Koje su normalne razine glukoze u krvi? Glikemija od 4,4 do 6,1 mmol/L natašte, a za oboljele od šećerne bolesti do 6,6 natašte i do 7,8 mmol/L nakon obroka. Poželjna razina HbA1c (pretrage koja ukazuje na regulaciju šećerne bolesti unatrag 3 mjeseca) je 6,5%.
ŠTO JE ŠEĆERNA BOLEST?
Osnovna načela u liječenju šećerne bolesti • uravnotežena prehrana, • tjelesna aktivnost, • edukacija (zdravstveni odgoj o šećernoj bolesti), • samokontrola (samoodređivanje razine glukoze u krvi i glukoze i acetona u mokraći), • detaljan pregled stopala, • održavanje vrijednosti glukoze u krvi unutar urednih vrijednosti, • lijekovi za snižavanje šećera u krvi. Šećerna bolest različito utječe na psihofizičko stanje svake osobe. Ono što vrijedi za sve jest: bolja regulacija šećera u krvi, krvnog tlaka i masnoća rezultira smanjivanjem rizika razvoja kroničnih komplikacija.
Liječenja velikim dijelom ovise o odlukama koje pojedinac donosi, a edukacija je vrlo važan segment u kontroli bolesti i postizanju dobre kontrole nad šećernom bolešću.
Hrvatski savez dijabetičkih udruga Ilica 48/II, Zagreb tel/fax 01. 4847 807 diabetes�diabetes.hr www.diabetes.hr www.facebook.com/diabetes.hr
Svjedoci smo naglog porasta broja oboljelih od šećerne bolesti. Razlog tome je način života - premalo kretanja, preobilna, često nekvalitetna i prekalorična prehrana, stresni način života.
Što je šećerna bolest (lat. diabetes mellitus)? Šećerna bolest je kronični poremećaj metabolizma koji nastaje kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Karakterizira ju povišena razina šećera (glukoze) u krvi.
Što je inzulin? Inzulin je hormon kojega proizvodi gušterača. On unosi glukozu u stanice, gdje se ona koristi za stvaranje energije. Bez inzulina tijelo ne može u potpunosti iskoristiti hranu koju jedemo, a razina glukoze u krvi raste. Povišena razina glukoze u krvi štetno djeluje na krvne žile i živce, a time na sva tkiva i organe zbog čega uzrokuje oštećenja koja tijekom vremena dovode do kroničnih komplikacija šećerne bolesti.
Postoje dva osnovna tipa šećerne bolesti: Šećerna bolest tip 1 (inzulin ovisni) javlja se u djetinjstvu ili mladosti i inzulin postaje neophodan u liječenju. Izazvan je vlastitim imunim sustavom tijela koji uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin. Gušterača u potpu-
nosti prestane proizvoditi inzulin, pa se bolest liječi davanjem injekcija inzulina ili kontinuiranom primjenom inzulina pomoću inzulinske pumpe. Šećerna bolest tip 2 (inzulin neovisni) se obično polako razvija kod odraslih. Važnu ulogu u razvoju ovog tipa šećerne bolesti imaju prekomjerna tjelesna težina, genetska predispozicija, pojava šećerne bolesti u trudnoći (gestacijska šećerna bolest) i nedostatak fizičke aktivnosti. U početku se može liječiti dijetom i tjelovježbom, a ukoliko takva terapija nije adekvatna, uvodi se terapija tabletama i/ili inzulinom. Tip 2 je učestaliji u starijoj populaciji, ali sve češće zahvaća i mlađe osobe. Učestalost tipa 2 je 90% od ukupno oboljelih.
Znakovi upozorenja koji ukazuju na razvoj šećerne bolesti: • • • • • • • • • • • • •
učestalo mokrenje, jaka žeđ, povećan osjećaj gladi, gubitak tjelesne težine, umor, slabost, iscrpljenost, gubitak zanimanja i koncentracije, zamućen vid, povraćanje, bolovi u trbuhu, razdražljivost, trnci i gubitak osjeta u šakama i stopalima, sporo zacjeljivanje rana i modrica, učestale infekcije kože i sluznica.
Kod osoba s tipom 2 svi navedeni simptomi mogu biti blagi, a mogu i posve izostati. Bolesnici sa šećernom bolešću mogu dugo biti bez simptoma ili mogu imati simptome koje niti ne povezuju sa šećernom bolešću. Često puta se šećerna bolest otkrije slučajno, prilikom rutinske laboratorijske obrade ili sistematskog pregleda. Kod šećerne bolesti, ukoliko ne postoji ravnoteža između unosa i utroška energije i propisanog liječenja, može doći do akutnih komplikacija.