Pozivatelj

BalkanDowload

BalkanDowload

BalkanDowload

1.

Tanya Kaitlin zatvori vodu, izađe iz tuš-kabine, polako se obriše i obuče svoj najdraži crno-bijeli ogrtač. Nakon toga s kuke na vratima kupaonice uzme ručnik jednakih boja, omota ga oko izbijeljene plave kose i smota ga u turban. Iako se tuširala samo mlakom vodom, para je ipak potpuno zamaglila veliko ogledalo na zidu iznad ormarića s umivaonikom od crnog granita.

Tanya mu priđe i rukom obriše paru s jednog dijela ogledala. Nagne se naprijed i pomno prouči svoj odraz. Treba joj je samo par sekundi da ga primijeti. »O, ne, dovraga«, reče i okrene lice tako da može bolje vidjeti svoj profil, a zatim obama kažiprstima istegne dio kože na bradi. »Nema šanse, gospodine prištiću. Vidim te.« Odoli napasti i ne istisne ga. Umjesto toga otvori lijevu ladicu ispod umivaonika i poput žene s posebnom misijom, počne kopati po njoj. Ladica je puna bočica, tuba i posudica s uljima, kremama, losionima i svakojakim novim »čudotvornim« preparatima za kožu, nedavno reklamiranim u mnogobrojnim modnim časopisima koje je pobožno kupovala. »Ne, ti ne... ni ti...«, mrmlja prekapajući po ladici. »Gdje je, dovraga?

Imam ga, znam da ga imam.« Traženje postane bjesomučnije. »O, evo te«, odahne od olakšanja.

Iz stražnjeg dijela ladice izvuče malu bijelu tubu s roll-on vrhom. Nikad prije nije koristila ovaj preparat, ali je u članku koji je nekidan pročitala ocijenjen kao jedan od trenutno najboljih »preparata« protiv akni. To ne znači da ima problema s aknama. Zapravo, za jednu dvadesettrogodišnjakinju ima nevjerojatno zdravu kožu, ali voli biti »spremna na sve«. Količina proizvoda za ljepotu koju je za svaki slučaj kupila u posljednje dvije godine, bila je ogromna.

Odvrne čep, opet provjeri svoj odraz u ogledalu i nježno prijeđe vrhom tube po malom prištiću koji samo što nije izbio na njezinoj bradi.

BalkanDowload

»Tako je, gospodine prištiću, sad si gotov«, pobjedonosno reče. »A sad odjebi s moje brade. I bolje ti je da nestaneš prije vikenda.« U trenutku kad započne ritual nanošenja hidratantne kreme na lice i tijelo, začuje zvuk iz svoje spavaće sobe. Ili joj se to barem učini. Otvori vrata kupaonice, nakrivi turban kako bi oslobodila desno uho, proviri van i nakratko oslušne. Začuje veselu melodiju, znači, dobila je video-poziv jedne od svoje tri najbolje prijateljice. »Evo me... evo me«, reče i otrči iz kupaonice u spavaću sobu. Njezin smartphone vibrira na noćnom ormariću. Poskakuje s jedne na drugu stranu kao da pleše u ritmu melodije. Uzme ga i pogleda zaslon – zove je najbolja prijateljica Karen Ward. Pogleda vrijeme – 22:39.

Držeći mobitel ispred lica, Tanya primi poziv. Ona i Karen su često razgovarale putem video-veze. »Hej, draga«, reče i sjedne na rub kreveta. »Upravo sam dokrajčila jedan prištić. Možeš li vjerovati?« Kad se na zaslonu njezina smartphonea pojavi slika, Tanya se namršti.

Umjesto cijelog lica svoje prijateljice, kako je to uvijek dosad bilo u njihovim video-razgovorima, ugleda samo krupni plan Kareninih duboko usađenih plavih očiju. Ništa više. I oči su joj pune suza. »Karen, je li sve u redu?« Karen ne odgovori. »Draga, što se to događa?« Sada je Tanyin glas pun zabrinutosti.

Napokon se kamera počne veoma polako udaljavati, a Tanya osjeti kako ju, poput loše skrojena kaputa, preplavljuje strah.

Karenina svijetla kosa natopljena je znojem. Zalijepljena joj je za vlažno čelo i sa strane lica poput mokrog papira. Suze su joj rastopile šminku i ostavile crne crte na obrazima.

Tanya približi mobitel svom licu. »Karen, koji se to vrag događa? Jesi li dobro?« I opet nema odgovora, ali kako se kamera nastavi udaljavati, Tanya napokon shvati razlog. Karen je preko usta zavezan debeli kožnati povez, toliko čvrsto da joj je iskrivio lice i urezao se u kutove njezinih usta. Krv joj curi niz bradu.

BalkanDowload

»Koji je to vrag?«, drhtavim glasom zadahće Tanya. »Karen, je li ovo neka usrana šala?« »Bojim se da Karen trenutno ne može govoriti.« Glas iz malog zvučnika smartphonea je digitalno izmijenjen. Njegova je visina spuštena za nekoliko tonova, zvuči jezivo duboko. Preduboko za ljudski glas. Tome doprinese i vremenski zastoj, ton uopće nije usklađen sa slikom. Takav glas savršeno bi pristajao nekom demonu u holivudskom filmu. Tanya ne može odrediti je li glas muški ili ženski. »Što...?« Namršteno se zagleda u zaslon. Ne vidi nikoga drugog. »Tko je to?« »To nije važno«, odvrati jednako monotono demonski glas. »Važno je samo to da pažljivo slušaš, Tanya, i da ne prekineš vezu. Ti me ne vidiš, ali ja vidim tebe. Prekineš li vezu, posljedice će biti ozbiljne... za Karen... i tebe.« Tanya odmahne glavom kao da se želi probuditi iz noćne more. »Što?« Zbunjenost prijeđe u zapanjenost.

Kako se slika na Tanyinu zaslonu proširuje, primijeti da je Karen debelim konopcem vezana za blagovaoničku stolicu. Tanya zaškilji u sliku.

Prepozna stolicu i veliki poster na zidu iza Karen. Ovo se snima u Kareninoj dnevnoj sobi.

Tanya zastane, načas malo razmisli o situaciji, potom skeptično nakrivi glavu. Ovo je sigurno neka šala, pomisli. I tada joj sine. »Pete, vratio si se? Ovaj jebeni demonski glas je tvoj?« Sada joj glas zvuči malo sigurnije. »Vi to mene zajebavate?« Odmota ručnik na glavi, mokra kosa padne joj na ramena.

Nema odgovora. »Dajte, ljudi. Prestanite ili ću prekinuti vezu.« »Ja to ne bih učinio na tvom mjestu«, napokon se oglasi demonski glas, jednako monotono kao i prije. »Ne znam tko je Pete, ali ću možda saznati.

Tko zna, možda će on biti sljedeći na mom popisu.« Tanya na zaslonu još uvijek ne vidi nikog drugog osim Karen. Tko god bila osoba s demonskim glasom, ona ili on ovo snima. Vjerojatno je stavio mobitel na nekakav stalak, jer je slika prilično mirna.

Ovo nije normalno, pomisli, ne skrećući pogled s očiju najbolje prijateljice.

BalkanDowload

Karen duboko udahne zrak kroz nos, od napora joj se zatrese cijela glava. Oči joj se napune suzama, zatim poteku niz obraze, ostavljajući nove crne pruge.

Tanya je dovoljno dobro pozna i zna da ove suze nisu lažne. Što god ovo bilo, sada je sto posto sigurna da se ne radi o šali. »Iako bih volio još malo čavrljati«, nastavi demonski glas, »vrijeme je ovdje od presudne važnosti, Tanya. Barem što se tiče tvoje prijateljice Karen.

I zato ću ti reći što ćemo dalje.« Tanya napeto sluša. »Predlažem okladu.« Nije sigurna je li dobro čula. »Što? Okladu?« »Tako je«, potvrdi demon. »Kladim se u Karen. Izgubim li, oslobodit ću je i nijedna od vas me nikad više neće vidjeti ni čuti. To ti obećavam.« Nastane duga stanka. »Ali ako pobijedim...« Osoba s druge strane linije pusti da te riječi ostanu zlokobno visjeti u zraku.

Tanya odmahne glavom i glasno ispuhne zrak. »Ne... ne razumijem.« »Tanya, ovo je veoma jednostavna igra. Nazvao bih je igrom dva pitanja.« »Molim?« »Ti mi samo moraš točno odgovoriti na dva pitanja«, objasni neljudski glas. »Postavit ću ti jedno po jedno. Na svako pitanje možeš mi dati koliko god hoćeš odgovora, ali na drugo pitanje možemo prijeći tek kad mi daš točan odgovor na prvo. Jednako tako, igra je gotova kad točno odgovoriš na drugo pitanje. Ako ti za odgovor treba više od pet sekundi, i to se smatra pogrešnim odgovorom. Da bi tvoja prijateljica Karen bila slobodna, moraš mi dati samo dva točna odgovora.« Zavlada veoma kratka stanka. »Znam, znam. Ne zvuči baš kao neka previše uzbudljiva igra, zar ne? Ali... vidjet ćemo.« »Pitanja? Kakva pitanja?« »O, ne brini. Ona su izravno povezana s tobom. Vidjet ćeš.« Mora duboko udahnuti da bi mogla progovoriti. »A što će se dogoditi ako pogrešno odgovorim?«

BalkanDowload

Na njezino pitanje Karen polako odmahne glavom. Oči joj se razrogače, pune su straha i užasa. »Jako dobro pitanje, Tanya«, odvrati glas. »Imam osjećaj da si pametna žena. To je dobar znak.« Na trenutak zavlada tišina, zvuči kao da se linija prekinula. Razlog je promjena tona i neusklađenost slike i zvuka. »Mogu ti samo reći da se, za Karenino dobro, nadajmo da nećeš.« Odjednom Tanya jedva uspijeva disati. Ne želi igrati ovu igru. I ne mora. Može jednostavno prekinuti vezu. »Prekineš li vezu«, kaže osoba s druge strane kao da joj čita misli, »Karen umire, a onda dolazim po tebe. Nestaneš li sa zaslona, prestane li te snimati kamera na mobitelu, Karen umire i ti si sljedeća. Nazoveš li policiju, Karen umire i ti se sljedeća. Uvjeravam te, Tanya, to bi bio uzaludan trud.

Trebat će im sigurno deset minuta dok ne stignu ovamo. A meni treba samo jedna minuta da iščupam srce tvojoj prijateljici i ostavim im ga na stolu. Kad stignu, krv u njezinu tijelu bit će još uvijek topla.« Od ovih riječi naježe se i Karen i Tanya. Ispod kožnatog poveza na ustima Karen počne histerično vrištati i migoljiti se na stolici u pokušaju da se oslobodi. No uzalud. »Tko si ti?«, upita Tanya drhtavim glasom. »Tko si i zašto to radiš Karen?« »Tanya, preporučam ti da se usredotočiš na trenutni problem. Misli na Karen.« U tom trenutku Tanya opazi novi pokret na zaslonu. Netko odjeven u crno stane iza stolice za koju je vezana njezina prijateljica, ali vidi mu samo donji dio trupa. »Isuse, kakva je ovo bolesna psina?«, vikne u svoj mobitel i sama jedva suzdržavajući suze. »Ne, Tanya«, odvrati demon. »Ovo nije psina. Ovo je stvarno. Da počnemo?« »Ne, čekaj...«, preklinjući reče Tanya, srce joj lupa dvaput brže nego prije nekoliko minuta.

No osoba demonskog glasa je više ne sluša. »Prvo pitanje, Tanya: koliko imaš prijatelja na Facebooku?«

BalkanDowload

»Što?« Lice joj je posve zbunjeno. »Koliko imaš prijatelja na Facebooku?«, ponovi glas, sada malo sporije nego prije.

O.K., ovo je sigurno šala, pomisli Tanya. Kakvo je ovo glupo pitanje? Zar je ovo sranje stvarno? »Pet sekundi, Tanya.« Tanya zbunjeno promatra Karenino lice. Na njemu nema ničeg osim straha.

Zloguki glas započne s odbrojavanjem. »Četiri... tri... dva...« Tanya ne mora dugo razmišljati. Provjerila je svoj profil prije nego što je stala pod tuš. »Tisuću sto trideset tri«, napokon odgovori.

Tišina.

Zrak u Tanyinoj sobi zgusne se kao da je puna dima.

Napokon osoba iza Karenine stolice zaplješće. »Sto posto točan odgovor, Tanya. Imaš dobro pamćenje. I taj odgovor približio je tvoju prijateljicu jedan korak prema slobodi. Sada još samo moraš točno odgovoriti na drugo pitanje i sve će ovo završiti.« Slijedi još jedna namjerno duga stanka.

I ne znajući, Tanya zadrži dah. »Budući da je Karen tvoja najbolja prijateljica, naredno pitanje bit će za tebe mačji kašalj.« Tanya pričeka. »Koji je Karenin broj mobitela?« Tanya sumnjičavo nabere čelo. »Njezin broj?« Ovaj put demon ne ponovi pitanje. Samo počne s odbrojavanjem. »Pet... četiri... tri...« »Ali... ne znam ga napamet.« »Dva...« »Ovo je glupo«, reče Tanya uz nervozan kikot. »Daj mi sekundu i sjetit ću se.« »Dao sam ti ih pet i upravo su istekle. Nisi mi odgovorila.«

BalkanDowload

Sada u demonskom glasu zamijeti drukčiji ton. Ton koji ne može točno odrediti, ali ma kakav bio, ispuni joj srce velikim užasom. »Htjela si znati što će se dogoditi ako mi krivo odgovoriš... sada gledaj.«

BalkanDowload

2.

Detektiv Robert Hunter iz LAPD-ova Odjela za pljačke i ubojstva primijetio je crvenokosu ženu čim je ušao u 24 sata otvorenu čitaonicu na prvom katu povijesne zgrade Powell Library. Bila je djelomično skrivena iza velike hrpe u kožu uvezanih knjiga, na stolu ispred nje stajala je šalica s kavom. Sjedila je sama i marljivo tipkala na svom laptopu. Dok je prolazio pokraj njezina stola prema drugom kraju velike prostorije, pogledi im se sretnu. U njezinim očima nema ničega. Ni znatiželje, ni poziva, ni koketiranja. Samo običan nezainteresirani pogled. Ubrzo se vrati svom kompjutoru i taj neobični trenutak prođe.

Hunter je ovo već treći put vidi u čitaonici, uvijek sjedi iza velike hrpe knjiga, uvijek sa šalicom kave na stolu, uvijek sama.

Hunter obožava čitanje i zato je rado odlazio u čitaonicu u Powell Libraryu otvorenu 24 sata, posebno u ranim jutarnjim satima i noću kad bi patio od nesanice.

U SAD-u svaka peta osoba pati od kronične nesanice, većinom zbog kombinacije problema na poslu, financijskog stanja i stresa povezanog s obitelji. No Hunter je počeo patiti od nesanice davno prije no što se morao nositi s pritiskom stresnog posla.

Sve je počelo nakon što je njegova majka izgubila bitku s rakom. Tada je Hunter imao samo sedam godina. Tada bi noću sjedio sam u svojoj sobi i čeznuo za majkom, bio je previše žalostan da bi mogao zaspati, previše prestrašen da bi zaklopio oči, previše ponosan da bi zaplakao. Noćne more nakon majčine smrti bile su toliko strašne da je mali Robert razvio obrambeni mehanizam – njegov mozak radio je sve i svašta kako bi noću ostajao budan. San je u jednakoj mjeri postao i luksuz i mučenje. Da bi tijekom tih beskonačno dugih sati bez sna zaposlio svoj mozak, bjesomučno je čitao proždirući knjige, kao da je iz njih crpio snagu. Postale su njegovo utočište. Njegova tvrđava. Sigurno mjesto na kojem ga noćne more nisu mogle sustići.

BalkanDowload

Kako su prolazile godine, njegova nesanica i noćne more značajno su jenjale, ali samo nekoliko tjedana nakon što je doktorirao Analizu kriminalnog ponašanja i biopsihologiju na sveučilištu Stanford, njegov svijet se po drugi put srušio. Njegov otac, koji se nikad više nije oženio i koji je u to vrijeme radio kao čuvar u ogranku Bank of America u središtu Los Angelesa, ranjen je za vrijeme pljačke koja je krenula po zlu. Hunter je dvanaest tjedana proveo uz njegov krevet u bolnici dok je on ležao u komi. Čitao mu je priče, pričao viceve, satima ga držao za ruku, ali se na kraju opet pokazalo kako ljubav i nada nisu dovoljne. Nakon što je njegov otac umro, i nesanica i noćne more vratile su se u još žešćem obliku i otada ga nisu napuštale. Za dobrih noći uspijevao je odspavati tri do četiri sata. Noćas nije bila jedna takva dobra noć.

Hunter stigne do posljednjeg stola na kraju prostorije i pogleda na svoj sat – 24:48. Kao i uvijek, usprkos kasnom satu, ovdje je bilo živahno, studenti su stalno pristizali, tijekom cijele noći.

Sjedne okrenut prema preostalom dijelu prostorije i otvori knjigu koju je donio. Čitao je petnaestak minuta, kad je zaključio da mu treba šalica kave.

Najbliži automat nalazi se na ulazu u čitaonicu, tik do dizala. Dok prolazi čitaonicom, još jednom pogleda crvenokosu ženu. Iako je brzo svrnula pogled na svoj laptop, nije to učinila dovoljno brzo. Znači opet ga je promatrala i, iako ju je uhvatio na djelu, govor njezina tijela nije odavao nikakvu nelagodu – sasvim suprotno, pokazivao je samouvjerenost.

Potpuno nov automat za kavu nudio je petnaest različitih vrsta kave, devet s različitim okusima. Najekstravagantnija, ona s mnogo šlaga, karamelom i čokoladnim mrvicama, poslužuje se u plastičnoj čaši od pola litre. Košta 9,95$. Na to se Hunter zacereka. Mjere i cijene za studente uvelike su se promijenile od njegovih dana u koledžu. »Osim ako ne volite bolesno slatku kavu, ja bih se držala daleko od te.« Taj savjet dobije od osobe iza sebe i zateče ga. Kad se okrene, nađe se licem u lice s crvenokosom.

Njezina ljepota istovremeno djeluje i napadno i intrigantno. Sjajna crvena kosa meko joj pada preko ramena, prirodno je valovita, šiške joj prekrivaju čelo, na desnoj strani začešljane su u ljupki smotak, u pin-up stilu.

Ima staromodne naočale s crnim okvirom u obliku mačjih očiju koje savršeno pristaju njezinu srcolikom licu i privlače pažnju na zelene oči. Ispod

BalkanDowload

donje usne na sredini ima okrugli piercing sa zgodnim, crnim kamenom. Ima piercing i između nosnica, u obliku tankog srebrnog prstena. Odjevena je u crno-crvenu haljinu u stilu rockabillya iz 1950-tih, s potpuno golim rukama.

Obje ruke prekrivene su od ramena do zapešća živopisnim tetovažama.

Mary-Jane cipele slažu se s bojama njezine haljine. »Kava koju ste gledali«, razjasni, vidjevši Hunterovu zbunjenost i pokazujući u automat svojom praznom šalicom. »Karamel frappuccino deluxe?

Taj je previše sladak i zato, ne volite li takve stvari, nemojte.« Hunter nije znao da je tako pomno proučavao izbor. »Rekao bih da slatkoća nije jedina stvar koja je tu pretjerana«, odvrati i brzo se osvrne. »Deset dolara za šalicu kave?« Crvenokosa razvuče usne u osmijeh, istovremeno i ljubak i sramežljiv. »Već sam vas viđala u knjižnici«, reče, skrenuvši temu sa slatkih i skupih kava. »Vi ste student ovdje na UCLA-i?« Hunter se na trenutak zagleda u ženu pred sobom. Što se tiče dobi, ne može odrediti koliko joj je godina. Drži se ponosno, autoritativno i samopouzdano, no po nježnim crtama lica mogla bi biti starija studentica. I njezin govor malo toga odaje, ima nježan djevojački glas koji u kombinaciji sa samouvjerenošću onemogućuje svako nagađanje. »Nisam«, odvrati Hunter, veoma zabavljen njezinim pitanjem. Zna da više uopće ne izgleda kao student. »Moji studentski dani su davno prošli.

Samo...« Skrene pogled s crvenokose na čitaonicu. »Volim noću dolaziti ovamo. Volim mir ovoga mjesta.« Njegov odgovor izazove novi osmijeh. »Znam na što mislite«, kaže, okrene se i slijedi Hunterov pogled kroz otvorena vrata u veliku čitaonicu. Pogleda kockasti drveni pod, tamne stolove od mahagonija i na kraju velike prozore u gotičkom stilu. »Osim toga«, doda, »meni se sviđa i miris ovoga mjesta.« Hunter se namršti.

Djevojka malo nagne glavu dok objašnjava: »Oduvijek sam mislila da bi miris znanja trebao biti kao ovaj ovdje. Ne mislite li i vi tako? Kombinacija papira, i starog i novog, kože, mahagonija...« Nakratko zastane i slegne ramenima. »Precijenjene kave i ustajalog znoja studenata.«

BalkanDowload

Ovaj put joj Hunter uzvrati osmijeh. Sviđa mu se njezin smisao za humor. »Ja sam Tracy«, kaže i pruži mu ruku. »Tracy Adams.« »Robert Hunter. Drago mi je.« Usprkos nježnim rukama, stisak joj je snažan. »Izvolite«, kaže Hunter, korakne udesno, potom glavom pokaže njezinu praznu šalicu i na kraju automat. »Samo izvolite.« »O, ne, vi ste došli prvi«, odvrati Tracy. »Ne žuri mi se.« »U redu je, stvarno. Ja se još nisam odlučio«, slaže Hunter. Uvijek je pio samo crnu kavu bez šećera. »Oh, dobro. U tom slučaju, hvala vam.« Tracy priđe automatu, stavi šalicu na označeno mjesto, ubaci nekoliko kovanica i odabere – običnu crnu kavu. Bez šećera. »Onda, kako zasad idu predavanja?«, upita Hunter. »O, ne«, odvrati Tracy, uzme šalicu i okrene se prema njemu. »Ni ja ne studiram ovdje.« Hunter kimne. »Znam. Vi ste profesorica, je li tako?« Tracy se znatiželjno zagleda u njega, ali joj njegov izraz ne otkrije ništa.

Zbog toga se još više zaintrigira. »Tako je, jesam, ali kako znate?« Hunter pokuša umanjiti značaj rečenog. »O, slučajno sam pogodio, stvarno.« Tracy nije povjerovala. »Nema šanse.« Žena brzo pomisli na knjige uvezane u kožu na svom stolu. Nijedan od naslova ne odaje njezino zanimanje, a čak i da odaje, trebao bi mu nadljudski vid da pročita naslove s mjesta na kojem je sjedio ili dok je prolazio uz njezin stol. »To je bila previše samouvjerena izjava da bi bilo puko pogađanje. Znali ste. Ali kako?« Sada joj se u očima pojavi sumnjičavost. »To je stvar jednostavnog promatranja«, odvrati Hunter. No prije negoli je uspio razjasniti svoj odgovor, osjeti kako mu u džepu vibrira mobitel. Izvadi ga i pogleda zaslon.

BalkanDowload

»Ispričajte me na trenutak«, reče i prisloni mobitel na uho. »Detektiv Hunter, Odjel za ubojstva.« Tracy upitno podigne obrve. Ovo nije očekivala. Nekoliko sekundi kasnije opazi kako mu se promijenio izraz lica. »O.K.«, reče Hunter u mobitel i pogleda sat – 1:14. »Dolazim.« Prekine vezu i pogleda Tracy. »Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas. Uživajte u kavi.« Tracy načas oklijeva. »Zaboravili ste svoju knjigu«, vikne za njim, ali Hunter je već na polovici stubišta.

BalkanDowload

3.

LAPD-ova Jedinica za teška ubojstva je elitni dio Odjela za pljačke i ubojstva. Osnovana je za rješavanje slučajeva serijskih i višestrukih ubojstava koji zahtijevaju opsežnu istragu i posebnu stručnost. Zbog završenog studija psihologije kriminalnog ponašanja i činjenice da Los Angeles privlači posebnu vrstu sociopata, Hunter pripada još uže specijaliziranoj jedinici unutar Odjela za teška ubojstva. Jedinica za ultra nasilne zločine (JUNZ) rješavala je slučajeve u kojima je počinitelj primijenio posebnu brutalnost i/ili sadizam. Tu jedinicu činili su Robert Hunter i njegov partner Carlos Garcia.

Rečena adresa odvede Huntera na Long Beach, točnije, do trokatnice od terakote, smještene između drogerije i zgrade na uglu. Čak i u te sitne sate i uz najkraći mogući put, treba mu gotovo sat vremena da prijeđe trideset pet milja od UCLA-ina kampusa u Westwoodu do luke. Čim s Redondo Avenuea skrene lijevo na East Broadway, ugleda mnoštvo policijskih crno-bijelih vozila. Jedan dio Broadwaya već je blokirao kordon policije iz Long Beacha. Garciina metalik plava Honda Civic parkirana je nasuprot trokatnice, uz bijeli kombi ekipe forenzičara.

Dok se približava ograđenom području, mora usporiti gotovo do gmizanja. U gradu koji nikad ne spava nimalo ne iznenađuje što se uz policijsku traku već okupila mala skupina znatiželjnika. Većina drži ruke iznad glave i snima svojim mobitelima ili tabletima kao da su na kakvom glazbenom koncertu, nadajući se da će ugledati nešto. Što gadnije, to bolje.

Hunter se probije kroz mnoštvo, pokaže isprave dvojici uniformiranih policajaca uz žuto-crnu policijsku traku i parkira uz vozilo svoga partnera. Čim izađe iz svog izudaranog Buick LeSabrea, na hladnom noćnom vjetru istegne svoje metar osamdeset centimetara visoko tijelo. Gusti prijeteći oblaci prekrivaju nebo i skrivaju zvijezde, noć djeluje još mračnije. Zakači svoju policijsku značku za pojas i polako pogleda naokolo. Policija je blokirala cestu u dužini od stotinjak metara, od križanja s Newport Avenueom, sve do Lome, sljedeće usporedne avenije.

BalkanDowload

Najprije pomisli kako ova lokacija ima mnoštvo mogućnosti za bijeg jer je glavna autocesta udaljena manje od milju i pol. Ali nije važno je li počinitelj pobjegao automobilom ili ne, jer nikome ne bi bio problem nestati u nekoj od ovih ulica.

Stojeći uz jedno crno-bijelo vozilo i razgovarajući s uniformiranim policajcem iz Long Beacha, Garcia iza policijske trake ugleda Hunterov automobil. »Roberte«, zazove ga prelazeći ulicu.

Hunter se okrene prema svom partneru.

Garciina duga smeđa kosa začešljana je u gladak konjski repić. Na sebi ima tamne hlače i svijetlo-plavu košulju ispod crne jakne. Iako je potpuno budan i u čistoj odjeći koja izgleda kao da je stigla pravo iz kemijske čistionice, oči su mu umorne i krvave. Za razliku od Huntera, Garcia nema problema sa spavanjem. Doduše, noćas je uspio odspavati samo dva sata kad je primio poziv. »Carlose«, reče Hunter pozdravljajući partnera kimanjem glave. »Oprosti zbog ovog ranog poziva, stari. Dakle, što imamo?« »Nisam još siguran«, odvrati Garcia odmahnuvši glavom. »Stigao sam ovamo nekoliko minuta prije tebe. Pokušavao sam saznati tko je zadužen za slučaj kad sam te vidio kako dolaziš.« Hunter skrene pogled s partnera na osobu koja im se približava.

Muškarac je izašao iz zgrade od terakote. »Pretpostavljam da je on pronašao nas«, reče Hunter.

Garcia se okrene. »Vi ste momci iz Ultra nasilnih zločina?«, upita muškarac glasom hrapavim od mnogih godina pušenja. Po izvezenim širitima na rukavima njegove jakne Hunter i Garcia zaključe da je zamjenik narednika u policijskom odjelu Long Beacha. Izgleda kao da je u kasnim četrdesetim ili ranim pedesetim godinama. Gusta prosijeda kosa začešljana mu je s visoka čela, vidi se nazubljeni ožiljak tik iznad lijeve obrve. Govori uz jedva primjetljiv meksički naglasak. »Tako je«, odvrati Hunter pa zajedno s Garciom stupi naprijed.

Predstave se uz čvrsto rukovanje. Narednik se zove Manuel Velasquez. »Dakle, naredniče, što imamo ovdje?«, upita Garcia.

BalkanDowload

Narednik Velasquez se naceri na pitanje, no to je nervozan cerek pun krzmanja. »Ne znam mogu li riječima opisati ono što je unutra«, odgovori okrenuvši lice prema zgradi. »Nisam siguran može li to itko. Vi ćete momci morati ući i sami pogledati.«

BalkanDowload

4.

Poneseni naletom jesenskog vjetra koji je značajno ojačao u proteklih nekoliko minuta, oblaci iznad njihovih glava još se više zgusnu. Dok Hunter, Garcia i Velasquez hodaju prema zgradi od terakote, prve kapi kiše padnu im na glave i suhi asfalt. »Žrtva se zove Karen Ward«, objavi narednik Velasquez, ubrzavši korak kako bi izbjegao kišu i povevši Huntera i Garciu uz nekoliko betonskih stuba koje vode do ulaza u zgradu. Ne uzdajući se u svoje pamćenje, izvadi notes i otvori ga. »Stara dvadeset četiri godine, neudata, radila je kao kozmetičarka u salonu ljepote na East Second Streetu.« Makinalno pokaže na istok. »Zapravo, nedaleko odavde. Živjela je u ovoj zgradi samo četiri mjeseca.« »Unajmila je stan?«, upita Garcia kad uđu u zgradu. »Točno. Vlasnica je neka...« Okrene stranicu notesa. »Nancy Rogers, stanuje u Torranceu u South Bayu.« »Provaljeno je u stan?«, upita Hunter.

Velasquez nelagodno odmahne glavom. »Nije, a počinitelj se nije ni potrudio da tako izgleda. Nema nikakvog znaka provale ni borbe. Njezina torbica pronađena je na kauču u dnevnoj sobi. U njoj je novčanik s dvije kreditne kartice i osamdeset sedam dolara gotovine. U torbici su i ključevi njezina automobila. U spavaćoj sobi je njezin laptop, a našli smo i nešto nakita na toaletnom stoliću. Ormari, ladice, ormarići... čini se da ništa nije dirano.« Uz ulazna vrata zgrade je jedini sigurnosni sustav za stanovnike ove zgrade, stari interfon. Nema nikakvih nadzornih kamera. »Živjela je sama?« »Tako je«, odgovori narednik uz kimanje.

Budući da u zgradi nema dizala, Hunter i Garcia krenu za narednikom po drugom, zatim po trećem nizu stuba, sve do najvišeg kata.

BalkanDowload

»Poslao sam policajce da se raspitaju od vrata do vrata na svakom katu«, obavijesti ih Velasquez. »Nisu saznali ništa.« Na licu mu nema iznenađenja. »Nitko nije ništa ni čuo ni vidio.« »Čak ni njezini prvi susjedi?«, upita Hunter.

Narednik odmahne glavom. »Njezini prvi susjedi su sredovječan par«, objasni Velasquez. »Gospodin i gospođa Santiago. Oboje imaju problema sa sluhom. I sâm sam razgovarao s njima, ali je gospodinu Santiagu, čak i nakon glasnog lupanja na vrata, trebalo skoro sat vremena da otvori vrata, a učinio je to samo zato što je usred noći ustao radi pišanja. Tek tada je čuo kucanje.« Stubama stignu u dug i uzak hodnik, sada potpuno osvijetljen snažnim forenzičkim reflektorima. Stan Karen Ward nalazi se na broju 305, posljednji s desne strane. Nicholas Holden, jedan od eksperata za otiske prstiju iz ekipe za očevid, kleči ispred ulaznih vrata stana i nanosi prašak, traži nevidljive otiske. »Rekli ste da nije bila udata«, kaže Garcia dok prolaze hodnikom. »Tako je«, potvrdi Velasquez. »Znate li, je li se viđala s nekim? Je li imala dečka?« Narednik točno zna zbog čega je Garcia postavio to pitanje – mlada žena brutalno je ubijena u svom stanu, bez ikakva očitog motiva i bez znakova nasilnog ulaska u stan. Stoga su prvenstveno osumnjičene osobe s kojima je žrtva u posljednjih nekoliko godina bila u ljubavnoj vezi. U SADu na takozvane »zločine iz strasti« otpada više od polovice ubojstava žena. »Žao mi je, detektive, ali nismo imali vremena prikupiti takvu vrstu informacija.« Narednik pogleda na sat i objasni: »Zapravo smo veoma malo toga saznali o žrtvi i onome što se dogodilo u stanu, a zatim nam je javljeno da ovu istragu prepustimo LAPD-ovoj Jedinici za teške zločine.« Zastane i okrene se prema detektivima. »Iskreno govoreći, takve me naredbe obično raspizde. Vi ste nadležni za ovo, dakle vi morate provesti istragu, comprendes?

Mi nismo ovdje samo ‘mali pomagači’. Ali na ovom slučaju je otpočetka velikim slovima napisano ‘Jedinica za teška ubojstva’, tako da smo to ionako očekivali.« Rastvori ruke u znak predaje. »Ali u ovom slučaju neću se žaliti, ni ja ni bilo tko od mojih ljudi. Rado vam prepuštamo ovo zlo ovdje... ne morate nas dvaput pitati. Slučaj je vaš.« Sada Hunter i Garcia namršteno pogledaju Velasqueza.

BalkanDowload

»Čekajte malo«, reče Garcia. »Što ste mislili reći onim – ‘na ovom slučaju je otpočetka velikim slovima napisano Jedinica za teška ubojstva’?« Narednik skrene pogled s Garcie na Huntera, potom opet pogleda Garciu. »Nisu vam rekli za telefonski poziv?« Reakcija obojice detektiva je znatiželjna šutnja. »O, čovječe!« Odmahujući glavom, narednik obori pogled na pod. »U redu«, započne. »Služba devet-jedan-jedan primila je sinoć oko jedanaest i trideset poziv napola histerične žene. Nije zvučala suvislo, ali je stalno vrištala riječ ‘ubojstvo’. Kao što to svi znamo, to je znak za uzbunu. Poziv je prebačen u našu postaju i zatim na moj stol.« »Znači, vi ste osobno razgovarali s njom?«, upita Garcia.

Narednik kimne. »I stvarno je bila histerična, tvrdila je da je netko pred njezinim očima ubio njezinu najbolju prijateljicu.« Ušuti i podigne desni kažiprst dok objašnjava: »Pa, ne baš pred njezinim očima, ali je gledala... ili, bolje rečeno, bila je prisiljena gledati preko video-poziva.« »Molim?« Nesiguran Garciin pogled brzo postane zbunjen. »Dobro ste čuli, detektive. Žena je vrištala, tvrdeći da ju je neki psihopat nazvao s mobitela gospođice Ward i prisilio je na neku vrstu igre o kojoj je ovisio prijateljičin život.« »Igre?«, upita Hunter. »Da, tako je rekla. Slušajte, ne znam detalje jer, kao što sam rekao, žena je bila potpuno histerična. Ja sam se morao držati protokola i poslati ovamo policijsko vozilo da provjere navodno ubojstvo gospođice Karen Ward.

Nešto prije ponoći ovamo su stigla dva uniformirana policajca i znate što?

Vrata nisu bila zaključana. Ušli su radi provjere i... posljedica toga je vaš dolazak.« »Rekli ste da je histerična žena tvrdila da je najbolja prijateljica žrtve?«, upita Garcia.

Velasquez kimne. »Zove se Tanya Kaitlin. Imam njezine podatke u svom autu. Donijet ću vam ih prije nego što odete.« Kad Hunter, Garcia i Velasquez napokon stignu do stana 305, Hunter pozdravi stručnjaka za otiske prstiju: »Hej, Nick.« »Hej, momci«, automatski odvrati forenzičar.

BalkanDowload

Nakon potpisa na izvještaj ekipe za očevid, Hunter, Garcia i Velasquez dobiju jednokratna bijela zaštitna odijela i rukavice od lateksa. Dok ih navlače na sebe, Hunter primijeti požarni izlaz na kraju hodnika, u blizini stana Karen Ward. »Znate li kamo vodi?« »Metalnim stubištem spustit ćete se u uličicu iza zgrade«, objasni Velasquez. »Skrenite lijevo i izaći ćete na Newport Avenue. Skrenite desno i naći ćete se na Loma Avenueu.« Prije zakopčavanja odijela Hunter priđe požarnim vratima da ih bolje pogleda. Zasun na vratima otpornim na vatru omogućuje otvaranje vrata samo s ove strane. Kroz njih se ne može ući u zgradu, ali je ovuda mnogo brži izlaz iz stana 305 nego prelaženje cijelim hodnikom do betonskog stubišta na drugom kraju.

Hunter skine zasun, vrata se otključaju. Bez ikakvog zvuka. Na vratima nema alarmnog uređaja. Kad okrene lice prema stanu 305, primijeti kako je forenzičar nagnuo glavu na jednu stranu i pogledao vrata, potom na drugu i opet gledajući u vrata. »Našao si nešto, Nick?« »Samo provjeravam na svjetlu«, odvrati Holden ne skrećući pogled sa svog posla, maska na nosu pomiče se gore-dolje dok govori. »Ali rekao bih da zasad ovdje već imamo tri različita para otisaka, a tek sam počeo.« Hunter kimne s razumijevanjem. »Možeš li nam napraviti uslugu i, kad tu završiš, zaprašiti i požarna vrata? Volio bih usporediti otiske s obih vrata.« Holden baci pogled na požarna vrata. »Naravno. Nema problema.« Oba detektiva završe s odijevanjem i nataknu kapuljače na glavu.

Trenutak kasnije uđu u stan 305.

BalkanDowload

5.

Ulazna vrata stana Karen Ward vode u mali hodnik s dvije velike slike cvijeća na bijelim zidovima. Na podu je topli crveni sag. Hodnik je od ostalog dijela stana odijeljen improviziranim zastorom od perlica koji se u nejednakim dužinama spušta sa stropa. Hunter takvu nije vidio otkako je bio mali dječak. Sličnu je imala njegova baka u svojoj kuhinji.

Perlice glasno zazveckaju kad odmakne zavjesu u stranu kako bi Garcia i on ušli u dnevnu sobu. Prije nego što krene za njima, narednik Velasquez se prekriži i promrmlja nekoliko španjolskih riječi.

Dnevna soba je relativno prostrana i ugodno uređena, sa samo nekoliko dobro odabranih komada modernog pokućstva, no njezina nesumnjivo najbolja odlika su velika klizna staklena vrata na suprotnoj strani, iza još jedne zavjese od perlica, koja vode na kutni balkon. Uza sjeverni zid smještena je jednostavna kuhinja otvorenog tlocrta. Na strateško mjesto, kako bi odvojio kuhinju od dnevnog prostora, postavljen je blagovaonički stol od tamne borovine za četiri osobe. S druge strane stola, uz vitrinu od tamnog drva, nalazi se ogledalo od poda do stropa. Čim uđu u prostoriju, oba detektiva zastanu, pažnju im odmah privuče stolica na čelu stola i na njoj jezivo unakaženo tijelo.

Hunter zaškilji dok mu mozak pokušava probaviti u kakvu to grozotu gleda. Žrtva je potpuno gola. Ruke su joj zavezane za slabine tankim najlonskim konopcem, više puta omotanim oko stolice i trupa, tik ispod grudi. No ono što ga iznenadi su mnogobrojni komadi debelog ogledala zabijeni u ženino lice izobličivši ga u neprepoznatljivu kašu kože, mesa i stakla. Krv iz rana na licu prekriva joj cijeli trup i bedra, sve je grimizno crveno, ispod stolice na drvenom podu ostala je lokva. I dio stola do žrtve poprskan je krvlju.

S mjesta na kojem stoje Hunter i Garcia, ono što je nekoć bilo lice sada izgleda poput grotesknog jastučića za igle, s bezbroj staklenih šiljaka zabodenih u svim smjerovima.

BalkanDowload

»Pretpostavljam da ste vas dvojica iz Jedinice za ultra nasilne zločine.« Te je riječi izrekla forenzičarka, pomno skupljajući vlasi i vlakna s velikog saga uz blagovaonički stol.

Prođe nekoliko trenutaka dok Hunter i Garcia napokon ne uspiju skrenuti pogled s trupla. »Ja sam doktorica Susan Slater«, reče forenzičarka ustajući. »Glavna forenzičarka zadužena za ovo poprište.« Ni Hunter ni Garcia nikad prije nisu radili s doktoricom Slater. Visoka je oko metar šezdeset sedam, izgleda kao da je u ranim tridesetima, ima vitko tijelo, visoke jagodice i mali nos. Na glavi ima kapuljaču zaštitnog bijelog odijela, ali joj je na čelu provirio tanki pramen plave kose. Diskretno je našminkana, u skladu s poslom, ali dovoljno efektno da se ispod bezličnog zaštitnog odijela vidi njezina privlačnost i ženstvenost. Glas joj zvuči malo čudno – nježan je i srdačan, ali istovremeno ostavlja dojam o obimnom znanju i velikoj stručnosti. »Detektiv Robert Hunter iz LAPD-ove Jedinice za ultra nasilne zločine.

Ovo je detektiv Carlos Garcia.« Obojica pozdrave forenzičarku jednostavnim kimanjem, potom opet skrenu pogled na žrtvu. »Da ti pamet stane, zar ne?«, komentira doktorica Slater. »Kako netko može takvo što učiniti drugom ljudskom biću?« »Ubojica ju je ubio zabadajući joj staklo u lice?«, upita Garcia uz izraz nevjerice na licu. »Možda, detektive«, odvrati doktorica Slater. »Nemoguće je reći bez potpune obdukcije, ali ako se radi o tome, onda je to samo jedan dio priče.« »Koji je preostali dio?«, upita Garcia.

Forenzičarka napravi par koraka prema žrtvi. »Čekajte da vam pokažem.« Hunter i Garcia krenu za njom. Narednik Velasquez ostane uza zavjesu od perlica.

Pazeći da ne stane u lokvu krvi na podu, doktorica Slater čučne uza stolicu i pozove Huntera i Garciu da i oni naprave isto. Ovako izbliza, ozljede na licu Karen Ward izgledaju još više uznemiravajuće.

BalkanDowload

Komadi ogledala različite veličine razrezali su kožu i mišićno tkivo, praktički odvojivši mekani dio lica od kostiju. Komadi kože i mesa vise joj s obraza, čela i brade, tamo se vidi sve do kosti. »Vidite«, započne doktorica Slater, »pogledate li samo velike komade stakla...« Pokaže one koji vire iz žrtvinih obraza, lijeve očne šupljine i komad koji je potpuno prerezao mekano tkivo ispod brade i ostao zaboden u donji dio žrtvina jezika. »... steći ćete dojam da je počinitelj u žrtvino lice bjesomučno zabijao komade stakla koji su mu se našli pri ruci i ostavljao ih na mjestu u koje ih je zabio. Neki su zabijeni tolikom snagom da su ili slomili kost ili ostali zaglavljeni u njoj.« Skrene im pažnju na druga dva komada stakla – jedan koji viri iz žrtvine donje čeljusti i drugi iz čela. »Ali, detektivi, to nije sve. U njezino tkivo zabijen je mnogo veći broj manjih komada.« Pokaže im. Neki su mali poput zrnca graška. »Ovo su toliko mali komadi da ih je praktički nemoguće iskoristiti kao sredstvo za probadanje. To su ostaci uboda, razbijeni komadići većih dijelova stakla.« Hunter nagne glavu ulijevo, zatim udesno, proučava žrtvino lice.

Usprkos svom svojem iskustvu, lecne se zbog svireposti rana. Svaka je morala izazvati neizmjernu bol. Nezamislivo je što je sve propatila ta mlada žena.

Osušena krv prekriva većinu njezina tijela, pa je teško biti siguran, no Hunteru se čini da nigdje drugdje na tijelu nema ni rana ni masnica. Ubojičin bijes bio je isključivo usmjeren na njezino lice.

Nakon nekoliko trenutaka Hunter se uspravi i premjesti iza stolice kako bi pogledao stražnji dio žrtvine glave. »Dakle, doktorice, što želite reći?«, upita Garcia. »Da ju je ubojica zavezao za ovu stolicu i zatim joj zabadao komade stakla u lice?« »Ne«, reče Hunter promatrajući pod iza žrtvine stolice – tu nema nikakvih komadića stakla. »Posve suprotno, Carlose«, objasni. »Ubojica joj je zabijao glavu u staklo.«

BalkanDowload

6.

Nekoliko sati ranije »Ovo je glupo«, rekla je Tanya Kaitlin uz nervozan osmijeh. »Daj mi sekundu i dobit ćeš broj.« »Dao sam ti ih pet«, odvratio je demonski glas. »I tih pet je isteklo.

Htjela si znati što će se dogoditi ako mi pogrešno odgovoriš... sada gledaj.« Odjednom je, na Tanyino iznenađenje, osoba iza Karenine stolice uhvatila kožnati povez i silovito ga povukla s njezinih usta, toliko snažno da je ostavio dubok urez na desnoj strani donje usne. Kapljice krvi poletjele su u zrak.

Tanyine oči pune su šoka, pokušava shvatiti što se događa.

Prije nego što je Karen ispustila vrisak koji je tko zna koliko dugo bio zatomljen u njezinu grlu, Tanya je opazila kako je napadač stavio ruku u rukavici na Karenin zatiljak. Djelić sekunde kasnije začula je zvuk drobljenja.

Karenina glava udarila je o nešto postavljeno ispred nje na stol.

Tanya nije mogla vidjeti što je to. »O, moj Bože!«, vrisnula je od užasa i refleksno trznula vlastitom glavom. Iako je užasnuta, nije ispustila mobitel iz ruke. »Što to radiš? Što to, dovraga, radiš?« Od mješavine tjeskobe i straha povisio joj se glas.

Ruka u rukavici zgrabila je Karen za kosu i podigla joj glavu. Kad se na zaslonu mobitela opet pojavilo Karenino lice, Tanya je osjetila kako joj se sadržaj želuca popeo u grlo.

Tri velika komada stakla zabila su se u njezino lice. Prvi, dug otprilike osam centimetara, virio je iz njezina lijevog obraza. Vrh mu se probio skroz do njezinih usta i odrezao joj komadić jezika. Drugi, mnogo manji od ovog u lijevom obrazu, probio joj je desnu nosnicu i napravio rupu na vrhu nosa.

Treći i posljednji, dužine četiri centimetra, virio joj je iz čela.

Tanya nije nikakva stručnjakinja, ali je sigurna da je staklo zarezalo kost. »Oh, Bože, ne... Što to, dovraga, radiš?« Zagrcnula se od suza. »Karen... ne...«

BalkanDowload

»Gledaj...«, prijeteći je izgovorio demonski glas, pomičući polako Kareninu glavu slijeva udesno, kako bi Tanya mogla što bolje vidjeti njezine ozljede. »Gledaj...« Tanya se zagledala u kameru svoga mobitela. »Gledaj...«, ponovio je demonski glas. »Gledam...«, zaskvičila je u agoniji, kao da fizički osjeća bol svoje prijateljice. »Oh, Bože, Karen...« Lijevom rukom očajnički je brisala suze s očiju i obraza. »Ovo je tvoja najbolja prijateljica, Tanya«, izgovorio je demonski glas. »Već toliko godina. Trebala bi napamet znati njezin broj. Kakva si ti to prijateljica?« »Znam... znam...«, jecala je. »Tako mi je žao.« »Ne mora ti biti žao. Samo mi moraš točno odgovoriti. Imaš pet sekundi.« »Ne... mol... molim te, nemoj to raditi.« »Pet... četiri... tri...« Tanya je jecala dok je prstima mahnito lupkala po zaslonu. »Naći ću ga.

Daj mi samo trenutak. Naći ću ga.« Suze su joj zamaglile vid, ruke su joj se tresle od straha. »Dva...« »Molim te... Nemoj.« »Jedan...« Tanya je u panici ispustila mobitel. Pao je na njezin krevet, sa zaslonom okrenutim prema dolje. »Oh, ne, ne, ne.« »Vrijeme je isteklo.« TRES. Dok je pokušavala dohvatiti mobitel, začula je jednak zvuk kao i prije, samo što je sada bio glasniji. Okrenula je mobitel u trenutku kad je ruka u rukavici podigla Kareninu glavu.

Tanya se sledila.

Karenino lice bilo je posve neprepoznatljivo. Od novog udarca, u lice su joj se zabili veliki i mali komadi stakla, pretvorivši ga u užasnu masku. No

BalkanDowload

ono zbog čega se Tanya zamalo onesvijestila bio je komad koji se zabio u Karenino lijevo oko. S tog mjesta počela je curiti gusta tvar, iako staklo nije prodrlo do njezina mozga. Mogla je vidjeti da je Karen još pri svijesti. »Njezin broj«, zatraži opet demonski glas. No Tanyi su se slomili živci.

Prsti su joj se nekontrolirano tresli. Vid joj se zamaglio od suza koje su stalno navirale. Jedva je uspijevala disati. Pokušavala je govoriti, ali glas nije izlazio, ostao je zarobljen negdje između njezina grla i usana.

Odbrojavanje je opet započelo, ali ga Tanya nije čula. Čula je samo: »Vrijeme je isteklo«, a zatim...

TRES. TRES. TRES. Tri brza treska, svaki jači od prethodnog. Posljednji je bio popraćen slabašnim Kareninim dahtajem.

Ruka u rukavici podigla je njezinu glavu, neko vrijeme vladala je tišina.

Karenenine usne bile su toliko razrezane da su u komadima visjele na jednoj strani. Nosna hrskavica bila joj je potpuno slomljena, vrh nosa visio je na tankom komadiću kože. Sada joj je bilo probijeno i desno oko. Iz njega je u širokom mlazu tekla krv. Zbog tri uzastopna udarca o stol, staklo joj se dublje zabilo u očnu jabučicu.

Iako je Tanya osjećala mučninu, nije mogla odvratiti pogled, paralizirao ju je groteskni prizor.

Karen se na zaslonu dvaput zgrčila. Nakon drugog grča, glava joj je omlitavila. Ruka u rukavici držala ju je još dvadeset sekundi, a zatim je ispustila njezinu kosu. Beživotno tijelo je po posljednji put udarilo o stol. »Pretpostavljam da je ova igra na kraju ipak ispala uzbudljiva«, rekao je demon. »Pogledaj samo što si učinila, Tanya. Ubila si svoju prijateljicu. Čestitam.« »Neeeee!« Njezin vrisak zvučao je poput životinjskog krika. »Sada se možeš vratiti svom jadnom životu.« Demon se pomaknuo iza stolice i posegnuo za Kareninim smartphoneom kako bi prekinuo vezu, ali ga je nespretno uhvatio i podigao prema sebi.

Tanyino tijelo se ukočilo.

BalkanDowload

Na trenutak je uspjela vidjeti demonovo lice. Od onoga ĹĄto je vidjela, bljuvotina je ĹĄiknula iz njezinih usta.

BalkanDowload

7.

Garcia najprije pogleda lokvu krvi ispod stolice, potom kapljice na površini stola. Toliko je preneražen žrtvinim ranama da sve dotada nije primijetio kako, osim na žrtvinu licu, nigdje drugdje nema ni komadića stakla. »I ja sam došla do istog zaključka«, složi se doktorica Slater, pridruživši se Hunteru iza žrtvine stolice. »Način na koji je svezana, s konopcem omotanim oko trbuha, omogućili su počinitelju da joj drži glavu i udara njenim licem po stolu.« Napravi pokret kao da je uhvatila žrtvinu kosu na stražnjoj strani glave i simulira udarac glavom o stol. »Udarac je bio snažan i brz.« Garcia zaobiđe stol i s druge strane pomno promatra pod. »Dakle, možemo pretpostaviti da je ubojica ispred nje stavio neku vrstu posude napunjene komadima stakla, možda na stol, možda na njezino krilo, uhvatio je za kosu i lupio joj glavom u to?« Narednik Velasquez još uvijek stoji uz zavjesu od perlica, stisne zube i premjesti težinu tijela s jedne na drugu nogu. »Iako zvuči apsurdno i sadistički, detektive«, odvrati doktorica Slater, »ta teorija je trenutno na prvom mjestu.« »Jeste li pronašli tu... posudu?«, upita Garcia. »Ne, još nisam«, prizna. »Ali vam sa sigurnošću mogu reći odakle potječe staklo.«

BalkanDowload

8.

Hunter, Garcia i narednik Velasquez slijede doktoricu Slater kroz kratak hodnik koji vodi dalje u stan 305. U hodniku su troja vrata – jedna s lijeve, jedna s desne strane i treća na suprotnom kraju. Forenzičarka ih povede do vrata na lijevoj strani.

Jedina kupaonica u stanu dovoljno je velika i sva u bijelim pločicama.

Keramička bež kada postavljena je uz južni zid, iznad nje na desnoj strani je tuš. S metalne šipke visi prozirna zavjesa za tuš-kabinu, gurnuta u jednu stranu. Nije potrebno nikakvo objašnjenje. Čim uđu u kupaonicu, istoga časa shvate zašto je doktorica Slater rekla da zna odakle potječe ogledalo. Cijeli južni zid, od stropa do ruba kade, zauzimalo je golemo ogledalo. Potpuno je razbijeno. Većina nedostaje. Ostalo je samo nekoliko razbijenih komada u kutovima. »Bilo je ogromno«, reče doktorica. »Ubojica nije morao dugo tražiti.« Stojeći na ulazu, Hunter i Garcia promatraju ostatke ogledala, a zatim uđu i pogledaju kadu. Ništa. Posve je čista. U njoj nije ostao ni najmanji komadić ogledala. Ubojica je ili veoma pedantno pokupio komadiće ili je prije razbijanja ogledala pažljivo stavio u kadu neku vrstu plahte.

Garcia se povuče korak i pogleda preostali dio kupaonice. Umivaonik je postavljen desno od ulaza, zahodska školjka lijevo. Ormarić sa šest polica i mnoštvom toaletnih potrepština i bočica parfema nalazi se između kade i zahodske školjke. Na policu je naslonjena digitalna vaga. Na jedinoj kuki na vratima visi ružičasti ogrtač. »Znate li otprilike vrijeme smrti?«, upita Hunter. »Upravo su se počeli pojavljivati prvi znakovi mrtvačke ukočenosti«, odgovori doktorica Slater. »Zato bih rekla da je mrtva više od dva i pol sata, ali manje od četiri.« Hunter pogleda na sat – 2:42. »Je li pronađen njezin mobitel?«, upita. »Da«, odvrati forenzičarka. »U mikrovalnoj pećnici, uključenoj na najvišu temperaturu.«

BalkanDowload

»A kompjutor ili laptop?« »Laptop je pronađen na kauču u dnevnoj sobi. Odnijet ćemo ga informatičkim tehničarima kad završimo ovdje.« Hunter to zna, ali čisto sumnja da će forenzički tehničari naći nešto.

Zašto bi ubojica uništio žrtvin mobitel, a ostavio netaknut laptop? Priđe umivaoniku i otvori ostakljeni ormarić iznad njega. Unutra nađe uobičajene stvari – četkicu i pastu za zube, vodicu za ispiranje usta, flastere, kapi za oči i nekoliko kutijica jakih tableta protiv glavobolje. Tu je i puna bočica tableta za spavanje. Kanta za smeće s lijeve strane zahodske školjke je prazna. Osim razbijenog ogledala na zidu, čini se da ništa drugo u kupaonici nije dirano.

Hunter se vrati u hodnik i otvori vrata s desne strane. Ovo je obična mala soba za odlaganje gdje je žrtva držala različite stvari i sredstva za čišćenje kuće. Zatvori vrata i krene prema drugom kraju hodnika – spavaćoj sobi Karen Ward.

Soba je prilično prostrana, s niskim bračnim krevetom, foteljom presvučenom crnom tkaninom, komodom s četiri ladice i drvenom policom s osam prečaka za cipele. Umjesto ormara, Karen Ward je očito više voljela da joj odjeća visi na vješalicama na širokom kromiranom nosaču. Iako taj nosač s odjećom djelomično prekriva dva prozora okrenuta prema zapadu, soba svejedno ima dovoljno svjetla tijekom dana.

Dok Hunter pomno razgledava sobu, nešto ga počne mučiti. Priđe krevetu uz istočni zid, stane, okrene se i ugleda odjeću skroz na drugoj strani.

Ovdje nešto nije u redu, pomisli.

Nosač s odjećom nalazi se između fotelje s jedne i komode s druge strane. Polica za cipele je tik uz vrata, na sjevernom zidu, zauzima svaki centimetar. Uz krevet je još samo jedan noćni ormarić. Na njemu je stolna svjetiljka, digitalna budilica i broširana knjiga s ušima na stranicama. Otvori jedinu ladicu na noćnom ormariću i stane. »Carlose, dođi pogledati ovo.« Garcia priđe partneru.

Hunter iz ladice izvadi 38-milimetarski Colt 1911, poluautomatski pištolj. »Oho«, kaže Garcia, podigavši od iznenađenje obje ruke. »To je vraški pištolj za držanje uz krevet.«

BalkanDowload

»Ima dozvolu za njega«, kaže Hunter i pokaže dokument u otvorenoj ladici. Na pištolju palcem pritisne dugme za oslobađanje spremnika. Iako ga je pištolj iznenadio, meci u njemu iznenade ga još i više. Spremnik je pun, unutra je devet 38-milimetarskih metaka flex tip.

Hunter i Garcia razmijene zabrinute poglede.

Meci flex tip su patentnom zaštićeni proizvod Hornady Ammunitiona i spadaju u metke za obrambeno oružje. Dobro su poznati obojici detektiva.

Iznimno su destruktivni – nakon što uđu u mekano tkivo, njihov fleksibilan vrh se raširi, prenoseći jednaki pritisak na cijelu šupljinu nastalu od metka.

Posljedica je širenje metka i golemo oštećenje tkiva. Ova vrsta metaka ne koristi se za vježbanje na streljani.

Hunter vrati spremnik u pištolj i stavi ga u ladicu. Osim dozvole za oružje, unutra nema ničega drugoga. »Rekli ste da je žrtvina torbica pronađena na kauču u dnevnoj sobi«, reče Hunter, obraćajući se naredniku Velasquezu. »Da, točno.« »Ima li unutra nečeg zanimljivog?« »Nema.« Hunter se počeše ispod brade i polako krene u obilazak sobe, prelazi pogledom preko svega. Zastane čim se nađe između odjeće i komode, potom se vrati do kreveta. Pažnju mu opet privuče noćni ormarić. »Ovdje ništa nije u redu.« »Na što misliš?«, upita Garcia. »Pištolj?« »I on«, potvrdi Hunter. »Ali govorim o ovoj sobi.« Garcia nesigurno pogleda naokolo.

I doktorica Slate i narednik Velasquez učine isto. »Na što misliš, Roberte?«, upita Garcia. »Da je ovo tvoja soba«, kaže Hunter, »i da su ovo tvoje stvari, bi li ih složio na ovakav način?« Garcia nekoliko trenutaka zadrži pogled na svakom komadu pokućstva. »Pa... vjerojatno mi ne bi trebala polica za cipele ni komoda sa svom tom kozmetikom i nakitom.«

BalkanDowload

»Ne, Carlose, ne mislim na to. Govorim o položaju kreveta i nosača za odjeću... o svemu što vidiš ovdje. Da je ovo tvoja soba i tvoje pokućstvo, bi li ga rasporedio na ovakav način?« Garcia još jednom prijeđe pogledom po sobi, sada obraćajući više pažnje na smještaj pokućstva. »Pa, čini mi se da je ovdje malo previše zatrpano.« »Točno«, složi se Hunter. »Ali ne zbog nedostatka prostora«, doda doktorica Slater, pogledavajući sve zidove od poda do stropa. »Ovo je dovoljno velika soba. Problem je smještaj pokućstva. Premjeste li se neke stvari, soba će izgledati mnogo veća.« »Dobro«, složi se Hunter. »Što biste promijenili? Što biste premjestili?« Svi nakratko razmisle o tome. »Ja bih za početak vjerojatno zamijenio mjesta krevetu i nosaču za odjeću«, prvi prozbori Garcia.

Doktorica Slater kimne. »Dakako. Pogledajte samo. Uznožje kreveta je samo tridesetak centimetara udaljeno od vrata, praktički blokira slobodan prolaz kroz sobu. Ne pripazite li, svaki put ćete nogom udariti u njega. Isto tako, nema potrebe da se odjećom prekrije polovica onog prozora«, doda i pokaže. »Zamijenite li mjesta krevetu i nosaču za odjeću, soba neće samo izgledati veća, već će i tijekom dana biti mnogo svjetlija.« »Možda se radi o onoj energiji«, predloži narednik Velasquez s ulaza. »Znate... onaj neki feng.« »Feng shui«, reče Garcia. »Da, to. Možda je bila zagrijana za to.« Hunter odmahne glavom. »Ne. Feng shui se temelji na načelu da energija treba nesmetano i neograničeno strujati. U ovom slučaju energiju s vrata priječi krevet, a onu s prozora nosač s odjećom. U ovoj sobi ništa nije u skladu s feng shuiem.« Doktorica Slater i narednik Velasquez ga ljubopitljivo pogledaju. »Puno čitam«, objasni im uz slijeganje ramena. »Možete li mi napraviti uslugu?«, obrati se naredniku Velasquezu. Približi se krevetu. »Možete li otići u hodnik i zatvoriti ova vrata? Samo na trenutak. Htio bih nešto provjeriti.« Narednik se namršti na njegov zahtjev, ali ga posluša.

BalkanDowload

Hunter skrene pogled s vrata na krevet, potom na prozore. »U redu je, naredniče«, vikne nakon nekoliko trenutaka. »Možete opet otvoriti vrata.« »Oprostite mi na znatiželji«, kaže narednik kad opet otvori vrata. »Ali kakve veze ima to kako je žrtva postavila pokućstvo u svojoj spavaćoj sobi s njezinim ubojstvom?« »Možda nikakve«, prizna Hunter. Klekne i provjeri ispod kreveta. Ne nađe ništa. »Ali u ovom stanu ima toliko toga što nema smisla, poput cijele ove sobe. I mislim da to nije tek slučajnost. Mora postojati točno određeni razlog.« »U redu, a koji bi to razlog bio?«, upita Velasquez.

Hunter se uspravi. »Mislim da se bojala nečega.« Narednik oklijeva neko vrijeme. »Bojala? Čega?« »Ne čega«, odvrati Hunter, »već koga.« Pokaže rukom dok objašnjava: »Stavila je krevet na ovo mjesto kako bi bila okrenuta prema vratima. Zato je spavala na lijevoj strani kreveta, a to znamo jer je na toj strani noćni ormarić. Ako je svake noći ostavljala upaljeno svjetlo u hodniku, a uvjeren sam da jest, mogla je ispod vrata vidjeti sjenu – bilo koga tko bi prilazio njezinoj sobi. Baš kao što sam ja vidio vašu kad ste stajali vani.« Velasquez instinktivno pogleda svoje cipele. »Isto tako, s razlogom je stavljen novi sigurnosni lanac s ove strane vrata«, nastavi Hunter. »Kladim se da ga nije bilo prije četiri mjeseca kad je uselila. Sama ga je stavila, a ogrebotine na jednoj i drugoj strani ukazuju da ga je redovito koristila.« Narednik Velasquez pogleda sigurnosni lanac. Zaista izgleda prilično novo. »A u stanu su i ostali znakovi koji mi govore da se definitivno bojala nekoga.« »A koji su to znakovi?«, upita Velasquez. »Pa, u noćnom ormariću ima trideset osam milimetarski pištolj, napunjen ekstremno razornim mecima.« Svi pogledaju krevet. »Isto tako, ovo je veoma nizak krevet, tako da se nitko ne može sakriti ispod njega.

Nosač za odjeću umjesto ormara, tako da se nitko ne može sakriti unutra.« Vrati se do vrata. »U kupaonici je prozirna tuš-zavjesa, tako da se nitko ne

BalkanDowload

može sakriti iza nje. Imala je problema sa spavanjem, ali nije htjela uzimati tablete. U ostakljenom ormariću u kupaonici je puna bočica, kupljena prije devet mjeseci. U hodniku, u spremištu je spakirana tamnocrvena zavjesa.

Pretpostavljam da se nalazila na kliznim vratima dnevne sobe koja vode na balkon. Skinula ju je i zamijenila pomalo ružnom zavjesom od perlica. Istu takvu stavila je na ulazna vrata. Ne mislim da je to učinila zato što joj se sviđaju takve zavjese.« »Zbog zvuka«, reče narednik Velasquez, slijedeći Hunterove misli.

Hunter se opet složi. »Uđe li koji nezvani gost u ovaj stan, bilo kroz ulazna ili balkonska vrata, čula bi upozorenje.« »Balkonska?«, upita narednik. »Stan se nalazi na trećem katu.« Hunter kimne. »A ipak se, iz nekog razloga, nije osjećala sigurno. Čak ni u vlastitom domu.«

BalkanDowload

9.

Kako više nisu imali što učiniti osim čekati dok forenzički tim doktorice Slater završi s poslom, Garcia otiđe oko 3:20. Htio je odspavati još par sati do svanuća.

Znajući da neće moći zaspati, Hunter je radije ostao i čekao dok nisu prerezali konopac na tijelu Karen Ward i odvezli ga u Okružni mrtvozornički ured Los Angelesa. Kako bi dobili pouzdane nalaze, morala se obaviti obdukcija, a ona će trajati dan, možda dva. Ali bez vidljivih rana i modrica na žrtvinu tijelu, Hunter je poprilično siguran da je doktorica Slater dobro procijenila – uzrok smrti je teška ozljeda mozga, uzrokovana probijanjem sljepoočnog režnja kroz lijevu očnu šupljinu. Drugim riječima, Karen Ward je umrla nakon što joj je komad stakla probio lijevo oko – dovoljno velik komad koji je dopro sve do njezina mozga, ali ne prije nego što su joj lice rasjekli komadi ogledala.

Kad Hunter napokon izađe iz stana 305 u Long Beachu, prve zrake sunca pojave se na nebu. Kiši, koja je u ranim satima tog četvrtka svakog časa počinjala i prestajala padati, očito je dojadilo i njoj samoj, pa je potpuno prestala i ustupila mjesto zori.

Hunter otvori vrata svog jednosobnog stana u Huntington Parku, na jugoistoku Los Angelesa, i uđe. Stan je malen, no čist i udoban, iako bi svakom posjetitelju bilo oprošteno kad bi pomislio da su mu većinu pokućstva donirali dobri ljudi. I ne bi mnogo pogriješio. Crni kožni kauč, rasparene fotelje, polica za knjige koja izgleda kao da će se saviti pod težinom natrpanih knjiga te izgrebeni drveni stol za doručkovanje koji služi kao stol za kompjutor, sve je to nabavio na dvorišnim prodajama u susjedstvu.

Hunter zatvori vrata za sobom, ali ostane stajati na mjestu, prepustivši se načas tišini i tami svoga stana. Pogledom prijeđe po dnevnoj sobi, zadrži se na mračnim dijelovima i pokušava zamisliti kako se morala osjećati sama žena kad bi prestrašeno ulazila u svoj stan. Kako bi to bilo bojati se svaki put kad odlaziš u krevet ili uđeš u kuhinju. Pokuša zamisliti koliko bi brzo tjeskoba i paranoja zavladale njezinim životom.

BalkanDowload

Uopće ne bi trebalo dugo vremena, zaključi.

U kupaonici otvori tuš i stane pod snažan mlaz vruće vode, pusti da mu masira ukočene mišiće na zatiljku i leđima. Zatvori oči i uspije se opustiti gotovo cijelih deset sekundi, potom pred očima opet vidi prizore s poprišta zločina, odigravaju se ispod njegovih kapaka poput horor filma. Još nije ni napisao početno izvješće o istrazi, a već mu se u glavi sukobljavaju mnoge kontradiktorne misli.

Je li netko uhodio Karen Ward?

Sve ono što je vidio u njezinu stanu ukazivalo je na to. Radio je na dovoljno slučajeva u kojima je ubojica najprije uhodio žrtvu i zato je odmah prepoznao obrazac ponašanja osobe koja živi u stalnom strahu od nekoga. I zna da strašne statistike to potvrđuju.

Svake godine u SAD-u se uhodi više od šest milijuna ljudi. U Los Angelesu uhodi se svaka šesta žena i svaki četrnaesti muškarac. Svaka jedanaesta žena bila je uhođena više od jedanput, a taj broj ne uključuje vrebanje na Internetu i društvenim mrežama, gdje je ovaj problem potpuno izmaknuo kontroli. Taj problem postao je toliko ozbiljan u Gradu Anđela da je 1990. u LAPD-u oformljena posebna jedinica koja je rješavala slučajeve uznemiravanja i/ili vrebanja – Jedinica za rješavanje prijetnji (JRP). Tijekom godina nekoliko je uhođenih slavnih osoba bilo udarna vijest, ali oni čine zanemariv dio ovoga problema. Istina je zapravo da većina ljudi niti ne zna da ih netko uhodi. Većina ljudi ne vidi sebe kao predmet nečije opsesije, pa su manje oprezni, ne paze na svoja djela, uopće ne pomišljaju na ovaj problem. Iznenađuje i činjenica što ima mnogo više vrebačica nego što se to misli, a žene mogu biti jednako nasilne kao i muškarci – opsesija ne pravi razliku među spolovima, bojom kože, društvenom klasom, religijom ni bilo čim drugim.

Ali ako ima pravo što se tiče obrasca ponašanja Karen Ward, onda je ubojičin modus operandi posve kriv.

Brutalnost višestrukog udaranja glavom u posudu punu komada razbijenog stakla nadmašuje svako nasilje primijenjeno u svim slučajevima uhođenja koji su mu poznati. Ni u jednom nije bilo tolikog nasilja. Osim toga, kao dio neke perverzne igre, ubojica je iskoristio žrtvin mobitel, nazvao njezinu najbolju prijateljicu i prisilio je da sve gleda preko video-poziva.

Zašto? Gdje je tu logika?

BalkanDowload

U suštini, uhođenje je neželjeno ili opsesivno ukazivanje pažnje drugoj osobi, obično potaknuto odbijanjem, ljubomorom, osvetom, zavišću, nesigurnošću ili zbog jednostavne manije. To je stvar između samo dvije osobe, nikad nije uključen netko treći, to Hunter zasigurno zna. Čemu onda sadizam video-poziva? Zašto uvlačiti treću osobu u osobne prisilne radnje?

Zašto trećoj osobi pokazati svoj bijes, divljaštvo? To nema nikakvog smisla.

I to je ono čega se Hunter najviše boji.

BalkanDowload

10.

Nakon brzog doručka, Hunter dogovori sastanak s Garciom, pa se nađu na South Vermont Avenueu u West Carsonu, jednom od trinaest kvartova okruga Harbor u južnom Los Angelesu. Adresu im je dao narednik Velasquez. Tamo živi osoba s kojom najviše žele razgovarati: Tanya Kaitlin, najbolja prijateljica Karen Ward.

Vermont Avenue je jedna od najdužih ulica Los Angelesa. Proteže se u smjeru sjever-jug, ukupne dužine trideset sedam kilometara, od čega je trideset pet gotovo potpuno ravno. Dobivena adresa odvede ih na donji dio South Vermont Avenuea, odmah iza West Torrance Boulevarda.

Pravokutna stara plava zgrada kojoj očito treba malo održavanja, nalazi se nasuprot niza trgovina. »Dugo me čekaš?«, upita Hunter izlazeći iz automobila.

Naslonjen na vozačeva vrata svoje Honde Civic, Garcia pogleda na svoj sat – 8:16. »Ni dvije minute.« Odgovor poprati jedva suspregnutim zijevanjem. »Jesi li uspio malo odspavati?« »Veoma malo.« Garcia nelagodno nakrivi glavu. »Odlučio sam odspavati u dnevnom boravku kako po drugi put iste noći ne bih probudio Annu. Loš potez. Moj kauč jednostavno nije stvoren za spavanje. Ne za nekoga tko je visok metar osamdeset pet.« Hunter ga u potpunosti razumije. »Do šest sati dodijalo mi je stalno prevrtanje i namještanje, pa sam pomislio kako bih mogao komotno otići na posao.« Spusti pogled na plavi dosje u desnoj ruci. »A ti? Kad si otišao odande?« »Otprilike sat vremena nakon tebe, kad su dečki odnijeli tijelo u mrtvačnicu. Tik pred zoru.« »Znači, pitanje jesi li spavao bilo bi glupo, zar ne?« Hunter samo pogleda partnera.

BalkanDowload

»Da«, zaključi Garcia. »Glupo pitanje.« »Što je u tom dosjeu?« »Osnovni profil žrtve.« Garcia slegne ramenima. »Pa, barem jedan dio.

Operativa još uvijek radi na tome. Ovo su svi podaci koje su uspjeli prikupiti u ovo kratko vrijeme.« »O.K., što imamo?«, upita Hunter dok prelaze cestu prema plavobijeloj stambenoj zgradi.

Garcia otvori fascikl. »Karen Ward, dvadeset četiri godine, rođena sedamnaestog ožujka u gradu Campbellu u okrugu Santa Clara, gdje još uvijek žive njezini roditelji. Nema policijskog dosjea. Nema velikih dugova.

Nema prekršaja u prometu. Došla je o Los Angeles prije četiri godine kako bi studirala estetiku i kozmetiku na Akademiji ljepote u L.A.-u.« Zastanu kad stignu do zgrade. »A gdje je to?« »U Culver Cityu.« Hunter kimne, Garcia nastavi. »Bila je dobra studentica, diplomirala je godinu dana kasnije među prvih pet posto najboljih. Akademija ima program zapošljavanja, pomaže diplomantima naći posao. Uputili su je na stažiranje u salon ljepote koji se zove...« Okrene stranicu. »Trilogy Day Spa, na Manhattan Beachu.« »Gdje je tada živjela?« »Hmm...« Garcia brzo prelista fascikl. »U kući u South Bayu, s...« Podigne i spusti obrve. »Ni manje ni više, nego s osobom s kojom idemo razgovarati – Tanyom Kaitlin.« »O.K.« »Karen Ward radila je godinu dana u Trilogy Day Spa, a zatim je prihvatila posao u drugom salonu ljepote – Gliqueu, u Monterey Parku.« Hunter se iznenadi. »Monterey park? To je veoma daleko od South Baya.« »Dakako«, složi se Garcia, »ali nije morala putovati na posao. Preselila se u Alhambru.« »Opet je imala cimericu?« Garcia brzo pogleda fascikl. »Ne piše, ali to će nam valjda razjasniti Tanya Kaitlin.«

BalkanDowload

»Istina.« »Godinu dana radila je u Gliqueu, a zatim je opet promijenila posao.« Garcia i Hunter pogledaju se u oči. »Pogodio si. Novi posao. Novi dio grada.

Nova adresa.« »Gdje?« »Opet u Westsideu – u Santa Monici. Salon ljepote za visoku klasu, zove se... Burke Williams, na Third Street Promenadeu.« »A njezina nova adresa?« »Appleton Way u Mar Visti.« Garcia nastavi čitati u tišini, potom se namršti. »Što je?«, upita Hunter. »Veoma brza promjena. Ostala je u Burke Williamsu samo četiri mjeseca, zatim se zaposlila u novom salonu, True Beautyu u Long Beachu, na East Second Streetu.« »Njezin posljednji posao prije ubojstva«, reče Hunter. Sjetio se da je narednik Velasquez spomenuo tu adresu. »Tako je«, potvrdi Garcia. »Ima li što o njezinim vezama?«, upita Hunter. »Viđala se s nekim?« Garcia prelista stranice. »Ništa ne piše.« »A razlozi mijenjanja posla, piše li to? Zatvorio se koji od salona u kojima je radila? Ili je dobila otkaz?« Garcia opet lista. »Ne piše. Ovdje nema ničeg o tome, a i mene silno zanima. Bila je u L.A.-u četiri godine. Jednu je studirala, a u naredne tri je triput promijenila posao. Dobro«, prizna Garcia, »ništa čudno, nije prihvaćala nikakve čudne poslove, radila je u svojoj struci. Pokušavala je izgraditi karijeru, a što se tiče posla kozmetičarke, uvjeren sam da se trudila steći stalnu klijentelu. Što je veoma teško kad se svako toliko seliš u ovako velikom gradu kao što je L.A.« Hunter se složi. »Isti posao i različiti poslodavci ukazuju da vjerojatno nije dobivala otkaz. Da jest, ne bi tako brzo našla novi posao jer ne bi imala preporuke.« Garcia se složi. »Odluku o odlasku donijela je sama, nisu je donijeli njezini poslodavci.« Zamišljeno napući usne. »Gledajući njezinu karijeru, rekao bih da promjena prva dva posla djeluje posve normalno. Prvi posao –

BalkanDowload

tek je stigla s akademije i odradila stažiranje u Trilogy Day Spau. Stažiranje je završilo, normalno je što je potražila bolji posao, s više novaca, više prilika... to je bio njezin novi posao, Glique. Dobra lokacija – ne izvanredna, ali kad pokušavaš izgraditi karijeru, spreman si na neke žrtve. Godinu dana provodi na novom poslu, a zatim se zapošljava u otmjenom salonu u Santa Monici.

Vjerojatno je tome stremila otkako je postala kozmetičarka.« »Pa ipak«, doda Hunter, »tamo je ostala samo četiri i pol mjeseca i zatim opet otišla.« »To jedva da je pripravničko razdoblje«, prizna Garcia. »A nakon toga se nije popela više na ljestvici. Zašto bi to učinila?« Hunter napravi grimasu tko bi ga znao. »Bježala je od nečega ili nekoga?« »Može biti.« Hunter se okrene prema zgradi. »Možda će nam Tanya Kaitlin malo bolje rasvijetliti stvar, osim onog suludog video-poziva.«

BalkanDowload

11.

Slično kao i na ulazu u zgradu Karen Ward, sigurnosne mjere zgrade Tanye Kaitlin omogućavao je samo zastarjeli interfon.

Hunter pritisne dugme stana 202. Dočeka ga potpuna tišina. Nema škljocanja. Nema šištanja. Nema klikanja. Ničega. »Radi li ovo?«, upita Garcia. »Nisam siguran, ali me ne bi iznenadilo da ne radi.« Hunter priđe, približi desno uho zvučniku i opet pokuša. Ne čuje ništa što bi ukazalo da sustav radi. Odmakne se korak i pogleda mehanizam zaključavanja na vratima i u tom trenutku obojica iz sićušnog zvučnika začuju jednostavan klik. Nakon toga začuju jedva čujan ženski glas. »Da?« »Gospođica Kaitlin?«, upita Hunter. »Tanya Kaitlin?« »Da.« »Ja sam detektiv Robert Hunter iz LAPD-a. Čuli smo se ranije preko telefona?« Prođe nekoliko trenutaka dok se Tanya sjeti. »Da, da, naravno.« Zvuči umorno i poraženo. »Molim vas, uđite.« Na vratima začuju škripavo zujanje, potom se otključaju uz glasniji klik.

Dok se vrata otvaraju, njihove šarke škripe. »Prokletstvo«, komentira Garcia. »Zvuči kao da netko muči ta vrata.

