Moj anđeo čuvar

BalkanDownload

1

BalkanDownload

Lisa Kleypas

S engleskoga prevela ANA DESPOT

Mozaik knjiga

2

BalkanDownload

Mojoj majci, koja se svaki dan brinula o mome sinu Griffinu i tako mi omogućila da napišem ovu knjigu.

Ovaj je ljubavni pothvat uključivao barem dvjesto pravokutnih sendviča od maslaca s kikirikijem, previjanje otprilike četiristo pelena i gledanje nebrojeno mnogo epizoda “Tomice i prijatelja”.

Hvala ti, Mimi, od mene i Griffina.

3

BalkanDownload PRVO POGLAVLJE

O

d trenutka kada ju je Grant Morgan prvi put ugledao, znao je da ona, unatoč svojoj ljepoti, nije bila žena za bilo koga. Slijedio je brodara kroz kovitlavu maglu i hladan mraz koji se u obliku ledenih bisera lijepio za njegovu kožu i vuneni kaput. Ruke su mu bile duboko zakopane u džepovima dok je nemirno gledao prizor pred sobom. Zbog prigušena odsjaja svjetiljki koje su visjele s velikih granitnih stijena pokraj obale, rijeka je izgledala poput ulja. Nekoliko sitnih čamaca prevozilo je putnike preko Temze, plutajući poput igračaka, dok su hladni valovi prskali stube nasipa. Hladan ožujski povjetarac uvijao se oko Grantova lica i ušiju, uporno klizeći ispod njegove kravate. Suzdržavao se od drhtanja buljeći u nemirnu crnu rijeku. Nitko ne bi preživio dulje od dvadeset minuta u tako hladnoj vodi.

— Gdje je tijelo? — nestrpljivo se namrgodio. Posegnuo je za ručnim satom u džepu kaputa. — Nemam cijelu noć.

Brodar se spotaknuo okrenuvši glavu prema muškarcu koji ga je slijedio. Okružila ga je gusta sivkasta magla zbog koje je morao škiljiti kako bi bolje vidio.

— Ti si Morgan, nisi li? Gospon Morgan, glavom i bradom... Niko mi neće vjerovati kad im to ispričam. Čovjek koji štiti kralja... Mislio sam da te ne zanima prljav poso ko ovaj.

— Nažalost, nije tako — promrmljao je Grant.

— Ovim putem, gospon... i pazite kuda hodate. Stepenice su jako skliske, pogotovo kad je zrak ovako vlažan.

Stišćući zube, Grant je došao do malenog, mokrog tijela izvučenog na stube. U svojemu detektivskom poslu, često je viđao mrtva tijela, ali žrtve utapanja svakako su bile najneugodnije za vidjeti. Tijelo je ležalo položeno na trbuh, ali je bilo očito da se radi o ženi. Bila je poput krpene lutke koju je odbacilo dijete, a haljina joj se nagomilala u masu koja se cijedila po njezinim nogama. Čučnuvši pokraj nje, Grant ju je kožnatom rukavicom uhvatio za ramena i počeo je okretati. Prestrašeno je odskočio kad je počela kašljati i povraćati slanu vodu, trzajući se.

4

BalkanDownload Brodar je zaprepašteno zacvilio pa se približio. — Mislio sam da je mrtva — glas mu se tresao od zapanjenosti. — Bila je hladna ko leš, kunem se!

— Idiot — promrmljao je Grant. Koliko je dugo ova jadna žena ležala na gorkoj zimi dok je brodar čekao da pozove policiju? Šanse za preživljavanje bile bi joj puno veće da joj se odmah pomoglo. No, s obzirom na situaciju, izgledi joj nisu bili dobri.

Okrenuo ju je i položio joj glavu na svoje koljeno, dok mu je njezina duga kosa namakala hlače. Koža joj je bila pepeljasta u mutnom svjetlu, a na glavi joj se vidjela velika kvrga. Ali čak su se i tako mogle prepoznati njezine nježne, karakteristične crte lica. Poznavao ju je.

— Moj Bože — uzdahnuo je Grant. Jednom se zakleo kako ga nikada ništa neće moći iznenaditi, ali pronaći Vivien Rose Duvall ovdje, u ovom stanju... To je bilo nezamislivo.

Oči su joj se napola otvorile, mutne od spoznaje o predstojećoj smrti.

Ali Vivien nije bila žena koja bi se tako lako predala. Zastenjala je i pružila ruke u zrak pa slabašno okrznula Grantov kaput, pokušavajući se spasiti.

Grant se trznuo, obgrlio je i uspravio na noge. Bila je sitna i čvrsta, ali mokra joj je haljina gotovo udvostručila težinu. Grant ju je držao na prsima, nelagodno gunđajući zbog ledene slane vode koja mu se slijevala niz odjeću.

— Oćete li je odvesti u Bow Street, gospon Morgane? — upitao je brodar, užurbano slijedeći Granta, preskačući svaku drugu stubu. — Možda bih i ja trebao ići i predstaviti se gosponu Rossu. Učinio sam nekome uslugu, zar ne, pronašao sam damu prije negoli je odapela. Ne trebam zahvale, naravno... dovoljno je učiniti pravu stvar... al’ možda postoji neka nagrada, zar ne?

— Pronađi doktora Jacoba Linleyja — Grant mu grubo odgovori, prekinuvši ga u čeznutljivom sanjarenju. — Obično je u Tomovoj gostionici u ovo doba noći. Reci mu da dođe u moj stan u King Streetu.

— Ne mogu — pobunio se brodar. — Imam posla, znate... Znate, mogo bih zaraditi pet šilinga već večeras.

— Bit ćeš plaćen kada dovedeš Linleyja u King Street.

— Al’ što ako ga ne mogu naći?

— Dovest ćeš ga onamo za pola sata — Grant je kratko odgovorio — ili ću ti zaplijeniti brod i srediti ti tri dana pritvora. Je li ti to dovoljna motivacija?

5

BalkanDownload — Uvijek sam mislio da ste vi jedan pristojan mladić — gorko je rekao brodar — dok vas nisam upoznao. Uopće niste onakvi kakvim se činite u novinama. Tolike sam sate proveo u krčmama, slušajući o vašim pothvatima... — Zdepasto se odgegao dalje, pun očitog razočaranja.

Grant se mrko nasmiješio. Bio je svjestan načina na koji su se njegovi pothvati opisivali u novinama. Urednici i novinari toliko su preuveličavali njegova postignuća da se doimao kao nadčovjek. Ljudi su ga gledali kao legendu, a ne kao normalna muškarca s manama.

Usrećio se policijskim poslom i titulom policajca Bow Street Runnera, obogativši se nakon što je uspio vratiti ukradenu imovinu banaka. Ponekad se bavio i drugim slučajevima, poput pronalaženja otete nasljednice, zaštite vladara u njihovim posjetima ili lovljenja ubojica — ali banke su mu uvijek bile omiljeni klijenti. Sa svakim novim završenim slučajem, njegovo je ime postajalo sve slavnije, sve dok nije bio tema razgovora u svakoj krčmi i konobi u Londonu.

Zabavljalo ga je to što ga je visoko elitno društvo primilo u svoj blještavi zagrljaj, zahtijevajući njegovu prisutnost na svim društvenim događajima i funkcijama.

Pričalo se kako su balovi bili uspješni samo ako bi hostesa mogla napisati “Gospodin Morgan potvrđuje dolazak” na dno pozivnica. Iako je očito bio popularan među plemstvom, bilo je jasno da on nije dio toga svijeta. Bio je više nekakva figura zabave nego prihvaćen član visokih društvenih krugova koje je posjećivao. Ženama je bilo uzbudljivo to što je bio pomalo opasan lik, a muškarci su mu htjeli biti prijatelji kako bi i sami izgledali hrabriji i moderniji. Grant je bio svjestan da će uvijek biti prihvaćen samo na površan način i da mu elitno društvo nikada neće potpuno vjerovati... Znao je previše njihovih prljavih tajni, slabosti, strahova i želja. Žena je zajecala i zadrhtala od hladnog povjetarca koji se uskovitlao oko njega. Još čvršće stisnuvši svoj nezgrapni teret, maknuo se s obale i prešao na popločenu cestu punu blata i izmeta. Koračao je kroz maleno dvorište puno ustajalih vodenih bačvi, sa smrdljivim svinjcem i kolima potrganih kotača. Covent Garden bio je pun dvorišta poput ovoga, iz kojih su se širih tamni i krivudavi zloglasni dijelovi grada. Svaki razuman gospodin bio bi prestravljen uputiti se u ovakvu četvrt, punu lopovskih sjedišta, prostitutki, nasilnika i kriminalaca koji bi ubili za nekoliko šilinga. Ali Grant nije bio pravi gospodin, a londonska podzemlja nisu ga nimalo plašila.

6

BalkanDownload Žena je ispružila glavu na njegovo rame, a njezin slabašan dah hladio mu je bradu. — Pa, Vivien — promrmljao je — jednom davno želio sam te imati u svojim rukama, ali ovo baš nije ono čemu sam se nadao.

Nije mogao vjerovati da nosi najpoželjniju londonsku ženu preko oronulih štandova i otvorenih kioska Covent Gardena. Dok je prolazio, mesari i prodavači zastajali su i znatiželjno buljili, a prostitutke su izvirivale iz sjena. — Ovamo, dečko — prizivalo ga je strašilo od žene ispijenih obraza — imamo lijepe, svježe kremaste kolačiće za tebe!

— Drugi put — odgovorio je Grant sarkastično, ignorirajući kurvine čeznutljive vapaje.

Prešao je sjeverozapadni ugao trga i došao u King Street. Oronule zgrade naglo su se pretvorile u redove urednih gradskih kuća, konoba i nekoliko nakladničkih tvrtki. Bila je to uredna ulica puna elitnih kuća u kojima su živjeli ljudi iz visokog društva. Grant je ovdje kupio veliku kuću na tri kata. Užurbano sjedište policijske postaje Bow Street bilo je udaljeno samo nekoliko koraka, ali se činilo potpuno odvojenim od ovog mirnog mjesta.

Grant se brzo popeo uz stube svoje kuće i glasno udario po vratima od mahagonija. Kada nije dobio nikakav odgovor, povukao se pa ponovno pokucao. Vrata su se odjednom otvorila i iz kuće je izletjela kućepaziteljica, psujući i koreći ga zbog nekavalirskog ophođenja prema lakiranim drvenim vratima.

Gospođa Buttons bila je lijepa žena dobi pedesetak godina, draga srca, ali zatvorenih, uskogrudnih i strogo religioznih stavova. Nije skrivala da ne podržava Grantovu odabranu profesiju, zgražajući se nad fizičkim nasiljem i korupcijom kojima se bavio. Ali svejedno je neumorno prihvaćala sve devijantne stanare koji su se preselili u gradsku kuću, tretirajući ih jednako, pristojno i oprezno.

Kao i svi ostali Bow Street Runneri koji su radili pod vodstvom sir Rossa Cannona, Grant je bio toliko uvučen u mračni svijet kriminala da se ponekad pitao je li on puno drukčiji od kriminalaca koje je lovio. Gospođa Buttons jednom mu je rekla kako se nada da će jednoga dana pristupiti svjetlu kršćanske istine. — Za moj spas više nema nade—veselo bi joj odgovorio.—Bilo bi pametnije da usmjerite svoje ambicije prema nekom ostvarivom cilju, gospođo Buttons.

Kada je ugledala mokri teret u rukama svoga stanara, njezino inače spokojno lice odjednom se iskrivilo od šoka. — Blagi Bože! — uzviknula je. — Što se dogodilo?

7

BalkanDownload Granta su već počeli boljeti mišići od nošenja nepomičnog ženina tijela. — Gotovo se utopila — rekao je kratko, prolazeći pokraj kućepaziteljice prema stubama. — Nosim je u svoju sobu.

— Ali kako? Tko? — Gospođa Buttons je jauknula, vidno se pokušavajući smiriti. — Ne biste li je trebali odvesti u bolnicu?

— Poznajem je — odgovorio je. — Želim da je posjeti privatni liječnik. Sam Bog zna što bi joj učinili u bolnici.

— Poznajete je — ponovila je kućepaziteljica, užurbano pokušavajući pratiti njegov brz korak. Bilo je jasno da je umirala od znatiželje, ali se nije usudila pitati.

— Dama je noći, zapravo — suho je rekao.

— Dama noći... i doveli ste je ovamo... — U glasu joj se čulo neodobravanje. — Gospodine, opet ste premašili samoga sebe.

Kratak smiješak pojavio mu se na licu. — Hvala vam.

— To nije bio kompliment — kućepaziteljica ga je obavijestila. — Gospodine Morgane, zar ne biste radije da pripremim jednu od gostinskih soba?

— Ostat će u mojoj sobi — strogo je odgovorio.

Gospođa Buttons, mršteći se, zamolila je kućnu pomoćnicu da obriše lokve vode koje su ostavili na umetnutim podovima zlatnoga mramornog hodnika.

Gradska kuća velikih prozora, otmjena namještaja i engleskih, ručno izrađenih sagova nekoć je bila mjesto o kojem je Grant mogao samo sanjati. Bila je potpuno drukčija od maloga, nakrcanog apartmana u kojem je živio kao dječak, s tri sobe i osmero djece knjižara srednje klase i njegove žene, i od raznih sirotišta i ubožnica u kojima je živio nakon što mu se obitelj raspala jer je njegov otac završio u zatvoru zbog dugova.

Grant je u jednom trenutku završio na ulici, sve dok mu se trgovac ribom iz Covent Gardena nije smilovao i dao mu stalan posao i ležaj za spavanje. Sklupčan pokraj tople kuhinjske peći, Grant je sanjao o nečemu boljem i većem, ali njegovi snovi nisu poprimili konkretan oblik sve dok jednoga dana nije upoznao policajca, točnije Bow Street Runnera.

Tog je dana Runner patrolirao krcatim tržišnim trgom i ulovio lopova koji je ukrao ribu iz ribarova štanda. Grant je zadivljeno gledao Runnera u crvenom policijskom prsluku, naoružanog policijskim nožem i pištoljima. Činio se krupnijim, urednijim i moćnijim od običnih ljudi.

8

BalkanDownload Grant je odmah znao da je postajanje Runnerom jedini način da pobjegne od života koji mu se nametnuo. S osamnaest se godina prijavio u početničke policijske redove, za godinu je promaknut u danju patrolu, a nekoliko ga je mjeseci poslije odabrao sir Ross Cannon za ulazak u elitne snage od samo šest Bow Street Runnera.

Kako bi dokazao da je vrijedan promaknuća, Grant se udubljivao u posao s neprestanom predanošću i gorljivošću, ponašajući se prema svakom slučaju kao da ga vodi osobna želja za osvetom. Nije prezao ni pred čime kako bi uhvatio krivca — jednom je slijedio ubojicu preko Engleskoga kanala i uhitio ga u Francuskoj. Budući da je nizao uspjeh za uspjehom, Grant je počeo nezamislivo naplaćivati svoje privatne usluge, što ga je samo učinilo još traženijim.

Slijedeći savjet jednoga bogatog klijenta koji mu je dugovao uslugu, Grant je ulagao u trgovačke i tekstilne kompanije, otkupio pola dionica hotela i kupio nekoliko odabranih nekretnina u zapadnom Londonu. S malo sreće i odlučnosti, postao je puno uspješniji nego što je to ikada mogao zamisliti. S trideset bi se godina mogao umiroviti i živjeti vrlo ugodno. Ali nikada se ne bi mogao povući iz policije Bow Streeta. Želja za potjerom i iskušenje opasnosti bile su snažne, gotovo fizičke potrebe koje nikako nije mogao potpuno zadovoljiti. Nije pokušavao shvatiti zašto se ne bi mogao smiriti i voditi normalan život, ali je bio siguran da mu to nisu bile dobre osobine.

Kada je došao u sobu, Grant je odnio Vivien na ogromni krevet od mahagonija s baldahinom i zavjesama. Većinu njegova namještaja, uključujući i krevet, dao je načiniti po vlastitom ukusu. Bio je visok i krupan muškarac kojemu su okviri vrata i stropne daske predstavljale čestu opasnost.

— Oh, prekrivač! — uzviknula je gospođa Buttons kada je Vivienina odjeća natopila teški baršunasti prekrivač ukrašen zlatnom i plavom svilom. — Uništit će se!

— Onda ću kupiti novi — reče Grant, rastežući ukočene ruke i skidajući natopljeni kaput. Bacio ga je na pod i nagnuo se nad nepomičnom Vivien. S namjerom da joj što prije skine odjeću, povukao ju je za haljinu. Opsovao je jer su dugmad i kopče ostali tvrdoglavo ukopani u stisnutoj mokroj vuni.

Gunđajući zbog oštećenog baršunastog prekrivača, gospođa Buttons pokušala mu je pomoći, pa se povukla, bespomoćno uzdišući. — Bojim se da ćemo morati odrezati haljinu. Da donesem škare?

9

BalkanDownload Grant je odmahnuo glavom i posegnuo za desnom čizmom. Kratkim je i dobro uvježbanim pokretom izvukao nož s drškom od bjelokosti i oštricom od petnaest centimetara.

Kućepaziteljica se zapanjila kada je počeo rezati debelo pleten steznik haljine kao da je maslac. — Oh, Bože — zamucala je.

Grant je bio potpuno usredotočen na posao. — Nitko se ne služi nožem kao bivši prodavač ribe u Covent Gardenu — hladno je izjavio, šireći haljinu s obiju strana kako bi otkrio bijelu tkaninu donjeg rublja.

Vivienina košulja bila je potpuno mokra i zalijepljena za njezinu bijelu kožu, otkrivajući ružičaste bradavice ispod odjeće. Iako je Grant vidio nebrojeno mnogo ženskih tijela, nešto u vezi Vivienine jedva odjevene figure natjeralo ga je na oklijevanje. Mučio ga je neobjašnjiv osjećaj kao da narušava nešto — nekoga — nježnog i neokaljanog. To je bila potpuno luda misao, jer je Vivien bila iskusna kurtizana.

— Gospodine Morgane — reče mu kućepaziteljica, igrajući se rubovima svoje bijele pregače — ako želite, mogu zamoliti jednu od kućnih pomoćnica da mi pomogne skinuti odjeću gospođice...

— Duvall — nježno je rekao Grant.

— Odjeću gospođice Duvall.

— Ja ću se pobrinuti za našu gošću — promrmljao je Grant. — Kladim se da je mnogo muškaraca imalo povlasticu vidjeti gospođicu Duvall golu. Ona bi prva rekla: ‘Dovrši posao i goni čednost!’ — Nakon svega što je večeras doživio, imao je pravo na ovo maleno zadovoljstvo.

— Da, gospodine. — Neobično ga je i zamišljeno pogledala, kao da se nije ponašao uobičajeno. Možda doista i nije. Obuzeo ga je čudan osjećaj, kao da se hladnoća izvana spojila s vrućinom koja je gorjela u njemu.

Hladna je pogleda nastavio rezati mokru odjeću — prvo jedan pa drugi rukav.

Kada je podigao Vivienin vitki trup i povukao natopljenu vunu ispod nje, netko je ušao kroz poluotvorena vrata i glasno uzdahnuo. Bio je to Kellow, njegov sobar, ponosni mladić preuranjeno oćelavjele glave i okruglih naočala na nosu. Oči su mu narasle pred prizorom svojega poslodavca koji je stajao s nožem iznad polu-odjevene žene u nesvijesti.

— Oh, dragi Bože!

10

BalkanDownload Grant se okrenuo i oštro ga pogledao. — Probaj biti koristan, možeš li? Donesi mi jednu majicu. I nekoliko ručnika. I kad bolje razmislim, malo čaja i konjaka. Hajde, požuri.

Kellow je zaustio, malo razmislio i ipak otišao po potrebne stvari.

Pažljivo odvraćajući pogled sa žene na krevetu, dodao je suhu majicu gospođi Buttons i pobjegao iz sobe.

Grantova rastuća potreba da odjene i u topli Vivien zasjenila je njegovu želju da je vidi golu. Samo joj je nakratko vidio tijelo dok su on i kućepaziteljica zajedno provlačili Vivienine ruke kroz duge lanene rukave, ali njegov je mozak pohlepno zapamtio ovaj prizor i sačuvao ga za kasnije uživanje.

Vivien nije bila savršena, ali upravo se u njezinim nesavršenostima skrivala ljepota i zadovoljstvo. Bila je šarmantno kratka trupa, kao mnoge sićušne žene, predivnih okruglih grudi i vitkih, mekih koljena. Njezin glatki trbuh bio je okrunjen trokutom vatrene, crvene dlake, samo nekoliko nijansi tamnije od sunčanih pramenova kose. Nije čudno što je bila najplaćenija prostitutka u Engleskoj. Bila je bujna, lijepa, nježna... žena kakvu bi svaki muškarac volio imati u svom krevetu.

Ogrnuli su Vivien plahtama i teškim dekama, a gospođa Buttons umotala joj je krutu, slanu kosu jednim od ručnika koje je Kellow donio.

— Divna je žena — rekla je kućepaziteljica, dok joj je lice poprimalo sažalan izraz. — I dovoljno mlada da promijeni svoj život nabolje. Nadam se da će je Bog poštedjeti.

— Neće umrijeti — kratko reče Grant. — Neću to dopustiti. — Dotaknuo joj je blijedo čelo i palcem pomaknuo pramen kose ispod ručnika. Pažljivo je položio hladan ručnik preko modrice na njezinoj sljepoočnici. — Iako mi se čini da će netko biti razočaran time što je preživjela.

— Oprostite, gospodine, ali ne razumijem... oh! — Oči su joj se raširile kada je Grant nježno dotaknuo Vivienino grlo, otkrivajući tamne masnice na njezinu vitku vratu. — Čini se da ju je netko pokušao... pokušao...

— Zadaviti — zaključio je.

— Tko bi učinio takvo što? — glasno se pitala gospođa Buttons dok joj se čelo naboralo od straha.

11

BalkanDownload — Kada se radi o ubojstvu žene, najčešće je kriv muž ili ljubavnik.

— Usta su mu zatitrala nezadovoljnim smiješkom. — Žene se često boje stranaca, a najčešće im naštete muškarci koje poznaju.

Mašući glavom na takvu ružnu pomisao, gospođa Buttons stala je i popravila pregaču. — Ako želite, gospodine, poslat ću vam mast za masnice i modrice gospođice Duvall i čekati liječnikov dolazak u prizemlju.

Grant je kimnuo i, gledajući Vivienino hladno lice, jedva primijetio da je kućepaziteljica napustila sobu.

Nježno je popravio ručnik na Vivieninu čelu, vrškom prsta pomilovao njezin blijedi obraz i ispustio zvuk mračne zabavljenosti. — Zakleo sam se da će ti jednoga dana biti žao što si me učinila budalom, Vivien — promrmljao je. — Ali to se dogodilo znatno ranije nego što sam očekivao.

12

BalkanDownload DRUGO POGLAVLJE

P

robudila se u noćnoj mori hladnoće i bola. Svaki udah izazivao joj je bol u plućima. Grlo i prsa kao da su joj gorjeli iznutra. Pokušavajući progovoriti, proizvela je hrapav, mukao zvuk, pa se trznula u agoniji. — Oh! Snažne ruke namjestile su je u ugodniji položaj, stavivši joj jastuk ispod glave i vrata... pomičući neposlušan pramen kose s njezina čela. Uši su joj začule dubok glas. — Ne pokušavaj govoriti. Evo, ovo će ti pomoći.

— Osjetila je rub tople žlice na ustima i odmaknula glavu. Muškarac pokraj nje nije odustajao. Velikom ju je rukom uhvatio za glavu i ponovno joj približio žlicu. Budući da joj je tijelo bilo obuzeto nekontroliranim drhtanjem, zubi su joj za cvokotali o metal. Progutala je topao zaslađen čaj, iako je micanje mišića u vratu predstavljalo pravu agoniju.

— Dobra cura. Uzmite još.

Natjerala se progutati i drugu žlicu pa i treću. Lagano se naslonila na jastuk, do ramena ugodno prekrivena dekama.

Tek je tada pokušala otvoriti oči, trznuvši se na svjetlo obližnje svjetiljke. Stranac napola osvijetljena lica nagnuo se nad njom. Bio je tamnokos i privlačan, bez ikakvih dječačkih osobina. Put mu je bila osunčana i pomalo oštećena, a crni obrijani brkovi bacali su mu sjenu na čeljust. Oštre i ravne crte njegova lica bile su dopunjene dugačkim nosom, velikim ustima i živahnim zelenim očima. Neobičnim, ciničnim, oštroumnim očima koje kao da su gledale ravno kroz nju.

— Umrijeti? — promuklo je izustila. Boljelo ju je govoriti, micati se, disati. Ledene igle kao da su je probijale iznutra i izvana, a velika barijera koju je osjećala na plućima činila je disanje gotovo nemogućim. Najgore od svega bilo je snažno drhtanje mišića koje joj je protresalo svaku kost i zglob kao da će se potpuno raspasti. Kad bi se barem trenutak mogla primiriti. Kada se pokušala ukočiti, drhtanje mišića samo bi se pogoršalo.

Raspadala se na komade, tonula, utapala se.

— Ne, nećete umrijeti — tiho je rekao. — I drhtanje će s vremenom prestati. To je česta pojava u slučajevima poput vašeg.

Slučajevima poput njezina? Što se dogodilo? Zašto je ovdje?

Natečene oči napunile su joj se suzama i morala se ugristi za usnicu kako se ne bi rasplakala. — Hvala — uzdahnula je, iako nije bila sigurna za što

13

BalkanDownload mu se točno zahvaljuje. Uhvatila ga je za ruku kako bi osjetila sigurnost ljudskog dodira. Sjedeći na rubu kreveta, primaknuo se i težinom udubio madrac, nakon čega je osjetila kako svojom velikom rukom uzima njezine nježne prste. Šokirale su je toplina njegove kože i goruća snaga njegova zahvata.

— Molim vas, ne puštajte — prošaptala je, držeći se za njega kao za kolut za spašavanje. — Molim vas.

Njegovo se pomalo zastrašujuće muževno lice smekšalo na svjetlu obližnje svjetiljke. Neobično ruganje samome sebi sjalo je u njegovim nedokučivim zelenim očima. — Ne mogu podnijeti ženske suze. Ako nastavite plakati, otići ću.

— Da — rekla je pa se još snažnije ugrizla za usnicu. Ali suze su svejedno počele curiti, na što je stranac opsovao sebi u bradu.

Zamotao ju je u plahtu i oprezno primaknuo u zagrljaj, pritiskajući joj drhtave udove. Uzdahnula je s olakšanjem. Bio je neopisivo snažan, držeći je tako u naručju. Položivši glavu na njegova ramena, pritisnula je obraz na tkaninu njegove majice. Um joj je bio ispunjen detaljima njegova lica: glatka, tamna koža, uredan oblik uha, glatko-oštri pramenovi tamnosmeđe, kratko ošišane kose.

— Tako mi je h-hladno... — šapnula mu je na uho.

— Pa, plivanje u Temzi obično tako utječe na ljude — hladno je odgovorio. — Pogotovo u ovo doba godine. — Osjetila je njegov dah na čelu, nalet topline i očajne zahvalnosti. Poželjela je nikada ne napustiti njegov zagrljaj.

Jezik joj se učinilo debelim dok je pokušavala navlažiti suha usta. — Tko ste vi?

— Ne sjećate se?

— Ne, ja... — misli i prizori razbježali su se pred njezinim očima.

Nije se mogla ničega sjetiti. Vidjela je samo prazninu, zbunjujuće ništavilo.

Spustio joj je glavu, toplo je držeći iza vrata. Slabašan smiješak pojavio se u kutku njegovih usta. — Grant Morgan.

— Što mi se d-dogodilo? — pokušavala je razmišljati zanemarujući bol i drhtanje koji su joj odvraćali pozornost. — B-bila sam u vodi... — Sjetila se slane hladnoće koja joj je palila oči i grlo, ispunila uši i paralizirala nemirne ruke i noge. Izgubila je borbu za zrak, osjetila kako joj pluća

14

BalkanDownload eksplodiraju, kako je nevidljive ruke povlače prema ponoru. — N-netko me izvukao van. Jeste li to bili vi?

— Nisam. Brodar vas je pronašao i pozvao policiju. Ja sam slučajno bio jedini slobodan večeras. — Nježno ju je milovao po ramenima. — Kako ste završili u rijeci, Vivien?

— Vivien? — upitala je zbunjeno i očajno. — Zašto ste me tako nazvali?

Trenutak tišine prestravio ju je. Očekivao je da prepozna svoje ime...

Vivien... Borila se kako bi se sjetila značenja ili prizora koje bi mogla povezati s tim imenom, ali vidjela je jedino prazninu.

