničnoj tekućini sve su manje. Svaki CGM sustav se sastoji od tri dijela: senzora, odašiljača i monitora. Senzor je osnova rada svih CGM sustava. Senzor je umetnut pod kožu u međustaničnu tekućinu gdje mjeri glukozu