Netko bi ih trebao malo podmazati.« Uđu. Do sva tri kata može se jedino betonskim stubištem koje vodi do dugih, uskih i slabo osvijetljenih hodnika. »Imamo li što o njoj?«, upita Hunter, pokazavši bradom gore dok se uspinju na drugi kat. »Veoma malo«, odgovori Garcia, prelistavši na posljednju stranicu plavog fascikla. »Tanya Kaitlin, dvadeset tri godine, rođena i odrasla ovdje u Los Angelesu – u Lakewoodu. Mlađa od dvoje djece. Otac preminuo. Majka

BalkanDowload

pati od Alzheimera i živi sa sinom u San Diegu. Jednako kao i naša žrtva – nema policijskog dosjea. Gospođica Kaitlin radi kao kozmetičarka u DuBunne Spa Clubu u Torranceu. Pohađala je Akademiju ljepote u L.A.-u u isto vrijeme kad i Karen Ward. Zajedno su diplomirale i, što već znaš, zajedno stanovale u South Bayu za vrijeme stažiranja.« »Obje su stažirale na istom mjestu?« »Ne. Kao što sam ti rekao, Karen Ward je stažirala u Trilogy Day Spau, a akademija je poslala gospođicu Kaitlin na mjesto koje se zove Six Degrees, također na Manhattan Beachu. Obje su stažirale godinu dana, ali je karijera Tanye Kaitlin nakon toga mnogo jednostavnija.« Garcia podigne lijevi kažiprst. »Osim stažiranja, radila je – i još uvijek radi – samo na tom mjestu, u DuBunne Spa Clubu.« »Koliko dugo živi ovdje?« »Nešto više od tri godine«, odvrati Garcia. »Ovamo se preselila nakon što je bila cimerica naše žrtve.« Na svakom katu je deset stanova. Stan Tanye Kaitlin je iza prvih vrata s desne strane. Na smeđem otiraču ispred broja 202 posjetitelje dočeka natpis: SUSJEDI IMAJU BOLJE STVARI. Hunter i Garcia stanu svaki na jednu stranu vrata. To je jedna od ustaljenih navika policajaca, rade to podsvjesno, ni ne znajući. Nema zvona, pa Garcia glasno pokuca. Prođe desetak sekundi prije nego što začuju polako približavanje teških koraka, a kad se približe vratima, zastanu i sve na trenutak utihne.

Hunter i Garcia razmijene nekoliko znatiželjnih pogleda.

Garcia slegne ramenima. U trenutku kad htjede opet pokucati, napokon začuju dva glasna okreta ključa. Vrata se polako otvore, onoliko koliko dopušta sigurnosni lanac.

Oba detektiva stanu tako da ih žena može vidjeti kroz odškrinuta vrata.

Isključila je svjetlo, stoji u tami. Hunter i Garcia mogu vidjeti jedino da je visoka oko metar šezdeset dva. »Gospođica Kaitlin?«, upita Hunter nagnuvši glavu na jednu stranu kako bi je bolje vidio. Ne uspije vidjeti ništa.

Tanya Kaitlin ne odgovori ništa, umjesto toga udahne zrak kroz začepljen nos i kimne.

BalkanDowload

»Ja sam detektiv Hunter iz LAPD-ova Odjela za pljačke i ubojstva.« Pokaže joj isprave. »Ovo je moj partner, detektiv Garcia.« Tanya spusti svoj umorni pogled s njihovih lica na isprave, zatim ih opet pogleda. Kimne i skine sigurnosni lanac. »Uđite, molim vas«, kaže otvarajući širom vrata i odmaknuvši se udesno. Tada je obasja svjetlo iz hodnika pa je napokon mogu malo bolje vidjeti.

Hunter zadrži na njoj pogled samo par trenutaka. Izgleda kao oličenje patnje. Tamni kolobari okružuju natečene oči koje su u normalnim prilikama blijedoplave, ali su zbog nedostatka sna i bezbrojnih sati plakanja poprimile nijansu svijetlo-crvene. Plava kosa zavezana joj je u raščupan konjski rep, neposlušni pramenovi padaju joj sa strane lica. Začepljen nos ima sličnu nijansu crvene kao i oči, koža na čelu i obrazima izgleda jednako suho kao i njezine usne. Na sebi ima crno-bijeli ogrtač i bosa je. Iz cijelog joj tijela izbija smrad cigareta. »Molim vas, uđite«, ponovi i uvede ih u dnevnu sobu, namještenu jeftinim pokućstvom, ali s mnogo ukusa.

Zavjese cvjetnog dezena gotovo su posve navučene na balkonskim vratima, kroz njih dopire tek toliko svjetla da prostorija ne bi bila u potpunom mraku. Pokaže im prostor za sjedenje uz istočni zid, s plavim kaučom i dva naslonjača iste boje. U sredini je stakleni stolić, na njemu skoro prazna kutija cigareta i improvizirana pepeljara, odnosno, staklenka od kiselih krastavaca. Unutra su cigarete popušene do samog filtra. Na drugom kraju prostorije gore dvije velike mirisne svijeće, njihov profinjeni miris vanilije i jagoda u potpunosti je nadvladao smrad cigaretnog dima.

Hunter i Garcia krenu za njom, ali pričekaju dok ona prva ne sjedne.

Tanya odabere naslonjač, onaj bliže balkonu, a njih dvojica sjednu na kauč nasuprot njoj.

Kad sjedne, Tanya bolje omota ogrtač oko sebe, kao da je izložena udaru hladnog vjetra. Trenutak izgleda kao da joj je neudobno, sjedi na samom rubu naslonjača. Premjesti se ulijevo, potom udesno, zatim se povuče nekoliko centimetara. Cijelo to vrijeme ne diže pogled, gleda u svoja koljena. Na kraju se smiri i posjedne na sredinu sjedala, ali joj leđa ostanu ukočena, podalje od naslona. Ramena su joj pogrbljena, prsti isprepleteni, ruke drži između koljena.

BalkanDowload

»Gospođice Kaitlin«, započne Hunter, »znamo da vam je ovo veoma teško i zahvalni smo vam što ste nam pristali posvetiti malo vremena. Bit ćemo brzi.« Tanya ne odvrati ništa. Ne podigne ni pogled. »Kako smo čuli, vi i Karen Ward bile ste najbolje prijateljice.« Samo lagano kimanje.

Još jedan dubok uzdah.

I tada brizne u plač.

Hunter i Garcia bili su u ovakvoj situaciji toliko puta da im ne znaju broj. I nikad nije lako. Mogu joj jedino dati vremena da se sabere.

Hunter ustane i ode u kuhinju. Nekoliko trenutaka kasnije vrati se s čašom slatke vode. »Izvolite«, kaže Tanyi. »Popijte malo. Osjećat ćete se malo bolje.« Rukama je prekrila lice, plač u trenu prijeđe u jecanje.

Obojica detektiva čekaju. »Ne shvaćam... jednostavno ne...«, kaže Tanya između jecaja. »Evo, gospođice Kaitlin«, pokuša još jednom Hunter. »Samo par gutljaja. Stvarno ćete se bolje osjećati.« Nakon niza dubokih udaha, Tanya napokon otkrije lice. Pogleda Huntera i uzme vodu. »Hvala.« Hunter joj se suosjećajno nasmiješi.

Otpije nekoliko malih gutljaja i odloži čašu na stolić. Garcia se na svom sjedalu nagne naprijed. »Još samo malo, gospođice Kaitlin«, ohrabri je. »Pomoći će vam, obećavam.« Tanya neko vrijeme oklijeva, zatim popusti i opet prinese čašu ustima.

Sada otpije tri velika gutljaja. »Molim vas, zovite me Tanya«, kaže dok odlaže čašu. »I, da – Karen i ja smo bile najbolje prijateljice.« Dok se vraća na svoje mjesto, Hunter doda Tanyi papirnatu maramicu.

Ona mu opet zahvali i njenim krajem lagano dodirne kutove očiju. Skrene

BalkanDowload

pogled na kutiju cigareta na stoliću i, možda zbog žalosti, osjeti potrebu da objasni. »Prošlo je više od dvije godina otkako sam zadnji put zapalila.« Neočekivano se zakikoće. »To je bila moja kutija za hitne slučajeve.« Kutovi usana joj se malo podignu, ali ne dovoljno da bi sličilo na osmijeh. »Pušite li vi?«, upita. »Ne«, jednoglasno odgovore obojica. »Jeste li ikada?« Garcia odmahne glavom. »Jako davno«, odvrati Hunter. »Većina bivših pušača koje poznam ima negdje sakrivenu kutiju za hitne slučajeve, ako im iz ovog ili onog razloga skroz popuste živci. U protekle dvije godine više sam puta došla u napast da je otvorim, ali ipak nisam... sve do sinoć.« Na trenutak odvrati pogled. »Ne bih smjela pušiti ovdje unutra i da mogu podnijeti sve ono blještavilo vani, izašla bih na balkon i zapalila, ali...« Rečenica ostane nedovršena. Potom odmahne glavom. »Čudno je što sve ono što ima dobar okus ili zbog čega se dobro osjećaš, na kraju ispada da ti škodi, zar nije?« Hunter joj se opet nasmiješi. Zašećerena voda je počela djelovati. Tanya prijeđe jezikom po suhim usnama pa pogleda detektive kao da im govori: spremna sam. »Tanya«, reče Hunter smirenim glasom i pogleda je u oči, »znam da će vam ovo biti teško, stoga uzmite vremena koliko god vam treba. Možete li nam ispričati o sinoćnjem video-pozivu, što detaljnije?« Tanya pogleda stolić i uzme čašu. Nakon dva velika gutljaja zavlada napeta tišina, potom joj pogled odluta, zagleda se u zrak. »Dobro«, napokon kaže.

Hunter i Garcia pripreme svoje notese.

Tanya započne priču od trenutka kad je izašla iz kade.

BalkanDowload

12.

Hunter i Garcia gotovo u potpunoj tišini odslušaju Tanyinu priču.

Prekinuli su je samo nekoliko puta, ili da im malo bolje razjasni ili da je smire u trenucima kad su dijelovi priče bili toliko strašni da je postala histerična.

Dok im je pričala o tome kako je završio video-poziv, opet je morala suzbiti nagon za povraćanjem. Uzme kutiju cigareta, drhtavim prstima prinese jednu usnama, ali čak ni uz zajedničko umirujuće djelovanje zašećerene vode i nikotina, njezini živci ne izdrže, pa još jednom brizne u plač.

Hunter joj doda novu papirnatu maramicu.

Tijekom dvadeset minuta koliko joj je trebalo da ispriča pojedinosti video-poziva, Hunter nije obraćao pažnju samo na njezine riječi, već i na tijelo, pokrete očiju i izraze lica. Da, pokazivala je izdajničke znakove: često nervozno prinošenje ruke licu, zaticanje palog pramena kose iza uha, nelagodno odmahivanje glavom svaki put kad je pričala o nečemu što joj je bilo teško povjerovati – a takvih je trenutaka bilo mnogo – i grizenje noktiju.

No to nisu bili znakovi laganja, već straha. Ono što je doživjela istinski ju je užasnulo.

Garcia joj donese novu čašu zašećerene vode. Sada ju ne treba nagovarati, iskapi sve u tri velika gutljaja.

Kad je izgledala dovoljno smirena, Garcia joj postavi prvo pitanje. »Rekli ste, kad je pozivatelj uzeo mobitel gospođice Ward kako bi prekinuo vezu, da je mobitel bio okrenut gore i da ste vidjeli njegovo lice, je li tako?« Tanya duboko udahne zrak. »Da, ali to nije bilo lice.« Garcia se namršti. »Molim?« »To je bila maska. Neka vrsta ogavne maske.«

BalkanDowload

Garcia brzo pogleda Huntera, zatim sjedne na rub naslonjača. »Znam da vam je ovo teško i ispričavam se što ste se opet morali prisjetiti tih prizora, ali sjećate li se ikakvih detalja? Možete li nam pokušati opisati tu masku?« Tanya ga pogleda u oči. »Sjećam li se? Nikad je neću zaboraviti, dok god sam živa.« Stavi desni kažiprst na desni kut usana. »Na ovoj strani lica bila je velika otvorena porezotina, odavde dovde.« Povuče prst od usana, preko obraza, sve do desnog uha. »Poput iskrivljenog osmijeha klauna iz horora. Kroz nju su se vidjeli zubi, ali nisu izgledali kao ljudski. Bili su golemi, oštri, šiljasti, zamrljani krvlju. Krv je bila razmazana i po ustima i bradi.« Zastane i udahne zrak, očito se s mukom prisjeća prizora. »Druga strana usana nije bila razrezana, ali je bila obješena i izobličena.« Hunter primijeti kako joj se opet tresu ruke. »I nije imao nosa«, doda Tanya. »Samo batrljak, kao da mu je odgrizen ili odrezan. A oči su bile poput vražjih.« »Poput vražjih?«, upita Garcia. »Kako to mislite?« »Zbog boje.« »Kakve boje?« »Bile su crvene. I to ne samo šarenica.« Pokaže svoje oči. »Sve je bilo crveno. U njima uopće nije bilo bijele boje. Izgledale su poput rupa napunjenih krvlju.« Opet počne teško disati. Treba joj dosta vremena da se sabere. »Ostali dio kože na licu i glavi...« Pokaže na svojoj glavi. »... bio je neravan i voštan, kao da mu je lice bilo spaljeno.« Opet nervozno odmahne glavom. »Slušajte, znam da je to bila samo maska, ali to je najogavnija maska koju sam vidjela u životu. Nikad nisam bila toliko prestrašena.« Huntera to ne iznenadi. Nakon Tanyine priče bio je uvjeren da se osjećala upravo onako kao što je želio ubojica – ranjivo i prestravljeno. »Znači, to je bila gumena maska za cijelu glavu?«, upita Garcia. »Ne jedna od onih koju na zatiljku drži elastična traka?« »O, ne, definitivno je prekrivala cijelu glavu. U to sam sigurna.« »Hoće li vam smetati ako pozovemo našeg crtača da kontaktira s vama?«, upita Hunter svrativši Tanyinu pažnju na sebe. »Detaljan crtež te maske mogao bi nam pomoći.«

BalkanDowload

Tanya duboko udahne i čvršće stegne ogrtač oko sebe. Tipičan znak ranjivosti. »Može. Da, naravno.« Hunter joj zahvali osmijehom, zatim nastavi. »Za pozivatelja stalno govorite u muškom rodu. A kažete da je glas elektronički promijenjen i da je zvučao poput demonskog glasa iz horora, je li tako?« Tanya kimne. »Vidjeli ste nešto zbog čega ste uvjereni da se radi o muškarcu?« Trenutak razmišlja. »Kao prvo, zbog maske. Iako je bila užasna, prikazivala je muško lice, ne žensko, ali radi se i o ramenima i obliku tijela.

Bilo je preširoko. Presnažno za žensko. Tko god taj manijak bio, bio je odjeven u crnu tijesnu odjeću. Dobro sam ga vidjela i definitivno je bio previše mišićav za ženu.« Na trenutak izgleda malo zbunjeno. »Jesu li žene uopće sposobne učiniti nešto takvo? Tako nasilno?« »Neke jesu«, odvrati Hunter.

Zbunjenost se pretvori u šok. »Koliko dugo ste vi i gospođica Ward bile prijateljice?«, upita Garcia. »Hmm... oko tri i pol godine. Upoznale smo se za vrijeme kozmetičarskog tečaja na Akademiji ljepote i odmah se sprijateljile.« »Je li Pete bio dečko gospođice Ward?« Tanya malo podigne lijevu obrvu kad pogleda Garciu. »Rekli ste da ste u jednom trenutku za vrijeme poziva pomislili kako vas zezaju Karen i neki Pete. Tko je Pete? Je li on Karenin dečko?« »O, ne.« Smiješi se dok odmahuje glavom. »To je Peter Harris. Njega uopće ne zanimaju žene. On je majstor za šminku i naš dobar prijatelj. Često radi kao masker u filmskim studijima, pa je često na putu. Posljednje što sam čula jest da je negdje u Europi i radi s Tomom Cruiseom ili nekom drugom velikom facom. Mislila se da se možda vratio pa su me on i Karen htjeli nasanjkati tom bolesnom šalom. Pete ima čudan smisao za humor, ako znate što mislim reći.« Garcia zapiše nešto u svoj notes. »U redu... Znate li... je li se gospođica Ward viđala s nekim?« »Oh, nema šanse«, odgovori Tanya takvim tonom kao da takva pomisao graniči s apsurdom. »Ne, uza sve ono...«

BalkanDowload

Odjednom ušuti, zadrži dah. »Oh, Bože.« Razrogači oči, ali opet ne gleda u ništa određeno. »To mi nije palo na pamet.« Trepne jednom. »Na to sam skroz zaboravila.« Hunter i Garcia brzo razmijene poglede. »Na što ste to zaboravili?«, upita Garcia.

Tanya polako skrene pogled na detektive. »Na Karenina vrebača.«

BalkanDowload

13.

Iako je gospodin J. (kako je volio da ga oslovljavaju) u proteklih godinu i pol imao programiranu istu brzu melodiju budilice na svom mobitelu, toga jutra trebalo mu je više vremena da se rasani, da njegove uši i mozak prepoznaju i dešifriraju zvuk koji čuju. Napokon se raziđe snena izmaglica i gospodin J. se pokrene – uzme mobitel s noćnog ormarića i isključi alarm.

Polako se okrene na drugi bok i pogleda ženu u krevetu do sebe.

Cassandra, njegova supruga već dvadeset jednu godinu, okrenuta mu je leđima. Izgleda da čvrsto spava.

Gospodin J. odahne od olakšanja, drago mu je što je uspio isključiti alarm na vrijeme. Nastavi tako ležati još neko vrijeme, promatra Cassandrinu valovitu kosu na obnaženim ramenima. Pomisli kako bi se mogao priviti uz nju i nježno joj poljubiti zatiljak – jednom, dvaput... tisuću puta – no zna da će, probudi li je sada na takav način, oboje zakasniti na posao... a to se ovoga tjedna dogodilo već dvaput.

Kad je prije mnogo godina upoznao Cassandru, njezin temperament i impulzivnost bili su samo neke od mnogih stvari koje su ga privukle. Bila je žena puna razumijevanja i podrške, takvu još nije upoznao u svom životu. U razgovorima o bilo kojoj temi njezino je mišljenje uvijek bilo inteligentno i ozbiljno. Na njega je djelovala poticajno. Bila mu je nadahnuće. Bila je zabavna, nijedan zajednički proveden trenutak nije bio dosadan. Vjenčali su se samo tri mjeseca nakon upoznavanja i otada se njihova požuda samo razbuktala. Većinu vremena provodili su u krevetu i nitko se nije iznenadio kad su ubrzo nakon vjenčanja obznanili njezinu trudnoću. A da se pitalo gospodina J.-a, imali bi oni još djece, najmanje još jedno. No Cassandra mu je rekla kako im je zasad dovoljno jedno. »Možda malo kasnije, dragi«, rekla je, ali to kasnije nikad nije stiglo.

Umjesto toga, njihov se odnos stubokom promijenio.

Svaki par, bez obzira koliko se silno voli ili se jednom volio, neizbježno uđe u problematično razdoblje u vezi, posebice što se tiče vođenja ljubavi.

U slučaju gospodina J. i Cassandre, to problematično razdoblje započelo je

BalkanDowload

rođenjem njihova sina Patricka. Isprva, iako je još uvijek bio prilično redovit, seks je postao mnogo manje vatren, a mnogo više oprezan i proračunat. Do gotovo potpunog prestanka došlo je godinama kasnije, kad je mali Patrick ušao u pubertet. To su za gospodina J.-a bile najgore godine braka.

Gotovo svaki put kad bi se pokušao približiti svojoj ženi, Cassandra bi ga obzirno i nedvosmisleno odbila. Samo je povremeno pristajala voditi ljubav s njim, a čak i tada je sam čin trajao veoma kratko i izgledao nekako rutinski. Ipak, u rijetkim prilikama, ona je posezala za njim. Te su noći bile poput onih starih, čak i bolje.

Cassandra bi čekala da gospodin J. ugasi svjetlo i dođe u krevet, a zatim bi ga privukla k sebi. Najprije bi ga ljubila po cijelom tijelu, sve dok ne bi osjetila kako se naježio, potom bi ga još više dražila strastvenim ugrizima po vratu i ramenima, a nakon toga primila bi ga u usta i dovela do ruba orgazma, ali nikad dalje. Dala bi mu vremena da se smiri, nagnala ga da legne na leđa i popela se na njega. Divljački bi zabila nokte u njegova prsa, toliko da bi znala poteći i krv, ali gospodin J. nije mario. To mu se, zapravo, veoma sviđalo. Sviđalo bi mu se i kako bi Cassandra drhtala na njemu. Obožavao je slušati njezino stenjanje od užitka i, najviše od svega, gledati je kako zatvorenih očiju zaneseno dahće. To bi ga praktički prenijelo u jednu potpuno drugu dimenziju.

Da, nema sumnje, Cassandra se uvelike smirila nakon rođenja njihova sina, posebno u razdoblju njegova puberteta, ali sada kad je otišao na koledž, počela se sve više ponašati kao ona stara Cassandra. Vratila se impulzivnost.

Vratila se nepredvidivost, strast i požuda prema mužu, iako ne u istom intenzitetu kao kad su se upoznali, što je sasvim razumljivo, a što se tiče gospodina J.-a, i Bogu hvala na tome. Odavno nije u ranim dvadesetima i, iskreno govoreći, nije sasvim siguran bi li mogao zadovoljiti Cassandru da je njezina požuda jednaka kao i prije toliko godina.

No jedno je sigurno: usprkos svim problemima kroz koje su prošli u braku, usprkos svim sitnim poteškoćama koje još uvijek imaju, gospodin J. nikad nije prestao voljeti svoju ženu. Postoji li uistinu srodna duša, on je svoju nesumnjivo pronašao.

BalkanDowload

14.

Unatoč Hunterovim i Garciinim sumnjama utemeljenim na indicijama pronađenim u stanu Karen Ward, riječ »vrebač« odzvanja im u ušima poput jake eksplozije bombe. »Netko je uhodio Karen Ward?«, upita Garcia, znakovito pogledavši Huntera. »Oh, Bože«, promrmlja Tanya stavivši ruku na usta. Čini se da nije čula Garciino pitanje. »Ne mogu vjerovati. Ne mogu vjerovati da se toga nisam sjetila.« »Tanya?«, zazove Garcia, nagnuvši malo glavu udesno kako bi je pogledao u oči. Ne upali. Ona i dalje zuri u neku točku na sagu. »Tanya?«, pokuša još jednom.

Ništa. »Gospođice Kaitlin?«, reče odlučnije.

Ona se prene iz transa i pogleda ga. »Oprostite, što ste rekli?« »Je li vam Karen ikad rekla da je netko uhodi?« »Ovaj... da.« Još uvijek izgleda zaprepašteno. »Da, rekla mi je, naravno.

Bile smo najbolje prijateljice. Jednostavno ne mogu vjerovati da se nisam...« »Možete li nam reći nešto o tome?«, prekine je Garcia.

Tanya s mukom udahne zrak. »Mogu vam reći ono što znam.« Namjesti se u naslonjaču, napokon sjedne kako treba i nasloni leđa na naslon. »Mislim da je sva započelo prije manje od godinu dana, kad je Karen radila u Burke Williamsu, prestižnom salonu ljepote u Santa Monici. Znate, Karen je bila izvrsna kozmetičarka, mnogo toga je znala. Posvećivala je pažnju detaljima.

Odlično je radila svoj posao i bila je draga, jako draga osoba. Voljeli su je svi njezini klijenti, tako da nimalo ne iznenađuje što je brzo našla tako dobar posao.«

BalkanDowload

»A to se dogodilo kad se iz Alhambre preselila u Mar Vistu«, reče Hunter, prisjetivši se informacije koju je Garcia pročitao u fasciklu. »Da, tako je«, odvrati Tanya. »Tamo je imala lijep stančić.« »Živjela je s nekim?« »Ne, živjela je sama.« »Dobro«, kaže Garcia. »Što se dogodilo kad je Karen Ward počela raditi u Burke Williamsu?« Tanya prebaci nogu preko noge i počeše lijevo koljeno. »Čini mi se da se to dogodilo otprilike dva mjeseca nakon što je počela raditi u Burkeu. Tada je počela dobivati one jezive poruke.« »Poruke?« Potvrdno kimne. »Da. Poruke na papiru – ne na mobitelu, ne e-mailove i ne glasovne poruke. Poruke na običnom listu papira – bez imena, bez potpisa, bez adrese, bez ičega.« »Je li prepoznala rukopis?«, upita Garcia. »O, ne, zaboravila sam reći. Nisu bile napisane rukom.« Skrene pogled s prazne kutije cigareta na stoliću i razočarano uzdahne. »Slova su bila izrezana iz novina i časopisa i zalijepljena na papir. Kao poruke otmičara u starim filmovima, kad traže otkupninu.« Hunter se to učini čudnim i uznemiravajućim. »Rekli ste ‘poruke’, znači, bilo ih je više?« »Da. Čini mi se da je primila dvije ili tri u onih par mjeseci koliko je radila u Burkeu Williamsu, ali i one su bile dovoljne da je skroz isprepadaju.« »Jesu li te poruke bile razlog zbog kojeg je tako brzo otišla iz Burke Williamsa?«, upita Hunter.

Ponovno kimne. »Stvarno su je uzdrmale. Nije znala što bi drugo mogla učiniti.« »Je li ih odnijela na policiju?«, upita Garcia. »Podnijela prijavu?

Zahtijevala pokretanje istrage?« Tanya spusti nogu. »To sam joj i ja rekla. Čak sam joj ponudila da ću zajedno s njom otići na policiju.« »I, je li otišla? Mislim reći, jeste li zajedno s njom otišli na policiju?« »Ne, nije htjela.«

BalkanDowload

Garciino iznenađenje je takoreći opipljivo. »Zašto ne?« Tanya slegne ramenima. »Mislila je da policija neće moći bogzna što učiniti jer su poruke bile potpuno anonimne. Mislila je da će joj postaviti par pitanja, otpraviti je i sve gurnuti u ladicu. Nije vidjela kako će joj to pomoći da se otarasi straha ni spriječiti daljnje poruke. Te poruke su je stvarno prestravile. Nije mogla spavati. Bila je uvjerena da će sve opet biti u redu kad se preseli i promijeni posao, da će poruke prestati stizati.« »Mislila je da joj poruke šalje netko iz Burke Williamsa?«, upita Hunter i zapiše nešto u notes. »I ja sam je to pitala«, potvrdi Tanya. »Ali nije imala pojma. Nije znala zbog čega ih uopće dobiva. U to je vrijeme tek počela raditi u Burkeu. Još nije stekla redovite mušterije. Tada su joj mušterije bile samo žene. Osim toga, kao što sam već rekla, Karen je bila najljubaznija osoba na svijetu. Svi su je voljeli. Zašto bi netko to napravio osobi kakva je bila Karen?« »Rekli ste da Gospođica Ward nije bila ni u kakvoj ljubavnoj vezi?«, upita Garcia. »Ne, nije.« »Kad se posljednji put viđala s nekim?«, ne popušta Garcia. »Znate li?« Tanya na trenutak odvrati pogled, razmišlja. »Prije više od godinu dana«, odgovori. »U vrijeme kad je završavala stažiranje u Trilogyu, ali to nije bilo ništa ozbiljno.« »Kako to?« Tanya slegne ramenima. »Nekoliko puta izašla je na spoj s tipom kojeg je tada upoznala. Nije bio Amerikanac. Bio je negdje iz Europe – iz Švedske ili Švicarske ili neke slične zemlje, ali ni on ni ona nisu tražili ozbiljnu vezu.

Karenin je prioritet bio steći što više iskustva u Trilogyu, tako da može dobiti dobar prvi posao. Taj tip, mislim da se zvao... Liam ili nekako slično, studirao je ovdje negdje glazbu. Uglavnom, završio je studij i vratio se u Europu netom prije nego što je Karen završila stažiranje.« Garcia kimne. »I posljednjih se mjeseci nije ni s kim viđala? Gospođica Ward bila je veoma privlačna mlada žena. Siguran sam da su je često pozivali van.« »Koliko mi je poznato, ni s kim nije izlazila«, odvrati Tanya. »I, da, imate pravo. Kad smo zajedno izlazile u barove, klubove ili bilo gdje drugdje,

BalkanDowload

uvijek je netko pokušavao, ali je Karen bila potpuno nezainteresirana. Nikad nisam vidjela da uzima nečiji broj ni da ona svoj daje nekome.« »Je li vam ikada pokazala koju poruku?« Hunter opazi kako je Tanya stisnula zube. »Da...«, odgovori. »Jednom mi je pokazala jednu.« »Sjećate li se što je pisalo?« Tanya još jednom pogleda praznu kutiju cigareta na stoliću. Opet je uhvati tjeskoba. Dok razmišlja, drži lakte na naslonima za ruke. Zadrhti kad se prisjeti. »Pisalo je nešto o tome kako će je dirati, natjerati je da vrišti, promatrati njezin strah. Ovaj... ne sjećam se točnih riječi, ali znam da su me isprepadale, posebno ona izrezana slova i sve to. Zato sam joj i rekla da bi to trebala odnijeti na policiju.« Hunter je i dalje pozorno promatra. Opet ju je obuzela nervoza. »Rekli ste kako je gospođica Ward vjerovala da će sve opet biti u redu kad se preseli i promijeni posao. Da će poruke tada prestati stizati.« »Da, tako je.« »I, jesu li?« Dok odmahuje glavom, oči joj se opet napune suzama. »Nisu.

Ispočetka je mislila da je gotovo s njima. U tom novom stanu u Long Beachu živjela je više od mjesec dana i sve je bilo u redu. Išlo joj je jako dobro i na novom poslu u True Beautyu. Počela se opuštati, a onda me jedne večeri, prije nekoliko tjedana, nazvala sva u panici i rekla da je dobila još jednu.« »Je li vam pokazala tu novu poruku?«, upita Garcia. »Tu koju je primila nakon preseljenja u Long Beach?« »Nije, samo mi je javila telefonom.« »Rekla vam je što u njoj piše? Sjećate li se?« »Ne, nije mi rekla. Pitala sam je, ali mi nikad nije rekla. Samo to da je kao i one druge.« »Je li vam rekla kako je dobivala te poruke«, upita Hunter. »Nalazila ih je u poštanskom sandučiću... ili su gurnute ispod njezinih vrata?«

BalkanDowload

Tanya kimne Hunteru, no to je nervozan pokret, gotovo bojažljiv. »Prijašnje poruke gurnute su ispod vrata, ali ne i ona koju je dobila nakon preseljenja u Long Beach.« Ušuti kao da joj je potrebno vrijeme za ono što im kani reći. »Poruka koju je dobila u Long Beachu... Našla ju je na svom krevetu.

Bila je ispod njezina jastuka.«

BalkanDowload

15. »Moramo nazvati Operativu«, kaže Hunter čim izađu iz stana Tanye Kaitlin. »Nema problema«, odvrati Garcia. »Što ti treba?« »Neka pročešljaju sve pozive službi devet-jedan-jedan iz stambene četvrti Karen Ward u razdoblju od... recimo, protekla tri mjeseca.« »Pozive službi devet-jedan-jedan? Zašto?« »Jer je tip kojeg tražimo veoma pedantan«, odvrati Hunter. »I voli sve unaprijed dobro isplanirati.« Garcia raširi dlanove i znatiželjno ga pogleda. »Što bi to značilo?« »Sjećaš li se što nam je Tanya Kaitlin rekla o pozivu koji je primila?« Stignu do stubišta. Silazeći na donji kat, opaze kako im ususret dolazi visok i dobro građen muškarac u crnim trapericama i crvenoj maji s kapuljačom ispod tamne bejzbolske jakne. Na nogama ima iznošene crne tenisice All Stars. Ruke je zabio duboko u džepove, drži pognutu glavu. Zbog kapuljače duboko nabijene na čelo, Hunter i Garcia mu ne mogu vidjeti lice.

Za vrijeme mimoilaženja, Hunter mora skroz zakrenuti tijelo kako bi muškarac mogao proći. »Na što misliš?«, upita Garcia. »Kad joj je pozivatelj rekao da ne zove policiju«, pojasni Hunter, »rekao joj je da to nema svrhe, jer im treba najmanje deset minuta dok ne dođu do stana Karen Ward, a njemu treba samo minuta da joj iščupa srce.« Garcia kimne. »Da, sjećam se.« Siđu na prvi kat. »Dakle«, nastavi Hunter, »kladim se da nakon poziva službi devetjedan-jedan, policiji iz Long Beacha treba negdje između osam i deset minuta do stana Karen Ward.« Garcia stane i pogleda partnera.

BalkanDowload

»Nešto mi govori da nije slučajno spomenuo baš to vrijeme«, doda Hunter. »Provjerio je koliko im treba od policijske postaje do stana.« »To je ono što bih i ja učinio«, zaključi Hunter. »I, da bih bio potpuno siguran, isprobao bih to najmanje triput, možda i više.« Garcia nekoliko trenutaka razmišlja o rečenom. »Ali, Roberte, to ipak nije nikakva garancija«, odvrati. »Policijska ophodnja nisu vatrogasci. Ne sjede na parkiralištu postaje čekajući poziv.

Kruže ulicama. Policijsko se vozilo može nalaziti tik iza ugla kad im dispečer prenese poziv. To okvirno vrijeme između osam i deset minuta veoma se lako može skratiti na minutu ili čak i manje.« Hunter se složi uz kimanje. »Uvjeren sam da i on to zna. Ali, kao što sam već rekao, taj tip je očito veoma pedantan i proračunat i voli sve isplanirati, do posljednjeg detalja. Takva osoba želi točno znati koliko prosječno prođe vremena do reakcije policije kako bi i taj faktor mogao ukomponirati u svoj plan. Činjenica da bi policijsko vozilo moglo biti odmah iza ugla je rizik na koji ne može utjecati. To je zakon vjerojatnosti i zato bi se s time pozabavio na jedan drugi način.« Na Garciinu licu opet se pojavi znatiželja. »A koji bi to način bio?« »Pobrinuvši se da Tanyi neće biti ni nakraj pameti nazvati policiju. Ako ne nazove, nije važno je li ispred zgrade parkirano i dvadeset policijskih vozila. Nitko ga neće uznemiravati.« »Dobro«, složi se Garcia. »Ali u tom slučaju uopće nije važno točno vrijeme dolaska policije. Zato je vjerojatno samo nasumce spomenuo to vrijeme. Zar to nije poznato psihološko načelo? Reći nešto dovoljno samouvjereno i većina će ljudi povjerovati, čak i ako ne govoriš istinu.

Mogao je Tanyi izbaciti bilo koji broj. Siguran sam da bi povjerovala.« »Da, u pravu si. Tako bi napravila većina ljudi, ali ne i netko tko je veoma metodičan, netko tko je izgleda sve to dugo vremena planirao, jer ovo nikako nije bilo ubojstvo na mah.« Hunter odmahne glavom. »Ne, takve osobe obično pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili su na samom rubu. Radi smirenja vlastite duše, taj tip mora sve točno znati.« »U redu«, reče Garcia. »Što nam treba?«

BalkanDowload

»Reci Operativi da potraži lažne uzbune. Jalove potrage, ali one koje su prvotno označene kao prioritetne – netko je čuo pucnjavu, vidio nasilje opasno po život, nešto slično tome – slučajeve u kojima je dana Karenina adresa ili neka susjedna. Vrijeme poziva bit će približno vremenu ubojstva, sat-dva razlike. Postoji šansa da je u tim pozivima koristio vlastiti glas.« »A ovisno o mjestu odakle je stigao poziv«, nastavi Garcia, »bez obzira je li nazvao iz govornice ili ne, možda nam se posreći sa snimkama nadzornih kamera.« Hunter se opet složi s njim. »Moramo ishoditi i nalog kako bismo od Tanyine ili Karenine mobilne mreže zatražili bilo kakve podatke o onom video-pozivu«, predloži Garcia.

Zna da je Tanya dala sve od sebe kako bi se što točnije sjetila svega, no čak i osoba u normalnom stanju ne bi se mogla sjetiti svake riječi i pojedinosti, a kamoli netko tko je toliko potresen i traumatiziran kao Tanya. »Nema svrhe«, reče Hunter. »Mobilne mreže ne čuvaju te podatke.« »Zašto?« »Nijedna mobilna mreža na području SAD-a ne smije čuvati podatke o video-pozivima kao što to čine za obične pozive«, objasni Hunter. »Već i sada muku muče s tim novim zakonima o narušavanju privatnosti.

Zadržavanje slika i videa bez pristanka svojih klijenata njima bi značio jednu novu dimenziju ratovanja. A siguran sam da ne žele ratovati.« Napokon izađu iz zgrade. »A što je s audio-zapisom ili transkriptom razgovora?«, upita Garcia.

Hunter opet odmahne glavom. »Neće ih imati, jer se audio-zapis za vrijeme video-poziva ne odvaja od slike.« »Znači, kad ne smiju čuvati jedne, ne smiju ni druge«, zaključi Garcia. »Točno.« »Siguran si? Otkud sve to znaš?« Hunter slegne ramenima. »Puno čitam.«

BalkanDowload

16. »Koliko te neće biti ovaj put?«, upita Cassandra kad gospodin J. pojede posljednji zalogaj tosta. »Ne dugo. Dva, najviše tri dana.« »Isto to si rekao i prošli put.« Cassandra otpije gutljaj tamnozelenog napitka koji je upravo smiksala. »A nije te bilo tjedan dana.« »Da, i oprosti zbog toga«, prizna gospodin J. »No ponekad kasne i stvari i ljudi pa posao traje duže od očekivanog.« Platnenim ubrusom obriše kutove usana. »Ali mislim da će ovaj put sve proteći u redu. Nazvat ću te i javiti dođe li do kakve promjene. Bude li sve u redu, vratit ću se najkasnije u nedjelju.« Pogleda svoju ženu i namršti se. »Cass, koji to vrag piješ? Izgleda... odvratno.« »Vjeruj mi, ne želiš znati«, odvrati nakon što je sve popila. »Ali ima mnogo bolji okus nego što izgleda.« »Iskreno se nadam, jer izgleda kao da si upravo popila čašu... dječjeg proljeva.« »Ponekad znaš biti strašno odvratan, znaš?« Gospodin J. se nasmije. »Ja? Nisam ja to popio. Usput, danas izgledaš prekrasno.« Odjevena je elegantno, u usku tamnu suknju i bluzu boje šljive, na nogama ima sjajne crne cipele. Raspustila je kosu, pada joj preko ramena, iznad uši zakačila ju je ukosnicama u obliku leptirića. Iako se sama našminkala, izgleda kao da je posao povjerila stručnjaku.

Gospodin J. pogleda na sat – 8:17. »O.K., moram krenuti.« Ustane, u jednom gutljaju ispije preostalu kavu, pokupi tanjur i pribor za jelo i sve odnese u sudoper. »Ostavi tako«, reče Cassandra prije nego što je uspio otvoriti slavinu. »Ja ću to kasnije oprati.« »Sigurna si? Mogu na brzinu. Nije mi problem.«

BalkanDowload

»Ne, u redu je. Ja ću to kasnije. Moraš ići.« Priđe mu i cmokne ga u usta. »Kamo ono ideš?« »U Frisco«, slaže. »Ah, da, tako je«, slaže i ona. Ne sjeća se je li joj već rekao. Stavi svoju praznu čašu u sudoper s ostalim suđem. »Pa, pazi kako voziš i nazovi me kad stigneš. U redu?« »Da, naravno.« Gospodin J. još jednom poljubi ženu i uzme sako odijela s naslona stolice. Njegova tobožnja aktovka u koju je sinoć pred Cassandrom spakirao rezervnu odjeću i mali neseser, čeka ga uz vrata. Svoju pravu aktovku, onu sa stvarima koje će mu stvarno trebati, pokupit će na putu u hotel iz skladišnog odjeljka koji je prije više godina unajmio pod lažnim imenom.

BalkanDowload

17.

U gustom prometu sredinom jutra, Hunteru i Garcii trebalo je više od četrdeset pet minuta za prelaženje razdaljine od dvadeset četiri kilometra između stana Tanye Kaitlin u West Carsonu i stana Karen Ward u Long Beachu. Obojica žele na miru još jednom pogledati poprište zločina, prije dolaska TDPZ-a – tima za dekontaminaciju poprišta zločina – ekipe koja čisti i dezinficira poprišta zločina i nesreća.

Osim što više nema tijela žrtve ni forenzičkih tehničara u bijelim zaštitnim kombinezonima, stan je potpuno isti kao i kad su u sitnim jutarnjim satima prvi put došli ovamo. Na podu dnevne sobe još uvijek je lokva krvi, no krv je sada zgrušana i sasušena, ispunila je prostoriju moćnim metalnim smradom kakav poprima krv čim dođe u kontakt s kisikom. Sa svim zatvorenim i zakračunatim prozorima kako bi se spriječio ulazak kukaca koje neizbježno privlači ljudska krv, i vanjskom temperaturom koja se već popela na dvadeset jedan stupanj, snažan i neizdrživ smrad sličan hrđi zabio se u svaki kutak stana. Čim odmaknu zavjesu od perlica na ulaznim vratima, Garcia stavi na nos masku koju je donio sa sobom.

Hunter napravi isto. »Bit će nam lakše podijelimo li posao, ne misliš li i ti tako?«, reče Garcia pokušavajući začepiti nos, iako na njemu već ima masku. »Kako bi bilo da ti pregledaš dnevnu sobu i kuhinju, a ja spavaću sobu, hodnik i kupaonicu?

Slažeš se?« Ne čekajući odgovor, prijeđe dnevnu sobu i uđe u hodnik na drugoj strani.

Hunter mu ne zamjera. Nimalo ne iznenađuje što je smrad mnogo intenzivniji u dnevnoj sobi. Usprkos velikom iskustvu, ni on ni Garcia nikad se nisu uspjeli naviknuti na miris krvi na poprištu zločina ili, bolje rečeno, na psihološki miris krvi, ono što većina detektiva iz LAPD-ova Odjela za ubojstva jako dobro pozna i razumije. Za njih postoji velika razlika između mirisa krvi na poprištu zločina i na bilo kojem drugom mjestu, uključujući mjesta nesreće, bolnice i mrtvačnice. Smatraju da na poprištu zločina,

BalkanDowload

posebice onom na kojem je bilo mnogo nasilja, mučno slatkasti bakreni miris krvi uvijek upotpunjuje još nešto. Miris koji nitko ne može objasniti ni opisati, ali ga svi osjete. Svi ga osjete. Svi osjete kako im gmiže kožom kao da je živo biće. Svi znaju da se uvijek zadrži na poprištu zločina, natopi zidove, zasiti zrak.

Neki misle da taj miris ostavlja strah.

Neki misle da taj miris ostavlja bol.

Neki misle da taj miris ostavlja nasilje.

Hunter misli da taj miris ostavlja zlo.

Prije nego što je uspio kimnuti partneru, Garcia nestane u malom hodniku i uđe u kupaonicu. Tada se Hunter okrene i pogleda blagovaonički stol i stolicu na kojoj je pronađeno tijelo Karen Ward. Skine masku s nosa, pusti da mu visi oko vrata i nastavi nepomično stajati. Stoji mirno, pilji u stolicu. Blokira sve misli, pušta da snažan i nametljiv zadah krvi, zla i smrti zasiti njegova osjetila. Trenutak kasnije opet čuje priču Tanye Kaitlin otpočetka, odvija se u njegovim mislima kao da se projicira film na platnu, njegov mozak vizualizira prizore.

Zamisli ubojičin gnjev kad je tresnuo Kareninim licem u posudu punu razbijenog stakla, jednom, pa još jednom. Vidi ružnu i deformiranu masku koja prekriva lice napadača, baš onako kako ju je Tanya opisala. Zamisli ubojičino zadovoljstvo kad mu Tanya nije točno odgovorila. Zamisli Karenin očaj. Njezin strah. Njezin nemoćni otpor. No slike koje vidi su nepotpune, nisu cjelovite. Nedostaje mnogo komadića. Nešto nije kako treba.

Napokon se trgne iz transa i uđe u kuhinju. Mala je, ali dobro opremljena, s modernom pećnicom s ventilatorom i mikrovalnom, sve u jednom elementu, indukcijskim štednjakom i hladnjakom s ledenicom na kojemu je vanjski ledomat. Otvori vrata hladnjaka i pogleda unutra. Praktički je prazan, unutra je samo jedno mlijeko i napola pun tetrapak narančina soka.

Skroz iza, u odjeljku za zamrzavanje, je plastična kantica sladoleda – s okusom čokoladnog biskvita. Zatvori vrata, okrene se i otvori ormariće na zidu iza sebe: malo hrane u konzervama, ali nema nikakvih sastojaka ni začina. Ne treba biti detektiv da se zaključi kako je Karen Ward rijetko kad kuhala kod kuće, ako je uopće, no Hunteru nešto govori da tome nije razlog

BalkanDowload

što nije znala ili voljela kuhati, već to što je htjela što manje vremena provoditi sama kod kuće.

U dnevnoj sobi zaobiđe lokvu sasušene krvi i priđe dijelu za sjedenje gdje, s jedne strane tamno-smeđeg trosjeda stoji naslonjač iste boje, a s druge okrugli akrilni stolić. Tkani smeđe-bež sag ispred trosjeda izgleda novo, kao i stalak za televizor i vitrina od tamnog drva, oboje postavljeni uz jedan zid.

Hunter priđe TV stalku i otvori ladicu s lijeve strane. Unutra nađe produžni kabel, dvije broširane knjige i upute za upotrebu televizora, kabelske televizije i svih kuhinjskih aparata. Otvori desnu ladicu – rezervne žarulje, komplet odvijača i dva plastična fascikla s plaćenim režijama. Vitrina s desne strane televizora sadrži nekoliko lijepo složenih i šarenih ukrasnih predmeta – vaza, zdjela, vrčeva, drvenog cvijeća, jednu četvrtastu limenu kutiju, nekoliko keramičkih figurica mačaka. Uzme limenu kutiju i otvori poklopac – prazna je. Trgne se na glasan tresak iz stana. »Carlose, je li tamo sve u redu?«, vikne vraćajući kutiju u vitrinu. »Da«, stigne odgovor iz spavaće sobe. »Sve je O.K. Slučajno sam udario u policu s cipelama i pola njih se poput kiše sručilo na mene. Čovječe, koliko li je imala cipela!« Hunter se nasmiješi. Nije bio toliko umišljen da bi tvrdio kako razumije način na koji funkcionira ženski um, ali jedno je zasigurno znao: što se tiče cipela, ženama ih nikad nije previše.

Okrene se i po tko zna koji put pogledom obuhvati poprište zločina. I tada mu konačno sine.

Ranije toga dana kad je bio ovdje, mučilo ga je nešto, ne samo nepotrebna zakrčenost u spavaćoj sobi. Ali nikako nije mogao shvatiti o čemu se radi. Sve dosad.

Brzinom metka adrenalin mu preplavi tijelo, nakostriješe se dlačice na potiljku i podlakticama. Napravi dva koraka naprijed, stane i zagleda se. »Bolesni gade!«

BalkanDowload

18.

U kupaonici Garcia otvori ostakljeni ormarić iznad umivaonika i još ga jednom pretraži. Dok to radi, osjeća se poput ljudi koji, svaki put kad uđu u kuhinju, osjećaju potrebu da otvore hladnjak. »Da«, kaže. »Baš kako sam i mislio. Od jutros se ovdje ništa novo nije materijaliziralo nekom čarolijom.« Zatvori ormarić i priđe polici s desne strane kade. Prve tri sadrže enormno velik broj krema, losiona i ulja, sve je savršeno posloženo u odvojenim skupinama. Uzme jednu bočicu s najviše police i pročita etiketu.

Krema za lice s visokim UV faktorom.

Na trenutak se zamisli. Njegova žena Anna kupila je nedavno isti takav proizvod, u to je siguran. Vrati bočicu na mjesto i uzme drugu.

Krema za lice s niskim UV faktorom.

Potom uzme treću.

Krema za lice s ekstraktom krastavaca.

Nastavi dalje.

Krema za lice s ekstraktom avokada.

Krema za lice s maslinovim uljem.

Krema za lice s bademovim uljem.

Pomalo zabavljen, odmahuje glavom. »Ovdje se osjećam kao da kupujem sastojke za salatu«, promrmlja sebi u bradu. Vrati bočicu na mjesto i pokuša s drugom skupinom. Namršti se pročitavši etiketu na jednoj bočici. »Što? Losion za tijelo s mirisom torte od sira i jagoda? Stvarno?« Razvuče usne u osmijeh. Iako mu je smiješno, ne može odoljeti znatiželji. Skine masku s nosa, odvrne čep i prinese bočicu nosu. Na svoje veliko iznenađenje, toliko miriše na svježe ispečenu tortu od sira i jagoda, da mu istoga časa zakrče crijeva. Iz glave mu ne izlazi jedno pitanje: zašto bi netko htio mirisati na tortu od sira i jagoda?

Vrati masku na nos i nastavi pregledavati ostale bočice.

BalkanDowload

Kokos.

Vanilija. »Ovo je valjda skupina s desertima.« Odluči pogledati drugu policu.

Krema za oči.

Krema za oči.

Krema za oči.

Krema za ruke.

Krema za noge.

Krema za vrat.

Opet zastane. »Postoje posebne kreme za vrat?«, upita glasno u praznoj kupaonici.

Naredna polica puna je hidratantnih ulja i losiona za njegu kose i kože.

Na polici ispod te je nekoliko bočica parfema skupog izgleda. Na petoj i šestoj Karen je držala ručnike.

Izađe iz kupaonice i uđe u spavaću sobu. Ne upali svjetlo, već priđe nezakrčenu prozoru na zapadnom zidu i odmakne zavjesu skroz u stranu.

Sunčevo svjetlo napokon obasja sobu. S mjesta na kojem stoji dugo vremena promatra zakrčeni prostor, potom odluči započeti s krevetom.

Najprije pogleda ispod jastuka, prekrivača i plahte – ništa. Zavrne rukave i podigne madrac kako bi provjerio okvir kreveta – ništa. Priđe komodi na drugoj strani i otvori prvu ladicu. Puna je donjeg rublja, hulahupki i čarapa, sve je uredno posloženo u redove. Otvori drugu ladicu – majice, bluze, majice s tankim naramenicama, i opet sve savršeno posloženo kako bi se što bolje iskoristio prostor. Treća je ladica slična prethodnima, unutra su samo trenirke i kratke hlače. Četvrta i peta ladica pune su različitih modnih dodataka: pojaseva, ukrasa za kosu, ogrlica, narukvica, sunčanih naočala i sličnih stvari.

Nakon što završi s pretraživanjem ladica, spusti se na koljena i pogleda ispod komode. Nema ničega, osim malo prašine.

Ovo je glupo, pomisli. Da je ovdje bilo nešto važno, forenzičari bi to već našli.

Ustajući zakrene tijelo i desnim koljenom udari o policu s cipelama s desne strane komode. Na njega se sruči kiša cipela.

BalkanDowload

»Sranje!«, reče i podigne obje ruke kako bi zaštitio glavu. »Prokletstvo!« »Carlose, je li sve u redu?«, dovikne mu Hunter iz dnevne sobe. »Da«, odvrati, napokon se potpuno uspravivši. »Sve je O.K. Slučajno sam udario s policu s cipelama i pola njih se poput kiše sručilo na mene.« Zastane, počeše se po čelu. »Čovječe, koliko je imala cipela!«, dovikne i pogleda hrpu na podu. Posvuda su cipele različitih boja i modela. Naredne riječi promrmlja sebi u bradu: »Zašto nekome treba toliko cipela?« Opet se sjeti svoje žene, potom kimne i odgovori na vlastito pitanje: »Zato što je žena, eto zašto.« Počne skupljati cipele i spremati ih na mjesto. Sudeći prema tome koliko su uredno složene ladice i police Karen Ward, siguran je da je svaki par imao svoje točno određeno mjesto, vjerojatno su bile složene po boji ili modelu.

Iz pukog poštovanja, počne ih slagati kako najbolje zna i umije. Nimalo se ne iznenadi kad primijeti da većina izgleda kao da nikad nije nošena. A sada više nikad i neće biti.

Raskrčio je otprilike polovicu hrpe, kad mu pogled zapne za nešto što je vjerojatno palo zajedno s cipelama.

Pruži ruku prema tome i zastane. »Oh, sranje!«

BalkanDowload

19.

Jesen u Gradu Anđela je veoma varava. Danju zrak nije nimalo hladan, nema ni karakteristične noćne hladnoće, nema uobičajenog jutarnjeg drhturenja. Naprotiv, ujesen dani i noći znaju biti veoma topli, s temperaturama kao da je vrhunac ljeta. Danas je jedan takav dan.

Na povratku u policijsku upravnu zgradu na West First Streetu u središtu Los Angelesa, Hunter do kraju spusti sva četiri prozora, ali, vozeći u sporoj koloni, ne uspije dovoljno ubrzati da osjeti bilo kakav osvježavajući povjetarac. Zbog ustajalog zraka u automobilu i više od sedamdeset posto vlage u zraku, osjeća se kao u sauni i ložionici istovremeno. Čim zajedno s Garciom uđe u njihov ured na petom katu policijske upravne zgrade, najprije do maksimuma uključi klima-uređaj. Garcia jedva zatomi smiješak. Opazi veliku mokru mrlju na leđima Hunterove košulje. »Gadno je imati automobil bez klime na ovoj vrućini, ha?«, kaže uključujući svoj kompjutor.

Hunter ga prijekorno pogleda. »Nemoj, molim te.« »Nisam htio ništa reći, ali jesi li svjestan da tvoj auto nije čak ni iz ovog stoljeća? Stari moj, stvarno bi trebao tu stvar odvesti na otpad.« »Zašto? Ovo je odličan automobil.« »Roberte, to nije automobil. To je zahrđala kada na kotačima, stara dvadeset godina. Znam da ga ti voliš zvati klasikom, ali...« »Ne«, prekine ga Hunter. »Ja ga zovem samo automobilom. Služi svrsi, a to je da me od točke A doveze do točke B. I veoma je pouzdan. Što mi drugo treba?« »Klima«, odvrati Garcia, dodajući mu sol na ranu. »Treba ti klima.« Bez prethodnog kucanja, vrata ureda se otvore i uđe načelnica Barbara Blake.

Načelnica Blake je prije nekoliko godina preuzela vođenje LAPD-ova Odjela za pljačke i ubojstva, nakon umirovljenja jednog od najdugovječnijih i najviše odlikovanih načelnika, Williama Boltera. Izabrao ju je sam Bolter,

BalkanDowload

što je razbjesnilo velik broj pretendenata na to mjesto, ali gnjev ljudi je nešto što dolazi u paketu s položajem, tako da Barbara Blake u tome nije vidjela nikakav problem.

Načelnica je uistinu zanimljiva žena – snažna i prilagodljiva, a istovremeno privlačna i elegantna, s dugom crnom kosom i sumnjičavim tamnim očima koje nikad ništa ne odaju. Unatoč neprijateljstvu s kojim se suočila prilikom preuzimanja posla načelnice, brzo je stekla reputaciju žilave šefice koja ne trpi gluposti. Nije se dala lako zastrašiti, nije podnosila ničija sranja – čak ni svojih nadređenih – i nije se skanjivala uzrujati državne dužnosnike i visoke političare kad je smatrala da je u pravu. Nekoliko mjeseci nakon preuzimanja dužnosti, neprijateljstvo prema njoj je jenjalo i počela je stjecati povjerenje i poštovanje svakog pojedinog detektiva iz svog odjela. »Dakle«, reče načelnica zatvorivši vrata za sobom. »O čemu se radi u ovom noćašnjem slučaju? Izvještaj policije iz Long Beacha šupalj je poput klaunova džepa, ali spominju nekakav ubojičin video-poziv žrtvinoj najboljoj prijateljici? Koji je vrag sve to skupa?« »Ludo je baš kako i zvuči, načelnice«, odvrati Garcia rastapajući jednu kocku smeđeg šećera u tek skuhanoj šalici kave, »tako se i dogodilo. Upravo smo se vratili, razgovarali smo s Tanyom Kaitlin. To je žrtvina najbolja prijateljica koja je primila poziv.« Načelnica se nasloni na vrata. »Dobro, slušam.« Skrene pogled s Garcie na Huntera.

Ukratko joj ispričaju što im je o ubojičinu video-pozivu rekla Tanya Kaitlin. »Čekajte malo«, reče načelnica i podigne ruku nakon što su joj ispričali o ubojičinu M.O.-u. »Ubojica ju je nazvao kako bi odigrala igru?« »Tako je«, odvrati Hunter. »Dva pitanja, dva točna odgovora i njezina će prijateljica živjeti. Pogrešan odgovor i...« Na kompjutorskom zaslonu dvaput klikne na datoteku s fotografijama koju su mu poslali forenzičari. »Dođite i sami pogledajte.« Načelnica stane iza njegove stolice i Hunter počne klikati na fotografije. »Isuse!«, uzvikne načelnica. Ne može sakriti šok, istovremeno je skamenjena brutalnošću slika. Osma fotografija po redu prikazuje krupni plan ozljede Karenina lijevog oka, ozljede koja je najvjerojatnije bila kobna,

BalkanDowload

s dugim komadom ogledala zabodenim u očnu šupljinu. Ovaj put načelnica Blake od gnušanja skrene pogled. »O.K.«, kaže i odmakne se od stola. »Ne moram više gledati. Koji se to vrag događa s ovim svijetom?« Odmahuje glavom, pokušava odagnati slike. »Ovo je i više nego sadistički. I više nego psihopatski.« Velik broj ubojstava u SAD-u posljedica je krive procjene. Potreban je samo jedan trenutak ludila. Jedna sekunda da netko izgubi živce i gotovo je – brzo potezanje okidača, naguravanje, izravan udarac u sljepoočnicu, udarac palicom po glavi, oštar predmet zaboden u određeni dio tijela – ima stotine načina na koje se u samo jednoj sekundi može okončati nečiji život. A da bi ubojstvu prethodilo mučenje, potrebna je točno određena vrsta osobe – hladna, proračunata, sadistička, lišena svakog osjećaja. Namjerno nanositi strašnu fizičku bol drugom ljudskom biću i pritom uživati, sposobno je veoma malo ljudi na ovome našem svijetu. »Postalo je još gore«, kaže Hunter. »Prisilio ju je da gleda.« »Da, znam«, odvrati načelnica. »To si mi već rekao.« »Ne«, kaže Garcia. »Ne njezinu najbolju prijateljicu, načelnice. Već žrtvu.« Na licu načelnice Blake pojavi se zbunjenost. »Ubojica je prisilio Karen Ward da gleda svoj odraz u ogledalu nakon svakog udarca glavom u posudu punu stakla. Da gleda koliko je unakažena.« »Što?« »Prilikom našeg prvog dolaska na poprište zločina«, preuzme Hunter riječ, »mučilo me nešto u dnevnoj sobi Karen Ward, ali nikako nisam mogao shvatiti o čemu se radi. Trebao sam shvatiti kad sam prvi put pregledavao njezinu spavaću sobu, ali tamo je toliko toga bilo na krivom mjestu, da mi je to promaknulo. A tako je jednostavno i očito.« »I što bi to bilo?«, upita načelnica. »Ogledalo.« »Kakvo ogledalo?« Hunter privuče stolicu bliže svom stolu i više puta klikne mišem dok ne nađe ono što je tražio. »Ovo su fotografije dnevne sobe Karen Ward.« Pokaže kompjutorski zaslon.

BalkanDowload

Načelnica se vrati i stane iza njegove stolice. »Vidite ovo?« Pokaže ogledalo od poda do stropa, postavljeno između blagovaoničkog stola i prostora za sjedenje. »Što tako veliko ogledalo radi u dnevnoj sobi?« Načelnica slegne ramenima. »Roberte, to nije ništa neobično. Možda nije imala dovoljno mjesta u spavaćoj sobi. Osim toga, mnoge žene vole na svoj odraz baciti još jedan pogled prije nego što izađu iz kuće.« Hunter kimne, potvrđuje kako shvaća što mu želi reći. »Problem je, načelnice, u tome što je tamo imala dovoljno mjesta.« Klikne još nekoliko puta. »Ovo je fotografija njezine spavaće sobe. Vidite ovaj prostor između nosača za odjeću i komode? Provjerio sam pod. Na njemu su četiri mala traga koji u potpunosti odgovaraju gumenim nožicama ogledala.

Premješteno je, načelnice.« »Tanya Kaitlin nam je rekla kako joj je ubojica stalno govorio da gleda«, nadoveže se Garcia, »a ona nije shvaćala zašto jer i jest gledala i to mu je i rekla.« »Zato jer ubojica nije govorio njoj«, kaže Hunter. »Govorio je Karen.« Načelnica čvrsto stisne usne. Ovo je jedan od njezinih znakova zabrinutosti. »Htio ju je mučiti na svaki mogući način«, kaže Hunter. »I fizički i psihički.« Dugo vremena nitko ne prozbori ni riječ. »Što je s maskom koju je imao ubojica?«, prekine tišinu načelnica. »Svjedokinja ju je uspjela opisati?« »Da«, odgovori Garcia. »Poslijepodne joj šaljemo policijskog crtača.

Ako ubojica nije sam napravio masku, možda nam se posreći pa otkrijemo gdje je kupljena.« Načelnica kimne. »Kako je ubojica ušao u zgradu? U njezin stan? Zna li netko?« »Sigurnosni sustav žrtvine zgrade je prilično jednostavan i lako ga je savladati«, odvrati Garcia. »Zastarjeli interfon s dugmetom za otvaranje vrata, ništa više. Staviš magnet na slab mehanizam za zaključavanje vrata i, hop, unutra si.« »A u njezin stan?«

BalkanDowload

Garcia otpije gutljaj kave. »Nema tragova borbe... nema tragova provale, stoga nagađamo da je žrtva sama pustila ubojicu unutra, ili zato što ga je poznavala ili zato što joj je ispričao dovoljno uvjerljivu priču kad je pozvonio na njezina vrata. Bilo ovako ili onako, sama mu je otvorila vrata.« »Postoji i šansa da ju je već čekao u njezinu stanu kad se vratila kući«, doda Hunter.

Načelnica nabere čelo. »Kako je ušao?« »U to još nismo sigurni, ali znamo da je to napravio i prije.« Načelničino zanimanje se vidno poveća. »Što? Već je prije bio u njezinu stanu? Otkud znaš?« Hunter se zavali u stolicu. »Kad smo prvi put došli na poprište zločina«, objasni, »našli smo više znakova po kojima smo zaključili da je Karen Ward živjela u strahu. Naše sumnje jutros je potvrdila njezina najbolja prijateljica.« Ispriča joj što im je Tanya Kaitlin rekla o porukama. »I rekla vam je da je jednu takvu poruku ostavio na žrtvinu krevetu?«, upita načelnica. »Točno«, potvrdi Garcia i nastavi: »Ali to nije sve. Nakon što smo otišli iz stana gospođice Kaitlin, odlučili smo još jednom pogledati poprište zločina.« »I...?« »I dok sam pregledavao njezinu spavaću sobu, slučajno sam lupio o policu za cipele. Pola tih cipela popadalo je po meni, a kažem vam, načelnice, bilo ih je dovoljno za otvaranje jedne trgovine.« »Cipela nikad previše«, odvrati načelnica. »Ali, nastavi.« »Pa, nakon što su cipele prestale padati, našao sam ovo. Kliznulo je van iz jedne.« Pokaže na svoj stol, na prozirnu vrećicu za spremanje dokaza. Unutra je bijeli list papira, veličine dvadeset puta dvanaest centimetara. Sve dotad načelnica nije primijetila vrećicu. Približi se kako bi je bolje vidjela. Oči joj se istoga časa razrogače. Na papir je nalijepljen kolaž slova i riječi izrezanih iz časopisa.

Poruka vrebača.

BalkanDowload

20.

Otprilike sat vremena nakon gospodina J.-a, Cassandra izađe iz svoje kuće u slijepoj ulici u Granada Hillsu u San Fernando Valleyu. Četvrtak je ujutro, a ona svakog četvrtka volontira u jednoj od dobrotvornih trgovina »Women Hearta« – državne udruge koja pomaže ženama srčanim bolesnicama.

Njezina majka Janette, s kojom je bila veoma bliska, umrla je prije osam godina od koronarne tromboze koju je uzrokovao spazam lijeve koronarne arterije. U to vrijeme njenog oca nije bilo kod kuće, a Janette je uređivala svoj vrt i nije na vrijeme stigla do telefona. Umrla je u svom vrtu, okružena ružama i suncokretima, no pravi je šok bio to što nitko nije ni slutio da bi se to moglo dogoditi. Cassandrina majka nikad nije imala nikakve simptome srčanih bolesti – nije osjećala nelagodu u gornjem dijelu tijela, nije imala bolove u predjelu prsa, nije ostajala bez daha, nije imala vrtoglavice ni mučnine ni problema sa spavanjem – apsolutno ništa. Zapravo je bila šezdesetjednogodišnjakinja u dobroj formi, jela je uravnoteženu hranu i redovito vježbala. Nikad nije otkriven uzrok spazma koronarne arterije.

Nakon majčine smrti, Cassandra je odlučila posvetiti dio svoga vremena pomaganju ljudima sa srčanim problemima. Volontirala je u različitim udrugama za pomoć oboljelima od srčanih bolesti. »Women Heart« joj je bila omiljena.

Cassandra pogleda na sat i zaključa vrata za sobom. Ne mora žuriti.

Ima dovoljno vremena do otvaranja trgovine u 11 sati. Uskoči u svoj srebrni Cadillac SRX, parkiran na njezinu prilaznom putu i pokrene motor. Prebaci brzinu u rikverc i provjeri bočne retrovizore. »Ha?«, promrmlja i škiljeći pogleda veliki retrovizor. Nešto je zapelo između stražnjeg prozora i brisača. Izgleda kao bijeli komad papira. Opet ono reklamno smeće, pomisli.

Uključi brisač kako bi maknula papir, ali on ne padne, već se nastavi zajedno s brisačem pomicati slijeva udesno.

BalkanDowload

»Oh, za Boga miloga!« Otkopča sigurnosni pojas i otvori vrata automobila. Ode do stražnjeg prozora i tek tada vidi da to nije reklamni letak, već omotnica. Uzme je. Na njoj nema ni marke ni adrese primatelja ni pošiljatelja. Vidi samo svoje ime na prednjoj strani – Cassandra – ali nije ni natipkano ni napisano rukom.

Netko je izrezao slova iz časopisa i zalijepio ih na omotnicu. »Nemoj me zajebavati«, glasno kaže tonom koji istoga časa prijeđe u bijes. Brzo se okrene, pogleda gore i dolje niz ulicu. Nema nikoga, jedini automobili na ulici pripadaju njezinim susjedima.

Još neko vrijeme zadrži pogled na ulici, zatim pogleda omotnicu u rukama. Zna da će unutra naći još jednu poruku.

Ovo je već treća. Prve dvije ostavljene su na pultu trgovine »Women Heart« u kojoj je volontirala proteklih sedam tjedana. Jednostavne bijele omotnice s njenim imenom na prednjoj strani, sastavljenim od kolaža izrezanih slova. »Mislim da imaš tajnog obožavatelja«, rekla joj je Debora, starija volonterka, predajući joj prvu omotnicu prije gotovo dva mjeseca. No u poruci unutra nije pisalo ništa o obožavanju. Ono što je pisalo trebalo ju je zastrašiti, ali ju je zapravo nasmijalo.

Pitala je Deboru je li vidjela tko je ostavio omotnicu na pultu, ali ona nije imala pojma. Rekla je da ju je našla uz kasu kad je išla ukucati cijenu.

Drugu poruku primila je četiri tjedna kasnije. I ona je ostavljena uz kasu. Taj put ju poruka nije nagnala na smijeh, već na bijes. Mislila je da je to djelo nekog idiota koji želi ispasti duhovit i možda je malo prestrašiti, ali mu to nije pošlo za rukom... Tko bi to mogao biti?

Nažalost, trgovina nije imala nadzorne kamere. U protivnom bi se nekako domogla snimaka, identificirala krivca i kad bi sljedeći put ušao u trgovinu, očitala bi mu bukvicu.

Usprkos svemu, nije tim porukama pridavala neku veliku važnost, posve je zaboravila na njih. I nikad ih nije spomenula gospodinu J.-u ni nikome drugome.

Dobro, pomisli pogledavši još jednom poruku u ruci, ovo je otišlo malo predaleko.

Tko god ta osoba bila, došla je do njezina doma i ostavila poruku na njezinu automobilu. Neće dopustiti da ovo prođe bez posljedica.

BalkanDowload

Pomisli kako bi upravo tu mogla sve skupa poderati na komadiće i baciti u smeće, ali u nastupu bijesa brzo raspara omotnicu i izvuče poruku.

Izgleda jednako kao i prve dvije – bijeli komad papira veličine dvadeset puta dvanaest centimetara, sa zalijepljenim slovima i riječima, izrezanim iz časopisa.

Pročita kratku poruku i zastane. Ovaj put je poruka ne nasmije. Niti je razbjesni. Napokon je prestravi.

BalkanDowload

21.

Slova i riječi u poruci koju je Garcia našao u spavaćoj sobi Karen Ward, izrezani su iz naslova članaka i reklamnih oglasa, različitih su veličina, oblika i boja.

Načelnica Blake se premjesti iza Garciine stolice i dvaput u sebi pročita kratku poruku na njegovu stolu: Jednom mi je prijatelj rekao da možeš saznati kako je to biti netko drugi jedino ako se staviš u njegovu kožu ili, kako se to kaže, obuješ njegove cipele. I malo hodaš u njima. Pa, Karen, ja sam upravo obuo tvoje.

Načelnica prelazi pogledom s Garcie na Huntera, potom opet na Garciu. »Ovo je ispalo iz jedne cipele?« Garcia kimne i uzme drugu vrećicu s poda pokraj svoje stolice. »Iz ovih«, kaže, stavljajući vrećicu na stol pokraj poruke. U njoj je par crno-crvenih cipela s potpeticom od dvanaest centimetara. »Upravo sam htio sve ovo odnijeti forenzičarima na analizu.« Dok promatra cipele, načelnica nakrivi glavu malo udesno. »Dobro«, kaže na kraju i pokaže rukom dokaze na Garciinu stolu. »Što, dovraga, znači sve to? Da je ubojica stvarno obuo njezine cipele?« »U ovom trenutku ne odbacujemo nijednu mogućnost, načelnice«, odvrati Garcia. »Reći ćemo forenzičarima da u unutrašnjosti cipela potraže DNK i sve što mogu naći. Ako ih je obuo, onda je ubojica ili žena preobučena u muškarca ili muškarac koji ima veoma sićušnu nogu. Ovo su cipele broj 36.« »Načelnice, to potvrđuje«, nastavi Hunter, »ono što nam je jutros rekla Tanya Kaitlin – onaj tko je sastavio te poruke, onaj tko je uhodio Karen, najmanje je jednom bio u njezinu stanu bez njezina znanja.« »Našli ste i druge poruke?« »Nismo, a sve smo pročešljali«, odgovori Garcia. »Svaka cipela, svaki džep, ladica, ormarić, ispod pokućstva – sve je provjereno.«

BalkanDowload

»Njezina prijateljica je rekla da ih je primila više?« Oba detektiva kimnu. »Pa gdje su ostale?« Garcia slegne ramenima. »Ne znamo. Možda ih je bacila.« Zavlada tišina. »Zašto bi to učinila?« »Jer su je plašile, načelnice«, odgovori Hunter. »Zašto bi u kući držala nešto čega se boji? Većina ljudi ne bi.« »Ali, Roberte, one su fizički dokaz, na njima mogu biti forenzički tragovi. Zašto ih nije odnijela na policiju? Je li podnijela prijavu? Pokrenula postupak?« »Sve to razumijem, ali kako kaže njezina prijateljica, ona to nije vidjela na takav način«, pojasni Hunter. »Mislila je da joj policija neće moći pomoći jer su poruke anonimne. Bojala se da će joj postaviti par rutinskih pitanja i zaboraviti na njezin slučaj. Živjela je u strahu. Nije dobro spavala i htjela je da te poruke prestanu stizati. Mislila je da joj je jedino rješenje selidba.« Načelnica trenutak razmisli o tome. »O.K., zašto je onda zadržala baš ovu?« Glavom pokaže na Garciin stol. »U tome je problem, načelnice«, reče Hunter. »Mislimo da ju nije zadržala.« Načelnici treba samo trenutak, odmah shvati što Hunter želi reći. »Nikad ju nije ni našla.« »Da, to i mi mislimo«, složi se Garcia. »Što, ruku na srce, nimalo ne iznenađuje.« Načelnica ga ljubopitljivo pogleda. »Kažem vam, načelnice«, nastavi Garcia, »na toj je polici bilo više od šezdeset pari cipela. Ako je imalo slična mojoj ženi, bez obzira koliko je pari imala, većinom je nosila samo tri ili možda četiri para. One koje su joj bile udobne. Ostale cipele je kupila zbog neke urođene ženske opsesije cipelama.

Nije važno hoće li ih obuti samo jednom, ako i toliko. Jednostavno ih moraju imati što više.« Ne može proturječiti Garciinoj logici. Iako i sama ima mnogo cipela, većinom nosi samo šačicu. Ostale obuje sporadično, možda jednom ili dvaput godišnje, ovisno o prilici. Odmakne se od Garciina stola i razmisli.

BalkanDowload

»To bi onda značilo da počinitelj ipak nije dobro poznavao svoju žrtvu?«, upita obojicu detektiva. »Jer je stavio poruku u cipele koje nije često nosila? Da, moguće«, složi se Hunter uz kimanje, zatim nakrivi glavu. »Ali ne nužno.« »Kako to misliš, Roberte? Vrebač bi primijetio njezine cipele. Primijetio bi njezine naušnice, torbicu, ruž za usne... sve na njoj. Zar uhođenje nije posljedica neželjene opsjednutosti drugom osobom?« Hunter kimne. »Dakle, ako je bio opsjednut njome, primijetio bi njezine cipele. Znao bi koje često nosi.« Hunter se opet složi, zatim objasni: »U tome je problem, načelnice.

Osobe obuzete nekontroliranom opsesijom pate od zabluda, a vrebači kotiraju visoko na tom popisu. Očajnički žele biti dio svijeta svoje ‘žrtve’.« U zraku prstima napravi navodnike, jer većina vrebača ne smatra žrtvama osobe kojima su opsjednuti. »Kako bi to postigli, mnogi provaljuju u domove svojih žrtava kad ih nema kod kuće: spavaju u njihovim krevetima, jedu njihovu hranu, gledaju njihovu televiziju, nose njihovu odjeću, cipele, bilo što, kako bi osjetili da su dio njihova života. Da su povezani. Neki, a čini se da u tu kategoriju spada i vrebač Karen Ward, vole još malo pomaknuti granice i namjerno za sobom ostaviti sitne znakove kako bi žrtve znale da su bili u njihovu domu. Ponekad su ti znakovi u obliku poruka.« Pokaže poruku na Garciinu stolu. »Ali to može biti i nešto suptilnije. Nešto što će potaknuti sumnju žrtve, primjerice premještanje nekog predmeta, ostavljanje otvorenih vrata ili uključenih svjetala.« Načelnica razmisli o takvom scenariju. Ženu koja živi sama najviše od svega bi prestrašilo saznanje da je netko nepozvan bio u njezinu domu jer, ako je bio tamo dok nje nije bilo kod kuće, mogao bi doći i onda kad ona bude sama ili, što je još gore, mogao bi je dočekati u stanu. »Znači ostavljaju te tragove za sobom kako bi zastrašili žrtvu – kako bi u njoj izazvali strah.« »Neki od njih, da«, složi se Hunter. »Ali ne svi i tu sada dolazimo do onog dijela sa zabludama. To se zove erotomanija, što je česta karakteristika vrebača. To je jedna vrsta iluzije – osoba je uvjerena da je njegova žrtva, obično potpuni neznanac ili neka slavna osoba, zaljubljena u njega.« »Pa, ovo je savršen grad za to, zar nije?«, komentira načelnica.

BalkanDowload

»I zato«, nastavi Hunter, »provaljuje u stan svoje žrtve, spava u njezinu krevetu, koristi njezinu četkicu za zube i radi sve ono što li već rade kad uđu u žrtvin dom, jer sve to uvjeri vrebača da je uistinu dio žrtvina života. Uvjeri ga da pripada u njezin svijet. Ostavljanje poruka je u njegovoj mašti samo igra koju igraju dvije zaljubljene osobe.« Zastane, ostavlja vremena načelnici da probavi rečeno. »Jer vjeruje li da je žrtva zaljubljena u njega«, zaključi načelnica, »onda vjeruje da i ona uživa u toj igri u jednakoj mjeri kao i on.« »Točno tako.« »Znači, misliš da je namjerno ostavio poruku u cipelama koje nije često nosila, samo zato da bi igra bila zabavnija.« »Moguće je«, prizna Hunter.

Načelnica stane nasred ureda i tek tada primijeti izraz na Hunterovu licu. Toliko je puta već vidjela taj izraz zabrinutosti. »Dobro, Roberte, što je?« Hunter je pogleda i upitno podigne obrve. »Daj, nemoj me tako začuđeno gledati. Očito te nešto muči. O čemu se radi?« »Načelnice, muči me sve u ovom slučaju.« »Pa muči i mene, ali te dovoljno dobro poznam i vidim da se već nešto kuha u tvojoj glavi. Dakle, o čemu se radi?« Hunter priđe aparatu za kavu i natoči veliku šalicu. »Kavu?«, ponudi joj.

Načelnica odmahne rukom. »Muči me to uhođenje«, napokon kaže Hunter. »Meni to izgleda čas ovako čas onako.« »Što to?« Hunter se vrati do svoga stola, ali ne sjedne na stolicu, već se nasloni na rub stola. »Njegova djela. Iz onoga što smo dosad saznali, neka njegova djela su potpuno u skladu s obrascem ponašanja jednog vrebača, a neka potpuno odudaraju.« »Možeš li pojasniti, molim te?«, upita načelnica.

Hunter otpije kavu. »Kao što smo maloprije rekli, provaljivanje u žrtvin dom dok nje nije bilo kod kuće, ostavljanje tragova i poruka, čak i samo

BalkanDowload

ubojstvo kao posljedica svega toga, sve je to usko povezano s uhođenjem. Činjenica što je ubojičin bijes bio usmjeren isključivo na lice Karen Ward – na njegovo ozljeđivanje i unakazivanje – ukazuje na fiksaciju njezinim izgledom, što se također uklapa u ponašanje osobe opsjednute žrtvinom ljepotom, osobe koja pati od iluzija. Ali nazivanje Tanye Kaitlin, igra pitanja na koju ju je prisilio, način na koji ju je primorao da gleda ubojstvo svoje najbolje prijateljice te brutalnost samoga čina i uživanje u njemu, sve to uvelike prelazi granicu uhođenja, načelnice.« Načelnica suzi oči, očito razmišlja. »Da te pitam nešto«, kaže. Polako skrene pogled s Garcie na Huntera. »Misliš da je blefirao? Da je Tanya Kaitlin točno odgovorila na oba pitanja, misliš li da bi ostavio Karen Ward na životu?« Na nekoliko trenutaka zavlada muk. Dok Hunter razmišlja o pitanju, sine mu nešto. Zagleda se u pod, pokušava srediti misli. »Lukavi gad«, napokon tiho izusti, ali dovoljno glasno da to ne promakne Garcii i načelnici. »Znao je da neće.« »Što to, Roberte?«, upita načelnica.

Hunter je pogleda. »Znao je da neće točno odgovoriti«, odvrati Hunter. »To je razlog, to je jedini razlog zbog kojeg je prisilio Tanyu na igru.« I Garcia i načelnica ga znatiželjno promatraju. »Razmislite malo, načelnice«, reče Hunter. »Tko bi se toliko potrudio, toliko pripremao i toliko riskirao zbog jednostavne igre u kojoj može izgubiti?« Nema odgovora, ali se zato znatiželjni pogledi promijene u zamišljene. »Što bi učinio da mu je Tanya točno odgovorila na to drugo pitanje?«, nastavi Hunter. »‘Dobro, pobijedila si. Izvrsno odigrano. Samo čas i odvezat ću tvoju prijateljicu. Usput, oprosti zbog onog ogledala u kupaonici. Poštom ću ti poslati ček.’« Prođe još nekoliko nijemih trenutaka dok načelnica i Garcia razmišljaju o Hunterovim riječima. »Ali rekao si da su oba pitanja koja joj je ubojica postavio bila izravno povezana s njom«, reče načelnica.