— Tko je Vivien? — gorko joj se grlo ukočilo tako da je jedva mogla govoriti. — Što mi se događa?

— Smirite se — rekao je. — Zar ne znate kako se zovete?

— Ne... Ne znam, ja... ne mogu se sjetiti ničega... — Zadrhtala je i prestrašeno zajecala. — Oh... povratit ću.

Morgan se nevjerojatno brzo sklonio, uzeo keramičku zdjelu s noćnog ormarića i stavio je ispod njezine glave. Grčevi su joj pretresli cijelo tijelo. Nakon što je grčenje prošlo, beživotno se objesila o njegove ruke i zadrhtala. Spustio ju je na svoje krilo i položio joj glavu na snažna bedra.

— Pomognite mi — zajecala je.

Dugi prsti nježno su joj prešli preko lica. — U redu je, ne bojte se.

Iako je bilo jasno da ništa nije u redu i da je imala razloga za bojazan, nekim ju je čudom uspio utješiti svojim glasom, dodirom, prisutnošću.

Njegove ruke nježno su joj prelazile cijelo tijelo, umirujući njezine drhtave udove. — Dišite — rekao je, joj milujući prsa kružnim pokretima, i nekako je uspjela udahnuti. Ošamućeno se pitala osjećaju li se tako patnici kada ih posjete rajski duhovi i svećenici... Da, mora da je ovo osjećaj anđeoskog dodira.

— Boli me glava — za gunđala je. — Osjećam se tako čudno... Jesam li poludjela? Gdje sam?

— Odmorite se — odgovorio je. — Sve ćemo srediti poslije. Samo se odmorite.

— Recite mi još jednom kako se zovete — molila ga je promuklim šapatom.

— Zovem se Grant. U mojoj ste kući... i na sigurnom.

15

BalkanDownload Nekako je kroz svoju bol osjetila njegovu neodlučnost i hladnoću prema njoj. Kao da nije htio biti dobar prema njoj, ali si nije mogao pomoć.

— Grant — ponovila je, uhvativši ga za ruku na svojim prsima, slabašno je pritišćući na srce. — Hvala vam. — Osjetila je kako je zastao, kako mu se bedro ukočilo pod njezinom glavom. Iscrpljeno je sklopila oči i zaspala mu u krilu.

Grant je položio Vivien na jastuke i uredno je pokrio. Mučio se kako bi shvatio što se događa. Pomogao je već mnoštvu žena s problemima i u međuvremenu je postao imun na prizore dama u nevoljama. Bilo je bolje za klijente, a pogotovo za njega samoga, da ostane objektivan i nepristran te obavi posao kako treba. Nije plakao godinama. Ništa nije moglo probiti štit koji mu se oblikovao oko srca.

Ali sa svom svojom oštećenom ljepotom i neočekivanom dragošću, Vivien ga je dirnula više nego što je mislio da je moguće. Nije mogao ignorirati iskonsko zadovoljstvo što je u njegovu domu... u njegovu krevetu.

Dlan mu se naježio kada je osjetio kucanje njezina srca, kao da je ritam njezina života bio očuvan ispod njegove ruke. Snažno je želio ostati s njom i imati je u naručju, ne iz strasti, nego zbog želje da joj prenese toplinu i zaštitu svojega tijela.

Grant je grubo protrljao lice i kratku kosu pa zastao i zarežao. Koji mu se vrag događa?

Sjećanje na dan kada je upoznao Vivien prije dva mjeseca još je bilo svježe. Vidio ju je na rođendanskom balu lorda Wentwortha i njegove ljubavnice. Bal je bio otvoren za sve članove polusvijeta, odnosno uglađene prostitutke, kockare i kicoše koji nisu odgovarali elitnom društvu, ali su se smatrali daleko uglađenijima od radničke klase. Budući da je Grantov društveni položaj bilo nemoguće odrediti, bio je pozvan na događanja svih društvenih razina, od najviših do najnižih. Družio se s moralnima i poštenima, s moralno upitnima i s otvoreno nemoralnima i razvratnima, pripadajući tako nikome i svakome.

Privatna dvorana za bal, s detaljnim tapetama sa slikama Neptuna, sirena, pliskavica i riba, bila je savršena pozadina za Vivien.

I sama je izgledala poput sirene, sa zelenom svilenom haljinom koja je prianjala o svaku oblinu njezina tijela. Dubok izrez i rub haljine bili su obloženi bijelim satenom i tamnozelenom gazom, a rukavi su bili tek pramenovi gaze na njezinim ramenima. I Grant i ostali muškarci

16

BalkanDownload primijetili su da je Vivien natopila skute kako bi se još više pripili uz njezine noge i bokove, bez obzira na hladnoću.

Taj prvi prizor bio je kao udarac u trbuh. Nije bila klasično lijepa, ali je bila jarka poput vatre, s kombinacijom dragosti i zloće koja je golicala znatiželju. Usne su joj bile ostvarenje snova, nježne, pune i nepogrešivo putene. Kovrče u boji sunčeva zalaska krasile su joj glavu, otkrivajući ranjivi vrat i najljepša bijela ramena koja je Grant ikada vidio.

Kada je postala svjesna njegova intenzivna pogleda, Vivien mu se okrenula i raširila svoje crvene usne u osmijeh koji ga je u isto vrijeme pozivao i zadirkivao.

— Ah, vidim da ste primijetili gospođicu Duvall — lord Wentworth stvorio se pred Grantom, gledajući ga s iskrivljenim izrazom naborana lica. — Upozoravam vas, prijatelju moj, Vivien Duvall ostavila je za sobom mnogo slomljenih srca.

— Kome pripada? — promrmljao je Grant, znajući da tako lijepa žena sigurno nije slobodna.

— Lordu Gerardu, i to odnedavno. Pozvao sam ga na bal, ali odbio je bez objašnjenja. Ako mene pitate, oporavlja se u privatnosti dok je Vivien u potrazi za novim zaštitnikom. — Wentworth se nasmijao na Grantov zamišljen izraz lica. — Ni ne pomišljaj, čovječe.

— Zašto ne?

— Za početak, zahtijevat će bogatstvo.

— A ako si je mogu priuštiti? — Grant je upitao.

Wentworth je lijeno popravio pramen sive kose. — Vivien voli oženjene muškarce s titulom i... pa, s titulom znatno profinjenijom od vaše, prijatelju moj. Bez uvrede, naravno.

— U redu je — Grant je promrmljao bez razmišljanja. Nikada nije pokušao sakriti svoju tešku prošlost, ponekad se njome čak i okoristio.

Mnoge su žene zapravo bile oduševljene njegovim poslom i manjkom profinjenosti. Možda bi Vivien Duvall mogla uživati u promjeni od svojih aristokratskih zaštitnika urednih nokata i samodopadna ponašanja.

— Opasna je, znate — ustrajao je Wentworth. — Priča se da je prije samo dva tjedna natjerala jednog očajnika na samoubojstvo.

Grant se cinično nasmiješio. — Ja nisam jedan od onih koji će izdahnuti zbog ljubavi prema ženi, moj gospodine.

17

BalkanDownload Nastavio je gledati Vivien koja je izvadila krpenu kutiju ukrašenu nakitom iz svoje torbice s biserima. Otvorivši kutiju, gledala je svoj odraz u majušnom ogledalu iza poklopca. Pažljivo je rukavicama dotaknula srcoliki ukras zalijepljen blizu ruba svojih slatkih usana. Bilo je jasno da je samo napola čula gospodina koji je čeznutljivo htio započeti razgovor s njom. Naizgled iživcirana njegovom pažnjom, pokazala je prema dugačkim švedskim stolovima. Odmah ju je napustio kako bi joj donio tanjur dok je ona nastavila promatrati svoj odraz.

Vidjevši svoju priliku, Grant je uzeo čašu vina s pladnja koji je nosio konobar. Prišao je Vivien koja je zatvorila kutijicu i spremila je natrag u torbicu.

— Već si natrag? — rekla je tromo, a da ga nije ni pogledala.

— Tvoj bi prijatelj trebao biti pametniji i ne ostavljati lijepu ženu bez nadzora.

Plave oči zasjale su joj od iznenađenja. Pogled joj je pao na čašu vina koju joj je nudio. Uzela je čašu i nježno pijuckala. — Nije mi prijatelj. — Njezin glas bio je melem za njegove uši. — Hvala, umirem od žeđi. — Ispila je još jedan gutljaj i pogledala ga. Kao mnoge druge uspješne kurtizane, gledala ga je kao da je jedini muškarac u sobi.

— Buljili ste u mene — primijetila je.

— Nisam htio biti nepristojan.

— Oh, navikla sam na buljenje.

— Siguran sam da jeste.

Nasmiješila se, otkrivajući biserno bijele zube. — Nismo se upoznali.

Grant joj se nasmiješio. — Da odem po nekoga tko će imati tu čast?

— Nema potrebe. — Njezine meke ružičaste usne odmarale su se na vinskoj čaši. — Vi ste gospodin Morgan, Bow Street Runner. Samo nagađam, ali sigurna sam da sam u pravu.

— Zašto to mislite?

— Odgovarate opisu. Vaša visina i zelene oči vrlo su karakteristične.

— Zamišljeno je napućila usne. — Ali ima još nešto... osjećaj da vam nije potpuno ugodno u ovakvom okruženju. Pretpostavljam da biste radije radili bilo što umjesto neobveznog čavrljanja u ovoj zagušljivoj sobi. I kravata vam je prejako stisnuta.

Grant se nasmijao i povukao bijelu tkaninu zavezanu oko svojega vrata. Ponekad je jedva podnosio civilizirano vezanje visokih kragni i

18

BalkanDownload čvrstih kravata. — U krivu ste u vezi s jednom stvari, gospođice Duvall: nema toga što bih radije radio nego razgovarao s vama.

— Kako znate moje ime, gospodine? Je li vam netko pričao o meni? Želim znati što ste čuli.

— Čuo sam da ste slomili mnoga srca.

Nasmijala se, očito zabavljena tom pomišlju, a plave su joj oči opako zablistale. — Istina. Ali vjerujem da ste i vi slomili mnogo ženskih srca.

— Prilično je lako lomiti srca, gospođice Duvall. Puno je zanimljiviji izazov zadržati nečije srce, a ne izgubiti ga.

— Preozbiljno govorite o ljubavi — reče Vivien. — Naposljetku, to je samo igra.

— Je li? Recite mi svoja pravila.

— Radije bih igrala šah. Oprezno planiram svoju strategiju. Žrtvujem pijuna kada mi više nije potreban i nikada ne otkrivam svoje prave misli.

— Vrlo pragmatično.

— Moram biti, u svojemu položaju. — Izazovni smiješak pomalo joj se smračio dok ga je gledala. — Ne sviđa mi se izraz vašega lica, gospodine Morgane.

Grantovo početno zanimanje počelo je blijedjeti kada je shvatio da bilo kakvo druženje s njom ne bi na kraju vodilo ičemu. Bila je proračunata, oštra i nudila je seks bez pravog vezivanja. Htio je više od toga, bez obzira na sve njezine kvalitete.

Pogledom je prolazila po njegovu ravnodušnu licu i ljupko napučila usne. — Recite mi svoja pravila, gospodine Morgane.

— Imam samo jedno — odgovorio je. — Potpuna iskrenost između mene i moje partnerice.

Gromoglasno se nasmijala. — Znate, to bi moglo biti vrlo nezgodno.

— Da, znam.

Očito svjesna svoje ljepote, Vivien se izvijala i pozirala ispred njega, izbacujući prsa i odmarajući gracioznu ruku na elegantnom boku. Grant je znao da bi joj se trebao diviti, ali umjesto toga pitao se zašto su sve lijepe žene toliko samodopadne i umišljene.

Krajičkom oka vidio je kako im se Vivienin nesuđeni udvarač približava brzim i nervoznim koracima, grčevito držeći pladanj poslastica.

19

BalkanDownload Čovjek je očito bio spreman štititi svoj teritorij i Grant mu nije htio proturječiti. Vivien Duvall nije bila vrijedna javne svađe.

Vivien je popratila njegov pogled i kratko uzdahnula. — Pozovite me na ples prije negoli se ovaj dosadnjaković vrati — rekla je tiho.

— Oprostite mi, gospođice Duvall — promrmljao je Grant. — Ali ne bih ga htio lišiti vašega društva, pogotovo nakon što se tako potrudio oko poslastica.

Vivien je raširila oči shvativši da ju je odbio. Rumenilo joj je prošaralo obraze i čelo, sudarajući se s narančasto-smeđim tonovima njezine kose. Uspjela je prezirno izustiti odgovor. — Možda ćemo se ponovno sresti, gospodine Morgane. Potražit ću vas ako ikada budem imala problema s džeparima i banditima.

— Svakako — odgovorio je pristojno i otišao, kratko se naklonivši.

Grant je mislio da je priča završena, ali njihov susret očito nije ostao nezamijećen.

Ogorčena i željna osvete, Vivien je svima prepričala situaciju kako bi stvorila sočne tračeve. Decentno je prepričala skupini čeznutljivih lokalnih tračara kako joj je strašni gospodin Morgan dao ponudu koju je ona odbila po kratkom postupku. Svi su bih oduševljeni što je slavni Bow Street Runner pokušao osvojiti usluge Vivien Duvall i doživio neuspjeh. — Nije tako opasan kao što ljudi govore — Grant je čuo kako netko vragolasto izjavljuje — ako ga jedna žena može tako lako spustiti na zemlju.

Grantov je ponos bio povrijeđen zbog širenja laži, ali je uspio ostati pribran. Znao je da će ovo, kao i svi tračevi, nestati brže ako se ne dolije još ulja na vatru.. No, svejedno ga je spomen Vivienina imena svaki put izbacivao iz takta, pogotovo kad su ljudi željeli vidjeti njegovu reakciju.

Svim je snagama nastojao biti ravnodušnim, iako je duboko u sebi ponavljao da će Vivien jednoga dana požaliti zbog laži koje je širila.

Obećao si je kako će se pobrinuti da se to ostvari.

Grant je odšetao do prozora, pomaknuo tamnoplave zavjese od damasta i buljio kroz dugačka staklena okna. Nestrpljivo je promatrao ulicu kako bi primijetio siluetu doktora Linleyja. Za manje od minute, jedna se kočija zaustavila ispred gradske kuće. Linley je izašao iz vozila, uobičajeno bez šešira, otkrivajući tamnoplavu kosu koja je sjala pod svjetlima uličnih svjetiljki. Nije izgledao kao da žuri, ali se kretao dugačkim koracima. Noseći svoju tešku kožnatu liječničku torbu kao da je laka poput pera, pristupio je ulazu u zgradu.

20

BalkanDownload Grant je čekao na vratima sobe, kimajući u znak pozdrava liječniku koji se uspinjao stubama zajedno s kućepaziteljicom. Linleyjeva pronicljivost i inteligencija činile su ga jednim od najtraženijih liječnika u Londonu, a nije mu odmoglo ni to što je bio zgodan neženja u kasnim dvadesetima. Bogate dame iz visokog društva uvijek su zahtijevale njegove usluge, tvrdeći kako im samo doktor Linley može izliječiti glavobolju i ženske probleme. Granta je često zabavljalo Linleyjevo nezadovoljstvo što je najviše vremena trošio na moderne žene elitnog društva umjesto da se pozabavi ozbiljnijim slučajevima.

Muškarci su se brzo rukovali. Sviđali su se jedan drugome, jer su obojica bih profesionalni muškarci koji su se svakodnevno susretali sa svim najboljim i najgorim ljudskim stranama.

— Pa, Morgane — Linley je ugodno rekao — nadam se da imate dobar razlog što ste me odvukli od šalice kave s konjakom iz Tomove konobe. U čemu je problem? Činite se zdravim.

— Imam gošću kojoj bi dobro došla vaša pomoć — odgovorio je Grant, otvarajući vrata i uputivši ga u spavaću sobu. — Netko ju je izvukao iz Temze prije otprilike jednoga sata. Doveo sam je ovamo i povratila je svijest na desetak minuta. Ali neobično je to što tvrdi da se ničega ne sjeća. Nije znala ni kako se zove. Je li takvo što moguće?

Linley je zamišljeno stisnuo sive oči. — Da, naravno. Gubitak pamćenja češći je nego što mislite. Često je uzrokovan starenjem ili velikim količinama alkohola...

— A udarcem u glavu i utapanjem?

Liječnik je skupio usne i tiho zazviždao. — Jadna žena — promrmljao je. — Da, imao sam jednom slučaj amnezije uzrokovane ozljedom glave. Jedan je muškarac bio ozlijeđen u nesreći na brodogradilištu... Šipka mu je pala na čelo i bio je u nesvijesti tri dana. Kad se probudio, bio je iznimno zbunjen. Nije imao problema s hodanjem, čitanjem i pisanjem, ali nije mogao prepoznati nijednog člana obitelji niti se mogao sjetiti ijednoga dijela svoje prošlosti.

— Je li mu se sjećanje vratilo?

— Za pet ili šest mjeseci. Ali čuo sam za još jedan slučaj gdje se pacijentu sjećanje vratilo za samo nekoliko dana. Nemoguće je predvidjeti koliko bi dugo amnezija mogla trajati ni hoće li se sjećanje uopće vratiti.

— Linley je prošao pokraj Granta, prišao krevetu i spustio svoju liječničku torbu na stolicu. Nagnuo se preko uspavane pacijentice i drhtavo promrmljao, tako da ga je Grant jedva čuo: — Gospođice Duvall!

21

BalkanDownload — Već ste je ranije liječili?

Linley je zabrinuto kimnuo. Grantu je iz izraza liječnikova lica bilo jasno da ga je Vivien posjetila zbog nečega puno ozbiljnijeg od obične glavobolje.

— Zbog čega? — upitao je Grant.

— Znate da vam to ne smijem reći.

— Ne može se ničega sjetiti... mislim da će joj biti svejedno kažete li mi ili ne.

Linley nije popuštao. — Možete li napustiti sobu, Morgane, dok ja pregledam pacijenticu?

Prije nego što je Grant uspio odgovoriti, Vivien se uskomešala i jauknula. Protrljala je oči, gledajući u liječnikovo nepoznato lice. Neobično povezan s njezinim raspoloženjem, Grant je osjetio trenutak u kojem je počela paničariti. U tri je koraka došetao do kreveta i uhvatio je za drhtavu ruku. Snaga njegova stiska naoko ju je primirila. — Grante — prošaptala je, pogledavši ga u lice.

— Doktor je tu — promrmljao je. — Čekat ću ispred vrata dok vas on pregledava. Je li to u redu?

Nekoliko je trenutaka prošlo prije negoli je lagano kimnula i otpustila njegovu ruku.

— Dobra cura — Grant je nježno maknuo jednu kovrču iza njezina malenog uha.

— Čini se da ste brzo postali prijatelji — primijetio je Linley.

— Tako utječem na žene — rekao je Grant. — Ne mogu odoljeti mome šarmu.

Linley je iskrivio usta. — Šarmu? Nisam znao da ga imate.

Obojica su se iznenadili kada su čuli kako se Vivienin hrapavi glas uključio u razgovor. — To je zato jer... jer niste žena.

Grant je buljio u nju s nevoljnim smiješkom. Možda je polumrtva, ali i dalje posjeduje instinkt za koketiranje. I, Bog mu pomogao, nije joj mogao odoljeti. — Stajete u moju obranu, je li? — Primaknuo je ruku kako bi joj pomilovao obraz. — Morat ću vam poslije zahvaliti.

Lagana nijansa ružičaste razlila se Vivieninim licem. Grant nije bio svjestan da je zvučao zavodljivo dok ga liječnik nije upitno pogledao.

22

BalkanDownload Naglo je napustio sobu. Naslonio se na zid hodnika, mršteći se. — Prokleta bila, Vivien — promrmljao je ispod glasa.

Bilo mu je tako lako odbiti Vivien kada ju je gledao kao površnu, taštu i proračunatu, i ne bi uopće trošio vrijeme razmišljajući o njoj da nije posula cijeli London lažima koje su narušavale njegov ponos. Mrzio bi je da je bila vrijedna takva iskaza osjećaja.

Ali u životu svakoga muškarca i žene dođe trenutak kada ih okolnosti učine ranjivima, a Vivienin trenutak upravo je došao. Je li moguće da je uistinu izgubila sjećanje ili se samo pretvara?

I ako je njezino sjećanje doista izgubljeno... onda je izgubila sve obrambene mehanizme, sve uvrede i pretvaranja koja su pomagala odraslim ljudima sakriti njihove prave osobnosti. Koliko je muškaraca dobilo priliku upoznati pravu Vivien? Nijedan. Mogao se kladiti u to.

Pravi kavalir ne bi pokušao iskoristiti ovu situaciju. Ali on nije bio pravi kavalir.

Jednom si je obećao da će Vivien platiti zbog svoje gorke igrice — i hoće, i to s kamatama. Sada kada ju je imao, neće je pustiti sve dok ne osveti i povrati ponos. Zabavljat će se njome koliko god bude htio, ili barem dok joj se sjećanje ne povrati, što god se prvo dogodilo.

Zadovoljno se nasmiješio, a sjetna bol u njegovim prsima polako je blijedjela.

Nakon neobjašnjivo puno vremena, Linley je otvorio vrata i pustio ga u sobu. Vivien se činila mirnom, ali iscrpljenom. Lice joj je bilo blijedo poput bijeloga jastuka na kojem je ležala. Nesigurno se nasmiješila ugledavši Granta.

— Pa? — upitao je Grant, dok je Linley zatvarao svoju liječničku torbu.

Linley je podigao pogled. — Čini se da je gospođica Duvall pretrpjela potres mozga, iako ne preozbiljan.

Grant je suzio oči zbog nepoznatog termina.

— Udarac u lubanju — Linley je nastavio objašnjavati — koji poremeti moždane funkcije. Nuspojave obično traju nekoliko tjedana, možda čak i mjeseci, a uključuju zbunjenost, mučninu i fizičku slabost. I, također, u ovom slučaju, amneziju.

— Kako ćete je liječiti? — Grant je brzo odgovorio.

23

BalkanDownload — Nažalost, simptome potresa mozga, uključujući amneziju, treba pustiti da prođu. Ne mogu učiniti ništa osim propisati odmaranje. Mislim da gospođica Duvall neće imati teže probleme ove večeri, ali bi nekoliko narednih dana moglo biti neugodno. Ostavio sam nekoliko probavnih prašaka za neutraliziranje slane vode koju je progutala i mast za modrice i ogrebotine. Nema nikakvih slomljenih kostiju ili unutarnjih ozljeda, samo blago uganuće gležnja. — Približio se Vivien i potapšao je po ruci.

— Spavajte — ljubazno joj je savjetovao. — To je najbolji savjet koji vam mogu dati.

Liječnik je uzeo svoju torbu i prošao kroz sobu, zaustavivši se pokraj vrata porazgovarati s Grantom. Njegove sive oči susrele su se s Grantovima i rekao je tako tiho da ga Vivien nije mogla čuti. — Zamijetio sam otiske prstiju oko njezina vrata i znakove borbe. Pretpostavljam da čete to istražiti?

— Naravno.

— Amnezija gospođice Duvall očito će vam otežati posao. Nemam puno iskustva u ovakvim situacijama, ali znam da je um vrlo krhak instrument — ton upozorenja ukrašavao je liječnikov realni glas. — Duboko savjetujem da gospođica Duvall ostane u mirnoj okolini. Kada se bude osjećala bolje, možda bi bilo dobro da posjeti neka poznata mjesta i ljude kako bi povratila sjećanje. Međutim, mogli biste joj nauditi ako je natjerate da se sjeti nečega na što nije spremna.

— Neću joj nauditi — Grant se namrštio.

— Pa, vaše su sposobnosti ispitivanja legendarne. Čuo sam da možete izvući priznanje čak iz najokorjelijih kriminalaca... pa ako ste planirali nekako natjerati gospođicu Duvall na prisjećanje...

— Primljeno na znanje — Grant je uvrijeđeno promrmljao.—Kriste.

Netko bi pomislio da tučem pse i plašim djecu.

Linley se nasmijao Grantovoj iznerviranosti. — Ja samo znam za vaš ugled, čovječe. Želim vam ugodnu večer... i uskoro ću vam poslati račun.

— U redu — rekao je Grant, otvoreno pokazujući nestrpljivost da liječnik ode.

— I još jedna stvar... pacijenti s potresom mozga vrlo su ranjivi. Ako još jednom udari glavom, ako slučajno padne, to bi moglo biti vrlo opasno, pa čak i smrtonosno.

— Pazit ću na nju.

24

BalkanDownload — U redu, Morgane. — Liječnik se toplo nasmiješio Vivien. — Au revoir, gospođice Duvall. Ponovno ću vas posjetiti za nekoliko dana.

Gospođa Buttons provirila je iza vrata i pogledala Granta. — Gospodine? Trebate li što?

— Ništa, zasad — promrmljao je Grant, gledajući kućepaziteljicu kako prati liječnika do stubišta.

— Kakav je tvoj ugled? — Vivien je slabašno upitala. Očito je čula zadnji dio liječnikovih komentara.

Grant joj se približio i sjeo na fotelju pokraj kreveta. Isprepleo je prste i istegnuo noge, prekriživši gležnjeve. — Ubij me ako znam. — Nervozno je slegnuo ramenima. — Ja sam Bow Street Runner. U mojem poslu, ljudi uvijek lažu, skrivaju stvari, izbjegavaju pitanja. Ja samo imam neke načine otkrivanja istine koji im stvaraju neugodu.

Unatoč umoru, iskra zabavljenosti pojavila se u Vivieninim plavim očima. — Imate ‘načine’ — ponovila je. — Što to znači? lica.

Naglo se nasmijao, nesvjesno primaknuo i sklonio pramen s njezina — To znači da ću učiniti sve što je potrebno kako bih došao do istine.

— Oh — zijevnula je, pokušavajući ostati budnom, iako ju je iscrpljenost potpuno obuzimala. — Grante — prošaptala je. — Kakav je moj ugled?

Zaspala je prije nego što je mogao odgovoriti.

25

BalkanDownload TREĆE POGLAVLJE

G

rant se probudio dok su se slabašne jutarnje zrake sunca provlačile kroz prozorska stakla. Zbunjeno je buljio u ledenoplavi strop gostinske sobe, očekujući da će se probuditi ispod tamnocrvenog baldahina. Odjednom se sjetio događaja prošle večeri. Iz Vivienine sobe nije čuo ni glasa. Pitao se kako je ona provela noć. Nakon svega što je proživjela, vjerojatno će većinu dana odspavati.

Ruku ispod glave, Grant je ležao još nekoliko minuta i razmišljao o tome da je Vivien u njegovoj kući, samo nekoliko soba dalje od njega.

Prošlo je puno vremena otkad je žena spavala pod njegovim krovom.

Vivien Duvall, njemu na milost i nemilost... Ta ga je pomisao neopisivo zabavljala. Njegov je užitak bio još veći zbog toga što se ona nije sjećala njihova susreta.

Zijevnuo je, sjeo i počešao se po tamnim dlakama na prsima. Pozvao je sobara, došetao do obližnje stolice i obukao rublje i sive hlače koje su mu bile pripremljene. Njegova je jutarnja rutina već godinama bila ista.

Uvijek se budio u zoru, umivao se i oblačio unutar dvadeset minuta, proveo pola sata proždirući obilan doručak i čitajući Times pa pješice otišao do Bow Streeta. Gospodin Ross Cannon zahtijevao je da se svi Runneri koji su na dužnosti pojave na poslu najkasnije u devet.

Za samo nekoliko minuta, njegov sobar, Kellow, pojavio se s vrčem vruće vode za brijanje i ostalim potrebnim priborom. U isto je vrijeme kućna pomoćnica upalila vatru i obrisala rešetku kamina.

Grant je natočio kipuću vodu u zdjelu i zapljusnuo lice, pokušavajući smekšati najtvrdoglaviju bradu Londona. Kada je završio s brijanjem, obukao je bijelu košulju, sivi prsluk s uzorkom i svilenu crnu kravatu. Službena uniforma Bow Street Runnera sastojala se od crvenog prsluka, plavog kaputa, modrih hlača i visokih sjajnih crnih čizama. Grant je mrzio tu odjeću. Muškarac prosječne veličine izgledao je poput kicoša u jarkoj odjeći zbog koje je javnost Runnere počela nazivati “crvendaćima”.

Na muškarcu njegova stasa, to je izgledalo još strašnije. Što se tiče njegova osobnog ukusa, Grant je volio tamnu, dobro skrojenu odjeću u nijansama sive, bež i crne, bez ikakvih dodataka osim ručnoga sata. Nosio je kratku kosu, a ponekad bi se brijao dvaput na dan, ako bi zbog nekog svečanog događaja morao odstraniti još jedan sloj svoje

26

BalkanDownload uporne brade. Svake se večeri kupao jer u suprotnom ne bi mogao dobro spavati. Često bi se osjećao prljavim zbog fizičkih napora u svom poslu i sumnjivih likova s kojima se tako često susretao.

Iako su mnogi gospodari zvali svoje sobare da im pomognu odjenuti se, Grant je to volio raditi sam. Pomisao da on mirno stoji dok ga netko drugi oblači činila mu se više nego smiješnom. Bio je sposoban muškarac, a ne kakav mališan kojemu treba pomoć s odjećom za maskenbal. Kada bi podijelio svoje stavove nekom prijatelju iz visokog društva, taj bi mu prijatelj zabavljeno rekao kako upravo u tome leži razlika između nižih klasa i aristokracije.

— Želite reći da samo niža klasa zna kako pričvrstiti dugmad? — Grant je zajedljivo upitao.

— Ne — prijatelj se nasmijao — nego jednostavno nemaju drugog izbora. S druge strane, aristokrati mogu platiti nekome drugom da to radi umjesto njih.

Zavezao je svilenu crnu košulju i podigao vrhove ovratnika.

Počešljao je oštru crnu kosu i nakratko se pogledao u ogledalo. Posegnuvši za tamnosivim kaputom, čuo je prigušen zvuk nekoliko soba dalje.

— Vivien — promrmljao je, smjesta bacivši kaput. U nekoliko je koraka došetao do glavne spavače sobe i ušao bez kucanja. Kućna je pomoćnica već bila tamo i zapalila vatru u kaminu.

Vivien je sama pokušavala ustati iz kreveta dok joj se lanena košulja omotala oko bedra. Duga kosa divljački joj se spuštala niz leđa. Stajala je na jednoj nozi, nesigurna, nastojeći održati ravnotežu. Uganuli gležanj bio je zamotan i natekao. Bilo je očito da je boli jer je počela šepati čim je ustala iz kreveta.

— Što trebate? — upitao je Grant, preplašivši je svojim glasom. Nije izgledala puno bolje od prethodne noći. Lice joj je i dalje bilo blijedo kao u duha, oči su joj bile nabrekle i grlo natečeno. — Trebate li na zahod?

Zbog izravnog je pitanja Vivien potpuno pocrvenjela od srama.

Grant je zabavljeno pomislio kako je prizor crvenokose žene s crvenilom nešto što se ne propušta.

— Da, hvala — promrmljala je promuklo i iscrpljeno. Oprezno je odšepala još jedan korak. — Ako biste mi samo mogli reći gdje...

— Pomoći ću vam.

— Oh, ne, doista... — uzdahnula je kada ju je podignuo u naručje, tako sitnu i laganu na njegovim prsima. Grant ju je odnio do kupaonice,

27

BalkanDownload do drugih vrata u hodniku, dok je Vivien s bolnom skromnosti pokušavala još više prekriti bedra lanenom košuljom. To mu se učinilo čudnim za jednu kurtizanu. Vivien je bila poznata po manjku seksualne čednosti, a pogotovo po svojemu elegantnom, ali izazovnom načinu odijevanja. Skromnost nije bila jedna od njezinih osobina. Zašto se sada činila tako nervoznom?

— Uskoro ćete ojačati — rekao je. — U međuvremenu, ostanite u krevetu i čuvajte gležanj. Ako poželite bilo što, samo pozovite jednu od kućnih pomoćnica.

— Da. Hvala. — Njezine malene ruke obgrlile su njegov vrat. — Oprostite što vam stvaram probleme, gospodine... — Zastala je i shvatila da mu je zaboravila ime.

— Zovite me Grant — odgovorio je, nježno je spustivši na pod. — Ne stvarate probleme.

Vivien je izišla iz kupaonice za nekoliko minuta, iznenadivši se kad je vidjela da je on čeka. Izgledala je poput djeteta odjevenog u njegovu košulju zavrnutih rukava koja se vukla po podu. Pogledala ga je i uzvratila mu pomalo posramljen smiješak.

— Bolje? — upitao je.

— Da, hvala.

Pružio joj je ruku. — Pomoći ću vam da se vratite u krevet. Oklijevala je prije nego što je počela šepati. Grant je pažljivo dotaknuo njezino krhko tijelo, uhvativši je jednom rukom za leđa, a drugom ispod koljena. Iako je bio vrlo nježan i pazio na njezine ozljede, Vivien je glasno udahnula kad se približila njegovim prsima. Nijedna žena koju je držao u rukama nije bila tako bujna i profinjena. Kosti su joj bile tanke, ali joj je tijelo bilo meko, senzualno i vrlo poželjno.

Vrativši se u sobu, Grant ju je spustio na madrac i postavio nekoliko jastuka iza njezinih leđa. Povukla je deke preko prsa. Bez obzira na njenu slabost, ili možda upravo zbog nje, ponovno ga je prožela nekontrolirana potreba da je grli i miluje. On, koji je imao srce od granita ili nekog drugog neprobojnog materijala. — Jeste li gladni? — grubo je upitao.

— Ne baš.

— Kada vam kućna pomoćnica donese pladanj, želim da nešto pojedete. ću.

Iz nekog ju je razloga njegov zapovjednički ton nasmijao. — Pokušat

28

BalkanDownload Grant je ostao nepomičan od njezina osmijeha... sjajan i topao, poput blistave magije koja joj je osvjetljavala nježno lice. Bila je toliko drukčija od one samodopadne žene koju je upoznao na Wentworthovu balu da se nakratko upitao je li to uopće ista osoba. Ali to je doista bila Vivien.

— Grante — nevoljko je rekla. — Molim vas, možete li mi donijeti ogledalo? — Rukama je nesigurno pritisnula obraze. — Ne znam kako izgledam.

Nakon što je jedva pomaknuo pogled s nje, Grant je otišao do ormara u kutu sobe. Pretraživao je uske ladice i pronašao drveni neseser obložen kožom. Kutija je bila namijenjena za odlaganje škara, turpija i pribora za dotjerivanje, a u poklopcu je bilo ugrađeno pravokutno ogledalo. Vrativši se do kreveta, Grant je otvorio kutiju i dao joj je.

Vivien je pokušavala podići kutiju ispred lica, ali ruke su joj se i dalje nekontrolirano tresle zbog neugodnih događaja od prethodne večeri.

Grant je pružio ruku i pridržao neseser dok je ona gledala u svoj odraz.

Ruke su joj ispod njegovih bile potpuno ledene, a prsti ukočeni i neprokrvljeni. Raširila je oči i jedva disala.

— Kako je čudno — rekla je — ne prepoznati vlastito lice.

— Nemate razloga za žaljenje — Grant je hrapavo rekao. Njezino je lice bilo besprijekorno čak i ovako blijedo i iscrpljeno.

— Mislite? — Buljila je u ogledalo bez trunke one samouvjerenosti koju je pokazivala na balu. Ta Vivien svakako nije sumnjala u svoju privlačnost. Ova žena bila je puno nesigurnija.

— Svi tako misle. Jedna ste od najpoznatijih londonskih ljepotica.

— Ne vidim zašto. — Spazivši upitan izraz njegova lica, dometnula je: — Stvarno, ne pokušavam iznuditi komplimente, nego samo... čini se da imam vrlo obično lice. — Napravila je smiješan, klaunski izraz lica, kao dijete koje se igra s odrazom u ogledalu. — Potreseno se nasmijala. — Ne čini mi se kao da mi pripada. — Oči su joj zasjale poput safira, a on je u toj alarmantnoj sekundi shvatio da će se Vivien rasplakati.

— Nemojte — progunđao je. — Rekao sam vam jučer što mislim o plakanju.

— Da... ne možete podnijeti ženske suze. — Obrisala je suzne oči i nesigurno se nasmiješila. — Nisam mislila da bijedan Bow Street Runner bio toliko osjetljiv.

— Osjetljiv — Grant je ozlojeđeno ponovio. — Ja sam tvrd koliko mogu biti. — Skupio je plahtu i užurbano joj obrisao lice.

29

BalkanDownload —Jeste li? — za šmrcala je i provirila preko plahte, otkrivajući tračak smijeha iza sjajnih suza. — Meni se činite vrlo mekim.

Grant je zaustio kako bi joj proturječio, ali je naglo shvatio da ga je samo zadirkivala. Teškim je naporima pokušao suzbiti neočekivani val topline u prsima. — Osjetljiv sam koliko i mlinski kamen — obavijestio ju je.

— Sama ću to procijeniti. — Sklopila je neseser i tužno zamahnula glavom. — Nisam trebala tražiti ogledalo. Izgledam posve iscrpljenom.

Grant je namršteno promatrao njezine suhe, ispucale usne.

Posegnuo je za malenom staklenkom masti na noćnom ormariću i pružio joj je. — Probajte ovo. Linley je ostavio posebnu mješavinu za masnice, suhoću, ogrebotine, iritaciju...

— Trebala bi mi cijela bačva — rekla je, igrajući se porculanskim poklopcem.

Grant je uzeo staklenku natrag i otvorio ju je. Umjesto da joj vrati staklenku, držao ju je u šaci i promotrio Vivien. — Drhtanje se smanjilo — tiho je primijetio.

Vivien je kimnula, posramljena zbog nekontrolirane drhtavice. — Da, ali i dalje se ne mogu zagrijati. — Protrljala je dlanovima blijede, suhe ruke. — Pitala sam se... ako ne bi bio veliki problem...

— Topla kupka?

— Oh, da. — Iščekivanje u njezinu glasu izmamilo mu je osmijeh.

— To se može srediti. Ali morat ćete se kretati vrlo pažljivo i dopustiti slugama da vam pomognu. Ili meni, ako biste radije tako.

Vivien je buljila u njega otvorenih usta. — N-ne bih vas htjela toliko gnjaviti... — zamucala je.

— Uopće nema problema — rekao je ravnodušno. Samo je sjaj njegovih zelenih očiju odavao činjenicu da je zadirkuje.

Prije nego što je to mogla zatomiti, u glavi joj se pojavio prizor nje koja se kupa u kipućoj vodi dok on pere njezino golo tijelo.

— Kakvo rumenilo — Grant je sa smiješkom dometnuo. — Ako vas to ne ugrije, ništa drugo neće. — Prstom je izvadio malo baršunaste masti od anisa pa joj se približio. — Budite mirni.

Vivien ga je poslušala, odlučno ga gledajući dok joj je on nanosio mast na usne. Ranjena, suha površina smjesta je upila lijek i Grant je

30

BalkanDownload ponovno umočio prst u staklenku. U sobi je zavladala potpuna tišina, osim zvuka Vivieninih dubokih drhtavih udaha.

Grant je osjećao jako uzbuđenje u prsima koje ga je duboko uznemiravalo. Želio ju je poljubiti, utješiti kao da je izgubljeno dijete.

Nikada ne bi pomislio da bi Vivien Duvall mogla biti ovako draga i ranjiva. Dovraga, ako je sve ovo samo njezina gluma, zadavit će je.

Očito je već nekog drugog jadnika natjerala na to.

Grant je zastao nakon ove pomisli i sumorno se podsjetio da ga Vivien ne smije osvojiti. Neka uživa u njoj, uzme sve što želi, ali ni trenutak ne smije dopustiti da drži do nje. Toliko mu problema doista nije trebalo. Protrljao je još malo masti među prstima, sve dok se zrak nije potpuno ispunio mirisom anisa. Najblažim je mogućim dodirom razmazao mast po njezinu ozlijeđenu, nateklu grlu. Vivien je bila vrlo mirna pod njegovim dodirom i usredotočeno ga gledala.

— Mi smo se upoznali prije prošle noći, zar ne? — prošaptala je.

Spustio je trepavice i zastao prije odgovora. — Moglo bi se tako reći.

Još je jednom lagano prošao prstima preko njezine kože, utrpavajući mast dublje.

Zbunjeno je pokušavala analizirati osjećaj njegova dodira. Nešto je u njemu bilo iznenađujuće poznato i ugodno. Ništa joj na svijetu nije bilo poznato, čak ni vlastito lice, ali zbog njega se nekako osjećala sigurnom.

Ne bi se mogla tako osjećati u društvu stranca, zar ne?

— K-koliko smo se dobro poznavali?—Vivien je nesigurno upitala.

— Razgovarat ćemo o tome poslije. — Morao je dobro razmisliti o tome što će joj ispričati i na koji način. U međuvremenu je najbolje da se ona odmori i ozdravi te ostane pod njegovom zaštitom. Iako Vivien nije bila zadovoljna njegovim izbjegavanjem odgovora, odlučila ga je pustiti, a on je pretpostavio da je preumorna za raspravu. Posegnuo je u džep prsluka i izvukao sat. Namrštio se shvativši koliko je kasno. — Moram otići u Bow Street — rekao je. — Danas ću poći u vašu gradsku kuću i donijeti vam nešto odjeće.

Pokušala se nasmiješiti, ali njezine su se plave oči opirale. — Imam li obitelji ili prijatelja koje možete pozvati?

— Ne znam ništa o vašoj obitelji — priznao je Grant. — Otkrit ću što mogu. I da, imate prijatelje, ali sada nije dobar trenutak za posjete. Morate se odmarati. — Nije se mogao suzdržati da ne pomiluje jednu zabrinutu boru na njezinu paperjastu čelu. — Ne brinite se, dušo — promrmljao je.

31

BalkanDownload Vivien je iscrpljenih očiju legla natrag na jastuk. — Toliko pitanja — uzdahnula je.

— Uskoro ćete dobiti sve odgovore koje želite. — Zastao je pa progovorio s manje nježnosti: — Iako vam se možda neki od njih neće svidjeti.

Značajno ga je gledala, uhvativši se rukom za vrat. — Što mi se sinoć dogodilo?

— Namjeravam to otkriti — ozbiljno je odgovorio, bez ikakve sumnje u glasu.

Ulica u obliku luka bila je izgrađena sredinom sedamnaestoga stoljeća. U Bow Streetu je u prošlosti stanovalo nekoliko poznatih osoba, ali nakon početka novoga stoljeća, samo je jedna osoba vezana za Bow Street bila važna... gospodin Ross Cannon.

Ponekad se činilo da je cio svijet gledao samo tu usku zgradu na četiri kata i njezina poznata stanara. Cannon je upravljao svojom šestoricom Runnera i osamdesetoricom ostalih odabranih službenika kao pravi dirigent. Runneri su se svjetski proslavili sprečavanjem pobuna, rješavanjem zločina i čuvanjem kraljevske obitelji.

Nakon smrti jednog od Fieldingovih nasljednika prije pet godina, mnogi su važni muškarci bili kandidati za novoga glavnog upravitelja.

Međutim, ta je uloga dodijeljena relativno nepoznatu čovjeku... Rossu Cannonu, koji je dotad služio u magistratu u uredu Great Marlboro Streeta. Cannon je preuzeo dužnosti upravitelja kao da je rođen za to. U vrlo je kratkom roku udario prepoznatljiv pečat na ured Bow Streeta, tretirajući detektivski posao kao da se radi o znanosti, smišljajući metodologiju, ispitujući teorije, vodeći i ohrabrujući službenike sa zaraznim žarom. Bio je zahtjevan i strastven, i svi bi njegovi ljudi umrli za njega, uključujući Granta.

Grant se uspeo uz tri ulazne stube i snažno pokucao na vrata.

Otvorila mu je Cannonova kućepaziteljica, gospođa Dobson, pretila, majčinski nastrojena žena velikih srebrnih kovrča. Njezino punašno lice sjajilo je osmijehom dok je puštala Granta u zgradu. — Opet ste bez šešira, gospodine Morgane... To će vas jednoga dana ubiti, jer je sjeverac neugodan i jak.

— Ne mogu nositi šešir, gospođo Dobson — odgovorio je Grant, skidajući teški crni kaput i pružajući joj ga. Gotovo ga je udavila velika

32

BalkanDownload nakupina vune. — I tako sam previsok. — S visokim šeširima koji su trenutačno bili moderni, izgledao bi smiješno — dodavali bi nepotrebne centimetre njegovoj već iznimnoj visini, zbog čega bi ga prolaznici gledali u čudu.

— Pa, ako ne nosite kapu, svakako nitko neće pomisliti da ste niski — primijetila je.

Grant se nasmijao i uštipnuo je za obraz, na što je ona uzviknula i počela ga koriti. Njezine su opaske, doduše, bile vrlo blage — oboje su znali da joj je od svih Runnera on najdraži.

— Gdje je Cannon? — upitao je Grant sa sjajem u očima, na što je gospođa Dobson pokazala prema upraviteljevu uredu.

Na broju četiri u Bow Streetu, policijska se zgrada sastojala od kuće, malenog vrta, nekoliko ureda, jednog dvorišta i zatvora sa zatvorenicima.

Budući da mu je obitelj bila imućna, Cannon bi mogao besprijekorno živjeti na puno luksuznijem mjestu od ovoga, ali to mu nije bilo u prirodi.

Bio je strastven za pravdom i s obzirom na sve što se u vezi s tim moralo poduzimati, nije bilo mjesta za lijenost ili bezbrižnost.

Za Cannona je život bio ozbiljan posao i tako je i živio. Pričalo se da je svojoj mladoj umirućoj ženi na samrti obećao da se nikada neće ponovno oženiti i Cannon se toga čvrsto držao. Svoju je obilnu energiju trošio samo na posao. Čak su i njegovi najbliži prijatelji tvrdili kako ništa ne može razbiti Cannonovu čeličnu kontrolu nad njegovim tajnovitim srcem.

Koračajući uskim hodnikom prema Cannonovu privatnom uredu, Grant se gotovo sudario s dvojicom Runnera koji su upravo odlazili...

Flagstad i Keyes, dva najstarija Runnera, obojica su se bližila četrdesetoj.

— Ponovno odlazimo držati stražu kraljevskoj povorci — Keyes je veselo izjavio, a Flagstad je otkrio da je dobio još unosniji posao kao pratnja Engleskoj banci pri isplati dividendi.

— A što ti radiš danas? — Flagstad je upitao Granta. Naborano lice iskrivilo mu se u osmijeh. — Ne, nemoj mi reći... još jedna pljačka banke ili provala na zapadnoj strani čija će te istraga koštati cijelo bogatstvo.

Grant je odgovorio smiješkom. Već je puno puta trpio bockanje kolega u vezi sa svojim dobro plaćenim ovlaštenjima. Suzdržao se od spominjanja kako je u protekloj godini uhvatio doslovno pet puta više lopova od svih ostalih Runnera zajedno. — Uzimam samo onoliko koliko imaju — rekao je ravnodušno.

33

BalkanDownload — Jedini razlog zbog kojeg te ti blesani zovu za pomoć jest zato što si zgođušan — nasmijao se Keyes. — Neki dan mi je jedna žena rekla da od svih Runnera, samo gospodin Morgan izgleda kako bi jedan policajac trebao izgledati — namrštio se. — Kao da čovjekov izgled ima ikakve proklete veze s poslom!

— Ja sam zgođušan? — Grant je s nevjericom pogledao svoju staromodnu odjeću pa bacio pogled na Keyevu kicošku vanjštinu — uredno namještena kosa koja izgleda kao da ju je zapuhao vjetar, zeleni broš u njegovoj kravati, maleni cvjetni uzorci na njegovu prsluku, a da ne spominje široku bež kapu koja mu je pomno prekrivala jedno oko.

—Moram se ovako odijevati za kraljevski dvor — branio se Keyes.

Smijući se, Flagstad je pokušao odvesti Keyesa kako prepirka ne bi prerasla u nešto ozbiljnije.

— Čekaj—Keyes je rekao s naglim zanimanjem. — Morgane, čuo sam da si sinoć istražio tijelo nađeno u rijeci.

— Da. Nestrpljivi Keyes nije bio zadovoljan njegovim odgovorom. — Jako si pričljiv, je li? Pa, možeš li nam nešto reći o tome? Je li žrtva bila muško ili žensko?

— Zašto ti je to bitno? — Grant je upitao, čudeći se Runnerovu zanimanju.

— Hoćeš li uzeti taj slučaj? — ustrajao je Keyes.

— Vjerojatno.

— Mogu ga ja uzeti ako želiš — ponudio je Keyes. — Sam Bog zna da te ne zanima istraživanje smrti neke žene. Čujem da leševi ne plaćaju bogzna koliko ovih dana.

Flagstad se zahihotao na jadnu šalu.

Grant je buljio u Keyesa s novopronađenom opreznošću. — Zašto misliš da se radi o ženi? — ravnodušno je upitao.

Keyes je trepnuo i zastao prije nego što je odgovorio. — Samo nagađam, momče. Jesam li u pravu?

Grant mu je uputio posljednji upitan pogled, odbio komentirati i ušao u Cannonov ured.

Gospodin Ross sjedio je, leđima okrenut vratima, za ogromnim uredskim stolom od hrastovine nasuprot dugačkom pravokutnom prozoru s pogledom na ulicu. Veliki je smeđe-sivi prugasti mačak ležao

34

BalkanDownload na rubu stola i lijeno gledao u pridošlicu. Ćudljivu su životinju pronašli prije nekoliko godina na stubama ispred zgrade ureda u Bow Streetu. Nije imao rep, zbog neke nesreće ili nezgode, i odmah je dobio nadimak Chopper, odnosno Sjecko. Od svih je ljudi volio samo Cannona, a ostale je jedva podnosio.

Cannon je okrenuo svoju tamnu glavu i pogledao Granta, ugodno, ali bez smiješka. — Dobro jutro — promrmljao je. — Poslužite se šalicom kave sa stolića.

Grant nikada nije odbio šalicu kave. Jedino mu je Cannon mogao konkurirati u strasti za tim gorkim zadovoljstvom. Obojica su je pili crnu i kipuću. Obilno napunivši svoju keramičku šalicu, Grant je sjeo u obližnji naslonjač. Upravitelj je još jednom pregledao dokumente sa stola, potpisujući ih spretnim krasopisom.

Dok je čekao, Grant je razgledavao poznatu sobu. Jedan je zid bio prekriven mapama grada i obližnjih okruga te tlocrtima Westminster Halla, Engleske banke i ostalih važnih ustanova. Drugi je zid bio pun polica s knjigama kojih je bilo toliko da su mogle zdrobiti slona. Namještaj je bio izrađen od čvrste hrastovine, običan i funkcionalan. Veliki je globus stajao u kutu, na stalku od mahagonija. Na zidu je ostalo dovoljno mjesta za jednu jedinu sliku, pejzaž sjevernog Walesa s brzim potočićem koji je prelazio preko oštrog kamenja, s tamnim drvećem i sivim planinama u pozadini. Mirnije pejzaž bio je prava suprotnost gradskim londonskim ulicama.

Cannon se konačno okrenuo prema njemu i podigao crne obrve u znak pitanja. Izgledao je poput vuka oštrih crta lica i hladnih sivih očiju.

Kada bi propustio samo malo topline u svoj izraz lica, smatrali bi ga naočitim.

— Pa? — promrmljao je. — Što je bilo s lešom koji ste jučer pregledali? Ima li potrebe za službenom istragom?

— Nije bio leš — Grant je brzo odgovorio. — Žrtva... žena. bila je živa. Odnio sam je u svoju kući i pozvao doktora Linleyja.

— Vrlo sućutno od vas.

Grant je oprezno slegnuo ramenima. — Dobro poznajem tu ženu.

Zove se Vivien Duvall.

To je ime povećalo Cannonovo zanimanje. — Ona koja vas je odbila na Wentworthovu balu?

35

BalkanDownload —Ja sam nju odbio — Grant je živčano rekao. — Priča se nekako obrnula u moru tračeva.

Cannon je podigao crne obrve i ispustio zajedljiv izdah. — Nastavite. Ispričajte mi o njezinu stanju.

Grant je lupkao prstima o rub svoje stolice. — Radi se bez sumnje o pokušaju ubojstva. Imala je jake modrice i otiske prstiju oko vrata, a usto je zadobila udarac u glavu. Linley tvrdi da će biti dobro, ali postoji jedan problem. Izgubila je pamćenje. Ne može se sjetiti nijednog detalja u vezi s time što se dogodilo, ne sjeća se čak ni svojega imena.

— Je li doktor rekao hoće li joj se vratiti pamćenje?

Grant je odmahnuo glavom. — Teško je procijeniti. I dok u istrazi ne pronađemo neke dokaze ili joj se sjećanje povrati, bilo bi sigurnije da svi misle da je mrtva.

Cannon je zadivljeno suzio oči. — Da preusmjerim istragu na nekog od Runnera ili ćete vi uzeti slučaj?

—Ja ga želim — Grant je ispio kavu i uhvatio šalicu kako bi preostalom toplinom zagrijao duge prste. — Počet ću ispitivanje s njezinim bivšim zaštitnikom, lordom Gerardom. Moguće je da ju je pokušao zadaviti on ili netko od njezinih ljubomornih bivših ljubavnika.

Sam Bog zna da ih je imala mnogo.

Cannon je iskrivio usne suzdržavajući smiješak. — Poslat ću nekoga da ispita brodara koji ju je pronašao, a i ostale koji su sinoć prevozili putnike pokraj mosta Waterloo. Možda je netko od njih vidio ili čuo nešto korisno. Obavijestite me o napredovanju istrage. A gdje će u međuvremenu gospođica Duvall boraviti?

Grant je proučavao sjajnu crnu tekućinu na dnu šalice. Nastojao je zvučati odlučno. — Kod mene.

— Sigurno ima prijatelje ili rodbinu koji bi je prihvatih.

— Bit će najsigurnija pod mojom zaštitom.

Grant se bez treptanja susreo s Cannonovim hladnim prodornim pogledom. Upravitelj nikada nije komentirao privatne živote svojih policajaca, sve dok su dobro obavljali posao. Međutim, bio je slab na žene i djecu i učinio bi sve u svojoj moći da spriječi njihove tegobe.

Cannon je neugodno dugo šutio prije negoli je ponovno progovorio.

— Vjerujem da vas dobro poznajem, Morgane... dovoljno dobro da budem

36

BalkanDownload siguran kako nećete pokušati iskoristiti ovu ženu, bez obzira na osobne probleme.

Grant je hladno odgovorio: — Nikada ne bih nasrnuo na nenaklonjenu ženu.

— Ne govorim o ‘nasrtanju’ — blago je rekao Cannon. — Govorim o manipulaciji... oportunizmu... zavođenju.

Poželjevši upravitelju kazati da gleda svoja posla, Grant je ustao i odložio praznu šalicu na stolić. — Ne trebam prodike — zarežao je. — Neću nauditi gospođici Duvall. Dajem vam svoju riječ. Ali imajte na umu da ni ona nije nevina. Kurtizana je. Manipulacija i zavođenje glavni su joj aduti. To što je izgubila pamćenje ne mijenja njezinu osobnost.

Cannon je smireno sklopio prste i zamišljeno gledao Granta. — Slaže li se gospođica Duvall s ovim prijedlogom?

— Ako joj se ne svidi, može otići kamo hoće.

— Pobrinite se da toga bude svjesna.

Suzdržavajući se od drskih komentara, Grant je nagnuo glavu u znak slaganja. — Još nešto? — upitao je sarkastično nezainteresiranim tonom.

Cannon ga je nastavio promatrati zamišljenim pogledom. — Možda biste mi voljeli objasniti zašto želite primiti gospođicu Duvall u svoju kuću nakon što ste izjavili da vam se ne sviđa.

— Nikada to nisam izjavio — pobunio se Grant.

— Hajde, hajde — odgovorio je Cannon s blagim prijekorom. — Niste skrivali svoju ogorčenost kad ste zbog nje postali glavnom temom tračeva.

— Nazovite to prilikom da se pomirimo. Osim toga, to mi je dužnost.

Cannon ga je značajno pogledao. — Bez obzira na njezinu osobnost, bilo bi mi drago da je ne dirate sve dok joj se sjećanje ne povrati i slučaj zaključi.

Iživciran preko svih granica, Grant se slabašno nasmiješio. — Zar ne učinim uvijek kako mi kažete?

Cannon je glasno otpuhnuo i okrenuo se stolu. — Kvragu, nadam se da hoćete — dometnuo je, kratko mu mahnuvši.

— Doviđenja, Chopperu — Grant je lagano pozdravio pa se nasmijao kad je mačak pun prijezira okrenuo glavu.

37

BalkanDownload

Park Lane, središnja cesta prestižnog Mayfaira, bila je jedna od najpoželjnijih londonskih adresa. Bogatstvo i autoritet prožimali su zrak, a ulica je bila prožeta impresivnim vilama nevjerojatne veličine. Te su kuće pokazivale prolaznicima da su njihovi stanari nadmoćniji od običnih ljudi.