BalkanDowload

»Tako je«, potvrdi Hunter. »Najprije ju je pitao točan broj njezinih prijatelja na Facebooku, a zatim broj mobitela Karen Ward. Veoma jednostavna pitanja, smišljena kako bi izgledala fer.« Zastane, podigne prst. »Smišljena da bi izgledala lagana i, najvažnije od svega, da joj usade golemi osjećaj krivnje.« Pogleda partnera. »Carlose, koliko je puta za vrijeme jutrošnjeg razgovora Tanya prekrila lice rukama, plakala i rekla kako je za sve ona kriva jer je trebala napamet znati Karenin broj?« Garcia napravi grimasu. »Uf, bezbroj puta.« »Točno. I to je onaj najlukaviji dio. Iluzija. Jednostavno, lagano pitanje, ali pitanje za koje je siguran da Tanya neće znati točan odgovor.« »Roberte, otkud bi to ubojica mogao znati?«, upita načelnica.

Hunter izvadi svoj mobitel. »Jer ju je to jednom već pitao.«

BalkanDowload

22. Čim su Hunter i Garcia otišli iz njezina stana, Tanya Kaitlin se vrati na kauč u svojoj dnevnoj sobi. Sjedne, omota bolje kućni ogrtač oko sebe i prekriži ruke na trbuhu. Pogledom više puta prijeđe po prostoriji, potom se, bez nekog posebnog razloga, zagleda u svoje nožne prste. Trenutno joj ništa nema smisla, a jedan glasić u glavi govori joj da ga najvjerojatnije nikad neće ni imati. »Zašto nisam znala njezin broj?«, tiho prošapće. I dalje piljeći u nožne prste, ljulja se naprijed-natrag. »Trebala sam znati njezin broj.« Dugo šuti, drhti, zatim opet progovori šapatom: »Tri, dva. Tri, devet, pet... ne. Nije taj.« Tijelo se brže ljulja. »Tri, dva, tri, pet, pet... ne. Nije ni taj.« Mislila je da je već isplakala sve suze, ali bila je u krivu. Niti ne primijetivši, oči joj se napune suzama i počnu curiti niz obraze. »Tri, dva, tri, pet, devet, četiri... ne. Ne valja ni taj.« Ljuljanje, drhtanje i disanje značajno ubrzaju. »Ja...« Glas joj zapne u grlu. »Ne znam. Ne mogu se sjetiti. Trebala bih se sjetiti, ali ne mogu.« Drhtavim rukama prekrije lice i opet zajeca. »Karen...

Ja sam kriva. Strašno, strašno mi je žao.« Nema pojma koliko je dugo držala ruke na licu, ali kad je podigla glavu, prsti na rukama su joj utrnuli. Pogled joj zapne za praznu kutiju cigareta na stoliću, automatski je podigne. »Jebi ga«, kaže razočarano.

Dakako, zaboravila je da više nema cigareta. »Trebam pljugu. Trebam cigaretu.« Više se ne opterećuje činjenicom što je prestala pušiti prije nekoliko godina. Baci praznu kutiju na stol i ustane. »Stvarno mi treba pljuga.«

BalkanDowload

Počne pretraživati dnevnu sobu. Svaki put kad otvori novu ladicu, prošapće: »Trebam cigaretu.« Pretraži ormarić. Otvori novu ladicu.

Ništa. »Prokletstvo.« Snažno zalupi još jednu ladicu. »Moram izaći i kupiti cigarete.« Pogledom potraži torbicu. Nađe je na blagovaoničkom stolu.

U normalnim okolnostima, nikad ne bi izašla iz stana bez malo pudera na licu, tuša na kapcima i ruža na usnama. Napokon, šminkanjem je zarađivala za život. Nikad joj ne bi palo na pamet izaći iz stana u kućnom ogrtaču ni s kosom u takvom stanju. No ovo je jako daleko od normalnih okolnosti.

Ako ljudi mogu dolaziti u Walmart u bikiniju i donjem rublju, pomisli, mogu i ja u kućnom ogrtaču skočiti do najbliže trgovine preko puta ulice.

Ljudi iz njezina susjedstva vjerojatno su navikli na osobenjake u Walmartu i više nego što je mislila, jer ju nitko nije čudno gledao, čak ni žena na kasi.

U trenutku kad se vratila u stan. Već je palila drugu cigaretu. Suze su prestale teći, drhtanje je značajno jenjalo. Vrati se na kauč, sada se uspije čak i poleći. Iako osjeća silnu iscrpljenost jer prošle noći nije ni oka sklopila, uvjerena je da neće moći zaspati, ne bez pilula za spavanje.

Načas razmotri tu mogućnost.

Na dnu ladice s lijekovima još uvijek ima bočicu Aventyla, ali u posljednjih nekoliko sati ponovno se utekla jednoj staroj lošoj navici, ne želi se vratiti i drugoj.

Otrese se te pomisli, nasloni glavu na jastučiće. Trenutak kasnije osjeti kako joj se sklapaju kapci, više ne može držati otvorene oči.

Umirujuće djelovanje cigareta s mentolom mnogo je veće od očekivanog jer, čim zatvori svjetlo, utone u polusan. Snovi i stvarnost odigravaju se pred njom, mnoštvo slika istovremeno joj udara i miluje lice.

Ali smeta joj buka. Prodorna. Uznemirujuća. Iritantna. I postaje sve glasnija.

Koji je to vrag?

Zvuči poput električnog noža. Čak i glasnije od njega.

Ne. Poput motorne pile.

Odakle dolazi?

BalkanDowload

Preglasno je.

Napokon otvori oči.

U sobi je tiho. »Koji ludi san«, kaže cerekajući se i dlanovima trljajući oči.

Potom opet začuje zvuk. Ili joj se učini da ga čuje. »Što je to?« Brzo se posjedne, malo prebrzo, krv joj prebrzo sune u glavu. Soba oko nje se zavrti.

Duboko udahne i uhvati se za kauč. Još uvijek nije sigurna je li ovo stvarnost ili se njezin um poigrava s njom.

Soba se polako prestane vrtjeti, ali zvuk ne nestane.

Pogleda lijevo, zatim desno, ali malošto može vidjeti, zavjese su skroz navučene, mračno je.

I opet začuje zvuk, ali ni izbliza onako glasno kao prije nekoliko trenutaka. Kao da je ovako na javi mnogo slabiji nego u snu.

Sjeti se nečega, skameni se. »Oh, Bože.« Rukama prekrije usta, iskrivi vrat i pogleda iza sebe. Ulazna vrata nisu zaključana. Nije postavljen sigurnosni lanac. Zaboravila je zaključati vrata kad se vratila iz dućana.

Od užasa joj se ukoči tijelo. »Netko je ovdje. Netko je u mom stanu.« U djeliću sekunde, opušteno disanje dostigne brzinu završnice maratonske utrke. Istoga časa nestane sva snenost, jednako kao i zvuk. »Koji je ovo vrag? Zar skrećem s uma?« Čeka, osluškuje.

Ništa.

Usredotoči se još više, pričeka malo duže.

Još uvijek ništa. »Prokletstvo! Vjerojatno već jesam skrenula!«, šapne i nasmije se samoj sebi. Ustane, priđe ulaznim vratima i zaključa ih. Kako bi se posve uvjerila, ostane stajati na mjestu, uši naćuljenih poput životinje.

Tišina.

BalkanDowload

Nakašlje se da pročisti grlo i tek tada shvati koliko je žedna. Priđe hladnjaku i natoči veliku čašu hladne vode, ali dok prinosi čašu ustima, iz dnevne sobe opet odjekne zvuk. Preplavi je strah. Čaša joj ispadne iz ruke i razbije se na podu. Tada opet začuje zvuk – prigušen je, ali veoma stvaran – dopire odnekud s njezine desne strane. Istoga časa se okrene. Za samo dvije sekunde otkrije izvor zvuka.

Njezin mobitel.

Podrhtava na broširanoj knjizi na blagovaoničkom stolu.

Histerično se nasmije. »Glupačo«, kaže samoj sebi, prekorači razbijenu čašu i uzme mobitel sa stola. U trenutku kad se htjede javiti, sine joj.

Poziv.

Grlo joj se stegne kao da je netko davi.

Provjeri zaslon – nepoznat broj. »Oh, Bože! To je on. To je onaj jebeni psihopat.« Oči joj se opet napune suzama očaja. »Ne. Neću se javiti. Neću.« Mobitel prestane zvoniti.

Još jednom sa strahom pogleda zaslon – četiri propuštena poziva. »Zašto? Zašto se ovo opet događa?« Zvrrr, zvrrr.

Mobitel se dvaput kratko zatrese. Nije poziv, već poruka. Na zaslonu pročita početak poruke: Tanya, ovdje detektiv Robert Hunter iz LAPD-a. Vidite li ovu poruku, molim vas, javite se. Ako ne...

Sada je još zbunjenija.

U trenutku kad namjerava otključati mobitel i pročitati poruku do kraja, mobitel se opet zatrese – dolazni poziv. Neko vrijeme oklijeva, čeka dok ne sredi misli, potom prinese mobitel uhu. »Halo?«, javi se drhtavim glasom. »Tanya, ovdje detektiv Robert Hunter. Jutros smo razgovarali?« Istoga časa prepozna Hunterov glas. Umiri je nešto u načinu na koji govori, samopouzdanje u njegovu glasu. »Oh! Zdravo, detektive.« Osjeti kako joj srce usporava.

BalkanDowload

»Oprostite ako sam vas probudio.« Zvuči iskreno. »Nije važno, uopće nije važno. Ionako ne mogu spavati, iako sam pokušavala.« Okrene se i pogleda sat na zidu, oči joj se razrogače od iznenađenja. Bila je uvjerena da na kauču nije ležala duže od petnaest do dvadeset minuta, a prošla su tri sata otkako je naslonila glavu na jastučiće. »Oh, Bože!«, uzvikne. »Nešto nije u redu?« »Ne, ne. Samo sam... izgubila pojam o vremenu. Nisam znala da je već toliko sati.« »S obzirom na okolnosti«, reče Hunter, »to i nije toliko loše.« »Nije«, prizna Tanya. »Imate pravo, valjda nije.« Opet se nasmije. Ne histerično, ali dovoljno usiljeno da Hunter to primijeti. »Sigurni ste da je sve u redu?« »Da, sigurna sam.« Pogleda razbijenu čašu i prolivenu vodu na kuhinjskom podu.

Hunter joj dâ malo vremena, zatim progovori: »Stvarno mi je žao što vam opet dosađujem, ali upravo sam se sjetio još jednog pitanja.« Tanya duboko udahne. Ne želi više misliti na ono što se dogodilo, ali zna da nema izbora. »Dobro. Može.« Glas joj opet zvuči plaho. »Postavit ću vam jedno pitanje koje ima veze s prošlošću, ali, nažalost, ne znam koliko se daleko morate vratiti u prošlost. Možda nekoliko dana, nekoliko tjedana, mjeseci ili čak i više.« »Dobro«, odvrati nimalo uvjerljivo. »Pokušajte se sjetiti je li vas ikad itko pitao ono isto pitanje ili neko slično. I pod bilo kim, stvarno mislim na bilo koga, Tanya – prijatelje, poznanike, neznance, mušterije iz salona, na sve.« Tanya se nasloni na kauč. »Nisam sigurna razumijem li vas, detektive.« Hunter ima osjećaj da je izblebetao previše riječi. »U redu.« Sada pokuša pojednostaviti. »Pretpostavljam da smo se nakon pojave pametnih mobitela svi mi malo... pa, ulijenili, što se tiče pamćenja telefonskih brojeva. Prije desetak, petnaestak godina, većina nas je znala napamet najmanje pet brojeva.«

BalkanDowload

Tanya je mlada, ali zna da Hunter ima pravo. Kad je imala samo deset godina, znala je napamet više telefonskih brojeva – svoga kod kuće, dvoje ili troje svojih školskih prijatelja, očev na poslu i još neke. »Da, istina je«, složi se. »Dobro. Zato moje pitanje glasi: jeste li s nekim razgovarali o toj temi, o tome kako smo prije znali pamtiti više brojeva, ali se sada više i ne trudimo?« Tanya zaškilji, razmišlja. »Jesam«, napokon odgovori. »Zapravo, Cynthia i ja smo prošli tjedan razgovarale o tome kako smo prije znale napamet mnogo brojeva.« »U redu. Tko je Cynthia?« »Oh, moja kolegica s posla, kozmetičarka u DuBunneu, salonu ljepote u kojem radim.« Hunter naškraba ime na list papira. »Je li još netko sudjelovao u tom razgovoru?« Prođe nekoliko sekundi. »Ne. Ne, nije. Samo Cynthia i ja.« »Je li netko stajao u vašoj blizini i možda načuo o čemu vas dvije razgovarate? Sjećate li se?« Tanya počne grickati donju usnicu. »Nije. Dobro se sjećam, bile smo same u stražnjoj prostoriji i razvrstavale pribor.« »U redu«, reče Hunter. »Jeste li sličan razgovor vodili još s nekim drugim? Možda mušterijom, nekim svojim dečkom... bilo s kim? Možda je u nekom razgovoru netko usput ubacio to pitanje?« »Znam li napamet broj mobitela svoje najbolje prijateljice?« Glas joj je tih, iz svake riječi odjekuje tuga. »Da. Ali možda nije bilo postavljeno toliko izravno.« Tanya dugo vremena razmišlja. Lijevu ruku prinese ustima, palcem i kažiprstom počne čupkati usne.

Hunter strpljivo čeka. »Detektive... trenutno se ne mogu sjetiti. U glavi mi je još uvijek košmar.«

BalkanDowload

»Nema problema, Tanya. Hvala što ste pokušali. Učinite mi uslugu i razmislite još malo. Možda se iznenada sjetite.« »Da. Dobro. Hoću.« »Sjetite li se nečega, bilo čega, bez obzira kako vam to nevažno izgledalo, molim vas, nazovite me. U svako doba dana i noći. U redu?« »Da, naravno. Sjetim li se bilo čega, nazvat ću vas.« Tanya prekine liniju i uzme posjetnicu koju je Hunter jutros ostavio na stoliću pokraj pepeljare. Promatra je dugo vremena, polako je obuzima paranoja. U tom trenutku odluči da je neće odložiti sve dok ne zapamti oba broja na njoj.

BalkanDowload

23.

Prođe još cijeli jedan dan dok nalazi obdukcije Karen Ward napokon ne stignu u subotu ujutro. Detalji o brutalnosti kojom je ubijena djelovali su jednako šokantno na papiru kao i uživo.

Sve u svemu, imala je dvadeset devet porezotina na licu. Tri komada stakla prodrla su u njezina usta i gotovo joj raskomadala jezik. Ubojica je tolikom snagom udarao njezinom glavom da su joj se komadi stakla zabili u četrnaest kosti lica, uključujući jagodice, čelo i bradu. Silina udaraca uzrokovala je lom jagodičnih kostiju, nosa i čeljusti. Smrt je nastupila zbog teške povrede mozga kad je trinaest centimetara dug komad ogledala zaboden u lijevu očnu šupljinu probušio hipotalamus i centar za vid u mozgu.

Toksikološki nalazi bili su negativni. Ubojica joj nije dao sedative, čak ni kako bi je savladao prije ubojstva, što znači da je Karen Ward tijekom cijelog mučenja bila potpuno pri svijesti.

I forenzički nalaz dao je slabe rezultate. U žrtvinu stanu pronađena je samo jedna vrsta otisaka prstiju – pripadali su samoj žrtvi. Otisci pronađeni s vanjske strane ulaznih vrata također nisu otkrili ništa novo. Jedni su pripadali Karen, a za preostala tri nije utvrđeno poklapanje u AFIT-u – programu za usporedbu otisaka prstiju – što znači da, kome god oni pripadali, te osobe nemaju policijski dosje. No ono što je sve njih istinski iznenadilo jest činjenica što na vratima požarnog izlaza u blizini Karenina stana nisu pronađeni nikakvi otisci. Stručnjak za otiske nije pronašao ni jedan jedini otisak prstiju, kao da su te večeri vrata bila kompletno obrisana.

Forenzičari još uvijek analiziraju vlakna, dlake i čestice prašine prikupljene na poprištu zločina. Dosad nisu dobili ništa što bi podiglo uzbunu. Nije pronađena ni posuda u kojoj je ubojica držao razbijeno ogledalo iz kupaonice, kao ni preostali komadi stakla. Nagađali su da ih je ubojica vjerojatno zadržao kao suvenir.

Forenzičari za informatiku uspjeli su probiti lozinku na laptopu pronađenom u dnevnoj sobi Karen Ward. Hunterov i Garciin tim već je

BalkanDowload

pregledavao datoteke, slike, e-mailove i sve ostalo, ali, kako je Hunter i očekivao, još uvijek nisu naišli na nešto što bi bilo zanimljivo za istragu. »Ima li što novoga?«, upita Garcia Huntera kad se napokon vratio u ured. Cijelo jutro proveo je u Santa Monici, u salonu ljepote Burke Williams u kojem je radila Karen kad je počela primati poruke, kako im je rekla Tanya. »Nisam još siguran«, odvrati Hunter, skine jaknu i prebaci je preko naslona stolice.

Garcia mu se naceri, čeka da mu partner pojasni. »Uspio sam dobiti popis svih mušterija s kojima je Karen radila za vrijeme svog kratkotrajnog boravka u Burke Williamsu.« »Dobro. Koliko ih je?« »Šezdeset dva imena.« »Ajoj.« »Nije toliko loše kao što zvuči«, objasni Hunter. »Tanya je uvjerena da je ubojica muškarac. Prosudila je to prema njegovoj građi tijela, sjećaš se?« »Dobro«, potvrdi Garcia. »Od te šezdeset dvije mušterije, koliko je muškaraca?« »Pet.« »To je jako dobro suženje istrage.« »Operativa već radi na njihovim profilima«, reče Hunter. »Pričekajmo rezultate, a onda ćemo vidjeti što ćemo dalje.« »Što je s porukama koje je Karen primila? Pitao si za njih ljude u salonu?« »Jesam i nitko nije imao pojma o čemu govorim.« »Što?« Garcia se istinski iznenadi. »Kako to misliš?« »Čini se da ih Karen nije spomenula nikome u Burke Williamsu, kao ni to da je netko uhodi«, pojasni Hunter. »Nisam razgovarao samo sa šefom, već sa svima koji tamo rade, uključujući i curu koja se javlja na telefon. Svi su ponovili Tanyine riječi – Karen je bila izvrsna kozmetičarka i najdraža osoba na svijetu, ali nitko ne zna ništa o porukama. Nikome ih nije spomenula.« »Što im je rekla, zašto odlazi?« Garcia se nagne naprijed, stavi oba lakta na stol. »Morala im je nešto reći.«

BalkanDowload

»I rekla je. Rekla im je da se vraća u Campbell zbog obiteljskih problema. I to je sve.« Sjedne za svoj stol. »Bila je tamo četiri nepuna mjeseca, tako da se nitko nije toliko zbližio s njom da bi je zapitkivao o pojedinostima.« »Pa«, reče Garcia, »Los Angeles je toliko ogroman grad da je seljenje u drugu četvrt jednako kao da se seliš u drugi grad. Ljudi se lako izvlače s takvom laži.« »Nakon Burke Williamsa«, nastavi Hunter, »otišao sam dolje u Long Beach i razgovarao s ljudima u salonu True Beauty.« »Daj da pogodim«, reče Garcia. »Ista stvar. Karen nikome nije spomenula poruke ni da je netko uhodi.« Hunter kimne i uključi kompjutor. »Na kraju sam svratio u DuBunne u South Torranceu.« »DuBunne? Zar tamo ne radi Tanya Kaitlin?« »Tako je. Htio sam na brzinu pročavrljati s onom Cynthiom koju je Tanya spomenula.« »Onu s kojom je razgovarala o pamćenju telefonskih brojeva?« »Točno.« »I?« »To je devetnaestogodišnja djevojka«, objasni Hunter. »Tek je izašla iz škole. U DuBunneu odrađuje praksu. Živi s roditeljima u Gardeni.« Odmahne glavom. »Kakav god razgovor vodila s Tanyom o tome kako nitko više ne pamti telefonske brojeve, taj je razgovor bio posve bezazlen. Pitao sam ju je li još s nekim razgovarala o toj temi. Nije. Mislim da ubojica nije od nje dobio tu informaciju.« »Kad već govorimo o Tanyi«, kaže Garcia, »je li se javila? Je li se sjetila nekog drugog razgovora o nepamćenju telefonskih brojeva?« »Ne, ništa. Nadao sam se da će se sjetiti nečega kad sam joj jučer postavio to pitanje. Htio sam je zaskočiti. Sada, kad ima vremena razmišljati o tome, vjerojatno ništa od toga.« »Ne razumijem«, reče Garcia. »Što više razmišljaš o nečemu, što se više trudiš sjetiti, to su veće šanse da se sjetiš. Zar nije tako?« »Jest, u većini slučajeva.« »Ali ne i u njenom. Zašto?«

BalkanDowload

»Zato što krivnja koju osjeća potiče određeni obrambeni mehanizam koji njezin mozak dovodi u stanje selektivne posttraumatske amnezije.« Garcia neko vrijeme nijemo zuri u Huntera. »U redu«, na kraju reče. »Pretpostavimo na trenutak da nemam doktorat iz psihologije kao ti, pa mi sve lijepo reci otpočetka.« Hunter se nasmiješi, zatim mu objasni: »Tanya se osjeća krivom za Kareninu smrt jer misli da je trebala napamet znati njezin broj. Misli da je kriva za smrt najbolje prijateljice. Zbog toga se uključio njezin obrambeni mehanizam koji joj ublažuje bol, pa njezin mozak odlučuje zaboraviti svako sjećanje koje je na neki način povezano s tom krivnjom. Što više razmišlja o tome, to mozak sve više potiskuje ta sjećanja, jer bi u protivnom, sjeti li se čega, osjećala još veću krivnju.« »Dobro, sad shvaćam. To nije dobro.« »Doduše, ja još uvijek držim fige«, doda Hunter. »Svatko drukčije reagira na traumu, tako da se nikad ne zna. Kasnije ću je još jednom nazvati.« Garcia uzme svoj notes. »Usput, nekoliko minuta prije tvog povratka završio sam razgovor s forenzičarima.« »Ima li što novo?« »Upravo su završili s analizom poruke koju smo našli u Kareninoj spavaćoj sobi«, reče i zavali se u stolicu. »Kao što smo i očekivali, nisu našli ništa. Nema nikakvih otisaka prstiju ni uzorka DNK.« Podigne pogled s notesa. »Tko bi se mučio izrezivati iz časopisa slovo po slovo kako ga ne bi odao rukopis i zatim zaboravio staviti rukavice dok ih lijepi. Je li tako?« Hunter ne odvrati ništa, jer ma koliko suludo zvuči, i to se znalo događati. Većina ubojica ima ispodprosječni kvocijent inteligencije i spada u kategoriju »neorganiziranih ubojica«. U knjigama i filmovima ponekad ih prikazuju kao lukave genijalce, ali bi većina njih u stvarnosti jedva prošla test iz matematike za četvrti razred osnovne škole. Etiketiraju ih kao »neorganizirane« jer nisu prethodno skovali plan kako će ubiti svoju žrtvu.

Obično to naprave u nekontroliranom izljevu bijesa koji mogu potaknuti brojni čimbenici – sram, nesigurnost, gnjev, ljubomora, slabo samopoštovanje ili utjecaj supstancija koje mijenjaju duševno stanje – popis je veoma dug i zavisi od osobe do osobe. Problem je druga strana medalje – kategorija »organiziranih ubojica« – oni su veoma inteligentni, organizirani i veoma, veoma disciplinirani.

BalkanDowload

»Papir na koji je nalijepljena poruka«, nastavi Garcia, »je list iz običnog bloka bez crta, ništa posebno. Ima ih u svim supermarketima i trgovinama pisaćeg pribora.« »Što je s cipelama?«, upita Hunter.

Garcia odmahne glavom. »Očišćene su... očišćene su izbjeljivačem.

Forenzičari u njima nisu pronašli apsolutno ništa. Nema nikakvih kožnih stanica. Čak ni Kareninih.« To nimalo ne iznenadi Huntera. »A maska? Imamo li što?« Crtež policijskog crtača prema Tanyinu opisu već su razaslali u sve trgovine kostima na širem području Los Angelesa.

Garcia ispuhne zrak. »Ništa, zasad. Navodno nitko nikad nije vidio nešto slično. Nema nikakvih rezultata ni na Internetu. Masku nije kupio u trgovini, Roberte. Sam ju je izradio.« Ni to ne iznenadi Huntera, ali morali su pokušati. »Ali nije sve tako loše«, izjavi Garcia. »Imamo jedan pozitivan rezultat.

Onaj u koji si bio sto posto siguran.« »A to bi bio?« »Pozivi službi devet-jedan-jedan.« Garcia klikne na zaslon i neko vrijeme lista dok ne nađe ono što traži. »U protekla tri mjeseca služba devet-jedan-jedan zaprimila je četiri lažna poziva velikog prioriteta s područja u blizini stana Karen Ward.

Pozivatelj je u dva slučaja naveo adresu Karenine stambene zgrade, a u preostala dva adrese susjednih zgrada.« »Imamo li što na nadzornim kamerama tih lokacija?«, upita Hunter.

Garcia se nasmije. »To bi htio, ha? Imao si pravo, Roberte – taj tip je sve samo nije glup. Držao se podalje od telefonskih govornica, nazvao je s četiri različita mobitela na bonove – nema šanse da mu uđemo u trag.« »Imamo li audio-zapis tih poziva?« Garcia se zavali u stolicu i veselo nasmije. »Sada imamo. Upravo sam primio e-mail.«

BalkanDowload

24.

Hunter ustane i priđe Garciinu stolu. E-mail na zaslonu pokazuje kako u privitku sadrži četiri audio-datoteke. Na prvoj je datum od prije tri mjeseca, podudara se gotovo u dan. Posljednji datira prije devet dana. »Idemo kronološki«, predloži Hunter.

Garcia kimne i dvaput klikne na prvu audio-datoteku. Služba 911 zabilježila je vrijeme – 22:55.

DISPEČER (ženski glas): »Služba devet-jedan-jedan, o čemu se radi?« MUŠKI GLAS: »Ovaj... Mislim da sam čuo pucnjeve iz stana u svom hodniku.« Glas ima južnjački naglasak, no detektivi razmijene zabrinute poglede jer zvuči veoma mlado. Zvuči kao da pripada mladiću u ranim dvadesetim godinama.

Tipkanje na tipkovnici.

DISPEČER: »Pucnjeve? Jeste li sigurni, gospodine? Da to možda nije bio glasan tresak?« MUŠKI GLAS: »Ne, mislim da nije.« Kratka stanka.

DISPEČER: »Dobro, gospodine, koja je adresa?« Muški glas reče adresu ispod stana Karen Ward.

Opet tipkanje.

DISPEČER: »Policijsko vozilo je na putu, gospodine. Možete li mi reći svoje...« Pozivatelj je prekinuo liniju. »Policijsko vozilo stiglo je za otprilike jedanaest minuta«, reče Garcia čitajući iz primljenog e-maila. »Piše kako su se policajci prilično iznenadili kad im je vrata otvorila žena srednjih dvadesetih godina, držeći bebu u naručju.

Donna Farrell, ta žena, živi tamo sa svojim dečkom, a on radi kao noćni čuvar, tako da nije bio kod kuće. Policajci su je pitali o pucnjevima i

BalkanDowload

susjedima koji se često svađaju, a ona je rekla kako nije čula nikakvu buku ni svađu ni pucnjeve. Rekla im je kako nikad ni iz jednog susjednog stana nije čula svađu. Prije zaključka da se radi o lažnoj dojavi, policajci su pokucali na još nekoliko vrata. Odgovor je svugdje bio isti. Nije bilo nikakvih pucnjeva.

Ne znaju za susjede koji se često svađaju.« Garcia odvrti na kraj datoteke. »Nazvano je s mobitela na bonove. Ne može mu se ući u trag.« »Jesu li odredili lokaciju?«, upita Hunter. »Jesu. Poziv je upućen iz stambene zgrade Karen Ward. Vjerojatno je za vrijeme poziva stajao točno ispred zgrade.« »Vjerojatno«, složi se Hunter. »Morao je biti u blizini kako bi vidio koliko vremena treba policiji za dolazak. O.K., poslušajmo sljedeći poziv.« Garcia dvaput klikne. Poziv je upućen u 23:08, četrnaest dana nakon prvog.

DISPEČER (muški glas): »Služba devet-jedan-jedan, o čemu se radi?« MUŠKI GLAS: »Živim na uglu East Broadwaya i Loma Avenuea u Long Beachu. Sa svog prozora jasno vidim balkon i prozore stana preko puta ulice.« Ovaj put Hunter i Garcia razmijene zbunjene poglede. U pozivateljevu glasu čuje se hitnost, ali nimalo ne zvuči kao glas iz prethodnog poziva.

Nema više južnjačkog naglaska, zamijenilo ga je tipično otezanje stanovnika L.A.-a. I više ne zvuči mlado, zvuči mnogo dublje, kao da pripada muškarcu srednjih tridesetih godina.

DISPEČER: »U redu, gospodine, u čemu je problem?« MUŠKI GLAS: »Upravo stojim kraj prozora i jasno vidim jedan od stanova na najvišem katu. Zavjese nisu navučene, upaljena su sva svjetla.

Tamo se nervozno ushodao neki muškarac, maše rukama kao luđak.

Problem je u tome što ima mač ili mačetu ili nešto slično. Što god to bilo, izgleda kao veoma gadno oružje, toliko vam mogu reći.« DISPEČER (sada zvuči zabrinutije): »Je li netko s njim u stanu? Vidite li?« MUŠKI GLAS: »Zato vas i zovem. Gledam tog tipa već pet ili deset minuta, a on, kao što sam već rekao, cijelo to vrijeme hoda amo-tamo po dnevnom boravku, vitla tim oružjem i urla na zidove, tako barem izgleda.

Ali maloprije sam na drugom prozoru ugledao djevojčicu, nije u istoj sobi s

BalkanDowload

njim, već u susjednoj. Ima dvanaest ili trinaest godina. Izgleda prestravljeno.

Ne vidim dobro zbog udaljenosti, ali čini mi se da plače.« DISPEČER: »Rekli ste, djevojčica?« MUŠKI GLAS: »Tako je.« DISPEČER: »U redu, gospodine. Znate li adresu te zgrade?« Pozivatelje reče adresu. I opet je to adresa zgrade Karen Ward.

MUŠKI GLAS: »Stan o kojem je riječ je posljednji niz hodnik na najvišem katu.« DISPEČER: »Kažete da sa svoga prozora vidite taj stan. Možete li mi reći vaše...« Pozivatelj je već prekinuo liniju. »To je bio stan Karen Ward«, kaže Garcia. »Poslao je murjake u njezin stan?« Hunter kimne. »Koliko im je trebalo vremena?« Garcia provjeri u e-mailu. »Oko deset minuta, ovaj put.« »Opet mobitel na bonove?«, upita Hunter. »Pogodio si.« Hunter se nasloni na rub Garciina stola. »Dobro, poslušajmo sljedeći poziv.« Garcia otvori datoteku. Treći poziv upućen je dvadeset osam dana nakon drugog, u 23:13.

DISPEČER (ženski glas): »Služba devet-jedan-jedan, o čemu se radi?« MUŠKI GLAS: »Ovaj... Ne diše. Ne znam što učiniti. Prestala je disati, a ja za sve sam ja kriv.« Nervozni glas pun je straha, na rubu suza. I opet se uvelike razlikuje od prethodna dva poziva. Sada je tih i promukao, kao da pozivatelj ima jaku upalu grla. I naglasak se sasvim promijenio, od govora tipičnog stanovnika L.A.-a, promijenjen je u unjkanje iz južnog Teksasa.

DISPEČER: »Možete li mi reći svoje ime, gospodine?« MUŠKI GLAS: »Todd. Todd Phillips.« Tipkanje po tipkovnici.

DISPEČER: »O kome govorite, Todde? Tko to ne diše?«

BalkanDowload

MUŠKI GLAS: »Moja djevojka. Zove se Kelly Dixon. Pomozite nam.

Molim vas.« DISPEČER: »Zato i jesam ovdje, Todde, ali vam prije moram postaviti par pitanja, u redu? Kažete da Kelly ne diše. Jeste li sigurni? Možete li joj napipati puls?« MUŠKI GLAS: »Ne, ne mogu.« Opet tipkanje.

MUŠKI GLAS: »Morate poslati nekoga da nam pomogne. Molim vas, pošaljite pomoć.« DISPEČER: »Pomoć će uskoro krenuti, Todde. Sada samo morate ostati smireni i dati mi još neke podatke, u redu? Možete li mi ukratko ispričati što se dogodilo?« MUŠKI GLAS: »Nisam je htio ozlijediti. Nisam. Kunem se. Volim je.« DISPEČER: »Dobro, Todde, vjerujem vam, ali morate mi reći što se dogodilo, u redu?« MUŠKI GLAS: »Ne znam. Posvađali smo se zbog gluposti i jednostavno sam izgubio glavu. Zgrabio sam je za vrat i sada se ne miče. Ne diše. Morate poslati pomoć. Preklinjem vas. Morate.« DISPEČER (tipka dok govori): »Dobro, Todde. Koja je vaša adresa?« Čim je pozivatelj izrekao adresu, prekinuo je vezu. »Služba 911 pokušala je nazvati taj broj«, pročita Garcia iz e-maila, »ali, kojeg li iznenađenja – nitko se nije javio. Ipak su se držali protokola i poslali policijsko vozilo i prvu pomoć u zgradu preko puta Karenine. Ne treba ni reći da tamo nisu zatekli nikoga tko se zove Todd Phillips ni Kelly Dixon. U tom stanu živi stariji bračni par, žive tamo više od dvadeset pet godina.« »Koliko im je trebalo da stignu tamo?«, upita Hunter. »Nešto manje od deset minuta.« Hunter to zapiše u notes. »GPS je locirao poziv«, doda Garcia, »i opet je njegova lokacija odgovarala adresi koju je dao pozivatelj. Znači da je opet najvjerojatnije za vrijeme poziva stajao ispred same zgrade.« »Jer je znao da će istražiti odakle je zvao«, potvrdi Hunter. »Da je nazvao iz govornice dolje niz ulicu ili s nekog drugog mjesta, lokacija se ne bi podudarala s njegovom pričom – jer je trebao biti sa svojom djevojkom

BalkanDowload

koja je prestala disati, sjećaš se?« Hunter se počeše po bradi. »Sve je predvidio.« Garcia postavi kursor na posljednji privitak. »Hoćemo li?« Hunter samo kimne. »Baš me zanima kakvo sranje nas sada čeka.«

BalkanDowload

25. Četvrti i posljednji poziv upućen je točno pet tjedana nakon trećeg, tjedan dana prije ubojstva Karen Ward. Vrijeme poziva – 23:19.

DISPEČER (ženski glas): »Služba devet-jedan-jedan, odakle zovete?« ŽENSKI GLAS: »Loma Avenue dva-tri-jedan, Long Beach.« Garcia razrogačeno pogleda Huntera. »To je ženski glas«, kaže. »Koji je ovo kurac?« I Hunter je veoma iznenađen, ali se odluči suzdržati od komentara dok ne odsluša djelu snimku. ŽENSKI GLAS: »Molim vas, možete li nekoga poslati u moju kuću?« Zvuči uzbuđeno, prestrašeno.

DISPEČER: »U čemu je problem, gospođo?« ŽENSKI GLAS: »Moj bivši muž je upravo provalio u moju kuću. Viče i bijesni kao da je poludio. Skroz je pošizio, a veoma je nasilan.« DISPEČER: »Dobro, gdje je on sada?« ŽENSKI GLAS: »Ispred mojih vrata. Molim vas, pošaljite nekoga.« DISPEČER: »Pred vratima? Gdje ste vi, gospođo?« ŽENSKI GLAS: »Zaključala sam se u spavaću sobu.« Tres. Tres. Tres.

Zvuči kao lupanje po vratima.

DISPEČER: »U redu. Je li pijan? Znate li?« ŽENSKI GLAS: »Vjerojatno. Stalno pije.« DISPEČER: »Udario vas je?« ŽENSKI GLAS: »Nije. Nije još imao prilike. Čim je provalio ulazna vrata, otrčala sam i zaključala se ovdje. Ali ako uđe ovamo...« DISPEČER: »Dobro, gospođo. Kako se zovete?« ŽENSKI GLAS: »Rose Landry.« DISPEČER: »I vaša adresa je Loma Avenue 231, Long Beach?«

BalkanDowload

ŽENSKI GLAS: »Da, tako je.« Ubrzano tipkanje po tipkovnici.

DISPEČER: »U redu, policija je na putu. Ubrzo će stići. Rose, možete li ostati na telefonu i razgovarati sa mnom?« ŽENSKI GLAS (zvuči zdvojno): »Ne, ne mogu. Moram ići.« Poziv završi.

Garcia se zavali u stolicu, prelazi rukom preko usta i brade kao da gladi nevidljivu kozju bradicu. »Ovaj se put navedena adresa nalazila iza ugla Karenine zgrade«, kaže. »Udaljena je manje od trideset sekundi. Pripada umirovljenom učitelju i njegovoj ženi – Johnu i Judith Marble.« »Koliko je trebalo policiji?«, upita Hunter.

Garcia pogleda e-mail. »Osam minuta. Najkraće od svih.« Hunter zapiše vrijeme. »Opet ću ponoviti«, kaže Garcia. »Koji je ovo kurac? Ovo je bio ženski glas. Zar ubojica surađuje s nekim ili je ovo puka slučajnost?« »Ne, nije slučajnost, Carlose«, odvrati Hunter provjeravajući svoje bilješke. »Sva četiri poziva upućena su u istom polusatnom intervalu – između 22:55 i 23:25. Sjećaš li se kad je Tanya Kaitlin nazvala službu devetjedan-jedan?« »Ne«, odvrati Garcia. »Ali pretpostavljam da je to bilo negdje u tom polusatnom intervalu.« »U 23:19«, potvrdi Hunter. »Sva četiri lažna poziva upućena su u srijedu navečer. Karen Ward ubijena je prije dva dana, u srijedu navečer.« Garcia brzo pogleda zaslon kompjutora. Na sva četiri poziva zabilježeno je vrijeme u uobičajenom formatu – dan/mjesec/godina. Nije znao da su sva četiri upućena u srijedu. »Izračunaš li prosječno vrijeme dolaska policije sva četiri puta«, nastavi Hunter, »dobivaš 93/4 minuta. Zaokruži to i dobit ćeš točno ono vrijeme koje je ubojica rekao Tanyi.« Odmahne glavom. »Carlose, ovo nije slučajnost. Sva četiri poziva uputio je naš ubojica.« Garcia načas razmisli o posljednjem pozivu. »Sprava za mijenjanje glasa?« Ovo je napola izjava i napola pitanje.

BalkanDowload

»To će morati utvrditi forenzičari«, odvrati Hunter. »Ali uz odgovarajuću opremu, za mijenjanje muškog glasa u ženski dovoljno je samo pomicanje nekoliko dugmeta gore ili dolje. To je sve.« »Vjerojatno je mislio da će ženski glas biti lijep dodatak«, reče Garcia. »I svakako će biti manje sumnjiv«, složi se Hunter. Poznato mu je da otprilike 70 do 75 posto lažnih poziva službi 911 u SAD-u upućuju muškarci. »Sjeti se, Carlose, prije toga je zvao već tri puta – koristeći se muškim glasom i upućujući policiju iz Long Beacha na isto područje. Ovo je bio posljednji poziv prije ubojstva. Nije htio riskirati.« »Pa, svakako zna dobro glumiti«, reče Garcia. »Jer, da nisam upućen, i ja bih mislio da su pozivi pravi – ponekad je zvučao napeto, ponekad prestrašeno, ponekad uznemireno. U njegovu glasu nije bilo nikakvog oklijevanja. Na svako pitanje dispečera odgovorio je uživljen u određeni lik.

Ne bi me iznenadilo da je taj tip školovani glumac.« Razmisli o svojim riječima. »A opet, polovica stanovnika ovoga grada su glumci.« Hunter ne reče ništa, osjeti samo kako ga nešto u primozgu počinje mučiti.

BalkanDowload

26.

Naredni sat Hunter i Garcia provedu u ponovnom pregledavanju fotografija s poprišta zločina i drugih dokumenata, pokušavaju steći što bolju sliku o Karen Ward. Pola sata Garcia je pretraživao Internet, a tada odjednom stane i namršteno pogleda zaslon. »Čekaj malo«, šapne, nagne se i nalakti na stol.

Hunter ga pogleda.

Garcia je posve zaokupljen čitanjem web stranice. »Nešto nije u redu?«, upita Hunter.

Garcia podigne prst. »Nisam još siguran. Daj mi minutu.« Hunter se vrati čitanju datoteke, ali još uvijek misli na ona četiri poziva upućena službi 911. Što više o tome razmišlja, to mu sve zajedno ima manje smisla – muči ga teorija o vrebaču.

Općenito, vrebači su slabići, veoma impulzivne osobe, gotovo uvijek robovi svojih osjećaja, rijetko kad ih mogu kontrolirati. Dakako, što se tiče određenih aspekata njihove opsesije, neki su veoma organizirani.

Kompulzivno prate objekt svoje opsesije jer osjećaju potrebu da saznaju što više o svojoj žrtvi. Slijede je. Fotografiraju. Hrane se svojom opsesijom na sve moguće načine. No žalosna je istina to što većina živi dosadnim i nezanimljivim životima tako da im njihova opsesija pruža osjećaj »svrhe«, cilja zbog kojeg žive. I u tome je zamka.

Umre li iznenada objekt njihove opsesije, osjećaj »svrhe« zamjenjuje silna praznina koja u njima uzrokuje potpuni raspad. Zašto bi onda ubili svoju žrtvu?

Povijest je pokazala kako u većini slučajeva, kad se to dogodi, ubojstvo nije bilo planirano – vrebač nije namjeravao ubiti osobu koju uhodi. Do ubojstva je došlo zbog reakcije, nepredviđenog čina osobe koja ne može kontrolirati svoje osjećaje. Ukratko – nepromišljenog i impulzivnog čina čija je posljedica smrt uhođene osobe. A to je sasvim suprotno od onoga što je zasad pokazao ovaj ubojica. Ne, ovaj ubojica je izvrsno pripremljen,

BalkanDowload

metodičan, veoma pametan, snalažljiv. Ako je tri mjeseca prije ubojstva provjeravao koliko treba policiji do žrtvina stana, nesumnjivo je veoma davno isplanirao ubojstvo. Impulzivnost... nepromišljenost... to se jednostavno ne uklapa u ovu jednadžbu. »Kurvin sin«, reče Garcia trgnuvši Huntera iz razmišljanja.

Pogledaju se u oči. »Možda postoji jedan drugi razlog zbog kojeg se Tanya nije mogla sjetiti je li s još nekim razgovarala o pamćenju brojeva.« »I koji bi to razlog bio?«, upita Hunter.

Garcia pokaže kompjutorski zaslon. »Dođi i pogledaj ovo.«

BalkanDowload

27.

Cassandra zatvori za sobom vrata dnevne sobe, spusti torbicu na pod pokraj tamnosivog kauča i polako krene u kuhinju. Iz jednog ormarića izvadi staklenu vazu, napuni je vodom i u nju stavi buket cvijeća koji je donijela sa sobom.

Ne, cvijeće nije dobila od tajnog obožavatelja niti joj ga je poslao gospodin J. Sama ga je kupila. Ruku na srce, čak i nakon dvadeset jedne godine braka, njezin muž ju je svako toliko znao iznenaditi malim neočekivanim poklonima – cvijećem, bombonijerama, pozivom na romantičnu večeru, ulaznicama za operu ili balet, čak i za utakmicu Lakersa, jer ona je velika navijačica L.A.Lakersa. Bez obzira o čemu se radilo, uz buket ili drugi poklon, uvijek bi stavio poruku, uvijek s istim riječima: Učinila si me najsretnijim muškarcem na svijetu. Volim te, i danas i zauvijek. J. Sjetivši se toga, Cassandra se veselo nasmiješi, najviše zato što i sebe smatra velikom sretnicom. Usprkos svim ovim godinama, gospodin J. je još uvijek veoma privlačan muškarac: visok, četvrtaste vilice, obrijane glave, tamnih osjećajnih očiju koje su uvijek pokazivale što misli. Za razliku od većine muževa njezinih prijateljica, gospodin J. se nije fizički zapustio. Na njegovu stasitom tijelu još uvijek se vide znakovi bavljenja sportom u mladim danima: široka ramena, ravan trbuh, mišićave ruke. Svaki put kad bi izašli van, primijetila bi koketne poglede ostalih žena, čak i velikog broja svojih prijateljica, ali nikad nije opazila da im njezin muž uzvraća istom mjerom. Uvijek je bio pristojan i ljubazan prema drugim ženama, ali nikad s njima nije očijukao.

Jednom, samo taj jedini put, kad je prije više godina odbila njegove pokušaje u krevetu, gospodin J. ju je hladno upitao ima li nekog drugog. Je li zaljubljena u nekog drugog muškarca. Je li ga prestala voljeti. »Daj, ljubavi, nemoj biti smiješan«, odvratila je. »Naravno da nisam zaljubljena u nekog drugog muškarca. Naravno da te nisam prestala voljeti.

Večeras jednostavno nisam raspoložena. U redu?«

BalkanDowload

Tada je to bila istina i istina je i danas. Nikad se nije zaljubila u nekog drugog i nikad nije prestala voljeti gospodina J.-a, u to je potpuno sigurna.

Kako bi i mogla? Bio je dobar, pažljiv i drag muž i odličan otac njihovu Patricku. Prema njoj se oduvijek ponašao s poštovanjem. Saslušao bi je i istinski uvažavao njezino mišljene o svakom aspektu njihova obiteljskog života. Da, mnogo se toga promijenilo tijekom godina, naročito kad je njihov sin ušao u pubertet. To je bilo najgore razdoblje u njezinu životu. Godinu dana prije ostala je bez majke i, zbog nekog nepoznatog razloga, onda kad je njezin dječačić počeo više sličiti mladiću nego djetetu, pala je u veliku depresiju, iako to nikome nije rekla. Depresija ju nije odalečila samo od muža, već i od svih prijateljica. Ne zna je li to bila tek slučajnost, no uspjela se izvući iz tog stanja čim je Patrick postao maturant, tek tada je polako i sigurno isplazila iz te mračne rupe. Nakon toga, svakog je dana sve više postajala ona stara Cassandra.

Pogleda zidni sat – 19:24. Htjela je izaći van na večeru, možda u kakav zgodan talijanski restoran ili čak u onaj najnoviji mediteranski koji se otvorio nekoliko ulica dalje od njezine kuće, no od te je ideje odustala vozeći se kući.

Nije joj se dalo samoj sjediti u restoranu, pa je htjela pozvati neku od svojih prijateljica. Na kraju je odustala i od toga. Jednostavno je htjela biti kod kuće.

Uđe u dnevnu sobu, stavi vazu s cvijećem na sredinu blagovaoničkog stola i vrati se u kuhinju. »Dobro, da vidimo što sve imamo, hoćemo li?«, glasno kaže otvarajući vrata hladnjaka. »Hmm.« Iskrivi lice dok pogledom prelazi s police na policu.

Hladnjak je pun, ali tu nema ničeg previše uzbudljivog. »Znaš što?«, započne razgovor sama sa sobom. »Imala sam težak tjedan, sada je subota navečer, međunarodni dan bez kuhanja kod kuće. Ne da mi se izlaziti van, pa kako bi bilo da naručim dostavu hrane?« Zatvori vrata hladnjaka, nekoliko trenutaka razmišlja. »Da, to zvuči kao izvrstan plan.« Priđe kuhinjskom ormariću i otvori posljednju ladicu s lijeve strane. Iz nje izvuče pregršt jelovnika restorana koji dostavljaju hranu. »Pizza? Ne. Meksička? Hmm... Ne.« Neželjene jelovnike vraća u ladicu. »Talijanska?... Možda.« Taj jelovnik stavi sa strane.

BalkanDowload

»Zdrava salata? Hmm... Ne večeras. Hamburger i rebarca? Ne. Japanska?« Ovaj put živahno kaže »aha«. Izravna jelovnik i preleti pogledom po ponudi. »Pileći teriyaki zvuči privlačno. Možda čak i malo sashimia.« Napući usne, osjeti slinu u ustima.

Odluka je donesena. »Ali najprije ono najvažnije«, reče i vrati u ladicu ostale jelovnike. »Trenutno mi je najpotrebnija velika čaša vina.« O vinu ne mora mnogo razmišljati. Točno zna što želi. Držeći jelovnik u ruci, vrati se u dnevnu sobu i iz velikog, dobro opskrbljenog vinskog ormarića izabere bocu Cabernet Sauvignona 2002, iz vinarije Hourglass. Izvuče čep, prinese bocu nosu i polako udahne miris proljetnog cvijeća i bobičastog voća. »O, da, božanstveno.« Natoči čašu, ali ne otpije odmah. Kako bi što bolje osjetila njegov okus, najprije pusti da minutu, dvije vino diše. U međuvremenu može naručiti večeru. Priđe kauču i podigne torbicu. Dok traži mobitel, pronađe poruku koju joj je neki ljigavi psihopat ostavio ispod brisača na stražnjem prozoru automobila. Nije ju zaboravila, ali čim je prstima okrznula bijeli komad papira, sjeti se teksta poruke. Koža joj se istoga časa naježi.

Cassandra, jesi li ikad osjetila da te netko promatra? »Brrr«, reče stresavši ramena kao da se želi otarasiti nelagode. Brzo zgrabi mobitel i spusti torbicu na pod. Instinktivno zaokruži pogledom po cijeloj dnevnoj sobi i tek tada priđe ulaznim vratima. Sigurna je da ih je zaključala. Sigurnosni lanac je na svom mjestu, no paranoja je prisili da ga ipak provjeri. I vrata su zaključana, ključ je dvaput okrenut u bravi, dalje ne može. »Sranje! Zašto se osjećam toliko uznemireno zbog te glupe i apsurdne poruke?«, upita se. No, istinu govoreći, točno zna zašto – u protekla tri ili četiri tjedna, davno prije te poruke, poput zlokobnog duha pratio ju je osjećaj da je netko promatra. Gotovo posvuda – na poslu, kad je izlazila s prijateljicama, s mužem na večeru, posvuda. Gdje god je bila, uvijek bi osjećala da je netko promatra.

BalkanDowload

Kad-tad, svi mi imamo osjećaj da nas netko prati, zna ona to. I davno prije, u prošlosti, znala je to osjetiti nekoliko puta, ali ovo sada nije ni izbliza nalik tome. Ovo je jedan jezivi osjećaj koji tišti dušu, kao da je uhodi čisto zlo.

Potrči do stola, uzme čašu vina i otpije nekoliko velikih gutljaja. Ovo predivno vino ne pije se na takav način, ne nikako, ali trenutno joj je potrebniji alkohol od uživanja.

Odloži čašu na stol i provjeri mobitel. Nema poruka. Nema propuštenih poziva. Gospodin J. obećao je nazvati promijene li se njegovi planovi. Zasad ništa, znači da će se najkasnije sutra vratiti kući. To saznanje je uvelike utješi.

Bacila je prethodne dvije poruke koje je primila dok je radila u trgovini Women Heart, smatrajući ih glupom šalom. Zbog toga ih nikad nije spomenula mužu, ali ovaj put, o čemu god se tu radilo, ipak je otišlo malo predaleko. Već je donijela čvrstu odluku: pokazat će je gospodinu J.-u. Zato ju je i spremila u torbicu. Da ne zaboravi.

Uzme jelovnik japanskog restorana. U trenutku kad namjerava nazvati, oglasi se zvono na ulaznim vratima. Zastane i namršteno pogleda vrata.

Nikoga ne očekuje.

Ding-dong. »Nemoj me zezati«, kaže. Odloži jelovnik i pogleda na sat – 19:36.

Ding-dong.

Držeći mobitel priđe vratima i proviri kroz špijunku. Zureći u vrata kao da može vidjeti kroz njih, stoji uniformirani LAPD-ov policajac.

Cassandra se još više namršti. »Tko je?«, vikne, ali ne otključa vrata. »Gospođa Jenkinson?«, upita policajac. Glas mu je smiren i odlučan. »Da?« »Ja sam policajac Douglas iz LAPD-ve postaje Valley. Mogu li razgovarati s vama, gospođo?« »O čemu?« Policajac malo pričeka kao da se mora sabrati. »Radi se o vašem mužu. Johnu Jenkinsonu.« Zbog nečega u njegovu glasu, zastane joj srce.

BalkanDowload

»Što? Što je s Johnom? Je li dobro?« Prođe još jedan nijemi trenutak. »Gospođo, bolje bi bilo da razgovaramo unutra.« Cassandra osjeti kako ostaje bez zraka. »Oh, Bože!«, šapne. Brzo otključa vrata i otvori ih. »Što se dogodilo?

John je dobro? Gdje je?« Ne može dobro vidjeti policajčeve oči jer ima metalik sunčane naočale, ali na licu mu je ozbiljan i mračan izraz. »Gospođo Jenkinson, najbolje bi bilo da sjednemo.« Još jednom pogleda njegovo lice, ali opet ne uspije razaznati ništa. »Zašto? Što se dogodilo?« »Molim vas, sjednimo.« »Dobro, uđite«, napokon kaže. Širom otvori vrata i pokaže na tamnosivi kauč u dnevnoj sobi. »Molim vas, recite mi o čemu se radi? Gdje je John? Je li dobro? Je li sve u redu?« Policajac uđe u njezinu kuću. Čim Cassandra zatvori vrata, okrene se prema njoj. »Gospođo Jenkinson, mogu li vas pitati nešto?« »Da, naravno.« Policajac skine sunčane naočale. »Jeste li ikada imali osjećaj da vas netko promatra?«

BalkanDowload

28.

Hunter ustane i zaobiđe Garciin stol. »Što imaš?«, upita.

Izraz na Garciinu licu još uvijek je napola zbunjen i napola iznenađen.

Očito nije očekivao ovo što je našao. Ispruži prst i uperi ga u zaslon svog kompjutora. »Pogledaj.« Na zaslonu je stranica društvene mreže. Hunter je zbunjeno gleda. »Što, bih trebao vidjeti?«, upita. »Ovaj post ovdje.« Garcia ga pokaže.

Hunter pročita objavu, zastane, ponovno je pročita i zatim pogleda partnera. »Čija je to stranica?« »Petea Harrisa«, odgovori Garcia.

Hunteru treba trenutak da se sjeti. »To je onaj prijatelj kojeg je Tanya spomenula? Masker koji bi trebao biti negdje u Europi?« Garcia potvrdi. »Da, taj. A sudeći prema ovome, zaista je u Europi.

Jutros je stavio ovu objavu.« Odvrti stranicu skroz na početak i pokaže Hunteru. »Na snimanju u Berlinu. Tamo je skoro mjesec dana.« Hunter kimne, Garcia vrati stranicu na ono što su prije gledali. »A sada«, reče Garcia, »jesi li primijetio prvi komentar?« Primijetio je. Objavila ga je Tanya Kaitlin, potom su slijedili komentari Karen Ward i Petea Harrisa. Pogledom potraži datum na vrhu objave. »Ovo je objavljeno prije više od šest mjeseci.«, kaže tihim zamišljenim glasom. »Točno«, složi se Garcia. »Da Tanya ne pati od one posttraumatske amnezije o kojoj si pričao, uvjeren sam da bi se sjetila ovoga.«

BalkanDowload

Hunter se usredotoÄ?i na zaslon. Pete Harris postavio je fotografiju koju je vjerojatno skinuo s Interneta. Prikazuje dvije Ĺžene kako stoje jedna do druge. Ona s lijeve strane je u ranim dvadesetim godinama, druga je u srednjim pedesetima. MlaÄ‘a nasmijeĹĄeno gleda svoj mobitel, starija na uhu drĹži sluĹĄalicu starinskog telefona s okruglim brojÄ?anikom. Preko slike je crnim slovima napisano: VaĹĄa generacija protiv generacije vaĹĄih roditelja. Natjecanje u pamćenju telefonskih brojeva. Je li nam razvoj tehnike ulijenio mozgove?

Koliko telefonskih brojeva znate napamet, bez gledanja u adresar mobitela?

0 brojeva = VaĹĄ mozak je 100% lijen. Vi ste rob mobitela. MoĹžete li se sjetiti vlastitog imena?

1 do 3 broja = Vjerovali ili ne, bolji ste od 85% ljudi, ali nemojte se zavaravati jer su vam mozgovi kudikamo ljeniji od mozgova vaĹĄih roditelja.

4 do 6 = Ovo je već malo bolje, zasluŞujete tapťanje po leđima. Izbili ste na vrh, u 3% svoje generacije. Da, istina je.

7 do 10 = ÄŒestitam, upravo ste se izjednaÄ?ili s prosjeÄ?nom osobom iz generacije vaĹĄih roditelja i sad ste u 1% svoje generacije.

ViĹĄe od 10 = Stvarno? Impresivno. Imate izvrsno pamćenje, mozak vam se nije ulijenio. Bolji ste od generacije vaĹĄih roditelja ĹĄto se tiÄ?e pamćenja telefonskih brojeva, a u danaĹĄnje vrijeme vjerojatno i JEDINI u svojoj generaciji.

Pete je ovu objavu popratio rijeÄ?ima: ÂťLjudi, budite iskreni.ÂŤ Prvi komentar objavila je Tanya Kaitlin: LOL, ne znam nijedan. Sram me bilo, znam. Mozak mi se skroz ulijenio :(. Priznajem, ja sam rob svoga mobitela.

Nakon toga nadovezala se Karen: Stvarno? ÄŒak ni moj? Stvarno si krasna najbolja prijateljica, LOL. Ni moj?, dodao je Pete odmah nakon Karen.

Tanya je odgovorila: Oprostite, ljudi, ali ĹĄto se tiÄ?e pamćenja, moj mozak je u klincu. Znate to. A ĹĄto je s vama? I vi ste moji najbolji prijatelji. Zna li netko od vas napamet moj broj? Nemojte varati.

Na to je Karen napisala zadnji komentar: Shvatila poruku, Tanya, LOL. A Pete: Da, gotovo s tom temom. Bogu hvala na svim Ä?udima tehnike, LOL đ&#x;™‚. ÂťKoliko je ljudi komentiralo ovu objavu?ÂŤ, upita Hunter. ÂťÄŒetrdeset ĹĄest osoba objavilo je pedeset dva komentaraÂŤ, odgovori Garcia. ÂťAli taj post je ‘lajkala’ devedeset jedna osoba.ÂŤ PokaĹže zaslon.

BalkanDowload

»Mogu li?«, upita Hunter. »Naravno.« Garcia se stolicom odgura ulijevo.

Hunter se nagne naprijed, mišem proširi dio s komentarima i pomno pročita sva pedeset dva. Većina veoma sliči Tanyinu prvom komentaru – ne znaju napamet ni jedan jedini broj. Nitko se posebno ne ističe. »Pod kojim imenom si se prijavio?«, upita Hunter. »Svojim«, odgovori Garcia i napravi grimasu. Zna zašto ga to pita. »Što znači da je Peteov profil javan, kao i ova objava. Ovo može vidjeti svatko.

Ne može se utvrditi tko je sve ovo vidio, a tko nije.« Pogleda Huntera. »Nimalo me ne bi iznenadilo da je ova objava dala ubojici ideju za njegov nastrani video-poziv. Ovdje je našao sve što mu treba – Karen je rekla da joj je Tanya najbolja prijateljica, a Tanya da ne zna napamet prijateljičin broj.

Imao si pravo, Roberte, unaprijed je znao da Tanya neće znati odgovor na njegovo pitanje.« Hunter se odmakne od partnerova stola i duboko udahne zrak. Karen je bilo suđeno umrijeti, bez obzira na bilo što. U to je sasvim siguran. I uvjeren je kako je i ubojica bio u to siguran. Igra je bila samo paravan, ali paravan za što? Za zadovoljenje ubojičinih najskrovitijih sadističkih želja?

Moguće. Da Tanyi usadi osjećaj krivnje koja će je vjerojatno mučiti do kraja života? I to je moguće, ali u ovom trenutku ne zna odgovore na vlastita pitanja. »Što je s Tanyinim i Kareninim profilima?«, upita Hunter. »Provjerio si ih? I oni su javni?« »Da, provjerio sam ih«, odgovori Garcia. »Karenin profil nije. Onaj tko na društvenoj mreži nije bio njezin prijatelj, nije mogao o njoj saznati nijednu informaciju.« »A Tanyin?« Garcia se nasmije. »Posve suprotno. Dostupan je apsolutno svakome.« Činjenica što u današnje vrijeme ljudi toliko slobodno na Internetu objavljuju informacije o svojim životima i dnevnim aktivnostima, oduvijek je čudila Huntera. Slike, imena, lokacije, datumi, ono što vole i ne vole... sve je to tamo. I ne treba biti nikakav genij da se netko toga dočepa. »Jesmo li sto posto sigurni da je taj Pete Harris cijeli prošli mjesec bio u Europi?«, upita.

BalkanDowload

Garcia nakrivi glavu na desnu stranu. »Još nismo službeno potvrdili, ali već više od tri tjedna stavlja objave iz Berlina. Većina je slična ovoj koju sam ti pokazao, s njegovom slikom na poznatim berlinskim znamenitostima. I zato, osim ako taj tip nije protekli mjesec fotošopirao svoj život, on je u Njemačkoj, Roberte.« Hunter kimne, ali ne odustaje. »Svejedno provjerimo. Za nekoga tko je napravio sve ove silne pripreme kao naš ubojica, fotošopiranje fotografija radi dobivanja alibija bio bi mačji kašalj.« »Reći ću nekome da svejedno provjeri«, reče Garcia uzimajući mobitel.

Poziv je trajao kraće od dvije minute.

BalkanDowload

29.

Gospodin J. izađe iz dizala na petom katu svoga hotela i mirno krene dobro osvijetljenim hodnikom u smjeru svoje sobe broj 515. Uđe, objesi na vrata znak »ne uznemiravaj« i zaključa ih za sobom. U zraku se osjeća ugodan miris jasmina i vanilije. U uslugu ovog hotela spada i aromaterapijski tretman.

Gospodin J. spusti aktovku i jaknu na golemi krevet, izuje cipele i uđe u kupaonicu obloženu bijelim pločicama. Otvori slavinu na umivaoniku, nagne se i ledeno hladnom vodom poprska lice i potiljak. Voda mu smoči i ovratnik košulje, curi mu niz prsa i leđa, ali njemu to ne smeta. Zapravo, veoma mu paše ovo hlađenje. Prođe cijela minuta dok ne podigne glavu i pogleda se u ogledalu.

Izgleda potpuno drukčije.

Gledajući u svoje oči, duboko udahne zrak i zadrži ga u plućima.

Nekoliko trenutaka kasnije napući usne i ispusti zrak. »Samo diši«, tiho kaže samome sebi. »Samo diši.« Ponovi postupak još pet puta i tek tada zatvori slavinu.

Vrijeme je da se vrati u svoj uobičajeni lik.

Lijevu ruku prinese licu i vrhovima prstiju povuče donji kapak desnog oka. Potom desnim palcem i kažiprstom pažljivo obuhvati plavu kontaktnu leću koju je nosio proteklih dvanaest sati, i izvadi je. Izvadi i onu iz lijevog oka, obje baci u zahodsku školjku i pusti vodu. Sada su mu oči izvorne boje, pa nastavi skidati s lica lažne brkove, kozju bradicu i lažne zube. Njih odloži sa strane. Narednu minutu provede otvarajući i zatvarajući usta, istežući lice i trljajući bradu i gornju usnu kako bi se riješio neugodnog osjećaja.

Počinje sve više sličiti pravom gospodinu J. Posljednji potez je pažljivo skidanje plave perike. Nakon toga još jednu minutu vrhovima prstiju masira vlasište. Čovječe, zar ovo nije divno?

BalkanDowload

U tom se trenutku sjeti jedine stvari koja mu treba više od tuširanja.

Vrati se u spavaću sobu, iz malog hladnjaka izvadi dvije bočice viskija i isprazni ih u čašu – bez leda, bez vode. Pijucka piće držeći zatvorene oči, pušta da mu okusni pupoljci u cijelosti osjete okus zlatne tekućine. Viski nije kvalitetan, ali je alkohol dovoljno jak. Otpije još jedan gutljaj i odloži čašu na noćni ormarić. Dok podiže aktovku, začuje kako u džepu njegove jakne zvoni mobitel. Po melodiji zna da je to njegov osobni, a ne poslovni mobitel.

Uzme ga, pogleda zaslon i namršti se. Zove ga Cassandra, ali ovo nije običan, već video-poziv.

Gospodin J. je samo jedanput na takav način nazvao svoju ženu, prije jedanaest mjeseci, kako bi isprobao tu novotariju na Cassandrinu novom mobitelu. Ni njemu ni njoj se nije previše svidjelo.

Vjerojatno zove da joj kažem kad ću se vratiti, pomisli. Ali, čemu video-poziv?

Potom s olakšanjem pomisli: Sva sreća što sam skinuo ono sranje s lica.

Drži mobitel ispred sebe i prihvati poziv, ali kako se na malom zaslonu pojavljuje slika, gospodin J. postaje sve zbunjeniji. Vidi samo jedan zid u svojoj dnevnoj sobi. Siguran je da je to njegova dnevna soba. Prepozna zidni sat i uokvirenu Gauguinovu reprodukciju koju je njegova žena kupila prije nekoliko godina. »Halo? Cass?«, reče nesigurnim glasom. »Gdje si? Je li sve u redu?« Bez odgovora. »Cass?« Tišina. »Draga, ne znam čuješ li me, ali čini se da ova stvar ne funkcionira najbolje. Ne vidim te i ne čujem.« Još uvijek nema nikakvog odgovora, no kamera polako skrene udesno i napokon se na zaslonu pokaže Cassandrino lice.

Gospodin J. na potiljku osjeti neugodne srhe. Nešto nije u redu. Nešto stvarno nije u redu.

Cassandra sjedi na stolici za stolom, kosa joj je svezana u konjski rep.

Drži pognutu glavu, ne vidi joj cijelo lice, ali gospodin J. ipak vidi dovoljno.

A to što vidi, istinski ga potrese. Njegova žena je plakala, a sudeći prema crvenom nosu i razmazanoj maskari koja joj curi sve do brade, plakala je dugo vremena.

BalkanDowload

Psihički je Cassandra bila najsnažnija žena od svih koje je upoznao u životu. Nije bila plačljiva. Samo jednom ju je vidio kako plače, onda kad je prije osam godina umrla njezina majka. »Cassandra, draga, što se događa? Jesi li dobro? Zašto plačeš?« U glasu mu se čuje istinska zabrinutost.

Cassandra duboko udahne zrak kroz začepljen nos, ali mu ništa ne odgovori. »Cass, za Boga miloga, razgovaraj sa mnom. Počinješ me plašiti.« Gospodin J. zakrene mobitel ulijevo, zatim udesno, kao da nešto provjerava. »Koji je to klinac? Je li uključen ton na ovoj prokletoj stvari? Draga, ne znam koristim li ovo čudo kako treba.« »Sve je u redu s tonom, Johne.« Od glasa koji dopre iz malog zvučnika na mobitelu, gospodinu J.-u napne se cijelo tijelo. Digitalno je promijenjen, zvuči šuškavo i duboko, preduboko da bi bio ljudski. »Što? Tko je to? I kakav je to demonski glas? Što se to, dovraga, događa?« »Pa događa se to«, odvrati glas, »da sam se kladio s tvojom ženom.« Gospodin J. je još zbunjeniji. »Što? Šališ se?« »O, ne. Nikako! Garantiram ti, Johne, ovo nije nikakva šala, sve je stvarno kako ti i izgleda.« »Tko je to?« »Nije važno tko sam. Ali ovo je važno. Podigni pogled.« Naredba je upućena Cassandri.

Ona ga dršćući posluša.

Podigne bradu. Kad ugleda muža na malom zaslonu, nove suze poteku niz njezine obraze. Gospodinu J.-u se stegne srce. Pomno se zagleda u njezine oči i u njima vidi ono što još nikad nije vidio: očaj i neizmjeran strah.

Sada je uvjeren da ovo, ma što to bilo, nije šala. »Cassandra, što se događa? Tko je to s tobom u kući?« Usne joj opet zadršću, ali samo odmahne glavom. »Zabranjeno joj je govoriti, Johne«, izjavi glas. »Najprije mora dobiti moje dopuštenje.«

BalkanDowload

Usprkos onome što je upravo rekao glas, Cassandra htjede viknuti, ali jedva uspije prošaptati: »Johne, molim te.« PLJUS. Šamar je uslijedio toliko brzo da ga gospodin J. nije uspio ni registrirati.

Od siline udarca, glava joj se okrene ulijevo. Istoga časa koža na obrazu pocrveni. Cassandra bolno vrisne, potom očajnički zajeca.

Od iznenađenja gospodinu J.-u zastane srce. Od nevjerice razrogači oči. »Koji je to kurac? Kurvin sine!« »Rekao sam ti da ne govoriš dok ti ne dopustim, zar nisam?«, hladno kaže glas. »Nemoj da se to ponovi.« Cassandra polako okrene glavu i pogleda zaslon mobitela. Od snažnog šamara puknuo joj je kut donje usne, kapljica krvi curi joj niz bradu. Strah u njezinim očima brzo se pretvori u čisti užas.

Poput zlokobne lavine, u žile gospodina J.-a navre gnjev, raširi se na sve strane, od njega mu se trese cijelo tijelo. »Cassandra, draga«, reče. »Molim te, poslušaj me. Sve će biti u redu, obećavam. Učini sve što ti kaže. Riješit ću to. Obećavam ti, ljubavi. Prije bih umro nego dopustio da ti se nešto dogodi.« Cassandra proguta slinu, suze joj se i dalje slijevaju niz lice. Jednom trepne i neprimjetno kimne, ne samo kako bi mu pokazala da razumije, već i da mu vjeruje.

Gospodin J. zatvori oči i duboko udahne. Kad ih, sekundu kasnije, opet otvori, izgleda kao neka sasvim druga osoba. Ona kakvu Cassandra nikad nije vidjela.

BalkanDowload

30.

Lice gospodina J.-a je potpuno bezizražajno, oči hladne kao led, ali veoma usredotočene. Unatoč svemu što se događa, naredne riječi izreče mirnim i hladnim glasom punim odlučnosti: »A sada me poslušaj, tko god bio. Znam zašto radiš to što radiš. Znam da si bijesan. Znam da si povrijeđen, ali ovo je tvoj i moj problem i ničiji više. Moja žena nije dio ovoga. I zato taj problem riješi sa mnom.« Gospođin J. približi lice mobitelu. »Samo tvoj i moj. Ničiji više. Samo reci mjesto i vrijeme i doći ću. Dajem ti riječ. Tada ćemo ovo riješiti na tvoj način. Pod tvojim uvjetima. Neću postavljati pitanja. A sada ostavi moju ženu na miru i izađi iz moje kuće.« »Znaš zašto radim ovo što radim?«, upita demonski glas. Unatoč distorziji, u njemu se jasno čuje sarkazam. »Ne pravi se glup«, odvrati gospodin J. ledeno hladnim glasom. »Obojica znamo zašto mi se osvećuješ. Kako si me uspio naći, to je posve drugo pitanje, ali očito nisam bio dovoljno oprezan u jednom svom poslu.

Ostavio sam za sobom trag koji te doveo do mene. Čestitam. Tko zna koliko ti je trebalo vremena, ali to ionako više nije važno. Uhvatio si me. Evo me.

To si i htio, zar nisi? I zato, evo me. Pusti moju ženu.« Gospodin J. vidi kako je Cassandra na zaslonu suzila oči. Zbunile su je njegove riječi, zbunjenost se pomiješala sa strahom. »Ovo je upravo postalo veoma zanimljivo«, veselo reče glas. »A sudeći prema izrazu lica tvoje žene, i ona je jednako zaintrigirana kao i ja. Pa, Johne, zašto nam onda ne kažeš? Zbog čega misliš da ti se želim osvetiti?« »Okomio si se na mene, dakle znaš za što sam sve sposoban. Siguran si da se i dalje želiš praviti glup?« Lice gospodina J.-a i dalje je bezizražajno, ali mu oči izgledaju mnogo opakije nego prije nekoliko trenutaka. »Reći ću ti još jednom: pusti moju ženu na miru. Idi iz moje kuće i ti i ja ćemo ovo riješiti na koji god način želiš.«

BalkanDowload

»Žao mi je što ću te razočarati, Johne«, odvrati demonski glas, »ali usprkos onome što misliš, što je, moram priznati, izazvalo moju znatiželju, ti i ja ne moramo ništa sređivati. Ali, što god si učinio, očito je moralo biti jako loše kad misliš da se želim osvetiti na tvojoj ženi. Iskreno, uopće me se ne tiče, o čemu god se radilo. Uglavnom, ova lakrdija već dugo traje... a vrijeme otkucava, posebno tvojoj ženi. I zato ću ja reći tebi kako ide ova igra, Johne. Kao što sam već spomenuo, kladio sam se s tvojom ženom. Dva pitanja. Postavit ću ti dva pitanja. U ovoj igri samo moraš točno odgovoriti na oba. Odgovoriš li točno, oslobodit ću tvoju ženu i nikad me više nećete vidjeti ni čuti. Ali odgovoriš li pogrešno...« Nekoliko trenutaka nedovršena rečenica ostane visjeti u zraku. »A sada me, Johne, pažljivo slušaj, jer ću samo jednom navesti pravila...« »Ne slušaš me«, prekine ga gospodin J. Govori smireno i odlučno. »Nećemo igrati nikakvi igru. Ne u život moje žene. Ti i ja naći ćemo se oči u oči i tada možemo odigrati kakvu god hoćeš nastranu igru...« »Johne, začepi jebenu gubicu«, presječe ga glas. »Ti si taj koji ne sluša.

Dajem ti šansu da spasiš život svoje žene, a to možeš samo ako mi točno odgovoriš na dva pitanja. Odgovoriš li, bit će slobodna. Odbiješ li sudjelovati, proigrao si šansu i ona će umrijeti ovdje i sada, pred tvojim očima.« Cassandra na zaslonu opet brizne u plač. Glava joj klone, tijelo joj se histerično trese.

Je li ovo tek slučajnost?, pomisli gospodin J. Zar ovaj idiot stvarno nema pojma na koga se namjerio? Moguće. Gospodin J. je najbolji u svom poslu, on to zna.

Nikad ne radi greške. Iznimno je oprezan. Pa kako ga je taj tip našao? »Cassandra, ljubavi, slušaj me«, pokušava umiriti svoju ženu. »Neće te ni taknuti. Neće ti nauditi. Obećavam ti, ljubavi.« Načas ušuti. Kad opet progovori, obraća se glasu: »Ako je istina da nemaš pojma tko sam ni čime se bavim, dajem ti priliku da malo razmisliš o svojim djelima. Radim za najmoćniji sindikat u Los Angelesu, za najmoćniji sindikat u cijeloj Kaliforniji. Za sindikat koji ne poštuje nikakve državne zakone. Ima svoje vlastite. Razumiješ li što ti govorim?« Ne čeka odgovor. »Moja uloga u tom sindikatu je specifična. Ja sam ono što zovu ‘posljednjim sredstvom’ u provođenju njihovih zakona – posljednja instanca u njihovu lancu rješavanja problema. Zapravo, ja sam ‘posljednja karika’. Dočepam li te se, bit ću posljednja osoba koju ćeš vidjeti u životu. Jesi li sada stekao sliku?«

BalkanDowload

Slijedi još jedna duga tišina. »Znači, Johne«, odvrati demon s čudnim ushitom u iskrivljenom glasu, kao da jedva obuzdava smijeh, »ti to govoriš da si... plaćenik? Ubojica?

Asasin? I radiš za neki... sindikat kriminalaca. I ja bih te se sada trebao jako bojati?« »Govorim ti ovo«, oglasi se gospodin J. nepromijenjenim glasom, »padne li mojoj ženi ijedna vlas s glave, na ovom svijetu ne postoji mjesto na koje ćeš se moći sakriti. Naći ću te i živom ti oderati kožu. Kunem se. Iščupat ću ti srce i njime nahraniti štakore. Mučit ću te na načine koje ne možeš ni zamisliti. Jesi li me razumio?« Bez odgovora. »I zato ti dajem priliku da spasiš svoj život. Oslobodiš li sada moju ženu i odeš iz kuće, neću te tražiti. Neću te proganjati. Pustit ću te da živiš. Imaš moju riječ. Samo otiđi i obećavam ti da ću sve ovo zaboraviti. Jesi li me čuo?« Prođe nekoliko nijemih sekundi. »Jesam«, napokon odvrati glas. »A jesi li ti čuo mene, Johne? Jer ako jesi, ne skreći pogled sa zaslona.«

BalkanDowload

31.

Psihijatrica, dr. Gwen Barnes, ostala je u svom uredu dugo nakon odlaska posljednjeg večerašnjeg pacijenta. Voljela je srediti svoje bilješke dok se još dobro sjeća dnevnih seansi, a i nerado je nosila posao kući, pogotovo u subotu navečer.

Prvi pacijent toga dana bila je sredovječna žena. Bila je ovdje već više puta i imala je problem jer nije imala problema. Njihove seanse vrtjele su se oko razgovora i pokušaja utvrđivanja problema koji niti nije bio problem, ali je to postao jer ga je izmislila. »Ovdje nemam što revidirati«, reče dr. Barnes samoj sebi.

Naredna četiri pacijenta bile su osobe s bračnim problemima. Dala je sve od sebe da im pomogne, ali zna da su njihovi brakovi, u nedostatku boljih riječi, na kraju ipak osuđeni na propast. Svi četvero jedva podnose pogled na svoje supružnike, a dr. Barnes je stekla dojam da glavni razlog njihova dolaženja u njezinu ordinaciju nije traženje njezine pomoći, već provođenje devedeset minuta daleko od osoba koje mrze iz dna duše.

Posljednji pacijent toga dana, sedamnaestogodišnjakinja Beverly Dawson, je pak prava ljudska zagonetka. Beverly pati od višestrukog poremećaja osobnosti. Njezin slučaj u jednakoj je mjeri i intrigantan i strašan.

Nakon osam seansi, dr. Barnes je upoznala već pet različitih osobnosti, svaka je unijela jednu potpuno novu dimenziju. Najstrašnija od svih je ona koju dr.

Barnes potajno zove »Veoma agresivna Beverly« ili skraćeno VAB. Dr. Barnes završi s revidiranjem bilješki i zamišljeno stavi desnu ruku na lijevo zapešće – to je nesvjesno radila kad god bi razmišljala ili bila nervozna. Ali kad prstima dodirne kožu, obori pogled na svoje ruke i preplavi je tuga, bolna žalost. Zatvori oči i potisne taj osjećaj. Trenutak kasnije, primakne stolicu bliže stolu i isključi kompjutor.

Na kraju zaključa svoju ordinaciju i dizalom se spusti u podzemnu garažu. Bio je ovo dug dan. Zapravo, dug tjedan. Jedva čeka da stigne kući,

BalkanDowload

stane ispod vrućeg tuša i počasti se bocom finog crnog vina. Neka sve ide k vragu, možda će popušiti i jedan joint.