Grant je vidio previše intimnih dijelova života aristokracije da bi ga veličanstvena ulica Park Lane impresionirala. Plemstvo je imalo jednako mana kao i prosječni građani... možda čak i više. Jedina je razlika bila ta što su aristokrati imali puno više sredstava za sakriti svoje nepodopštine od običnog puka. Aristokracija je ponekad vjerovala da su oni iznad zakona koji vrijede za normalne ljude, i upravo je takve ljude Grant najviše volio spuštati na zemlju.

Vivienin posljednji zaštitnik zvao se William Henry Ellyot, lord Gerard. Kao budućem gospodaru Norburyja, glavna mu je struka bilo čekanje da njegov otac umre kako bi mogao naslijediti njegov naslov i pozamašno bogatstvo. Na Gerardovu žalost, otac mu je bio savršeno zdrav i nije se činilo da bi se uskoro mogao povući. U međuvremenu, Gerard je tražio načine da se zabavi, uživajući u ženama, piću, kockanju i sportu. Mnogi su mu muškarci zavidjeli zbog njegova dogovora s Vivien Duvall. Ona je bila prekrasna, kao pravi sjajni trofej.

Gerard je imao opaku narav i poludio bi kada ne bi mogao imati nešto što želi. Iako bi jedan gospodin morao ponizno prihvatiti kockarski gubitak, Gerard je varao i lagao umjesto da prihvati poraz. Pričalo se da je često iskaljivao frustracije na svojim slugama, zbog čega mu je kao lošem gospodaru bilo vrlo teško zaposliti osoblje za svoja mnogobrojna imanja.

Grant se popeo stubama klasične vile ukrašene grčkim stupovima i skulpturama. Nekoliko je puta rukavicom pokucao na vrata i dvostruka su se vrata otvorila, otkrivajući strogo batlerovo lice.

— Kako vam mogu pomoći, gospodine? — upitao je batler.

— Obavijestite lorda Gerarda da ga je posjetio gospodin Morgan.

Grant je vidio da ga je batler prepoznao i rekao strožim tonom: — Gospodine, žao mi je što vas moram obavijestiti da lord Gerard nije kod kuće. Ako ostavite posjetnicu, pobrinut ću se da je dobije.

Grant se iskrivljeno nasmijao. “Nije kod kuće” bila je fraza koju su batleri upotrebljavali kada su njihovi gospodari i te kako bili kod kuće, ali nisu primali posjetitelje. Ali kada je Grant htio nekoga ispitivati, norme društvene pristojnosti nisu mu stajale na putu.

38

BalkanDownload — Ne ostavljam posjetnice — ravnodušno je rekao. — Pođite obavijestiti gospodara da je gospodin Morgan ovdje. Ovo nije društveni posjet.

Iako mu je lice ostalo nepomično, batler je gorio od negodovanja. Bez ikakva odgovora, ostavio je Granta i ušao u kuću. Grant je ušao za njim i čizmom zatvorio teška ulazna vrata. Njišući se na petama, promatrao je predvorje. Bilo je ukrašeno redovima mramornih stupova, a zidovi su bili obojeni u modernu mat “pariški sivu” boju. Ledene bijele freske krasile su vrhove zidova, protežući se do visokog stropa. Točno preko puta ulaznih vrata nalazila se apsida s malenom skulpturom krilate žene.

Grant je prišao skulpturi i dotaknuo jedno od nježnih pernatih krila, diveći se elegantnom radu.

U tom se trenutku batler ponovno pojavio, oholo se mršteći. — Gospodine, to je komad iz nagrađivane kolekcije rimskih figura lorda Gerarda.

Grant se odmaknuo i samouvjereno odgovorio: — Grčkih, zapravo.

Originali se nalaze u atenskom Partenonu.

— Pa... — batler se očito zbunio. — Ne smiju se dirati. Ako biste me mogli slijediti, gospodin Gerard sada je kod kuče.

Uveo je Granta u veliku sobu za crtanje, bijelih drvenih zidova i s crvenim osmerokutnim pločama od damasta. Zid je bio nevjerojatan, ukrašen crvenim i zlatnim pločama koje su se širile prema središnjem zlatnom suncu. Između dvaju dijamantnih prozora nalazila se serija malenih portreta profila ponosnih lica petorice prethodnih gospodara Norburyja.

— Želite li piće, Morgane?

Lord Gerard ušao je u sobu, odjeven u zelenu vezenu baršunastu halju. Nepočešljana kosa stršila je oko njegova podbuhla lica, a koža mu je bila crvena od jakih pića. Držeći čašicu konjaka u jednoj ruci, Gerard je prišao ogromnom starinskom naslonjaču i polako sjeo. Iako je Gerard imao tek tridesetak godina, razvratni ga je život postarao za još deset. Bio je prosječna izgleda, ni debeo ni mršav, ni visok ni nizak, ni zgodan ni ružan. Jedina karakteristična osobina bile su njegove oči, tamne, malene i snažne.

Gerard je pozdravio Granta podignuvši čašicu. — Prokleto dobar armagnac — komentirao je. — Želite li malo?

— Malo mi je prerano — rekao je Grant odmahnuvši glavom.

39

BalkanDownload — Ne mogu zamisliti bolji način za započeti dan... — Gerard je otpio velik gutljaj krvavo crvene tekućine.

Grant je zadržao ugodan izraz lica, ali nešto se tamno i ružno kuhalu u njemu dok je gledao Gerarda. Pred očima mu je proletio prizor njega i Vivien u neprimjerenim radnjama. Ona je bila Gerardova kurva i bez sumnje bi se prodala sljedećem muškarcu koji bi si je mogao priuštiti.

Ljubomoran i zgađen, Grant je sjeo u naslonjač preko puta Gerardova.

— Hvala što se pristali razgovarati sa mnom — promrmljao je Grant.

Gerard je nakratko maknuo pogled s čašice kako bi se kiselo nasmiješio. — Ako sam dobro razumio, nisam baš imao izbora.

— Ne očekujem da će ovo dugo trajati — rekao je Grant. — Imam samo nekoliko pitanja za vas.

— Provodite li nekakvo ispitivanje? O čemu se radi... i o kome?

Grant se naizgled opušteno naslonio u svoj naslonjač, ali nije micao pogled s Gerardova lica. — Htio bih znati gdje ste bili sinoć oko ponoći.

— Bio sam u svom klubu, Cravenu. Imam nekoliko prijatelja koji to mogu potvrditi.

— Kada ste napustili klub?

— Oko četiri, možda pet — Gerardove su se velike usne iskrivile u samodopadan smiješak. — Imao sam sreće s kockama, a nakon toga završio sam s jednom od lokalnih djevojčura. Odlična večer, sve u svemu.

Grant je smjesta skočio na sljedeće pitanje. — Kakav ste odnos imali vi i gospođica Vivien Duvall?

To je ime narušilo Gerardovo dobro raspoloženje. Lice mu se još jače zarumenjelo, a sitne oči zacrnile. Nagnuo se naprijed, držeći čašicu objema rukama. — Ovdje se, dakle, radi o Vivien? Što se dogodilo? Je li zapala u kakvu nevolju? Blagi Bože, nadam se da se radi o nečemu gadnom i nezamislivo skupom. Recite joj da neću ni prstom mrdnuti kako bih joj pomogao, čak i ako pokuša dopuzati natrag. Radije bih poljubio papin nožni prst.

— Vaš odnos s Vivien — Grant je tiho ponovio.

Gerard je posrkao svoj armagnac i obrisao usta rukavom. Alkohol ga je primirio i izmamio lukav osmijeh na njegovu licu.

— Vjerujem da to već znate, Morgane. Vi ste jednom pokazali interes za njome, niste li? Odbila vas je — likovao je s podsmijehom pa se brzo otrijeznio. — Ta nevaljala Vivien. Bio sam dvije godine s njom. Plaćao sam

40

BalkanDownload joj račune, dao joj gradsku kuću, nakit, kočiju, konje, sve što je htjela. Sve za ekskluzivno pravo dijeljenja njezina kreveta. Barem je tako trebalo biti, ali nisam zavaravao samoga sebe vjerujući da mi je bila vjerna. Vivien nije sposobna biti vjerna.

— Jeste li zato prekinuli odnos? Jer je bila nevjerna?

— Ne — Gerard je zamišljeno buljio u praznu čašicu. — Prije nego što išta drugo kažem, vi meni nešto objasnite... Zašto razgovaramo o Vivien? Je li joj se što dogodilo?

— Možete odgovoriti na moja pitanja ovdje ili u Bow Streetu — Grant je mirno rekao. — Ne biste bih prva osoba koju ispitujem u zatvorskoj ćeliji.

Gerard je bijesno ustao iz naslonjača. — Usuđujete se prijetiti mi...

Moj Bože, pa netko bi vas trebao spustiti na zemlju!

Grant je također ustao, premašujući Gerarda za cijelu glavu. — Slobodno pokušajte — rekao je mirno.

Rijetko se koristio svojim stasom kako bi zastrašivao druge, radije se oslanjao na pamet. Previše ga je ljudi izazivalo na okršaj snaga, izazivajući ga kako bi hrabrošću impresionirali svoje prijatelje. Grant se odavno zasitio prebijanja beskrajne parade patuljastih pijetlova koji su ga izazivali. Tukao se samo kada je to bilo potrebno — i uvijek bi pobijedio.

Nije osjećao previše zadovoljstva u premlaćivanju nekoga do nesvijesti.

Za Gerarda bi, doduše, mogao napraviti iznimku.

Gerardovo se lice izobličilo od užasa kad se divovska Grantova figura pojavila pred njim. Nervozno je pogladio svoju neurednu kosu. — Ne, neću se tući s tobom — promrmljao je. — Ne bih se spuštao na razinu običnog razbijača.

Grant je s preuveličanom pristojnošću pokazao prema ukrašenom naslonjaču. — Onda izvolite sjesti, moj lorde.

Gerardu je nešto novo palo na pamet dok se tromo spuštao u presvučene jastuke. — Dobri Bože — rekao je dubokim glasom. — Vivien je mrtva, zar ne? O tome se radi.

Grant je sjeo i nagnuo se, položivši laktove na koljena. Usredotočeno je buljio u Gerardovo rumeno lice. — Zašto to kažete?

Gerard je govorio kao u transu. — Nestala je prije mjesec dana, otkad je prekinula našu vezu. Otpustila je sluge i gradska je kuća bila zatvorena.

Išao sam na balove na kojima je Vivien trebala biti, na večere, na glazbene večeri... Nitko nije znao gdje je ni zašto ne bi došla. Svi su pretpostavljali

41

BalkanDownload da se negdje osamila i pronašla novog zaštitnika. Ali Vivien ne bi tako dugo ostala u Londonu, jedino ako nešto ne bi strašno pošlo po zlu.

— Zašto to mislite?

— Sve joj brzo dosadi. Vivien stalno traži poticaj i zabavu. Tiha bi je večer kod kuće izludila. Mrzi biti sama. Svaku večer želi izaći na večeru ili zabavu. Nikada je nisam mogao pratiti — Gerard se porazno nasmijao.

— Ali ostala je sa mnom dulje nego s bilo kojim bivšim zaštitnikom... to me je tješilo.

— Znate li ima li kakve neprijatelje?

— Nikoga koga bih tako nazvao, ali postoji puno ljudi koji je ne vole.

— Kakvo je bilo njezino financijsko stanje kada vas je napustila?

— Novac klizi kroz Vivienine prste kao voda. Nije imala dovoljno da bi predugo izdržala. Odmah bi morala pronaći novog ljubavnika.

— Imate li kakve ideje o tome tko je mogao biti novi kandidat?

— Ne. — Što znate o njezinoj obitelj?

— Koliko ja znam, nema nikoga. Kao što možete nagađati, razgovori su nam se rijetko kretali u tom smjeru. — Gerard je udahnuo i grickao zanoktice na uređenim noktima. — Hoće li ovo još dugo trajati, Morgane? Žedan sam armagnaca.

— U kojem su se smjeru kretali vaši razgovori? — upitao je Grant.

— Ima li gospođica Duvall kakve hobije ili interese?

— Nikakve koji postoje izvan kreveta. Sumnjam da je ikada pročitala knjigu.

— Je li imala nekih novih poznanstava? Novih muških prijatelja?

Gerard je zakolutao očima. — Sam Bog ne bi mogao nabrojiti sve Vivienine muške prijatelje.

— Ispričajte mi o danu kada je prekinula vašu vezu. Jeste li se svađali?

— Naravno. Puno sam uložio u nju i nisam vidio razloga da se naša veza ne nastavi do daljnjega. Žmirio sam na njezina udvaranja. Često bih potpuno poludio, čak bih joj i prijetio, ali ona bi mi se samo smijala u lice.

Zahtijevao sam da mi kaže ime onoga koji me je zamijenio, jer sam bio siguran da me ne bi napustila, a da si nije osigurala novi dogovor. Bila je vrlo ohola i nije mi htjela reći ništa, osim toga da predviđa kako će se uskoro vrlo bogato udati — gorko je frknuo nosom. — Kakva zamisao!

42

BalkanDownload Nitko ne bi oženio pokvarenu robu poput Vivien Duvall, osim ako želi da mu se ruga cijela Engleska. Naravno, vjerujem da je ništa ne bi spriječilo u naumu. Moguće je da je uspjela namamiti kakva oronula udovca da je zaprosi.

—Je li itko svjedočio vašoj svađi?

— Siguran sam da su Vivienini sluge toga bili svjesni. Mislim da sam nekoliko puta zaurlao iz petnih žila.

—Jeste li je udarili?

— Nikada — Gerard je smjesta uvrijeđeno odgovorio. — Priznajem, došlo mi je da je zadavim. Ali nikada ne bih naudio ženi. I unatoč mom bijesu, primio bih Vivien natrag da mi se htjela vratiti, nije me briga za ponos.

Grant je namrštio obrve kada je to čuo. Po njegovu mišljenju, nijedna žena nije bila vrijedna žrtvovanja muškarčeva ponosa, koliko god privlačna bila. Uvijek je postojala neka druga žena, ljepšeg lica, zamamnijeg tijela i bogatijih ženskih čari, zbog koje bi lako zaboravio prethodnu.

— Vidim o čemu razmišljate — rekao je Gerard. — Ali ima nešto što ne razumijete... Vivien je jedinstvena. Njezin miris, okus, dodir... Ni s kim se nije mogla usporediti. Nije postojalo ništa što ne bi učinila u krevetu.

Jeste li ikada spavali sa ženom bez srama? Kada bih mogao provesti s njom samo još jednu noć... barem još jedan sat... — Odmahnuo je glavom i tiho opsovao.

— U redu, moj lorde — Grant je kratko rekao. — Gotovi smo za danas. Kada moja istraga uznapreduje, možda ću imati još pitanja za vas.

— Ustao je i uputio se prema vratima, ali je zastao kad je čuo Gerardov molećiv glas.

— Morgane, morate mi reći... što joj se dogodilo?

Grant se okrenuo i znatiželjno ga pogledao. — Da je mrtva — polako je rekao — biste li žalili za njom?

Dugo je čekao odgovor. Gerardu je očito bilo teško odgovoriti na takvo pitanje.

Grant se cinično nasmijao. Gerard je bio kao dijete kojemu su oduzeli najdražu igračku — nedostajalo mu je seksualno zadovoljstvo koje mu je Vivien pružala, ali nije osjećao iskrenu brigu ni zabrinutost. Neke kurtizane i njihovi zaštitnici doista su se voljeli i bili u vezama koje bi trajale desetljećima. Grant je poznavao mnoge muškarce u bijegu od

43

BalkanDownload gorkog razočaranja dogovorenog braka pronalazeći si ljubavnice koje bi mu rađale djecu i voljele ga umjesto njegove žene. Vivien je, doduše, igrala svoju kurtizansku ulogu samo zbog poslovnih i financijskih razloga.

— Imate li ključeve njezine gradske kuće? — Grant je upitao Gerrarda.

Pitanje ga je očito zbunilo. — Mislim da imam. Namjeravate li pretražiti njezine stvari? Što očekujete naći?

— Kad se radi o gospođici Duvall, naučio sam da ne trebam ništa očekivati — Grant je turobno odgovorio. Pri pomisli na posjećivanje njezine gradske kuće, obuzeli su ga znatiželja i strah. Što je više otkrivao o Vivien i njezinoj prljavoj prošlosti, to se mračnijim osjećao.

44

BalkanDownload ČETVRTO POGLAVLJE

G

rant je spretno otključao brončana vrata Vivienine kuće koja se nalazila na istočnoj strani Grosvenor Squarea. Ova prestižna adresa je sa svim svojim spektakularnim redovima stupova i vratima u obliku lukova sigurno koštala pravo bogatstvo. Još jedan dokaz Vivieninih profesionalnih sposobnosti, sumorno je pomislio.

Unutra je bilo mračno, tiho i pomalo zagušljivo jer je kuća bila zatvorena nekoliko tjedana. Grant je upalio svjetiljku i nekoliko zidnih svijećnjaka koji su jarko osvijetlili ručno ukrašene tapete. Uzeo je svjetiljku i lutao po sobama na prvome katu. Kuća je bila elegantna i ženstveno ukrašena freskama pastelnog cvijeća, zidova pokrivenih francuskim tapetama, profinjena namještaja tankih nožica i s velikim uokvirenim ogledalom iznad svakog kamina.

Uspeo se stubištem, razgledavajući skupe, vrludave stube ukrašene izrezbarenim rubovima i svjetiljke u kristalnim postoljima. Čini se da nisu štedjeli pri uređivanju Vivienina doma kako bi ona bila zadovoljna. Na gornjem katu osjetio se tračak ustajala parfema. Slijedio je miris do spavaće sobe, upalio još nekoliko svjetiljki i pogledao oko sebe.

Zidovi su bili prekriveni smaragdnozelenom svilom, a u istoj je nijansi bio i bogati sag s cvjetnim uzorkom iz Bruxellesa. Iako je trenutačno bilo moderno da se kreveti prikriju u kutku ženskih spavaćih soba, Vivien je svoj smjestila u središte kao glavnu atrakciju, postavivši ga na maleni podij kako bi bio što vidljiviji. Međutim, ono što je zaokupilo najviše Grantove pozornosti bio je Vivienin portret na zidu preko puta kreveta. Portret ju je prikazivao golu, napola okrenutu gledatelju, prepredena pogleda, bijelih leđa i stražnjice, otkrivajući profil jedne okrugle, divne dojke.

Umjetnik ju je prikazao u idealnom izdanju. Naslikao ju je bujnijom, produljio joj noge i struk te neurednu kosu učinio još crvenijom i punom ljubičastih vatrenih jezičaka. Je li umjetnik spavao s Vivien tijekom vremena koje mu je trebalo da je naslika? Vjerojatno jest. Ništa osim vođenja ljubavi ne bi joj dalo tako rumeno lice, ispunjen pogled, meka, zadovoljna usta i plave oči teških kapaka, poput mačke.

Buljeći u sliku, Grant je osjetio sada već poznatu reakciju kad se radi o Vivien... kombinaciju vatre i leda... iskru jarke želje suprotstavljenu

45

BalkanDownload ledenom razmatranju. Želio ju je, a još više od toga htio ju je poniziti i obuzdati. Planirao ju je iskoristiti kao što je ona iskoristila brojne muškarce. Bilo je vrijeme da kazni Vivien Duvall.

Došao je do stola za odijevanje u stilu Luja XV. s umetnutim vrhom od tulipanova drva i uzeo veliku kristalnu bočicu parfema. Snažno je mirisao po ružama, s tračkom cimeta. Istoga trena sjetio se Vivien na Wentworthovu balu. Točno je ovako mirisala, slatko i toplo.

Odloživši parfem, Grant je otvorio plitku ladicu stola i pronašao nekoliko četki, kistova, staklenki ispunjenih pastelnim kremama, ukrasima za kosu od kornjačevine, bjelokosti i srebra. Ispod nereda pronašao je knjižicu ovitka od marokanske kože.

Izvukao ju je i brzo prelistao, pronašavši popis muškaraca s detaljnim opisima seksualnih aktivnosti, satima i datumima romantičnih sastanaka. Ovo bi bio odličan alat za ucjenu. Prepoznao je nekoliko imena iz knjige — radilo se o gospodi koja su se hvalila svojim čvrstim brakovima i besprijekornim ugledom. Posve sigurno ne bi voljeli da se njihova nevjera razotkrije i sigurno bi skupo platili Vivieninu šutnju. Ili bi čak pribjegli ubojstvu kako bi se osigurali.

— Bila si zaposlena cura — promrmljao je Grant, spremajući knjižicu u džep. Zatvorio je ladicu s nepotrebnom silinom.

Ukočene je vilice metodički pretraživao sobu i pronašao kožnati kovčeg. U njega je spremio prvu pristojnu odjeću koju je našao... nekoliko jarkih haljina, laneno rublje, par čarapa i cipela te kutiju s čipkastim rupcima i tri para bež rukavica. Pretrpao je kovčeg, uzeo svjetiljku i napustio sobu. Sutra će se vratiti kako bi istražio balkon, ali sada je htio posjetiti i provjeriti svoju gošću.

Kočijom se vratio kući u King Streetu. Gospođa Buttons dočekala ga je ispred vrata, zadrhtavši zbog hladnog povjetarca koji se ušuljao u kuću.

Uzela mu je kaput i složila ga preko ruke. — Dobar dan, gospodine.

Hoćete li ručati?

— Nisam gladan — odgovorio je, gledajući prema stubama. — Kako je ona?

Nenadanost njegova pitanja nije ju zatekla, nego je spremno odgovorila: — Jako dobro, gospodine. Gospođica Duvall okupala se u kadi i jedna od kućnih pomoćnica... Mary... pomogla mi je oprati joj kosu.

Mislim da joj se stanje jako popravilo.

46

BalkanDownload — Dobro. — Pomno je promatrao kućepaziteljicu, osjećajući kao da mu ima još nešto reći. — Činite mi se kao osoba koja dobro sudi o karakteru drugih ljudi, gospođo Buttons.

Ovaj ju je kompliment učinio ponosnom. — Vjerujem da je to istina, gospodine.

— Recite mi, onda... što mislite o gospođici Duvall?

Iako je inače bila povučena, gospođa Buttons kao da je jedva čekala odgovoriti. Spustila je glas kako je sluge ne bi čuli. — Ponaša se vrlo čudno, gospodine. Nakon što sam joj jutros donijela pladanj s tostiranim kruhom i otišla joj pripremiti kupku, ustala je i pospremila sobu. Čak je pospremila i krevet, unatoč bolu. Ne mogu shvatiti zašto bi se toliko mučila, pogotovo u takvu stanju. A onda je u kupaonici pokušala podići kabao vode koji je donijela sobarica kako bi im pomogla napuniti kadu.

Odmah smo joj oduzeli kablić, naravno, ali ona se počela ispričavati zbog svega što smo morali učiniti za nju. Čini se kao da ne želi nikoga gnjaviti i zahvalna je za svaku pomoć koju dobije, kao da nije navikla da joj netko služi.

— Tako dakle. — Grant je imao ravnodušan izraz lica, kao i uvijek kada bi bio zbunjen proturječnim činjenicama.

Gospođa Buttons iskazala je veliko zanimanje za ovu temu. — Čini se kao jedna od najobzirnijih i najnježnijih mladih dama koje sam ikada upoznala. S dužnim poštovanjem, gospodine, jedva mogu povjerovati sve ono što ste mi vi sinoć ispričali.

— Ali istina je — Grant je kratko odgovorio.

Je li moguće da je Vivienin gubitak pamćenja promijenio i njezinu osobnost? Je li se zaboravila ponašati tako oholo i nadmoćno... ili se samo poigravala sa svima njima? Grant je nestrpljivo pružio kovčeg gospođi Buttons. — Neka jedna od kućnih pomoćnica spremi odjeću gospođice Duvall.

— U redu, gospodine Morgane. — Kućepaziteljica je spustila kovčeg na pod i pogledala ga mirnim smeđim očima. — Gospodine, Mary joj je posudila svoju najbolju spavaćicu, jer joj nismo imali što drugo odjenuti.

— Hvala. Sve što učinite za gospođicu Duvall izravna je usluga meni. Recite Mary da kupi novu halju i plašt, na račun kuće. Lijepu halju... neka ne štedi.

Gospođa Buttons pogledala ga je s odobravajućim smiješkom. — Vi ste uistinu milostiv gospodar, ako smijem reći.

47

BalkanDownload Mrko je odgovorio: — Ja sam pokvarenjak, to znamo i vi i ja.

— Da, gospodine — kućepaziteljica je skromno odgovorila.

Grant je krenuo prema stubama. Mučio ga je neki neodređeni, ukočeni osjećaj. Vivien Duvall glumi slatku damu u nevolji... neće to tolerirati. Za nekoliko minuta razotkrit će joj njezinu pravu osobnost. Ako se doista ne sjeća da je nemoralna kurva, on će je na to i te kako podsjetiti.

Razotkrit će svaku prepredenu, besramnu osobinu njezina raskalašena karaktera, pa neka o tome malo razmisli. Neka se tada pokuša praviti nevinom.

Došao je do spavaće sobe i otvorio vrata bez kucanja, očekujući da će zateći Vivien kako se potajno smije jer je uspjela sve zavarati da je čedna. Ušao je u sobu... i naglo zastao. Sjedila je u naslonjaču pokraj kamina podignutih sitnih bosih nogu, s knjigom u krilu. Zlatne iskre iz kamina igrale su se na njezinu ranjivu licu kad ga je pogledala. Bila je odjevena u preveliku bijelu noćnu haljinu visoka ovratnika i pokrivena plavom dekom od kašmira.

Spustila je knjigu na pod i povukla deku preko prsa. Napetost mu je izjedala dušu. Imala je lice anđela, a kosu vražje sluškinje. Svježe oprane kovrče i tamnocrveni valovi slijevali su joj se do struka. Boja njezine kose kretala se od smeđe nijanse cimeta preko crvene pa do zlatne. Takvu je kosu priroda dodjeljivala običnim djevojkama kako bi nadoknadila manjak ljepote.

Ali Vivienino lice i tijelo kao da su pripadali renesansnim slikama, samo što je njezina stvarna pojava bila još nježnija i svježija od svih slika na svijetu. Sada kada joj plave oči više nisu bile natečene, gledala ga je dubokim i snažnim pogledom. Njezina su nježna ružičasta usta bila čudo prirode.

Nešto nije bilo u redu s njegovim disanjem, kao da mu pluća nisu pravilno funkcionirala. Srce mu je prebrzo kucalo i stisnuo je zube. Da nije bio civiliziran muškarac i da se nije ponosio svojom samokontrolom, uzeo bi je na licu mjesta, odmah, bez briga o posljedicama. Toliko ju je želio imati.

Vivien ga je pozdravila oklijevajući, ne primjećujući njegove tihe, ali divlje dvojbe. Gotovo ju je mrzio zbog tog osmijeha, tako mekog i toplog, koji je dodirivao nešto duboko u njegovim prsima.

Uzvratio je samouvjerenim osmijehom. — Dobar dan, gospođice Duvall. Vrijeme je da porazgovaramo.

48

BalkanDownload Još uvijek pokrivena, Vivien je buljila u muškarca ispred sebe.

Emocije su bujale duboko u njoj, ponajviše znatiželja. Sluge su joj rekli da je Grant Morgan Bow Street Runner, i to najpoznatiji. Najneustrašiviji muškarac u Engleskoj, dometnuo je jedan od sluga, i Vivien je sada znala zašto.

Bio je div. Nekako joj je to promaklo u ova dvadeset četiri sata straha i neugode. Nije stigla primijetiti da ovaj hrapavi, duboki glas i mrke zelene oči pripadaju muškarcu koji je tako... pa, velik. Ne samo visok, nego krupan u svakom smislu. Sada kada se malo oporavila od utapanja u Temzi, mogla ga je konačno dobro promotriti. Ramena su mu bila široka poput vrata katedrale, a njegovo tijelo bilo je impresivno razvijeno, dugačkih mišićavih bedara i bicepsa koji su mu gotovo probijali rukave kaputa.

Nije bio zgodan na tipičan način. Imao je izražajno lice poput granitne stijene. Pogledala mu je ruke i osjetila kako joj vatra prekriva lice pri sjećanju na njegov nježni dodir.

— Da, voljela bih porazgovarati — promrmljala je.

Morgan je bez naprezanja podigao teški naslonjač i primaknuo ga njezinu. Gledajući ga, Vivien se pitala kakav bi bio osjećaj posjedovati takvu neograničenu snagu. Cijela njegova pojava, njegova sirova muževnost i vitalnost ispunjavale su sobu. Sjeo je i proučavao je svojim bistrim zelenim očima... očima dugačkih trepavica tamnijim od smaragda.

Ta ju je boja podsjećala na bukovo lišće ili čađavo zelene antikne vinske boce.

— Gospodine Morgane — nije mogla pomaknuti pogled s njegovih prodornih očiju — ne mogu vam opisati koliko sam vam zahvalna... za ljubaznost i velikodušnost i... — osjetila je kako se boja njezina lica razdvaja na dva sjajna obraza. — Dugujem vam svoj život.

— Nisam vas ja izvukao iz rijeke — rekao je Morgan, nezadovoljan zahvalnošću. — Brodar je to učinio.

Vivien nije odustajala dok mu nije dala do znanja što osjeća. — Svejedno, umrla bih da nije bilo vas. Sjećam se kako sam ležala na stubama, hladna i bijedna, nije me ni bilo briga jesam li živa ili mrtva. A onda ste došli vi.

— Sjećate li se ičega drugoga? Ičega u vezi svojega života, u vezi svoje prošlosti? Sjećate li se nekih svađa ili obračuna...

49

BalkanDownload — Ne — uhvatila se rukama za grlo, opipavajući rane. — Gospodine Morgane... tko mi je to učinio?

—Još ne znam. Sve bi bilo lakše da niste izgubili pamćenje.

— Oprostite.

Slegnuo je ramenima. — To nije vaša krivnja.

Gdje je bio onaj nježni stranac koji se sinoć i jutros brinuo o njoj? Bilo joj je teško povjerovati da je ovo isti muškarac koji ju je držao u naručju i tješio, mazao kremama njezine modrice i ušuškavao je u krevet poput roditelja punog ljubavi. Sada se činio prijetećim i potpuno nepristupačnim. Bio je ljutit na nju, a nije znala zašto. Zbog te je pomisli bila još izgubljenija i zbunjenija, ako je to uopće moguće. On je bio sve što je imala — nije mogla podnijeti njegovu hladnoću.

— Niste dobre volje — rekla je. — Što se dogodilo? Jesam li učinila što krivo?

Pitanja su ga malo smekšala. Iako je nije pogledao u oči, duboko je izdahnuo, kao da se rješavao nekog suspregnutog neugodnog osjećaja. — Ne — promrmljao je brzo, odmahnuvši glavom. — Nije mi ništa.

Vivien je pomislila da je možda doznao nešto o njoj što mu se nije svidjelo. Uznemirila se toliko da su joj mišići zadrhtali.

— Bojim se — rekla je i spustila ukočene ruke u krilo. — Pokušavam se nečega sjetiti, bilo čega. Ništa mi nije poznato. Ništa mi nema smisla. I pomisao da me netko mrzi toliko da bi htio da sam mrtva...

— Koliko on zna, vi i jeste mrtvi.

— On? — Žena ne bi bila dovoljno snažna da vas zadavi golim rukama.

Također, vaša prošlost ne uključuje puno žena. Većina vaših poznanstava uključuje muške osobe.

— Oh! — Zašto joj jednostavno ne kaže ono što treba, umjesto da je navodi da ga ispituje? Bilo je to pravo mučenje: morala je gledati njegovo kamenito lice i pitati se koje su je to tajne iz njezine prošlosti dovele u ovu nevjerojatnu situaciju. — Rekli ste... da mi se možda neće svidjeti neke činjenice o mojemu životu — nesigurno ga je podsjetila.

Posegnuo je u džep kaputa i izvukao malenu knjigu zamotanu u tamnocrvenu kožu. — Pogledajte ovo — rekao je kratko, pružajući joj knjižicu.

— Što je to? — oprezno je upitala.

50

BalkanDownload Nije odgovorio, nego ju je samo nestrpljivo gledao.

Pažljivo je otvorila knjižicu, otkrivajući stranice urednog ženskog rukopisa. Unutra su bili popisi, imena, datumi... Trebalo joj je samo pola minute da naiđe na toliko eksplicitna poglavlja da je naglo zatvorila knjižicu, posramljeno uzdahnuvši. Šokirano je podigla pogled prema njemu. — Zašto biste mi, za ime Božje, pokazali ovakvo što? — Pokušala mu je vratiti knjižicu, ali nije se ni pomaknuo uzeti je. Bacajući knjižicu na pod, pogledala ga je kao da se radi o zmiji. — Kome pripada i kako se tiče mene?

— Vaša je.

— Moja? — obuzeo ju je leden osjećaj i još se čvršće zamotala kašmirom. — U krivu ste, gospodine Morgane — glas joj je bio isprekidan i bijesan. — Nisam napisala te stvari. Nema šanse.

— Kako znate?

— Jer nema! — Prestrašena i uvrijeđena, prijekorno ga je pogledala.

Progovorio je ravnodušnim i tihim glasom. — Vi ste kurtizana, Vivien. Najozloglašenija u Londonu. Prikupili ste velika bogatstva svojim talentom.

Osjetila je kako joj je lice problijedjelo. Srce joj je mahnito kucalo. — Nije istina — zaplakala je. — Ta knjiga pripada nekome drugome.

— Pronašao sam je u vašoj kući, u vašoj spavaćoj sobi.

— Zašto bih... odnosno, zašto bi ijedna žena napisala takvo što?

— Za ucjenu — nježno je predložio. — Ili je to bio jedini način za vođenje računa.

Vivien je izletjela iz naslonjača, pustivši da deka od kašmira padne na pod. Grčeći se od bola ozlijeđena gležnja, odšepala je nekoliko koraka unatrag kako bi se udaljila od njega. — Nisam učinila ništa što je napisano u ovoj knjižici!

Na njezinu žalost, Morgan ju je pogledao u trenutku kada je shvatila da joj je svjetlo iz kamina obasjalo haljinu, osvjetljavajući svaki detalj njezina tijela. Užurbano je prikupila tkaninu, pridržavajući je ispred struka. — Nisam prostitutka — žestoko je izjavila. — Da jesam, sigurna sam da bih to osjećala duboko u sebi, ali ne osjećam jer nije istina. Potpuno ste u krivu u vezi s tim. Ako je ovo primjer vaših detektivskih sposobnosti, nisam impresionirana! A sada... sada izađite i učinite što god je potrebno da doznate tko sam ja.

51

BalkanDownload Morgan je ustao kako bi je slijedio. — Ne mogu promijeniti istinu samo zato jer vam se ne sviđa.

— Ne samo da mi se ne sviđa — Vivien je rekla, duboko dišući — nego je potpuno odbijam. U krivu ste, razumijete li? — Na svoje poniženje, izgubila je ravnotežu zbog ozlijeđenog gležnja.

— Želite li da vas dovedem ispred svjedoka koji bi se zakleli na Bibliju da vi jeste Vivien Duvall? — Morgan je grubo upitao. — Želite li otići u svoju kući i vidjeti svoju golu sliku na zidu spavaće sobe? Donio sam vam vašu odjeću... biste li je isprobali i vidjeli odgovara li vam? Mogu nabaviti brdo dokaza za vas — čvrsto ju je uhvatio za leđa dok je pokušala pobjeći od njega.

Vivien je zaplakala kad ju je prislonio na svoje krupno tijelo. Ugurala je ruke između njih i nagnula glavu kako bi ga pogledala u lice, tako visoko iznad njezina. Rebra su mu bila čvrsta poput debala ispod njezinih hladnih ruku. Zarobio ju je između svojih snažnih bedara, čvrsto je držeći.

— Čak i da jesam Vivien Duvall — tvrdoglavo je rekla — ne možete dokazati da sam učinila sve stvari iz knjižice. To su izmišljene priče.

— Sve je istina, Vivien. Prodajete svoje tijelo. — Nije se činio puno sretnijim zbog te činjenice nego ona. — Skačete s jednog muškarca na drugog i uzimate im sve što želite.

— Oh, doista? Tko je onda moj najnoviji zaštitnik? Gdje je i zašto ga niste pozvali?

— Što mislite tko je? — Morgan je blago upitao.

Ove riječi zavrtjele su joj glavu. Gledala ga je otvorenih usta, ošamućena, beživotna u njegovu stisku. — Ne. — Bili smo ljubavnici otkad ste napustili lorda Gerarda. Posjećivao sam vas nekoliko puta u vašoj gradskoj kući. Bili smo diskretni, ali smo bili na rubu potpisivanja pravog ugovora — Grant je lagao bez ikakva osjećaja krivnje. Nakon pokvarenog života koji je vodila, obmana joj neće puno nauditi, a to mu je koristilo i u ostvarivanju cilja. Želio ju je, a ovo je bio najlakši način da je dobije.

— Znači, vi i ja smo... — zagrcnula se.

— Da. — Lažete! — Vivien se pokušala odmaknuti od njega, gurajući ga, okrećući se, ali ruke su mu bile poput čeličnih opruga. Uskoro se iscrpila bezuspješnim nastojanjem. Postala je svjesna da ga je njezino micanje

52

BalkanDownload uzbudilo. Tvrda izbočina njegove muškosti pritiskala joj je trbuh, žigosajući je svojom nasrtljivom vrućinom. Kako je, za ime Boga, mogla biti intimna s ovim muškarcem, a da se toga ne sjeća?

Drhteći, klonula je uz njegovo mišićavo tijelo, potpuno se prepustivši. Bila je preiscrpljena da bi se micala. Osjetio je kako snažno miriše po mješavini lanene tkanine i mirisnog sapuna. Naslonila je glavu na njegova prsa i slušala otkucaje srca. — U krivu ste — rekla je, zaprepaštena. — Nisam takva žena. Jednostavno ne mogu biti.

Nije odgovorio i shvatila je da je toliko uvjeren u to da nije bilo smisla svađati se. Tračak bijesa prekinuo je njezinu zbunjenost. U redu.

Neće se više mučiti pokušavajući zanijekati optužbe... S vremenom će shvatiti da je bio u krivu.

— Što želite od mene? — upitala je dubokim glasom. Trnci su joj prošli niz tijelo kad je osjetila kako mu se ruka pomiče po njezinim leđima.

Toplina njegova dlana grijala ju je kroz haljinu.

— Čuvat ću vas ovdje — odgovorio je — za vašu sigurnost i svoje pogodnosti.

Njegove pogodnosti? To je značilo da je namjeravao nastaviti njihovu vezu, bez obzira na njezin gubitak pamćenja. Preko njegovih ramena pogledala je prema krevetu koji se dosada činio kao utočište. Ako je planira uzeti večeras, neće to moći izdržati. Pobjegla bi iz kuće i vrišteći trčala ulicama u spavaćici. — Ne mogu vam udovoljiti večeras, ako ste to planirali — rekla je buntovno. — Ni sutra navečer. Ni...

— Tiho. — Prvi put se u njegovu glasu nije čuo ni najmanji tračak zabavljenosti. — Nisam takav gad da te napadam dok si bolesna. Čekat ćemo dok ti ne bude bolje.

— Neću to nikada htjeti! Nisam prostitutka. sebe.

— Htjet ćeš. To ti je u prirodi, Vivien. Ne možeš promijeniti samu

Njegove su je izjave razbjesnile. — Neću htjeti nijednog muškaraca, od sada pa nadalje. Pogotovo ne vas.

Njezin je prkos u njemu probudio neku mračnu odlučnost da joj nešto dokaže... i njoj i samome sebi. Naglo ju je privukao uza se, prije nego što je stigla reagirati. Odnio ju je do kreveta i položio na uredno posložen pokrivač. Svojim je tamnim licem prekrio svjetlo vatre, nagnuvši se nad njom.

— Ne — Vivien je uzdahnula.

53

BalkanDownload Iako su mu usta djelovala grubo, kada je položio usne na njezine, poljubac je bio mekan i polagan, potpuno je obuzevši. Spustio je ruke na madrac s obiju strana njezine glave, ne dotičući je nijednim dijelom tijela osim ustima. Da je htjela, mogla se otkotrljati bez problema kako bi pobjegla. Ali ostala je ispod njega, prikovana slatkim, vrućim uzbuđenjem koje joj se brzo širilo tijelom i naježilo svaku dlaku.

Lagano mu je dotaknula lice kako bi ga pokušala odmaknuti, ali on je nagnuo glavu i poljubio je još snažnije. Svaka pomisao opiranja najednom je nestala. Njegov se jezik polako uvukao u njezina usta, zadirkujući je i milujući. Imao je okus po kavi i nekoj muževnoj noti koja ju je namamila da sramežljivo odgovori svojim jezikom. Lagan dodir uzbuđivao ga je. Duboko dišući, obasipao je njezine usne dugim, probojnim poljupcima. Svaki je bio nježniji i intimniji od prethodnoga.

Vivien se bespomoćno opustila pod njegovim tijelom, osjećajući tešku, predivnu bol u prsima, duboko u trbuhu i između bedara. Njezin ošamućeni um nije više mogao razumjeti što se događa niti ju je bilo briga.

Sve što je u tom trenutku postojalo bilo je uzbuđenje. Svaki dio njezina tijela bio je usredotočen na obuzimajuću toplinu njegovih usta.

Iznenadivši je naglim odmicanjem, Morgan je odvojio usne od njezinih i pogledao je vrelim pogledom. — Vidiš? — rekao je promuklo.

— Reci mi sada kakva si žena.

Vivien je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što je rekao.

Posramljena i bijesna, odmaknula se u stranu. — Makni se — uzdahnula je, začepivši uši kako ga više ne bi čula. — Pusti me na miru.

Odmah ju je poslušao i tiho ostavio sklupčanu na krevetu.

Jedva svjestan kamo ide, Grant se spustio stubama. Glava mu je bila puna pitanja i uzbudljivih osjećaja. — Vivien... — još je jednom promrmljao njezino ime, ime koje je u isto vrijeme bilo kletva i molitva.

Našao se u knjižnici, u utočištu od kože i hrastova drva opremljenom udobnim stolicama i posebno dizajniranim policama za knjige. Gornje su police bile zatvorene staklom, a donje mjedenim rešetkama. Opsesivno je skupljao knjige — sve što se nalazilo između dviju korica, vrijedilo je. Gospođa Buttons često se žalila da je zbog nagomilanih novina na stolovima njegova kuća najpogodnije mjesto za požar u Londonu.

Grant nikada nije mirno sjedio bez knjige ili nekakva papira pri ruci.

Kada nije radio ili spavao, čitao je, kako ne bi razmišljao o prošlosti. U

54

BalkanDownload noćima kada bi ga poput duhova izjedala sva žaljenja, sprečavajući ga da spava, otišao bi u knjižnicu, pio konjak i čitao sve dok se riječi ne bi počele mutiti pred njegovim očima.

Tumarajući među policama kožnatih talismana, Grant je tražio nešto što bi mu moglo odvući pozornost. Prstima je lagano prebirao po hladnim, sjajnim staklima pa je otvorio jedna od staklenih vrata i preletio pogledom preko složenih knjiga. Ali ovaj put dodir kože ga je odbijao... Njegova ruka žudjela je za mekom ženskom kožom, za svilenom kosom, za okruglim grudima i bokovima... Primijetio je svoj odraz u ogledalu, zamišljeno i sumorno lice. Gunđavo se okrenuo i otišao do ormarića između dvaju jednakih ormara s policama. Jedan od ormara koristio se kao stalak za vina. Prekopavao je ladice dok nije našao bocu konjaka, punu tamne tekućine. Odčepio ju je i počeo piti izravno iz boce. Skupi mu se francuski konjak slijevao niz grlo. Čekajući poznatu toplinu u prsima, osjećao je samo prazninu.

Um mu se vratio na Vivien, na slatkoću njezinih usana, na nevinost njezine reakcije. Kao da nije navikla na ljubljenje, kao da je bila nespretna, ali spremna učenica u rukama iskusna učitelja. Sve je to bila iluzija.

— Nevinost — ružno se nasmijao i nalio još konjaka u grlo. Vivien je bila kvalitetna roba, svakako, ali je bez obzira na to ipak bila kurva. A on je bio budala jer se htio brinuti o njoj, jer ju je želio i, najgore od svega, jer mu se sviđala.

Sjedio je u naslonjaču nogu podignutih na stol i tiho prihvatio sramotnu istinu. Da nije znao tko je i što Vivien, bio bi lud za njom. Koji muškarac ne bi? Bila je draga, inteligentna i naoko ranjiva. Njezin je odgovor na vijesti o tome da je kurtizana bio savršen spoj ljutnje i začuđenosti. Tako bi reagirala svaka nevina žena. Njegovi instinkti i razum rijetko su mu davali takve suprotne poruke, a u rijetkim trenucima kada bi se to dogodilo, obično bi slijedio instinkte, a ne razum. Ali ne i u ovom slučaju. Dobro je poznavao Vivieninu jedinstvenu vrstu lažne nedužnosti. Bez obzira na to kako se trenutačno ponašala, prije ili poslije pokazat će svoj pravi karakter.

Stoga si nije smio dopustiti da ga zavede. Ali grom i pakao... znao je da mu neće biti lako.

55

BalkanDownload PETO POGLAVLJE

V

ivien je sklupčana i zabrinuta ležala na rubu velikog kreveta sve dok konačno nije zaspala. Ali nije pronašla mir u spavanju jer je usnula čudan i mračan san.

Sjenovitom je ulicom bježala od stranaca bez lica. Nekoliko je puta zastala kako bi im se smijala i rugala, a onda bi se okrenula i nastavila trčati. Približivši se mostu, popela se na obalni zid te se našla na pristaništu u kojem je bila postavljena brončana skulptura riječnog božanstva. Muškarci su vikali i pokušavali je dohvatiti, ali ona im se samo gromoglasno smijala i odgurivala ih s mosta. Odjednom je, na njezin užas, ogromna brončana skulptura oživjela i počela se micati. Ovila je svoje velike metalne ruke oko nje, zarobivši je hladno i nemilosrdno.

Borila se sa skulpturom prestravljeno vrišteći, ali ona ju je zgrabila, okrenula prema rijeci... i skočila u tamne, hladne dubine. Brzo je tonula, a površina vode počela je nestajati. Vivien je vrištala, ali nitko je nije mogao čuti. Usta i grlo napunili su se vodom i počela se gušiti...

— Vivien. Dovraga, Vivien, probudi se.

Počela se buditi, i dalje mašući rukama, a onda je ugledala Morganovo lice iznad sebe. Nervozno se mrštio dok ju je povlačio u svoje krilo i odmaknuo mokru kosu s njezina lica. Imao je samo hlače i laganu lanenu majicu koja je otkrivala udubljenje pri dnu njegova grla.

Vivien je dezorijentirano pokušavala uhvatiti zrak. Okrenula se oko sebe i shvatila da su na podu.

— Pala si s kreveta — rekao je Morgan.

— I-imala sam noćnu moru.

— Ispričaj mi — rekao je nježno. Nastavila je šutjeti, a on je palcem pomilovao njezinu čupavu obrvu. Ova ju je intimna gesta potaknula da progovori, iako je jedva pronalazila riječi.

Vivien je nervozno zagrizla usnu. — Sanjala sam da se utapam. Bilo je tako stvarno... Nisam mogla disati.

Proizveo je nježan, hrapav zvuk. Umirivao ju je milujući je po leđima, njišući je kao da je dijete. Toplina njegova tijela prodirala je kroz slojeve odjeće između njih, grijući je. Na trenutak ga je htjela odmaknuti, sjetivši se njegovih neukusnih optužbi.

56

BalkanDownload Ali nije se ni pomaknula. Iako je bio pun mržnje i bahat, bio je tako krupan i siguran. U tom trenutku nije postojalo primamljivije mjesto od njegova naručja. Divno je mirisao, po konjaku, soli i lanenoj odjeći... kombinacija mirisa koji su je podsjećali na nešto... na nekoga... čiju je utješnu sliku čuvala duboko u sebi. Je li to bio otac ili možda brat?

Ljubavnik kojeg je voljela?

Zbunjeno je grizla usnice, pokušavajući se prisjetiti.

— Nemoj to raditi — Morgan je nježno položio prste na njezine usne.

— Pokušaj se opustiti. Želiš li nešto popiti?

— Ne znam.

Još uvijek ju je držao u naručju, njišući je u krilu, sve dok joj se mahniti otkucaji srca nisu primirili. Rukom je prešao preko njezine noge i boka, zaustavivši joj se na struku, i u očajničkom bljesku, Vivien je osjetila da joj je njegov dodir bio poznat i prirodan. Kao da je pripadala njegovu naručju, naslonjena na njegovo tijelo... kao da su doista bih ljubavnici.

Pomaknula je lice i uprljala mu majicu suznim obrazom, osjetivši njegova usta na svojoj kosi.

Morgan ju je oprezno podigao s poda i smjestio na krevet, pospremajući plahte i deke. Uzeo je bocu s noćnog ormarića i natočio joj piće u čašu ukrašenu šarenim staklenim lišćem. — Imao sam osjećaj da bi ti koristilo tijekom noći — rekao je. — S vremena na vrijeme imat ćeš takve snove. Neki od njih bit će toliko jasni i snažni da ćeš se probuditi vrišteći iz petnih žila. To je česta pojava kad se netko približi smrti.

Zvuči kao da zna puno toga o ovoj temi, pomislila je Vivien uzimajući čašu. Otpila je bogatu, pomalo voćnu tekućinu.

— Jesi li se ti ikada približio smrti?

— Jednom ili dvaput.

— Što se dogodilo? — upitala je.

— Nikad ne govorim o svojim podvizima — nasmiješio se kao da se ruga samome sebi. Lice mu se smekšalo. — Runneri lako razviju naviku hvaljenja, onda počnemo trošiti vrijeme na prepričavanje razrađenih i detaljnih priča... tako da je bolje uopće ne razgovarati o poslu, jer u suprotnom ne bismo stigli učiniti ništa korisno.

— Otkrit ću na neki drugi način — rekla je Vivien. Otpila je veći gutljaj konjaka. Ugodna vatra širila joj se žilama i smirivala rastresene živce. — Gospođa Buttons rekla mi je da postoji nekoliko malih romana o vašim avanturama.

57

BalkanDownload — Smeće koje služi samo za potpalu — frknuo je nosom. — To nećeš pronaći u mojoj kući.

— Da, hoću. Skupljaju ih neki od vaših sluga.

— Vraga — promrmljao je, očito iznenađen tom informacijom. — Luđaci. Ne vjeruj im ni riječi.

— Osramotila sam te — rekla je s tračkom zadovoljstva i zakopala kratkotrajan osmijeh u šarenu staklenu čašu.

— S kime ste razgovarali? S gospođom Buttons? S nekom od kućnih pomoćnica? Otkinut ću im glave ako su me ogovarale.

— Svi vaši sluge prilično su ponosni na vas — Vivien je bila sretna što je pronašla nešto na što je osjetljiv. — Čini se da ste legenda. Spašavate nasljednice, lovite ubojice, rješavate nemoguće slučajeve...

— Legenda, malo sutra — Morgan je izgledao kao da se rugala, a ne hvalila njegov ugled. — Uglavnom vraćam bankama ukradenu imovinu.

Jako volim banke i novac koji mi nude kao nagradu. Sir Ross i ostali Runneri mogu potvrditi da umjesto srca imam kasicu prasicu.

— Pokušavaš mi reći da nisi heroj — upitno je izjavila.

— S obzirom na moje ponašanje u protekla dvadeset četiri sata, ne biste li se složili?

Razmislila je o pitanju i promišljeno odgovorila: — Očito niste savršen muškarac... kao da to uopće postoji... Ali učinili ste puno dobrih stvari za mnogo ljudi, a ponekad ste čak i riskirali svoj život. To vas čini herojem, čak i ako ja ne odobravam vaše ponašanje.

— Vi ne odobravate moje ponašanje — ravnodušno je ponovio.

— Ne. Mislim da je krivo to što plaćate usluge žene poput mene.

Ovaj ga je komentar istodobno zabavio i začudio. — Pa, Vivien — rugao se — ne zvučite poput sebe.

— Ne zvučim? — nervozno se igrala rubovima plahte. — Nemam pojma kako bih trebala zvučati ili što bih trebala reći. Samo znam da što više toga čujem o sebi, to se više pitam zašto bi ti ili itko drugi htjeli biti u mome društvu. Nisam baš dobra žena, zar ne?

Zatekla ih je ukočena tišina. Morgan ju je kritički proučavao pogledom, kao znanstvenik koji proučava neočekivane rezultate nekog eksperimenta. Okrenuo se bez riječi i uputio prema vratima, kao da odlazi.

Ali, samo je podigao pladanj sa stolića i vratio se na krevet.

58

BalkanDownload — Tvoja večera — rekao je i stavio joj pladanj u krilo, popravljajući pomaknutu srebrninu. — Nosio sam je uz stube kad sam čuo kako si pala.

— Nosio si mi pladanj s večerom? — Vivien se pitala zašto nije dao slugama da to učine.

Morgan je u izrazu njezina lica pročitao to neizgovoreno pitanje. — Htio sam je donijeti u znak isprike — oštro je dometnuo. — Moje ranije ponašanje nije bilo primjereno.

Vivien je zatekla njegova šarmantna grubost. Osjećala je da govori iskreno. Iako je sigurno nije poštovao ili cijenio, bio je voljan ispričati se kad je u krivu. Možda nije bio takav bestidnik kakvim ga je držala.

Pokušala mu je uzvratiti jednakom iskrenošću. — Samo si mi prenosio istinu.

— Trebao sam biti nježniji. Nisam baš diplomatski nastrojen.

— Nisam te trebala kriviti zbog toga što si rekao. Naposljetku, nisi ti kriv što sam ja...

— Lijepa i fascinantna žena — dovršio je.

Zarumenjela se i nespretno uzela rubac, prekrivajući trbuh i struk.

Nije se osjećala lijepom i fascinantnom, a najviše od svega, nije se osjećala poput iskusne kurtizane.

— Hvala ti — teško je rekla. — Ali nisam žena kojom me smatraš... barem zasada. Ne sjećam se ničega o svome životu. I ne znam kako se ponašati u tvome društvu.

— To je u redu — prekinuo ju je Morgan i sjeo u naslonjač pokraj kreveta. Izgledao je opušteno, ali ju je prodorno promatrao.

— Ponašaj se kako god želiš. Nitko te neće prisiljavati da činiš stvari koje ne želiš, pogotovo to neću ja.

Duboko je udahnula i teško ga pogledala. — Znači, nećeš htjeti da ti ja...

— Ne — tiho je rekao. — Već sam ti rekao da te neću gnjaviti time.

Neću dok ti to ne poželiš.

— A ako to nikada ne poželim? — natjerala se sramežljivo prošaptati.

— Tvoj izbor — uvjeravao ju je. Na licu mu se pojavio iskrivljen smiješak. — Ali upozoravam te. Možda ti se svidim.

Posramljena, Vivien je smjesta pognula glavu prema ukusnom obroku. Na pladnju su se nalazili pileći odresci, puding i kremasto povrće.

59

BalkanDownload Uzela je krišku kruha i zagrizla. Bilo joj je potrebno puno truda da prožvače i proguta komad. — Ovo je tvoja soba, zar ne? Htjela bih se preseliti u gostinsku sobu, čim bude spremna. Ne želim ti zauzimati krevet.

— Ostani ovdje. Želim da ti bude udobno.

— Ovaj je krevet veličanstven, ali malo je prevelik za mene i... — Vivien je oklijevala. Nije mu mogla reći da se u ovoj sobi osjećala potpuno okružena njime, čak i dok on nije bio tu. Njegov miris i izrazita muževnost osjećali su se u zraku. — Jesam li već bila ovdje? — naglo je upitala. — U tvojoj kući... u ovoj sobi?

— Ne. Ovo je prvi put da si u mojoj kući.

Pretpostavljala je da su u intimnim trenucima vrijeme provodili u njezinu krevetu ili negdje drugdje. Bilo ju je previše sram pitati za detalje.

— Gospodine Morgane... Grante... želim te nešto pitati...

— Da? — Obećaj da se nećeš smijati. Molim te.

— U redu.

Uzela je srebrnu vilicu i usredotočeno se igrala njome. — Je li bilo ljubavi između nas? Ikakve naklonosti? Ili je to bio samo poslovni sporazum? — jedva je podnosila pomisao da bi prodavala svoje tijelo samo za novac. Lice joj je gorjelo od srama dok je čekala odgovor. Na njezino olakšanje, nije joj se rugao ni smijao.

— Nije bilo samo poslovno — rekao je oprezno. — Pružala si mi olakšanje i užitak kada sam ih najviše trebao.

— Znači, moglo bi se reći da smo prijatelji? — upitala je Vivien, stiskajući vilicu toliko da je ostavila crvene tragove na njezinu dlanu.