Dok prilazi biserno bijeloj Toyoti Camry, jednom od samo šačice automobila koji su ostali na parkiralištu, primijeti kako joj je netko ostavio nešto na vjetrobranu, što je nimalo ne iznenadi. Gotovo je svaki dan na svom automobilu nalazila najmanje jedan letak, većinom reklame obližnjih restorana fast fooda ili sniženja pića u lokalnim barovima i klubovima.

Priđe automobilu i uzme letak s namjerom da ga baci. Ali to nije letak, već omotnica. Na prednjoj strani, zalijepljeno velikim slovima izrezanim iz nekog časopisa, piše njezino ime. »Koji je to vrag?«, šapne, odloži aktovku na tlo i otvori omotnicu.

Sada se još više iznenadi. Unutra je samo jedan komad papira, presavijen napola, sa zalijepljenim slovima. Izravna ga i u trenutku kad namjerava pročitati poruku, začuje neki zvuk sa svoje lijeve strane. Ili joj se to samo učini. Brzo pogleda u tom smjeru. Na slabom svjetlu parkirališta ne vidi ništa. Tamo nema nikoga. Prijeđe pogledom po cijelom parkiralištu. Još uvijek ne vidi ništa. I nikoga. Skrene pogled na komad papira u ruci i napokon pročita poruku. »Što?«, upita, namršti se i opet impulzivno podigne pogled. Parkiralište je pusto, jednako kao i prije nekoliko trenutaka.

Spusti pogled na poruku i pročita je još jednom. Pročita je do kraja i suho se nasmije. »Koje li glupe i apsurdne šale. Zar netko očekuje da ću povjerovati u ovo?«, zapita se. U trenutku kad namjerava sve baciti u smeće, na dnu omotnice primijeti još nešto.

Istrese omotnicu na dlan ruke.

Djelić sekunde kasnije, sledi se.

BalkanDowload

32.

Hunter ostane u uredu i nakon Garciina odlaska. Iako nije previše upoznat s Facebookom, Twitterom i ostalim društvenim mrežama, želi kopati malo dublje po profilima Karen Ward, Tanye Kaitlin i Petea Harrisa. Još jednom pažljivo pročita sve komentare na objavu Petea Harrisa na Facebooku o »lijenim mozgovima«. Ni sada se nitko ne ističe, osim komentara Tanye Kaitlin koja otvoreno priznaje kako ne zna napamet nijedan telefonski broj.

Dakako, ubojica Karen Ward mogao je doći do ove informacije na mnogo različitih načina – tada bi ova objava bila puka slučajnost. Ali Hunter ne vjeruje u slučajnosti, posebice u ovom slučaju, jer je Karen izravno pitala Tanyu – Stvarno? Čak ni moj? Stvarno si krasna najbolja prijateljica, LOL. Naredni sat provede u prelaženju s profila na profil, u čitanju objava i promatranju fotografija i slika. Što više čita, što vidi više slika, to je sve više iznenađen. Ukratko, ljudi na Internetu potpuno razgolićuju svoje živote svima koji to žele čitati i, iako im većina društvenih mreža nudi svakojake sigurnosne postavke, većina ih jednostavno ignorira.

Od silnog piljenja u kompjutorski zaslon u 21:30 počnu mu suziti oči.

Mora izaći iz ureda.

Njegova najveća strast je single malt škotski viski. U svom stanu, u kutu dnevne sobe, ima starinski bife s malom, ali veoma impresivnom zbirkom single malta koja bi zadovoljila ukus i najizbirljivijih poznavatelja. Nikad sebe nije smatrao nekim velikim stručnjakom za viski, ali je, za razliku od većine, barem znao kako treba uživati u njegovu okusu i kvaliteti, umjesto da ga jednostavno izlije u sebe kako bi se obeznanio. Doduše, nema ničeg lošeg u povremenom opijanju.

Pomisli kako bi možda mogao otići kući i do mile volje uživati u single maltu bez trošenja novca, ali brzo odustane od te ideje. Živi sam. Nema žene. Nema djevojke. Nikad se nije ženio, njegove veze rijetko su trajale dulje od nekoliko mjeseci, katkada mnogo kraće.

Pritisak koji nameće posao detektiva u LAPD-voj Jedinici za ultranasilne zločine i obveze tog zahtjevnog posla, većini djevojka bile su previše. Nisu

BalkanDowload

imale razumijevanja i nisu se mogle s tim nositi. Ne smeta mu što je sam. Ne smeta mu ni što živi sam, ali i on je samo čovjek, pa je ponekad samotnost tog malog stana posljednja stvar koju želi. Večeras je jedna od tih večeri.

Noćni život u Los Angelesu nesumnjivo je jedan od najživahnijih, najluđih i najuzbudljivijih na svijetu. Izbor je, takoreći, beskonačan, od luksuznih i pomodnih noćnih klubova gdje se bogati i slavni druže s holivudskim zvijezdama, do tematskih barova i ozloglašenih prljavih rupetina u koje se dolaze zabavljati čudaci. Kakvog god raspoloženja netko bio, lud ili ne, sigurno će naći mjesto gdje će se uklopiti. A večeras je Hunter raspoložen za »žestoko i samotno« opijanje.

BalkanDowload

33. »Jesi li ti čuo mene, Johne? Jer ako jesi, ne skreći pogled sa zaslona.« Nepokolebljiva odlučnost u digitalno promijenjenom glasu izazove mučninu u želucu gospodina J.-a. Očima punim kolebanja i gnjeva promatra Cassandrine prestrašene oči. Ali u njima vidi još nešto. Nešto što je mnogo puta vidio, ali ne u očima svoje žene. Vidio je to u očima onih koje je ubijao – očaj nakon potpunog gubitka nade.

Cassandra još ne zna što se događa ni zašto se to događa upravo njoj, ali se pouzdavala u svoga muža i slijepo vjerovala njegovim riječima, sve do prije nekoliko trenutaka.

Cassandra, draga, molim te, slušaj me. Sve će biti u redu. Ja ću ovo riješiti.

Obećavam ti, ljubavi. Prije ću umrijeti nego dopustiti da ti se nešto dogodi.

A sada je shvatila da to nije istina. Što bi mogao učiniti? Kako može održati svoju riječ? Kako će spriječiti da joj se nešto ne dogodi? Kako će je zaštititi kad je miljama daleko?

Silno je zbunjena. Još ga nikad nije vidjela toliko bezosjećajnog. Nikad ga nije čula da govori tako hladno. To nije gospodin J. kakvog pozna. To nije muškarac za koga se udala. Muškarac za koga se udala je poslovni savjetnik. Ima vlastitu malu firmu, zar nema?

Radim za najmoćniji sindikat u Los Angelesu. Za najmoćniji sindikat u cijeloj Kaliforniji. Za sindikat koji ne poštuje nikakve državne zakone. Ima svoje vlastite. Moja uloga u tom sindikatu je specifična. Ja sam ono što zovu »posljednjim sredstvom« u provođenju njihovih zakona – posljednja instanca u njihovu lancu rješavanja problema.

Zapravo, ja sam »posljednja karika«. Dočepam li te se, bit ću posljednja osoba koju ćeš vidjeti u životu.

O čemu je to, zaboga, govorio? Je li uopće istina nešto od svega toga?

Ako je blefirao kako bi otjerao tog muškarca iz njihove kuće, čini se da nije upalilo. »Ne skreći pogled sa zaslona«, ponovi demon.

BalkanDowload

Odjednom, gotovo jednakom brzinom kao i prijašnji šamar, gospodin J. ugleda kako se ruka u rukavici s desne strane zabila u vrat njegove žene.

Cijelo joj se tijelo trgne, najprije zbog uboda, potom od boli. Širom otvori usta kao da će slijediti neizbježan vrisak, ali njezine stegnute glasnice uspiju ispustiti samo prigušeni jecaj, toliko tih da ga mikrofon njezina mobitela jedva uspije zabilježiti. »NEEEEEEEEE!« Umjesto nje, vrisne gospodin J. Držeći mobitel u ruci, skoči na noge, izgubi ravnotežu i brzo se uspravi uhvativši se za krevet. Čvor u njegovu želucu pretvori se u rupu bez dna koja ga zamalo cijelog proguta.

Cassandrine oči, još uvijek gledajući u njegove, zamute se u djeliću sekunde. Život u njoj obamre.

Kad se ruka u rukavici odmakne, gospodin J. shvati što se zapravo dogodilo. Krv bi trebala šiknuti iz Cassandrine vratne vene tolikom silinom da poprska nasuprotni zid. Ali umjesto toga ugleda sitnu kapljicu krvi na koži gdje joj je zabio injekciju u vrat. »Opusti se, Johne«, kaže demonski glas jezivo smirenim tonom. »Tvoja žena nije mrtva. Još nije. Samo sam joj uštrcao nešto što će umrtviti veći dio njezina tijela, ali ne i mozak i živčani sustav. Neće joj oštetiti ni centar za vid i sluh. Ti znaš što to znači, je li tako?« Zastane zbog efekta. »To znači da će, iako joj je tijelo privremeno paralizirano, ipak čuti, vidjeti i osjetiti baš sve.

Zar to nije divno?« Na malom zaslonu Cassandrin pogled nekoliko trenutaka besciljno luta, zatim se smiri. Zbunjenost u očima najprije se pretvori u borbenost, zatim u očaj i na kraju u potpuni užas kad shvati kako više ne može kontrolirati svoje tijelo.

Gospodin J. poput knjige čita te njezine izraze u očima. Po drugi put mu se stegne srce. »Dakle, Johne, kao što sam ti pokušao objasniti prije nego što si me prekinuo, pravila su ovakva.« Tijelo gospodina J.-a trese se od mješavine bijesa i nečega što već veoma dugo nije osjetio – straha. Ozbiljno je mislio ono što je rekao. Kad bi dobio priliku, dao bi svoj život za ženin, u svakom trenutku i bez oklijevanja.

BalkanDowload

»Uzmi mene«, kaže držeći pod kontrolom svoj glas i jedva obuzdavajući bijes. »Doći ću k tebi vezanih ruku i s povezom na očima... kako god odrediš. Samo reci gdje, i doći ću. Zamijenimo se. Pusti moju ženu, uzmi mene. I radi sa mnom što te volja. Pruža li ti to užitak, možeš me mučiti na kakav kod način želiš. Neću se opirati. Obećavam. Samo ju pusti.« Potpuna tišina.

Tada gospodinu J.-u sine jedna potpuno nova misao. »Radi se o novcu?«, upita, iako i sam sumnja u vlastite riječi. »To je ono što želiš?« Još uvijek tišina. »Na međunarodnom bankovnom računu imam gotovo četiri milijuna dolara. Povučem li neke veze, vjerojatno mogu skupiti još jedan. To je pet milijuna. Sve je tvoje. Prenijet ću na tebe i posljednji novčić. Samo reci...« »Johne, ne slušaš me«, još ga jednom prekine demon. »Svojoj ženi možeš pomoći samo na jedan način, a to je da točno odgovoriš na oba moja pitanja. Prekineš li me još jednom, to ću računati kao pogrešan odgovor. A svaki put kad mi pogrešno odgovoriš, tvoja će žena biti kažnjena. Jesi li razumio što sam ti rekao?« Cassandra preklinjući zuri u svoga muža. »Da ili ne, Johne? Ne prihvaćam nijedan drugi odgovor. Odgovori nešto drugo osim ‘da’ ili ‘ne’ i počet ću je kažnjavati.« Podalje od kamere na mobitelu, prsti gospodina J.-a stegnu se u čvrstu pest, cijelo tijelo protresa mu neopisiv gnjev. Nikad se još, u cijelom svom životu, nije osjećao tako bespomoćno. Na kraju izusti odgovor koji demonski glas želi čuti. »Da.« »Dakle, konačno si na pravom putu.« Demonskom glasu treba samo minuta za objašnjenje pravila. »Jednostavno, zar nije? I da ti nije palo na pamet pozvati policiju. Uvjeravam te da neće stići na vrijeme.« Usta gospodina J.-a suha su poput pustinje. »A sada, Johne, pažljivo slušaj, jer o ovome ovisi život tvoje žene.« Slijedi mučna tišina. »Gdje je rođena Cassandra?«

BalkanDowload

Gospodin J. zaškilji gledajući u mali zaslon. Čuje li on to dobro? Što je tom psihopatu? Kakvo je to glupo pitanje? O ovome ovisi njezin život? »Što je ovo, neka usrana šala?«, upita. Krv mu vrije u žilama. »Imaš pet sekundi.« U digitalno promijenjenom glasu nema nikakve šaljivosti.

Iako Cassandra ne može pomaknuti tijelo ni mišiće lica, izraz u njezinim očima promijeni se jednako kao i u očima njena muža – najprije iz užasa u zbunjenost. Što? To je to pitanje? Ovo ne može biti ozbiljno. Što se to događa? Ovo je sigurno neka bolesna šala.

Zatim iz zbunjenosti u nadu. Gospodin J. je mnogo puta bio u njezinu rodnom gradu, njegovo ime urezano mu je u pamćenje. Nema šanse da na ovo pogrešno odgovori. »... četiri... tri...« »Cassandra je rođena u Santa Ani«, odgovori. »U okrugu Orange u Kaliforniji... koji je ovo kurac?« Izraz u Cassandrinim očima ublaži se kad u njih navru nove suze. Sada su to suze radosnice. »Točno, Johne. Čestitam. Jesi li vidio? Uopće nije bilo teško, je li tako?

Sada mi još moraš točno odgovoriti samo na jedno pitanje i ti i tvoja žena možete opet biti zajedno, iako imam osjećaj da te čeka mnogo objašnjavanja.« Slijedi još jedna kratka tišina. »Ali nemojmo unaprijed zaključivati. Treba mi još jedan točan odgovor.« Cijelo to vrijeme gospodin J. ne skreće pogled s Cassandrinih očiju.

Nadi u njima pridružila se strepnja. U njegovima je pak bijes i nevjerica. »Vaša godišnjica braka, Johne«, reče glas. »Kad je?« Čuvši pitanje, izraz u Cassandrinim očima se opet promijeni. Strepnja se pretvori u potpunu paniku.

Usprkos tome koliko obožava Cassandru, gospodin J. je posljednjih sedam godina redovito zaboravljao na njihovu godišnjicu braka. Cassandra ga je podsjetila tri godine za redom, a kad se nije sjetio ni četvrte godine, digla je ruke, nije više imalo smisla podsjećati ga. Doduše, nikad mu to nije zamjerila. Znala je da mu je pamćenje oslabilo kad je ona bila u depresiji, u fazi o kojoj on nije imao pojma, jer je to jako dobro skrivala od njega i svih

BalkanDowload

ostalih. Kako se, zbog svoga stanja, odalečila od njega, isto je učinio i on, ali na svoj način: zaboravljanje godišnjice braka jednostavno je bila posljedica toga.

Očaj u Cassandrinim očima jednak je očaju u cijelom držanju gospodina J.-a. Prvi put otkako se na zaslonu mobitela pojavilo lice njegove žene, gospodin J. skrene pogled. Najprije pogleda lijevo, zatim desno, kao da nešto traži u zraku. »Imaš pet sekundi... četiri...« Gospodin J. pogleda strop. Pa naravno da zna datum vlastitog vjenčanja. Samo se mora sjetiti. »Tri...« Diše mnogo teže nego što mu se čini. »Dva...« U trenutku kad se niz lice njegove žene opet počnu slijevati suze, skrene pogled na zaslon. Ovo nisu suze radosnice. »Jedan...« »Sedmog ožujka«, napokon bubne. »Vjenčali smo se sedmog ožujka tisuću devetsto devedeset šeste.«

BalkanDowload

34.

Sjedeći u prostoriji za ispitivanje broj dva u policijskoj postaji Rampart na West Sixth Streetu, dr. Gwen Barnes popije ostatak hladne kave. Čim proguta gorku tekućinu, želudac joj se pobuni. »To bi bilo to«, šapne, stavi papirnatu čašu na veliki metalni stol ispred sebe i odgurne je. Čak i da je ovo bila najbolja kava na svijetu, nakon pet čaša, njezin želudac više ne bi mogao podnijeti ni kap. Treba joj velika čaša vina. Ne, nije tako. Treba joj cijela boca. »Ma dajte, ovo je apsurdno«, kaže okrenuvši se prema velikom ogledalu s njezine desne strane koje izgleda kao prozor. Dr. Barnes nije prvi put u prostoriji za ispitivanje. Jako dobro zna da je to dvosmjerno ogledalo. Ali ovo nije ispitivanje. S druge strane nema nikoga tko bi je promatrao, iako ona želi suprotno. Možda je netko sluša. »Ovo je sigurno šala«, kaže dovoljno glasno u mikrofon na sredini stola. »Detektiv se već trebao vratiti. Dajte.« Okrene se i pogleda teška vrata iza sebe. Čeka da se otvore.

Deset.

Dvadeset.

Trideset sekundi.

Ništa.

Duboko udahne i nasloni se na neudobnu metalnu stolicu.

Na stolu ispred nje stoji mobitel, ključevi automobila, omotnica koju je našla na vjetrobranu svoje Toyote Camry i poruka. Srce joj ubrza svaki put kad je pogleda.

Nakon što ju je pročitala u podzemnoj garaži zgrade u kojoj ima svoju psihijatrijsku ordinaciju, glasno se nasmijala, smatrajući je »glupom, nimalo duhovitom šalom«. Ali tada je u omotnici našla još nešto, nešto što nije bilo nimalo smiješno. Smijeh se pretvorio u neizmjernu paniku. Dvadeset pet minuta kasnije, odjurila je u policijsku postaju na West Sixth Streetu.

BalkanDowload

S njom je razgovarao policajac i zapisao sve njezine podatke, ali ona je zahtijevala razgovor s detektivom. Neće im dopustiti da je samo tako otprave i gurnu ovo ispod saga.

Policajac joj je objasnio kako trenutno nije slobodan nijedan detektiv te joj preostaju dvije opcije. Prva: mora li stvarno razgovarati s detektivom, može pričekati dok se neki od njih ne vrati. Druga: može otići kući pa će je detektiv nazvati ili će svratiti kad uhvati vremena.

Posljednja stvar koju je u tom trenutku željela dr. Barnes je otići sama kući i zato je čekala i čekala, no nije došao nijedan detektiv. Nakon gotovo dva sata čekanja, četiri čaše odvratne kave i pet veoma ljutitih odlazaka do prijamnog pulta, policajac joj je napokon rekao kako je uspio stupiti u kontakt s jednim detektivom i taj uskoro dolazi. U potpunosti je razumio njezinu frustraciju, pa joj je predložio da ga pričeka u jednoj od prostorija za ispitivanje, daleko od gužve i kaosa u predvorju postaje. Ona je to spremno prihvatila. Već su je malo isprepadali pogledi kršnog muškarca prekrivenog tetovažama koji je sjedio nasuprot njoj.

To je bilo prije gotovo sat vremena.

BalkanDowload

35.

Gospodin J. trepne jedanput... dvaput.

Cassandra načas pogleda muža u oči, potom ih čvrsto stisne.

Sedmi ožujka, pomisli gospodi J. To je točno, zar nije? Mora biti. Zašto bih se inače sjetio tog datuma? Vjenčali smo se prije dvadeset jednu godinu, sedmog ožujka, u Katedrali naše Gospe od anđela u središtu Los Angelesa.

Cassandra otvori suzne oči. Sada je u njima samo užas. »Nadam se da gledaš u ženine oči, Johne«, prozbori demonski glas. »Jer si je upravo osudio na smrt.« »Što? Ne, čekaj...« »To nije datum vašeg vjenčanja«, prekine ga glas. »Znaš pravila – netočan odgovor i Cassandra mora biti kažnjena.« »Ne, molim te, čekaj...« »Pravila su pravila, Johne. Maloprije si rekao kako ti ‘provodiš kojekakva pravila’, zato sigurno razumiješ da se pravila moraju poštivati.« Snimajući Cassandrino lice, kamera se malo podigne. Trenutak kasnije, osoba u crnom stane iza njezine stolice. Gospodin J. vidi samo lice svoje žene i snažan torzo osobe iza njezine glave. »Sjećaš se pravila naše male igre, zar ne, Johne?«, retorički upita demon. »A sada moraš i dalje nastaviti gledati. Zatvori oči i opet ću je kazniti. Skreni pogled i opet ću je kazniti. Odmakneš li se od kamere mobitela, ne vidim li te stalno na zaslonu, opet ću je kazniti.« Gospodin J. ne miče pogled. »A sada, želiš li znati zašto sam paralizirao tvoju ženu?« Demon ne čeka odgovor. »Zato da svojim micanjem ne pokvari zabavu.« Odjednom se iznad Cassandrine glave pojave ruke u rukavicama. Nisu prazne.

BalkanDowload

36.

Dr. Barnes još jednom pogleda na svoj sat. »Oh, jebeš ovo«, tiho kaže.

Dosta joj je. Pokupi svoje stvari i spremi ih u aktovku. Ne želi otići kući, pa odluči napraviti ono što je trebala prije mnogo, mnogo vremena – otići u drugu policijsku postaju.

Ustane i okrene se u namjeri da ode. U tom trenutku napokon se otvore vata prostorije za ispitivanje i uđe visok i krupan muškarac srednjih četrdesetih godina i namrgođena lica koje izgleda kao da se godinama nije nasmiješilo. Odjeća mu je čista, ali veoma zgužvana, izgleda kao da je u njoj spavao. Kosa mu je ravna, tanka i nepočešljana. »Gospođice Barnes«, kaže pružajući joj ruku. I glas mu zvuči grubo, potpuno je u skladu s izrazom lica. »Ja sam detektiv Julian Webb. Drago mi je što sam vas upoznao.« Rukuju se, ona se predstavi. »Strašno mi je žao što ste toliko dugo čekali, doktorice. Došao bih prije da sam mogao, ali večeras sam bio na dva poprišta ubojstva i jednog grupnog silovanja.« Dr. Barnes ne skriva svoje iznenađenje. »Nažalost«, objasni Webb, »tako je to ponekad u ovome gradu. Ako je ovako u Gradu Anđela, onda nikad ne želim kročiti u Grad Vragova, Bože sačuvaj.« Pokaže rukom na stol. »Izvolite...« Dr. Barnes sjedne na istu stolicu na kojoj je sjedila proteklih sat vremena. Detektiv Webb sjedne s druge strane stola. »Dakle, kako vam mogu pomoći?« Ispreplete prste i stavi ruke na stol ispred sebe.

Liječnica ga nekoliko trenutaka promatra. Izgleda kao muškarac naviknut na težak rad i veliku odgovornost. Udahne zrak kroz nos i polako ga ispusti kroz usta. Započne priču o tome kako je na parkiralištu našla poruku.

BalkanDowload

»Imate li je ovdje?«, upita detektiv i podigne naočale za čitanje koje mu na uzici vise oko vrata.

Dr. Barnes stavi poruku na stol.

Detektiv izvadi iz džepa par rukavica od lateksa, navuče ih na ruke i okrene omotnicu prema sebi. »I kažete kako nikad prije niste primili ništa slično?«, upita. »Ovo je prva«, odvrati liječnica uz odmahivanje glavom. »Samo vi ste je dirali, nije nitko drugi?« »Nije.« »Znači, otkako ste je našli, nitko drugi nije ni taknuo tu poruku?« »Nije.« Detektiv otvori omotnicu i izvadi poruku. Nimalo nije iznenađen što je sastavljena od izrezanih slova i riječi. Nijemo je pročita.

Kladim se da me nisi primijetila kako stojim iza tebe dok si na kiosku kupovala LA Times, je li tako? ...

Moram ti reći, kosa ti drukčije miriše kad si budna.

Detektiv još jednom pročita poruku i pogleda dr. Barnes.

Ona pilji u njega.

Webb skine naočale s nosa i pusti da mu opet vise oko vrata. »Doktorice, kad ste zadnji put kupovali LA Times na kiosku?« »Jutros. Kupujem ga svako jutro na putu u ordinaciju.« »Gdje?« »U centru. U West Ninth Streetu.« Detektiv kimne. »Prometna ulica. I jeste li primijetili da, dok ste kupovali novine, netko stoji iza vas? Mislim reći, toliko blizu da vam je mogao pomirisati kosu?« »Ne, nisam.« »Dobro razmislite, doktorice. Jutros, jučer, prekjučer?« »Vjerujte mi, detektive Webb, razmišljala sam o tome više puta nego što možete zamisliti. Nisam primijetila nikoga iza sebe – ni jutros ni jučer ni prekjučer ni bilo koji drugi dan.«

BalkanDowload

Webb se zavali u stolicu i načas se zagleda u nju. Privlačna žena. Kao ugljen crna kosa savršeno je oblikovana u raskuštranu bob frizuru, stepenasto joj pada uz lice. Oči, jednako tamne kao i kosa, posjeduju neku smirenost koja djeluje zarazno. Cijela njezina osobnost odiše smirenošću.

Nimalo ga ne iznenadi što je odabrala zanimanje psihoterapeuta. »Doktorice, jeste li ikada imali problema s vrebačima?« »Nisam«, odgovori. »Ne bih rekla.« Sada ona njega promatra. »Ne izgledate previše uvjereno.« Webb slegne ramenima. »Doktorice, svake godine dobivamo na desetke prijava o uhođenju. Radio sam na takvim slučajevima. Istinu govoreći, ispunjavate većinu uvjeta žrtve vrebača.« Dr. Barnes veoma iznenadi njegova izjava, ali to ne pokaže izrazom lica. »A ti bi uvjeti bili?« »Niste udati i veoma ste privlačni, doktorice. Čini se da imate lijepu karijeru...« »Otkud znate da nisam udata?«, prekine ga.

Webb napući usne i podigne obrve kao da pita: »Stvarno me to pitate?« Dr. Barnes nemoćno podigne ruke u zrak. Na trenutak je zaboravila gdje se nalazi. »U redu«, reče Webb. Imala je i više nego dovoljno vremena za razmišljanje o scenarijima vezanim za tu opasku. »Doktorice, postavit ću vam par kratkih pitanja. Mislite li da je ovu poruku ostavio netko od vaših bivših – muž, dečko, ljubavnik – netko s kim ste u prošlosti bili u kakvoj vezi? Možda netko tko nije dobro prihvatio prekid vaše veze?« Liječnica odmahne glavom. »Bivši muž ne postoji, a odgovor na sva ostala pitanja je ne. Otkako sam našla tu poruku razmišljam samo o tome. A budući da sam ovdje čekala više sati, stotinu puta sam razmislila o tome i ne mogu se sjetiti baš nikoga.« »Još vam se jednom ispričavam zbog čekanja.« Rekao je to iskrenim glasom. Nastavi: »Viđate li se trenutno s nekim?« »Ne.« Detektiv kimne. »Što je s bivšim pacijentima? Ili možda čak i sadašnjim?«

BalkanDowload

Liječnica opet odmahne glavom. »Ništa. I o tome sam razmišljala. Ne mogu se sjetiti nikoga tko bi bio sposoban učiniti nešto ovakvo.« »Ljudi su sposobni za stvari koje ne možete ni zamisliti, doktorice.« Webb se poigrava s naočalama. »Možete li se sjetiti nekoga tko bi vas htio prestrašiti ili... vam nauditi?« Dr. Barnes slegne ramenima. »Ne, stvarno se ne mogu sjetiti nikoga.« Detektiv se nagne naprijed i nalakti na stol. »Želite li čuti moje iskreno mišljenje, dr. Barnes?« »Samo dajte, recite mi kakvo sranje. To će mi veoma pomoći.« Webb je samo promatra. »Oprostite«, reče i još jednom nemoćno raširi dlanove. »Ovo mi je bio veoma stresan dan.« Nakrivi glavu na jednu stranu. »I gladna sam.« »Ne morate se ispričavati. U potpunosti vas razumijem.« »Dakle, kakvo je to vaše iskreno mišljenje?« Webb još jednom pogleda poruku na stolu, potom dr. Barnes. »Mislim da je ovo samo neslana šala. Samo to. Netko vas zeza. Možda netko koga ne poznate. Neki šaljivdžija. Netko tko zna da ste psihoterapeutkinja, pa misli da ćete previše analizirati tu poruku. Možda ta osoba radi u istoj zgradi kao i vi. Možda vas je vidio kako ste jutros kupovali novine. Ipak, ovo vas je... prestrašilo.« Glavom pokaže na poruku. »Došli ste ovamo. Prestrašeni ste.

Upravo je takvu reakciju želio izazvati svojom šalom. Žao mi je što vam to moram reći, dr. Barnes, ali mislim da uzalud traćite vrijeme.« Na njegovo veliko iznenađenje, liječnica se složi s njim. »To sam i ja pomislila kad sam prvi put pročitala poruku. Mislila sam da se radi o šali i to nimalo duhovitoj. Ali tada sam u omotnici primijetila još nešto.« Webb se namršti i pogleda omotnicu. »Što?« Uzme omotnicu, preokrene je i istrese na stol.

BalkanDowload

37.

Uz impozantnu zbirku s više od tristo vrsta burbona, rižinog, miješanog i single malt škotskog viskija, Seven Grand je za ljubitelje viskija jedan od najboljih barova u Los Angelesu.

Hunter uzađe iz taksija točno ispred broja 542 na West Seventh Streetu.

Vjetar s obale je znatno ojačao, noćni zrak poprimio je blagi miris vlažne zemlje najavljujući neminovnu kišu. Hunter stegne okovratnik jakne na potiljku, otvori vrata i popne se stubištem na drugi kat, tamo gdje je viskibar. »Dobra večer i dobrodošli«, pozdravi ga uz ljubazan osmijeh smeđokosa hostesa na staklenim vratima Seven Granda. »Hoćete li večerati kod nas ili želite samo piće?«, upita ga veoma dražesnim škotskim naglaskom. »Vjerojatno oboje.« Desetak centimetara niža od Huntera, hostesa iskrivi glavu, pokušava vidjeti iza njega.

Nitko ga ne prati. »Sami ste?« »Priča mog života«, našali se i kimne.

Ona mu se osmjehne i pokupi nekoliko jelovnika. »Slijedite me, molim vas.« Povede ga kroz kratko ulazno predvorje s kari ranim tapetama i prepariranim životinjama i potom kroz prostoriju s biljarom do bara s desne strane krcatog restorana. Glasan žamor razgovora miješa se s quickstep ritmom elektro-svinga iz zvučnika na stropu. »Jeste li već koji put večerali kod nas?« »Jesam, bio sam ovdje više puta, većinom u baru. Doduše, od zadnjeg puta prošlo je prilično vremena.«

BalkanDowload

»Baš sam htjela reći kako se ne sjećam da sam vas prije viđala, a ovdje radim već osam mjeseci.« »Pa, ne zamjeram vam«, odvrati. »Moje lice se ni po čemu ne ističe.« Hostesa stane i okrene se prema njemu. »Ne bih rekla.« Opet se osmjehne. »Naprotiv, imate veoma... upečatljivo lice i ljubazne oči. A to je ono po čemu se ljudi pamte.« »Hvala«, uzvrati joj osmijeh.

Prođu uz veliki stol za kojim osmorica mladih muškaraca u lijepo skrojenim odijelima skupog izgleda očito imaju zabavu. »Hej ti, seksi curo«, reče jedan od njih obraćajući se hostesi najgorim škotskim naglaskom koji je Hunter čuo u životu. Mladić se, iz nekog nepoznatog razloga, odlučio razbacivati s njemu nekoliko poznatih škotskih riječi. I zvuči kao da je već previše popio. »Ovdje trebamo još jednu turu pića, ali ne onih škotskih gluposti. Treba nam još jedna boca dobrog starog američkog burbona – iz Tennesseea, jesi čula? Ovi su dečki jako žedni.« Svi ostali za stolom prasnu u glasan smijeh. »Nema problema, gospodine«, ljubazno odvrati hostesa. »Odmah ću poslati bocu za vaš stol.« »Može«, reče mladić i stane ispred nje kako bi joj zapriječio put. »Mislim, curo, da bi bilo najbolje da je doneseš sama.« Iz novčanika izvadi tri novčanice od pedeset dolara i maše joj njima ispred nosa. »Oprostite, gospodine«, kaže hostesa ustuknuvši korak, ali i dalje govoreći ljubaznim glasom. »Trenutno vam ne mogu naplatiti jer vodim mušteriju do stola. Pričekajte časak i zajedno s bocom poslat ću vam i račun ili možete sve skupa platiti na kraju, kad konobar donese račun.« »O, uvjeren sam da mušterija može sama naći svoj stol, je li tako, dečko?« Mladić stavi ruku na Hunterovo desno rame.

Hunter najprije pogleda njegovu ruku, potom pijanog mladića. Kad mladić primijeti njegov pogled, s lica mu nestane osmijeh. Brzo povuče ruku.

Hostesa to opazi i, susprežući smijeh, zagrize donju usnicu. No mladić još nije završio. Okrene se prema hostesi i prebaci ruku preko njezinih ramena. »Trebala bi se zabaviti s nama, curo. Mi ćemo ti pokazati što je stvaaarno dobra zabava, zar ne kompe?« »Da«, jednoglasno odvrati sedmorka i opet prasne u glasan smijeh.

BalkanDowload

Hunter se htjede umiješati, ali se tada hostesa izvuče iz mladićeva zagrljaja i sama mu očita bukvicu. »Reći ću vam tri stvari«, reče mirno i počne nabrajati na prste. »Prvo: ‘kompa’ je izraz koji se većinom koristi u Engleskoj, Irskoj, Australiji i Novom Zelandu. Ne koristi se u Škotskoj.« Spusti prvi prst. »Drugo: taj se izraz nikad ne koristi u pluralu jer nema nikakvog smisla, stvarno, a to samo pokazuje vaše nepoznavanje engleske gramatike. I treće: ne zabavljam se s malim dječacima.« Smijeh i povici postanu još glasniji kad se svi za stolom počnu rugati svome prijatelju. Izgleda da nisu shvatili kako se njezin komentar odnosi na sve njih. »Sviđa mi se vaš stil«, reče Hunter čim se odmaknu od pijanaca za stolom. »Ali mislim da nijedan od njih ne zna što je to plural.« »Vjerojatno ne«, odvrati hostesa kroza smijeh. »I izgledaju glupo.« »I pijano«, doda Hunter. »Gradski dečki iz financijskog središta«, kaže osvrnuvši se i pogledavši Huntera. »Svake večeri nam dođe najmanje jedna grupa, jer je financijsko središte odmah tu iza ugla. I uvijek je isto – previše su mladi i bogati, misle da mogu raditi što god hoće jer imaju novaca više nego što im treba. I u Glasgowu smo imali takvih. Tamo smo ih zvali ‘ dupeglavcima’.« Hunter se nasmiješi. »Prikladno.« »Čekajte...« Stane kad stignu do malog četvrtastog stola u stražnjem dijelu dupkom punog restorana. »Vi ne radite s financijama, zar ne?« Izgleda istinski posramljeno.

Hunter instinktivno pogleda svoju odjeću – crne traperice, crne cipele i plavu košulju ispod tanke crne kožne jakne. »Izgledam li kao da radim u financijskom sektoru?« Zvuči pomalo zabrinuto. »Ne, uopće ne«, odvrati hostesa. »Ali ovdje u L.A.-u naučila sam jednu stvar – odjeća zna često zavarati.« »Da, istina«, složi se Hunter. »I, ne, ne radim u financijskom sektoru.« »Sad mi je laknulo«, reče hostesa. »U protivnom bih se morala ispričavati do besvijesti.« Pogleda prazan stol pred njima. »Evo nas. Ovo je trenutno jedini slobodan stol. Ili možda želite pričekati u baru?«

BalkanDowload

»Ne. Ovo je savršeno. Hvala.« »Bilo mi je zadovoljstvo.« Pričeka dok Hunter ne sjedne, tada pred njega na stol stavi dva jelovnika. »Ubrzo će doći konobar. U međuvremenu, budući da ste već prije dolazili k nama, mogu li vam donijeti nešto iz bara?« Obično bi pričekao i proučavao popis viskija, iako je to više bila knjižica nego popis, ali već je odlučio što će naručiti. »Da, to bi bilo izvrsno. Hvala vam. Poslužujete li još uvijek Kilchoman?« Hostesa kimne na način koji mu ujedno govori kako odobrava njegov izbor.

Kilchoman je jedna od samo pregršt destilerija u cijeloj Škotskoj koja još uvijek na tradicionalan način proizvodi viski, vraća se izvornim korijenima i stvara nešto izvanredno. »Da, naravno. Mislite li na neki određeni? Imamo ih više vrsta.« »Da, single cask, ako imate.« Hostesa lagano izvije obrve. »Imamo. S ledom?« »Ne«, odmahne glavom. »Samo s malo vode.« Ovaj put hostesa usrdno kimne. »Amerikanac koji ne samo da zna izabrati škotski viski, već zna i kako ga treba piti. Takvih ovdje nema mnogo.« Hunter se namršti. »Stvarno? U tako velikom baru kao što je ovaj?« Hostesa se zakikoće. »Iznenadili biste se. Kao prvo, mnogi pišu whisky s ‘e’ Da ne spominjem drugo.« Glavom pokaže na stol gradskih momaka. »Znate što hoću reći?« Hunter se nasmiješi. »Da, u pravu ste.« »Odmah se vraćam s vašim pićem.« Nakon što hostesa ode prema glavnom šanku, Hunter prelista jelovnike. »Izvolite«, minutu kasnije kaže hostesa stavivši na njegov stol čašu viskija i mali vrč s vodom. »Kilchoman 2010, single quarter cask.« »Hvala«, reče Hunter i odloži jelovnik. »Jeste li se već odlučili?« Hunter kimne.

BalkanDowload

»U tom slučaju, budući da sam već ovdje, mogu li uzeti vašu narudžbu?« Hunter naruči cheeseburger i pržene krumpiriće. »Odmah ću vam donijeti«, kaže hostesa, zastane i pruži mu ruku. »Usput, ja sam Linsey.« »Robert«, odvrati rukujući se. »Drago mi je.« »I meni.« Riječi poprati veoma diskretnim i dražesnim namigivanjem.

Dok hostesa prolazi između stolova, pomno izbjegavajući »gradske momke«, Hunter podigne čašu i prinese je nosu. Kompleksna aroma dima zlaćane tekućine nagna ga na osmijeh. Podigne vrčić s vodom, ulije u čašu samo nekoliko kapi i tek tada otpije prvi gutljaj. Najprije osjeti okus slatke vanilije s čađavom aromom dima i na kraju natruhu meda – pravo savršenstvo u čaši. Zatvori oči i uživa u tom trenutku, možda i malo dulje nego što bi trebalo, jer nije primijetio kako jedna osoba stoji kraj njegova stola. »Duguješ mi objašnjenje.«

BalkanDowload

38. Čim predmet padne iz omotnice na stol, detektiv Webb privuče bliže stolicu kako bi ga bolje pogledao. Načas skrene pogled s predmeta na dr.

Barnes, zatim opet na predmet, pita se je li to sve. Iz omotnice ne ispadne ništa više. »To je... srebrna narukvica«, kaže nimalo impresioniran. Zuri u narukvicu spiralno isprepletenih karika, s malim privjeskom u obliku srca. »To je bijelo zlato«, ispravi ga dr. Barnes. »Nije srebro.« »U redu. Ispričavam se«, odvrati Webb. Ne zna u čemu je razlika.

Dr. Barnes opazi izraz njegova lica i objasni: »Tu narukvicu poklonila mi je majka za moj trinaesti rođendan. Bili smo siromašni, živjeli smo u lošem i zapuštenom kvartu. Otac nas je napustio kad sam imala pet godina i nakon toga ga nikad više nisam vidjela. Majka je radila dva posla kako bismo mogle preživjeti i štedjela je svaki novčić bogzna koliko dugo da bi mogla kupiti nešto takvo.« Odjednom joj se u glasu čuje tuga. »Umrla je nekoliko mjeseci nakon toga.« Tek tada Webb na privjesku primijeti ugravirana slova. Tri riječi – jednu ispod druge – Uvijek. Budi. Snažna. »Žao mi je«, kaže iskrenim glasom.

Liječnica kimne, zatim nastavi: »Nosim je svaki dan od svog trinaestog rođendana, bez izuzetka. Nikad je ne zaboravim staviti. Nikad je nisam izgubila. Uvijek je sa mnom. Skidam je samo kad odlazim na spavanje.« Webb izgleda zaintrigirano. »Ne mogu spavati s nakitom, nikakvim«, pojasni. »Narukvicom, lančićem, prstenom, ni s čim. Ne skinem li nakit prije spavanja, to me na neki način izluđuje. Imam noćne more.« Sada je Webb veoma zainteresiran jer ima prijateljicu koja isto ne može spavati ne skine li nakit. Prije odlaska na spavanje mora skinuti sve, čak i vjenčani prsten.

BalkanDowload

»Sinoć«, nastavi priču dr. Barnes, »stigla sam kući, skinula narukvicu, naušnice i ogrlicu i stavila ih na noćni ormarić uz krevet, kao i svake večeri.

Kad sam se jutros probudila, sve je bilo tamo osim narukvice. Nije bilo samo narukvice.« Webb htjede nešto reći, ali ga dr. Barnes prekine. »Da«, kaže.

Detektiv ju namršteno pogleda. »Da. Da. Ne. I da.« »Molim?« »Znam što ste me namjeravali pitati, detektive. Najprije ste me htjeli pitati jesam li potpuno sigurna da sam se vratila kući s narukvicom. Odgovor na to pitanje je – da. Zatim ste me htjeli pitati jesam li potpuno sigurna da sam je skinula u spavaćoj sobi i ostavila na noćnom ormariću, kao što sam vam rekla. I na to pitanje je odgovor – da. Potom ste me htjeli pitati postoji li mogućnost da se narukvica nekako negdje otkopčala i pala s moje ruke, možda na parkiralištu zgrade u kojoj radim, ispred moje kuće ili možda u blizini kioska gdje svakog jutra kupujem novine.« Sada njegovo iznenađeno lice izgleda mnogo ugodnije nego dok ju je ravnodušno promatrao, ali ne mnogo. I zaista je impresioniran. Zasad je dr.

Barnes sve pogodila.

Kimne joj. »Upravo to sam vas htio pitati, doktorice«, prizna. »Da vam je narukvica pala u blizini kioska, netko je to mogao vidjeti i, umjesto da vam je vrati, odlučio je neslano se našaliti.« Kažiprstom dvaput lupne po poruci. »To bi moglo biti objašnjenje za ovo.« »Da moglo bi«, složi se liječnica. »Ali odgovor na to pitanje je ‘ne’.

Narukvica mi nije pala jutros kod kioska ni bilo gdje drugdje, nema šanse.« I opet detektiv zausti da joj postavi pitanje, ali ona podigne ruku. »Kako mogu biti toliko sigurna?«, kaže.

Na njegovu licu opet se pojavi impresioniran izraz. Zaključi kako nema svrhe proturječiti, pa se zavali u stolicu i pusti je da nastavi vlastitim tempom. »Zato, detektive, jer nema šanse da cijeli dan ne bih primijetila da mi nije na ruci. Svaki put kad sam nervozna ili dok razmišljam o nečemu, igram se s njom, okrećem je na jednu pa na drugu stranu.« Desnu ruku automatski stavi na lijevi zglavak. »Radim to nesvjesno. Radim to godinama i svakoga

BalkanDowload

dana desetak puta. Ne bi prošlo ni pola sata, odmah bih primijetila da je nema.« U proteklih nekoliko minuta Webb je i sam nekoliko puta primijetio taj pokret, što ga nimalo nije iznenadilo. Svi imaju neki tik kad su nervozni. Kad je on nervozan, prelazi jezikom po gornjoj usni. »A sinoć«, nastavi dr. Barnes, »dok sam se vozila kući, isto sam je vrtjela u automobilu. Toga se jasno sjećam. Stoga se onaj posljednji ‘da’ odnosi na to. Da, detektive Webb, sigurna sam da mi narukvica nije pala u automobilu.

Imala sam je na ruci kad sam sinoć stigla kući. Imala sam je kad sam ušla u spavaću sobu i bila je na mom noćnom ormariću kad sam ugasila svjetlo. U to sam sto posto sigurna. Ali je nije bilo tamo kad sam se jutros probudila.« Nakon više od dvadeset godina rada u policiji Webb je već na prvi pogled znao procijeniti ljude, a još i bolje nakon nekoliko minuta provedenih s njima. Dr. Barnes izgleda kao veoma stabilna i inteligentna žena, s nogama čvrsto na zemlji. Nijednom nije podigla glas, bez obzira na svoje raspoloženje. Elokventna je i zasad su svi njezini argumenti bili utemeljeni na veoma uvjerljivim činjenicama. »Poludjela sam kad je jutros nisam našla«, doda. »Posvuda sam je tražila, doslovno posvuda, detektive – ispod kreveta, iza noćnog ormarića, u ladicama, ispod sagova, u dnevnoj sobi, kuhinji... posvuda. Čak i u automobilu. Nisam je našla. Nigdje. U mislima sam bezbroj puta prolazila kroz sve ono što sam radila od sinoć, otkako sam stigla kući i otišla na spavanje, jer sam bila sigurna da mi je bila na ruci kad sam sinoć otključavala svoja ulazna vrata.« Zastane i udahne zrak. Kako bi joj sada dobro došla ona velika čaša vina. »Jutros sam prvi put u životu zakasnila na posao. Ja sam psihijatrica, detektive Webb i bolje od većine znam na koji način funkcionira ljudski mozak. Znam to jako dobro, jer iz večeri u večer radim jedno te isto prije nego što ugasim svjetlo, to jest, stavljam sav svoj nakit na noćni ormarić, pa se lako može dogoditi da me pamćenje vara – sto posto sam uvjerena da sam to učinila, a zapravo nisam. Ponavljanje istih radnji zna tako utjecati na mozak, ali uvjeravam vas da ovdje to nije slučaj.« Webb prijeđe jezikom preko gornje usne. »Znači, uvjereni ste da je sinoć netko provalio u vašu kuću, ušao u vašu spavaću sobu dok ste spavali

BalkanDowload

i uzeo vašu narukvicu s namjerom da napravi ovo.« Bradom pokaže poruku i narukvicu na stolu. »I možda čak i pomirisao vašu kosu.« »Da, detektive, jer ne vidim nikakvo drugo objašnjenje.« »Jeste li primijetili kakve tragove provale?« Dr. Barnes otpuhne toliko frustrirano da se zrak u prostoriji zgusne. »Nisam, jer ih nisam ni tražila. Jutros sam se probudila i nisam mogla naći narukvicu. Dakako da mi prva pomisao nije bila da je netko provalio u moju kuću.« »Najprije ste pomislili da ste je izgubili«, ne popušta Webb. »Jesam«, poraženo prizna.

Sada detektiv duboko uzdahne. »U redu«, pokuša još jednom. Zbilja joj želi pomoći. »Sjećate li se, jesu li vaša ulazna vrata bila zaključana ili otključana kad ste jutros izlazili iz kuće?« »Zaključana.« »Sigurni ste?« »Jesam. Sigurna sam. Sjećam se kako sam ih jutros otključavala. Nisam provjeravala stražnja vrata jer su ona uvijek zaključana.« Webb više ne zna što bi joj mogao reći. Umjesto njega progovori dr.

Barnes. Naredne riječi izgovori veoma emotivno: »Detektive, ne znam što bih vam još mogla reći, ali znam da narukvicu nisam izgubila.« Obujmi ruke kao da se temperatura u prostoriji nenadano spustila za nekoliko stupnjeva. Tek tada detektiv Webb prvi put uoči njezin strah. Veliki strah. »Detektive, netko je bio u mojoj sobi, kažem vam. Netko je bio tamo, stajao je uz moj krevet i promatrao me dok sam spavala.«

BalkanDowload

39.

Zaslon na mobitelu se zacrni, a gospodin J. osjeti kako se srušio sav njegov svijet. Noge mu klecaju, mora se uhvatiti za zid da ne bi pao. Ruka mu malaksa, mobitel iz nje klizne na krevet, odbije se i padne na pod. Ovo nema nikakvog smisla. Osjeća se kao da je cijelo njegovo biće progutala crna rupa, od njega je ostala tek prazna ljudska ljuštura. »Što je ovo bilo?«, tiho šapne. Unezvijerenim pogledom traži utočište u kutovima hotelske sobe. Ne nađe ga. Čini mu se da se soba smanjuje. »Sigurno ludim. Ovo ne može biti stvarno. Jednostavno ne može.« Drhtavim rukama prekrije lice i dobro ga protrlja.

Zidovi oko njega još uvijek se približavaju.

Okrene se i brzo otrči u kupaonicu, hladnom vodom još jednom poprska lice. »Cassandra«, kaže pogledavši svoje oči u ogledalu. »Ovo nije bilo stvarno«, pokušava uvjeriti svoj odraz. »Nije. Dokazat ću to. Ništa od ovoga nije bilo stvarno.« Otrči u spavaću sobu, podigne mobitel s poda, vrati se u kupaonicu i opet stane pred ogledalo. »Vidjet ćeš. Dokazat ću ti odmah«, kaže upirući prstom u svoj odraz, zatim na brzom biranju pri tisne ženin broj. »Ne znam koji je ovo vrag bio, ali nije bilo stvarno. Ništa od svega toga. Vidjet ćeš.« Na drugom kraju linije ne zvoni, poziv je odmah preusmjeren na govornu poštu. »Halo, dobili ste mobitel Cassandre Jenkinson. Nažalost, ne mogu se...« Gospodin J. prekine vezu. Nazove još jednom.

Njegov odraz u ogledalu čeka. »Halo, dobili ste mobitel Cass...« Prekine. Ponovno nazove. »Halo, dobili ste...«

BalkanDowload

Prekine.

Pogleda u ogledalo. Njegov odraz još uvijek čeka.

Kućni telefon, šapne mu glas u glavi. Nazovi kućni telefon.

Na brzom biranju pritisne dugme fiksnog telefona.

Zvrrr. Zvrrr. Zvrrr. Zvrrr. Veza se napokon uspostavi. »Halo...« Gospodin J. odmah prepozna glas na drugom kraju linije. Osjeti kako je sav život isisan iz njega. Glas je njegov. Uključila se automatska sekretarica. »... dobili ste kuću...« Pričeka na zvučni signal na kraju poruke. »Cassandra, ljubavi, ja sam. Molim te, javi se. Molim te.« Glas mu podrhtava. »Moram razgovarati s tobom, draga. Moram čuti tvoj glas. Molim te, javi se na telefon. Molim te.« Nema nikakvog odgovora. »NEEEEEEEEEE!« Bolni krik odjekne cijelom hotelskom sobom.

Pet minuta kasnije, gospodin J. još uvijek sjedi na rubu kade, lica prekrivena šakama, mobitel je na podnim pločicama kraj njegovih nogu.

Njegov odraz u ogledalu umorio se od čekanja.

Prođe još pet minuta, tada napokon makne ruke s lica. Mlohavo mu padnu niz bokove. Osjeća se izmoždeno. Nekoliko puta trepne, zjenice su mu sužene, ne dopuštaju ulazak višku svjetla koje se reflektira s bijelih pločica. Treba mu dodatna minuta da se sabere i usredotoči. Sada mu sve izgleda drukčije – soba, zrak, cijeli njegov svijet. Krv se ohladi u njegovim žilama, pluća umjesto zraka udišu čistu mržnju, više ne osjeća kucanje srca u prsima. Sve u njemu umrlo je zajedno s njegovom ženom. Sve osim mozga, on mora ostati živ. Mora razmišljati. I razmišlja. Nekoliko minuta kasnije uzme svoj mobitel i nazove prvi od tri broja.

BalkanDowload

40.

Hunter namršteno podigne pogled, no nesigurnost u njegovu pogledu traje tek djelić sekunde, potom se pretvori u veliko iznenađenje – zato što nije odmah prepoznao ženu koja stoji ispred njega. »Oh, oprosti«, kaže. Ne može sakriti koliko joj je neugodno. »Ne sjećaš me se, zar ne?« U glasu joj se čuje razočaranje. »Naravno da se sjećam«, odvrati Hunter i vrati čašu na stol. »Dvadeset četiri sata otvorena čitaonica na UCLA-i.« Pokuša se sjetiti njezina imena. »Tracy, je li tako? Tracy Adams.« Nakon razočaranja pojavi se plahi osmijeh. »Kosa ti je drukčija«, doda Hunter. »Zato te nisam odmah prepoznao.« Tracyina crvena valovita kosa zakačena je iznad ušiju malim ukosnicama, ima male naušnice u obliku lubanje, sa sitnim crnim kamenčićima umjesto očiju. Kosa joj slobodno pada preko ramena, uokviruje srcoliko lice, izražajne zelene oči vide se iza naočala sa starinskim leptir-okvirima, no razlika je u šiškama. Sada više nisu smotane u pin-up stilu, već joj slobodno padaju na čelo, djelomično prekrivajući lijevo oko. »Oprosti na smetnji«, reče Tracy još uvijek malo posramljeno. »Sjedila sam za šankom kad sam vidjela kako te hostesa vodi do stola.« Brzo slegne ramenima. »Samo sam te htjela pozdraviti.« »Uopće mi ne smetaš.« Hunter brzo baci pogled na šank. »Drago mi je što si došla.« Ne želeći se prenagliti, brzo procijeni stanje. Za stolovima u baru nitko ne pogledava u njihovu smjeru. Tracy u ruci drži piće, što znači da je nitko ne očekuje u baru za stolom ili šankom. Pokaže na sjedalo s druge strane stola. »Hoćeš li sjesti?« Trenutak oklijeva, želi biti sigurna. »Siguran si? Stvarno ti ne bih htjela smetati.« »Ne smetaš mi«, uvjerava je. »Bilo bi mi jako drago.«

BalkanDowload

Tracy se opet plaho nasmiješi i napokon potvrdno kimne. »U tom slučaju, može. Hvala.« Sjedne, stavi piće na stol i glavom pokaže na njegovu čašu. Aludirajući na njihov prvi susret pokraj automata za kavu, kaže: »Moram reći, ovo izgleda mnogo privlačnije od deluxe frapuccina s karamelom.« Hunter se nasmiješi. »Slažem se. Vjerojatno je i zdravije.« »Onda, što piješ?«, upita ga. »Ovdje imaju ogroman izbor.« »Da, istina«, odvrati Hunter i obori pogled na svoju čašu. »Škotski viski.

Kilchoman... Caramel Barley Deluxe.« Tracy se nasmije. »Godina?« Pitanje ga iznenadi. »2010.« Na njezinu licu pojavi se impresioniran izraz. »Izvrstan izbor. To je tradicionalna destilerija. Ako se ne varam, oni jedini sve potrebne sastojke proizvode sami. Ništa ne nabavljaju izvana.« Hunter se više ne mršti, sada je istinski zaintrigiran. Općenito, žene nisu neke velike ljubiteljice škotskog viskija, što nimalo ne iznenađuje. Treba se naviknuti na njegov okus, nesumnjivo, jer isprva umrtvljava nepce i isisava zrak iz pluća. I sam to jako dobro zna. Trik je u upornosti, u stalnom pokušavanju, u stalnom pijuckanju, sve dok jednoga dana napokon sve ne poprimi smisao. Žene obično nemaju toliko strpljenja za piće. Prvi gutljaj im se svidi ili ne. »Zvuči kao da mnogo znaš o viskiju.« Nije postavio pitanje, ali ono ostane u zraku, čeka odgovor. »Moj otac je bio Škot, iz Škotskog visočja«, objasni Tracy, zatim otpije gutljaj pića. »Tako da sam s tim upoznata u veoma ranoj dobi, i tu zaista mislim veoma ranoj. Dok sam bila beba, znao je u viski umakati moju dudu kako bi me što brže uspavao. Nakon toga, od moje četvrte godine nadalje, u posebnim prigodama, primjerice za Božić ili Novu godinu, davao mi je gutljaj svoga viskija. Isto je radio i moj djed kad je bio kod nas. Mojoj majci se to nimalo nije svidjelo i stalno je prigovarala mom ocu, ali on nije mario.

Samo bi se okrenuo i rekao: ‘Daj, ženo. Pusti neka cura malo popije. To joj može samo koristiti.’«

BalkanDowload

Na Hunterovo iznenađenje, njezin škotski naglas bio je besprijekoran i veoma senzualan. »Na moj šesnaesti rođendan«, nastavi Tracy, »otac mi je natočio moju prvu čašicu viskija.« Ušuti, osjeća potrebu da objasni. »Jesi li ikad bio u Škotskoj?« Hunter odmahne glavom. Sada je njemu malo neugodno. »Ne, nažalost, nisam. Zapravo, nikad nisam bio ni u jednoj drugoj državi.« Tracy ga začuđeno pogleda. »Morao bi otići tamo. Predivno je, posebno Škotsko visočje. Ali, kako nikad nisi bio ondje, možda ne znaš ovo – prema zakonu, pivnice, barovi i restorani u Škotskoj moraju koristiti točno određene mjere. Nema točenja kako se kome hoće, kao ovdje. I zato kad kažem čašicu, mislim na otprilike ovoliko.« Pokaže na svojoj čaši. Malo manje od polovice koliko je Hunter dobio u čaši. »Ajme.« »Ali, kao što sam rekla, od četvrte godine nadalje, otac mi je dopuštao samo gutljaj iz svoje čaše. To bi uvijek popratio govorancijom o aromi, nepcu i procesu proizvodnje, tako da sam u šesnaestoj godini, kad sam dobila svoju prvu čašicu, već razlikovala okuse i podtonove. Škotski viski je moje omiljeno piće.« Ušuti, napravi bolnu grimasu. »Upravo sam ti na smrt dosadila, zar ne?« »Ne, uopće«, odmahne glavom. Zapravo mu je djelovala karizmatično.

Osjećao se ugodno u njezinu društvu. »Bila je to veoma zanimljiva priča.« Tracy se nasmije. »Onda ti mogu reći da ne poznaš mnogo Škota ni njihovo nasljeđe. Kad je viski u pitanju, tamo u domovini su veoma ozbiljni i veoma rano započnu s treniranjem svojih potomaka.« »I to s uspjehom«, odvrati Hunter, »jer, kao što sam rekao, zvučiš kao da izvrsno poznaš materiju. I zato sam sada jako znatiželjan. Budući da si prava poznavateljica, što ti piješ?« Glavom pokaže na njezinu čašu.

Tracy trenutak šuti.

Hunter ne zna šuti li radi efekta.

Dok odgovara, gleda ga u oči: »Isto što i ti – Kilchoman iz 2010.« Sada Hunter niti ne pokuša prikriti mrštenje. »Šališ se.« »Ne.« Gurne svoju čašu prema njemu. »Evo, probaj gutljaj.«

BalkanDowload

Hunter je još trenutak promatra, potom uzme čašu. Najprije je prinese nosu. Udahne miris, još se više začudi.

Tracy čeka.

Hunter otpije gutljaj i pogleda je.

Tracy se smiješi. »Jesam te! Uz više od tristo vrsta viskija koliko se ovdje nudi, to bi stvarno bila nevjerojatna slučajnost.« Hunter vrati čašu na stol i odgurne je prema njoj. »Da, bila bi. I da, načas si me prešla. Što je to, Balvenie?«. Slegne ramenima. »Možda Caribbean Cask ili Doublewood?« Na Tracyino lice vrati se impresioniranost. »Jako dobro«, potvrdi. »Četrnaest godina star Caribbean Cask. I ti meni nešto govoriš? Zvučiš kao pravi znalac.« Hunter se naceri. »Nisam neki veliki. Imam jednu bocu kod kuće, pa mi je poznat njegov okus.« Noseći srebrni pladanj, visoki konobar priđe njihovu stolu. »Izvolite: cheeseburger i krumpirići?« »To je za mene, hvala«, reče Hunter.

Konobar stavi pladanj ispred njega na stol. »Da vam donesem još nešto – kečap, senf, još jedno piće...?« »Ne, hvala. Ne treba. Ovo je dovoljno.« Konobar pogleda Tracy. »Ja još pijem.« Podigne čašu. »Ništa, hvala.« »Dobar tek«, reče konobar Hunteru. »Zatrebate li još nešto, samo viknite moje ime. Zovem se Max.« Kad konobar ode, Hunter pogleda Tracy. »Uzmi malo krumpirića.

Ovdje ima dovoljno za četiri osobe.« »To je zbilja mnogo krumpirića«, složi se Tracy. »Ali, ne, hvala, već sam jela.« »Molim te, uzmi bar malo.« Tracy se načas zagleda u njega. Još uvijek nije ni taknuo hranu. Naredno pitanje izgovori veoma oprezno: »Neugodno ti je jesti pred drugim ljudima?« I Hunter se zagleda u nju. »Nije«, reče na kraju, »uopće.« Uzme soljenku i posoli krumpiriće.

BalkanDowload

Tracy ga još uvijek pomno gleda. A on još uvijek nije ni taknuo hranu. »Znaš, to nije ništa strašno«, kaže mu utješnim glasom. »Zapravo je normalno. Ta je pojava mnogo učestalija nego što misliš. Otprilike deset do dvanaest posto Amerikanaca boji se ili im je neugodno jesti pred drugim ljudima. Jesi li to znao?« »Pa«, reče Hunter, »ti si profesorica psihologije, pa vjerujem da si u pravu, ali ja se ne bojim niti mi je neugodno jesti pred drugima. Samo mislim da je velika šteta, jer sigurno neću moći pojesti sav taj krumpir.« Napokon uzme cheeseburger i odgrize zalogaj.

Tišina. »I sad smo se vratili na početak«, progovori Tracy. »A to je – duguješ mi objašnjenje.« »Da?«, upita nakon što proguta zalogaj. »Pa, dobro, ne, ništa mi ne duguješ, ali bih voljela znati kako si otkrio.« Hunter se pravi da ne razumije. »Ma daj. Kad smo se prvi put sreli na UCLA-i, razgovarali smo otprilike dvije minute ispred čitaonice. Nisam ništa spomenula, nisam ti dala nikakav mig, a ipak si zaključio da sam profesorica.« Hunter odgrize još jedan zalogaj. »Znam da to nisi zaključio na temelju knjiga koje sam te večeri imala, jer nijedna nije udžbenik o kolegiju koji predajem. Osim toga, i maloprije si rekao da sam profesorica psihologije. Otkud znaš?« Hunter pojede nekoliko krumpirića. »Sudeći prema pozivu koji si sinoć primio, shvatila sam da si detektiv u LAPD-oj specijalnoj jedinici za ubojstva.« Hunter je pogleda. »Provjerila sam na Internetu čime se baviš«, objasni mu. »Dakle, tvoja specijalnost je skužiti stvari. Ako ništa drugo, barem te se više ne bojim.« »Bojiš?« »Pa, usred noći sretneš potpunog neznanca i on za nekoliko minuta počne govoriti o tebi stvari koje ne bi trebao znati. To pomalo uznemirava, ne misliš li? Posebno u gradu kakav je L.A. Mogao si biti i kakav vrebač, što ja znam.«

BalkanDowload

Na riječ »vrebač«, Hunter mozak ubaci u veću brzinu. Odloži cheeseburger. »Imaš problema s vrebačem?« Glas mu je toliko zabrinut da ga Tracy iznenađeno pogleda. »Što...? Ne. Ne radi se o tome. To sam navela samo kao primjer.« Hunter šuti. »Zapravo«, nastavi Tracy, »imao si pravo. Ja sam profesorica psihologije i zato bih htjela shvatiti tvoj misaoni proces kojim si došao do tog zaključka. Što me odalo? Kako si shvatio?« Hunter uzme još par krumpirića. »Sigurno ih nećeš?« Tracy uzdahne. »Hoćeš li mi odgovoriti na pitanje ako ih uzmem malo?« »Naravno.« Tracy uzme nekoliko krumpirića i umoči ih u umak od rajčice. »Kao što sam već rekao«, napokon započne Hunter, »to je samo stvar zapažanja.« »Da, tako si rekao«, složi se Tracy. »I zato sam ti rekla da ne mogu shvatiti, jer sam u mislima bezbroj puta odvrtjela naš susret. Kao što rekoh, nijedna moja knjiga te večeri nije bila udžbenik psihologije ni o temi vezanoj za psihologiju. Na sebi nisam imala iskaznicu s imenom i zanimanjem, pa kako si onda zaključio da sam profesorica psihologije na UCLA-i?« Hunter zausti, ali mu u tom času u džepu zavibrira mobitel. Izvadi ga i pogleda zaslon. »Oprosti, trenutak«, kaže ustajući i prinoseći mobitel uhu. »Detektiv Hunter, Jedinica za teška ubojstva.« Nekoliko trenutaka nijemo sluša. »Što?« Na licu mu se vidi nevjerica. »Sigurni ste?« Pogleda na svoj sat – 23:03. »Dobro. Dobro. Stižem.« »Nemoj me zezati«, tiho kaže Tracy. »Zar opet?« »Strašno mi je žao«, kaže Hunter. Na licu mu je i zbunjenost i nevjerica. »Moram ići.« Tracy ne zna što bi rekla, iznenađeno gleda u njega.

Hunter izvadi novčanik i stavi nekoliko novčanica na stol. Napravi par koraka, zatim stane i pogleda je.

BalkanDowload

»Znam da će ovo zvučati čudno, ali... mogu li te nazvati koji put?« Ovo uistinu nije očekivala. »Ovaj... da, možeš. Bit će mi drago.« Namigne joj i nastavi prema izlazu. »Čekaj«, reče Tracy, brzo naškraba broj telefona na papirnati ubrus i ustane. »Zar ti ne bi bilo lakše kad bi imao moj broj?« »Da, bilo bi«, odvrati uzimajući ubrus. Trenutak kasnije ode.

BalkanDowload

41.

Detektiv Webb uzme ključeve iz ruke dr. Barnes i otključa ulazna vrata njezine dvosobne kuće u Mid-Cityu, veoma šarolikoj i gusto napučenoj četvrti u središtu Los Angelesa. Bijela vrata s metalik staklom otvore se uz tiho škripanje.

Na kraju njihova razgovora u policijskoj postaji, Webb je rekao dr.

Barnes kako, s obzirom na okolnosti, može jedino odnijeti poruku i narukvicu u njihov forenzički laboratorij gdje će potražiti otiske prstiju. »Bez uvrede, detektive«, rekla mu je vidljivo razočarana, »ali oboje znamo da neće naći nijedne osim mojih. Tko bi se toliko gnjavio sa svim tim i na kraju zaboravio staviti rukavice?« »Iznenadili biste se, doktorice.« »Mogu li potražiti tragove DNK?«, nije odustajala.

Tada se Webb začudio: »Zašto? Mislite da je ta osoba nosila vašu narukvicu nekoliko sati prije nego što ju je ostavila na vašem automobilu?« Nije bio siguran je li ovo zvučalo sarkastično. Sudeći prema načinu na koji ga je pogledala, očito jest. »Ne, detektive.« I ona je govorila jednako sarkastično. »Ali što ako ju je, nakon što ju je uzeo iz moje kuće, stavio u džep ili torbu ili negdje gdje je mogla doći u kontakt s nečim drugim što sadrži njegov DNK?« Sada je Webb izgledao još zbunjenije. Očito je dr. Barnes o svemu dobro razmislila. »Mislite na prijenos DNK? Kontaminaciju DNK? Doktorice, to je dokaz za obranu, ne za optužbu.« Webb je bio u pravu. Uopće nije dobro razmislila. U tom trenutku frustracija je zamalo prevladala njezin strah. Ipak, ostao joj je još jedan pokušaj. »Dobro, a u mojoj kući? A da u mojoj kući potražite otiske prstiju ili DNK? Veće su šanse da ćete tamo nešto naći, zar nisu?«

BalkanDowload

Webb ju je pogledao očima »tužnog štenca«. »Doktorice, nemam nikakve osnove zatražiti forenzički tim, čak ni jednog jedinog forenzičara. Nije bilo provale. Ništa vam nije ukradeno, jer vam je narukvica vraćena, a i sami ste priznali kako niste primijetili nikakve tragove provale. Moj kapetan nikad neće potpisati taj zahtjev jer, tehnički gledano, nije počinjen nikakav zločin.« Frustracija nije prevladala strah, ali se izjednačila s njim. Sada više nije znala što bi još mogla poduzeti. Osjećala se sasvim iscrpljeno, a pomisao da sama ode kući ispunjavala je užasom.

Nešto u dr. Barnes dirnulo je Webba. Možda njezina karizma. Možda iskrenost koja je izbijala iz svake njezine riječi. Nije bio siguran o čemu se radi, ali je bio sasvim siguran da joj želi pomoći.

Posve razumljivo, i ona je bila previše potresena i prestrašena da bi se vratila u praznu kuću. Pitao ju je može li otići nekamo i prespavati – primjerice kod prijatelja ili nekog člana obitelji.

I njoj je to palo na pamet. Zapravo je već i pomislila kako bi mogla nazvati svoju sestru Ericu, ali ona je sa svojim dečkom živjela na drugom kraju grada. Možda bi i mogla prespavati tamo, ali se nikad nije dobro slagala s njezinim dečkom. Sjetila se i svoje prijateljice Nancy Morgan. No na kraju je ipak odustala od te zamisli. Željela se samo osjećati sigurno u svom vlastitom domu.

Webb ju je u potpunosti razumio i tako je, s obzirom na okolnosti, mogao učiniti samo jedno – predložio joj je da će je otpratiti i pažljivo pretražiti njezinu kuću.

Neugodna škripa ulaznih vrata doimala bi se još jezivijom u mračnoj kući da zrak unutra nije mirisao na ruže i bobičasto voće. »Prekidač je na zidu s vaše desne strane«, reče liječnica stojeći na trijemu nekoliko koraka iza Webba.

U jednom trenutku, možda zato da bi se liječnica osjećala sigurnije, Webb umalo otkopča korice pištolja. Ruka mu je već krenula prema pištolju, ali zastane, osjeća koliko bi to bilo glupo.

Dnevna soba je relativno prostrana i uređena u potpuno ženskom stilu. Čupavi jastučići na kauču, mirisne svijeće u svijećnjacima, sagovi koji naprosto mame da legneš na njih i zaspiš, vaze s ružama i lobularijom, zidovi... pa, zidovi su boje breskve.

BalkanDowload

Webb dođe do sredine sobe i stane uz naslonjač mornarskoplave boje.

Unatoč skepsi, veoma pomno promotri prostoriju.

Liječnica ostane stajati na ulazu.

Detektiv provjeri svaki od šest prozora. Svi su zatvoreni i zakračunati.

Priđe ulaznim vratima i pogleda bravu. Nema tragova nasilnog ulaska.

Zadovoljno kimne i glavom pokaže na hodnik. »Onuda se dolazi do ostalog dijela?«, upita. »Da, do svega, osim kuhinje«, odvrati liječnica i pokaže vrata s njegove desne strane. »Onda ću najprije pogledati kuhinju«, kaže i krene.

Dr. Barnes napokon uđe u svoju dnevnu sobu i za sobom zatvori vrata.

Kuhinja je mala, u njoj nema mjesta za skrivanje, osim hladnjaka i ormarića ispod sudopera. Webb provjeri oboje. Nema nikoga. »Dobro«, kaže, »idemo pogledati ostali dio kuće.« »Gostinska soba je prva zdesna«, reče liječnica dok prolaze kroz dnevnu sobu prema hodniku. »Prva slijeva je kupaonica. Na kraju hodnika je moja spavaća soba.« Webb pomno pregleda svaku prostoriju, zaviruje u ormare i iza zavjese u tuš-kabini. Nema nikoga. »Dobro«, kaže ustajući, nakon što je zavirio ispod kreveta. To je posljednje mjesto koje je provjerio. »Doktorice, u kući nema nikoga.« Ona napokon uđe u spavaću sobu. Pogleda ga s mješavinom zahvalnosti i srama. Toliko je psihički iscrpljena da počinje sumnjati u vlastiti um. »Hvala vam«, kaže, ne znajući što bi drugo mogla reći. Uvjerena je kako detektiv sve ovo smatra velikim gubljenjem vremena, ali jasno vidi da je predan i brižan policajac. Tamo, u policijskoj postaji, mogao je za pet minuta završiti njihov razgovor. Ali nije, a ona zna i zašto.

Vidio je strah u njezinim očima. Primijetio je uznemirenost u njezinim pokretima i, ma koliko bio zaposlen, ipak joj je posvetio svu svoju pažnju.

Vjerovao joj je. Na neki je način učinio ono što je ona radila sa svojim pacijentima – saslušao ju je. I bez obzira koliko je sve to suludo zvučalo, dao je sve od sebe da joj pomogne. To je potvrdio i time što ju je otpratio kući kako bi se osjećala sigurnije.

BalkanDowload

Webb priđe stražnjim staklenim vratima. Zaključana su. Potom priđe velikom prozoru na istočnom zidu. I on je zakračunat. Okrene se prema liječnici. »Sve je zaključano, doktorice, ali moram vam nešto reći. Ne želim vas prestrašiti ni ništa slično, ali vaše brave nisu previše kvalitetne.« Podigne ruke u zrak, želi je umiriti. »Nemojte me krivo shvatiti, dobre su, ali ih se lako može provaliti.« »Ne želite me prestrašiti? Takvom izjavom?« Webb zadrži ruke u zraku. »Zvuči gore nego što ustvari jest. Samo sam vam htio reći da, želite li se stvarno osjećati sigurno u vlastitoj kući, trebali biste razmisliti o boljim bravama.« »Rekli ste da se ove mogu lako obiti?«, tjeskobno ga upita. »Ne može to svatko«, umiruje ju. »Potrebno je određeno znanje i prikladan alat.« »Ali netko bi to mogao učiniti, zar ne? Netko bi izvana mogao otvoriti neki prozor ili čak i vrata?« »Tehnički, da, ali ponavljam, potrebna je određena vještina i poseban alat.« Dr. Barnes razmisli o njegovim riječima. U pravu je, možda je pretjerala, ali ipak u tom času odluči promijeniti sve brave, a možda postaviti i alarmni uređaj. Kimne mu. »Jeste li za kavu?«, upita.

Webb pogleda na sat. Kasno je. Prilično kasno. Morao bi otići. »Rado, ali moram se vratiti u postaju.« »Sigurni ste?«, inzistira liječnica. »Trajat će samo nekoliko minuta. Pila sam kavu u vašoj postaji. Ima okus skuhane prljave pelene.« Webb se nasmije. »Zato što se vjerojatno tako i kuha. Mislim da nitko zapravo ne zna tko kuha onu kavu. I mislim da nitko to ni ne želi znati.« Liječnica mu se nasmiješi.

Detektiv još jednom pogleda na sat. »Kako bi bilo da neki drugi put svratim na tu kavu?«, upita. »Možda sutra? Tako bih opet mogao provjeriti je li sve u redu.« Liječnica se veselo nasmiješi i kimne.

BalkanDowload

»Može. Sutra.« »Odgovara li vam u šest sati?« Sutra joj je slobodan dan. »Da, odgovara mi.« »Izvrsno«, kaže Webb i krene prema vratima. »Znači, vidimo se sutra.« Izađe iz kuće dr. Barnes i uđe u neoznačeni policijski automobil. Dok pali motor, smiješi se u sebi. Ovo je ispalo lakše nego što je zamišljao.

BalkanDowload

42.

Dvokatna kuća nalazi se na kraju mirne ulice u Granada Hillsu – bogatijem dijelu San Fernando Valleya u okrugu Los Angeles. Čak i u to doba noći i sa znatno rjeđim prometom, Hunterovu taksiju trebalo je oko četrdeset pet minuta od bara do kuće Cassandre Jenkinson.

Kad taksi skrene ulijevo na Amestoy Avenue i počne se s desne strane približavati Flanders Streetu, vozač ubaci u manju brzinu i pogleda Huntera u retrovizoru. »Prokletstvo, nešto se krupno dogodilo ondje kamo idete. Sve vrvi od murje, ima ih k’o muha na govnu.« Hunter kimne. »Da, znam. Zato i jesam ovdje.« Vozač skrene pogled s retrovizora, iskrene vrat i pogleda ga. »Vi ste murjak?« Hunter ne odgovori. Ovo nema nikakvog smisla. Dok je bio u baru, nazvala ga je osobno načelnica Blake. Rekla mu je kako je njihova istraga upravo postala višestruko ubojstvo, s obilježjem serijskog ubojstva, jer sada imaju i drugu žrtvu. Ako je tako, onda su zasad pogriješili u svim svojim pretpostavkama.

Do onoga što se zove šesti stadij uhođenja – agresije i nasilja – stigne zanemariv broj vrebača. U tom stadiju ih počne proganjati misao »ako ga/ju ja ne mogu imati, neće ni nitko drugi« i tada ih opsjedaju maštarije o ubijanju objekta svoje opsesije. Ali čak i od te nekolicine koja se poigrava tom morbidnom misli, samo će šačica to stvarno i učiniti. A oni koji to učine, nakon toga osjećaju toliku krivnju i tugu da se obično izoliraju tjednima, mjesecima, katkada i godinama. Neki od njih pribjegnu nekoj vrsti samokažnjavanja. Vrebači su osobe koje imaju određenu opsesiju i, nakon oslobađanja od osjećaja krivnje i tuge, gotovo neizbježno usmjere svoju opsesiju na neku drugu osobu. Šanse za ponavljanje tog smrtonosnog ciklusa su veoma, veoma velike.

BalkanDowload

Ali, prošla su samo tri dana od ubojstva Karen Ward, ne tjedni ni mjeseci ni godine. Samo tri dana. Što znači samo dvije stvari – ili ubojica nije bio vrebač Karen Ward, iako ju je uhodio, ili je istovremeno uhodio više osoba, što se događa veoma rijetko, ali se ipak događa.

Sa stražnjeg sjedala taksija brzo osmotri prizor.

Policija je potpuno blokirala Flanders Street, žuta policijska traka kojom policija ograđuje poprište zločina nastavlja se još četrdeset pet metara s obje strane ulaza u ulicu. Crno-bijeli policijski automobili parkirani su posvuda.

I medijima je dojavljeno ubojstvo. Nekoliko novinarskih kombija s televizijskim kamerama na krovovima strateški je parkirano na pločniku s druge strane blokirane ulice. Tri fotografa oboružana teleskopskim kamerama neumorno hodaju s jedne na drugu stranu ograđenog poprišta, traže najprikladnije mjesto za snimanje, ali im udaljenost i smještaj kuće Jenkinsonovih praktički onemogućuje izvršenje zadatka. Ipak, nijedan ne izgleda kao da kani odustati.

Uz policijsku vrpcu okupila se mala skupina znatiželjnika, svojim mobitelima sve fotografiraju i snimaju, spremni su za »obvezatno« prenošenje snimljenog materijala na neku od stranica društvenih mreža.

Na južnom ulazu u Amestoy Avenue dva policajca imaju pune ruke posla u usmjeravanju prometa i signaliziranju svakom znatiželjnom vozaču koji uspori da brzo nastavi dalje. »Mislim da ne smijem dalje«, reče taksist i stane iza jednog policijskog vozila.

Hunter mu plati i iskoči iz taksija.

Kiša koja je prijetila dok je dolazio u bar Seven Grand još uvijek nije počela padati, no sada su tmasti oblaci potpuno zastrli zvijezde. Znači, ubrzo će. Stiže kiša, u to nema nikakve sumnje.

Hunter zakopča jaknu.

Poprište zločina čuva pet uniformiranih policajaca mrkih lica. Ne dopuštaju približavanje reportera i znatiželjnika. Hunter se probije kroz mnoštvo, pokaže dvojici od njih svoje isprave, sagne se i provuče ispod policijske trake.

Od početka Flanders Streeta do kuće Jenkinsonovih ima negdje između sto i sto i petnaest metara, procijeni. Policajci već slijede protokol i raspituju

BalkanDowload

se od vrata do vrata. Svaki prozor svake kuće načičkan je šokiranim i uplašenim licima.