— Da, mi smo... — Zastao je, uzeo joj vilicu iz ruke i palcem protrljao njezin ozlijeđen dlan, mršteći se zbog malih crvenih tragova. — Prijatelji smo, Vivien — promrmljao je. — Nemoj se brinuti. Nisi jeftina kur... prostitutka. Ti si ekskluzivna kurtizana i malo te ljudi zbog toga osuđuje.

— Ja se osuđujem — Vivien je bolno rekla. —Ja se jako osuđujem.

Da sam barem bilo što drugo.

— Naviknut ćeš se na to.

— Toga se i bojim — prošaptala je.

Njezin ga je tužni pogled uznemirio. Pustio joj je ruku, opsovao i napustio sobu, dok je ona turobno buljila u hranu koja se hladila.

60

BalkanDownload

— Oh, ne mogu to odjenuti — rekla je Vivien, gledajući u haljinu koju joj je gospodin Morgan donio iz njene gradske kuće, zbog čega je Vivien posumnjala u njezin ukus. Iako je haljina bila lijepo dizajnirana i kvalitetna, tkanina baršunastih boja intenzivnih tonova svježih šljiva i crnih trešanja nikako se ne bi slagala s njezinom kosom. Žalosno je dometnula: — Neće se slagati s ovom frizurom mrkve. Izgledat ću kao strašilo.

Gospođa Buttons kritički ju je promatrala dok joj je Mary pomagala izići iz kade i osušiti kosu debelim bijelim ručnikom. — Mislim da ćete se ugodno iznenaditi, gospođice Duvall. Hoćete li je isprobati pa vidjeti?

— Da, isprobat ću je — rekla je Vivien, drhteći od hladna zraka zbog kojeg joj se cijela koža naježila. — Ali postoji šansa da ću izgledati smiješno.

— Uvjeravam vas da to nije moguće — odgovorila je gospođa Buttons. Tijekom protekla tri dana, kućepaziteljica je od hladne pristojnosti prešla na toplu ljubaznost, a slijedio ju je i ostatak osoblja.

Iskreno zahvalna na pomoći, Vivien je hvalila i zahvaljivala slugama kad god je stigla.

Da je Vivien bila visoka plemkinja, prihvatila bi njihove usluge bez ikakve topline i prijateljstva. Ali nije bila ni blizu aristokratskoj krvi, i s obzirom na sve što je doznala o svojoj problematičnoj prošlosti, smatrala je da su sluge Morganova kućanstva bili i više nego ljubazni. Svi su bez sumnje znali tko je ona i tko je nekoć bila, a svejedno su se odnosili prema njoj s poštovanjem koje bi pokazali i najuvaženijoj vojvotkinji. Kada je ovo rekla gospođi Buttons, kućepaziteljica joj je to nasmijano objasnila.

— Za početak, gospodin Morgan pokazao je da vas cijeni i želi da postupamo s vama kao s poštovanom gošćom. Ali, osim toga, gospođice Duvall, vaša osobnost sve govori. Bez obzira na to što ljudi govore o vama, sluge vas vide kao dragu i pristojnu mladu ženu.

— Ali ja to nisam — rekla je Vivien. Pognula je glavu, nemoćna pogledati kućepaziteljicu u oči. Dugo su šutjele, a onda je osjetila gospođinu nježnu ruku na svome ramenu.

— Svi činimo pogreške s kojima se moramo nositi — kućepaziteljica je tiho rekla. — Vaše nisu najgore za koje sam čula. Zahvaljujući profesiji gospodina Morgana, vidjela sam i upoznala najpokvarenije moguće likove, u kojima nije ostao ni tračak dobrote ni nade. Vaša situacija nije beznadežna.

61

BalkanDownload — Hvala vam — Vivien je skromno prošaptala. — Pokušat ću opravdati vašu ljubaznost. — Od tog se trenutka gospođa Buttons prema njoj počela odnositi zaštitnički poput majke. Što se tiče Granta, Vivien ga je rijetko viđala, jer je bio zaokupljen istragom njezina slučaja i još dvaju zločina. Posjetio bi je ujutro, porazgovarao s njom pet minuta, a onda bi nestao do kraja dana. Navečer bi se vratio na zasluženu i osamljeničku večeru, čitajući knjigu u knjižnici.

Vivien je smatrala Morgana vrlo tajnovitom osobom. Jeftini romani koje joj je sobarica Mary posudila nisu govorili puno o njegovu karakteru.

Romani su preuveličavali njegovu avanturističku stranu, opisujući kriminalna djela koja je riješio i potjeru za ubojicama preko dvaju kontinenata. Međutim, bilo je jasno da autor romana nije znao ništa o njegovoj osobnosti. Vivien je pretpostavila da bi malo ljudi voljelo znati pravu istinu o njegovoj prirodi. Radije su čitali preuveličane priče o legendi. To je obično bilo tako s poznatim muškarcima — ljudi su htjeli čitati o njihovim postignućima i snazi, a ne o njihovim slabostima.

Ali upravo su te Morganove slabosti Vivien najviše zanimale. Činilo se kao da ih nema puno. Bio je tajnovit, naoko ranjiv muškarac koji nije volio govoriti o svojoj prošlosti. Viven se pitala kakve sve tajne i sjećanja čuva u svojemu nepristupačnom srcu. Jedno je bilo sigurno... Morgan njoj nikada neće dovoljno vjerovati da joj ih otkrije.

Vivien je bila svjesna Morganove mržnje spram njezina života prije “nesreće”. Bilo je očito da nije volio ni odobravao ponašanje žene kakva je bila i nije ga zbog toga mogla kriviti jer se osjećala posve jednako.

Nažalost, tijekom ove istrage, Morgan je otkrivao sve više neukusnih činjenica o njezinu životu. Priznao je da je ispitivao ljude koji su je poznavali. Činilo se da to što su mu rekli nije bilo ni previše korisno ni previše ugodno.

Mršteći se, Vivien je pokušala odbaciti depresivne misli. Držala se za naslon stolice kako bi održala ravnotežu dok je Mary zavezivala baršunastu haljinu. Gležanj joj se brzo oporavljao, tako da je uskoro bio kao nov, osim što bi je počeo boljeti kada bi dugo stajala na njemu.

— Eto — zadovoljno je rekla gospođa Button gledajući Vivien. — Haljina je divna, a boja ne može biti ljepša.

Vivien je pažljivo došla do stolnog ogledala u kojem se mogla pogledati iz tri kuta. Na njezino iznenađenje, kućepaziteljica je bila u pravu. Zbog tamne baršunaste boje crne trešnje, koža joj je izgledala kao porculan, a kosa poput vatre. Crni svileni rubovi lijepo su joj zaokruživali

62

BalkanDownload vrat i ključnu kost, suptilno otkrivajući tračak bijele kože. Ostatak haljine bio je jednostavan, bez ukrasa, osim crne svile na rubovima lelujavih volana. Bila je to vrlo elegantna haljina, za svaku profinjenu damu. Vivien je bila sretna što ima odjeću koja ne govori “kurtizana” čim je pogledaš.

— Hvala Bogu — promrmljala je, veselo se nasmiješivši gospođi Buttons i Mary. — Osjećam se gotovo prihvatljivom.

— Ako želite, gospođice Duvall — rekla je Mary — počešljat ću vam kosu i visoko je podići. Izgledat ćete kao prava dama... i gospodin Morgan bit će vrlo zadovoljan!

— Hvala, Mary. — Vivien je otišla do stola za uređivanje, zastavši podignuti mokar ručnik koji je bacila nakon kupke.

— Ne, ne — sobarica ju je prekinula, skočivši u isto vrijeme kad i gospođa Buttons. — Rekla sam vam, gospođice Duvall, da mi ne pomažete s ovakvim sitnicama!

Vivien je predala ručnik, sramežljivo se osmjehujući. — Mogu pospremati robu baš kao i vi.

— Ali to nije vaša zadaća — rekla je Mary pa je odvela do stola za uređivanje.

Gospođa Buttons stajala je pokraj Vivien, gledajući je u ogledalu.

Kućepaziteljica se zadovoljno smiješila, ali oči su joj bile zamišljene. — Ne vjerujem da ste naviknuti da vam netko služi — primijetila je.

Vivien je uzdahnula. — Ne sjećam se na što sam navikla.

— Dama koja ima sluge nikada ne bi pospremila sobu ili si sama priredila kupku, čak i da zaboravi svaki trenutak svojega života.

— Ali znam da sam imala sluge — Vivien je uzela ukosnicu iz kutijice koju je Mary donijela pa se nježno poigrala njome. — Barem mi je tako rekao gospodin Morgan. Bila sam razmaženo stvorenje koje nije radilo ništa osim... — Zastala je i zbunjeno se namrštila.

Gospođa Buttons gledala je kako Mary češlja Vivieninu dugačku, crvenu kosu. — Svakako se ne ponašate kao ‘razmaženo stvorenje’ — rekla je kućepaziteljica. — A ako mene pitate, neke se stvari ne bi mogle promijeniti bez obzira na to što vam se dogodi sa sjećanjem. — Slegnula je ramenima i nasmijala se. — S druge strane, ja nisam liječnik. I jedva mogu voditi računa o tome što se događa u mojoj glavi, a kamoli u tuđoj.

Mary je uredila Vivieninu kosu u jednostavnom stilu. Zavezala joj je visok rep iz kojeg su joj sunčane kovrče klizile po vratu i ušima. Sretna

63

BalkanDownload zbog prave odjeće i lijepe frizure, Vivien je odlučila posjetiti i druge dijelove kuće. — Voljela bih malo sjediti u nekoj drugoj sobi osim ove — rekla je. — Imate li maleni salon ili možda knjižnicu na donjem katu? Ima li gospodin Morgan nekoliko knjiga koje bih mogla pogledati?

Iz nekog su razloga kućepaziteljica i Mary razmijenile osmijehe. — Samo nekoliko — odgovorila je gospođa Buttons. — Odvest ću vas u knjižnicu, gospođice Duvall. Ali morate paziti da opet ne ozlijedite gležanj i da se ne umorite.

Vivien je veselo uzela ženu za ruku pa su se pažljivo spustile stubama. Gradska je kuća bila nevjerojatno lijepa, puna tamnih ploča od mahagonija, debelih engleskih sagova, sheratonskog namještaja i mramornih kamina. Kad su se približili knjižnici, osjetio se miris meda i kože. Duboko udišući, Vivien je ušla u sobu. Došetala je do središta i polako se okrenula oko sebe, razrogačenih očiju.

—Jedna od najvećih soba u kući — ponosno je rekla gospođa Buttons. — Gospodin Morgan nije štedio na svojoj velikoj kolekciji knjiga u izvrsnom stanju.

Vivien je zadivljeno buljila u redove staklenih polica, ormariće ugravirane zlatnim slovima, mramorne biste u svakom kutku sobe.

Pogled joj je pao na stolove pune otvorenih knjiga naslaganih jedne na druge, kao da je čitatelj morao naglo prestati čitati usred zanimljiva poglavlja. — Ovo nije samo simbolična kolekcija, zar ne? — glasno je zapitala.

— Ne, gospodin je stvarno posvećen svojim knjigama. — Gospođa Buttons smjestila je udobnu stolicu pokraj vesele vatrice i razmaknula zavjese kako bi pustila sunčevu svjetlost. — Ostavit ću vas da istražujete, gospođice Duvall. Da vam donesem čaj?

Vivien je odmahnula glavom i prošetala od jedne police s knjigama do druge, brzo razgledavajući primamljive redove. Kućepaziteljica se naglo nasmijala. — Nisam nikada vidjela nekoga tko gleda na knjige kao gospodin Morgan, sve do sada — kazala je.

Ne zamijetivši da je kućepaziteljica otišla, Vivien je otvorila staklena vrata i proučila redove poezije. Nešto se čudno dogodilo dok je čitala jedan naslov za drugim... Mnogi su joj se činili nevjerojatno poznatima.

Riječi su se spajale tako da je drhtala od iznenađenja. Hipnotizirano je posegnula za jednom od knjiga. Otvorila ju je, osjetivši nježnu kožu ispod prstiju, i pronašla pjesmu Johna Keatsa pod nazivom “Oda grčkoj urni”. Ti nevina nevjesto tišine... Činilo se kao da je pročitala ove riječi već tisuću puta

64

BalkanDownload dotad. U njezinu umu otvorila su se vrata, otkrivajući spoznaju koja je do tog trenutka bila sakrivena. Potpuno uznemirena, Vivien je pritisnula otvorenu knjigu na prsa pa uzela još jednu s police, pa još jednu...

Shakespeare, Keats, Donne, Blake. Bilo je tu mnogo pjesama koje je odmah prepoznala, ulomaka koje je mogla napamet recitirati.

Olakšanje prisjećanja ičega zavrtjelo joj je um. Uzbuđeno je uzimala koliko god je knjiga mogla nositi, skupljajući ih u rukama, dok su joj u žurbi neke i ispadale. Htjela ih je sve odnijeti u tihi kutak i čitati bez prestanka.

Na najnižoj je polici otkrila otrcana izdanja filozofskih tekstova.

Pronašavši Descartesove “Meditacije”, otvorila ih je i uzbuđeno pročitala poglavlje naglas. — Ne postoji ništa od stvari za koje sam mislio da su istinite što se ne može podvrgnuti sumnji...

Vivien je, primaknuvši je prsima, zagrlila otvorenu knjigu dok su joj se u umu slijevali kaotični dojmovi. Bila je sigurna da je nekoć proučavala ovu knjigu, ove riječi, s nekim koga je jako voljela. Poznate riječi davale su joj osjećaj sigurnosti i utjehe za kojima je očajnički žudjela. Zatvorila je oči i još jače stisnula knjige, pokušavajući uhvatiti neko nedostižno sjećanje.

65

BalkanDownload ŠESTO POGLAVLJE

P

a... — zajedljiv je glas prekinuo tišinu. — Nisam očekivao da ću te pronaći u knjižnici. Jesi li pronašla nešto što te zanima?

Vivien se okrenula i vidjela Morgana kako ispunjava hodnik, umorna, iskrivljena osmijeha. Sumorna siva boja njegovih hlača i prsluka bila je ublažena kaputom boje mahovine koji je lijepo isticao njegove zelene oči.

Uzbuđeno se nagnula naprijed, jedva čekajući podijeliti što je otkrila.

— Grante — rekla je bez daha dok joj je srce neujednačeno kucalo.

Nekoliko knjiga strmoglavilo se iz njezinih preopterećenih ruku. — Nnašla sam ove knjige... Sjećam se da sam čitala neke od njih... Ne možeš ni zamisliti ovaj osjećaj... — Ispustila je divlji i frustriran smijeh. — Oh, zašto se ne mogu još nečega sjetiti? Kad bih barem...

— Vivien — rekao je tiho kad je osmijeh nestao s njegova lica. Došao je do nje u tri koraka, pomažući joj pridržati veliku hrpu knjiga.

Primijetivši njegovo zabrinuto mrgođenje, znala je da vjerojatno izgleda kao luđakinja. Nastavila je govoriti, ali on ju je nježno zaustavio.

— Daj da ti pomognem — rekao je, uzimajući hrpu teških knjiga iz njezinih slabašnih ruku. Odložio ih je na obližnji stol i okrenuo se prema njoj. Uhvatio ju je za ramena i približio k sebi. Držao ju je u zagrljaju koji ohrabruje, milujući je po leđima baršunaste haljine i lagano joj masirajući najniže točke kralježnice. Progovorio je i njegov je dah uskomešao vlasi kose na njezinu čelu. — Reci mi čega se sjećaš.

Vivien je zadrhtala od ushita njegova zagrljaja. — Znam da sam već prije pročitala ove knjige, s nekim koga sam jako voljela. Ne mogu vidjeti njegovo lice ni čuti njegov glas... Čini se da što se jače trudim, to mi sjećanje više pobjegne.

— Pročitala si ove knjige? — Grant je sumnjičavo upitao, gledajući veliku hrpu pokraj njih.

Vivien je kimnula pokraj njegovih prsa. — Znam i izrecitirati nekoliko poglavlja.

— Hmm. Zbunjena njegovim gunđanjem, pogledala ga je u sumnjičavo lice.

— Zašto kažeš hmm kao da mi ne vjeruješ?

66

BalkanDownload Bila je usredotočena na njegov zamišljeni pogled. — To se ne slaže s tvojim karakterom — naposljetku je rekao.

— Govorim ti istinu — odvratila je braneći se.

— Pročitala si Descartesa — primijetio je, zvučeći posve neuvjerenim. — Volio bih onda čuti tvoje mišljenje o Descartesovu dualizmu.

Vivien je dugo razmišljala, osjećajući olakšanje kada je shvatila da razumije pitanje. — Vjerujem da govoriš o teoriji gospodina Descartesa u kojoj su duh i materija dva različita svojstva? Da se ne možemo osloniti na svoje osjete kao osnove znanja? Držim da je u pravu i mislim... — zastala je i malo sporije nastavila. — Mislim da je istina nešto što možeš primijetiti srcem, čak i kad su svi dokazi protiv tebe.

Iako nije puno odavao izrazom lica, Vivien je osjetila da ga je iznenadila. — Čini se da sam udomio filozofa — rekao je, a u očima mu se moglo vidjeti da se zabavlja. Odložio je knjigu na stol i uzeo drugu s police. — Reci mi što misliš o Lockeu i po čemu je on drukčiji od Descartesa.

Vivien mu je uzela knjigu i položila malenu ruku na kožnati uvez.

— Gospodin Locke smatra da je ljudski um od rođenja poput prazne ploče, zar ne? — pogledala je Morgana koji joj je ohrabrujuće kimnuo. — I on tvrdi da se sve znanje stječe iskustvom. Misao može doći samo ako učimo putem osjeta. Ali ne slažem se s njim u potpunosti. Nismo rođeni kao prazne ploče, zar ne? Ja mislim da neke spoznaje moraju postojati i prije rođenja, prije nego što nas iskustvo počinje oblikovati.

Morgan joj je uzeo knjigu, vratio je na policu i okrenuo se prema njoj.

Neočekivano je nježno pomaknuo zalutalu crvenu kovrču iza njezina uha.

— Možeš li mi reći koje su ti ostale knjige poznate?

Vivien je otišla do još jednog reda knjiga i počela vaditi uredno posložene naslove... povijesne knjige, romane, teološke rasprave i drame.

— Sigurna sam da sam pročitala ovu, i ovu, i ovu... Oh, i ova mi je bila jedna od najdražih.

Smiješio se zbog njezina entuzijazma. — Vrlo si načitana za ženu koja nikada ne čita.

— Zašto bi rekao takvo što? — iznenađeno je upitala.

— Lord Gerard uvjeravao me da ne voliš čitati.

— Ali to ne može biti istina.

67

BalkanDownload — Ti si poput kameleona, Vivien — tiho je rekao. — Prilagođavaš se ukusu okoline.

— Želiš reći da sam skrivala svoju ljubav prema čitanju i pravila se glupom kako bih se svidjela lordu Gerardu? — rekla je.

— Ne bi bila prva žena koja bi se poslužila tim trikom. Mnogi se muškarci boje inteligentnih žena.

— Je li lord Gerard jedan od takvih muškaraca? — Iščitavši potvrdan odgovor na njegovu licu, duboko je uzdahnula. — Svaki dan o sebi naučim nešto novo, a neugodno.

Dok je Grant promatrao njezinu pognutu glavu, osjetio je neobičnu čežnju koju nikada do tada nije osjetio. Mislio je da zna tko je i što je Vivien Rose Duvall, ali ona ga je nastavljala iznenađivati.

Temeljito ju je promotrio. Vidjevši je u baršunastoj haljini tamnocrvene, gotovo crne boje, prožeo ga je uznemiravajuće snažan osjećaj. Nikada se nije usudio ni pomisliti da na svijetu može postojati žena koja je u isto vrijeme i lijepa i pametna, draga i prirodna. Zaprepastilo ga je to što ju je uspio pronaći u Vivien. Ponovno je postao svjestan da bi bio lud za njom da nije znao ništa o njezinoj prošlosti, da nije znao da je kurtizana.

Uredan crvenkastosmeđ rep otkrivao je najnježnije uši koje je ikada vidio, ranjiv vrat, lijepu čeljust koju je htio istražiti dodirom. Promrmljao je njezino ime, a ona ga je pogledala dubokim plavim očima u kojima nije bilo ni tračka prepredenosti. Odmahnuo je glavom, sjetivši se kako joj je jednom pogled bio pokvaren I zavodljiv.

— Što je? — upitala je.

— Imaš anđeoske oči — pogledom joj je istraživao lice dok se nije zarumenjela.

— Hvala ti — nesigurno je odgovorila.

Grant ju je nježno uhvatio za ruku. — Pođi sa mnom.

Odveo ju je do stolice pokraj kamina i rekao joj neka sjedne. Vivien ga je oprezno pogledala. — Hoćete li me nastaviti ispitivati?

— Neću — odvratio je, nevoljko se nasmiješivši. Odlučio je kako će, barem zasada, ignorirati sve proturječnosti o Vivieninoj osobnosti i dopustiti si da uživa provodeći vrijeme s njom. Predivna žena, vatra u

68

BalkanDownload kaminu, soba puna knjiga i boca vina... Možda to nije bio savršen primjer raja za bilo kojeg drugog muškarca, ali sam je Bog znao da za njega jest.

Donio je hrpu knjiga za Vivien i odložio je na pod pokraj njezinih nogu. Kada je shvatila da je jednostavno htio provoditi vrijeme s njom, Vivien je počela prebirati po hrpi, dok je on iz ormarića izvlačio bocu vina Bordeaux i vješto je otvorio. Nakon što je napunio dvije čaše, sjeo je u stolicu pokraj Vivien i dodao joj jednu. Primijetio je da je odmah počela piti, bez uobičajenog rituala vinskih kušača i znalaca... nije kružila čašom kako bi testirala aromu ili kapi koje su Englezi nazivali “nogama”, a Francuzi vise pjesnički, “suzama”. Kao članica visokog društva beau monda, Vivien je sigurno iskusila ovakav ritual. Međutim, više nije izgledala poput iskusne kurtizane naviknute na lagodan život... izgledala je poput zatvorene, naivne mlade žene.

— Ovo mi daje nadu — izjavila je uzimajući knjigu s vrha hrpe i držeći je u krilu. — Znam da je mala stvar sjetiti se čitanja nekoliko knjiga, ali ako mi se i ovo malo pamćenja uspjelo povratiti, možda će mi se vratiti i ostala sjećanja.

— Rekla si da si se sjetila kako si ih čitala s nekim — Grant je pio vino i gledao njezino ljupko osvijetljeno lice. — Rekla si da se radi o muškarcu. Sjećaš li se ičega u vezi s njim? Ikakva detalja njegova izgleda ili glasa? Ili možda mjesta na kojem si bila s njime?

— Ne — meke crte njezinih usana postale su primamljivo sjetne. — Ali pokušaji da se sjetim čine me tako... — zastala je buljeći u tamnocrvene dubine vina — ... usamljenom — potrudila se nastaviti. — Kao da sam nešto ili nekoga izgubila, nekoga tko mi je bio vrlo drag.

Izgubljena ljubav, pomislio je Grant i istoga trenutka osjetio ljubomoru. Skrivajući nepoželjnu emociju, buljio je u svoju čašu.

— Evo — promrmljala je Vivien, dajući mu Keatsovu knjigu. — Koje je tvoje omiljeno poglavlje?

Vivien je promatrala Morganovu pognutu glavu dok je prebirao po izlizanim stranicama. Vatrena svjetlost igrala se na njegovoj tamnoj kosi koja je sjala poput ebanovine. Gusti su pramenovi bih prekratko ošišani, ali se svejedno vidjela valovitost njegovih kovrča koja ju je intrigirala.

Trebao ih je pustiti da izrastu, pomislila je, da malo omekšaju njegovo odlučno lice.

Pogledala je knjigu koju su njegove ruke i dugi prsti gotovo progutali. Nijedan kipar ne bi se usudio zabilježiti oblik tih grubih ruku u

69

BalkanDownload mramoru... nažalost. Vivien je mislila kako su puno atraktivnije od tankih, finih ruku mladih gospodičića. Osim toga, bilo bi čudno kada bi muškarac njegova stasa i visine imao malene, nježne ruke. Ta ju je pomisao nasmijavala.

Podignuvši pogled, Morgan je primijetio izraz njezina lica i upitno nakrivio obrvu. — Što je tako smiješno?

Ustala je i kleknula pokraj njega, zanjihavši haljinom koja se razlila u baršunastu tamnocrvenu lokvu na podu. Uzela je jednu od njegovih ruku i približila je svojemu dlanu, kako bi ih usporedila. Njegov dlan bio je nekoliko puta veći od njezina.

— Ne sjećam se nijednog muškarca kojeg sam poznavala — rekla je — ali sam sigurna da si ti najkrupniji muškarac kojega sam ikada vidjela.

— Između njihovih ruku stvorila se toplina i Vivien je odmaknula dlan, brišući ga o haljinu. — Kakav je osjećaj biti tako visok? — upitala je.

— Vrlo nezgodan — Morgan je ozbiljno odgovorio, odloživši knjigu.

— Glava mi poznaje sve dovratke u Londonu.

Vivien se suosjećajno nasmiješila. — Mora da si bio krakato dijete dugih nogu.

— Poput majmuna na štulama — složio se, nasmijavši je.

— Jadni gospodin Morgan. Jesu li vas ostali dječaci zadirkivali?

— Beskrajno. A kada me nisu vrijeđali, bio sam zaposlen tučnjavama. Svaki je dječak želio biti taj koji će prebiti najkrupnijeg dječaka u Bogorodici suosjećanja.

— Bogorodica suosjećanja — ponovila je Vivien, ne prepoznajući ime. — Je li to škola?

— Sirotište — Morgan je požalio čim je to izustio. Vivien je šutjela, a on joj je uputio nedokučiv pogled. Na trenutak je vidjela bljesak prkosa — ili možda ogorčenosti — u njegovim dubokim zelenim očima. — Nisam oduvijek bio siroče — promrmljao je. — Moj otac bio je trgovac knjigama, dobar čovjek, ali prokleto loš u donošenju poslovnih odluka. Nakon što je pozajmio novac nekolicini prijatelja i doživio godinu loše prodaje, cijela je obitelj završila u dužničkom ropstvu. I, naravno, jednom kad upadneš u dug, nikada se ne možeš iskoprcati. Nema načina da čovjek u zatvoru povrati novac kako bi platio dug.

— Koliko si imao godina? — upitala je Vivien.

— Devet... možda deset. Ne sjećam se točno.

70

BalkanDownload — Što se onda dogodilo?

— Zatvorom se raširila neka bolest. Umrli su mi i roditelji i dvije sestre. Moj mlađi brat i ja preživjeli smo pa su nas poslali u Bogorodicu suosjećanja. Mene su izbacili nakon godine dana zbog narušavanja reda.

Iako je iznosio činjenično, bez emocija, Vivien je osjetila bol i ogorčenost ispod njegova mirna lica.

— Zašto? — promrmljala je.

— Moj brat Jack bio je vrlo sitan za svoje godine i po prirodi osjetljiv.

Ostali su ga dječaci često zlostavljali.

— I ti si se tukao kako bi ga zaštitio — rekla je.

Kratko je kimnuo. — Nakon jedne posebno gadne tučnjave, upravitelj sirotišta pregledao je moje bilješke koje su bile pune riječi poput nasilan i nepopravljiv. Odlučili su da predstavljam opasnost za drugu djecu.

Izbacili su me na ulicu, bez hrane i bez ikakve imovine osim odjeće koju sam nosio na sebi. Dva sam dana i dvije noći ostao ispred vrata sirotišta, vičući da me prime natrag. Znao sam što će se dogoditi Jacku ako mene ne bude. Naposljetku je jedan od odgojitelja izašao i obećao mi da će učiniti sve i pobrinuti se za moga brata. Savjetovao mi je da odem i da si pokušam urediti život, i to sam i učinio.

Vivien ga je pokušala zamisliti kao malenog prestrašenog dječaka, odvojenog od jedine poveznice s obitelji... prisiljenog da se snalazi sam u svijetu. Tako je lako mogao zapasti u svijet kriminala i nasilja, ali on je umjesto toga završio pomažući društvu koje ga je izmučilo. Ali nije se pokušavao predstaviti herojem. Namjerno se prikazivao kao samodopadni pokvarenjak koji je služio zakonu samo zbog novaca i dobiti. Kakav bi se to muškarac posvetio pomaganju drugima i u isto vrijeme opovrgavao svoje dobre namjere?

— Čemu onda ovo? — upitala je. — Zašto si postao Bow Street Runner?

Morgan je slegnuo ramenima i cinično iskrivio usta. — To mi je prirodno. Tko može bolje razumjeti kriminal od nekoga tko dolazi s ulice?