Pri kraju ulice, s lijeve strane, uz Garciinu Hondu Civic, parkiran je bijeli kombi ekipe za očevid. Dok Hunter prilazi kući, opazi kako njegov partner stoji uz jedno policijsko vozilo i razgovara s višim policajcem. »Roberte«, zazove ga Garcia mahnuvši mu. »Dođi.« Hunter priđe velikoj kući. Obojena je u svijetlu nijansu zelene, s bijelim vratima i prozorima, na krovu su zabati. Travnjak je malen, ali njegovan, obrubljuju ga šarene cvjetne gredice. S lijeve strane kuće, na kraju betonskog prilaznog puta s umecima od crnog kamena, nalazi se garaža za dva automobila, ispred nje je parkiran srebrni Cadillac SRX. Ovako izvana, čini se da se oni koji žive u toj kući, veoma ponose svojim domom. Ovo je najljepša kuća u ulici prepunoj lijepih kuća. »Ovo je narednik Thomas Reed iz postaje Valley«, kaže Garcia kad im se Hunter pridruži.

Rukuju se.

Reed je muškarac srednjih četrdesetih godina i otprilike Garciine visine.

Ima obrijanu glavu, ali i da pusti kosu, ne bi je imao mnogo. Stari ožiljak proteže se od desne strane usana do lijeve strane brade. »Narednik Reed je prvi stigao«, izjavi Garcia. »Upravo sam pričao vašem partneru kako je poziv službi devet-jedanjedan bio malo čudan.« Govori blago, zvuči kao da djeci čita priču. »Zašto?«, upita Hunter. »Za početak, poziv nije upućen odavde«, odgovori Reed. »A kad kažem odavde, mislim na Los Angeles.« Obojica detektiva začuđeno pogledaju narednika. »Poziv je upućen iz Fresna«, pojasni.

Obojica su zbunjeni. »Da, tako je«, potvrdi narednik primijetivši njihovu zbunjenost.

Odlučno kimne. »Poziv službi devet-jedan-jedan upućen je s mjesta udaljenog dvjestotinjak milja.«

BalkanDowload

43.

Na ulazu u kuću Jenkinsonovih već je podignut plavo-bijeli forenzički šator, u potpunosti prekriva prednji trijem. Jedan forenzičar pregledava betonski prilazni put, traži tragove guma koje se razlikuju od guma srebrnog Cadillaca SRX. Druga dvojica pomno pretražuju travnjak, gredice s cvijećem i prozor s desne strane trijema. »Govorimo li ovdje o istom počinitelju«, govori Garcia dok zajedno s Hunterom hoda prema kući, »onda ovo nema mnogo smisla, zar ne?« Primijetio je Hunterov zabrinuti pogled čim ga je ugledao na ulici.

Zaključio je da ga muče isti razlozi kao i njega samoga – ni on nije mogao vjerovati kad je prije manje od sat vremena primio poziv: Vrebač Karen Ward je opet ubio. »Ne, nema«, odmahne Hunter glavom. »Što znamo o ovoj žrtvi?« »Trenutno veoma malo. Zapravo, samo osnovne podatke.« Izvadi notes iz džepa. »Zove se Cassandra Jenskinson, stara četrdeset dvije godine, rođena u Santa Ani u okrugu Orange. Radila je kao organizatorica različitih događanja u društvenom klubu nedaleko odavde, u Porter Ranchu.« Automatski pokaže na zapad. »Izgleda da je jednom tjedno volontirala u udruzi za srčane bolesnice, u Women Heartu.« Hunter upitno podigne obrve. Ponekad je znao kupovati u jednoj od njihovih trgovina, u to je siguran. »Bila je udata za Johna Jenkinsona«, nastavi Garcia. »Star četrdeset osam godina, iz Los Angelesa. Kako nam je rekao narednik Reed, on je primio ubojičin video-poziv. John i Cassandra Jenkinson imaju samo jedno dijete, sina Patricka, starog dvadeset godina, pohađa koledž u Bostonu u Massachusettsu. Gospodin Jenkinson nema policijskog dosjea. Nije kažnjavan. Nema problema s poreznom službom. Nema velikih dugova.

Nema čak ni kazne za pogrešno parkiranje. A sudeći prema njezinim podacima, i ona je uzorna građanka.« Zatvori notes. »I to je zasad sve.« Hunter kimne gledajući forenzičare.

BalkanDowload

»Tek su počeli s poslom«, reče Garcia. »Pripremali su se kad sam prije otprilike pet minuta stigao ovamo.« Vrati notes u džep. »Tko je glavni forenzičar, znaš li?« »Isto kao i prošli put«, odgovori Garcia. »Doktorica Susan Slater.« Naceri se. »Što je to bilo?«, upita Hunter. »Što?« »Taj osmijeh kao da si pojeo posljednju krafnu. Zbog čega?« »Ma daj.« Hunter stane i zagleda se u partnera.

Garcia napravi grimasu. »Daj, Roberte. Seksi je, i sam to znaš.« »Tko, doktorica Slater?« »Ne, nego moja baka u brazilskom bikiniju dok pleše sambu na Copacabani. Pa naravno, doktorica Slater. Ne pravi se glup, Roberte, to ti stvarno ne priliči. Opazio sam kako si je gledao prošli put... i kako je ona gledala tebe. Trebao bi je pozvati na spoj.« »Carlose, radili smo na poprištu zločina.« »Pa? Ljubav zna procvjetati i na najneobičnijim mjestima.« Hunter se naceri. »Ti si perverzan.« Dok nastavljaju dalje prema kući, Hunter osjeti kap kiše na glavi.

Pogleda u nebo. Garcia učini isto. Obojici kišne kapi padnu na čelo. Čini se da je forenzičar na prilaznom putu našao nešto, ali je i on ugledao prve kišne kapi na betonu, pa je ubrzao s poslom. »Sranje!«, začuju ga i vide kako mahnito prekapa po torbi, tražeći nešto čime bi mogao prekriti dio prilaznog puta ispred sebe.

Hunter i Garcia mu pritrče u pomoć, ali ih pretekne forenzičar koji je pretraživao travnjak. »Našao si nešto?«, upita Hunter stojeći nad njima. Otkopča jaknu i raširi je poput šišmiševih krila kako bi poslužila umjesto kišobrana.

Kišne kapi su sve veće i gušće. »Mislim da je ovdje djelomičan otisak gume«, odvrati forenzičar ne podižući pogled. »To jest, ako ga uspijemo zaštititi od kiše.« Garcia otkopča svoju jaknu i napravi isto što i Hunter.

BalkanDowload

»Sranje!«, kaže prvi forenzičar drugome. »Nisam ga stigao ni fotografirati. Ispere li ga kiša, neću imati ništa.« Forenzičari rade što brže mogu. Nekoliko trenutaka kasnije, nakon što su na beton trakom zalijepili komad nepromočiva materijala, prvi forenzičar napokon pogleda Huntera i Garciu. »Nadam se da će ovo biti dovoljno«, reče. »Čak i ako kiša ispere dio, siguran sam da će nešto ostati. Vi momci ste iz Ubojstava?« Obojica kimnu. Kiša pada još jače. »Kao što rekoh«, nastavi forenzičar, »nisam ga stigao analizirati, ali sa sigurnošću mogu reći jedno: ne pripada terencu Cadillacu.« Glavom pokaže parkirani automobil na prilaznom putu.

Hunter i Garcia zakopčaju jakne i potrče prema kući.

Policajac na trijemu preda im dvije hermetički zatvorene plastične vrećice s jednokratnim forenzičkim kombinezonima. Policajac na ulazu pruži im zapisnik na potpis, zatim se makne s ulaza.

Hunter i Garcia navuku kombinezone, stave kapuljače na glave i napokon stupe u novu horor predstavu.

BalkanDowload

44.

Kuća Cassandre Jenkinson jednako je lijepa i iznutra. Hunter i Garcia uđu u prostrano predvorje s čijeg stropa visi impresivni višekraki kristalni luster. Veliko okruglo ogledalo u gotičkom okviru zauzima većinu zida s njihove lijeve strane. S desne, na pravokutnom konzolnom stoliću s jednom policom stoji spiralna skulptura od nehrđajućeg čelika. Turski, ručno izrađen sag ispred njih unosi boju u prostoriju. Na prvi pogled, sve je na svom mjestu.

Nicholas Holden, forenzički stručnjak za otiske prstiju bio je i na prvom poprištu zločina. Sada pomno zaprašuje bravu na vratima i pregledava ključanicu. »Ima li tragova provale?«, upita Hunter. Sagne se kako bi bolje pogledao.

Holden odmahne glavom. »Nikakvih očitih. Ni na vratima ni na bravi nema nikakvih tragova nasilnog ulaska.« »Otvorena je provalničkim alatom?«, upita Garcia. »Malo vjerojatno. Upravo sam to provjeravao, ali ovo je brava s pet jezičaca i utora. Teško ih je naći u SAD-u, što veoma iznenađuje, jer su čvrste kao stijena. Otvaranje provalničkim alatom bio bi nevjerojatno težak posao, zbog ovih jezičaca. Provalniku bi trebao poseban alat i veoma mnogo vremena.« »Koliko?« Holden slegne ramenima. »Teško je reći, ali vjerojatno mnogo više nego što bi provalnik želio stajati na prednjem trijemu svima na vidjelu.« Nijedna kuća u Flanders Streetu nije zaštićena nikakvom ogradom ni drvećem. Osobu koja dugo vremena stoji ili čuči ispred ulaznih vrata Jenkinsonovih, lako bi vidjeli svi iz susjednih kuća. »Ovdje sam tek počeo«, doda Holden, »ali sam već našao dvije vrste otisaka. Jedni su ženski, vjerojatno pripadaju žrtvi. Drugi su nesumnjivo muški. Veliki su.«

BalkanDowload

Obojica zahvale Holdenu, otvore naredna vrata i uđu u prostoriju osvijetljenu snažnim forenzičkim reflektorima.

Dnevna soba na dvije razine je veličanstvena, s velikim kaminom od tamnog granita i blistavim drvenim podom. Raskošno je namještena antiknim pokućstvom, umjetničkim djelima i velikim perzijskim sagom koji cijeloj prostoriji daje spokojan i egzotičan izgled. Ako je luster u predvorju bio veličanstven, ovaj koji visi sa sredine stropa nije ništa manje impresivan, s deset svjetiljaka u obliku svijeća okruženih stotinama kristalnih perlica koje se spuštaju poput blistavih kišnih kapi. No svu ljepotu i sav spokoj potpuno remeti užasan prizor na sredini prostorije.

Ispod blagovaoničkog stola preko puta kamina izvučena je jedna od šest stolica i postavljena uza zid na kojem visi nekoliko originalnih slika. Na njoj sjedi gola žena s kosom, licem i trupom natopljenim krvlju, širom otvorenim očima i ustima iskrivljenim u ukočenom kriku koji nitko nije čuo, osim čudovišta koje ju je ubilo, u to je Hunter siguran. »Detektivi«, kimanjem ih pozdravi dr. Slater. Stoji iza žrtvine stolice.

Nijedan joj ne odzdravi, zapanjenim pogledima zure u užas ovjekovječen u žrtvinim očima. Dr. Slater im ne zamjeri. »Nije ono što ste očekivali, zar ne?«, doda.

Hunter je veoma zamišljen, izgleda poput šahista koji analizira protivnikov neočekivani potez pokušavajući shvatiti što smjera. »Nisam siguran što sam očekivao«, napokon odvrati i tek tada joj mahne. »Bok, doktorice.« Garcia učini isto.

Dr. Slater ih još nekoliko trenutaka ostavi na miru. Uvojak plave kose pobjegne joj ispod kapuljače kombinezona, ona ga mirno vrati na mjesto. »Jeste li sigurni da je ovo djelo istog počinitelja kao prije tri večeri?«, upita ih.

Obojici je potpuno jasno zbog čega im je postavila to pitanje. Sudeći prema samom izgledu poprišta zločina, nikome se ne bi zamjerilo kad bi pomislio kako ubojičin M.O. i potpis sugeriraju nešto sasvim drugo. »U ovom trenutku«, odgovori Hunter, »nismo previše sigurni.« »I ja sam toliko shvatila«, odvrati liječnica. »Zato sam vas i pitala, jer gajim neke sumnje. Povezati oba ubojstva samo na temelju izgleda poprišta

BalkanDowload

zločina bilo bi...«, pogledom brzo preleti po prostoriji, »... veoma nategnuto.

Osim činjenice da je žrtva ostavljena na stolici.« Pokaže na žrtvu. »Većina ubojičina M.O.-a uvelike se razlikuje od onoga što smo vidjeli na prvom poprištu.« Odmakne se od stolice. »Evo, pokazat ću vam.« Hunter i Garcia priđu bliže. »Sigurno se sjećate kako su prvoj žrtvi gležnjevi, trup i ruke bili vezani za stolicu. Vezivanje je omogućilo ubojici da joj lupa glavom o staklo.« Obojica kimnu. »Dakle, prvo što se razlikuje – ova žrtva nije vezana za stolicu, ni konopcem ni žicama ni ničim sličnim.« Pokaže im Cassandrine zglavke, gležnjeve i dio ispod dojki. Nema nikakvih modrica nastalih od vezivanja ili trenja. Nema ni ureza. »Morat ćete pričekati toksikološki nalaz da bismo sa sigurnošću utvrdili je li bila drogirana, ali bi me veoma iznenadilo suprotno.« »Sredstvo za paralizu?« »Da, to očekujem. I to bi bila druga razlika u ubojičinu M.O.-u. Sigurno se sjećate da je toksikološki nalaz prve žrtve bio negativan.« Liječnica ispreplete prste i bolje namjesti rukavice od lateksa. »Treća velika razlika«, nastavi pokazujući Cassandrine usne. »Ovdje nema nikakvih poderotina, ogrebotina ni udubina koje bi ukazivale da su joj, za razliku od prve žrtve, prije ubojstva bila zavezana usta.« Hunter priđe i pridruži se liječnici na žrtvinoj lijevoj strani. Nekoliko trenutaka nijemo promatra cijelo žrtvino tijelo. Osim male posjekline u desnom kutu donje usnice, nema nikakvih vidljivih rana, čak ni površinskih, ni na trupu ni licu, rukama, nogama. Nagne se bliže kako bi pogledao njezina usta i malu posjeklinu, ali ne može skrenuti pogled s njezinih beživotnih očiju i ovjekovječenog krajnjeg užasa u njima. »Četvrta razlika«, nastavi dr. Slater sa svojom procjenom, »i nesumnjivo najveća u oba M.O.-a, je potpuno drukčiji način ubojstva.« Pogleda detektive. »Sudeći prema vašim iznenađenim licima kad ste ušli ovamo, zaključujem da ste, jednako kao i ja, očekivali žrtvu unakažena lica.« Njihovu tišini shvati kao potvrdan odgovor. »Bilo bi mi sasvim razumljivo da ovaj put ubojica nije koristio razbijeno staklo, ali i ja sam očekivala još jednu groteskno unakaženu žrtvu.« Zastane i pokaže rukom golu ženu na stolici. »Kao što vidite, unatoč tome što je sva

BalkanDowload

prekrivena krvlju, jedina ozljeda na njezinu licu je ova mala porezotina s desne strane donje usnice.« Pokaže im. »Rana je nova, pa pretpostavljam da je to posljedica snažnog šamara – ili da je ušutka ili da dokaže svoju namjeru.« Čak i ispod sve te silne krvi, jasno se vide Cassandrine crte lica – mali nos, visoke jagodične kosti, pune usne, okrugla brada. Nesumnjivo je bila veoma lijepa žena.

Hunter je već primijetio kako joj je kosa potpuno natopljena krvlju, najviše je ima na tjemenu, što znači da je istjecala s tog mjesta. »Očito je krvarila iz glave«, reče, »jer ne vidim nikakve druge porezotine ni ozljede nanesene tupim predmetom.« »To je i mene zbunilo«, složi se dr. Slater. »Ne izgleda kao da je udarana po glavi nekim oštrim ili tupim predmetom. Kao što si rekao, nema vidljivih porezotina na glavi, kao ni uleknuća na lubanji.« Hunter opet pogleda Cassandrino tjeme pa, iako ništa ne vidi od silne kose i zgrušane krvi, počne stjecati sliku. »Male povrede«, izgovori, ali ne kao pitanje.

Dr. Slater slijedi njegov pogled i kimne. Impresionirana je njegovim zaključivanjem. »Ubio ju je bušenjem malih rupica u njezinoj lubanji.«

BalkanDowload

45.

Prije manje od dva sata Odjednom se iznad Cassandrine glave pojave demonove ruke u rukavicama.

Nisu prazne.

U desnoj drži običan čekić. U lijevoj petnaest centimetara dugo zidarsko dlijeto s veoma tankim vrhom.

Cassandra ne vidi što se događa iza nje. Ne može pomaknuti vrat. Ne može se okrenuti. Može samo gledati u zaslon svoga mobitela i muževe oči.

Sada ona u njima vidi ono što nikad, baš nikad nije vidjela – potpuni očaj. »Nemoj to raditi. Preklinjem te, nemoj«, moli gospodin J., ali u njegovu glasu više nema nikakve nade.

Davno je prestao brojati koliko je puta bio na demonovu mjestu.

Njegove mete bespomoćno su stajale ispred njega. Sve su molile. Sve su preklinjale. Nudile mu novac, izlike, obećanja. Nikad im nije upalilo.

Gospodin J. nikad nije dolazio k njima pregovarati ni opraštati. Bio je posljednja instanca. Posljednja posljedica greške koju su mete napravile. I zato je prepoznao tu istu odlučnost u demonovim riječima. U njegovim djelima. U svojoj hotelskoj sobi, miljama daleko od doma, gospodin J. zna kako ne može reći ni učiniti apsolutno ništa što će spriječiti demona u njegovoj nakani. Još jednom pogleda svoju ženu. Netom prije nego što joj se vid zamuti od naviranja novih suza, ugleda strepnju na muževu licu.

Ugleda tugu. Bespomoćnost.

Demon stavi vrh dlijeta na njezinu glavu, otprilike osam centimetara od čela i desno od sredine tjemena.

Osjetivši oštar vrh na glavi, Cassandra očajnički podigne pogled kao da pokušava vidjeti vlastite obrve.

Demon podigne čekić.

BalkanDowload

Cassandra spusti pogled i radi ono što jedino može – gleda svoga muža na zaslonu mobitela. Usne mu se miču, ali iz usta ne izlazi nikakav zvuk. U ošitu nema snage. Uspijeva jedino usnama oblikovati riječi: Tako mi je žao.

BENG. Demon udari čekićem po dlijetu. Kad njegov vrh probije njezinu lubanju, Cassandra zakoluta očima, cijelo joj se tijelo silovito trgne. Unatoč sredstvu za paralizu, njezino tijelo reagira na poticaj motoričkih živaca.

Tresući se od gnjeva, gospodin J. se nijemo trgne. Izgubio se u praznini duboko u sebi, osjeća kako mu je progutala dušu.

Potom slijedi iznenađenje.

BalkanDowload

46.

Očekivao je vidjeti cijelu dužinu dlijeta zabijenu u Cassandrin mozak, ali dlijeto je probilo glavu samo nešto više od centimetra. Demon je savršenom preciznošću odmjerio snagu udarca po čekiću, poput vještog kipara – samo jedan udarac, ništa više, jer ništa više nije ni bilo potrebno.

Kad demon napokon makne ruke, gusta ljepljiva krv s glave poteče niz Cassandrino lice, ostavljajući neravan crveni trag na sljepoočnici i obrazu, sve dolje do brade.

Gospodin J. zadrži dah, gnjevan kao tisuću bogova, škrguće zubima.

Cassandrini kapci nekoliko trenutaka trepću, potom se umire. Pogleda ga očima punim patnje i boli. »Ha, ha, ha, ha, ha.« Izobličeni smijeh iznenadi gospodina J.-a, još jednom se trgne iz mrtvila. »Mislio si da ću jednim udarcem jednostavno zabiti dlijeto u njezinu glavu?«, upita demon.

Nema odgovora. »Jesi, zar ne?« Tišina. »To uopće ne bi bilo zabavno. Ne, Johne. Nastavit ćemo ovako sve dok ne dobijem točan odgovor ili dok tvoja žena ne umre. Svaki pogrešan odgovor i izbušit ću novu rupu u njenoj lubanji. Ne znam točno koliko ih je dovoljno dok ne umre, ali pretpostavljam da nije neki veliki broj.« »Kurvin sine...« »Pravila znaš«, prekine ga demon. »Ne možemo dalje dok ne odgovoriš i zato pokušajmo opet. Datum vašeg vjenčanja? Imaš pet sekundi.« Mozak gospodina J.-a ne zna što će dalje. Gnjev se sukobljava sa strahom, strah sa sumnjom i očajem, sve skupa utapa se u osjećaju potpune praznine.

BalkanDowload

Cassandra na zaslonu opet trepne, ovaj put polako. U očima joj je izgubljen pogled.

Krv joj s brade kaplje na rame. »Četiri...«, odbrojava demon.

Sedmi ožujka. Opet se sjeti tog datuma, ali sada zna da je pogrešan. Zašto mu onda ne izlazi iz glave? Zar je sve krivo? Ili samo dan? Možda samo mjesec? »Tri...« Na okviru kamina u dnevnoj sobi gospodina J.-a su barem dvije fotografije s njihova vjenčanja. Cassandra i on stoje ispred crkve, smiješe se od uha do uha. Tako je ovom psihopatu ta ideja pala na pamet? Zbog fotografija?

Ne bi trebao o tome razmišljati, Johne. Misli, majku mu, misli. »Dva...« Samo na trenutak, Cassandrine oči se usredotoče, bistro pogleda u njegove. Očaj koji je prije samo nekoliko trenutaka vidjela u njima, sada se eksponencijalno povećao. »Jedan...« »Sedmi travnja?« U odgovoru gospodina J.-a nema nikakve samouvjerenosti, više zvuče kao pitanje nego odgovor. Sada samo nagađa, ništa više. Toliko je psihički iscrpljen da bi i vlastiti datum rođenja pogodio vjerojatno tek nakon nekoliko pokušaja. Čim Cassandra čuje odgovor, trepne. Čak i kroz silne suze u njenim očima, gospodin J. vidi kako ju je napustila svaka nada. »Opet krivo«, smireno reče demon, poput svećenika na početku nedjeljne mise. Postavi dlijeto i čekić iznad Cassandrine glave. Sada dlijeto postavi lijevo od sredine tjemena i samo oko tri centimetara od čela.

Gospodin J. htjede opet moliti. Htjede opet preklinjati, pasti na koljena i plakati, ali čemu bi to koristilo? Demon ga neće slušati. Neće prestati.

Podigne čekić. Spusti ga.

BENG. Još jedan savršeno odmjeren udarac. Vrh dlijeta zabije se u Cassandrinu glavu. Ona se opet silovito trgne, oči joj nestanu tko zna kamo. Glava joj se

BalkanDowload

trese cijelu jednu sekundu, kao da joj se neki veliki kukac uvukao kroz nos i ubo je žalcem u mozak.

Gospodinu J.-u život izgubi smisao. Njegova žena, njegov oslonac, njegov život, umire pred njegovim očima, a on, ne samo da je ne može nikako zaštititi, već je za njenu smrt kriva njegova vlastita glupost. Jer se ne može sjetiti datuma vlastitog vjenčanja.

Iz nove rane krv počne curiti na sljepoočnicu i lijevi obraz. Kapci joj se pomaknu, ali odjednom se umire. Nema dovoljno snage da bi otvorila oči.

Od neopisive boli što netko pred njegovim očima muči njegovu ženu, kao i zbog neizdrživog osjećaja krivnje, gospodin J. osjeća malaksalost, čini mu se da će se onesvijestiti, pa na djelić sekunde skrene pogled sa zaslona.

Demon to opazi. »Skrenuo si pogled«, reče.

Gospodin J. istoga časa pogleda mobitel. »NISAM!«, vikne odmahujući glavom. »NISAM!« »Znaš pravila, Johne. Skreneš li pogled, bit će kažnjena.« Demon opet postavi dlijeto, sada na samu sredinu Cassandrina tjemena.

Gospodin J. još jednom pogleda u oči svoju ženu, potom se ukoči.

Tamo više nema Cassandre. Ispod njezinih suza ne vidi ništa osim mračne praznine. Zjenice su joj proširene. Bjeloočnice imaju boju jeftinog crnog vina. Čak i ako se sada uspije sjetiti točnog datuma njihova vjenčanja i pod uvjetom da će demon održati riječ i osloboditi je, Cassandre više nema. Vidio je kako je dlijeto probilo lubanju. Njezin mozak je već nepopravljivo oštećen.

Ako bi joj se život, nakon tko zna koliko operacija, još mogao spasiti, tko zna kakva bi bila? Bi li mogla govoriti? Hodati? Micati rukama? Prepoznati bilo koga? Gospodin J. nema nikakvih iluzija, ne pokušava se zavarati. Tko zna kakve će posljedice večerašnji događaji ostaviti na njoj? Bez obzira što odsad nadalje učini, Cassandru je već izgubio.

BENG. Čekić se spusti. Sada zvuči kao da je demon udario jače nego prije jer je gospodin J. jasno čuo pucanje kosti. Zvuk sličan onome kad se stane na zdrobljeno staklo. Tisućiti dio sekunde kasnije, ugleda kako iz nove rane poteče krv.

BalkanDowload

Cassandra se na stolici zgrči jednom. Dvaput. Triput. Demon pusti njezinu glavu, glava joj padne kao u usporenom filmu.

Ne miče se. Potom se odjednom još jednom silovito trgne. Usta joj se napola otvore, slina procuri iz desnog kuta usta. Zbog grčenja mišića ramena joj se nekoliko puta zatresu. I tada se njezino tijelo potpuno umiri.

Sada je gospodin J. paraliziran. Ne može odvojiti pogled od zaslona.

Jedva diše.

Demon ispusti čekić i dlijeto. Još nekoliko sekundi ostavlja sliku Cassandrina beživotnog tijela, zatim stavi dva prsta na desnu stranu njena vrata. Trenutak kasnije stavi ih s lijeve strane.

U svojoj hotelskoj sobi gospodin J. učini isto. Ispruži dva prsta i nježno dodirne zaslon mobitela, polako ih pomiče kao da miluje ženino lice. »Tako... tako mi je žao«, bolno promrmlja. »Tako, tako mi je žao, ljubavi. Toliko te volim. Molim te, oprosti mi.« »Čestitam, Johne«, reče demon. Više ne stoji iza Cassandre. »Uspio si ubiti vlastitu ženu.« Jedna suza klizne niz obraz gospodina J.-a. Zatvori oči, dašće od mržnje. Kad ih opet otvori, jednako su beživotne kao i oči njegove žene.

Makne ruku sa zaslona.

Najednom, u jednom brzom pokretu, kamera se pomakne gore ulijevo.

Gospodin J. na zaslonu ugleda nešto neočekivano – demonovo lice – samo što to nije lice, već maska. Iako izgleda stvarno i groteskno, s raskomadanim i izgorjelim mišićima lica, deformiranim sotonskim očima, otrgnutim nosom i šiljatim okrvavljenim zubima, gospodin J. niti ne trepne. Ne pomakne se.

Ne odvrati pogled. »Sada, kad je tvoja igrica gotova«, kaže mirnim i hladnim glasom koji bi mogao zalediti prozore hotelske sobe, »ti i ja ćemo odigrati jednu novu. Onu u kojoj sam najbolji. Onu koju igram već godinama i u kojoj nikad nisam izgubio. Slušaš li me?« Demon ništa ne odvrati. »Zar ti stvarno misliš da si siguran skrivajući se iza kamere«, nastavi gospodin J. »i skrivajući se iza te ružne maske?« Ušuti, pilji u demonove oči. »Svaka meta koju sam morao srediti bila je bjegunac. Svi su napravili istu grešku kao ti sada. Vjerovali su da će uteći promijene li grad ili državu... promijene li ime, izgled... dobiju li nove isprave... Svi su vjerovali da će tako

BalkanDowload

biti sigurni. Vjerovali su da je bijeg ključan za početak potpuno novog života, da su se riješili svih svojih starih problema.« Slijedi nova napeta tišina. »Svi su bili u krivu. Reći ću ti još nešto što ne znaš o meni, tko god ti bio. Prvi dio moga posla je pronalaženje bjegunaca, gdje god se sakrili...« Nagne se bliže mobitelu. »A ja sam najbolji u svom poslu. I zato slušaj: kamo god otišao, gdje god se sakrio, tko god postao nakon ovoga... pronaći ću te... iščupat ću ti srce. Jesi li me čuo, nakazo jedna bolesna?« Začudo, demon nije prekinuo vezu za vrijeme govora gospodina J.-a. »Ha, ha, ha, ha«, smije se. Zvuči kao prigušeni smijeh, kao da se obuzdava. No ubrzo postane glasniji. Mnogo glasniji. »Ha, ha, ha, ha, ha, ha!« Jeziva klaunova usta ogavne maske iskrive se još više kad smijeh postane gotovo histeričan. »Ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha.« Kao da je hipnotiziran, gospodin J. ne može skrenuti pogled s malog zaslona. U svom je životu vidio stvari kakve nitko drugi nije vidio. Užasne, odvratne stvari koje bi uzdrmale i najsnažnije osobe, ali nikad nije vidio ništa slično ovome.

Odjednom se demon prestane smijati.

Djelić sekunde kasnije, veza se prekine.

BalkanDowload

47.

Gospodin J. rođen je kao John Louis Goodwin, neplanirani jedinac Brucea i Sally Goodwin. Rodio se u Madisonu u Nebraski u znaku raka, što je veoma zanimljivo, jer prema nedavnom FBI-vu istraživanju, rakovi su, od svih horoskopskih znakova, najopasniji i najlukaviji kriminalci. Posebno je zanimljiva činjenica što su na drugom mjestu bikovi, slijede ih strijelci i ovnovi. Otac gospodina J.-a bio je bik, majka ovan.

Rođenje djeteta trebao bi biti radostan događaj u obitelji, ali se u slučaju gospodina J.-a dogodilo upravo suprotno. Njegova majka, povremena narkomanka još od sredine pubertetskih godina, istinski je vjerovala kako će joj rođenje djeteta donijeti spas, ali je patila od teške postporođajne depresije.

Potpuno zanemarujući dobrobit novorođenog djeteta, liječila se uzimajući sve više droge i postala teška narkomanka. U jednom brzom potezu, spas se pretvorio u prokletstvo.

Njegov otac nije htio imati djecu. Umjesto igle i razgovora, više je volio bocu i šake. Posljedica te lakoumne zajednice bila je ta što je gospodin John Louis Goodwin odrastao kao zanemareno dijete – kao poslovično »nevidljivi dječak« – u tom zamršenom odnosu ljubavi i mržnje.

Nedostatak ljubavi i pažnje nje prošao nezamijećeno. Mladi John je još u veoma ranoj dobi shvatio kako se ne uklapa u planove svojih roditelja.

Kako je odrastao, batine su postajale sve učestalije, ali na majčino iznenađenje i očev bijes, uvijek je stoički stajao na mjestu i nijemo i hrabro sve otrpio.

Svemu tome došao je kraj jedne kišne subotnje večeri, tek nekoliko dana prije Johnova petnaestog rođendana. Te večeri, nakon još jedne porcije batina pijanog oca, vratio se u svoju sobu, spakirao ono malo odjeće i stvari u ruksak i sjeo na krevet obgrlivši rukama koljena, pogleda usredotočena na prljavi zid ispred sebe. Satima je čekao i osluškivao, sve dok u kući nije zavladala potpuna tišina, dok nije bio sasvim siguran da su oba njegova roditelja obeznanjena od alkohola u svojoj spavaćoj sobi. Bez trunke žaljenja, otvorio je vrata svoje sobe i na vrhovima prstiju ušuljao se u kuhinju.

BalkanDowload

Točno je znao gdje njegova majka drži novac za drogu. Pokupio je sve što je našao i zauvijek otišao iz pakla kojeg nikad nije mogao nazvati svojim domom.

Kako bi ostvario svoj plan, morao je otići iz tog zabitog grada i to što prije. Jedini autobus koji je te kišne noći polazio s autobusnog kolodvora bio je onaj koji je vozio u grad u kojem navodno žive anđeli – ali stigavši tamo, umjesto anđela, zatekao je samo demone.

Isprva je lutao ulicama, spavao gdje je stigao i jeo iz kanti za smeće u kontejnera u stražnjim uličicama. No čudno je bilo to što je u tim kontejnerima obično nalazio bolju hranu od one koju je jeo dok je živio s roditeljima. Život na ulicama L.A.-a nije lak pa, iako je iz prve ruke vidio razorne posljedice droge i alkohola, beskućnik u svojoj petnaestoj godini, jednostavno nije mogao izbjeći zovu ta dva poroka. Ubrzo je otkrio bande, djevojke, novac, zabave i život koji je na više načina bio uzbudljiv, opasan i zastrašujući. U to vrijeme suočio se sa svojim prvim unutarnjim demonom – ovisnošću.

Taj se demon uvukao u njegov život poput parazita, a on je upao u njegovu zamku kao sidro u duboko more. Takav je život tri godine bio sve što je imao, živio je i udisao ga svakom stanicom svoga tijela, ali to ga je ludilo razaralo iznutra, izjedalo mu mozak, otupilo osjećaje. Morao mu se oduprijeti dok ne bude prekasno. U osamnaestoj godini John Louis Goodwin stupio je u vojsku.

Tijekom svoje prve misije stekao je nadimak gospodin J. Nakon još tri misije, dvije medalje i nekoliko pohvala, John se napokon vratio u Los Angeles, odlučivši da mu je dosta vojničkog života. Tada je imao dvadeset pet godina. Po povratku, otkrio je kako se njegova zemlja, zemlja za koju se borio, zemlja za koju je ubijao i za koju je bio voljan dati svoj život, odnosi prema njemu kao da ga nema. Drugi put u životu osjećao se kao »nevidljivi dječak«. Drugi put u životu osjećao se zanemareno, toliko da to nije mogao ni zamisliti. Nitko ga nije htio zaposliti, ljudi su ga gledali kao da je smeće, a njegova vlada mu nije pomagala. Odjednom se našao u istoj situaciji kao i kad je prvi put stigao u Grad bez anđela. Samo što je sada poznavao ulice i znao je kome se mora obratiti.

BalkanDowload

Na njegovo iznenađenje, neki njegovi prijatelji popeli su se na sam vrh »uličnih organizacija«, a one su bile jače i moćnije nego ikada. Neke su udružile snage, stvorile kartel. Distancirale se od stare »trgovine na ulici«, dobile posebne poslove, uključujući kasina u Kaliforniji, Nevadi, Louisiani i New Jerseyu, ali i mnogo više. Oni su prvi pristupili njemu. »Dobro bi nam došao netko poput tebe«, rečeno mu je. »Netko s potrebnim znanjem i vještinama koje si stekao dok te nije bilo ovdje.« Pomislio je na to kako ga je izdala vlastita zemlja i to je odigralo ključnu ulogu u odluci da se pridruži kartelu. »Doneseš li pravu odluku, mi ti možemo ponuditi ono što ne može nitko drugi. Toga si svjestan, zar ne?« »Prihvatim li vašu ponudu«, odvratio je gospodin J., »imam nekoliko uvjeta. Prvo – uvijek radim sam, bez suradnika.« »Nastavi.« »Želim živjeti što normalnijim životom i zato mi treba paravan... zakonit posao koji će proći sve vrste provjera.« »To se lako može srediti.« »I treba mi novi identitet. Moje pravo ime nije dovoljno dobro.« »Naravno.« Dvije godine nakon toga, gospodin J. upoznao je Cassandru.

BalkanDowload

48.

Garcia se približi kako bi bolje pogledao žrtvinu glavu, ali jednako kao dr. Slater i Hunter, ne vidi ništa od kose i ljepljive krvi. »Probušio joj je lubanju?«, upita skeptičnim glasom koji se posve podudara s izrazom njegova lica. »Čime? Malim svrdlom?« Brzo pogleda po prostoriji, traži prikladan alat.

Hunter odmahne glavom. »Ne, nije svrdlom. Svrdlo bi joj zamrsilo kosu.« Zavrti kažiprstom. »Vrtnja svrdla zaplela bi joj kosu u debele čvorove oko same rane, splela bi ih poput dreadlocksa. Ovdje nema ničeg sličnog.« Prođe nekoliko trenutaka. Tada Garcia iskrivi lice kao da osjeća bol. »Čekićem i čavlom?« Hunter sada potvrdno kimne. »Ili nečim veoma sličnim.« I on i dr. Slater istovremeno odmahuju glavom. »I taj nas zaključak, rekla bih, dovodi do druge sličnosti u M.O.-u s ovom i žrtvom prije tri večeri.

Prva sličnost je blagovaonička stolica, sjećate se?« »Mučenje«, kaže Garcia. »Točno«, potvrdi liječnica. »Prvoj žrtvi je malo pomalo izmasakrirao lice, a ovoj je... izbušio jednu po jednu rupu u glavi.« Hunter pomisli kako bi bilo krajnje vrijeme da im dr. Slater da malo više informacija. »Postoji i treća sličnost, doktorice.« Liječnica se okrene prema njemu. »Video-poziv«, objasni Hunter. »Jednako kao i prilikom prvog ubojstva, ubojica je snimao cijelo mučenje. Ovaj put nazvao je žrtvina muža.« »Ništa još nije sto posto potvrđeno«, nadoveže se Garcia, »jer još moramo razgovarati s gospodinom Jenkinsonom.« »Gdje je on?«, upita dr. Slater. »Navodno je sada na putu kući, ali je za vrijeme poziva bio u Fresnu.« »Fresnu?«

BalkanDowload

Garcia kimne. »On je poslovni savjetnik. Bio je na službenom putu.« »I s njim je odigrao igra pitanja?«, upita dr. Slater.

Garcia malo nagne glavu. »Navodno jest, a ako su pravila bila ista kao i prošli put, svaki pogrešan odgovor i ubojica je...« Glavom pokaže na žrtvu. »Kaznio ju je.« »Još jedan tresak glavom u posudu sa staklom«, zamišljeno kaže liječnica, »još jedna rupa u glavi.« »Čim je igra završila«, reče Hunter, »muž je nazvao službu devet-jedanjedan.« »To je objašnjenje zašto smo stigli tako brzo«, kaže liječnica. »Krv joj je praktički još topla. Još nije nastupila mrtvačka ukočenost. Rekla bih da je mrtva otprilike dva sata, možda i manje.« »Doktorice, koliko bi ih trebalo?«, upita Garcia. »Koliko treba rupa u glavi da se igra završi?« »Teško je reći, detektive.« Očima punim tuge pogleda žrtvu, »na to utječu različiti čimbenici – promjer čavla, mjesto bušenja, dubina rupe, je li čavao dopro do mozga ili ne. Ovisno o ubojičinoj preciznosti i koliko ju je dugo htio mučiti, igra je mogla završiti nakon jednog ili čak i deset pogrešnih odgovora. Sve je ovisilo o ubojici.« Kad napokon uspije skrenuti pogled sa žrtve, Hunter se povuče nekoliko koraka. Kao što je to primijetio i u predvorju, i ovdje je sve bilo na svom mjestu. Već je pažljivo pregledao Cassandrine prste, šake i ruke. Nema nikakvih modrica ni ogrebotina ni bilo kakvih obrambenih ozljeda. Bila je prilično visoka žena – metar sedamdeset, možda metar sedamdeset tri, vitka i mišićava – vjerojatno je barem jednom tjedno trenirala u teretani. Osim ako ju je zaskočio iz zasjede ili joj uperio pištolj u glavu, pružila bi mu otpor i to vraški, u to je potpuno siguran, a ipak nigdje nema ni traga borbe – ni na njezinu tijelu ni u kući. »Je li pronađen njezin mobitel?«, upita Hunter. »Da«, odgovori dr. Slater. »Želite li pogađati gdje smo ga našli?« »U mikrovalnoj«, odvrati Garcia.

Liječnica potvrdi kimanjem. »Kompjutor? Laptop? Tablet?«

BalkanDowload

»Još nismo pretražili cijelu kuću, ali laptop je na kuhinjskom ormariću.« Pokaže prstom.

Nova stvarčica s kojom će se pozabaviti informatički forenzičari, pomisli Hunter.

Dr. Slater ponovno promatra tijelo žrtve. »Ovo nema nikakvog smisla«, kaže trgnuvši Huntera iz misli. »Mislite na prividna odstupanja od M.O.-a?«, upita.

Liječnica najprije kimne, zatim zastane, razmisli o Hunterovim riječima. »Prividna? Upravo sam vam nabrojila četiri velike razlike.« »I sve su točne i utemeljene«, odvrati Hunter. »No mislim da smo ovdje zaboravili na nešto.« »A to bi bilo?«, upita ga. »Govorimo li zaista o istom ubojici, ovo je njegov drugi napad. U ovom trenutku ne znamo točno kakav je njegov M.O., čak ni njegov potpis, jer za usporedbu imamo samo jedno ubojstvo.« Dr. Slater razmisli trenutak, zatim kimanjem prihvati njegov argument.

Hunter priđe kaminu i uzme uokvirenu fotografiju. Žrtva i njezin muž stoje na stubama ispred crkve. Hunter prepozna Katedralu naše Gospe od anđela u središtu Los Angelesa. Osmijesi na njihovim licima govore mu sve. »Da«, reče, »ima mnogo pokazatelja kakav bi mogao biti M.O. ovoga ubojice. Ima i mnogo razlika. No moglo bi se raditi i o tome da ubojica eksperimentira.« Liječnica klekne ispred Cassandre i zagleda joj se u oči. »Čekajte malo«, kaže, napokon shvativši smisao Hunterovih riječi. »Ako ste u pravu, ako još uvijek eksperimentira, onda svi znamo što to znači, zar ne? Ovo nije kraj.

Opet će ubiti.« Ni Hunter ni Garcia ne odgovore.

Ne moraju.

BalkanDowload

49.

Kad gospodin J. skrene na autoput prema Bakersfieldu i Los Angelesu, natjera svoj Cadillac CTS-V na 110 kilometara na sat, na najvišu brzinu dopuštenu od strane kalifornijskog ministarstva za promet. U glavi mu još uvijek vlada kaos. Misaoni procesi započeli bi negdje u primozgu, ali bi se prije razvoja u nešto iole značajno, raspali na komadiće zbog stalnog prisjećanja kako je Cassandra bila mučena u njihovoj vlastitoj dnevnoj sobi, prizora beznađa u njezinim očima, načina na koji se posljednji put zgrčila. I sve bi te slike pratio onaj demonski glas, glas koji nikad neće zaboraviti.

Duboko udahne, od tog napora i tuge strese mu se cijelo tijelo. Zakašlje se kao da će povratiti, ali mu iz praznog želuca ne izađe ništa.

I dalje bjesomučno kašljući, pogleda sat na komandnoj ploči, potom brzinomjer. Vozi već više od jednog sata pa, iako se tijekom cijelog puta drži maksimalnog ograničenja brzine, ipak će mu trebati oko dva sata za povratak u Los Angeles i svoju kuću u Granada Hillsu. »Sranje. Sranje. Sranje!«, viče na sve i svakoga, udarajući po volanu.

Zna da će tamo već biti LAPD-ovi detektivi i forenzičari, pretraživat će njegovu kuću i dirati Cassandrino tijelo. Zna to jer ih je on nazvao, to je bio prvi od tri njegova poziva prije izlaska iz hotelske sobe. Drugi poziv uputio je svojoj vezi u LAPD-u. Nazvao je nekoga kome je masno plaćao i tko mu je dugovao mnogo više od vlastita života. Dugovao je gospodinu J.u i živote svoje žene i djeteta. »Halo!« Skeptičan, dubok i grub glas javi se nakon drugog zvona. »Briane?«, upita gospodin J. iz pristojnosti. Uvijek bi prepoznao Brianov specifični glas, a i nazvao ga je na uobičajeni broj. Broj koji nitko drugi nije znao. Broj koji nitko drugi nije koristio, osim njih dvojice.

Zavlada tišina. Gospodin J. čuje tihe korake, nakon toga zvuk otvaranja i zatvaranja vrata, potom još nekoliko prigušenih koraka.

BalkanDowload

»Gospodine J.«, reče Brian otpuhnuvši zrak. Glas mu zvuči nervozno.

Gospodin J. ga nikad ne zove noću. Nikad ga ne zove dok je kod kuće.

Brian Caldron nije detektiv u LAPD-u. Nije ni uniformirani policajac.

Zapravo, ne zna ni kako se puca iz pištolja. Brian je šmokljan, genijalac za kompjutore, vrhunski analitičar u LAPD-oj Jedinici za znanstveno istraživanje, s veoma visokim stupnjem pristupa. Dozvolom koja mu omogućuje izravan i neograničen pristup većini lokalnih i državnih policijskih baza podataka i to je ono zbog čega može gospodinu J.-u pružiti najdragocjeniju robu u modernom svijetu – informaciju. »Oprosti što te zovem kući«, kaže gospodin J., »ali treba mi usluga.« Čim izusti posljednju riječ, zažali. Dosad to nikad nije bila usluga, to je bio posao. Riječ »usluga« ukazuje na slabost. Implicira da će sada gospodin J. biti Brianov dužnik. Može se samo nadati da Brian nije obratio pažnju.

I nije. »Može li pričekati do jutra?«, upita Brian. »Ne.« Gospodin J. čuje kako je duboko uzdahnuo. »Kako mogu pomoći?« »Prije nekog vremena služba devet-jedan-jedan proslijedila je jedan poziv LAPD-u«, objasni gospodin J. »Vjerojatno se radilo o ubojstvu.« Brian zapiše adresu koju mu reče gospodin J. »Prvo što trebam od tebe je: saznaj radi li se o lažnom pozivu.« Iz nekog razloga još uvijek nije nestao tračak nade, još uvijek se nada da je sve ovo bila neka vrsta bolesne šale. »O.K.«, odvrati Brian. »A ako nije?« »Onda ćeš nadgledat taj slučaj sedam dana u tjednu dvadeset četiri sata dnevno. Sve, ponavljam, sve što se objavi u vezi te istrage, sve moram znati.« Slijedi kratka stanka. »Možeš li to nekako provjeriti iz svoje kuće ili moraš otići u postaju?« »Ako je potvrda sve što vam zasad treba«, kaže Brian, »to mogu i odavde.« »O.K. Javi mi kad saznaš.« Gospodin J. opet provjeri kojom brzinom vozi. Još uvijek se drži ograničenja.

BalkanDowload

Zvrc. Zvrc. Na velikom zaslonu komandne ploče gospodina J.-a pojavi se Brianov tajni broj. Pritisne dugme na volanu i javi se. »Briane. Što imaš?« »Poziv nije bio lažan.« Gospodin J. osjeti kako mu nevidljivi bodež probada srce. Rukama stišće volan dok mu zglobovi skroz ne pobijele. »Ženska žrtva«, nastavi Brian. »Stara četrdeset dvije godine, Cassandra Jenkinson.« »Nema nikakve sumnje u njezin identitet?«, upita gospodin J. Njegova nada upravo se pretvorila u tlapnju. »Ne, prema izjavama tima na poprištu zločina. Službena identifikacija bit će samo protokolarna formalnost. Žrtvina vozačka dozvola pronađena je u njezinoj torbici.« Nevidljivi bodež zarine se još dublje u njegovo srce. Osjeti kako se sve u njemu raspada. »Jesu li našli njezin mobitel?«, pita gospodin J. Glas mu je opet hladan i bezosjećajan, kao i uvijek. »Mobitel? To neću znati dok se zapisnik ne unese u sustav. Vjerojatno već ujutro.« Nije važno, pomisli gospodin J. Ionako će to otkriti prije Briana. »Bila je udata za...«, nastavi Brian, ali ga gospodin J. prekine. »U redu. To je sve što mi zasad treba.« Slijedi kratka stanka. »A sada, kao što sam ti rekao, moram znati sve o toj istrazi. U istom formatu kao i uvijek. E-mailovima kojima se ne može ući u trag. O svakom novom otkriću koje ti se čini važnim, nazovi me što prije. Zatreba li mi neka druga informacija, nazvat ću te.« Prekine poziv.

Još jednom pogleda brzinomjer. Sto deset kilometara na sat jednostavno nije dovoljno brzo. Njegov Cadillac CTS-V može za 3,7 sekundi dostići brzinu od šezdeset kilometara na sat. Ima 6,2 litarski V8 motor i može voziti maksimalnom brzinom od tristo dvadeset kilometara na sat. Ima i najnoviji detektor radara pa može otkriti policijski radar ili kameru s udaljenosti od jedne milje. Automobil je, bez ikakve sumnje, super terenac.

Vrijeme je da iskoristi sve njegove sposobnosti.

BalkanDowload

50.

U dva sata ujutro Hunter, Garcia i dr. Slater završavaju s poslom na poprištu zločina. Sukladno protokolu, nakon fotografiranja i dokumentiranja iz svih mogućih kutova, tijelo Cassandre Jenkinson napokon je odvezeno u mrtvozornički ured. Jak pljusak koji je počeo kad su stigli ovamo nastavio je padati duže od sat vremena, ispirući sve potencijalne tragove, primjerice otiske cipela koje je ubojica možda ostavio dok je ulazio ili izlazio iz kuće.

Zahvaljujući brzom radu, forenzičar na prilaznom putu uspio je očuvati djelomični otisak automobilske gume. Čim je kiša prestala, uspio je »podići« otisak uz pomoć želatinoznog podizača – komada gume s tankim želatinoznim slojem na jednoj strani koji može podići otiske gotovo sa svake površine, uključujući i porozne, neravne, oble i hrapave. »Posrećilo ti se?«, upita Garcia Nicholasa Holdena koji je protekla dva sata nanosio prašak na vrata, prozore i sve važne površine i predmete u kući. »Ovisi o tome što nazivaš srećom«, odvrati uz slijeganje ramenima dok završava sa spremanjem svoje opreme.

Garcia upitno podigne obrve. »Koliko osoba živi u ovoj kući?«, retorički upita Holden, budući da je sigurno vidio dovoljno fotografija u kući. »Žrtva i njezin muž«, odgovori Garcia. »Nitko više?« U pitanje se čuje iznenađenje. »Ne, prema informacijama koje imamo.« Garcia ušuti, razmisli, zatim se ispravi. »Pa, imaju dvadesetogodišnjeg sina, ali on više ne živi ovdje. Na koledžu je u Bostonu. Zašto pitaš?« Holden kimne kao da mu informacija mnogo toga objašnjava. »Iz jednostavnog uspoređivanja dobio sam tri različite vrste otisaka«, objasni. »Jedni pripadaju žrtvi. Ostale dvije vrste nesumnjivo pripadaju muškarcima. Od njih se jedni nalaze posvuda po kući – kuhinji, kupaonicama, spavaćim sobama, dnevnoj sobi, predvorju... posvuda. Drugih

BalkanDowload

nema toliko mnogo, ali ih je dovoljno za zaključak da ta osoba nije bila neznanac u ovoj kući.« Garcia počeše bradu. »Muž i sin.« Holden potvrdi kimanjem. Upravo je završio sa zakopčavanjem torbe, kad sva trojica začuju glasno komešanje pred ulaznim vratima. Prije nego što bilo tko stigne reagirati, u dnevnu sobu uđe visok i dobro građen muškarac obrijane glave. Na licu mu je mješavina zbunjenosti i straha. Za njim uđu dva ljutita policajca. »Gospodine«, reče jedan od njih i brzo ga uhvati za ruku. »Ovo je još neobrađeno poprište zločina, a vi ga kontaminirate. Molim vas da izađete.« Muškarac se otrgne iz policajčeva stiska. »U redu je«, reče Hunter, okrene se prema policajcima i da im znak da ga puste. Ne mora ga ništa pitati. Prepoznao ga je s fotografija na okviru kamina. »Mi smo ovdje gotovi, zar ne?« Pogleda dr. Slater.

Ona potvrdno kimne. »Prikupili smo sve što nam treba. Više nema opasnosti od kontaminacije.« Policajci se pogledaju, kimnu Hunteru i izađu iz kuće. »Gdje je ona?«, upita gospodin J. drhtavim glasom dok mahnitim pogledom prelazi po prostoriji.

Hunter mu se približi. »Gospodine Jenkinson, ja sam detektiv Robert Hunter iz LAP...« »Gdje je moja žena?«, prekine ga gospodin J. Pogleda stolicu iza detektiva i lokvu krvi ispod nje. Krv njegove žene. Na trenutak prestane disati. »Njezino tijelo prevezeno je u mrtvozornički ured«, odgovori Hunter suzdržanim glasom.

Gospodin J. ne pita za objašnjenje jer mu ni ne treba. Ako se u nešto dobro razumije, onda je to policijski protokol.

Katatonički prođe uz Huntera, Garciu i dr. Slater i priđe stolici. Svijet i svi na njemu nestanu. Odjednom je Cassandra tu, sjedi ispred njega, oči su joj pune straha i tuge, preklinju ga da točno odgovori na jedno jednostavno pitanje. Da kaže odgovor koji bi trebao znati.

BalkanDowload

Polako ispruži desnu ruku prema stolici kao da Cassandra stvarno sjedi ondje. Kao da će dodirnuti njezino lice... pomilovati je po koži... obrisati joj suze. »Strašno, strašno mi je žao«, kaže, potpuno nesvjestan da je glasno izgovorio te riječi.

Iz poštovanja nitko ne reče ništa. Daju mu vremena.

Dr. Slater nijemo signalizira svome timu da odu.

Gospodin J. osjeća kako mu se grči želudac, noge samo što nisu popustile pod njegovom težinom. Kako bi se smirio, zatvori oči i duboko udahne. Kad ih nakon nekoliko sekundi otvori, Hunter u njima opazi nešto što nitko drugi u prostoriji nije – neizmjeran gnjev, nepokolebljivost, odlučnost. »Dobro«, kaže i pogleda Huntera u oči. Glas mu je ledeno hladan. »Pretpostavljam da mi želite postaviti nekoliko pitanja.«

BalkanDowload

51.

U svojoj hotelskoj sobi, s licem prekrivenim rukama, gospodin J. je duboko razmišljao što će sad. Volio bi da je mogao iz svega ovoga isključiti LAPD. Da je našao kakvo drugo rješenje, to bi i učinio, ali čak i uza sve svoje veze, znao je da mu to ne bi uspjelo.

Potom je pomislio kako bi se mogao pretvarati da uopće nije primio video-poziv. Tako bi dobio željenu prednost pred LAPD-om. Znao je da se do dva sata ujutro može vratiti u L.A. Ima dovoljno brz automobil, a njegov detektor radara spriječit će da ga zaustave zbog prekoračenja brzine. Kad bi došao kući, bez miješanja policije i tima forenzičara, mogao bi na miru pretraživati poprište, koliko god ga volja. Mogao bi po dnevnoj sobi puzati na sve četiri i tražiti tragove. Tragove koje mu, postoje li uopće, LAPD nikad neće otkriti, u to je siguran. Ali najvažnije od svega, mogao bi posljednji put dodirnuti Cassandrino lice prije nego što je odnesu iz njihova doma.

Kleknuo bi ispred nje i molio za oprost. Oprost koji ne bi i nikad neće dati samome sebi. Tada, tek tada bi nazvao devet-jedan-jedan i pretvarao se kako se upravo vratio sa službenog puta i u dnevnoj sobi zatekao svoju ubijenu ženu. No i taj plan bi brzo propao već na prvoj zapreci.

Jedan od razloga zbog kojih je bio najbolji u svom poslu bio je taj što točno zna na kakav način funkcioniraju policijske agencije. Poznavao je njihov protokol, postupak istrage, njihove trikove... a činjenice u ovom slučaju su jednostavne – udata žena okrutno je mučena i ubijena u vlastitom domu bez nekog očitog motiva. Na popisu osumnjičenih osoba na prvom bi mjestu bio, nitko drugi, nego njezin muž. Tome bi policija dodala i činjenicu što je u to vrijeme, »baš prikladno«, bio na službenom putu, a on nema alibija koji bi potvrdio njegovu priču. I tako bi istražiteljski tim počeo secirati njegov život. Bez problema bi dobili naloge za pristup njegovim bankovnim računima, pružatelju internetskih usluga, telefonskim i kreditnim kompanijama... svemu što god im padne na pamet. Čitali bi njegove stare emailove i poruke na mobitelu. Preslušavali bi njegove telefonske razgovore.

Njegov bankovni račun, njegov posao, njegova putovanja, njegove troškove,

BalkanDowload

njegove prijatelje, njegov zdravstveni karton, sve bi raskomadali na djeliće. Čak i da ima alibi, bilo pravi ili izmišljeni – da, tako je, poželi li, može dobiti alibi čvrst kao stijena – zna da mu plan ne bi upalio.

Jedna od prvih stvari koje istražiteljski tim provjerava u istrazi ubojstva je žrtvin mobitel. Htjeli bi znati s kim je nedavno razgovarala ili razmjenjivala poruke, posebice posljednjih nekoliko sati prije smrti. Odmah bi saznali kako je posljednji broj koji je Cassandra nazvala bio njegov mobitel i to negdje u vrijeme kad je ubijena. To gospodin J. nikako nije mogao zaobići. I tada mu je sinulo.

Ubojica je uputio video-poziv umjesto običnoga. Iako je birani broj ostao zabilježen, nijedna mobilna mreža u SAD-u ne smije snimati videopozive svojih klijenata. LAPD, FBI, CIA, NSA, nije važno tko, nitko ne može dobiti čak ni transkript takvog poziva jer on ne postoji. Gospodin J. to jako dobro zna. Sve što je za vrijeme tog poziva rekao ubojici, ostat će između ubojice i njega.

Uzevši sve u obzir, došao je do zaključka kako je najbolje reći istinu... barem do određene mjere. Nakon toga, Brian Caldron će pratiti policijsku istragu dok gospodin J. bude provodio svoju vlastitu.

BalkanDowload

52.

Hunter pogleda zidni sat iza gospodina J.-a – 2:03. »Gospodine Jenkinson«, kaže mirnim i srdačnim glasom. »Ne moramo sada. Sve će biti u redu i ako pričekamo do jutra. Znam da ste satima vozili...« »Mislite da ću sutra biti odmorniji?«, prekine ga opet gospodin J. »Mislite da ću moći spavati?« Hunter ne odgovori. Gospodin J. ima pravo. »Pretpostavljam da ste ili čuli snimku mog poziva službi devet-jedanjedan ili vam je rečeno da znam što se ovdje dogodilo. Znate za video-poziv.« Hunter suosjećajno kimne. »I zato, ako je vama svejedno«, smirenim glasom nastavi gospodin J., »ja bih radije razgovarao sada, dok mi je sve još svježe. Spavanje, uspijem li uopće zaspati, donosi snove... noćne more... prizore... slike... svašta. Nešto od toga bit će stvarno sjećanje na ono što se dogodilo, a nešto će nesumnjivo izmisliti moj mozak. Stvari koje se nisu dogodile. Stvari koje zapravo nisam vidio. Stvari koje sam trebao reći, a nisam.« Načas ušuti, kao da su ga posljednje riječi previše zaboljele. »I tada će doći do problema jer neću moći razlučiti što se stvarno dogodilo a što ne. Meni će sve to izgledati stvarno kao i ljudi u ovoj prostoriji.« Pogleda Huntera, zatim Garciu, potom dr.

Slater i na kraju opet Huntera. »Što više čekamo, detektive, to je veća šansa da se u mojoj glavi pomiješaju stvarnost i mašta.« Iako nitko sa sigurnošću ne može znati kako će nakon traumatičnog događaja reagirati ljudski mozak, noćne more i prizori koje je spomenuo gospodin J. svakako će se pojaviti, Hunter u to nimalo ne sumnja. Stoga, kao psiholog, ne može prigovoriti logici gospodina J.-a. Istovremeno, svi su zapanjeni i zaintrigirani smirenošću gospodina J.-a. »U redu«, reče Hunter prelazeći pogledom po prostoriji. »Biste li radije razgovarali u postaji?« »Zašto?«, upita gospodin J. »Je li to nužno?« Svi su još više zaintrigirani.

BalkanDowload

»Ne, nije. Mislio sam da vam možda...« Hunter ne dovrši rečenicu. »Smeta ova prostorija?«, nadopuni ga gospodin J. prelazeći pogledom po prostoriji, jednako kao i Hunter maloprije, samo što izbjegava pogledati stolicu i lokvu krvi ispod nje. »Imate pravo«, prizna. Zagleda se ispred sebe u jednu točku na podu, njegova sabranost potpuno nestane. »Mislim da ne bih mogao ostati ovdje.« I opet mu Hunter ostavi malo vremena.

Gospodin J. napokon podigne pogled. »Gospodine Jenkinson, ne moramo ići u centar grada«, reče Hunter. »Možemo otići i u lokalnu policijsku postaju ili, želite li, u jedan od policijskih kombija parkiranih vani«, predloži.

Gospodin J. razmisli o prijedlogu, zatim upita: »Je li dirano nešto u drugim prostorijama?« Hunter odgovori uz lagano podizanje obrva: »Vi ste jedina osoba koja nam to sa sigurnošću može reći, gospodine Jenkinson, ali koliko smo primijetili, koristio je samo ovu.« Gospodin J. zamišljeno kimne. Odgovori nekoliko sekundi kasnije: »Možemo u moju radnu sobu ako vam ne smeta.« Pokaže rukom.

Ne nalazeći nikakav prigovor, Hunter razmijeni brz pogled s Garciom. »Da, naravno«, reče Garcia pipajući po džepovima ispod kombinezona. »Imam notes, a razgovor mogu snimiti mobitelom. Može.« Kad se gospodin J. okrene kako bi ih odveo u radnu sobu, pogled mu zapne za fotografije na kaminu. Skameni se. Ona rupa bez dna koja ga je zamalo cijelog progutala, vrati se brzinom tornada. U tom trenutku, gledajući te uokvirene fotografije, osjeti kako ostaje bez duše. U glavi mu poput udarca groma odjekne demonski glas: Vaša godišnjica braka, kad je?

Neko vrijeme nitko se ne miče. »Gospodine Jenkinson, je li sve u redu?«, upita Hunter.

Nema odgovora. Čini se da razmišlja o nečemu. »Gospodine Jenkinson?«

BalkanDowload

»Moram vas nešto pitati. Moram nešto znati«, napokon kaže, izbjegavajući ih pogledati u oči.

Svi čekaju. »Moja žena. Znam da je bila gola.« Zavlada nova duga tišina. »Moram znati... je li bila...« Ne može izreći narednu riječ, pa pokuša ispočetka. »Taj psihopat, je li ju...« Još uvijek se ne može prisiliti da izgovori tu riječ. »Gospodine Jenkinson«, reče dr. Slater koraknuvši bliže i skinuvši kapuljaču bijelog forenzičkog kombinezona. Plava kosa skupljena joj je na zatiljku u raskuštranu punđu, ali to nimalo ne umanjuje njezinu privlačnost.

Upravo suprotno, zbog raskuštrane kose djeluje dražesno.

Gospodin J. ju pogleda. »Ja sam dr. Slater.« Glas joj je tih i smiren. »Glavna forenzičarka na ovom poprištu. Ja sam bila zadužena za temeljit pregled tijela vaše žene prije nego što je odvezena u mrtvozornički ured. Mogu vam reči jedino to da na njezinu tijelu nema nikakvih vanjskih tragova silovanja.« Gospodin J. razmisli o toj informaciji. »Bez uvrede, doktorice, ali to nije sto posto sigurno, je li tako?« Prostrijeli dr. Slater pogledom koji bi mogao prerezati dijamant. »Da bih bio siguran, morat ću pričekati nalaz obdukcije, zar ne? Jer, tehnički govoreći, taj psihopat je mogao...« »Ovaj ubojica nije seksualni grabežljivac, gospodine Jenkinson«, odlučnim i samopouzdanim glasom prekine ga Hunter. »On ne traži seksualno zadovoljenje.« »Zbog čega ste toliko sigurni, detektive?«, uzvrati gospodin J. »Jer sam imao posla sa stotinama takvih«, odlučno mu odgovori. »Jedina pokretačka sila u onome što rade je stalno traženje seksualnog zadovoljenja. Seksualni čin nikad nije nježan. Nikad nije takav da ga se ne primijeti na prvi pogled. Uvijek je nasilan. To je jedna od prvih stvari koje primijetimo čim stignemo na poprište.« Sada Hunter po drugi put prijeđe pogledom po prostoriji. »Ovdje nema ničeg sličnog, gospodine Jenkinson. S obzirom na činjenicu da je ubojica bio tko zna koliko dugo sam s vašom ženom, da je želio seksualno zadovoljenje, u tome ga ništa ne bi spriječilo.« »Upravo o tome i govorim, detektive«, usprotivi se gospodin J. »Nećemo zasigurno znati sve dok ne dobijemo obdukcijski nalaz.« Hunter mu ne želi otkriti kako su već utvrdili da ovaj tip ubojice ne spada u seksualne grabežljivce, jer je prije manje od šezdeset sati već ubio

BalkanDowload

svoju prvu žrtvu. Ni na toj žrtvi nije bilo nikakvih tragova silovanja. Ubojica za nju nije pokazao nikakvo seksualno zanimanje. »Gospodine Jenkinson«, uplete se dr. Slater. »U više od dvanaest godina koliko radim kao forenzičarka, nisam vidjela nijedan slučaj seksualnog napada u kojem nije bilo vanjskih znakova silovanja. Nijedan. Nešto bi se vidjelo – ogrebotine na koži, ozljede, modrice... nešto. Ovdje nije bilo ničega. Čak ni sitne ogrebotine. Uvjeravam vas, nije na takav način dirao vašu ženu.« Gospodin J. odvrati pogled kao da mu treba vremena za analizu svake njezine riječi. Podigne obrve, bore na čelu se prodube, koža mu se namreška sve do polovice obrijane glave.

Budući da ga je prije ulaska u kuću Garcia izvijestio o osnovnim podacima, Hunter zna kako gospodin J. ima četrdeset osam godina, ali u ovom trenutku izgleda najmanje dvadeset pet godina starije. U očima ima iscrpljen izraz, donji kapci su mu natečeni, oko očiju su tamni kolobari. Zbog žućkaste kože bez sjaja, izgleda kao da je polovicu života proveo sjedeći u zatvorenoj sobi pod snažnim fluorescentnim svjetlom. Najgore od svega je to što će odsad nadalje svaka godina ostaviti na njemu trag kao da su prošle dvije, možda čak i više. Hunter je to bezbroj puta uočio na supružnicima, roditeljima, braći, sestrama, partnerima, djeci... Ljudi koji su na posebno okrutan način izgubili voljenu osobu izgube smisao života brže od ostalih, godine prema njima nikad nisu blage. A oni koji su bili svjedoci takve nasilne smrti obično pate mnogo više, no Hunter ne može ni zamisliti kakvu fizičku i psihičku bol moraju preostali dio života proživljavati osobe poput gospodina Jenkinsona. Osobe poput Tanye Kaitlin. Osobe koje su bile prisiljene gledati brutalno ubojstvo drage osobe. Ti prizori proganjat će ih do smrti, u to je siguran.

Gospodin J. napokon pogleda Huntera i dr. Slater. Čini se da su njihove riječi postigle željeni efekt. Prije nego što ih uvede u svoju radnu sobu, oči mu se napune suzama. Uspije prozboriti samo dvije riječi, dvije riječi pune značenja: »Hvala vam.«

BalkanDowload

53.

Ured gospodina J.-a otprilike je dvaput veći i mnogo manje zakrčen od Hunterova i Garciina u upravnoj policijskoj zgradi. Njezin najljepši ukras nesumnjivo je veliki antikni stol od mahagonija, smješten ispod prozora s mnogo okana. Guste tamne zavjese su navučene. Smeđecrvenkasti chesterfield naslonjač postavljen je lijevo od stola, dva ručna izrađena perzijska saga prekrivaju veći dio poda. Istočni zid prekriva velika polica, svaka je do maksimuma krcata uredno složenim broširanim i tvrdo ukoričenim knjigama. »Čekajte, donijet ću još jednu stolicu«, kaže gospodin J. »Nije potrebno, gospodine Jenkinson«, odvrati Hunter. »Mogu stajati, nije mi problem.« »Molim vas, inzistiram. Vraćam se za dvije sekunde.« Čim gospodin J. izađe, Hunter skine kapuljaču forenzičkog kombinezona, priđe polici s knjigama i pročita nekoliko naslova. Većinom su to knjige o poslu i financijama, nešto malo o pravu, računovodstvu i arhitekturi.

Garcia priđe suprotnom zidu s uokvirenim fotografijama i plaketama. »Evo me.« Gospodin J. se vrati noseći stolicu s visokim naslonom, stavi je do naslonjača i zatim sjedne za svoj radni stol. »Hvala«, reče Hunter i sjedne. Garcia sjedne u naslonjač. »Nastojat ću vam oduzeti što manje vremena, gospodine Jenkinson«, kaže Garcia vadeći svoj pametni mobitel. »Hoće li vam smetati ako snimamo ovaj razgovor?« Gospodin J. odmahne glavom. Došlo je vrijeme za ostvarenje njegova plana. Čim Garcia pritisne dugme za snimanje, Hunter započne. »Gospodine Jenkinson, znam da vam je neizmjerno teško govoriti o onome što se dogodilo i zato se unaprijed ispričavam, ali možete li nam

BalkanDowload

ispričati čega se sve sjećate o video-pozivu? Što detaljnije, tako ćete nam više pomoći.« Gospodin J. obori pogled na svoje naborane ruke potamnjele od sunca. Čvrsto ih sklopi i stavi na stol ispred sebe. Nakon nekoliko nijemih trenutaka podigne glavu i pogleda Huntera i Garciu. U narednih dvadeset minuta ispriča im samo ono što im želi ispričati, bez zalaženja u sve strašne detalje.

Hunter i Garcia ga tu i tamo prekinu ponekim pitanjem radi pojašnjenja, ali ga većinom puštaju da vlastitim tempom ispriča svoju priču. Kad dođe do onog dijela o datumu vjenčanja, ušuti i opet se zagleda u svoje ruke. Sada se tresu. Posramljeno ih spusti na krilo i šuti.

Hunter i Garcia čekaju.

Drhtavim glasom priča im koliko se trudio, ali jednostavno se nije mogao sjetiti. Nije se mogao sjetiti. Potom, niti ne znajući, šapne: »Tako mi je žao.« Ni Hunter ni Garcia ne kažu ništa. Obojica znaju da te riječi nisu upućene njima. Upućene su Cassandri. Već je obuzet osjećajem krivnje, zavukao se u svaki djelić njegova tijela. Kakve god je psihičke posljedice na njemu ostavio onaj video-poziv, krivnja što nije znao odgovor na to prokleto pitanje samo je sve pogoršala.

I tek tada gospodin J. shvati što je učinio – sedmi ožujka je rođendan njihova sina. Zato mu se taj datum motao po glavi.

BUM. I odjednom, samo tako, gusti veo podigne se s njegova pamćenja. Pred očima mu se, jasno kao dan, pojavi datum vjenčanja.

Deseti travnja. Cassandra i on vjenčali su se desetog travnja.

Zatvori oči i zabaci glavu kao da mu je užarenim bodežom probodena utroba.

Zašto? Nijemo proklinje samoga sebe, svoje pamćenje, svoj mozak, cijeli svoj život. Zašto se toga nisam mogao ranije sjetiti?

Završi s pričom ne gledajući detektivima u oči. Nije im spomenuo demonov histerični smijeh. »Koliko ste dugo bili u Fresnu?«, upita Hunter nakon završene priče. »Otišao sam u četvrtak ujutro.« »A prije toga, kad ste posljednji put bili na službenom putu?«

BalkanDowload

Gospodin J. namjerno zastane, pogleda gore i udesno. Zna da ga obojica detektiva pomno promatraju i paze na svaki njegov pokret, posebno na izraze lica i očiju. U udžbeniku iz biheviorističke psihologije piše kako pomicanje očiju gore ulijevo znači da osoba pokušava koristiti svoj vizualno kreativni dio kore velikog mozga. Drugim riječima, pokušava stvoriti mentalnu sliku koja ne postoji. Pomakne li oči gore udesno, znači da u svom sjećanju traži zapamćene slike – sjećanja koja uistinu postoje. »Prije otprilike tri i pol tjedna«, iskreno odgovori umornim i poraženim glasom. »Morao sam na dva dana odletjeti u Chicago.« »Poslovno?« »Tako je.« Hunter zapiše informaciju u notes. »Ima li netko drugi, osim vas i vaše žene, ključ ove kuće?« Gospodin J. odgovori uz lagano podizanje ramena: »Moj sin.« »Nitko drugi? Možda čistačica?« »Ne. Cassandra je sve sama čistila, jednom tjedno«, objasni. »Rekla je da je to opušta. Koristili smo usluge kompanije za čišćenje bazena u stražnjem dvorištu, ali oni nemaju ključ.« »Jeste li nedavno vi, vaša žena ili sin izgubili svoje ključeve?«, nastavi Hunter. »Sjećate li se?« »Ne, koliko mi je poznato. Ja nikad ne gubim svoje ključeve. Mislim da ih nije izgubila ni Cassandra. A što se tiče Patricka, ako ih je i izgubio, nije mi to rekao. No mogu ga pitati kad budem razgovarao s njim.« Hunter kimne. »Bili bismo vam zahvalni na tome.« Gospodin J. ne odvrati ništa jer im ne želi odati koliko je upućen u policijsko ispitivanje i razgovor, ali pitanja koja su mu dosad postavili ukazuju samo na jednu stvar – nigdje u kući nisu pronašli tragove nasilnog ulaska. Nemaju pojma kako je ubojica ušao u kuću. »Rekli ste da je koristio čekić i dlijeto«, kaže Hunter, napokon prelazeći na glavnu stvar. »Sigurni ste da je to bilo dlijeto, a ne čavao?« »Bilo je to zidarsko dlijeto s veoma tankim vrhom«, samouvjereno odgovori. »Nije bio čavao. U to sam siguran. A čekić je bio običan, s jednim račvastim krajem.« »Iz ove kuće?«, upita Hunter. »Da ga nije možda uzeo iz jedne ladice?«

BalkanDowload

Gospodin J. opet odmahne glavom. »Ne, ni čekić ni dlijeto nisu iz kuće.

Sigurno ih je donio sa sobom.« Zagleda se u njih. »Iz vaših pitanja zaključujem da ih niste pronašli.« »Nismo«, prizna Hunter. »Pretražili smo cijelu kuću i okolni teren, ali nismo našli ništa. Ujutro ćemo proširiti pretragu na susjedne ulice.« U načinu na koji ih gospodin J. pogleda vidi se sumnjičavost. »Što je s Cassandrinim mobitelom?«, upita ih. »Taj psihopat me nazvao s njezina mobitela. Našli ste ga?« »Jesmo«, ogovori Garcia. »U kuhinji, u mikrovalnoj.« Odmahne glavom. »Ništa od njega. Čak ni forenzičari neće uspjeti ništa izvući.« Gospodin J. se na trenutak pravi glup. »Zar ne možete kontaktirati vlasnika njezine mobilne mreže? Zatražiti digitalnu kopiju poziva?« »Neće je imati«, odgovori Hunter. »Kako to?« Hunter mu objasni ono što gospodin J. već zna. »Na kuhinjskom ormariću našli smo crni laptop Asus«, reče Garcia. »Pripadao je vašoj ženi?« Gospodin J. kimne. »Da, bio je Cassandrin.« »Rekli ste da je ubojica nosio masku?«, upita Garcia vraćajući razgovor na video-poziv.

Gospodin J. kimne. »Prokleta kukavica. Izigravao je muškarčinu kad je provalio u moju kuću i ubio bespomoćnu ženu, kad me nazvao kako bi izigravao Boga. Ali nije bio tolika muškarčina da bi pokazao svoje lice.« Nabrekla vena na njegovu čelu samo što se nije rasprsnula. »Možete li nam opisati tu masku?« Njegov opis ubojičine maske identičan je opisu koji im je prije dva dana dala Tanya Kaitlin.

Garcia pogleda partnera, ali ne reče ništa. »I rekli ste da vam je pozivatelj rekao kako bi poziv policiji bio gubitak vremena. Je li tako?« »Da. Rekao je da policija neće stići na vrijeme.« Slijedi još jedna brza razmjena pogleda između detektiva. Opet će morati provjeriti lažne pozive službi devet-jedan-jedan, no obojica su uvjerena da se ubojica koristio istom taktikom kao i u prvom ubojstvu.

BalkanDowload

Hunter odluči usmjeriti ispitivanje na prvu žrtvu. »Znate li, je li vaša žena poznavala Karen Ward?«, upita.

Gospodin J. suzi oči i više puta ponovi to ime u sebi.

Hunter ga pozorno promatra. »Ime mi ne zvuči poznato«, odgovori. »Ali Cassandra je poznavala masu ljudi koje ja nikad nisam upoznao. Ljude iz teretane. Iz dobrotvornih trgovina u kojima je volontirala. Iz grupa za potporu koje je pohađala. Njezin krug prijatelja i poznanika bio je mnogo širi od mog.« Ozbiljnim pogledom zapilji se u Huntera. »Zašto? Tko je ona?« »Još ne znamo«, slaže Hunter. »Njezino ime pisalo je na posjetnici koju smo našli vani.« »Gdje vani?«, upita gospodin J. »U mom prednjem dvorištu? Na ulici ispred kuće? Gdje?« Hunter mora brzo misliti. »Našao sam je na ulici, malo dalje od vaše kuće. Zato sam vas i pitao. Vjerojatno ne znači ništa, ali ćemo svejedno provjeriti u svakoj kući u ulici.« Gospodin J. ne zna govori li mu istinu ili ne, ali odmah zapamti ime.

Reći će Brianu Caldronu da provjeri tko je to.

Hunter brzo skrene temu s Karen Ward. »Spomenuli ste da je vaša žena pohađala neke grupe za potporu?« »Cassandra je prije nekoliko godina ostala bez majke zbog nedijagnosticirane srčane bolesti«, objasni. »U tom razdoblju te su joj grupe veoma pomogle, ali ona je veoma draga osoba koja voli pomagati drugima.« Ušuti, shvati svoju grešku. Njegova bol je gotovo opipljiva. »Bila je draga osoba koja je voljela pomagati drugima«, ispravi se. »I zato bi svako toliko odlazila na grupne terapije onih koji su zbog bolesti izgubili svoje voljene.

Kako bi im na neki način pokušala pomoći. Bila je takva osoba, veoma draga.« »Znate li još nešto o tim grupama za potporu?« »Ne, ne znam. Ali mogu nazvati neke njezine prijateljice i saznati.« »Puno biste nam pomogli«, reče Hunter, iako će i on odmah poslati tim kako bi to istražio. »Je li vaša žena koristila neku društvenu mrežu?«, upita Garcia. »Zar to danas ne rade svi?«

BalkanDowload

»Istina«, potvrdi Garcia. »Je li vam ikada spomenula da je netko progoni, šalje joj neumjesne poruke ili nešto slično?« Gospodin J. podigne ruku pa palcem i kažiprstom protrlja umorne oči. »Nije«, odgovori. »Nikada. Društvene mreže većinom je koristila za kontaktiranje s nekim starim prijateljima iz Santa Ane. Nije radila ovo što danas radi većina klinaca, poput moga sina: većinu vremena provode na Internetu.« »A vi, gospodine Jenkinson?«, upita Garcia. »Imate li vi stranicu na nekoj društvenoj mreži?« »Imam, da. I moja kompanija ima svoju službenu stranicu.« Hunter zna da će njegovo sljedeće pitanje zvučati malo čudno. »Ono pitanje o datumu vašeg vjenčanja...« Gospodin J. ga pogleda u oči. Hunter u njima vidi neizmjernu bol. »Sjećate li se, je li vam netko nedavno postavio to isto pitanje? Možda čak i lani? Možda dok ste bili vani s prijateljima, na nekoj večeri? Netko s kim ste radili, netko kad ste svratili u bar na piće... bilo gdje?« Gospodinu J.-u se to pitanje uistinu čini čudnim. »Ne ne sjećam se da me netko pitao za datum vjenčanja...« Odmahne glavom. »... Ni sam ne znam koliko dugo.« »Sjećate li se tko je to bio? Osoba koja vas je to pitala?« Gospodin J. razmišlja neko vrijeme, zatim se ražalosti. »Cassandra.

Tako bi me znala podsjetiti jer sam svake godine uporno zaboravljao na godišnjicu. Čekala bi do kasno navečer i prije odlaska na spavanje rekla nešto suptilno, u stilu: ‘Koji je danas datum? Znaš li?’ I tada sam znao kako sam dobrano zeznuo stvar, a bilo bi prekasno za smišljanje kakve izlike. Prije nisam bio takav, znate«, kaže osjećajući potrebu da se opravda pred detektivima. Pogled mu postane još žalosniji, kao da čezne za tim davnim danima. »Prije sam se svake godine sjetio godišnjice, kupovao joj poklone, cvijeće, izvodio je van na večeru... Stvarno ne znam što se dogodilo... Ne znam zašto sam počeo zaboravljati, a prije nekoliko godina i ona je digla ruke od takvog načina podsjećanja. Valjda je zaključila kako se ne isplati truditi.« Hunter šuti, čeka.

BalkanDowload

»Pada li vam na pamet netko tko bi iz nekog razloga htio nauditi vašoj ženi?«, napokon upita.

Gospodin J. se zavali u stolicu i stavi lakte na naslon za ruke. Pogleda uokvirenu fotografiju na svom stolu. »Cassandra je bila veoma draga osoba«, odvrati jedva čujnim glasom. U grlu osjeća čvor. »Ne kažem to samo zato što je bila moja žena. Pitajte bilo koga tko ju je poznavao. Bila je veoma ljubazna i draga. Uljudna prema svima. Skromna. Puna razumijevanja. Velikodušna. Uslužna. Mislim da u životu nikad nikoga nije uvrijedila.« »Možete li se sjetiti nekoga tko bi joj naudio... možda zato da bi se osvetio vama?« Gluma gospodina J.-a je besprijekorna, svojim izrazom lica i riječima pokazuje pravu mjeru šokiranosti. »Da se osveti meni? Zašto? Ja sam samo poslovni savjetnik, detektive.

Nemam nikakvih dugova. Ne kockam. Nikome ništa ne zamjeram, a koliko mi je poznato, nitko ni meni ništa ne zamjera. Bili smo obična obitelj, živjeli običnim životom.« »Znači, nikad niste primili nikakvu vrstu prijetnje?« »Prijetnje?« Slijedi još jedan izraz iznenađenja koji zaslužuje nagradu za glumu. »Da. E-mailom, telefonskim pozivom, SMS-om, pismom, bilo kako.« »Ne. Nikad.« »A vaša žena? Je li ikad spomenula da joj netko prijeti? Da je primila... kakva pisma ili telefonske pozive? Spomenula da je netko uhodi?« I opet pitanje istinski iznenadi gospodina J.-a. Sada ne glumi reakciju. »Uhodi?« Napola otvorenih usta pogledava čas jednog, čas drugog detektiva. »Je li vam spominjala kakva pisma, da joj ih šalje netko tko ju uznemiruje?« »Pisma vrebača? Ne. Nikad. O čemu to govorite, detektive?« Hunter pogleda Garciu. Garcia tiho ustane i krene prema vratima.

Istinski zbunjen pogled gospodina J.-a slijedi svaki njegov korak sve dok ne izađe van, zatim pogledom prostrijeli Huntera.

BalkanDowload

»O.K., detektive, o čemu je riječ?« »Jeste li sigurni da vam žena nikad nije spomenula da je netko uznemiruje?«, ne popušta Hunter. »Da prima čudne poruke?« »Uznemiruje? Čudne poruke? Ne, nikad«, kategorički tvrdi. »Detektive, nemam pojma o čemu govorite.« »Mislite li da bi to učinila?« »Što?« »Spomenula vam to?« Čelo mu se opet nabere. »Da je netko uhodi? Da je primila neku vrstu prijetnje, poruku ili slično?« »Da. Mislite li da bi vam to spomenula?« »Bi, definitivno bi mi rekla«, samouvjereno odgovori. »Zašto ne bi?« U tom trenutku u prostoriju se vrati Garcia.

BalkanDowload

54.

Još uvijek uz istinski zbunjeni izraz lica, gospodin J. pogleda Garciu.

Najprije primijeti kako detektiv u desnoj ruci nosi srednje veliku, prozirnu plastičnu vrećicu za dokaze. »Gospodine Jenkinson, u vašoj dnevnoj sobi pokraj kauča pronađena je torbica vaše žene«, objasni Hunter. »U njoj smo našli ovu poruku.« Garcia stavi vrećicu na stol.

Iznenađenje gospodina J.-a potraje još nekoliko trenutaka, zatim pogleda poruku.

Cassandra, jesi li ikada osjetila da te netko promatra?

Trepne nekoliko puta kao da ne može usredotočiti pogled. Potom još jednom pročita poruku. I još jednom. I još jednom. »Ne razumijem«, napokon izusti. »Našli smo i omotnicu s njezinim imenom«, doda Garcia. »Bez adrese.

Bez poštanske marke. Što znači da je poruka osobno dostavljena: gurnuta ispod vrata, ostavljena u poštanskom sandučiću, na njezinu automobilu, možda tamo gdje je radila... Znamo jedino to da je nije dobila poštom.« »I ime na omotnici je od izrezanih slova?«, upita gospodin J. »Da. Svako slovo zasebno«, potvrdi Garcia. »Nikad vam nije spomenula tu poruku?«, upita Hunter.

Gospodin J. ga pogleda s mješavinom nelagodnosti i frustracije. Prije samo nekoliko trenutaka kategorički je tvrdio kako bi mu njegova žena spomenula nešto ovakvo. »Nije«, napokon odgovori. Očima punim bijesa pogleda poruku. »Možda ju je dobila dok sam bio na putu«, ponada se. »Jutros, jučer ili prekjučer?« »Možda«, prihvati Garcia. »Ali zar vas onda ne bi nazvala?« Čini se da gospodin J. nije čuo pitanje. »Gospodine Jenkinson?«

BalkanDowload

»Ne, ne bi«, zamišljeno odgovori. »Cassandra je bila takva. Zna da sam veoma zauzet na svojim putovanjima pa bi me nazvala samo kad se radilo o nečemu veoma važnom.« »Mislite da joj se ovo nije činilo važnim?« »Oh, dajte, detektive.« Gospodin J. pogleda Garciu. »Nemojte biti naivni. Nađete poruku koja izgleda kao da je došla iz neke stare epizode Kojaka.« Glavom pokaže na poruku. »Sastavljenu od slova i riječi izrezanih iz časopisa, s klišeiziranom rečenicom koja bi trebala zastrašiti, kao ova ovdje. I što radite? Isprepadate se do kosti? Povjerujete da vam je život u opasnosti?« Garcia ne odgovori. »Pa, ja vam kažem da se Cassandra ne bi isprepadala. Da bi se prestrašila osoba poput nje, trebalo bi mnogo više od toga.« Ušuti i na trenutak izgleda kao da se pokušava nečega sjetiti. »Zapravo, čini mi se da je nikad nisam vidio prestrašenu. Bila je veoma snažna žena. Vjerojatno se samo nasmijala kad je dobila tu poruku i zaključila da se radi o psini, što bi pomislila i većina ljudi. Nikad me ne bi nazvala za vrijeme poslovnog puta radi poruke koja izgleda kao da ju je sastavilo četverogodišnje dijete.« »Moram se složiti s vama«, ubaci se Hunter. »Većina ljudi bi tu poruku smatrala psinom, lošom šalom. I zato molim vaše dopuštenje za detaljno pretraživanje kuće, to jest, stvari vaše žene.« Gospodin J. zna kako riječ »detaljno« znači da su već jednom pretražili i kuću i Cassandrine stvari. Samo što to nisu učinili dovoljno pedantno. »Zbog čega?«, upita. »Zbog drugih poruka sličnih ovoj. Zbog poruka koje je možda već prije primila.« »Što?« Zagleda se u oba detektiva, ali na njihovim licima ne otkrije ništa. »Mislite da je primila više ovakvih poruka?« »Mislim«, prizna Hunter.

Gospodin J. se nervozno osmjehne. »Zašto to mislite?« »Jer je ova poruka«, samouvjereno odgovori Hunter pokazujući poruku, »što god vi mislili o njoj, sasvim sigurno prestrašila vašu ženu.« Gospodin J. se namršti. »A otkud vi to znate?«

BalkanDowload

Hunter se počeše po bradi. »Jer ju nije bacila, gospodine Jenkinson.

Nismo je našli u kanti za smeće, gurnutu u ladicu ni ispod kauča. Našli smo je u njezinoj torbici, zajedno s ključevima automobila i novčanikom. Da je zaključila kako je ova poruka glupa šala, zašto bi je zadržala? Štoviše, zašto bi je spremila u torbicu?« To gospodinu J.-u nije palo na pamet. Zapravo je sasvim zaboravio da mu je Hunter već spomenuo poruku pronađenu u njenoj torbici. Detektiv ima pravo. Gospodin J. pozna Cassandru bolje od ikoga drugog. Nikad ne bi obratila pažnju na nešto ovakvo, osim ako je već prije dobila poruke, što ju je ili razljutilo ili prestrašilo.

Tek tada, razmišljajući o razlogu zbog kojeg bi njegova žena zadržala poruku, tek tada mu sine – htjela mu ju je pokazati, pitati ga za mišljenje, pitati ga bi li se trebala zbog toga zabrinuti.

Naravno, pomisli. Sigurno se radi o tome. Čekala je da se vratim sa »službenog puta« i tada bi mi pokazala poruku. Razgovarala bi o njoj.

Ta pomisao zarine novi bodež krivnje u njegovo srce. Instinktivno zatvori oči i čvrsto stisne usne, preplavi ga nevidljivi val boli. »Gospodine Jenkinson?«, kaže Hunter istinski zabrinut. »Jeste li dobro?« Gospodin J. otvori oči. Na trenutak izgubi prisebnost. Prostorijom odjekne gnjev u njegovu glasu. »Moja žena je mučena i ubijena u vlastitoj kući dok sam bio na službenom putu. Navodno je to učinio neki psihopat koji ju je uhodio i uznemiravao glupim porukama poput te.« Prstom pokaže vrećicu za dokaze. »O čemu ja nisam imao pojma. Kako mogu biti dobro, detektive?« »Oprostite, gospodine Jenkinson«, odvrati Hunter, skrušeno spustivši pogled. »Nisam tako mislio.« »Nema veze«, reče gospodin J. i podigne ruku. Prisebnost je opet tu, kao i savršena gluma. »Ako više nemate pitanja, možete li me sada ostaviti na miru?« Hunter i Garcia razmijene zabrinute poglede. »Nažalost, gospodine Jenkinson, ne možemo vas pustiti u kući. Ne noćas.«

BalkanDowload

Gospodin J. bijesno pogleda Huntera. Jako dobro zna da mu neće dopustiti da ostane, ali mora do kraja odigrati svoju ulogu »običnog građanina«. »Kako to mislite – ne možete me pustiti? Ovo je moja kuća.« »Znamo mi to, gospodine Jenkinson.« Hunterov glas je opet smiren i staložen. »I zato vam se trenutno mogu samo ispričati. Vaša kuća je sada poprište zločina i mora ostati nedirnuta, iz razloga koje sigurno razumijete, sve dok je ne pročešlja tim forenzičara. Ujutro ćemo se vratiti ovamo i sve još jednom dobro pregledati. U slučaju da nam je nešto promaknulo.« Zadržavši ljutit izraz na licu, gospodin J. šuti, pretvara se da razmišlja o Hunterovim riječima. »Obećavam vam da ćemo raditi što brže možemo. Uz malo sreće, do sutra navečer predat ćemo kuću timu za čišćenje i dekontaminaciju. Nakon toga kuća će opet biti vaša i možete raditi što vas volja.« Još uvijek tišina. »Ispričavam se zbog toga«, doda Hunter. »Mogu li barem uzeti novu odjeću?«, upita gospodin J. pazeći da mu u glasu ostane malo ljutnje. »Naravno. Zadržite se koliko god želite. Pričekat ćemo vas vani.«

BalkanDowload

55.

Sve je ovo pogrešno, pomisli gospodin J. kad Hunter i Garcia izađu iz njegove radne sobe.

Iako se osjeća iscrpljeno i psihički iscijeđeno, njegov mozak još uvijek živo razmišlja o činjenicama, o četiri osnovne činjenice vezane za ovu istragu.

Prvo: za vrijeme ženina ubojstva on je, »veoma prikladno«, bio na službenom putu. Drugo: nisu pronađeni nikakvi tragovi nasilnog ulaska, što znači da se istražitelji bave mišlju kako je ubojica imao ključ. Treće: videopoziv koji je primio ne može ničime dokazati. To su mu potvrdili i detektivi.

I četvrto: poruka pronađena u Cassandrinoj torbici mogla je biti tamo podmetnuta, kako bi se stvorila iluzija da ju je netko uhodio, što bi moglo skrenuti istragu u sasvim drugom smjeru.

Razmišljajući samo o tim činjenicama, gospodin J. je uvjeren kako su ga detektivi trebali pržiti na tihoj vatri, kao što neki debeljko prži rebarca na roštilju. A to se nije dogodilo.

Kad je ranije noćas izlazio iz hotela, razmišljao je o tome kakva ga pitanja čekaju. Pitanja o alibiju kojim bi potkrijepio svoju priču. Pitanja o poslu i sastancima na kojima je navodno bio u Fresnu. Imena, telefonski brojevi, adrese, dnevni raspored... sve. Kad je započeo razgovor s detektivima, pitanja o njegova dva posljednja službena puta i tko sve ima ključeve njihove kuće, navela su ga na pomisao kako je na dobrom putu k laganom pirjanju na vatri, ali na njegovo iznenađenje, pitanja su brzo skrenula na nešto što uopće nije predvidio. Nijedan detektiv nije bio previše zainteresiran za dublje kopanje po njegovu službenom putu.

To je gospodinu J.-u prvi problem. Drugi je taj što je Cassandra ubijena u njihovoj kući, bez nekog očitog motiva. Nema provale. Nema znakova seksualnog napada. Kad problemu broj jedan pridoda problem broj dva, a siguran je da su to učinili i detektivi, rezultat je »zločin iz strasti« – to velikim blistavim slovima treperi na samom vrhu popisa. Ali razgovor nije išao ni u tom smjeru. Nisu ga pitali jesu li se on i Cassandra svađali u posljednje

BalkanDowload

vrijeme ni je li sumnjao kako možda ima ljubavnika. Nisu ga pitali ni ima li on ljubavnicu, ni jesu li jedan ili drugi razmišljali o razvodu. Zapravo, nisu mu postavili nijedno pitanje o tome kakav je njihov brak sada, nakon dvadeset jedne godine. Detektivi su bili zainteresirani jedino za video-poziv, za pojedinosti tog poziva.

Zašto?, upita se.

Misle li da je izmislio taj video-poziv? Možda kako bi ga uhvatili u laži, u kontradiktornim tvrdnjama, ali...

Dah mu zastane u grlu jer u tom trenutku shvati kakvu je grešku napravio.

BalkanDowload

56.

U 8:30 Garcia se vrati u kuću Jenkinsonovih zajedno s dva uniformirana policajca. Pregledavao je fotografije na kaminu kad je stigao Hunter, gotovo dva sata nakon njega. »Kako vam ide?«, upita Hunter. »Našli ste nešto?« »Nada«, odgovori Garcia. »Pročešljali smo spavaću sobu, sve u ormaru gospodina Jenkinsona, svaki džep, svaku cipelu, svaku kutiju, svaku ladicu.« Odmahne glavom. »Nema nikakve poruke ni bilo čega što bi ukazivalo da ju je uhodio.« Garcia je, zapravo, samo površno pretražio kuću. Nakon onoga što im je rekao gospodin Jenkinson u sitnim satima toga jutra, ni on ni Hunter nisu očekivali pronaći u kući druge vrebačeve poruke. Obojica su zaključila isto što i gospodin J. – Cassandra Jenkinson zadržala je poruku u svojoj torbici kako bi je pokazala mužu kad se vrati kući. Ta ju je poruka ili prestrašila ili razljutila. Navela je na odluku kako to više neće trpjeti. Čak i ako je prije ove primila i neke druge poruke, a sudeći prema onome što im je gospodin J. rekao o tome kakva je osoba bila, ni Hunter ni Garcia nisu nimalo sumnjali u to da ih je bacila smatrajući ih glupom psinom.

Garcia uzme fotografiju s kamina. Gospodin J. stoji iza svoje žene, ruke je ovio oko njena struka. Čini se da joj nešto šapće u uho. »Misliš li da je, vidjevši ovo, ubojica dobio ideju za svoje posljednje pitanje?«, upita Garcia, odloži fotografiju i okrene se prema Hunteru. »Nisam siguran«, odvrati Hunter. »Ali ako su ga ove fotografije potaknule na smišljanje pitanja, to znači da je ubojica već prije bio u njihovoj kući. Mislim reći, prije sinoćnjeg posjeta.« Garcia kimne. »Upravo sam i ja razmišljao o tome kad si stigao ovamo.

Jednako kao i u slučaju Tanye Kaitlin, ubojica je unaprijed znao da gospodin Jenkinson neće znati odgovor na to pitanje. Taj tip ne riskira.« Baci još jedan pogled na uokvirene fotografije. »Bili bismo naivni kad bismo zaključili da je pitanje o godišnjici braka postavio samo tako.« Pucne prstima.

BalkanDowload

»To bi mu bio prevelik rizik«, složi se Hunter. »Razmisliš li malo bolje, ovo je pitanje mnogo lakše od onoga koje je postavio Tanyi Kaitlin.« Garcia u mislima postavlja samome sebi ta pitanja. Da ga netko pita datum njegova vjenčanja, bez dvoumljenja bi znao odgovor. Ali da ga pita broj Annina mobitela...

U tom trenutku osjeti žalac krivnje. Sve ove godine otkako su u braku, nije zapamtio njezin broj. Potom se krivnja pretvori u sram, jer shvati kako se nikad nije niti potrudio. Uvijek se pouzdavao u memoriju svoga mobitela, ne samo što se tiče Annina broja, već i brojeva svih osoba u adresaru, uključujući i Hunterov. Napamet zna samo svoj broj. Posramljeno i nijemo zakune se samome sebi da će to promijeniti. »No mislim kako je htio da upravo to zaključimo«, reče Hunter trgnuvši partnera iz misli. »Da vjerujemo kako su mu ove fotografije dale ideju za pitanje?«, upita Garcia.

Hunter kimne. »Razmisli malo, Carlose. Ubojica ne zna da smo prokljuvili kako ne postavlja nasumična pitanja, iako su smišljena tako da izgledaju jednostavna. Je li tako?« »Da.« »O.K., a sada se pretvarajmo da o njemu ne znamo ništa. Dobili smo poziv. Obradili mjesto zločina onako kako to uvijek radimo. Opazili smo fotografije s vjenčanja na kaminu, ali one nam ne znače ništa, jer za to nema razloga. Zatim smo razgovarali s gospodinom Jenkinsonom i on nam je rekao za video-poziv i koja mu je pitanja postavio. Možda smo to tek tada povezali, ali čak i da nismo, poprište zločina uvijek se pretražuje i drugi put.

Da ne spominjem koliko smo puta pregledavali fotografije s poprišta.« Garcia nastavi njegov tok misli. »I zato, samo ako nismo slijepi ili glupi, zaključit ćemo kako je ono drugo pitanje smislio na licu mjesta, ugledavši fotografije s vjenčanja.« Hunter potvrdi. »A to bi nas«, nastavi Gracia, »barem na neko vrijeme skrenulo s pravog puta prema onome što tražimo, a to je činjenica da je ubojica unaprijed znao kako gospodin Jenkinson neće znati odgovor na to pitanje. Kao što si rekao, ubojica je vjerojatno već prije bio u njihovoj kući.« »Točno tako. Možda je upravo na taj način birao svoje žrtve.«

BalkanDowload

»Moguće«, odvrati Garcia. Htjede reći još nešto, ali u tom trenutku zazvoni Hunterov mobitel. »Detektiv Hunter, Jedinica za teška ubojstva.« Bila je to dr. Carolyn Hove, glavna mrtvozornica u Okružnom losanđeleškom mrtvozorničkom uredu. Upravo je završila obdukciju tijela Cassandre Jenkinson.

BalkanDowload

57.

Nakon što se gospodin J. rastao od Huntera i Garcie, prijavio se u jeftini motel u Porter Ranchu, nedaleko svoje kuće u Granada Hillsu. Ali samo radi predstave, u slučaju da ga LAPD provjerava. Nije čak ni vidio svoju sobu. Čim je dobio ključ od, poput paličice tankog noćnog recepcionara koji je smrdio na mast i prženi sir, uskočio je u svoj automobil i otišao ravno u svoj rezervni stan u Torranceu u južnom Los Angelesu. Stan za koji apsolutno nitko nije znao, unajmio je prije nekoliko godina pod lažnim imenom i na početku svake godine gotovinom plaćao najamninu – svaki put cijelu godinu unaprijed.

Morao je obaviti nekoliko telefonskih poziva, ali zna da, sve dok se sunce opet ne pojavi na losanđeleškom nebu, ni on ni bilo tko drugi ne može bogznašto učiniti. Osjeća iscrpljenost, zdrav razum mu govori kako bi bilo najbolje da se pokuša malo odmoriti, barem sat-dva, ali san mu nikako ne dolazi na oči. Ne dopušta mu kaos u njegovoj glavi. Svaki put kad zatvori oči, pojave se slike Cassandre prekrivene krvlju.

U dnevnoj sobi natoči izdašnu količinu burbona – dovoljno da ga dovede do ruba i umrtvi mu malo živce, ali nedovoljno da mu smeta u razmišljanju. Držeći čašu u ruci, isključi svjetla i baci se na mali kauč okrenut prema velikom prozoru na istočnom zidu. Pogled nije ništa naročito, ali kad izađe sunce, uspije vidjeti komadić plaže Redondo i Tihi ocean, što na njega djeluje neizmjerno umirujuće.

Promatrajući svjetla grada otpije gutljaj pića, pušta da mu jak alkohol s aromom hrastovine i slatkog karamela preplavi okusne pupoljke, sve dok ga ne počne žariti na jeziku i unutarnjoj strani obraza. Tek tada proguta tekućinu zlatne boje. Obično bi mu odmah nakon toga burbon ugrijao tijelo iznutra, ali sada čisto sumnja da će se to ikada više dogoditi. Duša mu je sleđena, u njemu je ostala samo mržnja i nezajažljiva želja za osvetom.

Udobno se namjesti na kauču. U mislima se vrati u vrijeme kad je ušao u svoju kuću i zatekao dvojicu detektiva zaduženih za istragu.

BalkanDowload

Putovi su mu se u životu ukrstili s više policajaca i detektiva nego što je imao prijatelja. Njemu su svi oni bili isti, ali jedan od ove dvojice posebno ga je zaintrigirao. Za razliku od svih ostalih detektiva koje je dosad upoznao i koji su, svi odreda, uvijek bili na rubu boreći se s vlastitim demonima, ovaj je bio potpuno drukčiji. Razlikovao se od svih – zbog neke smirenosti u očima, zbog držanja, zbog samouvjerenog načina na koji je govorio. U ovom trenutku gospodin J. nije sasvim siguran je li to dobar ili loš znak.

Otpije još jedan gutljaj burbona, izvadi novčanik i iz njega detektivovu posjetnicu.

Robert Hunter, Jedinica za teška ubojstva.

Morat će reći Brianu Caldronu da mu pošalje kompletan dosje detektiva Huntera.

U trenutku kad ispije svoje drugo piće, na mračnom nebu pojave se prve plave pukotine. Odloži čašu i pogleda na sat. Vrijeme je za prvi poziv.

Uđe u jedinu spavaću sobu, otvori vrata ormara i klekne uz mjesto gdje bi se trebale nalaziti njegove cipele. Ali tamo je sef s biometrijskim uređajem za otvaranje. Skenira palac i unese šifru od šest brojeva. Sef se otvori uz prigušeno zujanje. Uzme jedan od nekoliko potpuno novih mobitela na bonove, odmota ga i nazove broj koji zna napamet. Broj pripada osobi koja radi za isti kartel kao i gospodin J. Osobi koja je u samom vrhu kartela, a zna je samo pod imenom Britva.

Mobitel dvaput zazvoni, potom se javi ugodan pjevni glas. »Britvo, ovdje gospodin J.« »Gospodin J.?«, odvrati Britva znatiželjnim i zaintrigiranim glasom.

Očito nije očekivao njegov poziv, a kamoli u ovo doba. »Sve je u redu? Imao si problema u Fresnu?« »Nisam. Sve je glatko proteklo. Bez kikseva.« »Drago mi je.« »Ali imam jedan drugi problem.« »Slušam.« »Moram se povući na neko vrijeme.« Glas gospodina J.-a je smiren i odlučan. »Izvjesno vrijeme ne mogu izvršavati ugovor.« Zavlada kratka tišina. »Koliko je dugo to ‘izvjesno vrijeme’?«

BalkanDowload

Očekivao je to pitanje. »U ovom trenutku – neodređeno.« Zavlada još duža tišina. »O čemu se, zapravo, radi, gospodine J.?« Britvin glas ostane nepromijenjen. »Zoveš me da bi mi rekao kako se povlačiš? I sam znaš da u ovom poslu do povlačenja dolazi samo na ružan i konačan način.« Gospodin J. šuti. »Radi se o Fresnu? Dogodilo se nešto što mi ne govoriš?« »Ne, ne radi se o Fresnu.« »Onda mi otvoreno reci, jer mi taj tvoj zahtjev zvuči kao bijeg, kao da si promijenio stranu, a znaš da prema takvima nismo nimalo ljubazni.« Gospodin J. dobro razmisli o ovim riječima. Na ovome svijetu postoji samo šačica ljudi kojima bezuvjetno vjeruje, u cijeloj Kaliforniji vjeruje samo Britvi i zato mu ispriča onoliko koliko je potrebo da bi uvažio njegov zahtjev. »Čekaj malo«, veoma iznenađeno kaže Britva kad gospodin J. završi s pričom. »Ti to mene... zezaš? U ovo doba?« Gospodin J. ga točno može vidjeti kako odmahuje svojom obrijanom glavom. To je uvijek radio kad bi otkrio da ga je netko nasanjkao. A Britva se pak silno iznenadi jer se gospodin J. nikad nije šalio. »Dao bih sve na svijetu da je ovo samo šala.« Ove riječi izreče mirno, no prepune su tuge.

I opet zavlada duga tišina. »Znači, netko je provalio u tvoju kuću i ne samo što ti je ubio ženu, već te prisilio da sve to gledaš preko video-poziva?« »Da.« Gospodin J. praktički čuje kako se kotačići u Britvinoj glavi brže okreću. »Pa, to je veliki zajeb. Drukčije se to ne može nazvati. I kažeš mi kako to nema nikakve veze s tvojim poslom. Taj... maskirani luđak nije te nekako uspio pronaći?« »Ovo nije osveta«, odlučno izjavi. »Tko god bio taj tip, nije imao pojma tko sam. Ni čime se bavim.« »Kako možeš biti toliko siguran?«

BalkanDowload

U tom se času gospodin J. sjeti trenutka prije nekoliko sati, onoga kad je napokon završio razgovor s detektivima.

Da, sada točno zna što je pogriješio, bolje rečeno, što su pogriješili detektivi. Sada zna zašto mu je taj razgovor bio čudan. Zašto nijednom nije imao dojam da ga sumnjiče za ženino ubojstvo, a trebali su.

Ono što je odalo detektive nije nijedno od njihovih pitanja ni nešto što su rekli. Posve suprotno, odalo ih je ono neizrečeno. Pitanje koje mu nisu postavili.

Kad im je opisao ubojičinu masku, netko od njih trebao ga je pitati je li voljan opisati tu masku policijskom crtaču, tako da je može nacrtati. To je bio jedini logični nastavak razgovora. Ali to ga nisu pitali.

Zašto?

Zar mu nisu povjerovali?

Za to nisu imali razloga.

U tom trenutku sjeti se načina na koji je detektiv Garcia pogledao detektiva Huntera. Diskretan pogled trajao je samo sekundu. Opazio ga je, ali ga njegov umorni i rastreseni mozak nije dobro protumačio. To je bila njegova pogreška.

Pogled dvojice detektiva bio je potvrdan, nije bio ni upitan ni sumnjičav, kao da je njegov opis maske odgovarao onome što su očekivali.

A to znači samo jednu stvar – već su znali za masku. A ako su znali za masku, onda su znali i za ubojicu. A to su mogli znati jedino ako je već prije ubio. »Vjeruj mi, Britvo, siguran sam. Nema veze sa mnom ni s mojim poslom.« Zbog samouvjerenosti u riječima gospodina J.-a, Britva se suzdrži od daljnjih pitanja. Na trenutak se stavi u njegovu kožu. I on ima ženu i dvije kćeri i veoma ih voli. Na samu pomisao o tom scenariju, strese se od bijesa. »Ovaj... moja iskrena sućut, prijatelju.« Gospodin J. šuti.

Sada je Britva uvjeren da se gospodin J. ne povlači. Da zamijene uloge, i on bi učinio isto. »Znaš kako ćeš ga naći?« »Ne još, ali saznat ću.«

BalkanDowload

»U to nimalo ne sumnjam, prijatelju. Učini ono što moraš... i... gospodine J.?« »Da?« »Znaš da možeš računati na mene? Zatrebaš li nešto i tu stvarno mislim na bilo što, samo nazovi. Imam veze diljem cijele ove jebene zemlje. Taj kurvin sin ne smije se samo tako izvući.« »Hvala ti.« Gospodin J. prekine vezu i razbije mobitel.

BalkanDowload

58.

Glavni ured Okružnog mrtvozorničkog odjela u Los Angelesu nalazi se na North Mission Roadu, na broju 1104. Zgrada je arhitektonski veoma impresivna, s natruhama renesansnog stila. Starinski stupovi ulične rasvjete postavljeni su sa svake strane velebnog ulaznog stubišta koje vodi u zgradu s fasadom od crvene opeke i sivim nadvratnicima, u staru bolnicu prenamijenjenu u mrtvačnicu.

Hunter i Garcia popnu se stubištem do glavnog ulaza u zgradu, zatim priđu recepcijskom pultu. »Zdravo, detektivi«, kaže službenica, sitna žena duboko usađenih očiju, šiljatog nosa, blještavo bijelih zuba i veoma umiljatog osmijeha. »Dobro jutro, Audrey«, odzdravi Hunter. »‘Jutro, Audrey«, ponovi Garcia. »Dr. Hove je u sali za obdukciju broj dva«, kaže Audrey. Kažiprstom pokaže dvokrilna vrata s desne strane pulta.

Hunter i Garcia uđu i nastave blještavo bijelim hodnikom sa sjajnim linoleumom na podu. Osjeća se snažan miris antiseptičkog deterdženta, uz jedan zid stoji prazan krevet na kotačićima. Prođu kroz druga dvokrilna vrata na kraju hodnika, zatim skrenu lijevo u kraći hodnik. Čim za sobom zatvore vrata, miris antiseptika promijeni se u mnogo prodorniji vonj, miris koji ostaje u grlu i pecka unutrašnjost nosnica.

Hunter istoga časa rukom prekrije nos. Bez obzira koliko su puta prošli ovim hodnicima, još uvijek se nije naviknuo na taj zadah. Vjerojatno nikad i neće.

Na kraju drugog hodnika skrenu desno i napokon se nađu pred vratima sale za obdukciju broj dva. Kroz dva pravokutna prozora na vratima od nehrđajućeg čelika unutra ugledaju dr. Hove. Sjedi na visokom stolcu, potpuno udubljena u nešto na kompjutorskom zaslonu.

Hunter triput pokuca.

BalkanDowload

Liječnica podigne glavu, ugleda detektive, okrene se i na zidu iza sebe pritisne okruglo zeleno dugme. Vrata se šišteći otključaju, dr. Hove im mahne da uđu.

Hunter i Garcia gurnu vrata i uđu u veliku i neugodno hladnu salu. Na svim zidovima su sjajne bijele pločice. Jednako kao i u hodnicima, pod je prekriven linoleumom, toliko čistim da škripi pod nogama. Dva stola za obdukciju od nehrđajućeg čelika pružaju se iz dugog i širokog pulta na zapadnom zidu. Na kraju svakog stola je velik umivaonik sa snažnim tušem.

Tijelo Cassandre Jenkinson, napola prekriveno svijetloplavom plahtom, leži na stolu najbližem njima. Glava joj je potpuno obrijana. Njezina kosa sada je na analizi u forenzičkom laboratoriju. »Roberte, Carlose«, pozdravi detektive glavna mrtvozornica losanđeleškog okruga.

Dr. Carolyn Hove je visoka i vitka, prodornih zelenih očiju i duge kestenjaste kose zavezane u konjski rep. Oko vrata joj visi kirurška maska.

Ima pune usne, istaknute jagodične kosti i mali grčki nos. Glas joj je smiren i baršunast, onakav kakav se obično povezuje s bogatim znanjem i iskustvom. »Nisam ovako namjeravala provesti subotnje jutro«, kaže. »Ali ne možeš uvijek birati.« »Žao nam je zbog toga, doktorice«, kaže Hunter. »Svi bismo mi radije bili negdje drugdje.« »Ne moraš se ispričavati, Roberte«, odvrati. »Nisi ti kriv, a ionako sam trebala biti dežurna. Da nema ovog slučaja, bio bi neki drugi. Ima mnogo nedovršenog posla.« U to ni načas ne sumnjaju ni jedan ni drugi. Losanđeleški mrtvozornički ured jedan je od najzaposlenijih u zemlji i, iako se svakoga dana obavi između dvadeset i četrdeset obdukcija, posao se svejedno gomila. »Dobro«, reče dr. Hove tišim glasom. Okrene se prema stolu. »Pokazat ću vam što je to čudovište učinilo.« Nešto u njezinu glasu zabrine oba detektiva.

BalkanDowload

59.

Dr. Hove povuče plahtu i potpuno razotkrije golo tijelo Cassandre Jenkinson. Ružni Y-rez, sada zašiven debelim crnim šavovima, proteže se cijelom dužinom trupa, započinje na vrhu svakog ramena i završava na donjem dijelu prsne kosti. Rez na vrhu glave je trokutastog oblika, izgleda poput poklopca na mozgu.

Hunter i Garcia priđu bliže.

Tijelo na stolu, s obrijanom glavom, duboko upalim očima i kožom nalik na gumu, izgleda poput vanzemaljca, ali je iz nekog razloga izraz na Cassandrinu licu mnogo spokojniji nego što je bio u njezinoj kući. Kao da joj je drago što je noćna mora napokon završila, što više ne osjeća nikakvu bol. »Započet ću s osnovnim«, kaže dr. Hove dodajući svakom detektivu kopiju obdukcijskog nalaza. »Kao što ste obojica sigurno primijetili na poprištu zločina, osim smrtonosnih ozljeda na glavi i male porezotine s desne strane usta, na njezinu tijelu nema nikakvih drugih povreda, čak ni obrambenih. Pod noktima nije pronađeno kožno tkivo. Nažalost, nije uspjela ogrepsti napadača.« »Znači, uopće se nije branila?«, upita Garcia. »Uopće«, potvrdi liječnica. »Znate li kako je ubojica ušao u njezinu kuću?« »Još ne«, odgovori Garcia. »Nigdje nema tragova nasilnog ulaska, no uvjereni smo da je i prije toga bio u njezinoj kući.« »Mislite da ga je poznavala?« Garcia slegne ramenima. »Još istražujemo, doktorice.« Dr. Hove kimne, potom se okrene Hunteru. »Dala sam nalog za hitnu toksikološku pretragu pa se nadam da ćemo potvrdu dobiti već sutra, ali u vašem izvješću piše kako je, prema izjavi svjedoka, ubojica rekao da je žrtvi ubrizgao nešto što će umrtviti veći dio njezina tijela, ali ne i mozak i živčani sustav.«

BalkanDowload

»Da, točno«, potvrdi Hunter.

Liječnica glasno uzdahne. »Dobro, sada počinje onaj opaki dio.« Pokaže im desnu stranu Cassandrina vrata.

Obojica se sagnu kako bi bolje vidjeli. Sada kad su joj glava, lice i vrat oprani od krvi, jasno vide sitan ubod igle na koži tik ispod uha. »Kako bi ubojica to postigao«, objašnjava liječnica, »morao je koristiti sredstvo za umrtvljenje mišića i savršeno ga dozirati. U protivnom bi paralizirao i mišiće koji sudjeluju u disanju i umrla bi za nekoliko minuta.« Garcia okrene stranicu obdukcijskog nalaza. »Koliko je teško nabaviti takvo sredstvo?« Dr. Hove napravi grimasu tko to zna?. »Prije petnaest, možda i manje godina, bilo bi ga gotovo nemoguće nabaviti, osim ako ne radite u medicinskoj struci ili imate jako dobre veze. A danas? S Internetom i na tisuće ilegalnih online ljekarni? Možete ih dobiti pred kućnim vratima, zamotane poput poklona.« »Krasno«, reče Garcia premještajući se s noge na nogu. »Uvjerena sam da ste to primijetili i na samom poprištu«, nastavi liječnica, »no mogu vam potvrditi da ovdje nije bilo silovanja, kao ni kod prve žrtve, što znači da motiv nije seksualan. O čemu god se radilo, ovo nije napravljeno zbog seksualnog zadovoljenja.« Slijedeći njezine riječi, obojica okrenu još jednu stranicu. »Ali, tko god bio taj ubojica«, doda liječnica, »veoma je vješt i posjeduje osnovno znanje o neuroanatomiji i traumi.« »Neuroanatomiji?«, upita Garcia. »Objasnit ću vam.« Pomakne se ulijevo i pokaže rane na žrtvinoj glavi. »Kao što sam maloprije rekla, na njezinu tijelu nema nikakvih drugih ozljeda, osim ove tri rupice na glavi.« Hunter i Garcia stanu uz liječnicu. Na obrijanoj glavi, usprkos promijenjenoj boji kože nalik na gumu, jasno se vide tri male rupe. Nijedna nema promjer veći od tri milimetra. »Ove rupice na vlasištu uzrokovale su posebnu vrstu loma lubanje«, nastavi. »Piramidalno odlamanje«, reče Hunter ne skrećući pogled s tri rupice. »Točno«, potvrdi liječnica.

BalkanDowload

»Piramid... što?« Garcia pogleda partnera. »Dr. Hove će ti to bolje objasniti.« Garcia se okrene prema njoj. »Sve piše u nalazu«, kaže liječnica. »No ispričat ću vam skraćenu verziju.« »Može«, odvrati Garcia. »Dakle«, započne liječnica. »Svaka ljudska kost posjeduje određenu elastičnost. To se odnosi i na lubanju. I zato se prilikom snažnog udarca, kosti lubanje udube u obliku predmeta kojim je udarac zadan.« Približi šake, sastavi vrhove prstiju i malo ih spusti kako bi dočarala savijanje. »Pritom se događaju dvije stvari. Prva: nastanu paralelne pukotine na površini kosti, takozvani ravni lomovi. Druga: u unutrašnjosti kosti dolazi do dubljeg loma.

Drugim riječima, do ulubljenja. To se događa u svakoj kosti, ali kad se to dogodi u kostima lubanje, ulubljenje uzrokuje lom koji se zove piramidalno odlamanje. Kao što mu i sam naziv govori, kost se od vrha prema dnu lomi u obliku piramide. Odlomljeni dio na vrhu padne i slomi dio ispod sebe, a on opet padne i uzrokuje lom onoga ispod i tako dalje i tako dalje. Pratiš me?« Garcia kimne. »I zato, ako je udarac dovoljno snažan, ti će odlomljeni komadići nastaviti padati kroz sve unutarnje slojeve lubanje, dok se poput metka ne zabiju u moždano tkivo i istoga časa uzrokuju prestanak rada mozga i smrt.« Garcia zaškripi zubima kao da i sam osjeća bol. »To je ono što se ovdje dogodilo nakon bušenja treće i posljednje rupice.« Pokaže ranu na desnoj strani tjemena. »Odlomljeni komadić kosti iz ove ozljede zarezao je precentralni girus i centralni sulkus mozga te završio svoju putanju u postcentralnom girusu.« Duboko udahne i pogleda ih u oči. »Nije imala nikakve šanse.« »A ostale dvije rupice?«, upita Garcia.

Hunter se žalosno zagleda u pod, kao da već zna odgovor. »Obje su bile dovoljno velike da uzrokuju odlamanje«, potvrdi dr.

Hove, »Iako su odlomljeni komadići stigli do mozga, nisu se zabili dovoljno duboko da bi uzrokovali trenutačnu smrt.« Glas kojim izreče naredne riječi, takoreći zamrze zrak. »Ali da je preživjela, uzrokovale bi nepopravljivo

BalkanDowload

oštećenje mozga.« Nekoliko trenutaka šuti, ne miče pogled s Cassandrina lica. »Iako je umrla tek nakon treće probušene rupe, s njezinim starim životom bilo je svršeno već s prvom ozljedom.«

BalkanDowload

60. Čim se vrate u svoj ured, Garcia odmah sjedne za svoj stol i uključi kompjutor. Negdje na polovici izlaganja dr. Hove, nešto ga je počelo mučiti.

Nešto što mora odmah provjeriti.

Hunter ostavi partnera, izađe van i nazove muža Cassandre Jenkinson.

Gospodin J. se javi nakon prvog zvona. »Halo?« Prema iscrpljenom i promuklom glasu, Hunter zaključi kako nije odspavao ni sekundu. »Gospodine Jenkinson, ovdje Robert Hunter iz Ubojstava. Upoznali smo se u vašoj kući?« Gospodin J. šuti. Na njegov zahtjev, Brian Caldron mu je poslao veoma opširan dosje detektiva Huntera. Još ga nije pročitao do kraja, ali je svejedno bio impresioniran.

Robert Hunter odrastao je kao jedinac u radničkoj obitelji u Comptonu, siromašnoj četvrti u južnom Los Angelesu. Njegova majka izgubila je bitku s rakom kad je imao samo sedam godina. Njegov otac se nikad više nije oženio, radio je dva posla kako bi udovoljio zahtjevima samohranog odgajanja djeteta, sina za kojeg se ispostavilo da je čudo od djeteta.

Još od njegove rane dobi, svima je bilo očito koliko je Hunter drukčiji.

Sve je shvaćao brže od većine svojih vršnjaka. U školi se osjećao frustrirano, bilo mu je dosadno. Sveukupno gradivo šestog razreda savladao je u manje od dva mjeseca i zatim, tek toliko da se nečim zaposli, pročitao je sve udžbenike sedmog, osmog i devetog razreda. Nakon sve sile testova i ispita, premješten je u posebnu školu za nadarenu djecu, no čak i taj posebni nastavni program nije usporio njegovo napredovanje. Četiri godine srednje škole završio je u dvije i uz preporuke svih svojih nastavnika, primljen je na sveučilište Stanford kao »posebno nadaren« student. U dobi od devetnaest godina diplomirao je psihologiju – s najboljim uspjehom. U dvadeset trećoj godini doktorirao je analizu kriminalnog ponašanja i biopsihologiju. Njegov

BalkanDowload

doktorski rad – Napredna psihološka studija kriminalnog ponašanja – postala je obavezna literatura u FBI-vu Nacionalnom centru za analizu nasilnih zločina (NCAVC) i to je ostao i dan danas.

FBI ga je više puta pokušao regrutirati u svoje redove, najprije kao agenta i profilera, ali iz nekog razloga koji nije spomenut u Brianovu izvješću, detektiv Hunter je uljudno odbio sve ponude i odlučio ostati u LAPD-u.

Direktor NCAVC-a jednom je rekao kako je Robert Hunter najbolji profiler kriminalnog ponašanja kojeg je FBI ikada imao.

Nakon zapošljavanja u policiji, odmah nakon doktoriranja, brzinom svjetlost uspeo se na sam vrh i postao najmlađi detektiv u LAPD-u. Otada nadalje besprijekorno je obavljao svoj posao. Riješio je gotovo svaki slučaj na kojem je radio, a oni koje nije uspio, bili su veoma blizu zaključenja.

Sada je Robert Hunter vodeći detektiv u Jedinici za ultra nasilne zločine, posebnoj jedinici Odjela za teška ubojstva. U LAPD-u njegovu jedinicu zovu Jedinica za monstrume, ne zbog detektiva, već kriminalaca koje ganjaju. Većina detektiva dala bi svoju desnu ruku samo da ih ne dodijele toj jedinici. »Mogu li vam ovako preko telefona postaviti par pitanja?«, upita Hunter, ne nalazeći razlog za uobičajeno uvodno čavrljanje. »Da, naravno, detektive. Učinit ću sve kako bih vam pomogao.« Vrijeme je da opet postane bezazleni gospodin Jenkinson koji ni o čemu nema pojma. »Jeste li«, započne Hunter, »nedavno imali kakve radove u kući?« »Radove?« »Da.« Pojasni mu: »Preuređenje, ličenje, popravak vodovodnih cijevi, instalacija, bilo čega? Radove koje je izvršila neka druga osoba?« Gospodinu J.-u treba nekoliko sekundi da svoj umorni mozak ubaci u brzinu. Fotografije na kaminu, shvati. Cassandrin ubojica nije smislio ono pitanje za vrijeme video-poziva... i prije toga bio je u njihovoj kući. I ne samo to, već je unaprijed znao da on neće znati odgovor. Cijela ona igra bila je samo farsa. Mozak mu ubaci u još veću brzinu. Što su popravljali u kući? Instalacije? Nešto za što su morali zvati majstora? Misli, jebemu, misli. »Gospodine Jenkinson?«

BalkanDowload

»Obično je takve stvari rješavala Cassandra«, napokon odgovori. »Ali bi mi uvijek rekla, zbog planiranja troškova.« Nakratko zavlada tišina. »Detektive, stvarno se ne mogu sjetiti ničega. Žao mi je.« »U redu«, odvrati Hunter. »Trenutno samo nagađamo jer raspolažemo s veoma malo podataka.« »Shvaćam i veoma mi je žao.« »Ne treba vam biti, gospodine Jenkinson.« Osim što je potpuno iscrpljen, Hunter je uvjeren kako u glavi gospodina Jenkinsona vlada potpuni kaos: sjećanje, slike, osjećaji, sve se pomiješalo, kao i razoran osjećaj krivnje koji ga stalno izjeda. U ovom trenutku, svakome tko bi se našao u njegovoj koži i pokušao se sjetiti nečega jednostavnog – poput dolaska majstora u kuću – našao bi se na velikoj muci. »Sjetite li se čega«, kaže Hunter, »bilo čega, molim vas, odmah me nazovite, bez obzira je li dan ili noć.« »Naravno, detektive«, odvrati gospodin J. »Čim se nečega sjetim, odmah ću vas nazvati.« Hunter nema pojma da mu je gospodin J. upravo slagao.

BalkanDowload

61.

Garcia je upravo završio s kuhanjem nove kave kad se Hunter vratio u ured. Sve miriše po jakoj brazilskoj kavi, naprosto izaziva slinu u ustima, pa Hunter ne može odoljeti. Niti ne želi. Priđe aparatu i natoči kavu u svoju šalicu. Dok miješa kavu, Garcia se zavali u stolicu, prekriži noge i cereka se. »Zašto to radiš?«, upita Huntera. »Što?« »Zašto miješaš kavu? Piješ crnu. Bez mlijeka. Bez šećera. Bez vrhnja.

Ništa ne stavljaš u nju, pa zašto je onda miješaš?« »Sviđa mi se taj zvuk«, odgovori Hunter uz slijeganje ramenima, potom namjerno udari metalnom žličicom po porculanskoj šalici. »Da, naravno. Znaš, to je isto kao kad uliješ vodu u shaker, ne staviš u nju apsolutno ništa, snažno je protreseš i onda popiješ. To će još uvijek biti samo voda.« »Da«, odvrati Hunter, »ali će biti protresena, ne promiješana.« »O, nije moguće«, smijući se reče Garcia. »Jesi li to upravo izvalio šalu o agentu 007? Grozna je.« »Nasmijao si se.« »To nije bio smijeh.« »Bio je.« »Ne, nije... No dakle, otkrio si nešto?«, upita Garcia misleći na poziv gospodinu Jenkinsonu. »Nisam«, odvrati i odloži šalicu na stol. »Ne može se sjetiti nikakvih radova u kući. Ni majstora. Ali kaže da je brigu o tim stvarima vodila njegova žena.« »Baš kako smo i mislili.« Kad su tog jutra izašli iz kuće gospodina Jenkinsona, a prije dolaska u mrtvozornički ured, nazvali su Operativu i zatražili hitnu pretragu transakcija na Cassandrinim kreditnim karticama u proteklih pet godina. Trebali su

BalkanDowload

tražiti plaćanje kompanijama za popravak električnih aparata, vodovodnih instalacija, vrtlara, čišćenje oluka, čak i dostave u kuću – novog kauča, saga, bilo čega. Isto moraju učiniti i s plaćanjima Karen Ward. Tako će moći usporediti popise. Ako su Karen i Cassandra koristile uslugu iste kompanije ili čak i trgovačkog putnika, tada će dobiti polaznu točku. »Dok sam telefonirao«, reče Hunter pijuckajući kavu, »sjetio sam se nečeg drugog. Uključimo u pretragu i kreditne kartice Johna Jenkinsona.

Možda je njegova žena za plaćanje koristila njegovu karticu i zaboravila mu to reći. A on to ne bi opazio, osim ako je škrt.« »Dobra ideja«, složi se Garcia i odmah se lati telefona.

Hunter popije kavu i pogleda na sat. »Moram provjeriti nešto u forenzičkom laboratoriju. Mogu li te zamoliti za uslugu?« »Naravno. Usput, ne zove li se slučajno ono što moraš provjeriti dr.

Susan Slater, ha?« »Što?« »Samo kažem. Dakle, o kakvoj se usluzi radi?« Hunter odmahne glavom. »Sjećaš li se kako si nabasao na ono kako je ubojica najvjerojatnije otkrio da Tanya Kaitlin ne zna napamet broj mobitela Karen Ward?« »Naravno. U objavi na društvenoj mreži njihova prijatelja Petea Harrisa. Objava o lijenim mozgovima.« »Razmišljao sam malo«, kaže Hunter. »Ako je ubojica, kako bi dobio tu informaciju o Tanyi Kaitlin, zaista koristio društvenu mrežu, možda je na isti način pokušao dobiti i informaciju o mužu Cassandre Jenkinson.« »I ja sam o tome razmišljao«, prizna Garcia. »Odmah se bacam na posao.«

BalkanDowload

62. Čim je prekinuo razgovor s Hunterom, gospodin J. ubaci u brzinu svoj iscrpljeni mozak. Sve dotad bio je čvrsto uvjeren kako je pitanje o godišnjici vjenčanja ubojica smislio na licu mjesta, potaknut fotografijama na okviru kamina. Pomisao kako je ubojica možda već prije toga bio u njegovoj kući, dotad mu nije pala na pamet. Ima smisla. Itekakvog smisla. Kad je Hunter spomenuo kako je neki neznanac ušao u njihovu kuću – netko tko je izvršio kakav popravak – tada, tek tada se sjetio.

Prije otprilike dva mjeseca, dok je bio na još jednom »službenom putu«, puknula je glavna cijev u njihovoj praonici i poplavila velik dio kuhinje.

Cassandra je, po preporuci prijateljice, nazvala vodoinstalatera. Sudeći prema onome što mu je ispričala, bio je to veoma dobar majstor i ljubazan čovjek.

Ne samo što je popravio cijev brže nego što je očekivala, već joj je pomogao i obrisati kuhinju i sve složiti na mjesto. I još je rekla kako je veoma ugodno čavrljala s njim. Bio je veoma razgovorljiv. Spomenula je kako joj je dao lijep kompliment – rekao je da je njezin muž pravi srećković. U tako opuštenom čavrljanju, sigurno mu je bio mačji kašalj izvući iz Cassandre informaciju o godišnjici vjenčanja.

Za vrijeme telefonskog razgovora s Hunterom, u djeliću sekunde odlučio je zadržati tu informaciju za sebe, barem jedno izvjesno vrijeme. Želi razgovarati s tim vodoinstalaterom prije policije. Čak i ako detektivi saznaju za njega, a nedvojbeno hoće, u to gospodin J. nimalo ne sumnja, može zaigrati na kartu zaboravljivosti iscrpljenog mozga.

Cassandra je vodoinstalateru platila gotovinom, jasno se sjeća da mu je to rekla, ali je, kao i uvijek, zahtijevala račun koji je ujedno služio i kao garancija za obavljeni popravak. Račun će biti spremljen zajedno s drugim kućnim računima – u ladici u kuhinji. No prije odlaska u svoju kuću, mora obaviti još jedan telefonski poziv.

BalkanDowload

63.

Hunter ode, a Garcia se vrati kompjutoru. Istovremeno drži otvorena dva različita preglednika i više aplikacija. Ustvari, pokušava naći neku vezu između dvije žrtve – mjesta na koje su obje izlazile, aktivnosti kojima su se bavile, grupe čije su bile članice... bilo što.

Serijski ubojice rijetko kad nasumice biraju svoje žrtve. Na njima uvijek postoji nešto što privuče ubojičinu pažnju. To može biti nešto u fizičkom izgledu, u ponašanju, u tonu glasa, u mišljenju... popisu nema kraja. Većinom taj razlog ostaje nepoznat jer, ruku na srce, nikome drugom nema smisla osim samom ubojici. Drugima je to nešto beznačajno i glupo, primjerice brisanje usana s desne na lijevu stranu, umjesto obratno, no to iz nekog nepoznatog razloga izludi ubojicu. Toliko da je spreman ubiti.

Garcia zna da se hvata za slamku, ali ta slamka je sve što u ovom trenutku imaju.

Provede još pola sata u iskušavanju nekih novih kombinacija, ali svi pokušaji završe u slijepoj ulici. Frustrirano ustane. Treba mu mali predah.

Napuni šalicu i stavi je na stol. Nakon brzog odlaska u WC, vrati se i počne koračati po uredu. Voli hodati dok razmišlja, jednako kao i Hunter. U hodanju provede pet minuta, potom opet sjedne za stol.

Misli izvan šablone, Carlose, govori samome sebi. Misli izvan šablone jer upravo tako radi ubojica. Nekoliko minuta kasnije sine mu par čudnih ideja. »Oh, k vragu! Što imam izgubiti?« Narednih četrdeset minuta lista stranice i stranice pune informacija, neke od njih zatupljuju mozak. Oči mu suze, osjeća početak glavobolje.

Odluči uzeti još jednu stanku i pokušati nešto sasvim drukčije, ali čim zatvori preglednik, nešto u dnu stranice zapne mu za oko. »Sranje! Što je to bilo?«, kaže trepnuvši više puta. Istoga časa klikne na prozorčić za preglednik i odabere »ponovno otvaranje zatvorene stranice«.

Stranica se pojavi na zaslonu. Odvrti je do kraja i pomno pročita objavu. »Nemoj me zezati.«

BalkanDowload

64.

Michael Williams – tako se zove vodoinstalater koji je prije dva mjeseca popravio cijev u njihovoj praonici. Iako mu Cassandra nije platila kreditnom karticom, već gotovinom, ipak je zatražila račun. Što se tiče tih stvari, uvijek je bila uredna i stroga, posebno kad je račun služio i kao garancija za obavljeni popravak.

Williams radi u kompaniji NoLeaks Plumbing iz Sylmara u San Fernando Valleyu. Gospodinu J.-u trebao je samo jedan telefonski poziv da dobije Williamsovu adresu. Vozio je tamo i stigao za nešto više od sat vremena.

Kuća je mali bungalov na sredini mirne slijepe ulice, samo nekoliko ulica dalje od kompanije. I kuća i dvorište izgledaju kao da se godinama nitko za njih nije brinuo. Prednji travnjak je pravi užas, s busenjem previsoke trave, otpalim lišćem s obližnjeg drveća i smećem gotovo posvuda. Kuća izgleda oronulo, očajnički treba popravak. Nekoć jarka žuta boja još je prije više godina izgubila bitku s kalifornijskim suncem, izblijedjela je u svijetlu krem boju koja gospodina J.-a podsjeća na ukiseljeno mlijeko. Ulazna vrata s ovalnim prozorčićem prljava su i puna mrlja od masnoće ili ulja. Prozorske daske se ljušte, prekrivene su osušenom plijesni. Nema prilaznog puta, ali je na ulici točno ispred kuće parkiran kombi Chevy Mark 2 s logotipom vodoinstalaterske kompanije, telefonskim brojem i web-adresom.

Gospodin J. stigne do kuće, pokuca na vrata i čeka. Sada uopće ne izgleda onako kako je izgledao rano toga jutra. Ima crnu periku s valovitom kosom. Izgleda poput ostarjele rock-zvijezde iz 1990-tih. Brada i podbradak obliji su mu za dva centimetra, lice mu zbog toga izgleda nezdravo podbuhlo.

Ima uredno podrezanu kozju bradicu prošaranu sjedinama, oči su mu svijetloplave. Lažni nos izgleda kao da je bio slomljen najmanje dvaput.

Prođe dvadeset sekundi. Iz kuće se ništa ne čuje. Gospodin J. korakne bliže i približi uho vratima. Ne čuje nikakav zvuk. Ponovno pokuca, sada malo snažnije. Prođe daljnjih dvadeset sekundi. Kroza staklo ne vidi nikakav pokret.

BalkanDowload

»Dovraga, strpite se malo«, dovikne iznutra hrapavi muški glas. »Stižem.« Gospodin J. uzmakne korak, zapucketa člancima prstiju.

Vrata otvori muškarac, otprilike iste dobi kao i gospodin J. Na sebi ima kratke hlačice, stare tenisice i plavu potkošulju, premalenu za njegovo mišićavo tijelo. Snažne ruke potpuno su mu gole. »Izvolite?«, kaže odmjeravajući gospodina J.-a. Čini se da nije dobro raspoložen.

Kroz otvorena vrata gospodin J. namiriše kuhanu hranu. Nešto pikantno i masno. »Gospodin Williams? Mark Williams?«, upita gospodin J. Trenutak krzmanja. »Koga to zanima?« Gospodin J. izvadi savršenu krivotvorinu značke LAPD-ova detektiva. Čak ni stručnjak ne bi uočio razliku. »Ja sam detektiv Craig Lewis iz LAPD-a.« I glas mu zvuči potpuno drukčije. Povisio se za pola oktave, ima naglasak iz sjeverne Kalifornije. Čim ugleda značku i čuje rečeno, ponašanje Michaela Williamsa se promijeni.

Gospodin J. to primijeti. »Mogu li vam postaviti par pitanja?« Michael Williams izgleda kao da se malo dvoumi. »U vezi s čim?«, upita. »Mislim da bi bilo bolje da razgovaramo unutra«, odvrati gospodin J. Narednih nekoliko trenutaka odmjeravaju jedan drugoga. »Dobro«, kaže Williams i makne se u stranu.

Gospodin J. korakne naprijed, ali u trenutku kad htjede ući u kuću, Williams podigne desnu nogu i snažno udari gospodina J.-a u trbuh, toliko snažno, da ga udarac podigne u zrak i odbaci metar i pol dalje. Dok pada na zapušteni travnjak, čuje kako su se vrata zalupila. »Kurvin...« Grčevito se zakašlje, pokušava doći do zraka, udarac mu je izbio sav zrak iz pluća. Pokuša ustati, ali ga bol primora da još neko vrijeme

BalkanDowload

ostane sjediti. Stavi desnu ruku na trbuh i čvrsto zatvori oči. Napokon. Uspio je udahnuti zrak u pluća. »Kurvin sine.« Ustane i potrči prema vratima.

Zaključana su. »Ahhhh...« frustrirano vikne. Odmakne se i svom snagom zaleti u njih.

Udari najprije ramenom. Vrata zaštropoću. I to je sve. »Sranje!« Opet se odmakne, ali ovaj put udari desnom nogom po kvaki. Vrata se opet zatresu, ali se ne otvore. Pokuša još jednom. Ništa. I još jednom.

Zamalo. Pokuša opet, upregne svu snagu. Ne uspije li sada, uzet će pištolj.

TRES! Vrata se napokon otvore, iverje odleti u zrak.

Oprezno uđe unutra, iz korica na slabini izvadi Sig Sauer P226 Legion.

Na cijevi je prigušivač.

Ulazna vrata vode u oskudno namještenu dnevnu sobu.

Prazna je.

Pogleda lijevo, zatim desno.

Ništa. »Gospon?«, zazove ljutitim glasom dok pogledom prelazi po prostoriji.

Nema odgovora. »Gospon? Daj da razgovaramo.« Tišina.

Na suprotnoj strani su zatvorena vrata. Kuhinja, pomisli. S desne strane mali hodnik vodi u preostali dio kuće. Ni tamo nema nikoga.

Odluči se za kuhinjska vrata. Uđe li najprije u hodnik, okrenut će leđa zatvorenim vratima. Nimalo dobra ideja. Prijeđe prostoriju, leđima se priljubi uza zid do vrata. U trenutku kad htjede pritisnuti kvaku, začuje zvuk paljenja motora motocikla. Ne dopire s prednje strane, već sa stražnje, iza kuhinje. »Kučkin sine.« Gospodin J. pritisne kvaku.

Zaključano.

BalkanDowload

Ni u ludilu ne kani trošiti vrijeme na provaljivanje ovih vrata. Zato se odmakne i nacilja u bravu. Začuje se samo jedan tihi »plop«. Brava se razleti, vrata širom otvore.

Kuhinja je mala, smrdi kao da je Michael Williams nešto pržio u dubokom ulju ili guščjoj masti. Stražnja vrata su širom otvorena. Gospodin J. stigne do njih u trenutku kad motocikl nestane kroz otvor u ogradi. Ispali dva hica, ali prekasno. Pogodio je drvenu ogradu.

Za tren oka, okrene se i utrči u kuću. Uđe u dnevnu sobu, namjerava otrčati u svoj automobil. Ali bijes odjednom nestane. Sada opet može jasno razmišljati.

Nema svrhe ganjati ga, pomisli. Ima motocikl, vozit će kroz uske prolaze i sporedne uličice. Sada je već tko zna gdje, udaljen tri, četiri, možda čak i pet blokova, u tko zna kojem smjeru. Tražiti ga vozeći se u automobilu, prilično je glupa ideja.

Pogledom prijeđe po dnevnoj sobi. Najbolja šansa da ga pronađeš je ovdje, negdje ovdje. Ovdje mora biti nešto što će ga odati.

Priđe ulaznim vratima. Pogleda van. Provjeri nije li netko vidio što se dogodilo. Ulica je pusta kao i kad je stigao ovamo. Mirno zatvori vrata i počne pretraživati kuću Michaela Williamsa.

BalkanDowload

65.

Garcia je upravo završio telefonski razgovor s LAPD-vom Jedinicom za računalni kriminal, kad se Hunter vratio u ured. »Roberte, ovo moraš pogledati.« Huntera zaintrigira ton Garciina glasa. Priđe partnerovu stolu. »Priznajem, strašno sam pogriješio«, objasni Garcia. »Veći dio vremena proveo sam pregledavajući stranice društvenih mreža Cassandre i Johna Jenkinsona, čitao objave, pregledavao fotografije... sve.« »Zašto je to greška?« »Zbog iste stvari kao i prvi put. Pregledao sam sve na osobnim stranicama Tanye Kaitlin i Karen Ward, sjećaš se? I nisam našao apsolutno ništa. Do preokreta je došlo kad sam naišao na stranicu njihova prijatelja Petea Harrisa. I tako sam se sjetio jedne važne činjenice o drugoj žrtvi – imala je sina, Patricka Jenkinsona, dvadesetogodišnjaka, studira na koledžu u Bostonu. Njegovoj generaciji društvene mreže su poput kisika. Bez njih ne mogu funkcionirati.« »Pa si provjerio njegovu stranicu.« »Stranice.« »Ima više od jedne?« »Ne baš, ali je član više različitih grupa«, objasni Garcia. »Svaka ima svoju vlastitu stranicu, pa sam cijelo jutro proveo skačući s jedne na drugu, čitao objave, odgovore, komentare, sve što sam našao, a onda sam nabasao na ovo.« Otvori stranicu i odvrti je do jedne objave. »Pogledaj ovo«, kaže lupkajući prstom po kompjutorskom zaslonu.

Hunter se nagne preko partnerova lijevog ramena. »Moraš pročitati četvrti komentar da bi znao o čemu govorim.« Tema je postavljena na grupnoj stranici koju nije kreirao Patrick Jenkinson, već jedna druga članica, žena imenom Isabel.

BalkanDowload

Isabel: Moj otac se sinoć strašno posvađao s mamom. :(. Mjesec dana spavat će u dnevnom boravku.

Prvo pitanje postavila je članica imenom Martha.

Zašto? Što se dogodilo? :(. Reci. Reci. Reci.

Isabel: Zaboravio je na njihovu godišnjicu braka. Došao je s posla praznih ruku – bez cvijeća, bombonijere, vina, nije donio čak ni šugavu čestitku s benzinske postaje.

Skroz je zaboravio. Mama je bila :(, ali nije rekla ništa. Jutros, za doručkom, stalno je šutjela. Tata ju je pitao – ‘Jesi li dobro, draga?’ Tada su se govna razletjela na sve strane, a lete i sada. LOL. Martha: O, strašno. Prestrašno. :( Moj tata je skroz drukčiji. Vjenčani su 23 godine i nijednom nije zaboravio.

Naredni komentar napisao je Patrick Jenkinson: Točno znam o čemu govoriš, Isabel. Ni moj tata se više ne sjeti godišnjice. To traje već nekoliko godina. Prije ga je mama znala podsjetiti, ali bi se uvijek posvađali. Nakon nekoliko godina digla je ruke. Ako se ne može sam sjetiti, čemu se truditi?

Hunter pogleda Garciu. »I opet si imao pravo«, reče Garcia. »Ubojica je unaprijed znao da gospodin Jenkinson neće znati odgovor na to pitanje.«

BalkanDowload

66.

Gospodina J.-a bole rebra kao da su slomljena. Udarac Michaela Williamsa zatekao ga je potpuno nespremnog. Iako mu tijelo nije bilo opušteno, nije bilo ni pripravno na takvu reakciju i zato je osjetio svu silinu udarca u trbuh. »Trebao si to očekivati«, šapne samome sebi dok otvara novu ladicu u spavaćoj sobi Michaela Williamsa. »Što si, pobogu, mislio? Pojavio si se nenajavljeno pretvarajući se da si murjak i mislio si da će te jednostavno pozvati unutra na krafne i mlijeko?« Podigne košulju i pogleda ozlijeđeno mjesto. Već se počela pojavljivati modrica.

Pretražio je svaku ladicu, svaku kutiju, svaku rupicu u dnevnom boravku. Nije našao ništa što bi mu pružilo neki trag. Ali pretraga još nije gotova. U kutiji ispod stare police s ukrasima našao je račune, režije i neke dokumente firme NoLeaks Plumbing. Osnovana je prije dvije i pol godine, vlasnik je Michael Williams, a čini se, i jedini zaposlenik.

Nakon što je pretražio baš sve u dnevnom boravku, nastavi dalje u spavaćoj sobi. I ona je mala, i jednako kao i dnevni boravak, oskudno namještena, zaudara na prženu hranu i ustajali znoj.

Najprije započne s pretraživanjem komode s ladicama, postavljene uz istočni zid. Pretražujući dnevni boravak, došao je do zaključka kako je Michael Williams veoma uredna osoba – svaki predmet imao je svoje određeno mjesto. No pretraživanjem spavaće sobe, zaključi kako najvjerojatnije pati od OKP-a. Svaki odjevni predmet u ladicama savršeno je presavijen i složen tako da se što bolje iskoristi prostor. No tu ne završava dokaz o opsesivno kompulzivnom poremećaju: odjeća mu je složena i prema bojama i prema namjeni.

Gospodin J. izravna svaki komad odjeće i pregleda svaki džep. Ne nađe ništa, čak ni komadić papira.

Potom otvori mali drveni ormar. U njemu nađe sivo odijelo koje izgleda kao da je kupljeno u trgovini rabljene odjeće, dvije bijele košulje,

BalkanDowload

jednu prugastu kravatu, par radnih čizama i par crnih cipela koje su sigurno vidjele i bolje dane.

Provjeri svu odjeću, zatim pogleda na vrh ormara i ispod njega, ali opet ne nađe ništa.

U sobi je samo jedan noćni ormarić, s desne strane kreveta, bliže vratima. I tada stvari postanu uzbudljivije. U ladici nađe Berettu 96 A1, 40kalibarski pištolj, do njega dvije kutije metaka s punom metalnom košuljicom. »Mislim da nigdje neću naći dozvolu za ovo«, tiho kaže uzimajući pištolj. Izvadi okrugli spremnik za dvanaest metaka. Svi su na svom mjestu.

Približi nosu komoru pištolja. Ne miriše na barut, već na ulje za podmazivanje.

Tutne pištolj za pojas na križima, spusti se na sve četiri i pogleda ispod kreveta – ništa, osim tamnosivog kovčega. Ispruži ruku i povuče ga prema sebi.

Kovčeg je od polikarbonata, s patent-zatvaračima na obje strane i mehanizmom za zaključavanje s kombinacijom od tri broja. Veoma je lagan, kao da je prazan. Ali ako je tako, zašto je onda mehanizam zaključan?

Izvadi džepni nožić. Na prosječnom kovčegu mehanizam za zaključavanje više služi kao varka, a ne za stvarnu zaštitu sadržaja. Ovdje je potreban samo brz ubod vrhom noža i sustav će se raspasti. Gospodinu J.u trebaju samo tri sekunde.

Otvori patent-zatvarače, otklopi gornji dio i namršti se. Unutra je druga torba – izgleda poput vojne vreće od čvrstog debelog platna. Na njoj je patent-zatvarač s lokotom. Nema šanse da će ovaj obiti džepnim nožićem.

Ali ovo je ipak platnena vreća, džepni nožić otvorit će je u tren oka. »Dobro«, kaže gospodin J. samome sebi. »Dosta više s tim igricama.« Zabode nož u patent-zatvarač, razbije ga i pogleda unutra. »Kurvin sine.«

BalkanDowload

67.

Vidjevši što je Garcia postigao pretražujući stranice društvenih mreža, Hunteru padne na um jedna ideja. Priđe svom kompjutoru, uključi preglednik, uzme mobitel sa stola i nazove interni broj. »Dennis Baxter, Jedinica za računalni kriminal«, javi se umorni glas nakon trećeg zvona. »Dennis, ovdje Robert iz JUNZ-a.« Baxter se nakašlje, pročisti grlo. Čim Hunter zove na službeni telefon, znači da se događa ili će se dogoditi nešto važno. »Hej, reci, što je?« »Slušaj«, reče Hunter, »ima li LAPD kakav lažni račun na društvenim mrežama. Nešto što mogu koristiti bez kreiranja vlastite stranice?« Garcia nabere čelo dok se naginje kako bi iza monitora vidio Huntera. »Misliš na lažni osobni račun?«, upita Baxter. »Ne službeni? Nešto na čemu bi mogao slati poruke, postavljati pitanja, sudjelovati u razgovorima i slično?« »Točno to«, odvrati Hunter. »Ima li LAPD nešto takvo?« »Da, imamo ih nekoliko. Zašto? Treba ti odmah?« »Trebao mi je još jučer.« »Dobro. Nema problema. Što ti treba, Facebook?« »Sve što imaš – Facebook, Instagram, Twitter – sve što se danas najviše koristi.« »O.K. Treba li ti poseban e-mail račun? Radi vjerodostojnosti?« »Nema potrebe«, odgovori. »Trebam samo ono što će mi omogućiti pregledavanje nekih stranica, ali čuo sam da se to ne može bez vlastitog računa.« »Da, točno. Znači, ti nemaš svoj račun na Facebooku ni Twitteru?« »Nemam ga ni na jednoj društvenoj mreži.« »Ti si pravi spiljski čovjek«, nasmije se Baxter. »Onda, imaš li kakvih želja što se tiče izgleda ili spola? Mogu ti napraviti profil kakav god želiš –

BalkanDowload

seksi komada, štrebera, naivne curice, opakog gada, starca, mladića, crnca, bijelca – što se tiče online profila, pružam bogovsku uslugu.« Hunter načas razmisli. »Mogu li dobiti dva identiteta? Jedan muški i jedan ženski? Običnih ljudi?« »Naravno«, odvrati Baxter. »Daj mi nekoliko minuta i poslat ću ti email.« »Roberte, što se to događa?«, upita ga Garcia čim prekine razgovor. »Što namjeravaš?« »Ni sam još nisam siguran. No čini se da naš ubojica provodi mnogo vremena na stranicama društvenih mreža. Vjerojatno tako stječe uvid u živote svojih žrtava. Radi li uistinu tako, onda moram i ja učiniti isto.« Mobitel na Hunterovu stolu dvaput zazvoni. »Upravo ti šaljem e-mail s tvojim novim identitetima«, kaže Baxter.

Hunter otvori e-mail aplikaciju i začuđeno podigne obrve – lolitasmokinghot@gruntmail.com i pipethepiper@gruntmail.com? »Krasno«, kaže. »Izvrsno.« »Čekaj samo dok ne dobiješ slike s njihovih profila«, kaže Baxter. »Lozinke za račune su u e-mailu.« »Hvala, Dennis.« »Nema na čemu. Javi čim nešto nađeš.« »Dogovoreno.« Hunter prekine razgovor i sa svojim novim identitetima uključi se istovremeno na različite stranice društvenih mreža. »O.K.«, tiho kaže. »Počnimo kopati.«

BalkanDowload

68.

Bez prethodnog kucanja, načelnica Blake otvori vrata Hunterova i Garciina ureda i uđe unutra. Obojica sjede za svojim stolovima. »O.K.«, kaže ljutitim glasom, pogledavajući čas jednog, čas drugog. »Što sada, momci, imate za mene? I bolje bi vam bilo da to bude nešto dobro, jer će zbog druge žrtve, Cassandre Jenkinson, ona gamad iz medija nanjušiti krv, a kad namirišu nešto što bi se moglo pretvoriti u priču o serijskom ubojici, navalit će poput krvožednih vampira. Njihova kolonija žudi za krvlju.« Huntera zabavi ova usporedba. »Još nije procurilo kako ovaj ubojica prenosi svoja ubojstva preko video-poziva«, nastavi načelnica. »Ali i to je samo pitanje vremena, svi to jako dobro znamo. Nakon sinoćnjeg ubojstva, telefoni u službi za odnose s javnošću ne prestaju zvoniti. Svi traže našu izjavu.« Obojica znaju što slijedi. »Priopćenje za javnost je dano?«, upita Garcia. »Što?« Načelnica ga bijesno prostrijeli pogledom. »Ti se to šališ, Carlose? Kako ćemo bilo što priopćiti kad nitko živ, osim vas dvojice, ne zna o čemu se stvarno radi u ovom slučaju?« Garcia se zavali u stolicu i sklopi ruke na trbuhu. »Mislio sam da je specijalnost našeg ureda za odnose s javnošću trtljanje gluposti.« »O, sada smo se počeli i sprdati, je li?« Iz očiju samo što joj ne sijevnu plameni jezici. »Čini se da je ovo idealan trenutak za viceve.« »Što želite znati, načelnice?«, upita Hunter mirnim glasom. »Sve, Roberte«, odvrati pogledavši na sat. »Za dva sata imam sastanak s ravnateljem policije Braccom, a on očekuje cjelovit izvještaj. Osim ako se ne želiš zamijeniti sa mnom?« »Ne hvala, načelnice.«

BalkanDowload

»Da, i mislila sam tako.« Duboko udahne kako bi se smirila. »Dakle, kad sam zadnji put bila ovdje, imali smo jednu žrtvu i nagađali da se radi o vrebaču. Stoji li to još uvijek?« »Načelnice, najbolje bi bilo da se malo raskomotite«, kaže Garcia.

Načelnica uzme stolicu na sklapanje naslonjenu na metalni ormarić uz vrata. Čim sjedne, Hunter i Garcia joj naizmjenično ispričaju sve najnovije događaje, uključujući i ono što su maloprije otkrili na Internetu. »Čekajte malo«, kaže načelnica podignuvši prst kako bi zaustavila Huntera u objašnjavanju obdukcijskog nalaza Cassandre Jenkinson.

Opisivao je bizarne pojedinosti načina na koji je ubijena. »Ovdje piše, citiram«, pročita iz kopije nalaza, »‘Prilikom snažnog udara, kost lubanje se udubi u obliku predmeta kojim je udarac zadan’ – to se odnosi, pretpostavljam, na bilo koji predmet?« »Tako je.« »Dakle, da bi došlo do piramidalnog loma, ubojica nije morao koristiti zašiljeno dlijeto?« »Nije«, odvrati Hunter. »Uopće nije morao koristiti dlijeto. To se može postići i samim čekićem.« »Pa zašto je onda koristio dlijeto?«, sumnjičavo upita. »Zbog toga što je problematično koristiti samo jedan tupi predmet«, objasni Hunter. »Tako bi mnogo teže kontrolirao jačinu udarca i nije sasvim sigurno bi li postigao željeni učinak.« »Kakav željeni učinak, Roberte? Smrt? Sigurna sam da bi to bez ikakvog problema postigao i udarcem čekića u glavu.« »Ne smrt, načelnice«, reče Hunter vrativši se natrag na svoju stolicu, »već krvarenje.« Načelnica prešuti pitanje. Pogleda ga i lagano odmahne glavom. »Zaboravili ste nešto, načelnice.« »A to bi bilo?« »Ubojica je putem video-poziva uživo emitirao ubojstvo i zato, kako god mi gledali na to, ne može se poreći da je, u suštini, izvodio predstavu.

Nije mu bilo važno gleda li ga jedna osoba ili milijun ljudi. Za njega je to svejedno bila predstava. A da bi njegova predstava izgledala onako kako želi, za igru su bile potrebne dvije stvari.« Podigne desni kažiprst. »Prva: htio je

BalkanDowload

da se osoba na drugom kraju linije uspaniči jer mu to ide u prilog i uživa u tome. To mu daje moć.« Zastane i udahne zrak. »Da je koristio samo čekić, to bi postigao mnogo teže, ako bi uopće i uspio.« »Ti to želiš reći da se, da je ubojica Cassandru Jenkinson samo čekićem udarao po glavi, njezin muž ne bi uspaničio? Gledajući sve to preko videopoziva?« »Sigurno bi, ali to ne bi odgovaralo ubojičinu drugom uvjetu.« »A to bi bio?« »Naš ubojica se želi ‘zabavljati’.« Prstima u zraku napravi navodnike. »I želi da njegove žrtve ostanu žive barem do drugog pogrešnog odgovora, jer to je ono što ga usrećuje, načelnice. Njemu nije dovoljno mučenje i ubijanje žrtve. Treba mu još nešto, jer njegov se sadizam ne zadovoljava samo ubijanjem. Potreban mu je krajnji očaj osobe koja sve to promatra. Potrebno mu je to da ih skroz izludi. Potrebno mu je to da osjete krivnju.« Načelnica načas razmisli o rečenom. Hunter joj pomogne. »Ta igra koju igra, iako izgleda kao da se radi o jednostavnoj igri pitanja i odgovora, veoma je pomno smišljena, načelnice. Cilj joj je da potpuno izbaci iz ravnoteže osobu koja odgovara.« Sada se načelnica zavali u stolicu. »Roberte, moraš mi dati malo više od toga, ako želiš da barem pokušam slijediti tvoj nadrealistički tok misli. O čemu to, dovraga, govoriš?« »U redu«, prihvati Hunter i priđe ploči. »U ubojičinoj igri pitanja skriveni su neki jednostavni, ali veoma učinkoviti psihološki elementi.« »Na primjer?«, upita načelnica okrenuvši se prema ploči. »Pa«, započne Hunter, »nakon što onesposobi žrtvu, najprije nazove osobu koja će sudjelovati u njegovoj igri. Osobu blisku žrtvi, osobu koja je emocionalno povezana sa žrtvom – najbolju prijateljicu, muža.« Na ploči pokaže fotografije Tanye Kaitlin i Johna Jenkinsona. »Prvi njegov trik je korištenje žrtvina mobitela za poziv. I to je prvi psihološki element – iznenađenje.« Načelnica malo suzi oči dok razmišlja o njegovim riječima. »Osoba koja se javi na mobitel«, nastavi Hunter, »misli da je zove najbolja prijateljica ili muž. To je njihov prvi dojam jer, sudeći prema riječima

BalkanDowload

oba svjedoka, na zaslonu najprije ugledaju krupni plan buduće žrtve. Najprije njihove oči, ali kad se kamera počne udaljavati...« »Slijedi iznenađenje«, dovrši načelnica njegovu rečenicu. »A kako se kamera nastavlja udaljavati«, nastavi Hunter, »nakon iznenađenja slijede druga dva psihološka elementa. Najprije sumnja – jer se tada pitaju: ‘Je li ovo stvarno? Kakvo je ovo sranje, zar sanjam?’ A zatim slijedi strah – jer se ispostavi da je stvarno, da je život najbolje prijateljice... život supruge... u njihovim rukama.« Načelnica prebaci nogu preko noge, u očima joj se jasno vidi kako u glavi povezuje stvari. »I zato, načelnice, prije početka igre pitanja«, nastavi Hunter, »u razdoblju od samo dvije minute ili čak i manje, mozak svjedoka biva bombardiran svim tim elementima – iznenađenjem, zbunjenošću, šokom, sumnjom i dovoljnom količinom straha da u sve to posumnjaju. Usred svega toga, dok svjedok još uvijek pokušava shvatiti je li to san ili je možda žrtva kakve podvale, ubojica postavlja svoje prvo pitanje. Veoma lagano pitanje.