Ja sam samo jedan korak od toga da budem poput njih.

— To nije istina — ozbiljno je izjavila.

—Jest — promrmljao je. — Ja sam samo druga strana loše medalje.

Nastupila je tišina i Vivien je pokušavala posložiti knjige na hrpi.

Razmišljala je o njegovim sumornim riječima, o ukočenosti njegova

71

BalkanDownload velikog tijela, o napetosti koja je obuzela zrak. Činio se bezosjećajnim poput granitne stijene. Međutim, vjerovala je da je njegova bezosjećajnost samo iluzija. Poznavao je tako malo nježnosti i utjehe u životu. Primila ju je snažna želja da ga zagrli i primakne njegovu tamnu kosu na svoja ramena. Ali zdrav ju je razum u tome spriječio. On ne bi prihvatio njezinu utjehu, nego bi je samo ponizio zadirkivanjem. Bilo bi mudro zasada ostaviti ovu temu sa strane.

Ali još joj je jedno pitanje pobjeglo prije nego što je to mogla spriječiti.

— Gdje je sada tvoj brat?

Morgan se pravio kao da je ne čuje.

— Gdje je Jack? — ponovila je, klečeći ispred njega, buljeći u njegovo okrenuto lice.

Zelene su se oči pomaknule i prodorno je opržile.

— Molim te — rekla je nježno. — Ti o meni znaš najgore stvari.

Sigurno mi sada već možeš vjerovati. Reci mi.

Lice mu se zamračilo. Činilo se kao da ga truje neka stravična tajna.

Baš kad je pomislila da joj neće odgovoriti, promuklo je i nevoljko progovorio, tako tiho da neke riječi nije uspjela ni čuti. — Vratio sam se po Jacka kad sam mu mogao... kad sam mu osigurao posao u brodarovoj trgovini gdje sam čistio i pripremao ribu. Znao sam da će ga pustiti iz sirotišta ako... netko s kim je u rodu dođe po njega. Imao sam gotovo četrnaest godina, pravi muškarac po mnogim kriterijima, spreman brinuti se o njemu. Ali kad sam došao u Bogorodicu suosjećanja i pitao za Jacka... rekli su mi da ga nema.

— Nema? — ponovila je. — Je li pobjegao?

— Boginje. Pola ih je djece imalo. Jack je umro sam, bez mene... bez ikoga tko ga voli.

Ostala je bez riječi. Tužno ga je promatrala, pritišćući rukom bedro kako ga ne bi dodirnula.

— I znao sam — rekao je tiho — da... da sam došao ranije... mogao sam ga spasiti.

— Ne — Vivien je šokirano odgovorila. — Ne možeš tako razmišljati.

— Istina je. To su činjenice.

— Nisi pravedan prema sebi.

72

BalkanDownload — Iznevjerio sam ga — rekao je suho. — To je sve. — Brzo je ustao i okrenuo se prema kaminu, buljeći u užarenu kladu. Uzeo je željeznu šipku i udarao o drvo, razgorivši vatru.

Vivien je također ustala, stišćući šake dok je gledala u njegova široka, tvrda ramena i tamnu siluetu ispred plamena. Suosjećanje koje je osjetila prema njemu nadjačalo je svu zabrinutost zbog svojih problema.

Morgan je posvetio život spašavanju drugih jer nije stigao spasiti svoga brata. Ali, koliko god bi puta spasio i pomogao nekome drugome, nikada si ne bi mogao oprostiti taj najveći neuspjeh. Krivnja će ga mučiti do kraja života. Cijelo je njezino biće bilo ispunjeno samo jednom bolnom željom... da pronađe neki način da mu pomogne. Ali nije mogla ništa učiniti.

Dodirnula mu je rame, zastala pa prešla preko njegova vrata. Cijelo mu se tijelo ukočilo od njezina dodira. Odmaknuo se, tiho opsovavši, i pogledao je kao da ga je ubola. — Ne — rekao je divljački. — Ne trebam sažaljenje od... — zaustavio se, ne izgovorivši ostatak rečenice.

Neizgovorena riječ lebdjela je u zraku.

Vivien je znala što je želio reći. Osjetila je kako je bol potresa. Ali zašto nije dovršio rečenicu? Zašto je zatomio svoju misao da poštedi njezine osjećaje? Znatiželjno ga je gledala, naizgled se postupno smirujući.

— Hvala ti — rekla je pomalo drhtećim glasom. — Hvala što to nisi izgovorio.

— Vivien — rekao je osorno. — Ja...

— Nisam ti trebala postaviti toliko osobnih pitanja — čvrsto je pokušavala očuvati ono malo dostojanstva što joj je ostalo, polako napuštajući sobu. — Vrlo sam umorna, gospodine Morgane. Mislim da ću poći odmoriti se. Čula ga je kako počinje nešto govoriti, ali je pobjegla iz knjižnice najbrže što je mogla, ostavivši ga da mrko razmišlja pokraj vatre.

Morgan je napustio gradsku kuću nekoliko sati prije večere, pa je Vivien jela u samoći. Pitala se kakve bi partnerice večeras tražio kad bi se opuštao u konobi i razgovarao o političkim temama ili posjetio svoj klub i kartao dok mu se zavodljiva djevojka bacala po krilu. Takvu muškarcu ne nedostaje slobodnih žena. Morgan je izgledao poput kavalira, ali je posjedovao tračak uličnog šarma. To je bila kombinacija kojoj nijedna žena ne bi mogla odoljeti. Bez sumnje je bio glavni lik fantazija nebrojenih žena iz Londona, i iz visokog i iz niskog društva.

73

BalkanDownload U prsima je osjetila hladnu težinu zbog koje nije mogla pojesti više od nekoliko zalogaja. Uzela je nekoliko knjiga, vratila se u krevet i čitala do ponoći. Međutim, knjige joj nisu uspjele odvratiti pozornost. Nije se mogla udubiti u njih dok je tisuću problema lebdjelo oko njezine glave poput zloćudnih duhova.

Netko ju je pokušao ubiti i vjerojatno bi to ponovno učinio kad bi znao da je i dalje živa. Iako je imala povjerenja u Morganove sposobnosti da je zaštiti i otkrije ubojicu, znala je da i on ima svojih mana. I umjesto da mu pomaže i podijeli s njime korisne informacije, sjedila je ovdje poput kakve glupače zaključanih sjećanja. To ju je izluđivalo.

Spustivši knjigu, Vivien se okrenula na trbuh i promatrala sjene noćne svjetiljke. Što će biti s njom? Upropastila se odabravši put kojim se nijedna pristojna žena ne bi usudila kročiti. Preostale su joj dvije mogućnosti, osim prostitucije: pronaći muškarca koji bi se njome oženio ili se okušati u kakvu pristojnu poslu od kojeg bi mogla živjeti. Svidjela joj se pomisao na to. Ali tko bi je zaposlio kad joj je javni ugled bio upropašten?

Vivien je zlovoljno buljila u pramen svoje blistave crvene kose koja se prelijevala po krevetu. Iako nije bila tašta, znala je da je njezin izgled dovoljan da privuče muškarca, htjela ona to ili ne. Nikada neće moći sakriti činjenicu da je nekoć bila prostitutka. Istina će se na kraju uvijek doznati. Što god radila, uvijek će postojati muškarci koji će je vrijeđati, tražiti usluge, nuditi seksualne nagodbe u zamjenu za posao.

Vivien se dugo borila sa sve neugodnijim mislima prije nego što je utonula u nemiran san. Čekalo ju je još puno noćnih mora, snova o vodi, utapanju i gušenju. Bacala se po plahtama, udarala i borila dok potpuno nije uništila krevet. Konačno se vrišteći probudila i odmah naglo uspravila, duboko dišući i prazno buljeći u mrak.

— Vivien.

Prestrašeno je zadrhtala začuvši tih glas.

— Što?...

— Čuo sam da vičeš. Došao sam vidjeti jesi li dobro.

Morgan, pomislila je, ali njegova je poznata prisutnost nije smirila.

Na trenutak je pomislila da je došao zahtijevati da ga odvede u svoj krevet.

Ili u njegov krevet, kako stvari stoje. — Bila je to samo noćna mora — rekla je drhteći. — Sada sam dobro. Oprosti ako sam te uznemirila.

74

BalkanDownload Vivien je u mraku vidjela Morganovu siluetu, ogromnu sjenu koja se primaknula rubu kreveta. Srce joj je zabrinuto kucalo. Pomičući se prema sredini kreveta, ukočila se osjetivši da Grant uzima pokrivač. U nekoliko je kratkih, vještih pokreta izravnao plahte i složio ih preko deka.

— Želiš li čašu vode? — mirno je upitao.

Pitanje je bilo ohrabrujuće dobronamjerno. Iako se Vivien nije sjećala ničega o muškarcima i seksu, nije joj se činilo da bi zavodnik ženi ponudio čašu vode prije nego što je zaskoči. — Ne, hvala — promrmljala je, popravljajući jastuk. Nervozno se nasmijala. — Možeš li upaliti svjetiljku?

Noćne su more toliko strašne da me je strah ponovno zaspati. Smiješno, zar ne? Poput djeteta sam koje se boji mraka.

— Ne, nije smiješno — glas mu je postao vrlo nježan. — Dopusti da ostanem s tobom večeras, Vivien. Još je nekoliko sati do jutra.

Zbunjeno je šutjela.

— Čuvat ću te kao prijatelj — rekao je tiho. — Kao brat. Sve što želim jest da noćne more nestanu. — Zastao je, a onda je lukav smijeh ukrasio njegove riječi. — Pa, to nije sve što želim, ali o ostalom ćemo kasnije. Da ostanem ili bi radije željela da upalim svjetiljku?

Na njezino veliko iznenađenje, Vivien je shvatila da želi da ostane.

To nije bila najmudrija odluka, svakako je tražila nevolje. Ali utjeha drugog ljudskog bića doista bi je štitila od noćnih mora, a također nije bilo naodmet to što je on bio krupan, snažan muškarac koji se ničega ne boji.

— Prvo ću te nešto upitati — oprezno je rekla. — Što imaš na sebi?

— Kako to misliš što imam na sebi? — zbunjeno je odvratio.

Odlučila je biti izravna. — Nisi gol, zar ne?

— Obukao sam ogrtač prije nego što sam došao ovamo — ravnodušno je odgovorio. — Razočarana?

— Ne — rekla je toliko brzo da ga je nasmijala.

— Bez odjeće predstavljam prilično impresivan prizor.

— Vjerovat ću ti na riječ.

— Što ćemo onda, gospođice Duvall... da ostanem ili da odem?

Vivien je dugo oklijevala, a potom nježno odgovorila. — Ostani.

75

BalkanDownload SEDMO POGLAVLJE

K

revet se udubio od Morganove težine. Vivien je duboko udahnula, pritišćući šakama dno trbuha kako bi primirila nervozne leptiriće.

Podigao je pokrivač i položio svoje dugačko, veliko tijelo pokraj njezina.

Smjesta ju je ispunila toplina dok su tako ležali, jedno pokraj drugog, ispod plahte i vunene deke.

Morgan je vrlo nježno obujmio njezin struk i približio je k sebi.

Ležala je leđima okrenuta prema njemu. Vivien nije mogla spriječiti kratak vapaj kada je osjetila njegovu životinjsku vrućinu i tvrdoću njegova tijela.

— Ne bojiš se, zar ne? — blago je promrmljao.

— Ne — odgovorila je bez daha. — Ali teško mi je gledati te kao prijatelja.

Stisnuo je ruku na njezinu struku. — Dobro — duboko je odgovorio.

Vivien je jedno vrijeme šutjela, upijajući uzbuđenje zbog njegova zagrljaja. Bila je okružena mirisima sapuna i čiste muške kože te toplinom koja se borila s hladnim noćnim zrakom. Udovi su joj se opustili i osjetila je kako joj se kralježnica izvija u obliku njegova tijela. Malo se odmaknula, tražeći još više fizičkog kontakta s njime. Nježno je položio ruku na njezinu, umirujući je.

— Ne miči se — zvučao je pomalo srdito. — Nisam eunuh.

Zapljusnuo ju je val srama kad je osjetila krut oblik njegova uzbuđenja, visoko između svojih guzova i u dnu leđa. — Mislim da ovo nije dobra zamisao — izjavila je. — Ovako neću nikada zaspati.

— Želiš li da odem?

U zbunjujućoj tišini, razmišljala je o pitanju. Bila je razapeta između svoje savjesti i čistog fizičkog užitka koji je osjećala u njegovu zagrljaju.

Ipak je odlučila razočarati savjest. — Neću zaspati, ali barem tako neću imati noćne more.

Nasmijao se. — Drago mi je da mi vjeruješ. Očekivao sam da ćeš odbiti moj prijedlog.

— Gotovo i jesam — odgovorila je. — Ali pomislila sam: da me želiš zaskočiti i odvesti u krevet, pokušao bi to učiniti znatno prije.

— Nikada ne bih nasrtao na ženu koja ne pristane na to.

76

BalkanDownload — Pretpostavljam da na takve rijetko nailaziš.

— Oh, bilo ih je nekoliko... — rekao je ravnodušno.

Tiho je ležala pokraj njega i osjetila kako njegov dah klizi niz njezin vrat. Bosom je nogom dotaknula njegov gležanj i osjetila kako je golicaju njegove kovrčave dlake. Grant je bio iznimno muževno stvorenje. Trebala ju je plašiti spoznaja da je čuvao svu svoju snagu i vitalnost čekajući njezino odobrenje, ali ona je time bila opčinjena. Koketiranje s opasnosti bilo je doista primamljivo.

— Grante? — rekla je nježno. — Zašto se nikada nisi oženio?

Blago se nasmijao. — Nisam za brak. — Uzeo je valoviti pramen njezine kose i počeo se igrati njime.

— Ne planiraš imati ženu i djecu?

— Zbog čega bih to planirao? Nemam neku nepopustljivu želju nastaviti moćno obiteljsko stablo niti imam dovoljno povjerenja u sebe da bih ostao vjeran do kraja života. Kada želim žensko društvo, mogu ga dobiti, a sluge mi paze na kućanstvo i pripremaju obroke. Što će mi žena?

— Nikada nisi upoznao ženu bez koje ne bi mogao živjeti?

Osjetila je njegov smiješak na zatiljku. — Pročitala si previše romana.

— Sigurna sam da si u pravu — rekla je sjetno. — No svejedno... zar ne misliš da će ti biti žao kada budeš star i sijed bez životne partnerice s kojom se možeš prisjećati...

— I bez unuka koji bi mi skakali u krilu — dovršio je. — Hvala ti, ali nemam potrebu za odgajanjem potomstva koje će me čupati za brkove i skrivati mi štap za hodanje. Radije bih uživao u miru kad ostarim... ako dovoljno dugo poživim.

— Kako si ciničan.

— Jesam — složio se. — Najčudnije je to što si i ti takva, ali da te netko čuje, pomislio bi da si nevini idealist.

— Ne osjećam se cinično — izjavila je nakon nekoliko trenutaka. — Ne osjećam se kao osoba za koju me smatraš.

Uslijedila je tišina. Grant je pomaknuo toplu ruku na njezino rame.

— Grante — zijevnula je — kada ću moći posjetiti svoju gradsku kuću?

— Kada doktor Linley kaže da si spremna.

— Dobro. On sutra dolazi. Sigurna sam da neće imati ništa protiv.

77

BalkanDownload — Čemu žurba? — Morgan je nježno upitao. — Što misliš da ćeš naći u svojoj kući?

— Svoje pamćenje. Kada vidim svoje stvari i knjige, sigurna sam da ću se svega sjetiti. Tako sam umorna od osjećaja... praznine.

— Nemaš puno knjiga — rekao je. — Sjećam se da sam ih vidio samo nekoliko.

— Oh — okrenula se prema njemu, a nosovi su im se gotovo dodirnuli u mraku. — Zašto mi se sada sviđaju stvari koje mi se ranije nisu sviđale?

— Ne znam. — Osjetila je njegov dah koji je mirisao po cimetu i aromi kave. — Možda će Linley imati odgovor na to pitanje.

— Što misliš da će se dogoditi kada mi se sjećanje vrati? Hoću li opet postati onakva kakva sam bila?

— Nadam se — promrmljao je.

— Zašto? — upitala je, uvrijeđena izravnom izjavom. — Ne sviđam ti se ovakva kakva sam sada?

— Prokleto mi se previše sviđaš — britko je izjavio. — I to mi stvara probleme s obzirom na...

— Na što?

Nije odgovorio, nego samo opsovao. — Upozoravam te, Vivien, ako se samo igraš mnome, vjerojatno ću te na kraju ja osobno ubiti.

— Ne igram se — odgovorila je povrijeđena ponosa. — Zašto i bih?

Da ti mogu išta reći o osobi koja me pokušala utopiti, vjeruj mi, već bih ti odavno sve rekla. Nisam na sigurnom dok on ne bude u tamnici?

— Ne, nisi. To me dovodi do zaključka: nećeš nikamo ići bez mene.

— Naravno. Nisam glupa.

Velikim ju je rukama okrenuo od svoga lica i pogurnuo u sredinu kreveta, sve dok nisu bili udaljeni duljinu njegove ruke. — A sada, ostani tu — rekao je. — I pazi da se ne otkotrljaš do mene usred noći ili ti se neće svidjeti ono što bi slijedilo.

— Nema potrebe za brigom — odgovorila je otresito. — Krevet je toliko velik da praktički spavamo u različitim državama.

Unatoč svojim očekivanjima, Vivien je te noći nekako uspjela zaspati i nije ju mučila nijedna noćna mora. Probudila se jednom ili dvaput i vidjela tamnu siluetu Morganova tijela. Osjećala je neobičnu utjehu u

78

BalkanDownload spavanju s muškarcem, kao da je potpuno zaštićena. Možda su ipak korisni, umorno je pomislila prije nego što je utonula u ugodan san. ★ Bila je to jedna od najgorih noći u Grantovu životu. Bio je potpuno lud ponuditi Vivien da spava s njom i dobro je to platio. Pokušao je biti ljubazan — pogreška koju neće tako brzo ponoviti.

Ne, ogorčeno se ispravio, pokušavajući biti iskren sam sa sobom, to nema nikakve veze s ljubaznošću. Jednostavno ju je želio držati u naručju.

Zbog njegovih nevoljkih simpatija prema Vivien spojenih sa snažnom fizičkom privlačnošću, nije si mogao pomoći a da ne provodi vrijeme s njom. Želio je biti osoba kojoj će se povjeravati, koja će ispunjavati sve njezine želje. I to je bilo krivo.

Zašto je njegov jednostavni plan osvete postajao prava zbrka?

Zato što je Vivien bila topla, produhovljena i neočekivano inteligentna, sve ono što mu se sviđalo kod žena. Iako još nije vodio ljubav s njom, znao je da jedna noć, jedan tjedan, pa čak i jedan mjesec proveden s njom ne bi bio dovoljan. Već ju je dugo želio. I želio ju je ovakvu, bez svoga pamćenja, bez profinjenosti i taštine koje su je ranije činile toliko odbojnom.

Dovraga, sve bi bilo lakše da je ista kao prije. Onda bi je veselo mogao iskoristiti, odbaciti i nasmijati joj se u lice, pokazujući joj da zaslužuje to što ju je snašlo. Ali to sada nije bilo moguće. Ne bi mogao nauditi Vivien i vjerojatno bi ubio svakog tko bi to pokušao.

Otvorivši ranjive, krmeljave oči, Grant je mrko gledao u tanko tijelo sklupčano pokraj njega. Prije jednoga sata primaknula mu se, uzrokujući opiranje svih njegovih živaca. Ruke su mu drhtale od potrebe da joj svuče spavaćicu. Pomislio je uzeti je odmah, prije nego što se probudi, ulazeći u njezinu slatku, žensku toplinu dok oboje ne dosegnu vrhunac. Ali ne bi htio narušiti njezino povjerenje... i ne bi se mogao zaustaviti. Zato je odlučio ostati miran, patiti i čekati, dok mu je međunožje gorjelo od požudnih potreba koje je jedva kontrolirao.

Sumorno je razmišljao o proteklih nekoliko sati, od kojih je svaki bio mučniji od prethodnoga. Svaki pokret Vivienina tijela, svaki pomak glave na jastuku i uzdah s njezinih usana zadirkivao ga je i uzbuđivao preko svih granica. On, koji se uvijek ponosio moćima suzdržavanja strasti, postao je bezumna budala, a sve zbog sitne žene koja je već spavala s

79

BalkanDownload polovinom muškaraca u Londonu. Postupno je prestao voditi računa o tome, čak je počeo izmišljati opravdanja za tolike ljubavnike. Prokleti bili, samo je htio biti jedan od njih.

Njezino se nepokretno tijelo savršeno priklanjalo njegovu. Noćna joj se spavaćica gužvala oko koljena, a uredni su joj gležnjevi i listovi bili uvučeni između njegovih nogu. Bila je sitna i nježna poput lutke. Miris njezine tople, nenamirisane kože ubrzavao mu je krvotok toliko da mu se vrtjelo. Zario je svoju grubu čeljust u crvenu svilu njezine kose, žudeći za raspetljavanjem nestašnih kovrča koje bi potom najradije raširio po svojim prsima i grlu.

Kao da je osjetila snagu njegovih misli, uzdahnula je u snu i stopalom dotaknula njegovo. To je bio kraj. Grant se više nije mogao suzdržavati da je ne dotakne jednako kao što se ne bi mogao suzdržavati od disanja. Položio je ruku na udubljenje njezina struka i palcem joj pomilovao donji dio rebara. Tijelo joj je bilo gipko i meko pod njegovim dlanom. Gorio je dok mu se ruka kretala prema njezinim grudima. Prstima je istraživao slatku oblinu njezine dojke, nježno je stisnuvši. Napunivši ruku mekom oblinom, pitao se što je bilo to što je Vivien činilo drukčijom od svih žena koje je poznavao. Činilo se kao da je stvorena samo za njega.

Turobno se upitao koliko se još muškaraca tako osjećalo u vezi s Vivien.

Borio se s primitivnom potrebom da je označi kao svoju, da obriše svaki poljubac i dodir koji nije došao od njega.

Palcem je lagano načinio krug oko bradavice, pa opet, ponavljajući nježne pokrete dok nije osjetio kako se ukrućuje. Nije mu bilo dosta da je osjeti kroz tkaninu spavaćice. Izgarao je dotaknuti njezinu golu kožu, okusiti je, otisnuti usne na svaki dio njezina tijela. Kad je palcem i kažiprstom stisnuo osjetljivi vrh njezine bradavice, osjetio je kako joj se disanje promijenilo od sporog i opuštenog do kratkog i ubrzanog.

Jedva se primjetno pomaknula, zadrhtavši i otkrivši da je budna... da zna da je dodiruje... i da ga ne pokušava spriječiti. To je moralo nešto značiti, iako nije mogao biti siguran je li mirovala zbog šoka, voljnosti i želje ili zbog jednostavne znatiželje. Oprezno je ispustio njezinu dojku i spustio joj ruku do trbuha... Polako je došao do mekog pamuka koji je prikrivao snop smeđecrvenih kovrča. Osjetio je drhtaj njezina tijela i promjenu težine kao da se priprema pobjeći.

Spustivši usta na njezin vrat, popeo se sve do male udubine iza uha, šapćući ohrabrenja, govoreći joj da je želi, da je treba, da će biti nježan i strpljiv. Gurnuo joj je ruku dublje između bedara, lagano je stišćući, dok

80

BalkanDownload je osjećala pritisak njegova ukrućena spolovila na svojemu boku. Dao joj je svaku priliku da se odmakne ako to želi. Ali, Vivien je ostala pokraj njega, odgovarajući s neobičnom nespretnošću, kao da je gorljiva, opčinjena djevica. Isprekidano dišući, okrenula se prema njemu čvrsto zatvorenih očiju i uhvatila ga za ramena. Polako ju je poljubio, jezikom zadirkujući njezin. Zajecala je i spustila ruke niz njegova leđa, držeći ga blizu dok se podizao iznad nje...

Vrata su se zatresla od nesmotrena kucanja. Širom su se otvorila prije nego što je itko stigao odgovoriti, kao što to obično kućne pomoćnice i rade kada dolaze očistiti kamin i upaliti jutarnju vatru. Sobarica je ušla u sobu i odmah primijetila da su u krevetu dvije umjesto jedne osobe.

Zastala je i zaprepašteno vrisnula.

Kada je shvatila da što se dogodilo, Vivien se ukočila ispod Granta, a plave su joj se oči ispunile panikom.

Grant je podigao glavu i pogledao kućnu pomoćnicu. — Ne sada — kratko je rekao.

— Da, gospodine — promrmljala je i pobjegla iz sobe, zatvarajući vrata.

Naravno, to nije bila njezina krivnja. Sluge u Morganovu kućanstvu nisu bili navikle na ovakve događaje, jer je Grant obično posjećivao svoje povremene partnerice u njihovim kućama umjesto da ih dovede ovamo.

Nikada nije zahtijevao puno privatnosti u svojoj spavaćoj sobi. Međutim, došlo je vrijeme za promjenu. Grant je odlučio poslije obavijestiti kućepaziteljicu o novom pravilu koje je odmah stupalo na snagu.

Bilo je jasno iz Vivienina šokirana lica da se ljubavni žar povukao.

Ukočeno je ležala ispod njega, crvena od srama. Grant se gunđajući pomaknuo na svoju stranu kreveta i gledao je kako ustaje. Međunožje mu je divljački pulsiralo od erekcije koja nije popuštala. Ako se uskoro ne olakša, ostat će osakaćen.

Odjenuvši plašt kako bi sakrila spavaćicu, Vivien ju je užurbano zakopčala. Otišla je do umivaonika, natočila hladnu vodu u zdjelu i temeljito poprskala svoje rumene obraze. Grant ju je usredotočeno gledao, primjećujući njezinu ukočenu kralježnicu i odlučnu brzinu kretnji.

Obrisala je lice malenim ručnikom, ukočila ramena... i okrenula se prema njemu s izrazom lica kao da je čeka nekakav neugodan zadatak.

— Želiš li da se vratim u krevet? — upitala je, buljeći u pod prekriven tepihom.

81

BalkanDownload Ovo je pitanje iznenadilo Granta. Zapravo je to želio, ali prvo je htio znati zašto ga je to uopće pitala. Kada ju je to i upitao, nastavila je izbjegavati njegov pogled.

— Dugujem ti to — rekla je bez emocija. — Spasio si mi život, ponudio gostoprimstvo i zaštitu, a osim toga, moram uzeti u obzir našu proteklu vezu. Nije kao da ovo... nismo već radili... Kad se sve zbroji, bilo bi licemjerno da ti se uskraćujem. Pa ako želiš, voljna sam vratiti se u krevet.

Prepustila se kao žrtveno janje. Ukočeno se držala, a lice joj se hladilo brže od vrča ledene vode.

— Ne, ne želim — promrmljao je frustrirano i otresito. — Nema šanse da ćeš ući u moj krevet kao da se radi o prokletom žrtvovanju. — Ustao je iz kreveta i zatvorio razbarušeni ogrtač, frknuvši nosom kad je ugledao kako joj se lice crveni pri kratkom pogledu na njegovo golo tijelo. — Djevičansko ti rumenilo ne pristaje, Vivien. Zaboravljaš da sam te poznavao prije negoli si izgubila sjećanje.

— Što želiš od mene? Ponudila sam ti svoje tijelo. Ako sam te dobro razumjela, nisi zadovoljan manjkom mojega entuzijazma.

Upitno ju je pogledao. — Manjkom entuzijazma? — otrovno je ponovio. — Čak je i Ivana Orleanska odlazeći na lomaču pokazivala više entuzijazma od tebe.

Zavladao je muk. Vivienino je lijepo lice odjednom poprimilo pokajnički izraz, a oči su joj zablistale od zabavljenosti. Brzo se okrenula, ali ne prije nego što je Grant vidio kako joj usne dršću od suzdržana smijeha.

— Oprosti — rekla je prigušenim glasom. — To baš nije bilo laskavo, zar ne?

— Ne, nije — zarežao je. I on bi se smijao da ga nije mučila bolna erekcija. Vratio se u krevet, okrenuo na trbuh, zakopao lice u jastuk i natjerao svoje mahnito uzbuđenje da se smiri. Osjetivši da mu se Vivien primaknula, podigao je glavu i pogledao je s upozorenjem. — Makni se od mene... ili ću te naposljetku ipak zaskočiti.

— Da, gospodine — zvučala je sumnjivo pokorno. — Možda ću uzeti odjeću i obući se u susjednoj sobi.

— Učini to! — Zabio je glavu natrag u jastuk, eksplozivno uzdahnuvši.