Nešto na što će znati točan odgovor.« Na ploči pokaže prva pitanja postavljena žrtvama: »Koliko prijatelja imaš na Facebooku?« i »Gdje je rođena Cassandra?« »Prvo pitanje je veoma lukavo smišljeno jer izaziva dvije stvari. Prvo: ponovno se vraća kombinacija ‘zbunjenosti’ i ‘sumnje’, jer u tom trenutku svjedok ne može vjerovati da je igra stvarna. Ne s tako laganim pitanjem. I zato povjeruje kako je sve to sigurno psina. I drugo: to ga uljulja u lažan osjećaj sigurnosti jer, ako se radi o tako laganim pitanjima«, odmahne objema rukama, »onda idemo dalje s tom glupom igrom.« Sada zastane radi efekta. »Taj lažni osjećaj sigurnosti sve više obuzima svjedoka jer je u tom trenutku već riješio polovicu zadatka. Sjećate se pravila igre? Dva točna odgovora i igra je završena. Tvoja prijateljica je slobodna. Tvoja žena je slobodna. I tu ubojica pokazuje koliko je stvarno lukav.« Načelnica odmakne uvojak kose s lica. »Dotad je već potpuno poremetio njihove misaone procese, iako oni toga nisu svjesni. Uljuljao ih je u lažan osjećaj sigurnosti, a u rukavu još uvijek skriva glavni adut.« »Adut?«, upita načelnica.

BalkanDowload

»Nije im rekao koje su posljedice pogrešnog odgovora«, odgovori Garcia.

Hunter na njega pokaže rukom kao da je odgovorio na najvažnije pitanje. »Nemaju pojma što će se doista dogoditi odgovore li pogrešno«, reče Hunter. »A nakon ovog prvog laganog pitanja, igra im ne izgleda teška. I tada ubojica postavi svoje drugo pitanje. Svoje glavno pitanje.« Opet pokaže pitanja na ploči. »Pitanja koja je istraživao. Pitanja za koja je otkrio da bi trebali pogrešno odgovoriti, ali tu još uvijek stoji ono ‘trebali’.« »Kako to misliš?« »Razmislite, načelnice. Ovaj ubojica nije odjedanput odlučio ubijati.

Dugo je vremena planirao ubojstva. Veoma je, veoma strpljiv, jer je sam proces veoma dug. Najprije odabire žrtvu, šalje joj anonimne poruke i, prema onome što smo dosad saznali, čini to mjesecima. Zatim odabire osobu s kojom će igrati igru. Osobu blisku žrtvi. I na kraju istražuje koje će pitanje postaviti, jer trik je u tome da pitanje treba zvučati jednostavno, ali treba biti teško.« Načelnica kimne. »U redu.« »Ako smo dobro zaključili da pitanja pronalazi pregledavanjem stranica na društvenim mrežama, a uvjeren sam da jesmo – te objave mjesecima stoje tamo. Ali čak i ako smo pogriješili, što mislite, koliko prođe vremena između trenutka kad pronađe odgovarajuće pitanje i samog ubojstva, to jest, kad svjedoku stvarno postavi to pitanje?« Načelnice se počeše po čelu, razmišlja. »Dani, tjedni, mjeseci?«, sugerira joj Hunter. »U tom razdoblju oba su svjedoka mogla naučiti odgovor na ta laka pitanja.« I opet joj ostavi malo vremena za razmišljanje. »Onoga dana ujutro, kad je ubijena prva žrtva«, nastavi, »Tanya Kaitlin mogla je iz nekog razloga odlučiti da će zapamtiti prijateljičin broj. John Jenkinson mogao je odlučiti da će te godine biti romantičan muž i iznenaditi svoju ženu tako što će se sjetiti godišnjice, donijeti joj cvijeće, odvesti je na odmor... bilo što. Ubojica nije imao nikakve garancije da će svjedoci sigurno pogrešno odgovoriti. Mogao se samo nadati da će krivo odgovoriti.« Načelnica šuti.

BalkanDowload

»I zato svoje šanse povećava još jednim lukavim trikom«, nastavi Garcia. »Oba druga pitanja sadrže niz brojeva. Dokazana je činjenica kako je prosječnoj osobi najteže zapamtiti niz brojeva, formule i datume.« Tomu načelnica ne nađe prigovora. I ona oduvijek teško pamti datume i brojeve telefona. A formule? Ni u ludilu. »Dakle«, nastavi Garcia, »vraćamo se tamo gdje smo stali: odmah nakon što ih uljulja u lažan osjećaj sigurnosti, ubojica im postavlja drugo pitanje.

Oboje svjedoka reklo nam je kako se nakon postavljanja tog drugog pitanja nisu odmah pokušali sjetiti odgovora.« Odmahne glavom. »Ne. Na njegovo pitanje odgovorili su protupitanjem: ‘Što? Kako to misliš? Čekaj malo...’ i slično.« »Ogromna pogreška«, reče Hunter. »U trenutku kad se pokušaju sjetiti odgovora, prođu tri ili možda čak i četiri sekunde od sveukupno pet koliko im ih je ubojica dao. A oni to znaju jer ih on odbrojava, što donosi dodatni pritisak. Sada imamo jedan novi element: čak i da su taj broj ili datum ovdje...«, pokaže vlastitu glavu, »... sigurno će im se pomiješati.« »Panika«, reče načelnica. »Ne još«, kaže Hunter. »Dolazi do tjeskobe, uznemirenosti, možda čak i malo straha. I zato, prije nego što ubojica odbroji do nule, bubnu krivi odgovor, jer ga ili ne znaju – u slučaju Tanye Kaitlin – ili zato jer je vrijeme isteklo, a zbog uznemirenosti i straha pomiješali su im se brojevi – u slučaju Johna Jenkinsona.« Odmakne se od ploče. »Tada im ubojica pokaže svoj adut – kaznu za pogrešan odgovor.« Kimne načelnici. »Sada dolazi do panike. I zato je umjesto samog čekića koristio i dlijeto.« »Kako bi ublažio udarac«, reče načelnica, napokon riješivši zagonetku. »Na taj način je žrtva dobila samo kvrgu na glavi. Nema piramidalnog loma.

Previše jak udarac i žrtva bi ili prebrzo umrla ili se onesvijestila zbog potresa mozga.« »Točno«, složi se Hunter. »A nijedno od toga ne odgovara našem ubojici jer s prvim udarcem želi postići dvije stvari. Prvo: želi da Cassandra Jenkinson pati, ali da ostane pri svijesti. Drugo: mora u potpunosti uspaničiti njezina muža, tako da ne može jasno razmišljati. A ima li boljeg načina nego primorati ga da gleda kako njegova žena krvari?« Dok odmahuje glavom, načelnica na trenutak zatvori oči.

BalkanDowload

»Lagani udarac tupim predmetom ne bi probio vlasište«, doda Hunter. »Za to treba mnogo snažniji udarac, ali ga nije lako kontrolirati.« »Čim je krv potekla niz lice žrtve«, preuzme opet Garcia, »igra je bila gotova. Čak i da mu je točan odgovor bio na vrhu jezika, ne bi ga mogao izreći zbog posljednjeg i najrazornijeg psihološkog elementa.« Načelnica pomisli kako je taj posljednji element sigurno panika.

Namršteno pogleda obojicu. »Krivnje«, objasni Hunter. »U tom trenutku John Jenskinson zna kako sve to što se događa nije neslana šala, a razlog zbog kojeg krvari njegova žena, uzrok njezine patnje i umiranja... je on sam. Jer se nije mogao sjetiti datuma njihove godišnjice braka. Kad ubojica započne novo odbrojavanje od pet sekundi, njegov mozak je u potpunom kaosu. U manje od pet minuta osjetio je iznenađenje, zbunjenost, šok, sumnju, paniku, neizmjeran strah i na kraju nepodnošljivu krivnju. Dodajući tome činjenicu kako promatra mučenje svoje žene u njihovu vlastitom domu, kao i svijest da ne može napraviti ništa kako bi to spriječio, u njegovu umu nijedan broj ni datum više ne znače ništa. Ovaj plan nije bez mane, ne nikako, ali je veoma lukav, jer sve ide u ubojičinu korist.« »I ta će ga krivnja pratiti do kraja života«, reče načelnica.

Njezine riječi obojica potvrde šutnjom.

BalkanDowload

69. »Oho! Izgledate prekrasno«, reče detektiv Julian Webb kad dr. Gwen Barnes otvori ulazna vrata. Odjevena je u bijelu, do koljena dugu koktelhaljinu s veoma tankim naramenicama, vide joj se lijepo potamnjele ruke i noge. Torbica ukrašena šljokicama u skladu je s večernjim sandalama. Kosa joj blista na posljednjim zrakama kasnog poslijepodnevnog sunca. »Hvala lijepa«, odvrati nasmiješivši se privlačnim i tajanstvenim osmijehom. »I vi izgledate veoma lijepo.« Dr. Barnes to ne zna, no Webb je odjeven u ono što inače nosi na posao – tamno odijelo, bijelu košulju i prugastu kravatu. Cipele su crne, udobne i ulaštene.

Dr. Barnes pogleda na sat: točno 18. »Stigli ste... točno na vrijeme.

Impresionirana sam.« »Nastojim biti točan«, odvrati. »No to je ponekad teško u mom poslu.

Stvari se nikad ne događaju prema rasporedu. Znate što mislim reći.« Liječnica se još šire osmjehne. »Da, mogu zamisliti.« »Onda, kako ste?«, upita pogledavši preko njezina ramena u kuću. »Sve je u redu? Uspjeli ste malo odspavati preko dana?« Kao što je obećao, nazvao ju je ujutro da provjeri kako je. Rekla mu je kako je sve u redu. Samo što noću nije gotovo oka sklopila.

Odmahne glavom. »Nisam, uopće nisam spavala. Zato i imam ovoliko šminke oko očiju, ali...«, okrene glavu pa i ona pogleda kuću, »sve drugo je u redu. Hvala vam.« Izraz u očima kojim je popratila svoje posljednje riječi, nagna Webba na zaključak kako sada ipak malo sumnja u ono u što je prije bila čvrsto uvjerena – da joj je netko iz spavaće sobe uzeo narukvicu. Odluči ne započinjati tu temu. »Slušajte«, kaže nastojeći je razvedriti novim osmijehom, »znam da smo se dogovorili za kavu, ali sad mi je nešto palo na pamet. Što kažete na to da odemo na večeru?«

BalkanDowload

»I ja sam to htjela predložiti«, odvrati. »Ali samo pod jednim uvjetom.« »Kojim?« »Odvedite me na mjesto gdje obično zalazite sa svojim kolegama detektivima.« »Molim?« »Znate, tamo gdje obično jedete za radnoga vremena.« »Za radnoga vremena jedva uspijevam disati, a kamoli jesti.« »Da, znam, ali tu i tamo ipak nešto pojedete, zar ne?« »Daaa?« »Kladim se da imate neka omiljena mjesta. Nije li tako?« Webb nekoliko puta nakrene glavu s jedne na drugu stranu, zatim potvrdi. »Sjajno, jer stvarno bih htjela da me odvedete na jedno takvo mjesto.« »Oh, ne, ne želite otići tamo.« »Želim. Stvarno.« Odmjeri je od glave do pete. »Ali vi ste tako lijepo odjeveni, a ta mjesta su prave rupetine. Vjerujte mi.« »Mogu se presvući. Nije mi problem.« Okrene se prema kući. »Ne. Molim vas, nemojte«, zaustavi je. Pogledaju se u oči. »Stvarno želite da vas tamo odvedem?« »Da.« Webb se naceri. »Dobro, ali nemojte poslije reći da vas nisam upozorio.« Nakon nešto više od pola sata, Webb parkira automobil na Hollywood Boulevardu, tik ispred pizzerie »Joe’s Pizza«. »Evo nas«, kaže.

Dr. Barnes pogleda lokal sa suvozačeva sjedala i nasmiješi se. »Rekao sam vam da su sva ta mjesta rupčage.« »Hrana je dobra?« »Izvanredna. Najbolja pizza na Hollywood Boulevardu. Ali to nije mjesto za izvođenje djevojke.« »Rekli ste pizza?«

BalkanDowload

Zavlada kratka tišina. »Jesam. Volite je?« »Obožavam.« Webbovo lice se ozari. »U tom slučaju, pripremite se na ovu«, kaže s ponosom u glasu, »jer će vam potpuno promijeniti život.« Nije sasvim sigurna da će joj promijeniti život. Ali će joj svakako promijeniti navike. Zajedno su pojeli specijalitet kuće »Bakinu pizzu« i to je bila najbolja pizza koju je pojela u životu. A i godinama se nije toliko smijala.

Ispostavilo se da je detektiv Webb veoma zabavna osoba.

Pojede posljednju krišku, pogleda Webba i nasmiješi se. »Što je?«, upita detektiv pogledavajući je ispod oka. »Ostalo mi je malo sira na bradi?« Uzme papirnati ubrus i obriše bradu. »Ne. Ne radi se o tome.« »Oh!« Odloži ubrus. »Samo... mislila sam da će naš razgovor zapinjati.« Ta mu se izjava učini čudnom. »Ne razumijem.« »Pa, zbog poslova kojima se bavimo«, objasni mu. »Ni vi ni ja ne možemo pričati o svojem poslu. Jesam li u pravu? Mislim reći, vi mi vjerojatno ne možete govoriti o svojim trenutnim istragama, a ja ne mogu vama o svojim pacijentima.« Webb otpije gutljaj soka, potom kimne. »Ja većinu dana provedem radeći ono što je vezano uz moj posao«, kaže dr. Barnes, »čak i vikende. A imam osjećaj da je i s vama tako.« »Da, blago rečeno.« »I zato«, nastavi, »budući da nijedno od nas ne može pričati o onome što nas okupira veći dio dana, mislila sam da će biti teško naći zajedničku temu za razgovor, ali nisam imala pravo.« Poigrava se svojom kanticom piva. »Večeras sam se, nakon dugo vremena, prvi put lijepo zabavila.« Opet se privlačno nasmiješi. Sada u smiješku više nema tajanstvenosti.

Webb podigne svoj sok u zrak, nazdravlja. »I ja isto. Zato ću popiti u to ime.« Kucnu se kanticama, potom zavlada neugodna tišina.

BalkanDowload

»Znate što«, kaže dr. Barnes. »Znam da ne pijete alkohol jer vozite, je li tako? Kako bi bilo da odemo kod mene, vi tamo parkirate auto, pozovemo taksi i onda se stvarno idemo zabaviti – u tekila stilu?« Webb se zagleda u nju. Kako prolazi vrijeme, sve mu se više i više sviđa. »Zvuči izvrsno«, reče. »Ali zaboravljate da ću, kad se vratimo, ipak morati voziti svojoj kući.« Zbog načina na koji ga dr. Barnes pogleda, odmah odbaci tu teoriju.

Nasmiješi joj se. »U redu. Može.« »Zašto ne uđete?«, reče mu kad Webb, četrdesetak minuta nakon odlaska iz Joe’s Pizze, zaustavi automobil ispred njezine kuće. »Popit ćemo čašu vina dok čekamo taksi.« »Zvuči izvrsno.« Dok prilaze ulaznim vratima, oboje začuju zvonjavu mobitela u Webbovu džepu. »Oprostite trenutak«, kaže joj prinoseći mobitel uhu. »Detektiv Webb.« Sluša osobu s druge strane linije, izraz na licu mu se promijeni. »Kad?« Sluša još neko vrijeme, zatim duboko udahne. »Kurv...« Pogleda dr. Barnes i brzo ušuti. »Dobro, dobro«, kaže i skrene pogled. »Stižem.« Prekine razgovor i spremi mobitel u džep. »Gwen, veoma mi je žao, ali...« Liječnica izgleda razočarano, ali veoma dobro zna značenje tog poziva. »U redu, Juliane«, prekine ga. »U potpunosti razumijem.« Približi mu se i cmokne ga u usta. »Možeš svratiti kad završiš s poslom.« Namigne mu. »Stavit ću hladiti vino i tekilu.« »Dogovoreno.« Nasmiješi se i poljubi je u usta. »Čekat ću te.« Čim Webb ode, dr. Barnes otključa vrata i uđe u dnevnu sobu. Osmijeh s lica ne bi mogla maknuti čak ni da se jako potrudi.

Gotovo dvije godine ni s kim nije izašla van, zaboravila je koliko to može biti uzbudljivo. Koliko jedan poljubac može sve promijeniti. Osjeća se izvrsno. Toliko dobro da je potpuno smetnula s uma incident s narukvicom.

Toliko dobro da ne upali odmah svjetlo, već se nasloni na vrata, zatvori oči i uživa u tom osjećaju. Toliko dobro da ne primijeti tamnu sjenu kako stoji s druge strane prozora i zuri u nju.

BalkanDowload

70.

Erica Barnes stavi vrećicu kukuruza u mikrovalnu pećnicu, namjesti vrijeme na dvije i pol minute i pritisne dugme. Dok čeka da se kokice ispeku, natoči veliku čašu vina.

Kokice i crno vino, to je njezino oružje protiv sumorne nedjeljne večeri. Ipak, to ne znači da pati od depresije. Ne mrzi svoj posao, a ljudi s kojima radi... pa... »podnošljivi« su, da, to je prava riječ. Ne mrzi ni ponedjeljke ujutro. Nikad nije imala problema s ranim ustajanjem, rijetko kad započinje tjedan u mrzovoljnom raspoloženju, ali ipak, nedjelje navečer je uvijek nekako ražaloste.

Nedjeljne večeri su »večeri pokera«. Tada njezin dečko Trevor, s kojim je u vezi dvije godine i koji živi s njom u jednosobnom stanu, obično od svojih prijatelja izgubi sto pedeset dolara, što je najviši dopušteni ulog. Istini za volju, svako toliko nešto i dobije, ali takve nedjeljne večeri su, blago rečeno, veoma rijetke.

No ove nedjelje dogodit će se nešto uzbudljivo. Njezina sestra, dr.

Gwen Barnes, večeras izlazi na spoj. I sama ta pomisao izmami joj osmijeh.

Gwen već jako dugo nije ni s kim izašla i bilo je krajnje vrijeme da se njezina sestra vrati u igru.

Ranije toga dana kratko su se čule preko tele fona. Gwen je u razgovoru spomenula kako je upoznala nekoga... jednu veoma dragu osobu. I kako bi kasnije trebali izaći na kavu. Erica je sestru odmah zasula pitanjima: »Tko je on? Gdje ste se upoznali? Kako ste se upoznali?« Ali Gwen je vješto izbjegla sve odgovore, rekla joj da se nekamo žuri te da će je nazvati kasnije, nakon spoja.

Nakon trideset tri sekunde začuje pucanje prvih kokica. Stavi čašu vina na ormarić i nagne se bliže mikrovalnoj. U uputama na vrećici piše kako su kokice gotove za dvije i pol minute, ali je, jednako kao većina ljudi, radije osluškivala koliko prođe vremena između pucanja kokica. Kad je to vrijeme duže od dvije sekunde, treba ih izvaditi van.

BalkanDowload

Istrese kokice u veliku zdjelu, uzme čašu vina i uđe u dnevni boravak.

Uključi televizor i zavali se na kauč. »Dobro«, kaže kokicama. »Nađimo nešto gledljivo, može?« Prije nego što počne mijenjati kanale, uzme mobitel, fotografira čašu vina i zdjelu kokica i odmah prebaci sliku na svoju stranicu na društvenoj mreži. Nakon toga uzme daljinski upravljač.

Klik – repriza stare emisije. Klik – repriza stare emisije. Klik – repriza stare emisije. »Nemoj me zezati!« Klik – The Real Wives iz nekoga grada. Klik – The Real Husbands iz nekoga grada. Klik – Big Brother. »Nije moguće! To sranje još traje? Zar ljudi još uvijek gledaju ovo?« Klik – upravo počinje neka romantična komedija. »Ovo može.« Stavi daljinski do sebe na kauč, otpije gutljaj vina i ubaci u usta šaku svojih maloprijašnjih sugovornica. Samo što se namjestila u udoban položaj, držeći zdjelu s kokicama na prekriženim nogama, kadli zazvoni njezin mobitel. »Tipično«, uzdahne i uzme mobitel.

Video-poziv njezine sestre. »Čudno«, pomisli. Nisu često koristile video-pozive. Pogleda na sat – 22:12. Prihvati poziv. »Hej, seko«, kaže dok se slika pojavljuje na njezinu zaslonu. »To je bio neki brzi spoj. Je li sve prošlo u redu?« Vidi samo sestrine oči. »Seko, preblizu držiš mobitel. Što to radiš? Zar si oslijepila? Odmakni ga malo.« Ubaci još jednu šaku kokica u usta. »Halo, Erica.« Glas iz zvučnika je strašno dubok i kasni za slikom. Namršteno pogleda zaslon. »Seko, preblizu držiš mobitel. Glas ti je izobličen. Odmakni ga, ženo. Što ti je?«

BalkanDowload

Tek tada primijeti koliko su crvene sestrine oči. Izgleda kao da je plakala. »Gwen, je li sve u redu?« Glas joj zvuči veoma zabrinuto. »Što se dogodilo? Što nije u redu?« Njezina sestra trepne, ali ne odgovori. »Gwen, koji je to vrag? Sada me već počinješ plašiti. Reci nešto, molim te.« Napokon se kamera počne udaljavati, ali, čudno, stane čim se na zaslonu pojavi cijelo Gwenino lice. Erica se namršti. Ne vidi sestrine uši. Ne vidi ništa osim lica. Sada je sigurna da je njezina sestra plakala. »Gwen? Koji se to klinac događa? Zašto plačeš? I zašto je zvuk tako sjeban?« ... »Seko, reci nešto.« »Sa zvukom je sve u redu«, začuje izobličeni glas. Zvuči kao glas demona iz nekog drugorazrednog filma. »A tvoja ti sestra ne može odgovoriti jer sam joj to zabranio«, nastavi. »Progovori li, umrijet će.« Gwen ima čudan smisao za humor, Erica to zna, ali ovo nije šala. Ona je psihijatrica i nikad se ne bi na ovakav način poigravala osjećajima drugih ljudi, to je sasvim sigurno. »Što?«, drhtavim glasom upita Erica. »Tko je to?« »Nitko. Ali ti možeš biti netko. Možeš biti junakinja i spasiti svoju sestru. Samo mi moraš točno odgovoriti na dva pitanja i sve će ovo završiti.« Erica u nevjerici odmahne glavom. »Što? Kakva pitanja? O čemu to govoriš?« »Vidjet ćeš.« »Ne, neću«, srdito odvrati. »Već ću istoga časa nazvati policiju.« »Stvarno misliš da će panduri stići do kuće tvoje sestre prije nego što je raskomadam?«, upita demon.

Odjednom se na zaslonu pokaže ruka u rukavici, drži nož, samo nekoliko centimetara od lijevog oka njezine sestre. »Najprije ću joj iskopati oči«, nastavi demon. »Onda ću joj odrezati nos.« Vrhom noža krene prema nosu. »A zatim ću joj zarinuti nož u usta i

BalkanDowload

razrezati joj lice sve do ušiju. Ostavit ću je ovdje da iskrvari, tako će je zateći panduri. Kako ti se to sviđa, Erica?« Dok pogledom prati nož, oči njezine sestre pune su panike. Otvori usta, htjede vrisnuti, ali joj strah priguši glas. »Oh, Bože!« Erici se srce popne u grlo, suze navru u oči. »Gwen.« »Bolje bi ti bilo da pažljivo slušaš, jer ću ovo objasniti samo jednom.

Spremna si?« Ne čekajući odgovor, demon objasni pravila igre. »I to je to«, kaže. »Jednostavno, zar nije? Samo mi moraš točno odgovoriti. Dakle... hoćemo li početi?« Erica se toliko trese da mora mobitel držati objema rukama. »Idemo. Prvo pitanje.« Kako bi povećao napetost, demon dugo vremena šuti. Kad progovori, riječi izgovara polako i odsječno. »Što si zadnje objavila na svojoj društvenoj mreži?« Erica instinktivno odmakne glavu za nekoliko centimetara. Ne vjeruje svojim ušima. »Što? Moja zadnja objava? Što je ovo? Ti to ozbiljno?« Gwenine usne na zaslonu zadršću. »Da«, odvrati demon. »Jako ozbiljno. Više puta dnevno na svojoj stranici objavljuješ suvišne informacije o svom životu za koje se svima živima jebe. Je li tako, Erica?« Erica je sasvim zbunjena. »Dakle, želim znati o čemu je bila tvoja zadnja, potpuno nepotrebna, objava. To se dogodilo prije manje od pet minuta, sjećaš se? Dodala si i fotografiju.« Uslijedi još jedna stanka, mnogo kraća od prethodne. »Imaš pet sekundi.« Erica jednom trepne. Dvaput. Triput. Ovo nema nikakvog smisla. »Četiri... tri...« »Ovaj... objavila sam sliku vina i kokica i napisala kako sam se udobno namjestila za gledanje televizije.« Demon prestane odbrojavati.

Tišina.

Erica čeka.

Još uvijek tišina.

BalkanDowload

Načas posumnja u svoj odgovor. »Zar nije tako?« »Ha, ha, ha, ha, ha«, demon se nasmije toliko grleno da joj se krv sledi u žilama. »Jest«, napokon potvrdi. »Naravno da jest, ali načas si posumnjala u sebe, zar nisi?« Toliko joj lakne da se zamalo popiša u gaćice.

Na zaslonu se Gwenine užasnute oči pomaknu udesno i ostanu tako nekoliko sekundi. Iz njih kliznu suze, ali Erica je toliko zbunjena i smetena da ne primijeti nešto veoma čudno. Suze joj nisu kliznule niz obraze.

Kliznule su sa strane lica. »Drugo pitanje. Odgovori točno i ova će igra biti gotova. Ti i tvoja sestra ćete pobijediti. Odgovori pogrešno i...« Demon ne završi rečenicu.

Erica jedva uspijeva disati. »Godišnjica smrti vaše majke, Erica. Kad je?« »Što?« Strah joj preplavi um i srce. »Godišnjica majčine smrti?« Demon sada ništa ne objašnjava. Ne ponovi pitanje. Jednostavno započne s odbrojavanjem: »Pet... četiri...« Dr. Barnes više ne drhte samo usne, drhti joj cijelo lice. Trenutak kasnije počne grčevito jecati.

Svake godine, na godišnjicu smrti njihove majke, Gwen je donosila cvijeće na majčin grob. Na prvu godišnjicu s njom je otišla i Erica. Tada je Gwen imala četrnaest, a Erica trinaest godina. Ali Erica nikad nije stigla do groba. Na ulazu u groblje na Whittier Boulevardu, skamenila se. »Daj, Erica«, rekla je Gwen. »Idemo.« Erica nije mogla ni prozboriti riječ. Uspjela je samo odmahnuti glavom. »Daj, Erica.« Gwen ju je primila za ruku i povukla, ali njena sestra se poput kipa ukopala na mjestu. Tek tada je Gwen primijetila koliko se Erica trese, koliko joj je znojno lice. Trenutak kasnije počela je hiperventilirati. »Erica, što ti je?« Još uvijek nije mogla govoriti. Unezvijereno je gledala na sve strane, ne vidjevši ništa, izgledala je kao da ima napadaj.

Nije kročila kroz taj ulaz. Čekala je s druge strane ceste dok je Gwen stavila cvijeće na grob i izmolila par molitvi. Tek se mnogo kasnije ispostavilo kako je majčin pogreb toliko traumatično djelovao na Ericu da je

BalkanDowload

patila od koimetrofobije – straha od groblja. Rado se sjećala majke, ali je strah od groblja potisnuo sve ono što je bilo vezano za njezinu smrt. »Tri...« Erica jedva diše. »Dva...« Pokušava se sjetiti. »Jedan...« Ništa. »Erica, vrijeme je isteklo.« »Ne... molim te... Ja... ne znam odgovor. Patim od...« »Rekao sam ti kakva su pravila«, prekine je demon. »Ne odgovoriš li – tvoja će sestra biti kažnjena.« »Ne... molim te...« »I, sjeti se, odvratiš li pogled, bit će kažnjena. Moraš gledati. A sad ćemo se malo zabaviti.« Napokon se slika na njezinu mobitelu proširi. Sada ne vidi samo sestrino lice... Ono što vidi ispuni joj srce užasnim strahom i panikom.

BalkanDowload

71.

Hunter parkira ispred svoje šesterokatnice u Huntington Parku i pogleda na sat – još malo i bit će 23 sata. Nasloni glavu na naslon sjedala i pogleda staru zgradu. Uz jedan prozor na drugom katu sjedi starac i puši cigaretu za cigaretom. Nakon svakog trećeg uvlačenja dima zakašlje se dva do tri puta, potom hrakne dolje na pločnik. Na četvrtom katu Margaret Dixon, veoma draga žena pedesetih godina, suznih očiju gleda kroz prozor stana 416. Svake večeri, bez iznimke, zuri nekoliko dugih sati kroz prozor dolje na ulicu, čeka da se njezin muž vrati iz noćne smjene. Philip, njen muž, nastradao je prije nekoliko godina na poslu. Umro je te iste večeri.

Pažnju sa zgrade odvuče mu sirena u daljini. Pita se je li dobra ideja u ovom trenutku otići kući. Uspije li uopće zaspati, to će biti tek u sitnim jutarnjim satima. Mozak mu još uvijek užurbano radi i nimalo se ne veseli još jednoj noći prevrtanja po krevetu ili hodanja po malom stanu.

Pomisli kako bi se mogao odvesti dolje do Santa Monice ili Venice Beacha, kad mu sine jedna sasvim druga ideja. Razmisli samo par sekundi. »Oh, nema veze. Zašto ne?«, kaže zureći u vlastite oči u retrovizoru.

Slegne ramenima i izvadi mobitel. »Halo«, javi se ženski glas. »Halo? Tracy?« »Da, ja sam.« »Bok, Tracy, ovdje Robert. Robert Hunter?« Pomisli kako bi joj ipak trebao dati malo više informacija osim svoga imena, ali ga njezine riječi ugodno iznenade. »O, tajanstveni detektiv. Kakvog li iznenađenja.« Hunter to shvati kao dobar znak. »Zovem u nezgodno vrijeme?« Iz puke navike, baci još jedan pogled na sat. »Ne, uopće. Baš sam htjela... zapravo, ništa ne radim.«

BalkanDowload

Hunter se nasmije. »Čudno, ni ja. Slušaj, znam da je nedjelja navečer i prilično kasno. Nije baš najbolje vrijeme za izlazak, a ti sutra vjerojatno imaš predavanja, ali možemo li se naći negdje na kavi?« »Misliš reći... negdje drugdje osim u knjižnici na UCLA-i?« »Po mogućnosti.« Čuje kako se Tracy smije. Nakon smijeha slijedi kratka tišina. »Znaš što«, napokon se oglasi. »Imam bolju ideju. Zašto ne bismo otišli nekamo gdje poslužuju nešto malo jače od kave? Ima jedan izvrstan bar u mojoj blizini. Koliko ti treba do Zapadnog Hollywooda?« »U ovo doba... oko sat vremena.« »Odlično. Da se nađemo za sat vremena?« »Izvrsno.«

BalkanDowload

72. »Moj Bože, Gwen, što se to događa?«, vikne Erica Barnes glasom punim straha. »Ne... ne razumijem.« Kamera se prestane udaljavati. Sada na zaslonu mobitela vidi širu sliku, njezin krhki mozak ne uspijeva shvatiti.

Njena sestra leži na nekakvoj drvenoj površini. Ne zna zasigurno jer, slika na zaslonu po dužini obuhvaća samo ramena njezine sestre, a po širini dopire ispod njezinih grudi, potpuno golih, i to je ono što je potpuno zbuni.

Sestrin mobitel, onaj koje je snima, nije postavljen ispred nje. Izgleda kao da je iznad nje, kao da visi sa stropa, ali ono zbog čega prizor izgleda apsurdno jest činjenica što Gwenino lice leži između dva velika nazubljena željezna škripa. Zbog toga je isprva na zaslonu vidjela samo njeno lice. Demon joj nije htio prebrzo otkriti svoju smrtonosnu napravu. »Erica, znaš li što je ovo?«, upita demonski glas misleći na čudnu napravu.

Erica ne odgovori, ne miče se, ne trepće. Nikad u životu, čak ni onoga dana na ulazu u groblje, nije osjećala takav strah. Kao da joj se mozak odvojio od ostalog dijela tijela. »Ovo sam sâm napravio«, nastavi demon. »I odlučio ovu spravicu nazvati... drobilicom lubanje. Dobar naziv, što ti misliš?« Nasmije se onim istim ogavnim grlenim smijehom kao i maločas. »Može se usporediti s... industrijskim škripom, samo što je ovaj mnogo bolji.« »Molim te... molim te... molim te...« Ovo očajničko preklinjanje izgovori Gwen. Toliko jeca da joj se trese cijelo tijelo. »Zašto mi to radiš? Zašto?« »Ššš...« Prst u rukavici pojavi se na ustima dr. Barnes. »Ti ne smiješ govoriti, sjećaš se?« Gwen teškom mukom diše kroz usta. Nos joj je potpuno začepljen.

BalkanDowload

»Navodno«, kaže demon obraćajući se Erici, »prosječna ljudska lubanja može izdržati pritisak do deset kilograma. Znala si to, Erica?« »Molim te... nemoj to raditi.« Od suza i straha glas joj se povisio za cijelu oktavu. »Ali moram ti reći«, nastavi demon ne obazirući se na njezino preklinjanje, »da sam tu informaciju našao na Internetu, što znači da to može biti čisto sranje.« Ušuti radi efekta. »Ali, Erica, reći ću ti što nije sranje. Svaki puni okret ručke na ovoj spravi dodaje ovom škripu težinu od oko dva kilograma. Nije li to krasno? Možeš li zamisliti što ovaj nazubljeni škrip može učiniti nečijem licu?« Čuvši te riječi, Gwen obuzme panika, poput munje dopre do svake stanice njezina tijela. Skupi svu preostalu snagu i pokuša odmaknuti glavu od škripa, ali demon stavi dlan na njeno čelo i snažno je gurne natrag. »Ovo...«, kaže, »... će boljeti... jako.« »Neeeeeee!«, krikne kroz slinu i suze.

Napola paralizirana, Erica sve promatra. Čak ni ne diše. »Zabavimo se malo, hoćemo li?«, kaže demon. Desnom rukom uhvati ručku drobilice i okrene jedan puni krug. Željezni dijelovi, već postavljeni uz samu glavu dr. Barnes, počnu se približavati. Stisnu joj glavu, željezni zupci probiju joj kožu. Od nezamislive boli ukoče joj se očne jabučice, razrogačene oči izgledaju kao da će iskočiti iz duplji. Kao da joj je sav zrak isisan iz pluća, krik zamre u njezinu grlu. Širom razjapljena usta drhte, donja vilica čudno se trese. Preostali dio tijela migolji se poput zmije koja pokušava pobjeći od opasnosti.

Sada kad joj je glava potpuno nepokretna u škripu, demon odmakne ruku s njezina čela. »Iiiiiiiiiii... vraćamo se igri, Erica.« Da glas nije digitalno promijenjen, zvučao bi poput voditelja kviza. Žudeći za kisikom, Ericu mozak prisili na disanje. Duboko udahne zrak kroz nos i usta, izgleda kao da se nadula. »Godišnjica smrti vaše majke, Erica«, ponovi demon ne gubeći vrijeme. »Kad je?« Zbog suza, Erica jedva vidi što je malom zaslonu mobitela. Podigne ruku i obriše ih, ali uzalud.

BalkanDowload

»Pet...« »Ja... ne... znam...«, ganutljivo jeca između svake riječi. »Četiri...« »Ne... razumiješ...« »Tri...« »Ja... patim... od...« »Dva...« »Utječe... na... moje... pamćenje...« »Jedan...« »Oh, Gwen...« »Vrijeme je isteklo.« Demonova ruka na zaslonu opet uhvati ručku. »Neeeee!« Još jedan puni okret.

Dijelovi škripa opet se pomaknu, ali sada Erica začuje i »pop«. Zvuk veoma sličan onome u njezinoj mikrovalnoj pećnici prije desetak minuta.

Jedina je razlika što je nakon njega slijedio užasan zvuk drobljenja.

Odjednom na zaslonu, Gwenine oči promijene boju: raspuklo se mnoštvo kapilara ispod njezinih bjeloočnica. Krvave su. Lice joj je izobličeno – zbog slomljenih jagodičnih kostiju.

Slijedi još jedan prigušeni »pop«.

Gwenina čeljust se iščaši, iskrivi joj usta puna krvi. »Oh... Bože.« Erica to više ne može gledati. Zatvori oči, presamiti se i povrati na stolić.

Na malom zaslonu Gwenino tijelo prestane se micati. Potpuno krvave oči zatrepere posljednji put, Gwen izdahne.

Gotovo je. Gwen više nema. »Žao mi je, Erica. Izgubila si. Ja sam pobijedio.« Erica podigne glavu. Ispovraćana žuč curi joj s brade na pod između bosih nogu. Polako skrene pogled na zaslon. Sestrino lice je potpuno neprepoznatljivo, zdrobljeno između dva dijela velikog nazubljenog škripa. »Zašto?«, izusti kroz jecaje.

BalkanDowload

Demon ne odgovori, ali se kamera opet počne pomicati. Najednom se na zaslonu pojavi najružnije lice koje je vidjela u životu. Držeći mobitel obim rukama, od šoka zabaci glavu.

To nije lice. To je maska.

Iz nekog razloga koji nikad neće moći objasniti, Ericin mozak živne i reagira na način koji demon ni u snu nije mogao predvidjeti.

BalkanDowload

73. Čim gospodin J. uđe u svoj automobil, nazove Briana Caldrona. »Briane, moraš mi nešto provjeriti.« S druge strane linije vlada napeta tišina. »Tko je to?«, upita Brian. »Otkud vam ovaj broj?« Tek tada gospodin J. shvati kako još uvijek govori naglaskom iz sjeverne Kalifornije, glas mu je pola oktave viši od uobičajenog. »Briane, ja sam, gospodin J. Nitko drugi ne zna za ovaj broj, znaš to.« »Ovaj... oprostite, gospodine J. Zvučali ste potpuno drukčije.« Ne želeći gubiti vrijeme, gospodin J. mu ispriča što je našao u spavaćoj sobi Michaela Williamsa. Pošalje mu i njegovu digitalnu sliku – mobitelom je snimio uokvirenu fotografiju u Williamsovu dnevnom boravku. »Treba mi što prije, jesi li me čuo?« »Jesam.« Brianov glas pun je oklijevanja. »Dat ću sve od sebe.« Gospodinu J.-u se taj odgovor ne svidi. »Što to znači, Briane?« »Znači da bi moglo biti problematično dobiti informacije o ovom slučaju.« »Zašto?« »Zato što ovu istragu vodi LAPD-va Jedinica za ultranasilne zločine i, iako ih nikad nisam upoznao, jednu stvar svi znaju o njima – ti momci ne vjeruju nikome.« »I zašto je to problem?« »Pa«, odvrati Brian, »ja sam samo kompjutorski štakor. Bavim se računalstvom. Da, mogu prilično lako nabaviti svaku informaciju koja vam treba, ukoliko je ta informacija pohranjena u kompjutor... I tu je problem s Jedinicom za ultranasilne zločine – ne vjeruju nikome. Sve dok ne zaključe istragu, otprilike devedeset pet posto informacija ne unose u kompjutor. Sve što otkriju, svaki trag, svaki razgovor, svaki zaključak, sve drže ili na papiru zaključanom u svom uredu ili, što je još gore, samo u svojim glavama.

BalkanDowload

Gospodine J., ti momci nisu kao normalni detektivi. Čak ni ne izgledaju kao normalni ljudi.« Gospodin J. više puta pogladi bradu. »U otvorenoj istrazi JUNZ-a«, nastavi Brian, »pohranjene su samo one informacije koje unesu drugi odjeli – forenzički laboratorij, mrtvozornik, toksikološki laboratorij – shvaćate o čemu govorim, zar ne?« »Da.« »Dakle«, nastavi Brian, »pretražuju li oni nešto na svojim kompjutorima ili im bilo koji laboratorij dostavi nalaze ili slike... do svega toga mogu doći bez problema i odmah vam to poslati. Ali ono što zaključe iz nalaza i fotografija i sve ono što sami otkriju, sve to ostaje u njihovu uredu i nema šanse da se toga dočepam.« Usprkos lošim vijestima, gospodin J. se nasmiješi. Detektiv Hunter ga je opet iznenadio. »Imaš li bilo što za mene?«, upita. »Imam. Žena za koju ste pitali – Karen Ward – ubijena je u srijedu navečer, prije četiri dana.« Još jedna žrtva, pomisli. Zato me detektiv Hunter pitao poznam li je – je li ju Cassandra poznavala. Pokušavao je naći vezu između žrtava. »Kako? Što je uzrok smrti?« »Probijanje lijevog sljepoočnog režnja kroz lijevu očnu šupljinu.« »Što?« »U lijevo oko zabijen joj je komad stakla, dovoljno dug da dopre do mozga«, objasni Brian. »Lice joj je potpuno unakaženo kao da je njime probila više prozora. Upravo sam vam e-mailom poslao službeni obdukcijski nalaz i sve fotografije, zajedno s dosjeom Karen Ward. Samo da vas upozorim, fotografije su šokantne.« »U redu. Još nešto?« »Da, jutros su pretraživali transakcije na kreditnim karticama Cassandre Jenkinson, njezina muža Johna Jenkinsona i Karen Ward.« Gospodin J. odmah razmisli o tome. Detektiv Hunter traži plaćanje kućnih popravaka, zaključi. Majstora koji su iz nekog razloga bili u mojoj kući ili kući Karen Ward. Sva plaćanja jednom karticom usporedit će s drugom. Pametno. Nažalost po detektiva Huntera, Cassandra je Michaelu Williamsu platila gotovinom.

BalkanDowload

»Dobro, Briane. Trebat će mi ono što otkriju. Sve što otkriju. Je li jasno?« »Naravno. Pratit ću istragu.« Gospodin J. nažvrlja neke bilješke. »Dobro, a sada saznaj sve o Michaelu Williamsu. Povuci sve svoje veze i nađi mi tog kurvina sina.« Prekine vezu.

Te večeri, mobitel gospodina J.-a ne zazvoni sve do 21:52.

BalkanDowload

74.

Za pedeset tri minute Hunter stigne iz Huntington Parka u Zapadni Hollywood. Dok parkira ispred lokala koji je spomenula Tracy – koktel-bara Next Door Lounge – ugleda je osvijetljenu svjetlima automobila kako se sprema prijeći cestu.

Izgleda još privlačnije nego prije. Raspustila je crvenu kosu, u lijepim valovima pada joj preko ramena. Šiške je smotala iznad čela u dva dražesna smotka. Ima crne traperice, bijelu majicu ispod kratke kožne jakne, crne cipele Mary Jane i iste one starinske leptir-naočale. Zbog diskretne šminke izgleda poput pin-up manekenke. »Došla si pješke?«, upita je kad se sastanu ispred ulaznih vrata bara. »Rekla sam ti, živim u blizini.« Pokaže na zapad. »Brza petnaestominutna šetnja.« »Lijepo je ovdje«, izjavi Hunter. »Zna biti«, složi se Tracy. »Hoćemo li?«, upita je i otvori joj vrata.

Next Door Lounge sasvim bi se lijepo uklopio u film o razdoblju prohibicije u Americi. Sadrži sav glamur i zabranjena uzbuđenja ilegalnih točionica iz 1920-tih godina, s blistavim podom, kožnim chesterfield naslonjačima i malom pozornicom sa starinskim pijaninom za kojim su glazbenici svirali džez i ragtime klasike. Čak se i u zraku osjeti blagi miris prošlosti.

Nedjelja je navečer i nema mnogo ljudi, što Hunteru savršeno odgovara. »Da sjednemo za stol ili šank?«, upita je. »Svejedno mi je. Ti odaberi.« »Za stol«, odlučno reče i pokaže dva visoka naslonjača uz grubi zid od opeke. Čim sjednu, priđe im konobarica i stavi na stol dva cjenika. »Ti si za viski, zar ne?«, upita Tracy.

BalkanDowload

»Single malt«, odvrati. »Ali znaš što? Večeras mi se pije nešto drugo.« »Stvarno?« »Da. Mogao bih naručiti koktel. Zašto ne?« Tracy se nasmiješi, no Hunter ne može odgonetnuti taj osmijeh. »U dobrim si rukama. Ovdje rade izvrsne koktele.« Ušuti i ozbiljno se zagleda u njega. »Ali prije nego što naručimo«, uzme cjenik iz njegove ruke, »prije nego što ti opet zazvoni mobitel i nestaneš kao i obično, trebaju mi odgovori.« Hunter se zavali u naslonjač, prekriži noge i stavi ruke na krilo. »Kakvi odgovori?« »Ne pravi se glup«, kaže mu odmahujući glavom. »Nimalo ti ne pristaje.« »Misliš na zaključak da si profesorica psihologije?« »Točno«, potvrdi. »Kako si znao? I po čemu si tako brzo zaključio?

Kao što sam sinoć rekla, znam da nisi mogao po knjigama koje sam imala večer prije u čitaonici, jer nijedna nije bila udžbenik niti vezana za psihologiju. Dakle, kako?« »Mislim da sam već odgovorio na to pitanje. Zar nisam?« »Ha, ha«, naceri se Tracy. »Tvoj je odgovor bio: ‘To je samo stvar uočavanja.’« Hunter kimne. »Tako je. Točno.« »Dakle, slušam. Što si to uočio? Molim te, budi precizan.« Hunter se načas zagleda u nju, zatim započne: »O.K. Vidio sam te u čitaonici nekoliko puta prije toga.« »Da, i ja sam tebe primijetila«, kaže. »Uvijek dolaziš noću. Uvijek u čitaonicu otvorenu dvadeset četiri sata, ali ni po čemu nisam mogla zaključiti da si detektiv. I još nešto, u čitaonici nikad nemam nikakve knjige o psihologiji jer svoja predavanja pripremam poslijepodne ili rano navečer.

Nikad tako kasno noću. I zato znam da me nisu odale knjige.« »Ne radi se o tvojim knjigama.« Tracy izgleda zbunjeno. »Ne razumijem.« »U knjižnici«, počne joj objašnjavati, »uvijek sjediš sama za stolom, dok su za drugim stolovima obično grupe studenata. U javnoj knjižnici nije nimalo neobično sjediti sam, ali u sveučilišnoj studenti obično sjede skupa.«

BalkanDowload

»UCLA je veoma veliko sveučilište, Roberte, s više od četrdeset tisuća studenata. Osim toga, i ti uvijek sjediš sam.« »Istina«, potvrdi. »Ali sada dolazimo do drugog zapažanja.« Tracy izgleda zaintrigirano. »Priznajem da sam, kad sam te prvi put vidio u čitaonici, pomislio da si studentica, ali nakon nekog vremena stigla je grupa od tri ili četiri studenta, prošla uz tvoj stol, pozdravila te i nastavila dalje do prvog slobodnog stola.

Nisu pitali mogu li ti se pridružiti. Nisu pitali hoćeš li se ti njima pridružiti.

To je značilo da te poznaju, ali nisi njihova kolegica.« Tracy napokon počne shvaćati. »One noći kad smo stajali ispred automata za kavu«, nastavi Hunter, »dogodila se ista stvar, ali tada ti je jedna studentica pokazala nešto u svom udžbeniku. Pogledala si, zatim kimnula i nasmiješila se. To je bilo profesoričino odobravanje, kao da si joj rekla: ‘Da, tako je.’« Napokon je rasvijetljena mračna tajna, pomisli Tracy. »A udžbenik koji mi je pokazala bio je iz psihologije?«, upita. »Forenzičke psihologije«, potvrdi Hunter.

Tracy se nasmiješi. »Da, to je moje glavno područje – forenzička psihologija. Zbog toga me toliko zaintrigirala tvoja sposobnost opažanja i zaključivanja.« Ušuti i uputi mu neobičan pogled. »Hvala što si mi to napokon razjasnio.« »Jesam li sada slobodan?«, upita i ispruži ruku. »Hoćemo li naručiti?« Vrati mu cjenik. »Da, izvrsna ideja.« Hunter ne želi previše eksperimentirati pa naruči koktel na bazi škotskog viskija, a Tracy na bazi ruma. »Sad je na meni red za objašnjenje«, reče Tracy kad konobarica ode s njihovom narudžbom. »Malo sam te provjeravala.« »Stvarno?« »Zanimalo me«, prizna. »Htjela sam saznati u kojem odjelu LAPD-a radiš.« Hunter se nasmije. »Jedinica za ultranasilne zločine?« Po načinu na koji je to izrekla, nije sasvim siguran radi li se o pitanju ili izjavi. I zato ne odvrati ništa.

BalkanDowload

»Moram te nagovoriti da dođeš jednoga dana i razgovaraš s mojim studentima.« »Ja nisam profesor«, odvrati. »Ne moraš biti.« Konobarica se vrati s njihovim pićima. Narednih petnaestak minuta razgovaraju o različitim temama, smiju se. Nijedna tema nije povezana s njihovim zanimanjima. Upravo kane naručiti drugu turu, kad zazvoni Hunterov mobitel.

Tracy ga zabezeknuto pogleda. Ne uspijeva zatomiti smiješak pun nevjerice. Ne može vjerovati da se to opet događa.

Hunter se javi i neko vrijeme samo sluša. »Stižem«, kaže pogledavši Tracy u oči. Izraz u njima govori mu više od riječi. »Oprosti«, kaže ustajući.

Ustane i Tracy, korakne mu bliže i poljubi mu usne. »Nazovi me, može?«

BalkanDowload

75.

Garcia je upravo stigao na danu adresu, kad se na početku ulice pojavi Hunterov automobil.

Pričeka dok njegov partner ne parkira, potom se sastanu u blizini policijske trake. »Što ovaj tip pokušava? Oboriti rekord ili što?«, kaže, podigne žutu traku i provuče se ispod. »Tri žrtve u pet dana?« Garcia nije bijesan zbog ubojstava, bijesan je što ne napreduju u istrazi.

Hunter je toga svjestan jer i sâm osjeća isto. Još uvijek nisu otkrili ništa vrijedno spomena, a ubojica ubija brzinom svjetlosti.

Odjednom Garcia stane i namršteno pogleda Huntera. »Što je?«, upita Hunter. »Je li to crveni ruž na tvojim usnama?« »Što?« Nadlanicom obriše usta, na ruci mu ostane crveni trag. »Ipak je ruž«, naceri se Garcia. »Bio si na spoju?« Iznenađenje u njegovu glasu je stvarno. »Nisi mi rekao da imaš spoj.« »To i nije bio pravi spoj.« Uzme papirnatu maramicu, dobro obriše usta i skrene razgovor sa svog intimnog života. »Dakle, što imamo o novoj žrtvi?« »Zvala se Gwen Barnes, stara trideset osam godina. Rođena i odrasla u Los Angelesu – u Hawthomeu.« »Udana?« »Rastavljena. Bez djece. Bivši muž Kevin Malloy živi u Pomoni. O njemu još ne znamo ništa.« »Koliko su bili u braku?« »Hmmm...« Na zaslonu mobitela Garcia prstom odvrti stranicu do tražene informacije. »Četiri i pol godine. Razveli su se prije više od dvije.« Vrati stranicu na početak, zatim nastavi: »Dr. Barnes ima vlastitu psihoterapeutsku ordinaciju u središtu L.A.-a – u West Ninth Streetu.« »Koliko dugo živi na ovoj adresi?«

BalkanDowload

»Praktički, od razvoda.« Garcia zastane, napravi grimasu i slegne ramenima. »I to je otprilike sve. Sve što trenutno imamo. Operativa nije imala dovoljno vremena za iskopavanje ostalih informacija. Sutra poslijepodne trebali bismo znati više.« »Koga je ovaj put zvao ubojica?« »Žrtvinu jedinu sestru«, odgovori Garcia. »Ericu Barnes.« »Živi ovdje?« »U blizini. U Carsonu.« »Vi momci ste iz Jedinice za ultranasilne zločine?«, upita LAPD-ov narednik prilazeći im. Visok je oko metar sedamdeset pet, četvrtastih ramena, mršavih ruku, kratko ošišane tamne i uredne kose. Oči, jednako tamne kao i kosa, izgledaju poput vodoravno položenih suza. »Jesmo«, odvrati Garcia. Okrene se prema njemu i pokaže mu isprave.

Hunter učini isto. »Ja sam narednik Prado iz Zapadne postaje, Odjel za Wilshire.« Govori jedva primjetnim portorikanskim naglaskom.

Rukuju se i zatim svi zajedno krenu prema zelenoj jednokatnici na kraju ulice. »Večeras su ovamo prva stigla moja dva čovjeka«, objašnjava narednik pokazujući dvojicu mladih i blijedih uniformiranih policajaca uz crno-bijelo policijsko vozilo. »Moram vam reći, ovo nije baš najmirnija četvrt, što znači da i ovdje ima slučajeva ubojstava, no netko je toj sirotoj ženi napravio nešto što još nikad u životu nisam vidio. Rekli su vam za onaj suludi poziv službi devet-jedan-jedan, je li? Navodno je onaj tko je ovo napravio nazvao žrtvinu sestru i prisilio je da sve gleda putem video-poziva. Je li to vama iz UNZ-a to dovoljno perverzno?« Stignu do prednjeg trijema, na početku ulice pojave se dva novinarska kombija. »Stigli su šakali«, kaže narednik Prado pokazujući bradom kombije.

Brian Caldron nije lagao kad je rekao gospodinu J.-u kako, kad je u pitanju istraga, Hunter i Garcia nikome ne vjeruju. Novinari imaju svoje ljude u LAPD-u i masno ih plaćaju za informacije. To je glavni razlog zbog kojeg ne unose u kompjutor sve ono što otkriju u istrazi. Što se tiče zločina, ništa toliko ne prodaje novine niti ne povećava broj gledatelja kao priča o serijskom ubojici, čak ni zločini u koje su umiješane holivudske zvijezde. No sada, s trećom žrtvom, gotovo je nemoguće spriječiti curenje informacija,

BalkanDowload

usprkos svim naporima JUNZ-a. Sada je to samo pitanje vremena. Sada još samo mogu pokušati držati priču pod kontrolom. LAPD-ov Ured za odnose s javnošću vjerojatno će uskoro dati službenu izjavu. Najveća im je briga kako pritom ne razotkriti detalje. »Osim vas i one dvojice policajaca, tko je još bio na poprištu?«, upita Hunter narednika. »Forenzičari. Nitko drugi.« »A tko još zna za poziv službi devet-jedan-jedan?« »Nitko osim mene«, odgovori. »Dispečer nije nikome drugome prenio detalje.« Hunter se zagleda u njega, ali prije nego što uspije bilo što reći, narednik kimne i podigne u zrak obje ruke. »Da, da, detektive, ni riječ novinarima. Znam postupak. Znate, ovo mi nije prvi put.« Stignu do kuće, policajac im doda hermetički zatvorene vrećice s jednokratnim bijelim kombinezonima. Hunter i Garcia ih u tišini navuku, potpišu se i uđu u kuću.

BalkanDowload

76.

Kad Hunter i Garcia zatvore za sobom vrata, dr. Susan Slater na drugom kraju dnevne sobe okrene se prema njima. Metar iza nje, isti onaj fotograf koji je bio i na prethodna dva poprišta, fotografira nešto što njih dvojica još ne mogu vidjeti. Dva forenzičara zaposlena su na drugom kraju prostorije nanošenjem praška za otiske prstiju. »Detektivi«, pozdravi ih liječnica laganim kimanjem. Glas joj je tih i nenametljiv. »Dođite ovamo«, domahne im i istovremeno signalizira fotografu da uzme pauzu.

Jednako kao i na prethodna dva poprišta, i ovdje je naizgled sve u redu.

Sve je na svom mjestu. Ako je i došlo do kakve borbe između ubojice i žrtve, nigdje nema vidljivih tragova. »Ovaj put nema stolice«, kaže dr. Slater. Korakne ulijevo i tako omogući Hunteru i Garcii da vide ono što je snimao fotograf.

Obojica se skamene.

Na drvenom stolu za šest osoba leži gola žrtva kao da je razapeta na križ. Ruke su joj skroz raširene, zglavci omotani s dva komada najlonskog konopca, čvrsto zavezanog ispod stola. Noge su joj potpuno ispružene, gležnjevi zavezani zajedno trećim komadom konopca. No cijeli prizor zasjenjuju groteskno izobličena lubanja i lice.

Ne treba im obdukcijski nalaz za zaključak kako joj je smrskano više kostiju lica. Razrogačene oči, još uvijek pune užasa, krvave su i stoje nakrivljeno, jasno ukazujući na slomljene jagodične kosti. Čeljust joj je slomljena najmanje na tri mjesta, desni rascijepljene, usta nisu na svom mjestu. Uši, zajedno s kožom na oba obraza, praktički su sastrugani, ostala je samo kaša mesa i osušene krvi. Lubanja je s obje strane udubljena kao da je netko svom silinom udarao čekićem po njoj. »Imao si pravo, Roberte«, reče dr. Slater prekinuvši tišinu i skrenuvši pažnju detektiva na sebe. »I opet je ubojica promijenio nekoliko aspekata svog prvotnog M.O.-a.«

BalkanDowload

Obojica joj se pridruže s lijeve strane stola. »Sada barem imamo najmanje dva njegova očita potpisa«, nastavi liječnica. »Mobitele žrtava sprži u mikrovalnoj i izgleda da više voli kad su žrtve gole.« »I opet nema silovanja?« »Nisam još provjerila. Tu smo kratko vrijeme, a za taj pregled trebalo bi joj odvezati noge. Čekala sam vas, jer znam da želite pogledati truplo in situ. No na bedrima i preponama nema vidljivih masnica«, pokazuje im dok govori. »Nema ni ogrebotina, tako da ju vjerojatno nije dirao na takav način, jednako kao ni prethodne dvije žrtve.« »Zašto ih onda skida do gola?«, upita fotograf stojeći s druge strane stola.

Svi ga pogledaju. »Roberte, Carlose«, reče liječnica i kimne fotografu, »ovo je Curtis Norton. Vjerojatno ga se sjećate s prethodna dva poprišta. Pridružio se našem timu prije nekoliko mjeseci. Premješten je iz Anaheima.« »Oprostite na upadici«, posramljeno kaže fotograf. Visok je oko metar osamdeset, snažna tijela, četvrtaste vilice i gustih obrva, oblikovanih tako da uvijek izgleda žalosno. »Samo sam znatiželjan. Takvih stvari nikad nismo imali u Anaheimu, ali ako ubojičini napadi nisu seksualno motivirani, zašto ih svlači?« »Zbog ponižavanja«, odgovori Hunter. Stane na čelo stola i pomno proučava ozljede na žrtvinu licu i lubanji. »Taj se postupak koristio u koncentracijskim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Koristi se i danas. Tako se žrtva osjeća još ranjivije. Bespomoćnije. Prestrašenije.« »Teško je zamisliti da su mogle biti još više prestrašene nego što su već bile«, izjavi Norton. »Sadizam ovog ubojice brutalan je i fizički i psihički«, pojasni mu Hunter. »On se ne zadovoljava samo mučenjem i ubijanjem žrtava. Ulazi im u glave. Hrani se njihovim strahom. Igra se njihovim osjećajima. Zato ih najprije uhodi i muči anonimnim porukama. Ali, kao što znamo, ne staje samo na tome – voli ući i u glave drugih.« »Osoba koje nazove«, reče dr. Slater.

Hunter se šutke složi. Pregledava površinu stola.

BalkanDowload

Načas Norton izgleda kao da će nešto reći ili pitati, ali se na kraju nijemo odmakne od stola, dajući više mjesta Hunteru i Garcii. »Ovo je suludo«, izjavi Garcia dok promatra žrtvine ozljede i pokušava zamisliti što joj se moglo dogoditi. »Što je napravio ovaj put, stavio joj glavu u škrip?« »Najvjerojatnije«, potvrdi dr. Slater. Potom objasni: »Ovakva vrsta lomova kostiju lica«, kaže pokazujući očne šupljine, čeljust i jagodične kosti, »ne može se nanijeti udaranjem nekim predmetom ni rukom, kao ni lupanjem njezinom glavom o čvrstu površinu. Od svih tih načina ostale bi razderotine, a ovdje ih nema. Ove lomove uzrokovalo je postupno povećanje pritiska na njenu lubanju, sve dok kosti nisu pukle. Zbog toga ima ove ozljede s obje strane lica. Zbog toga joj je koža praktički sastrugana.

Sprava kojom joj je to učinjeno, vjerojatno je bila nazubljena.« »Na stolu nema ogrebotina«, kaže Hunter. »Nema ikakvih tragova oko mjesta gdje joj stoji glava. Radna ploha, klupa ili škrip kakvi se kupuju u željezarijama, ostavili bi udubine, ogrebotine, tragove... nešto, na površini stola, ali ovdje nema ničega. Što god je koristio, ili je napravio sam ili je dao da se izradi po mjeri.« Krajičkom oka primijeti kako se Norton počešao po zatiljku i odvratio pogled.

Odjednom se ulazna vrata opet otvore. Uđe muškarac srednjih četrdesetih godina. Na njihovo iznenađenje, na sebi nema obvezatni zaštitni kombinezon, što znači da nije član tima dr. Slater. Ima kratku kosu, masnu i nepočešljanu. U očima mu se pojavi šok kad mu pogled padne na truplo na stolu.

Hunter odmah shvati da je taj muškarac poznavao žrtvu, ali mu nije jasno kako se uspio probiti kroz kordon policajaca. Brzo mu priđe i stane ispred njega kako bi mu zapriječio pogled. »Gospodine, ovo je poprište zločina. Ne smijete biti ovdje.« Ne obazirući se na njegove riječi, muškarac podigne glavu, pokušava vidjeti preko Hunterova ramena, no Hunter mu ne da. »Gospodine? Jeste li čuli što sam rekao? Tko ste vi?« Muškarac uzme nešto zakačeno za pojas – LAPD-ovu detektivsku značku. »Ja sam detektiv Julian Webb iz Centralne postaje, Odjel za Rampart.«

BalkanDowload

S više od deset tisuća policajaca i preko tri tisuće civilnog osoblja, LAPD je po veličini treća gradska policija na području SAD-a, iza New Yorka i Chicaga. LAPD ima nadležnost samo nad gradom Los Angelesom, ali s njim je povezano više od četrdeset pet drugih policijskih postaja, svaka s vlastitom hijerarhijom u koju spadaju uniformirani policajci, detektivi, narednici, kapetani i načelnici. Sve u svemu, policijske postaje koje sačinjavaju LAPD imaju nadležnost nad 796 kvadratnih kilometara i više od tri i pol milijuna stanovnika. Stoga nimalo ne iznenađuje što u tako velikom policijskom odjelu ni Hunter ni Garcia nikad nisu nabasali na detektiva Webba.

I Hunter i Garcia namršteno pogledaju značku. Centralna postaja, Odjel za područje Ramparta ima nadležnost nad Echo Parkom, PicoUnionom i Westlakeom. Kuća Gwen Barnes u Mid-Cityu spada pod jurisdikciju Zapadne postaje, Odjela za Wilshire. »Mid-City nije u vašoj nadležnosti, detektive«, kaže Hunter. »Kako to da ste tako brzo stigli ovamo? Poznavali ste žrtvu?« Detektiv Webb još uvijek pokušava vidjeti što je iza Huntera.

Hunter ga pogleda u oči. »Detektive?« »Gwen i ja smo ranije večeras izašli van«, napokon odgovori Webb. »Morao sam ranije otići, ali sam joj obećao da ću se vratiti čim završim s poslom. Zato sam ovdje.« Skrene pogled s Huntera na Garciu, potom na dr.

Slater. »Ovo nije moguće. Dovezao sam Gwen ovamo prije manje od tri sata. Otpratio sam je do ulaza. Kako se to moglo dogoditi? Trebao sam je poslušati. Trebao sam joj vjerovati.« Svi zastanu nakon njegovih zadnjih riječi. »Što time želite reći?«, upita Hunter.

Tišina. »Detektive?«, odlučnije ga zazove Hunter. »Što ste time htjeli reći – da ste je trebali poslušati... da ste joj trebali vjerovati?« Webb izdrži njegov pogled. »Poruka... narukvica...« Odjednom, prije nego što bilo tko uspije postaviti pitanje Webbu, ispred ulaznih vrata začuju histeričan ženski glas.

Hunter odmah shvati što se događa.

BalkanDowload

»Žrtvina sestra«, kaže i da Garcii znak dâ se pozabavi Webbom.

Trenutak kasnije, istrči iz kuće.

BalkanDowload

77. »Erica?«, zazove Hunter skidajući kapuljaču kombinezona. »Erica Barnes?« Na prednjem travnjaku žena srednjih tridesetih godina očajnički se opire dvojici uniformiranih policajaca koji je pokušavaju odvući od kuće.

Duga ravna tamna kosa podignuta joj je na tjemenu u raščupanu punđu.

Tamnosmeđe oči pune su suza, mali prćasti nos svijetlocrven je od plakanja. Čuvši svoje ime, potresena žena istrgne ruku iz stiska jednog policajca i pogleda Huntera. Na licu joj je mješavina očaja i boli. »Pustite me«, vrišti na policajce. Pokušava osloboditi i drugu ruku. »Ona je moja sestra.« Glas joj je pun boli.

Hunter im začas priđe. »Oprostite, detektive«, kaže narednik Prado malo posramljeno. »Ne znam kako se provukla ispod trake.« »U redu je, naredniče.« Hunter stavi ruku na njegovo rame i taktično, ali veoma odlučno, odgurne ga od krhke žene. »Ja ću preuzeti.« Narednik Prado pusti Ericu. I drugi policajac učini isto. »Jeste li sigurni, detektive?« »Da, siguran sam.« Još nikad nije zvučao toliko samouvjereno. »Moja sestra... gdje je moja sestra?«, vikne Erica. Pokušava vidjeti iza Huntera.

Hunter stavi ruke na Ericine, drži je na mjestu. »Erica, ja sam detektiv Robert Hunter iz LAPD-a.« Glas mu je tih i smiren.

Erica se pokuša otrgnuti iz njegova stiska. »Gwen... gdje je Gwen?« Pokuša ga odgurnuti.

Hunter opet stane ispred nje, zablokira joj put. Pogledaju se u oči. Tada Hunter jedva zamjetno i značajno odmahne glavom. »Tako mi je žao, Erica.« Ona ga i dalje gleda u oči. »Ne... ne... ne... ne...«

BalkanDowload

Svaku riječ poprati udarajući ga stisnutim šakama po prsima. Hunter drži spuštene ruke, ne brani se, pušta je da se iskali na njemu. Kad Erica ostane bez snage, nježno je zagrli, nasloni joj glavu na svoje rame i okrene je tako da ne gleda u kuću. Erica mu se trenutak opire, zatim klone u njegovu zagrljaju. »To ne može biti istina. Ne može.« Brizne u novi plač.

Hunter je cijelu jednu minutu drži u zagrljaju. »Erica«, kaže, »mogu li te zvati krsnim imenom?« Erica se pomakne u njegovu zagrljaju, podigne ruku i dlanom obriše šmrkavi nos.

Hunter povuče patent-zatvarač kombinezona i iz džepa izvadi papirnatu maramicu. Uvijek ih nosi sa sobom. »Izvoli«, kaže.

Erica trenutak oklijeva, potom je uzme i ispuše nos. »Hvala.« Hunter joj doda cijeli paket. »Zadrži ih. Imam ih još u automobilu.« Erica izgleda izgubljeno, ne uspijeva usredotočiti pogled. »Što kažeš na to da odemo nekamo sjesti?«, kaže Hunter i glavom pokaže na ulicu.

Dopusti mu da je odvede do svog automobila. Dok prolaze uz uniformiranog policajca, Hunter ga zamoli za veliku čašu slatke vode.

Nekoliko dugih minuta sjede u potpunoj tišini u njegovu Buicku. Erica ne prestaje plakati i drhtati. Hunter je pušta na miru, daje joj vremena. U ovom trenutku ništa što joj kaže neće ublažiti njezinu bol, on to zna.

Ponekad je tišina najbolji razgovor.

Napokon se vrati policajac sa zašećerenom vodom. »Erica, popij ovo«, kaže joj Hunter. »Osjećat ćeš se puno bolje, obećavam.« U samo nekoliko velikih gutljaja, Erica isprazni gotovo cijelu čašu. »Ne razumijem«, napokon prozbori pogledavši ga. Glas joj još uvijek drhti, ali ne toliko kao prije nekoliko minuta. »Kako onaj poziv može biti stvaran? Kako ono čudovište može biti stvarno?« »Hoćeš li mi ispričati što se dogodilo? O čudovištu?«

BalkanDowload

Erica ispije ostatak vode. »Ne znam. Ne znam što bih mogla reći. Više nisam sigurna što je stvarno, a što nije.« Hunter čeka, pušta je da sama odredi tempo. »Bila sam sama kod kuće«, započne. »Ispekla sam kokice...« U narednih dvadesetak minuta ispriča mu sve čega se sjeća. Dok je pričala o postavljenim pitanjima i svojoj fobiji od groblja, opet ju je obuzela panika.

Hunter zamoli policajca za još jednu čašu zašećerene vode.

Erici je trebalo daljnjih pet minuta da se opet sabere.

I tada mu je rekla što je učinila.

BalkanDowload

78.

Kad je detektiv Hunter izašao iz kuće, detektiv Webb je napokon mogao vidjeti tijelo dr. Barnes na blagovaoničkom stolu. Zna da je to ona, iako joj je lice izobličeno do neprepoznatljivosti. »Ovo ne može biti istina«, ponovi. »Detektive?«, zazove ga dr. Slater. Priđe mu.

Webb jednom trepne, potom je pogleda u ozbiljne oči. »Ne smijem vam dopustiti da kontaminirate poprište zločina. Čujete li me?« Ušuti, udahne zrak. Glas joj se malo smekša. »Veoma mi je žao zbog vašeg gubitka. Uistinu. Nitko ne bi smio izgubiti voljenu osobu, prijatelja ni bilo koga na ovakav način, ali vi ste LAPD-ov detektiv i trebali biste bolje od drugih znati kako je dolazak na neobrađeno poprište zločina u cijelosti neprimjereno. Ne smijete biti ovdje. Ovako ne ugrožavate samo poprište, već i cijelu istragu.« »Detektive Webb«, preuzme Garcia prilazeći mu. »Zašto ne izađete van i pustite forenzičare da obrade poprište?« Pokaže na vrata. »Ovdje imaju pune ruke posla. Mogli biste mi dati informacije o dr. Barnes. Potreban nam je svaki podatak. I možete mi ispričati o poruci i narukvici koje ste spomenuli.« Napokon prevlada Webbova profesionalnost. »Dobro, može«, kaže. »Ispričavam se što sam reagirao tako impulzivno.« »Detektive, i vi ste samo ljudsko biće«, kaže Garcia prijateljskim glasom punim razumijevanja. »Svi smo.« Webb još jednom baci pogled na tijelo na stolu, zatim izađe van. Vani Garcia otkopča kombinezon i izvuče iz njega ruke, ostavljajući da gornji dio visi s njegova struka. Čim stignu na kraj travnjaka, Webb iz džepa izvadi notes, nešto zapiše, otrgne stranicu i preda je Garcii. »Što je to?«, upita Garcia čitajući napisano.

BalkanDowload

»Ime i broj značke moga partnera. S njim sam se sastao nakon što sam ovamo dovezao Gwen.« Opet zavuče ruku u džep i izvadi kutiju cigareta.

Izvadi jednu, stavi je u usta i tek tada ponudi Garciu.

Garcia odbije.

Webb upali cigaretu i duboko uvuče dim. »Nema potrebe srati, detektive...« »Garcia, ali možete me zvati Carlos.« »Nema potrebe srati, detektive Garcia. Znam kako ovo ide. Ja sam zadnji vidio žrtvu živu. Izašli smo van ove večeri kad je ubijena i ja sam taj koji ju je dovezao kući. Ukratko, u ovom trenutku, ja sam na vrhu popisa osumnjičenika.« Uvuče još jedan dim.

Garcia se nakratko zagleda u detektiva. Webb u potpunosti odgovara površnom opisu maskiranog ubojice – visok, širokih ramena – kao i polovica muškaraca u Los Angelesu. »Detektive Webb, ova istraga seže mnogo šire od ovog ubojstva«, kaže Garcia.

Webb ga pogleda, odvaguje njegove riječi, potom iznenađeno podigne obrve. »Taj tip je već ubio.« Prema tonu njegova glasa teško je odrediti radi li se o pitanju ili izjavi.

Garcia ništa ne odgovori. »Zašto mi ne ispričate o toj poruci i narukvici?«

BalkanDowload

79.

Gospodin J. zgrabi mobitel sa stola samo milisekundu nakon prvog zvona. »Briane, stvarno ti je trebalo dugo vremena.« Ni ne pokušava prikriti ljutnju u svom glasu. »Oprostite, gospodine J.«, odvrati Brian. Njegov pak glas zvuči umorno. »Ali odabrali ste jednog lukavog gada. Nalaženje bilo kakvih informacija o njemu nije bilo lako... ali posrećilo nam se. Dvaput.« »Dakle, što imaš?« »Vaše su sumnje bile opravdane. Michael Williams nije njegovo pravo ime, ali ga je odabrao s razlogom.« »Slušam.« »U SAD-u ima više od pola milijuna Michaela Williamsa«, kaže Brian. »Otprilike ih petsto pedeset živi ovdje u Los Angelesu. Veoma često lažno ime za izlaz, ali...« »Čekaj malo, Briane«, prekine ga. »Ime za izlaz? Što to, do vraga, znači?« »Oprostite, to je termin koji koristimo. To znači da, bez ikakvih drugih podataka osim tog imena i s otprilike petsto pedeset osoba koje se tako zovu samo u ovom gradu, svakoj službi za provođenje zakona – LAPD-u, FBI-u, šerifovu uredu... nije važno – trebali bi dani, čak i tjedni za pronalaženje prave osobe, ako bi je uopće pronašli. A to vremensko razdoblje bilo bi mu i više nego dovoljno da pobjegne... nestane.« »Dobro, rekao si da je Michael Williams prilično često ime, ali...« »Ali ne dovoljno često da potakne sumnju ako zatraži lažne isprave.« Odluči mu malo bolje razjasniti. »Naša vlada ima popis imena koja pobuđuju sumnju jer su veoma česta – John ili James Smith, Robert Jones, Michael Williams – u biti, svako ime koje se u cijeloj zemlji pojavljuje više od milijun puta. Ta su imena va vrhu popisa lažnih imena, jer ih, iz očitih razloga, kriminalci najčešće koriste.«

BalkanDowload

J.

»Dobro. Vratimo se na našeg Michaela Williamsa«, požuri ga gospodin

»Da, dobro. Kao što rekoh, dvaput mi se posrećilo. Prvo – da mi niste poslali njegovu fotografiju, ne bismo vodili ovaj razgovor. Ni sada, a vjerojatno ni nikada. No kako sam imao fotografiju, uključio sam program za prepoznavanje lica u našim bazama podataka i tu mi se drugi put posrećilo.« »Ima dosje«, kaže gospodin J. »Odslužio je četiri godine zbog silovanja«, potvrdi Brian. »Prilično nasilan slučaj.« Gospodin J. zatvori oči, nastoji se smiriti, ali osjeća kako mu u žilama ključa krv. U kući Michaela Williamsa, u kovčegu ispod kreveta, pronašao je zbirku ženskog donjeg rublja. Preciznije, ženskih gaćica. Veličine od S do XXL. Michael Williams nije samo seksualni grabežljivac, već i sakupljač trofeja. I tada mu je sinulo: Cassandra je bila gola, a njezina odjeća nigdje nije pronađena. »I tko je, dovraga, on?«, upita. »Pravo ime mu je Cory Russo. Poslat ću vam cijeli njegov dosje. Tip je prava gnjida, nema nikakve sumnje, ali prilično pametna gnjida.« »Zašto?« »Dok je služio kaznu, završio je tri tečaja – za vodoinstalatera, mehaničara i sigurnost na Internetu.« »No dobro. To ga neće spasiti. Imaš njegovu adresu?« »To je problem«, kaže Brian. »Gospodin Russo nije koristio svoje pravo ime otkako je prije tri godine izašao iz zatvora. Pod tim imenom nemam ništa. Jedina adresa pod lažnim imenom Michael Williams je ona koju ste mi dali, kao i adresa njegove vodoinstalaterske firme.« Gospodin J. zna da se Cory Russo ili kako li već zove, neće vratiti ni na jednu od te dvije adrese. Uvjeren je da mu je policija za petama i da će ga čekati na obje lokacije. »Tko god bio taj tip«, kaže gospodin J., »negdje se skriva, a ja ga moram naći, Briane. Moraš ga odmah pronaći.«

BalkanDowload

80. »Uspjela je fotografirati ubojicu?« Garciin ton u potpunosti odgovara zapanjenom izrazu na njegovu licu. »Kako?« »Ne, nije ga fotografirala«, objasni Hunter dodajući mu mobitel Erice Barnes. Na zaslonu je slika ubojičina maskiranog lica. »Na kraju poziva snimila je sliku na zaslonu.« Erica još uvijek sjedi u Hunterovu automobilu, samo par metara dalje od njih dvojice. Oči su joj crvene i podbuhle, koža oko njih ranjava od silnih suza. »Erica je grafička dizajnerica«, pojasni Hunter. »Radi u kompaniji koja dizajnira i razvija aplikacije za mobitele. Snimanje slika na zaslonu je ono što napravi bezbroj puta u jednom danu. To je dio njezina posla.« »I zato je njezin mozak navikao to činiti«, kaže Garcia. »Točno. To je bila refleksna radnja, ne svjesna. Nije ni znala što je napravila sve dok nije završila poziv hitnoj službi.« Garcia skrene pogled na Ericu, zatim brzo pogleda grotesknu masku na zaslonu njezina mobitela.

Iz opisa Tanye Kaitlin i gospodina Jenkinsona, već je znao što može očekivati. Zna kako otprilike izgleda ubojičina maska – deformirano lice, crvene oči, razrezana usta, krvavi zubi, kvrgava koža, okljaštren nos... sve on to zna. I njihov crtač ju je nacrtao veoma vjerno, ali ipak, gledajući ovaj snimak, osjeti mučninu u želucu. »Ovo je jedina slika koju je uspjela snimiti?«, upita. »Nije«, odvrati Hunter. Pogled mu se promijeni. »Snimila je još jednu, negdje na sredini poziva. Vrati natrag.« Garciu još više zazebe srce kad nađe snimku.

Dr. Gwen Barnes je još živa, ali su joj bjeloočnice već zakrvavljene, veći dio lica je slomljen i izobličen. Smrt je oko nje već počela stiskati svoje ružne kandže. Preostao je još samo jedan završni stisak.

BalkanDowload

Dugo vremena promatra snimku. »Imao si pravo«, napokon kaže ozbiljnim glasom dok člankom prsta trlja kožu između obrva. »Sprava u obliku škripa napravljena je ručno. Ovo nije mogao kupiti ni u jednoj željezariji. Sam ju je napravio.« »Jednako kao i masku«, kaže Hunter promatrajući kako se na početku ulice zaustavlja još jedan novinarski kombi. »Što će biti s njom?« Garcia glavom pokaže na Ericu, zatim vrati Hunteru mobitel. »Ne možemo dobiti njezina dečka, pa ću je ja odvesti kući.« »I što poslije?« »Poslije ću ove snimke odnijeti Dennisu Baxteru iz Jedinice za kompjutore. Bude li potrebno, pregledat ćemo ih, piksel po piksel.« »Zašto?« Garcia je istinski začuđen. »Roberte, na njima nećemo otkriti ništa novo.« Hunter pogleda mobitel u svojim rukama, zatim Ericu u automobilu.

Kad opet progovori, u njegovu glasu nema previše samouvjerenosti. »To još ne znamo.« »Da, znamo«, usprotivi se Garcia. »Roberte, ovaj ubojica je veoma pametan, obojica to znamo. Ubija žrtve u njihovim kućama, što znači da na tim snimkama ne možeš izdvojiti neki detalj koji će nas dovesti do neke nove lokacije, jer lokacije već znamo.« Hunter i dalje šuti.

Garcia pokaže na mobitel u njegovoj ruci. »Ta dnevna soba... taj blagovaonički stol...«, zatim pokaže kuću dr. Barnes, »... ta dnevna soba je tu. Stol je tu. Već nam je poznato mjesto gdje je to snimljeno. Ubojica je sam izradio masku. Sam je izradio spravu za ubijanje, što opet znači da nas ništa na tim snimkama neće dovesti do mjesta gdje ih je kupio. I još za pozive koristi mobitele žrtava, što opet znači da ničemu ne možemo ući u trag. Ništa ne možemo preslušati.« »Da, znam«, prizna Hunter poraženim glasom. »Ali, Carlose, što bih drugo trebao učiniti?« »Idi kući, Roberte. Odmori se malo. Nisi, takoreći, pošteno spavao već četiri dana. Sutra ćemo nastaviti. Potreban ti je odmor, makar i od samo nekoliko sati. Tvome mozgu treba odmor, a nama treba tvoj britki um i

BalkanDowload

spremnost na akciju. Iscrpljujući se u ganjanju onoga čega nema, nećeš nam biti ni od kakve pomoći.« Hunter izgleda kao da odvaguje opcije. »A što ćeš ti raditi?«, upita.

Garcia bradom pokaže na kuću. »Ostat ću tu dok se sve ne obavi. Zatim ću i ja otići kući i odmoriti se.« Hunter primijeti kako se Erica opet uznemirila. »Idi, Roberte«, reče Garcia, »odvedi je kući, zatim otiđi svojoj i odmori se. Ja ću ostati ovdje.« Hunter promatra kako njegov partner zakopčava kombinezon i vraća se na poprište zločina.

BalkanDowload

81.

Kad opet zazvoni mobitel gospodina J.-a, njegov ručni sat pokazuje 23:23. »Briane, reci mi da imaš nešto.« »Nisam sasvim siguran.« U njegovu glasu jasno se čuje iscrpljenost. »Možda jest nešto, a lako bi moglo biti i ništa.« »Daj mi što imaš.« S druge strane linije gospodin J. začuje tipkanje po tipkovnici. »O.K.«, započne Brian, »ono što ste mi rekli, potaknulo me na razmišljanje. Cory Russo, Michael Williams ili kakvo li već ime taj tip koristi, sada je vjerojatno u bijegu. Je li tako? A u Americi ne možeš bježati bez love.« »Označio si njegove kreditne kartice.« »Označio sam sve za oba imena«, potvrdi Brian. »Kreditne kartice, bankovne transakcije, podizanje novca, sve. Nema li negdje skrivenu gotovinu, taj tip neće moći kupiti ni paketić žvakaćih guma, a da moj zaslon ne zasvijetli kao božićno drvce.« »I jesi li što dobio?« Brian glasno udahne zrak. »Jesam, ali ne za njegove kartice.« Gospodin J. napravi grimasu. »Što to, dovraga, znači?« »Pa, nisam izdao upozorenje samo za njegove kartice i bankovne transakcije...« »Proširio si i na članove njegove obitelji i poznate prijatelje«, nadopuni ga gospodin J. slijedeći Brianov tok misli. »Pa, da, to mi je palo na pamet«, prizna Brian. »Ali, nažalost, Cory Russo ima samo dva daljnja rođaka i obojica žive u Oregonu. I nema poznatih prijatelja. Ali tada sam se sjetio nečeg drugog.« »Čega?« »Prije tri godine, kad je Cory Russo pušten iz zatvora, nije otišao zatvorskim autobusom. Netko ga je pokupio.«

BalkanDowload

Osmijeh samo što se nije pojavio na licu gospodina J.-a. »Imaš ime osobe koja ga je pokupila.« »Tako je.« Brianov glas zvuči trijumfalno. »Tko je on?« »Zove se Toby Bishop. Živi u Monrovii u San Gabriel Valleyu. I sada slijedi ono dobro. Prije otprilike dvadeset minuta podigao je dvije tisuće petsto dolara sa svoga računa. Provjerio sam njegove transakcije dvije godine unatrag. Nikad ni izbliza nije podigao tako veliku svotu i zato, jedino ako večeras nije odjednom odlučio kupiti automobil...« »Imaš adresu?« »Odmah vam šaljem e-mail.« Gospodin J. začuje zvučni signal na svom laptopu. Prekine poziv.

BalkanDowload

82.

Hunter je imao najbolju namjeru poslušati Garciin savjet. Nakon što je Ericu Barnes odvezao do njene kuće, uistinu je htio otići kući i malo odspavati, no one dvije snimke na Ericinu mobitelu nisu mu dale mira. Stoga je odlučio nakratko svratiti u svoj ured. Čim je Erica ušla u kuću, te je dvije snimke s njezina mobitela poslao na svoju e-mail adresu i nakon toga ih izbrisao iz njezine »galerije slika«. Sada kad su mediji definitivno nanjušili krv i, načuju li nešto o postojanju tih snimaka, učiniti će sve, doslovno sve, da ih se dočepaju. Čim se podigne sustav na njegovu kompjutoru, brzo nađe Ericin e-mail i dvaput klikne na prvu snimku – ubojičinu masku.

Unatoč zastrašujućem i odvratnom izgledu, maska je pravo umjetničko djelo. Izrađena je od silikonske gume. Porezotina od desnog kuta usta, preko obraza, sve do desnog uha izgleda svježe, kao da je prije nekoliko trenutaka razrezano pravo tkivo. Čini mu se kao da će svaki čas iz nje poteći krv. Oštri krvavi zubi izgledaju napola ljudski, napola životinjski, ali veoma su vjerni.

Ogoljela kost donje čeljusti i odrezani nos izrađeni su nevjerojatno detaljno, a oči, s krvavocrvenim bjeloočnicama zaista izgledaju demon...

Srce mu brže zakuca, adrenalin navre u njegove žile tolikim intenzitetom da mu se cijelo tijelo trese. Jer tada je to ugledao.

BalkanDowload

83.

Adresa koju je Brian Caldron dao gospodinu J.-u odvede ga na sam kraj Monrovie, u podnožje planine San Gabriel. Ulica, brdovita cesta u stambenoj četvrti gdje kalifornijski hrastovi zasjenjuju pločnike, potpuno je prazna, što mu itekako odgovora. Stane ispod stabla na početku ulice i pet minuta pomno promatra. U ovo doba noći većina kuća je u mraku, samo u dvjema gori svjetlo. Jedna od njih je ona koju traži.

Navuče kapuljaču crne jakne na glavu, zapucketa člancima prstiju i krene prema broju 915. Hoda normalnim korakom. Ni prebrzo ni presporo.

Crne cipele s posebnom vrstom đona ne proizvode nikakav zvuk. Ruke u rukavicama drži zabijene u džepove, kao i Sig Sauer P226 Legion i mali lovački nož, za svaki slučaj.

Prilazeći kući, brzo se osvrne, želi se uvjeriti je li ulica još uvijek prazna.

Zadovoljno prijeđe prednji travnjak i krene prema drvenim vratima koja vode u stražnje dvorište. Brava na vratima je stara, drvo nije previše čvrsto.

Jedan snažan udarac i vrata će se otvoriti, ali gospodin J. želi izbjeći buku.

Treba mu manje od pet sekundi da se popne i skoči na drugu stranu.

Stražnje dvorište nije ništa drugo osim pravokutnika zelene trave – nema bazena, nema vrta, nema cvijeća, nema šupe – ničega. Tiho stane na stražnji trijem, zaobiđe četvrtast prozor kuhinje i priljubi leđa uza zid s lijeve strane vrata. Ni vani ni unutra ne gori svjetlo, cijeli trijem je u mrklom mraku.

Na tlu, uz dvije niske stube koje vode s trijema, stoji pepeljara puna opušaka cigareta i ostataka jointa. U trenutku kad namjerava pritisnuti kvaku, upali se svjetlo u kuhinji. Priljubi se uza zid i čeka. Čuje kako se otvaraju i zatvaraju vrata hladnjaka. Čuje vađenje čepa.

Tada se otvore stražnja vrata.

Gospodin J. čeka.

Svjetlo na trijemu se ne upali.

BalkanDowload

Izađe muškarac, ali to nije Cory Russo. Visok je, ima lijepo razvijenu mišićnu masu, stečenu u teretani. Izgleda kao dostojan protivnik za tučnjavu, ali gospodin j. se ne kani upuštati u borbu. Skriven u tami, iz desnog džepa izvuče pištolj s prigušivačem.

Muškarac sjedne na rub trijema, blizu pepeljare. Zaudara na marihuanu.

Gospodin J. još nikad nije vidio tako dlakave ruke. Iz džepa na košulji muškarac izvadi već smotani joint, debeo poput njegova prsta. Upali ga i veoma dugo uvlači dim. Čim ga počne ispuhivati, gospodin J. se pomakne.

Muškarac ga ne vidi.

Ni ne čuje.

Muškarac prinese bocu piva ustima. U tom trenutku gospodin J. mu stavi cijev pištolja na zatiljak. »Postavit ću ti nekoliko pitanja«, šapne mu u lijevo uho. Govori tiho poput svećenika i odlučno poput narednika na vojnoj obuci. »Ti ćeš kimnuti ili odmahnuti glavom. Napraviš li bilo koji drugi pokret osim ta dva, više nećeš imati glavu za kimanje i odmahivanje. Je li jasno?« Držeći golemi joint između palca i kažiprsta, muškarac kimne. »Je li Russo u kući?«, upita gospodin J. Muškarac oklijeva.

Gospodin J. napne pištolj. »Russo je u kući?« Muškarac kimne. »Sam je?« Muškarac kimne. »U dnevnom boravku?« Muškarac odmahne. »U spavaćoj sobi?« Muškarac odmahne. »U kupaonici?« Muškarac kimne.

Gospodin J. se nasmiješi. Ništa nije lakše nego zaskočiti osobu u kupaonici. »Hvala i laku noć«, kaže gospodin J.

BalkanDowload

Prije nego što se muškarac stigne namrštiti, gospodin J. ga drškom pištolja udari po zatiljku. Toliko je puta to već učinio, pa točno zna gdje treba udariti i kolikom snagom.

Uz bolan »ahhh«, muškarac se onesvijesti i skljoka na tlo.

Gospodin J. ugasi joint, zapucketa člancima prstiju i tiho poput štakora, ušulja se u kuću.

BalkanDowload

84.

Hunter škilji u sliku na zaslonu kompjutora, trepne jednom, dvaput, triput. »Koji je to vrag?« I samome sebi zvuči zbunjeno. No nije mu se pričinilo. Nešto je tamo. Zbog nečega u ubojičinim očima naježila su mu se leđa.

Mnogi vjeruju kako su oči »prozori duše«, no nije siguran vjeruje li u to ili ne. Nije siguran ni ima li uopće ovaj ubojica dušu. Vjeruje – i zna – da oči mogu mnogo toga otkriti o svom vlasniku. Mogu otkriti njegov identitet.

Nagne se i približi monitoru. »Što je to, mrlja?«, glasno upita u praznom uredu. Što god to bilo, premalo je da bi razaznao.

Brzinom rakete uhvati kompjutorski miš. Dvostrukim klikom uveća sliku deset puta, na zaslonu se pojave samo ubojičine oči. Trepne, osjeća komešanje u želucu.

Ono što gleda nije mrlja na slici. »Vrag me odnio!« Slika je pikselizirana, što je potpuno normalno na deseterostrukom uvećanju, ali čak ni ne mora mijenjati zasićenost boja. Ne mora nazvati Dennisa Baxtera u računalnom odjelu ni nositi sliku kompjutorskim forenzičarima. Jer tu je, u kutu ubojičina lijevog oka, između suznog kanala i šarenice – mala i veoma osebujna točkica krvi u obliku gotovo savršenog, naopako okrenutog srca.

Ipak, kako bi se uvjerio da mu se ne priviđa, na aplikaciji uključi paletu s filtrima. Nije stručnjak, ali zna izoštriti pikseliziranu sliku. Treba mu manje od minute i tada nestanu sve njegove sumnje.

Sjedi i pilji u monitor, potpuno obuzet malom mrljom krvi koja je u stvarnosti manja od tri milimetra, ako i toliko.

BalkanDowload

Ali ono zbog čega osjeća knedlu u grlu, ono zbog čega mu srce tuče kao ludo, jest činjenica što tu mrljicu u obliku preokrenutog srca ne vidi prvi put.

Već ju je negdje vidio.

BalkanDowload

85. Šanse da dvije osobe imaju identičnu mrljicu krvi na istome mjestu u oku iznose jedan naprama šezdeset milijuna.

Odgurne stolicu od stola, ustane, udalji se par koraka i opet pogleda zaslon.

Osjeća kako mu se tresu noge. »Gdje? Gdje sam je već vidio? Gdje?«, potiče svoj mozak, ali njega nikad nije uspijevao kontrolirati. Još kao dijete, sve je jako dobro uočavao.

Primijetio bi i najsitnije detalje na ljudima, stvarima, mjestima, slikama, na svemu, ali bi njegov mozak, kako ne bi bio preopterećen, automatski potisnuo u podsvijest sve ono što je smatrao »viškom informacija«. A izvlačenje podataka iz podsvijesti nije lagan posao. Osim toga, postoji još jedan veliki problem – silna lica koja je vidio u proteklih nekoliko dana, čak i sati.

Kad mu je Dennis Baxter poslao dva lažna identiteta, preostali dio dana proveo je surfajući po stranicama društvenih mreža. Započeo je sa stranicama žrtava. Pregledao je sve njihove fotografije i pročitao sve njihove objave unatrag dvije godine. Nakon toga prešao je na osobe koje je nazvao ubojica i ponovio isti postupak. Još fotografija. Još objava. Zatim je prešao na prijatelje žrtava.

Nije bio siguran što traži, ali je bio uvjeren da je ubojica dobio informacije o žrtvama na stranicama društvenih mreža. I zato će mu, posreći li mu se, nešto već zapeti za oko. Zbog svega toga bio je prezasićen slikama, ali on je na jednoj vidio tu mrljicu u obliku srca. Na jednoj je vidio ubojicu, u to je siguran.

Svjestan je toga da ovo ne može učiniti na lak način. Mora sve ponovno pregledati. Duboko udahne, protegne svoje metar osamdeset centimetara visoko tijelo, opusti ukočene mišiće i vrati se za svoj stol.

BalkanDowload

Sjedne i počne tipkati, desnim laktom zakači dosjee na rubu stola.

Dosjei se rastresu po podu. Počne ih skupljati, ali kad podigne jedno staro izvješće, oko njega se zavrti cijela prostorija. »Vrag me odnio«, šapne gotovo katatonično. Jer u tom trenutku shvati koliko je pogriješio. Strašno pogriješio.

Tu mrljicu krvi u obliku preokrenutog srca nije vidio na Internetu.

Vidio ju je uživo.

BalkanDowload

86.

Držeći Sig Sauer s prigušivačem u ruci, gospodin J. prođe kroz praznu kuhinju i zastane pred vratima dnevnog boravka. Svjetla su ugašena. Načas osluhne. Čuje samo neprekidno tiho zujanje hladnjaka u kutu kuhinje.

Proviri kroz vrata, razmisli o narednom potezu.

Dnevni boravak je mali. Nije pretrpan, što olakšava stvar, jer mora doći do kratkog hodnika na drugom kraju. Pet tihih i brzih koraka i evo ga. Coryu Russu još uvijek nema traga.

Pogleda hodnik ispred sebe. Četiri vrata – dvoja s desne, jedna s lijeve strane i jedna na suprotnome kraju. Ta su širom otvorena, svjetlo je ugašeno.

Isto je i s prvim vratima zdesna. Preostala dvoja su zatvorena, ali ispod onih s lijeve strane vidi se pruga svjetla.

Uđe u hodnik i priljubi leđa uz lijevi zid, napravi četiri koraka postrance i stigne do vrata. Zadrži dah, prisloni uho i pažljivo oslušne. Netko je unutra.

Odmakne se od zida, stane nasuprot vratima. Iz puke navike pogleda lijevo, zatim desno, duboko udahne i zadrži dah nekoliko sekundi. Prenese težinu na lijevu nogu, desnom svom silinom udari po kvaki. Cijeli dovratak se zatrese.

Na zahodskoj školjci sjedi Cory Russo i lista porno časopis. Toliko se trgne od straha da odskoči u zrak i snažno lupi glavom o zid iza sebe. Zamalo se onesvijesti. Časopis padne na pod. S užasnutim izrazom lica, Russo padne na zahodsku dasku. »Hej, momčino«, kaže gospodin J. držeći pištolj uperen u Russovo čelo. »Što je? Želiš me opet udariti u prsa?« Ima istu masku kao kad je prvi put pokucao na Russova vrata.

Russo ga gleda, još uvijek malo ošamućen od udarca glavom o zid. »Jebi se.« Brzo pogleda svoje gole noge. »Ovo je ponižavajuće.« »Misliš?« Tek tada gospodin J. osjeti smrad. Iskrivi lice. »Proklet bio, što si to posrao, trulu životinjsku strvinu?« »Što?« Russu ovo nije vrijeme prikladno za šalu.

BalkanDowload

»Rekao sam ti da ću te naći«, kaže gospodin J. Russo ga namršteno gleda. »Nisi toliko strašan bez one jebene maske, ha?« Izraz u Russovim očima otvrdne. Još uvijek nije prepoznao gospodina J.-a, ali napokon zna o čemu gospodin J. govori.

BalkanDowload

87.

Podsvjesno pamćenje može potaknuti bilo što i ono će isplivati u svijest – slika, zvuk, miris, mjesto, ime... bilo što. I upravo to se događa u Hunterovoj glavi. Dok sagnut skuplja rastresene dosjee s poda, pogled mu zapne za laboratorijski nalaz. Nešto na samom vrhu stranice otvori mu izravan put do onoga čega se pokušava sjetiti. Njegove su oči već prije uočile detalj, ali ga je njegov mozak odbacio ko nevažan i odmah ga potisnuo u podsvijest, no sada je sto posto siguran da taj detalj nije uočio na fotografiji.

Sjećanje nije polako isplivalo kao što se nadao. Grunulo je poput pucnja iz topa. U jednom trenutku nije imao ništa, a u sljedećem... eto ga, tu su oči, mrljica krvi, lice. »Nije moguće«, šapne. Ne može vjerovati da je stajao tako blizu ubojici, gledao ga u oči, udisao isti zrak.

Ostavi dosjee i fotografije na podu i uzme plavi fascikl s lijeve strane kompjutorskog monitora. Ne treba mu dugo, odmah nađe ono što traži.

Skrene pogled na uvećanu sliku na zaslonu i opet pogleda ubojičine oči.

U glavi mu se još uvijek odvija borba između sjećanja i razuma, ali ako postoji nešto u što je potpuno siguran, onda je to činjenica da se razumu i nasilnom ubojstvu rijetko kada ukrštaju putovi. Ipak, samo sjećanje nije dovoljno. Treba mu više informacija, i trebaju mu odmah.

Smanji sliku na zaslonu, uključi drugu aplikaciju, utipka ime iz plavog fascikla i pritisne enter. Nekoliko sekundi kasnije, na zaslonu se pojave osobni podaci i fotografija osobe.

Istoga časa uveća fotografiju i pomno pogleda oči.

Nema mrljice krvi.

Uveća sliku još više.

Mrljice nema, no zna kako se ta mrljica krvi u oku mogla pojaviti bilo kada, iz brojnih razloga. Potrebna je samo neka vrsta ozljede i puknut će sitna kapilara ispod tkiva koje prekriva bjeloočnicu.

BalkanDowload

Fotografija koju gleda snimljena je prije sedam godina. Mrljica krvi mogla je nastati bilo kada nakon toga.

Usprkos svemu onome što zna, obuzme ga sumnja. Zar zaista toliko očajnički treba neki trag da mu je mozak jednu izmišljotinu servirao kao sjećanje?

Moguće, prizna. Ali zašto baš tu osobu? I zašto je u njegovoj glavi to sjećanje toliko živo?

Smanji fotografiju i vrati se podacima o osobi. Čita informacije na stranicama – ime, adresu, mjesto rođenja, bračno stanje i drugo, ali tek kad stigne do treće stranice, zastane. Zbog teksta o nesreći. »Čekaj malo... Što?« Vrati se na početak stranice i još je jednom pročita, ovaj put mnogo sporije i pažljivije. Informacija je, najblaže rečeno, površna, ali zato sazna nekoliko važnih pojedinosti koje može iskoristiti za daljnju detaljniju pretragu. Zaintrigiran, učini upravo to.

Pronađena datoteka nije duga, ali informacije i fotografije šokiraju ga iz dva razloga. Prvo: zbog razornih posljedica koje stubokom promijene život.

Drugo: ako je pogodio tko je ubojica, ovo je morao biti uzrok.

Dok po drugi put čita datoteku, sjeti se fotografija koje je vidio tog poslijepodneva dok je surfao stranicama jedne društvene mreže.

Grlo mu se stegne. »Nije moguće«, šapne. I sam sumnja u suludu teoriju koja se počela oblikovati u njegovoj glavi.

Brzo uključi preglednik i prijavi se na stranicu društvene mreže. Sada točno zna što traži. Više ne luta naslijepo.

Za otprilike pet minuta nađe prvu fotografiju. Zidovi ureda oko njega počnu se približavati. »Nije moguće.« Zapanjen, otvori stranicu s profilom jedne druge osobe. Lista njezin album fotografija dok ne nađe ono što traži. »Oh, Bože!« Obje slike, iako s različitih stranica različitih osoba koje se ne poznaju, imaju isti motiv. »Ovo je suludo.«

BalkanDowload

Srce mu udara poput bubnja. No još nije završio. Imaju tri žrtve. Tri različite osobe. Tri stranice na društvenoj mreži koje mora provjeriti. »Nemoj biti u pravu, Roberte«, govori samome sebi dok upisuje treće i posljednje ime. »Nemoj biti u pravu.« Stranica se učita. Istoga časa uđe u »album«. Poput lava koji traži plijen, pogledom pretražuje male fotografije veličine nokta – četrdeset, šezdeset, sto slika – ništa. Nema je. Sto deset, sto dvadeset – ništa. Njegova suluda teorija bila je upravo to – samo teor... »Nema šanse.« Zidovi mu se još više približe. Pogleda prikovana za jednu sličicu, prstom pomiče dugme na mišu. »Ne, ne, ne.« Uveća je.

I evo je. Fotografija s istim motivom kao i prethodne dvije.

Odmakne se od kompjutora, ushoda se po uredu. Osjeća kako mu se mišići opet grče. Osjeća početak glavobolje u dnu lubanje.

Zidni sat pokazuje 01:54.

Umoran je. Zapravo, potpuno izmožden. U ovom trenutku ne želi ništa drugo nego otići kući i možda zaspati, ali ključna riječ je »možda.« Stane ispred ploče, dugo vremena promatra fotografije na njoj.

Fotografije žrtava, svjedoka video-poziva, groznih snimaka s poprišta zločina. Nedostaju mu dijelovi, mnogo dijelova, a zna da ih neće naći koračajući po uredu ni sjedeći za stolom.

Razmisli što će dalje.

Improviziraj, Roberte, kaže mu glasić u glavi. Improviziraj.

BalkanDowload

88.

Kuću nađe bez ikakvog problema. To je dvokatna obiteljska kuća od opeke, s njegovanim travnjakom i savršeno podrezanom živicom. Kuća je u potpunom mraku, upaljeno je samo slabo svjetlo na trijemu.

Iznad zvona zalijepljena je poruka »Ne radi«. Hunter triput glasno pokuca. Čeka. Ništa. Pokuša još jednom, ovaj put još glasnije. I opet ništa.

Siđe s trijema, pogleda kuću. Nema svjetla. Nema pokreta. Nema zvuka. Što radiš ovdje, Roberte? Trebao bi otići kući, javi se »razumna« polovica njegova mozga. Hunter ne obraća pažnju, već preskoči živicu koja okružuje prednji vrt i pokuša otvoriti prozor s lijeve strane – zakračunat je. Zbog spuštenih zavjesa ne vidi unutra. Ništa bolje ne prođe ni s prozorom na desnoj strani.

To ti je znak, Roberte. Idi kući, opet se uključi »razumna« polovica.

Zaobiđe kuću, na desnoj strani nađe vrata s velikim mliječnim staklom.

Kroz njega ne vidi mnogo, samo to da vode u kuhinju.

Nakratko stane, razmišlja o opcijama. Skine jaknu, omota je oko desne šake. Pogleda lijevo, zatim desno. Nigdje nikoga. Zadrži dah, upre noge i svom snagom udari po staklu. Staklo se razbije uz tiho zveckanje.

Instinktivno pogleda naokolo. Sve je mirno. »Prekrasno«, kaže samome sebi. »Provala, neovlašten ulazak i nezakonita pretraga kuće. Načelnici će se jako svidjeti.« Iz džepa izvadi rukavicu od lateksa, navuče je, provuče ruku kroz razbijeno staklo i iznutra otključa vrata. Izvadi malu baterijsku svjetiljku iz korica pištolja i uđe u kuću.

Brzo pregleda mračnu kuhinju i prostranu dnevnu sobu s mješavinom antiknog i modernog pokućstva. Stubište na južnom dijelu vodi na kat. Njega će pregledati kasnije.

Sada kad si ušao, kojeg vraga tražiš?, upita se. Znaš li uopće? Stigne do vrata na suprotnom kraju dnevne sobe. Vode u radnu sobu s kožnatim naslonjačima, debelim bijelim sagovima i visokom policom za knjige. Cijeli

BalkanDowload

istočni zid je ostakljen, s njega se pruža pogled na stražnje dvorište. Hunter pogleda naslove knjiga na polici. Osjeti čvor u želucu. Knjige o medicini, elektronici, strojarstvu, informatičkoj tehnologiji, pravu, forenzičkoj psihologiji, forenzičkom istraživanju i policijskom protokolu. »Izgleda da voli istraživati«, tiho kaže. U trenutku kad se kani vratiti i provjeriti prostorije na katu, na drugom kraju police opazi drvena vrata.

Ispod njih dopire slabo svjetlo. Oprezno im priđe, prisloni uho i oslušne – s druge strane dopire tiho zujanje.

Pokuša otvoriti vrata – nisu zaključana. Pritisne kvaku, srce mu ubrza.

Na potiljku osjeća neugodno bockanje. To ga instinkt pokušava upozoriti.

Ovaj put ga želi poslušati, ali razuman glas je već prije rekao svoje i sada je digao ruke.

Izvadi pištolj.

Vrata se otvore uz tiho škripanje. Ispred njega je usko betonsko stubište, vodi u neku vrstu podruma. Osvijetljeno je samo jednom žaruljom koja visi na žici iznad njegove glave. Odozdo dopire miris vlage, zemlje i plijesni. Na dnu stubišta su još jedna vrata. Zatvorena su.

Silazi jednu po jednu stubu, pomno pazi da se ne spotakne ili posklizne. Čvršće obuhvati držak poluautomatskog pištolja. Stigavši do dna stubišta, stane, pogledava čas jedna, čas druga vrata. Stoji i osluškuje hoće li čuti kakav zvuk. Još uvijek čuje samo tiho zujanje s druge strane ovih vrata.

Nadlanicom ruke u kojoj drži pištolj obriše čelo i isproba kvaku – vrata nisu zaključana. Otvori ih tek toliko da može zaviriti unutra. Više mu ne treba baterijska svjetiljka. Ispred njega je veliki osvijetljeni podrum. Na zidovima s lijeve i desne strane je mnogo polica pretrpano knjigama različitih veličina.

Pune dvije minute nepomično stoji na vratima i čeka, pokušava ravnomjerno disati. Ništa. Nema nikakvog pokreta. Duboko udahne, stavi prst na okidač i uđe.

Veliki podrum osvjetljavaju dvije usporedne fluorescentne cijevi na stropu. Zujanje dopire iza jedne od polica, na drugom kraju podruma.

Polako krene naprijed. Nakon svakog koraka pogledava na sve strane poput izvidnika u timu specijalaca, ali s toliko polica i kutija, mogao bi komotno zalutati i u minsko polje.

Osjećaj bockanja na potiljku se pojača.

BalkanDowload

Nakon desetog koraka zapne mu za oko nešto s njegove lijeve strane.

Stane. Pogleda u tom smjeru, u veliku ploču pričvršćenu na zid.

Kad shvati u što gleda, krv mu se sledi u žilama. »Oh... sranje...«

BalkanDowload

89.

Cory Russo i dalje zuri u gospodina J.-a.

I gospodin J. mirno zuri u njega držeći pištolj uperen u njegovo čelo.

Ne mari za prkosan izraz u Russovim očima ni podrugljiv podsmjeh na njegovim usnama. Vidio ih je već bezbroj puta. Zapravo uživa u tome, jer zna da će veoma brzo nestati taj prkos, to podrugivanje, cijeli taj stav »opakog muškarčine«. Zamijenit će ih užasan strah i vraški mnogo preklinjanja i plakanja.

Gospodin J. gurne ruku u džep i izvadi malu fotografiju. »Sjećaš je se?« Russo kraće od tri sekunde zadrži pogled na slici. »Ne. Nikad nisam vidio tu kučku.« Gospodin J. pilji u njegove oči. U njima opazi prepoznavanje. Znači, laže. »Stvarno?« Russo izdrži njegov pogled.

Gospodin J. ne pita drugi put, samo povuče okidač. Devet milimetarsko zrno za djelić milimetra promaši Russovo lijevo uho i zabije se u bijele pločice iza njegove glave, komadići se zajedno s prašinom razlete po zraku. Namjerno je promašio.

Brzinom rakete, Russova ruka poleti prema uhu.

I evo ga – nema više podrugljiva osmijeha. Raspadne se slika muškarčine. Ubrzo će slijediti plakanje. »Čovječe, koji ti je kurac?«, vikne Russo. »Poludio si?« Gospodin J. još jednom povuče okidač. Sada zrno promaši Russovo desno uho. Opet krhotine pločica. Opet prašina u zraku.

Russo podigne i drugu ruku. »Sranje. Što to radiš? Stani, čovječe, stani.« Gospodin J. ne govori ništa. Samo prstom kucne po fotografiji.

BalkanDowload

»Dobro, čovječe, dobro«, kaže Russo. »Ali uhvatio si krivog. Ona nije bila jedna od mojih.« Gospodinu J.-u učini se taj odgovor malo čudnim. »Jedna od tvojih?

Bolje bi ti bilo da počneš govoriti običnim jezikom.« Pomakne cijev pištolja. »Da, čovječe, nije bila jedna od mojih«, ponovi. »Trebala je biti Tobyeva.« Trgne bradom. »Ne. To mi još uvijek nema smisla.« Russo u njegovim očima opazi odlučnost. Zna da će opet povući okidač. »Čekaj, čekaj!«, vikne i podigne ruke u znak predaje. »Tako mi to radimo, čovječe«, započne mnogo nesigurnijim glasom. »Ja ih pronalazim njemu, a on meni, zatim razmijenimo informacije. Živimo na suprotnim krajevima grada pa smo mislili kako nitko neće moći povezati te žene s nama.

Kad je on u akciji, ja se pobrinem biti na mjestu punom ljudi i da me netko od njih dobro zapamti. Znaš o čemu govorim? Kad sam ja u akciji, on napravi to isto.« Ušuti, glavom pokaže na fotografiju. »Ali Toby joj se nije još ni približio, čovječe. Da, izviđao sam za njega. Dao sam mu njezinu sliku i sve, ali ju nije obradio. Ne još. Trebala je... tek slijediti.« Gospodin J. je zapanjen. Tek sada zna da je uhvatio krivu osobu. Cory Russo je gnjida, ali ova gnjida nije ubila Cassandru. On i njegov prijatelj Toby, pušač marihuane, su usrani silovatelji. Smislili su lukav plan kako ne bi bili uhvaćeni. Kao vodoinstalater, Russo je nedvojbeno u jednom tjednu posjećivao više kuća. Toby sigurno ima sličan posao. Jedan drugome odabirali bi žrtve, vjerojatno na temelju nekog perverznog kriterija.

Razmijenili bi informacije, zatim odabrali dan za akciju. Dok bi Russo silovao neku sirotu ženu koju mu je odabrao Toby, Toby bi bio u nekom baru ili parku... na bilo kojem mjestu s mnogo ljudi i pobrinuo se da ga zapamte. Prijavi li žrtva silovanje, a gospodin J. zna kako u SAD-u manje od pedeset posto silovanih žrtava prijavi napad, policija bi mogla pokucati na Tobyeva vrata, ali Toby će imati masu svjedoka koji će potvrditi njegov alibi.

Postupak je bio isti kad je Toby bio u akciji.

U srcu gospodina J.-a ukorijeni se nova mržnja. »Koliko bi prošlo?«, upita Russa. Glas mu je neizmijenjen, usprkos gnjevu. »Što?«

BalkanDowload

»Vremena. Koliko bi prošlo vremena između odabira žrtve i napada?« Russo šuti.

Velika pogreška. Gospodin J. treći put povuče okidač. Zrno se zabije u Russovu desnu šaku, meso i krv zalijepe se za zid, pukne mu više kostiju, dva prsta padnu na hladne podne pločice.

Russo se trgne unatrag, udari o zid, lice mu je izobličeno od boli. Krv poteče iz njegove osakaćene šake. »Jebem ti, jebem ti, jebem ti.« Lijevom rukom uhvati ono što mu je ostalo od desne šake. »Što ti je, popizdio si? Ti si jebeni murjak, čovječe. Ne smiješ ovo raditi.« »Koliko bi prošlo?« »Čekali smo šest do osam mjeseci, čovječe.« Slina poleti iz njegovih usta. »Zbog ovoga sranja tužit ću cijelu jebenu policiju. Možeš se oprostiti sa svojom usranom značkom. Jesi me čuo?« »Glup si koliko si težak, znaš?«, kaže gospodin J. »Da te pitam nešto.

Znaš li što je ova cijev, ovaj nastavak na pištolju?« Bol na Russovu licu pomiješa se sa zbunjenošću. »Znaš li?« »Znam. To je usrani prigušivač. Pa što?« Sada se gospodin J. podrugljivo isceri. »Koliko si murjaka vidio kako okolo hodaju s prigušivačima?« Russo razrogači oči.

Zrno ga pogodi točno između njih.

Gospodin J. izađe kroz kuhinjska vrata, zastane uz Tobya, još uvijek onesviještenog na podu.

Obim rukama hladnokrvno uhvati njegovu glavu i jednim odlučnim pokretom zakrene mu vratom.

BalkanDowload

90.

Hunter stoji ispred velike ploče podijeljene na dvanaest stupaca. Na vrhu svakog stupca je fotografija osobe. Osam žena i četiri muškarca. Ispod svake fotografije je isprintani list papira s podacima o osobi na fotografiji – imenom, adresom, dobi, telefonskim brojem i slično. Na dnu svake stranice piše: »Pitanja koja treba postaviti«. Crvenim flomasterom prekrižena su tri od dvanaest lica. Tri lica, jako dobro poznata Hunteru, ali ne pripadaju žrtvama »ubojice video-pozivatelja«.

Promatra fotografije, osjeća mučninu, želudac mu se okreće jer je bio u pravu.

Fotografije na ploči skinute se s web-stranica društvenih mreža. Iste takve pregledavao je prije u svom uredu. »Kako to nisam prije primijetio?« Klik.

Zvuk ubacivanja metka u komoru poluautomatskog pištolja dopre s mjesta samo metar iza njega. »Da sam na tvome mjestu, odložio bih taj pištolj, detektive.« Kad Hunter prepozna muški glas, mišići mu se napnu, prstom čvrsto obuhvati okidač pištolja H&K Mark 23. »Stvarno misliš da si dovoljno brz?«, upita ubojica kao da mu čita misli.

Hunter je izvrstan i veoma brz strijelac, ali neće stići okrenuti se i povući okidač prije ubojice. »Spusti pištolj, detektive«, ponovi ubojica nepromijenjenim glasom, »ili ću ti raznijeti glavu, a budući da držim Magnum 57 koji sigurno jako dobro poznaš, otkinut će ti glavu s ramena. Nakon što pokupe tvoj mozak s tog zida, moći će te identificirati samo prema otiscima prstiju ili uzorku DNK.« »Što je tebi jako dobro poznato, Nick«, odvrati Hunter. »Napokon, ti si za to stručnjak, zar ne? Za otiske prstiju.«

BalkanDowload

Nicholas Holden, forenzički stručnjak za otiske prstiju u timu dr. Slater, se nasmiješi. »Pa, budući da si nepozvan ušao u moj podrum, očito si skužio tko sam. No strašno me zanima kako si to uspio, jer znam da nisam napravio nijednu grešku, ali ubrzo ćemo na to doći. A sada odloži pištolj ili će ovaj razgovor završiti loše po tebe.« Hunter zatvori oči i opsuje. Pogriješio je što je ušao u ovaj podrum.

Trebao je poslušati instinkt, ono neugodno bockanje. Trebao je pozvati pojačanje. U ovom podrumu ima previše polica. Previše mjesta za skrivanje.

Ni u ludilu ih nije mogao sve sam pretražiti. Trebao je doći zajedno sa specijalcima.

A sada je prekasno. »Ispruži ruke, detektive. Pusti pištolj da visi s tvog lijevog kažiprsta.« Previše je polica u tom podrumu. Previše mjesta za skrivanje – ali to vrijedi i obratno. Ako se Holden mogao sakriti iza njih, može i Hunter... ili barem tako misli.

Bez okretanja glave, brzo pogleda lijevo, zatim desno. Najbliža polica mu je s lijeve strane, ali udaljena je oko dva metra – predaleko da stigne do nje bez da mu metak raznese glavu ili na leđima probuši rupu veličine grejpa. »Još uvijek razmišljaš jesi li dovoljno brz, detektive?«, upita Holden. »Pokušaj pa ćemo saznati. Ja se kladim na sebe. A ti?« Bez odgovora. »Raširi ruke, detektive«, ponovi Holden, »neka pištolj visi s tvog lijevog kažiprsta. Smjesta.« Hunter zna da nema druge nego poslušati. Duboko udahne i učini što mu je rečeno. »A sada ga baci na lijevu stranu. Ne spusti, nego baci. I baci ga veoma daleko.« Hunter se ne miče. »Odmah, detektive.« U bilo kakvom scenariju, iživcirati osobu koja drži Magnum 357 je velika pogreška. Iživcirati serijskog ubojicu s Magnumom 357 je čista glupost.

Hunter zamahne i baci pištolj na drugi kraj podruma. Pištolj padne na pod, nekoliko metara dalje, i klizne do kartonske kutije uz jednu policu.

Hunter ga slijedi pogledom.

BalkanDowload

»Drži raširene ruke, detektive«, kaže Holden. »Spustiš li ih, i ti ćeš pasti, samo bez glave. Jasno?« »Kristalno.« Zavlada duga tišina. Hunter se pita neće li svejedno dobiti metak u leđa. Što ubojica ima izgubiti? Već je ubio tri osobe, a sudeći prema onoj »ploči smrti«, namjerava ih ubiti još devet. Jedna žrtva više, ništa ne mijenja. »Priznaj, detektive...«, napokon progovori Holden. Hunter po njegovu glasu prosudi da se pomaknuo malo ulijevo. »Impresioniran si mojim djelom, zar nisi?« Hunter to ne vidi, ali Holden iza njega pokaže glavom na ploču. »Nisam siguran je li riječ ‘impresioniran’ prikladna, Nick.« Iako mu srce udara kao ludo, ipak uspijeva kontrolirati glas, zvuči samouvjereno i smireno. »Prije bih rekao... da mi se gadi.« Uslijedi tišina, toliko napeta da se Hunter pita nije li upravo lošim odabirom riječi zapečatio svoju sudbinu. »Zato što ne razumiješ, detektive.« Sada Hunter dobro promisli što će reći. »Što se tu ima razumjeti, Nick?« Zove ga krsnim imenom iz jednog jednostavnog razloga – pokušava u svoje rečenice umetnuti podsvjesnu poruku. Nastoji da ga Holdenova podsvijest percipira kao prijatelja, ne neprijatelja. Dok govori, ne miče pogled s ploče ispred sebe. Što je više gleda, to više povezuje stvari. »Kažnjavao si... nedužne osobe ubijajući njihove voljene. Osobe s kojima su bili bliski.« Tri prekrižena poznata lica ne pripadaju ubojičinim žrtvama. Pripadaju osoba koje su primile poziv – Tanyi Kaitlin, Johnu Jenkinsonu i Erici Barnes.

Oni su bili prave mete »ubojice-pozivatelja«. »Nedužne?«, upita Holden sarkastičnim glasom. »Jesi li pogledao slike na vrhu svakog stupca?« »Jesam«, prizna Hunter. »I nisi vidio što rade?« Holdenov glas je smiren, ali u njemu ima i malo gnjeva. »Da, vidio sam.«

BalkanDowload

Prometna nesreća o kojoj je čitao u svom uredu, povezala je Holdena s njegovim metama... njegovim žrtvama. To je bio pravi razlog cijelog onog mučenja. Razlog za ubojstvo.

Nesreća se dogodila prije tri i pol godine u Lancasteru, u sjevernom Los Angelesu. Negdje oko dva ujutro, na Sierra Highwayu – jednotračnoj autocesti koja povezuje Los Angeles i Mojave – plavi Ford Fusion, vozeći na jug, prešao je na suprotni trak i frontalno se sudario s bijelim Saturnom S. Obje osobe, par u ranim dvadesetim godinama, na mjestu je poginuo. U Saturnu S bila je četveročlana obitelj: Nicholas Holden, njegova žena Dora s kojom je deset godina bio u braku te njihove kćeri – devetogodišnja Julie i sedmogodišnja Megan. Frontalni sudar preživio je samo Nicholas Holden.

Dok je bio u svom uredu, Hunter je bez problema dobio izvještaj prometne policije. Istraga je došla do zaključka kako je do nesreće došlo jer je vozačica Ford Fusiona skrenula pogled s ceste, a prema svjedočenju vozača iz jednog drugog automobila, skrenula ga je jer je mobitelom fotografirala sebe i dečka dok je vozilo jurilo punom brzinom.

To je bio motiv svih fotografija na Holdenovoj ploči – selfie s prijateljima ili obitelji za vrijeme vožnje.

Na fotografiji Tanye Kaitlin, istoj onoj koju je vidio i u svom uredu, ona i Karen Ward smiješe se od uha do uha dok Tanya u ispruženoj ruci drži mobitel. Mutna pozadina kroz suvozačev prozor nesumnjivo dokazuje da se automobil kreće.

Sličnu fotografiju snimio je gospodin Jenkinson. Njegova žena Cassandra sjedi na suvozačevu sjedalu, smiješi se. Sa stražnjeg sjedala njihov sin Patrick je nad njihovim glavama prstima napravio rogove.

Erica Barnes i njezina sestra dr. Gwen Barnes, napravile su grimasu dok je Erica, vozačica, fotografirala. »Jesi li znao da je svaka četvrta prometna nesreća u SAD-u posljedica korištenja mobitela za vrijeme vožnje?« Holdenov glas zvuči gnjevnije. »Svaka četvrta, detektive.« Hunteru je poznata statistika, ali i dalje šuti. Počinju ga boljeti ruke. »Te sam noći izgubio cijelu obitelj«, nastavi Holden. »Tridesetšestogodišnju ženu i dvije kćeri. Starija je imala devet, a mlađa sedam godina. Sve tri su poginule jer je jedna glupača odlučila snimiti selfie

BalkanDowload

dok vozi, zato da bi mogla objaviti tu sliku na svojoj prokletoj Facebook stranici. Je li to pošteno?« Još jedan komad slagalice sjedne na svoje mjesto – stranice društvenih mreža. Zato ih je pretraživao. »I ja sam umro te noći, detektive.« U njegovu glasu sada nema gnjeva. »U jednom trenutku imao sam sve za što se isplati živjeti – prekrasnu ženu i dvije predivne kćeri – a u narednom... ništa. Moj život je izgubio smisao.

Moje srce više nije imalo razloga kucati.« Uslijedi još jedna napeta tišina. »Nakon nesreće«, nastavi Holden, »proveo sam šest mjeseci u bolnici, a zatim sam jednu godinu samo... životario... vegetirao u ovome svijetu. Sve što sam radio, radio sam automatski, bez ikakva značenja. Život mi je postao vakuum.« Hunter primijeti kako je glas opet promijenio mjesto. Sada malo udesno. »Unatoč svim psihoterapijama, ništa nije moglo spriječiti destruktivne misli koje su me svakodnevno opsjedale. Ne o drugima, nego o sebi. Činilo mi se da, bez moje obitelji, više ne pripadam ovome svijetu. Ali, detektive, nije li život ironičan? Kad sam se napokon odlučio povinovati se tim destruktivnim mislima, kad sam odlučio kako jednostavno više ne mogu vegetirati, vidio sam nešto što mi je promijenilo život. Sjedio sam u kafiću i razmišljao o tome kako ću najbrže okončati svoj život, kad sam vidio kako je na pješačkom prijelazu automobil pregazio ženu s djetetom u naručju.

Nesreća se dogodila jer je vozač skrenuo pogled s ceste. Možeš li pogoditi zbog čega?« Hunter ne odgovara. »Tako je. Razgovarao je na jebeni mobitel.« Posljednju rečenicu izgovori s toliko gnjeva da Hunter pomisli kako će povući okidač. »Majka je preživjela. Beba nije. Vozač se nije niti zaustavio da im pomogne.« Zavlada duga tišina. »Ono što sam toga dana vidio, ono što sam tada osjetio, pokrenulo je nešto u meni.« Glas mu sada opet zvuči bezosjećajno. »Tada mi je sinulo da

BalkanDowload

zbilja moram prestati vegetirati. Ne tako da skončam vlastiti život, već da počnem živjeti. A u tom trenutku napokon sam našao razlog za život.« »I tako si počeo planirati«, kaže Hunter popunjavajući prazninu. »I tako sam počeo planirati«, potvrdi Holden. »Povratak na posao prošao je glatko. Moja me psihijatrica mjesecima na to nagovarala. Stalno je govorila kako je za mene najbolje da nešto radim, da nečime zaposlim mozak. Sjedenjem kod kuće po cijele dane nesumnjivo ću samo razmišljati, a u stanju u kojem sam bio, to baš i nije bila najbolja stvar. Vjerojatno bih samo prekapao po sjećanju na nesreću ili, još gore, prepustio se crnim mislima, što sam radio bez njezina znanja otkako sam pokopao obitelj. I tako, kad sam na kraju pristao, rekla je kako će mi to činiti dobro i široko se nasmiješila. Nakon toga započeo sam s pravim poslom.« »Pronalaženjem žrtava«, kaže Hunter još uvijek gledajući u ploču. »Tako je. Počeo sam pretraživati stranice društvenih mreža, tražeći nekoga tko je bilo kad objavio selfie snimljen za vrijeme vožnje.« Nasmije se. »Iznenadio bi se, detektive, što sve ljudi objavljuju na svojim stranicama, kakve sve fotografije stavljaju. Tamo možeš naći sve informacije o njima, njihovim prijateljima, obiteljima, svemu. Možeš saznati što vole, što mrze, njihove sklonosti, što će odjenuti određenoga dana i sata, ono što znaju, ono što ne znaju, ono što bi trebali znati, ali ne znaju.« Slijedi još jedan glasan smijeh. »Stranice društvenih mreža su poput besplatne tržnice informacija o ljudima. Informacija koje sami svojevoljno objavljuju svima.« »Dakle, tvoje mete su bile osobe koje su snimile selfie«, reče Hunter. »Osobe koje si nazvao, ne one koje si ubio.« »Pa naravno«, prizna Holden. »Prošli bi previše glatko da sam njih ubio.

To nije bila svrha vježbe.« Vježbe, pomisli Hunter. Tako Holden vidi ubojstva? »Znaš, detektive, stvarno bih volio da sam poginuo u onom sudaru, ali bio sam zaglavljen. Jesi li to znao?« Nije znao. To nije pisalo ni u jednom izvješću. »Nisam mogao otkopčati sigurnosni pojas.« Ušuti, zavlada duga, mučna tišina. Kad opet progovori, glas mu je pun tuge. »Moja žena i starija kći nisu trenutno umrle. Umirale su gotovo pet minuta. Morao sam gledati kako umiru pred mojim očima, a nisam mogao ništa učiniti. Bio sam tamo, tako blizu, a nisam se mogao ni pomaknuti. Nisam mogao do njih.«

BalkanDowload

Još jedan dio slagalice sjedne na svoje mjesto. To je bio razlog videopoziva. Htio je da sve njegove mete gledaju kako njihovi voljeni pate. Htio je da gledaju kako umiru, kao što je on gledao kako umire njegova obitelj.

Htio je da se osjećaju nemoćno, kao što se te noći i on osjećao. »Svake noći čujem glas svoje kćeri, detektive: ‘Tata, pomozi mi... Molim te, pomozi mami.’« Glas mu je promukao. »Svaki put kad zatvorim oči, vidim njihova lica. Znaš li ti, detektive, koliko je razoran taj osjećaj bespomoćnosti?« Tišina. »ZNAŠ LI?« Hunter kimne. »Krivnja.« Ovo je još jedan komad slagalice – razlog za igru pitanja. Holden nije samo htio da njegove mete gledaju svoje voljene kako pate prije umiranja, kao što je on promatrao svoju ženu i kćer. Htio im je pružiti lažan osjećaj moći, uvjerenje da im mogu spasiti živote, tako da osjete istu onu bespomoćnost kao i on. To je ono što uzrokuje stvarnu bol, stvarno uništenje duše – krivnja. A krivnja proizlazi iz saznanja da su mogli sve promijeniti da su samo znali odgovor na jedno jednostavno pitanje – odgovor koji su trebali znati. Holden je htio da osjećaj krivnje kroz cijeli život prati njegove žrtve, jednako kao što i njega prati njegova.

Hunter nije siguran koliko će još moći ovako držati ruke. Bol u ramenima postaje neizdrživa. Potreban mu je plan. Mora nešto smisliti. I to jako brzo. »Želiš li znati kako su umrle, detektive?«, upita Holden. »Moja obitelj?« Neka priča, pomisli Hunter. Neka što više priča. »Kako?« »Julie«, započne Holden, »moja starija kći, sjedila je iza moje žene. U sudaru je poput metka poletjela naprijed, iako je bila vezana. Glava joj se smrskala o suvozačevo sjedalo.« Kratka stanka. »Znaš li, detektive, što je smrskana lubanja?« Hunter zatvori oči kad i posljednji komad slagalice sjedne na svoje mjesto. Holdenova metoda ubijanja. »Da... znam.«

BalkanDowload

»Mala lubanja raspala joj se na komadiće. Trinaest komada zabilo joj se u mozak.« Nakašlje se kao da mu je nešto zapelo u grlu.

Hunter je na oprezu. »Megan«, nastavi Holden, »mlađa kći, sjedila je iza mene. Moje sjedalo zdrobilo joj je lice i lubanju – poput škripa. Udarac je bio toliko snažan da je moje sjedalo iskočilo iz vodilica i palo na nju. Nije imala nikakve šanse.« Rameni mišići sada ga neizdrživo bole, preumoran je za držanje raširenih ruku, ali logika mu govori: ako su njegove ruke umorne, onda su i Holdenove.

Razgovaraju već oko osam minuta. Poluautomatski pištolj Magnum 357 težak je oko kilograma što, nakon osam minuta, izaziva veliku napetost u mišićima njegovih ruku dok nišani u Huntera. »Moja žena Dora najviše je patila.« Holden opet ušuti kao da skuplja snagu. »Od siline udara vjetrobran se razbio i pao na nas, ali kako sam ja zajedno sa sjedalom poletio unatrag, cijela masa sasula se na nju. Komadi stakla potpuno su joj raskomadali lice. Iskrvarila je za otprilike pet minuta.

A ja sam mogao samo gledati... i vrištati... i plakati... ali nisam mogao do nje.

Jednostavno nisam mogao. Nisam mogao ni do svoje dječice.« Jedva izgovori posljednje riječi prepune boli. Hunter ga ne vidi, ali nimalo ne sumnja da su mu oči pune suza.

Suzne oči, umorne ruke. Sad ili nikad.

BalkanDowload

91.

Ne smije se okrenuti i pogledati Holdena. Jedina mu je šansa riskiranje... i to naslijepo.

Proteklih pet minuta pomno je slušao Holdenov glas, tražio u njemu oscilacije i nadao se nečemu što bi mu moglo ići u korist, čak i ako se radi o djeliću sekunde.

Suzne oči, umorne ruke.

Držeći nepomično glavu, još jednom pogleda ulijevo. Dva metra do najbliže police – predaleko... ili možda nije?

S te udaljenosti, ovako potpuno usredotočen na svoju metu i s već naciljanim pištoljem, Holden nikako ne može promašiti. Hunter to jako dobro zna, ali suzne oči i umorne ruke nimalo mu ne pomažu da ostane usredotočen. Namjerava li riskirati, Hunter to mora učiniti sada.

Iako to Holden nije primijetio, Hunter je već premjestio noge. Sada su obje zakrenute ulijevo, desnu petu podigao je oko dva i pol centimetra od poda, spreman je za nagli okret. U tren oka skupi snagu, zakorači desnom nogom i zakrene tijelo ulijevo. Ali umjesto da bježi, baci se na pod i otkotrlja što dalje.

BUM. BUM. U zatvorenom prostoru kao što je ovaj Holdenov podrum, hici iz Magnuma 357 zvuče kao topovska kanonada, prasak se odbija od zidova u svim smjerovima, no Hunter je poput profesionalca procijenio svoje šanse.

Opisivanje nesreće na način kako je to Holden upravo učinio, preplavilo ga je osjećajima. Oči su mu zaista bile pune suza i zamaglile mu vid. Kako bi opustio mišiće ruke koji su se ukočili od težine pištolja, olabavio je malo ruku i prst na okidaču. Stoga je loše naciljao prvi hitac. Dok se Holden snašao i drugi put povukao okidač, Hunter je već nestao iza police.

Drugi metak zabije se u betonski pod, prašina i dijelovi žbuke odlete u zrak.

BalkanDowload

Čim stigne u zaklon police, Hunter se odmah osovi na noge. No kad pogleda oko sebe, obuzme ga zdvojnost. Izgleda da je samo odložio neizbježno. Kako, dok je stajao ispred Holdena, nije mogao okrenuti glavu i pogledati kojim bi putem mogao pobjeći, njegova je procjena bila ograničena samo na ono što je uspio vidjeti pomicanjem očiju. A sada vidi da nema izlaza.

Našao se u zamci. S jedne strane je zid od opeke, s druge police. Među njima nema prolaza. S ovog mjesta može izaći samo ako potrči do kraja police i sakrije se iza naredne. Ali ona je predaleko. Nema šanse da tamo stigne prije nego što Holden zaobiđe policu i ispali u njega metak. A ovaj put nije toliko uvjeren da će Holden promašiti.

Misli, proklet bio, misli.

Na kraju učini ono što jedino može – opet riskira.

Holden napravi upravo ono što je Hunter očekivao – s uperenim pištoljem potrči prema polici iza koje je nestao Hunter. Spreman je za ispaljivanje hica. No Hunter učini nešto što Holden nije očekivao. Ne potrči prema drugoj polici. Napravi skroz suprotno – potrči prema mjestu gdje je prije stajao.

Njegovo tempiranje nije moglo biti bolje. Kad Holden počne zaobilaziti policu očekujući da će Hunter prestrašeno trčati na drugi kraj, Hunter se svom snagom zabije u njegovo metar osamdeset tri centimetra visoko tijelo. Razlika je u tome što Holden to nije očekivao – Hunter jest.

Jurne naprijed, glavom pogodi Holdena u prsa. Holden refleksno povuče okidač, no sraz je toliko snažan da ga odbaci nekoliko metara. Ruka mu poleti u zrak, metak pogodi strop. Dok pada, pištolj mu ispadne iz ruke, padne na pod i nestane ispod police. Osjećajući veliku bol u rebrima i mučeći se da udahne zrak, Holden nezgrapno padne na leđa, svom težinom tresne na pod. U tom trenutku pogledaju se u oči i sve se odvije kao u usporenom filmu. Hunter ugleda ružan iskrivljeni ožiljak na Holdenovoj bradi. Stane.

Prije ga nije vidio. Kako to? Debeli ožiljak prelazi mu preko cijele brade, od lijevog kuta usta, preko brade i obraza, sve do desnog uha.

Tek tada shvati zašto se u svom uredu tako jasno sjetio izgleda njegovih očiju – uvijek bi vidio samo njih, nikad cijelo lice. Sreli su se samo nekoliko puta i uvijek na poprištu zločina. S forenzičkom maskom koja mu je

BalkanDowload

prekrivala cijeli donji dio lica i navučenom kapuljačom zaštitnog kombinezona, Hunter mu je uvijek vidio samo oči.

Dok Holden shvati što se dogodilo, prekasno je... barem za njega.

Jedan jedini korak i Hunter je već na njemu. Još samo jedan dobro odmjereni udarac u Holdenovu lijevu sljepoočnicu.

Holden izgubi svijest.

BalkanDowload

92.

Dvanaest sati kasnije Policijska upravna zgrada Hunter i Garcia sjede za svojim stolovima i rješavaju papirologiju, kad načelnica Blake uđe u njihov ured. »O.K.«, kaže napola začuđenim i napola zbunjenim glasom. »Kako se to dogodilo? Molim da mi netko objasni.« Obojica podignu glave i pogledaju je. »Kad sam jučer otišla iz svoga ureda«, započne, »imali smo dvije žrtve i ništa, ama baš ništa drugo. Nikakvih tragova, nikakvih poveznica između žrtava, nikakvih osumnjičenika, ničega. Naš Ured za odnose s javnošću pripremao je kratku izjavu za javnost, punu stručno napisanog sranja.« Garcia jedva suzdržava osmijeh. »Da nisi slučajno«, reče načelnica upirući u njega prstom. »Nisam ništa rekao.« Garcia podigne ruke u znak predaje. »To je bilo jučer«, nastavi načelnica. »A danas dolazim na posao i saznam kako, ne samo da imamo novu žrtvu, već je i cijeli slučaj zaključen.

Sve je gotovo i upakirano s mašnom. ‘Ubojica-pozivatelj’ sjedi dolje u jebenom pritvoru. I, koliko čujem, to je jedan od forenzičara koji je radio na poprištima zločina?« Rastvori dlanove, upitno podigne obrve. »Kako smo u samo nekoliko sati od ‘ničega’ došli do ‘zaključenoga’? Što se to, dovraga, noćas dogodilo?« Garcia pokaže Huntera. »Dogodio se Robert, načelnice. A što drugo?

Ja sam u to vrijeme završavao s poslom na poprištu.« Pogled kojim je prostrijelio Huntera mogao bi ušutkati manju skupinu ljudi. »Nije se udostojao ni nazvati me ni reći mi što se događa. A ja sam mu partner.« »Nisam znao što se zaista događa.« Hunter skrene pogled s Garcie na načelnicu. Ispriča im kako su se odvijali noćašnji događaji. Pokaže im sliku s

BalkanDowload

mobitela Erice Barnes i mrljicu krvi u obliku preokrenutog srca u ubojičinu lijevom oku. Ispriča im kako je bio siguran da je već prije negdje vidio tu mrljicu, samo se nije mogao sjetiti gdje ni u čijem oku, sve dok slučajno nije srušio dosjee sa stola. Dok je skupljao rastresene papire, pogled mu je zapeo za papir s otiscima prstiju.

Otisci prstiju... otisci prstiju... otisci prstiju.

Tada se napokon uključio njegov mozak. Forenzičar Nicholas Holden, stručnjak za otiske prstiju.

Ispričao je kako je nakon toga izvukao Holdenov dosje i saznao za prometnu nesreću, a zatim je izvukao izvještaj LAPD-ove prometne policije. »Znači, ta mrljica krvi u lijevom oku je posljedica nesreće«, kaže načelnica. »Zato je nije bilo na fotografiji iz njegova dosjea.« »Tako je«, potvrdi Hunter. »Posljedica krvarenja u oku. Fotografija u njegovu dosjeu snimljena je nekoliko godina prije nesreće.« »I, koliko je dugo forenzičar?« »Sedam godina. Nesreća se dogodila prije tri i pol godine. U bolnici je proveo oko šest mjeseci i gotovo cijelu jednu godinu na psihoterapiji. Nakon toga je zatražio povratak na posao.« »Sedam godina? I nikad ga prije niste vidjeli?« Pogleda obojicu. »Samo nekoliko puta, načelnice«, uskoči Garcia. »I to uvijek na poprištima zločina, uvijek s maskom na nosu i navučenom kapuljačom zaštitnog kombinezona.« »Zašto samo nekoliko puta?« »Prije je bio laboratorijski tehničar«, objasni Hunter. »I to, navodno, veoma dobar. Bio je i veoma pametan jer je izvrsno odigrao svoje karte.

Godinu i sedam mjeseci proveo je skupljajući informacije o svojim žrtvama.

Za to vrijeme radio je kao laboratorijski tehničar. Kad je odlučio provesti svoj plan u stvarnost, zatražio je premještaj u tim koji radi na poprištima zločina. To je bilo prije pet mjeseci.« »Baš praktično«, izjavi načelnica.

Zatim joj Hunter objasni kako mu je, čitajući zaključak prometne policije – kako je do nesreće u kojoj je Holden izgubio cijelu obitelj došlo jer je vozačica u drugom automobilu za vrijeme vožnje snimala selfie – nešto

BalkanDowload

sinulo: sjetio se selfiea Tanye Kaitlin i Johna Jenkinsona na njihovim društvenim mrežama. Sjetio ih se jer ih je ranije toga dana već vidio.

Pokaže načelnici obje slike. »Nemoj me zezati«, reče načelnica kad napokon poveže stvari. »To nije sve«, kaže Hunter. »Sinoć smo dobili i treću žrtvu, sjećate se?« Klikne na posljednju sliku na kompjutorskom ekranu: još jedan selfie snimljen za vrijeme vožnje – Erice Barnes i njezine sestre dr. Gwen Barnes.

Načelnica načas ostane bez riječi. Jednako kao i Hunter i Garcia, ni ona ne vjeruje u »slučajnosti«. »Ako si znao da je Nicholas Holden naš ubojica«, kaže, »zašto nisi pozvao specijalce? Zašto nisi nazvao Garciu? Zašto si, pobogu, sam otišao tamo?« Garcia ga pogleda istim pogledom kao i prije. »Da, zašto nisi nazvao svoga partnera?« »Zato što se cijela moja teorija temeljila na sjećanju, načelnice. Bez obzira koliko sam bio siguran u nju, nisam imao nikakvog dokaza da je Holden ‘ubojica-pozivatelj’. Morao sam se uvjeriti da u lijevom oku zaista ima mrljicu u obliku srca, jer je to bio jedini čvrsti dokaz za identifikaciju ubojice.« »Ha«, nasmije se Garcia. »A sad joj ispričaj o svom planu, kako si namjeravao dobiti tu potvrdu.« Načelnica upitno pogleda Huntera. »Nisam imao nikakav plan«, započne Hunter. »Nisam znao što ću, iako sam do svih tih novih i nevjerojatnih informacija došao u samo sat vremena, do informacija koje su mi otkrile identitet ubojice. Jednostavno nisam želio sjediti i čekati do jutra kako bih to potvrdio.« »I tako je uzeo papir s otiscima prstiju«, nastavi Garcia, »iz nekog bezveznog slučaja, nije važno kojeg, i otišao do Holdenove kuće.« Načelnica počinje shvaćati što toliko zabavlja Garciu. »Molim te, nemoj mi reći da si namjeravao pokucati na njegova vrata s izlikom da ti treba njegovo stručno mišljenje... i to u dva sata ujutro.« Garcia se široko naceri. »Skužili ste, načelnice. To je bio njegov plan.

Nema nikakve mane, zar ne?« Načelnica prasne u smijeh.

BalkanDowload

»Dobro, slažem se, bio je to usrani plan«, reče Hunter. »Ali je na kraju ipak upalio.« Ispriča joj sve što se dogodilo otkako je stigao u Holdenovu kuću, sve do trenutka kad je nazvao policiju. »Dvanaest osoba na ploči?«, upita načelnica. U glasu joj više nema veselja, u očima joj se pojavi šok. »Najgore je«, kaže Hunter, »što je to bio tek početak. Nije namjeravao stati nakon tih dvanaest.« Šok se pretvori u zapanjenost. »Što?« »Psiha Nicholasa Holdena je... sasvim uništena«, reče Hunter. »Gnjev, bol, krivnja, stalna tuga... za njega je sve to bilo previše. To ga je izjedalo iznutra. Njegov um mogao se s time nositi na samo jedan način: nalaženjem neke vrste oduška. Tako se rješavao svega – boli, krivnje, gnjeva. Ili, kako je to sam rekao: to je bilo ono što je njegovu životu dalo svrhu, novi smisao.« »Tako što će za smrt svoje obitelji okriviti svakog vozača na ovome svijetu?« Svoje riječi načelnica poprati bijesnim pogledom. »Ne, ne svakoga«, reče Hunter. »Samo one za koje je našao dokaz da su za vrijeme vožnje snimali selfie. Prema njegovu mišljenju, jer je to bio razlog zbog kojeg je ostao bez obitelji, svi su oni bili jednako krivi kao i vozačica iz plavog Ford Fusiona.« »To je apsurdno«, odmahne načelnica glavom. »Događa se svakoga dana u cijelome svijetu, načelnice«, izjavi Hunter. »Rasizam, seksizam, homofobija... sve su to stereotipi. I to je ono što je napravio Holden – stereotip je sveo na osobni nivo.« Načelnica se toga nije sjetila. »Je li progovorio?«, upita. »Razgovarali ste s njim?« »Pokušali smo«, potvrdi Garcia, »ali je odmah zatražio odvjetnika. Nije prozborio ni riječ.« »Drugo nisam ni očekivala«, kaže. »Prije sat vremena vratili smo se iz njegove kuće«, obavijesti je Garcia. »Naš tim je još uvijek tamo, traže daljnje dokaze. Ali u jednu smo stvar potpuno sigurni: dvanaest osoba na ‘ploči smrti’ zaista su bile tek početak.

Na ploči su bili samo oni za koje je već sve isplanirao, čak i pitanja koja će im postaviti. Računalni forenzičari upravo su započeli s obradom njegova

BalkanDowload

dva laptopa pronađena u podrumu. Sam Bog zna što će tamo još pronaći, jer smo samo u njegovim bilješkama na papiru našli podatke o najmanje pet osoba. Pet novih žrtava.« »Deset«, ispravi ga Hunter. »Što?«, zbunjeno kaže načelnica. »Svaka Holdenova žrtva računa se kao dvije«, pojasni joj. »Osoba koju ubija i osoba koju psihički uništi, sjećate se? Ona koja je ustvari njegova prava meta. Ona koju nazove.« »Dobro«, reče načelnica prekinuvši poluminutnu tišinu. »Možda i mogu shvatiti zašto je njegov bolesni um okrivio sve te nedužne ljude za smrt njegove obitelji. Možda mogu shvatiti razloge za video-pozive, igru pitanja, krivnju, bespomoćnost i sve to, ali čemu anonimne poruke? Zbog čega je koristio M.O. vrebača?« Hunter joj pokaže ploču s fotografijama. »Načelnice, pogledajte našu istragu. Što mislite, kamo bi nas ovo odvelo?« Načelnica napokon shvati. »Na krivi trag.« »Psihički je uništen, ali nije glup«, izjavi Garcia. »On je forenzičar.

Posjeduje podrobno znanje o načinu našega rada. Pozna istražni protokol bolje od ijednog kriminalca. U kućama žrtava ostavljao nam je fizičke dokaze, anonimne poruke, kako bismo godinama istraživali krivi trag.« »A možda i zauvijek«, reče Hunter. »Bez one snimke Erice Barnes, ne znam koliko bi nam trebalo da ga uhvatimo, ako bi nam to ikada pošlo za rukom. Načelnice, Holden nije napravio nikakvu grešku. Jednostavno nam se posrećilo.« »Najgore od svega je«, reče Garcia, »što će na suđenju obrana koristiti njegovu ‘uništenu psihu’. Reći će da su njegova bol i tuga iskrivili njegovu percepciju o svijetu i ljudima oko njega. Da je djelovao pod utjecajem smanjenih mentalnih sposobnosti. Da je bio – a svi veoma volimo tu riječ – ‘neuračunljiv’. I na kraju će ga vjerojatno poslati u kakvu umobolnicu.« Načelnica krene prema vratima. »Carlose, to ovisi o poroti i sucu, i sam to znaš. To nije naša briga. Naš je posao bio da ga uhvatimo i spriječimo u namjeri da opet ubije i mi smo učinili upravo to. I zato čestitam na dobro obavljenu poslu.« Otvori vrata i zastane. »Čim završite s papirologijom, želim da se odmorite, je li jasno? Uzmite dva slobodna dana. To je zapovijed.

BalkanDowload

Vidim li vaše face u ovoj zgradi u naredna dva dana, naplaćivat ćete kazne za nepropisno parkiranje u Comptonu.« »Toj se zapovijedi neću protiviti«, reče Garcia kad načelnica izađe iz ureda. »Ni ja«, složi se Hunter. »Budući da imamo dva slobodna dana, zašto večeras ne svratiš na večeru? Anna bi te veoma rado vidjela.« Ove riječi Garcia poprati cerekom. »Ako hoćeš, možeš dovesti i svoju curu.« Hunter pogleda partera u oči. »Ma znaš, onu čiji si ruž sinoć imao na usnama.« Hunter se nasmiješi. »Tko zna, možda i hoću.«

BalkanDowload

93.

Mjesec dana kasnije Psihijatrijska ustanova u Kaliforniji Hodnik je dug, širok i dobro osvijetljen nizom fluorescentnih svjetiljaka na sredini stropa. Zrak miriše... svakako. Najprije osjeti mučan miris antiseptika kao da je ovo mjesto pedantno očistila osoba koja pati od fobije od mikroba, ali sa svakim novim korakom osjeti druge mirise – bljuvotine, krvi, nečega što ne može identificirati. Miris se, izgleda, uzdiže s poda, odbija od zidova i zavlači mu se u nos. Iako je oduran, njemu ne smeta.

Hoda mirno, usporenim koracima. Nije dugo ovdje, a već je zamrzio ovo mjesto. Dobra je vijest što će brzo otići.

Skrene i prođe kroz velika dvokrilna vrata. I evo opet smrada bljuvotine, skrivao se iza vrata i čekao kako bi ga zapahnuo. Ne obazre se, još jednom skrene i napokon stane pred debelim metalnim vratima s malim prozorom u visini očiju. Ne pogleda kroz njega. Ne mora. Otključa vrata i uđe.

Nicholas Holden leži na krevetu i lista časopis. Podigne pogled.

Muškarac stavi četvrtastu kutiju na pod. Jedno vrijeme njih dvojica se nijemo promatraju. »Tko si pak ti?«, upita Holden. »Onaj koga si zvao«, odgovori muškarac zatvarajući vrata za sobom. »Kriva ćelija, druškane. Ja nisam nikoga zvao.« Gospodin J. iz džepa izvadi Cassandrinu fotografiju i stavi mu je pod nos. »Siguran si?«

BalkanDowload

94.

Sljedeći dan, 8:24 Mali bezlični kafić u Chatsworth Streetu smješten je između prodavaonice automobila i kineskog restorana. Nije velik, ali kava je sasvim pristojna, usluga dobra, a palačinke s borovnicama takve da doslovno svima pričate o njima. Gospodin J. je upravo pojeo posljednju od tri palačinke prelivene javorovim sirupom, kad osjeti kako mu netko prilazi sa stražnje strane i zastaje dva koraka od njegova stola. Okrene glavu i ugleda Huntera. »Detektive«, kaže uz upitan pogled. »Gospodine Jenkinson«, odvrati Hunter. »Oprostite što vas prekidam u doručku.« »O, ne, nije važno. Ionako sam gotov.« Odgurne tanjur. »Sjednite, molim vas.« Pokaže praznu stolicu nasuprot svojoj. »Hvala«, prihvati Hunter i sjedne.

Nekoliko trenutaka nijemo se promatraju. »Mogu li vas častiti kavom, detektive? Ovdje imaju izvrsnu« »Ne, hvala, ne treba.« Gospodin J. pokušava odgonetnuti Hunterov izraz, ali njegovo lice ništa ne odaje. »Nešto nije u redu?«, upita.

Hunter malo pričeka, potom kimne. »Zapravo, došao sam poslovno.« »Dobro.« I opet je njegova gluma besprijekorna. Zabrinutost u njegovu glasu savršeno je odmjerena. »O kakvom se to... poslu radi?« »Došao sam vas obavijestiti o novom razvoju događaja u istrazi o ubojstvu vaše žene.« Gospodin J. se namršti. »Novi razvoj? Što to znači?« Na licu mu se pojavi još zabrinutiji izraz.

BalkanDowload

»Kao što znate«, započne Hunter, »Nicholas Holden je čekao suđenje u psihijatrijskoj ustanovi.« »Da, znam« Nalakti se na stol i ispreplete prste. »Molim vas, nemojte mi reći da je taj govnar pobjegao.« »Ne, nije.« Gospodin J. uzdahne. »Ali neće dočekati suđenje.« »Što? Što, dovraga, time mislite reći, detektive – da neće dočekati suđenje?« Gnjev, intonaciju glasa, razrogačene oči, sve izvede savršeno.

Hunter još uvijek proučava njegovo lice. »Neće dočekati suđenje jer je sinoć ubijen u svojoj ćeliji.« »Ubijen?« »Točno.« Gospodin J. se pretvara da razmišlja o tome. »Detektive, kako možete biti sigurni? Kako možete biti sigurni da se taj gad nije sam ubio? Ta usrana kukavica.« »To nije bilo samoubojstvo«, uvjerava ga Hunter. »A kako vi to znate?« »Tako što mu je koža oderana s lica, a srce iščupano iz prsa i ostavljeno na podu«, objasni Hunter. »Kad je pronađen u ranim jutarnjim satima, na njemu su se gostili štakori.« »Štakori?« Hunter kimne.

Gospodin J. se s izrazom šoka nasloni na stolicu, pogled mu besciljno luta.

Hunter ga još nekoliko trenutaka nijemo promatra, potom ustane. »Mislio sam da biste to voljeli znati«, kaže. »Bolje da čujete od mene nego u jutarnjim vijestima ili pročitate u novinama.« Okrene se u namjeri da ode. »Detektive«, zazove ga gospodin J. Hunter se okrene. »Što će se sada dogoditi? Krenut ćete u potragu za njegovim ubojicom?«

BalkanDowload

»Neću«, odmahne glavom. »Bio je zatvoren u ustanovi kalifornijskog kaznenog sustava. Zločin se dogodio u samoj ustanovi. Tamo za takve vrste zločina imaju svoje vlastite istražitelje.« »Još nešto prije nego što odete«, zaustavi ga opet gospodin J. »Kako ste ga uopće našli? Nikad mi to niste rekli. Kako ste otkrili tko je ubojica?« Hunter ga posljednji put pogleda u oči. Nekoliko trenutaka ne trepću ni jedan ni drugi. »Po njegovim očima«, napokon odgovori. »U očima ubojice uvijek je nešto što ga odaje.« Namigne mu. »Čuvajte se... gospodine J.« Okrene se i izađe iz kafića.

BalkanDowload

ZAHVALE Neizmjerno sam zahvalan nekolicini osoba bez kojih ovaj roman ne bi bio moguć.

Svom agentu, Darleyu Andersonu koji nije samo najbolji agent kakvog pisac može samo poželjeti, već i pravi prijatelj. Zahvaljujem svima u agenciji Darley Adnderson na njihovu stalnom trudu u promoviranju moga rada na svim mogućim mjestima.

Zahvaljujem Jo Dickinson, svojoj čudesnoj urednici u Simon & Shusteru i svom anđelu čuvaru bez čijih komentara, prijedloga, znanja i prijateljstva ne bih mogao ništa.

Zahvaljujem svima u Simon & Shusteru na velikoj podršci i vjeri u mene i zato što su se ubili od posla u svim aspektima izdavačkog procesa.

Zahvaljujem svojoj nevjerojatnoj partnerici Kari Louise – svojoj stijeni i zaštitnici – što je uvijek uz mene, što je saslušala toliko mojih groznih ideja, poglavlja i odlomaka i otrpjela sve moje mušice. Hvala ti što me trpiš.

Najiskrenije i najveće hvala namijenjeno je mojim čitateljima diljem cijeloga svijeta zbog nevjerojatne podrške tijekom svih ovih godina.

Iz dubine srca, zahvaljujem svima.

BalkanDowload

Chris Carter rođen je u Brazilu u obitelji talijanskog podrijetla.

Studirao je psihologiju i kriminalno ponašanje na Sveučilištu Michigan.

Kao član tima za psihologiju kriminalaca u Uredu javnog tužitelja države Michigan, ispitivao je i proučavao mnoge zločince, uključujući višestruke i serijske ubojice koji su osuđeni na doživotnu kaznu zatvora.

Početkom 1990-tih otišao je u Los Angeles i deset godina proveo kao gitarist brojnih poznatih bendova, a potom je odustao od glazbe i

BalkanDowload

posvetio se pisanju. Trenutno živi u Londonu i, prema Sunday Timesu, spada u prvih deset najprodavanijih autora.

Posjetite www chriscarterbooks.com. ili ga pronađite na Facebooku.

Ostali romani: Ubojica Krucifiks, Krvnik, Noćni vrebač, Jedan po jedan, Zlotvor.