82

BalkanDownload ★ Vivien je odjenula bogatu plavu baršunastu haljinu vezanu talijanskom svilom, dugih rukava napuhanih na vrhu, ali uskima od lakata do dlanova. Rubovi rukava bili su ukrašeni bijelom bisernom čipkom iz Bruxellesa, kao i visok izrez oko vrata. Nespretno se izvijajući, Vivien je zakopčala svu dugmad koju je mogla dosegnuti i odlučila zamoliti Mary da joj pomogne zakopčati ostale.

Raspustila je kosu, prstima prošla kroz pletene kovrče i pomaknula se kako bi vidjela svoj odraz u ovalnom ogledalu na zidu prekrivenom damastom. Haljina joj je lijepo pristajala, naglašavajući njezine plave oči i nestašnu boju obraza.

Kad je pomislila na Granta u susjednoj sobi, nesigurno je izdahnula.

Tijelo joj je bilo vruće, ruke su joj bile tople i sva je sjajila od zbunjujuće kombinacije straha i ushićenja. I dalje mu se željela vratiti, zamoliti ga da je ponovno dotakne... da je uzme na licu mjesta.

Razumjela je mehanizam tog čina, ali nije se sjećala nikakvog iskustva i nije bila sigurna što bi točno trebala raditi. Sve ju je to neznanje činilo nervoznom. Upravo je bio nevjerojatno nježan i gotovo se potpuno prepustila njegovim iskusnim rukama. Nitko, a pogotovo ona, ne bi mogao reći da Grant Morgan nema šarma. Ali nije ga voljela. Neki joj je duboki instinkt govorio da se intimnost vođenja ljubavi mora čuvati za muškarca kojeg iskreno voli. Taj je osjećaj bio posve suprotan njezinu načinu života prije nesreće.

Vivien je frustrirano prekrila lice rukama i zajecala. Nije mogla kriviti Granta što je mislio da igra nekakvu igru. Kako bi se inače moglo objasniti njezino zbunjujuće ponašanje? Bila je prostitutka i nitko joj ne bi mogao promijeniti karakter preko noći.

— Oh, zašto se ne mogu nikoga sjetiti?! — uzviknula je, pritišćući sljepoočnice, osjećajući snažno lupanje pulsa. ★ Grant se odjenuo i otišao u Bow Street a da nije ni doručkovao ni pročitao Times, bez ijedne riječi. Kućna je pomoćnica očito ispričala ostalim slugama što je vidjela toga jutra u spavaćoj sobi. Svi su ga, uključujući gospođu Buttons, tretirali s opreznom pristojnošću, zbog čega im je htio otkinuti glave.

83

BalkanDownload Ušavši u zgradu na broju četiri u Bow Streetu, dao je svoj kaput gospođi Dobson. Ozračje je u zgradi toga jutra odavalo užurbanost, dok je sir Ross Cannon dovršavao zadnje policijsko izvješće. Tjedno je izvješće kružilo među upraviteljima od jednog kraja Engleske do drugog, sadržavajući detalje neuhićenih kriminalaca i njihovih odvratnih zlodjela.

Kad je Grant došao do Cannonova ureda, upravitelj se pojavio na vratima i gurnuo mu papir i olovku u ruke. — Odlično, došli ste — Cannon je brzo rekao. — Pogledajte ovo. Šaljem to na ispis za deset minuta.

Grant se naslonio na vrata i brzo pregledao dokument, upisujući nekoliko manjih ispravaka. Kad je završio, ušao je u Cannonov ured i pronašao Keyesa koji je čitao proceduralnu knjigu. Dotjeran kao i uvijek, Keyes je bio odjeven u zelene hlače boje mahovine, ukrašeni bež prsluk i fino skrojen smeđi kaput. Vrat mu je krasila elegantna plava kravata zbog koje je visoko držao bradu.

— Dobro jutro — rekao je Grant odlažući policijsko izvješće na Cannonov stol od mahagonija.

Keyes je nezainteresirano zagunđao, pronašavši poglavlje koje je tražio. Pročitao je pola stranice, zatvorio knjigu i vratio je među ostale knjige na polici.

Grant je u međuvremenu sjeo na stolicu pokraj Cannonova stola.

Posegnuo je za džepom kaputa i izvukao malenu kožom vezanu knjigu koju je pronašao u Vivieninoj gradskoj kući i sumorno je gledao. Pretražio je svaku stranicu nekoliko puta, tražeći informacije. Dosada se već trebao naviknuti na grozne detalje, ali djela napisana nježnim ženskim rukopisom i dalje su mu stvarala neugodan osjećaj. Svaka goruća riječ zapela je u njegovu umu kao da ju je netko prikovao.

— Što čitaš? — upitao je Keyes.

Grant je odgovorio kratkim, ravnodušnim smijehom. — Nije primjereno tvojim nježnim očima, Keyes.

—Ja ću o tome prosuditi. — Stariji je muškarac oteo knjigu iz Grantovih ruku. Kad ju je otvorio i pročitao dvije-tri stranice, guste su mu se obrve popele uz čelo poput dvaju velikih pauka. — Prljave stvari — primijetio je, vraćajući knjigu. — Mogu li pitati tko je autor?

Grant se mračno nasmiješio. — Ne želiš je upoznati, Keyes. Radi se o pokvarenoj vještici. Jedan ti njezin osmijeh može zavrnuti utrobom kao da se radi o krpi.

84

BalkanDownload Iako se Keyes činio nezainteresiranim, smeđe su mu oči sjale od znatiželje. — Ima veze s tijelom iz rijeke, zar ne? I dalje je živa... i ti je držiš u svojoj kući. Čuo sam glasine.

Grant se nagnuo i prodorno ga pogledao. — Trebao bi biti pametniji i ne slušati glasine, Keyese.

— Tko je ona? — Keyes nije odustajao. — Je li ti otkrila napadača?

— Zašto si toliko opčinjen mojim slučajem? — prekinuo ga je Grant.

— Samo ti nudim svoju pomoć, ako ti je potrebna — rekao je Keyes.

— Ipak si i ti meni pomogao nekoliko puta. Obrambeno se ponašaš, momče... Postavim ti dva-tri jednostavna pitanja, a ti zarežiš na mene kao uznemiren medvjed.

— Ako mi bude trebala tvoja pomoć, pitat ću te.

— Samo daj — Keyes se nedorečeno nasmijao i napustio ured. Grant je sjedio, mršteći se u tišini. Keyes je bio u pravu — ponašao se obrambeno i bio je loše volje, kao što bi bili svi muškarci na njegovu mjestu. Kad je bio s Vivien, bilo je lako zaboraviti tko je ona i za što je sposobna. Samo je u trenucima kada nije bio s njom mogao vidjeti situaciju u svome pravome svjetlu. Bila je kurtizana, žena koja je pokazala kako je nesposobna za ljubav i vjernost. Netko ju je pokušao ubiti, najvjerojatnije netko od silne vojske njezinih ljubavnika. Njegov je posao bio pokušati otkriti tko ju je napao i uloviti ga. A potom zauvijek ukloniti Vivien Duvall iz svoje kuće i iz svojega života... prije nego što mu potpuno rastrga srce.

Sir Ross pojavio se u uredu i posegnuo za vrčem kave. U isto je vrijeme njegov mačak Chopper ležerno ušetao u ured, skočio na slobodni kutak drvenog stola i lijeno se ispružio, pomno promatrajući Granta.

— Dobro jutro, Chopperu — promrmljao je Grant i ispružio ruku kako bi pomilovao krupnu krznenu glavu. Chopper je stisnuo leđa i suzio oči u znak nezadovoljstva. Izdržao je nježno milovanje, izmaknuo se i spustio glavu na šape. Grant se nasmijao izmučenom mačku. — Baš kao i žene — promrmljao je. — Poklanjaš pažnju samo kada nešto želiš.

Cannon si je natočio još malo preostale kave. Ispivši je, načinio je grimasu, okusivši mlaku tekućinu. — Gospođo Dobson — zazvao je, naslonivši tamnu kosu na vrata — vrč mi je prazan!

S donjeg kata čulo se negodovanje koje je uključivalo primjedbe poput: “Vaši živci, gospodine...”

— Moji su živci u redu — odgovorio je, blago živčan. — Imam jako puno posla, gospođo Dobson. Treba mi još jedan vrč kave da preživim ovo

85

BalkanDownload jutro. — Cannon je sjeo u stolicu osmjehnuvši se. Tračak zabavljenosti nakratko je osvijetlio njegovo tamno lice. — Neka nas Bog poštedi žena koje misle da znaju bolje.

— Amen — Grant je promrmljao u znak slaganja s molitvom.

Cannon se naslonio i ledenim očima promotrio Granta. — Izgledaš očajno. Jesi li bolestan?

Ovakvo bi neobično pitanje od Cannona bilo dovoljno da se bilo koji Runner ozbiljno zabrine. Cannon se nikada nije zanimao za osobne živote svojih ljudi, dok god su dobro obavljali posao. Grant se namrštio, nezadovoljan osobnim ispitivanjem.

— Nisam baš dobro spavao — rekao je kratko.

— Problemi s gospođicom Duvall?

— Ništa važno — promrmljao je.

— Kako je ona? — Cannon je upitao.

— Mislim da će se uskoro posve oporaviti. Ali nema napretka u vraćanju pamćenja.

Cannon je kimnuo i uzeo knjigu koju mu je dao Grant. — Što je ovo?

— To je dnevnik i rokovnik. Pronašao sam ga u kući gospođice Duvall. Vjerujem da bi mogao sadržavati ime onoga tko ju je htio ubiti.

Dok ga je gledao kako prelistava malenu knjižicu, Grant se pitao što bi Cannon, kao osoba koja je praktički u celibatu, mislio o takvom seksualno eksplicitnom materijalu. Očekivao bi da će upravitelj pokazati neki oblik emocije, ali nije odavao napetost niti je promijenio držanje. Čovjek je imao nevjerojatnu kontrolu nad samim sobom.

— Gospođica Duvall vodila je sadržajan život—upravitelj je ravnodušno primijetio.—Zašto misliš da je njezin ubojica u ovom dnevniku?

— Pokušaj ubojstva bio je zločin strasti — Grant je činjenično rekao.

— Gospođica Duvall nema nikakvu kriminalnu prošlost, nema opakih poznanika, nema velikih dugova... uvijek se netko o njoj brinuo. Jedino što ima jest dugačak popis ljubavnika, kojima je vjerojatno bila nevjerna.

Doduše, vodila je računa o svima njima... i njihovim specifičnim ukusima.

To joj je bio posao i, kao što vidite, bila je prokleto dobro organizirana. Kad god bi joj se ukazala bolja prilika, napustila bi ljubavnika bez ijednog treptaja.

86

BalkanDownload — I vi mislite da je jedan od njih postao tako ogorčen zbog napuštanja da ju je pokušao ubiti?

— Da. Cannon mu je vratio dnevnik. — Bolje vam je da suzite ovu listu što prije, Morgane. U ovakvim trenucima, ne možemo si dopustiti previše vremena za čekanje.

Gledajući knjižicu u svojim rukama, Grant je palčevima prošao preko glatkog, kožnatog uveza. — Obavijestio bih javnost o tome da je Vivien i dalje živa. U tom slučaju, njezin će nesuđeni ubojica shvatiti da nije uspio u naumu.

— I ponovno je potražiti — Cannon je promrmljao. — To bi bilo previše riskantno za gospođicu Duvall.

— Ne — Grant je rekao. — Sada je pod mojom zaštitom, a ja ću čekati tog gada ako ponovno nešto pokuša.

— U redu. Razotkrijmo gospođicu Duvall cijelom Londonu. Jeste li odlučili o mjestu i vremenu?

— Nisam još.

— Dopustite mi da nešto predložim. Imam prijateljicu, lady Lichfield, koja organizira bal u subotu navečer. Njezine pozivnice uvijek su tražene, a objavljuje ih i Times. Nagovorit ču je da vam pošalje pozivnicu i da pozove onoga koga vi odaberete.

Grant se naglo nasmiješio. — Da povedem Vivien na bal lady Lichfield?

— Zašto ne?

— Takozvano visoko društvo baš i ne prihvaća Vivien. Barem ženski dio. Spavala je s nekolicinom njihovih muževa.

— Ako su pozvani neki od njezinih bivših ljubavnika, još bolje — odgovorio je Cannon.

Gospođa Dobson prekinula je razgovor donoseći pladanj s vrčem kipuće kave i čistim šalicama. — Pijete previše kave — negodovala je. — Obojica.

— Izoštrava osjete i pomaže razbistriti misli — Cannon ju je obavijestio dok mu je ulijevala veliku količinu tamne tekućine. Žedno je prihvatio šalicu i omotao je svojim dugačkim prstima.

— I ne dopušta vam spavati — gospođa Dobson opomenula ga je, odmahujući glavom, a njezine srebrne kovrče plesale su. Okrenula se

87

BalkanDownload prema Grantu kao da traži potporu u ovoj raspravi. — Sir Ross noću nikada ne spava više od nekoliko sati, nikada nema vremena za topao obrok, a zašto? Što više posla napravi, to ga više zaokupljuje.

Ross ju je mrko pogledao. — Da slušam želje gospođe Dobson — rekao je Grantu — bio bih debeo i lijen poput Choppera.

Spomenuti mačak ponovno je namjestio svoje zdepasto tijelo na rub stola i drsko pogledao vlasnika. ured.

Nastavljajući odmahivati glavom, gospođa Dobson napustila je

Cannon je lagano puhao u šalicu, stvorivši paru koja se kovitlala iznad kave. — U redu — rekao je gledajući Granta. — S vašim dopuštenjem, obratit ću se lady Lichfield i zamoliti je da proširi svoj popis gostiju.

— Hvala. — Grant je zastao prije nego što je zamišljeno dometnuo: — Postoji još jedna novost koju nisam spomenuo... nešto što je rekao gospodin Gerard kad sam ga ispitivao. Nisam siguran trebam li tome pridati posebno značenje, jer se to nije spomenulo u dnevniku ni pri ispitivanju drugih.

— Da? — Cannon je bio nestrpljiv.

— Gerard je pretpostavljao da će se gospođica Duvall uskoro udati.

I to vrlo bogato.

— Hmm. Koji bi imućni gospodin odlučio kupiti “iznošene čizme”?

— Cannon je glasno razmišljao, upotrijebivši popularnu frazu koja opisuje muškarčevu ženidbu za tuđu ljubavnicu.

— Upravo tako — rekao je Grant. — Kao što je rekao lord Gerard, ‘nitko ne bi oženio pokvarenu robu poput Vivien Duvall, osim ako želi da mu se ruga cijela Engleska’. Ali moguće je da je naišla na nekog starca koji ju je želio učiniti svojom ženom.

Unatoč Grantovu pokušaju da zvuči nepristrano, Cannon nije mogao a da ne primijeti tračak ogorčenosti u njegovu glasu. Grant je tiho opsovao kad je Cannon počeo sa svojim neugodnim ispitivanjem.

— Recite mi što vi mislite o gospođici Duvall, Morgane — upravitelj je tiho rekao.

— Moje mišljenje nije važno — Grant je ustao i obrisao nepostojeću prašinu s hlača. — Ako govorite o dokazima...

88

BalkanDownload — Pitam vas za mišljenje — Cannon je bio nepopustljiv. — Sjednite, molim.

Ured je naglo postao zagušljiv. Grant je svim silama želio izbjeći odgovor. Cannonov ga je hladni, pronicljivi pogled bockao i izluđivao.

Smišljao je kako bi mogao izbjeći pitanje drskim odgovorom ili prikladnom laži, ali prije će umrijeti nego se bojati istine, kakva god bila.

Mrko se vratio u stolicu.

— Postoje dvije žene u gospođici Duvall — ozbiljno je rekao. — Prva je ona koju vidimo iz knjižice, iskusna, potrošena, pohlepna... perverzna kučka. Druga je ona koja trenutačno boravi u mojoj kući.

— A kakva je ona?

— Pronicljiva... draga... nježna. Fantazija većine muškaraca.

— I vaša? — Cannon je promrmljao.

Grant je stiskao naslon za ruke kao da je bio okovan za stolicu. — I moja — konačno je mrzovoljno priznao.

Cannon ga je promatrao s tračkom sućuti koje je bilo gotovo neizdrživo. — Čuvajte se, Morgane — bilo je sve što je rekao.

Iz nekog razloga, Grant je ostao bez riječi.

— U redu — Cannon je promrmljao, dovršivši tako sastanak i Grant je napustio ured s loše prikrivenim olakšanjem.

89

BalkanDownload OSMO POGLAVLJE

B

al? — Vivien je gledala Granta kao da je poludio. Sjedili su u salonu na donjem katu, gdje joj je otkrio plan koji je smislio sa sir Rossom.

Iako je imao sućuti za njezin strah, očito nije imala pravo izbora.

— Želiš da se pojavim u javnosti — Vivien je nelagodno nastavila — i to na velikom svečanom balu, da cijeli London vidi da sam živa. A onda ću biti u deset puta većoj opasnosti nego sad.

— Ja ću te štititi — Grant je tiho odgovorio pa sjeo pokraj nje na zlatni divan od damasta. Uzeo je njezinu malu stisnutu šaku i nježno je trljao dok joj se prsti nisu opustili. — Vjeruj mi — lagano se smiješio gledajući je u zabrinuto lice. — Neću dopustiti da ti itko naudi.

— Neću poznati nikoga — čvrsto je držala njegovu ruku. — Neću znati što činiti ili što reći.

— Ne moraš ništa učiniti ni reći. Samo se trebaš pojaviti.

— Ne želim — zajecala je, trljajući čelo kako bi smirila snažnu glavobolju.

— Razumijem — nježno je odgovorio. — Ali moramo to učiniti, Vivien. A sada... želim te odvesti u tvoju gradsku kuću da odaberemo što ćeš odjenuti. Imaš barem dvadeset svečanih haljina, a meni bi trebalo previše vremena da je sam odaberem. Rekla si da želiš posjetiti svoju kuću, a ovo je savršena prilika za to.

Vivien se namrštila gledajući u njihove isprepletene prste i duboko udahnula, pokušavajući smiriti živce. Kako bi mogla ugodno čavrljati, smiješiti se i plesati kad se nije mogla sjetiti nijedne osobe iz svojega prošlog života? Nije se htjela gurati među strancima koji bi sigurno mislili da je čudna, neiskrena ili takvo što. Što ako se muškarac koji ju je napao vrati kako bi dovršio posao. I što ako Morgan nastrada ili čak pogine?

— To nema smisla — rekla je. — Zašto moram ići na bal i razotkriti se na tako dramatičan način? Zašto ne možeš pustiti tu informaciju na neki drugi način? Nemaš pojma tko me želi mrtvu, zar ne? Ovo je očajnički potez da ga pokušaš namamiti jer ga ne možeš pronaći.

— Želim uloviti gada — Morgan je ravnodušno rekao. — Ovo je najbrži način da to učinim.

90

BalkanDownload Odvukao ju je s divana, odveo do ulaza i zamolio kućepaziteljicu da im donese kapute. Zavezao je plašt oko Vivieninih ramena i stavio joj baršunast šešir na glavu. S prednje je strane šešira vidio pastelni ljubičasti veo koji joj je skrivao lice.

Vivien ga je prodorno pogledala ispod vela. — Ovo izgleda kao pogrebni šešir — rekla je. — Kao da idem na pokop. Samo se nadam da to neće biti moj.

Nježno se nasmijao. — To je bio najdiskretniji šešir koji sam pronašao. Neću dopustiti da ti se išta dogodi. Svijet bi bio dosadno mjesto bez tebe... iako mirnije.

Nakon što je Morgan obukao kaput, sluga ih je odveo do kočije koja ih je čekala. Budući da je očekivala da će unajmiti prijevoz, Vivien se iznenadila shvativši da se radi o lijepoj privatnoj kočiji, sa sjajnim crnim lakom i zlatnim ukrasima, koju su vukla dva savršeno uparena kestenjasta konja. Vivien je bila impresionirana elegancijom vozila. — Nisam znala da posjeduješ kočiju poput ove — izjavila je. — Mislila sam da Runneri idu pješice.

Zelene su mu oči zabavljeno zaplesale. — Ako bi radije tako, može.

Odgovarajući na nježno zadirkivanje, nasmiješila mu se i veselo odvratila: — Ne, hvala. Snaći ću se s ovim.

Sluga joj je pomogao ući u kočiju i zaogrnuo je debelim ogrtačem od kašmira. Vivien mu je zahvalila i udobno se smjestila u mekom kožnatom sjedalu, zadovoljno uzviknuvši. Vjetar je bio ugodno oštar, osvježavajući joj lice nakon dana provedenih u zatvorenome. Morgan se uspeo pokraj nje i vješto uzeo uzde. Čekao je da sluga sjedne na mjesto iza kočije pa zamahnuo uzdama i pokrenuo konje. Počeli su laganim, usklađenim hodom, a čvrsta se kočija polako kretala popločenom cestom.

Vivien je upijala sve prizore koji su se pred njima pojavljivah, kako bi pronašla bilo kakav detalj koji bi joj se mogao učiniti poznatim.

Svaka je ulica imala poseban karakter: jedna je bila ispunjena tiskovinama i piscima, druga je bila puna mesnica i pekarnica, treća se sastojala od veličanstvenih redova crkava. Fina gospoda susretala se s prostitutkama i prosjacima, bogatstvo se doticalo sa siromaštvom. Zrak je bio gust, pun mirisa životinja, hrane, slane vode, kanalizacije, prašine...

Uskoro više nije mogla razlikovati mirise jer su joj nosnice bile preplavljene. Prošli su pokraj skupine mangupa koji su zadirkivali jednog kicoša, pokraj perverznjaka koji je pijano teturao izlazeći iz konobe s po

91

BalkanDownload jednom djevojčurom pod svakom rukom, pokraj trgovačkih putnika koji su na leđima nosili drvene kutije...

Uskoro se Vivienina pažnja zaustavila na Morganu, koji je vješto upravljao kočijom, prolazeći između kola, stoke i pješaka što su zaposjeli ulicu. Bio je potpuno miran usred glasnog, gradskog života, upoznat sa svim uličicama i uglovima. Sjetila se da je Morgan jedan od rijetkih ljudi u Londonu koji su se družili sa svima, od kraljevske krvi do najgorih džepara.

Došli su do niza otmjenih gradskih kuća i zaustavili se ispred jedne velikih brončanih vrata. — Je li ovo moja kuća? — Vivien je oklijevajući upitala, buljeći u velika vrata u obliku luka, poduprta stupovima.

Morgan ju je tajanstveno pogledao. — Jest, ovo je tvoja.

Sluga je požurio obuzdati konje dok je Morgan pomagao Vivien sići s kočije. Nježno ju je spustio, ispustivši je iz ruku tek kad je dosegnula tlo.

Dao joj je ruku, odveo je do vrata i otključao ih.

Vivien je oprezno ušla u kuću i zastala u predvorju dok je Morgan palio svjetiljke i zidne svijećnjake. S cvjetnim francuskim tapetama i finim namještajem u stilu Luja XIV., mjesto joj je bilo predivno, ženstveno... i porazno nepoznato. Skinula je šešir i odložila ga na rub ograde stubišta.

Svjetlo je ispunilo dvoranu. Vivien se polako kretala od uokvirenog zidnog ogledala do mramornog pozlaćenog starinskog stola. Podignula je fini komad porculana iz Staffordshirea i pomno ga promotrila. Dvije figure, dama i muškarac, razgovarali su dok je dama pružala ruku kako bi nabrala cvijeće za košaru u svome krilu. Prizor je bio šarmantno nevin. Ali kad je Vivien preokrenula tanjur, prizor je prikazivao muškarca koji viri ispod damine suknje. Mršteći se zbog priproste šale, Vivien je spustila tanjur i pogledala Morgana. On ju je gledao s čudnim spojem zabavljenosti i zabrinutosti.

— Jesi li se ičega prisjetila? — upitao je.

Odmahnula je glavom i uputila se prema stubištu. Morgan ju je slijedio, lagano koračajući pokraj nje. Uspeli su se na prvi kat. Svjetiljka koju je nosio bacala je ružne sjene ispred njihovih očiju. Zaustavivši se na vrhu stuba, Vivien se pitala kamo krenuti.

— Spavaća soba je ovim putem — rekao je Morgan. Nježno ju je uhvatio za lakat i odveo do zadnje sobe na desnoj strani. Ušli su u sobu presvučenu tamnozelenom svilom, s bogato ukrašenim krevetom postavljenom na malenom podiju. Prizor ju je podsjećao na malu

92

BalkanDownload pozornicu, spremnu za nastup. Buljeći u krevet, Vivien se nelagodno mrštila dok je Morgan palio ostatak svjetiljki. Potom se okrenula i vidjela sliku.

Na trenutak je vidjela samo zapanjujuće prostranstvo kože, umjetnički prikaz putenoga ženskog tijela, a onda je shvatila koga slika prikazuje.

— To sam ja — jedva je prošaptala. Grozničava je boja ispunila njezino lice. Glasno uzdahnuvši, okrenula se kako je ne bi morala više gledati.

— Pretpostavljam da se ne sjećaš poziranja za sliku. — U Morganovu se glasu čuo sumnjiv drhtaj zabavljenosti. Međutim, Vivien nije mogla dijeliti njegovu dobru volju, nije ga čak mogla ni opomenuti.

Bila je preplavljena sramom i bijesom usmjerenima isključivo prema samoj sebi. Dosada je postojao mali dio njezina uma koji je vjerovao da nije učinila sve stvari za koje ju je Morgan optuživao. Ali sada se istina mogla jasno vidjeti u velikom zlatnom okviru, a njezina je prošlost bila otkrivena i prikazana do najmanjeg detalja.

— Kako sam... kako bi itko mogao pozirati za to? — upitala je, rukama skrivajući lice.

— Umjetnici često slikaju gole modele. Znaš to.

— Ova slika očito nije bila namijenjena kao nekakav umjetnički prikaz — rekla je ogorčeno. — Jedina joj je namjena...

— Uzbuditi — nježno je dovršio.

Spustila je ruke i stisnula ih sa strane, još uvijek okrenuta od njega.

Bilo je nemoguće osjećati veće poniženje od ovoga... Gorjela je iznutra. — Skini je ili je prekrij — očajnički je rekla.

Glas mu se uozbiljio i zazvučao pomalo zbunjeno. — Sve sam to već vidio, Vivien.

Iako nije imalo smisla da se tako osjeća, nije mogla podnijeti da ta slika visi ispred njih dvoje — bilo je to kao da pred njim uživo stoji gola.

— Ne sviđa mi se — britko je odgovorila. — Ne mogu ostati u ovoj sobi s time na zidu. Učini nešto s njom, molim te.

Ukočila se kad joj se približio otraga, uhvativši je za uska ramena. — Drhtiš — iznenađeno je promrmljao. — Nema razloga za uznemirenost.

— Ne bi tako mislio da slika tebe gologa visi na zidu.

93

BalkanDownload Naglo se zahihotao. — Sumnjam da postoji umjetnik koji bi se usudio slikati moj akt, draga. Nisam baš pravi materijal za to.

Dalo bi se o tome raspravljati, pomislila je u sebi. Iz onoga što je vidjela, Morgan je bio privlačniji od svih muških modela koji su ikada naslikani, ali ne bi mu to nikada priznala.

Nježno joj je pokušao okrenuti lice. — Hajde, nije tako strašno.

Duboko udahni.

Opirala se, tvrdoglavo spuštajući glavu i buljeći u pod. — Neću se pomaknuti dok ne makneš tu sliku.

Kratak, topao smijeh zapuhnuo joj je uho. — Dobro, dovraga. — Pustio ju je i otišao do slike. Čuo se zvuk struganja, lagana škripa teškog okvira, a potom je Morganov suhi glas razbio napetu tišinu. — Sada možeš otvoriti oči.

Vivien se okrenula i vidjela da je skinuo sliku i naslonio je okrenutu prema zidu. — Hvala ti — duboko je uzdahnula. — Želim zapaliti taj strašni predmet.

— Možda se predomisliš kad ti se pamćenje vrati.

— Ne zanima me što će se dogoditi kad mi se pamćenje vrati — oštro je odgovorila. — Kao što sam ti već rekla, neću više biti kurtizana.

Morgan ju je gledao s neskrivenom sumnjičavošću koja ju je živcirala preko svih granica. — Vidjet ćemo — promrmljao je.

Primijetila je još jednu sliku, maleno ulje na platnu s nježnim pozlaćenim okvirom. Visjela je na zidu pokraj stola za uređivanje, kao da ju je htjela promatrati kad je nanosila parfeme i pudere i češljala kosu.

Primaknula se i znatiželjno buljila u sliku. Činilo se kao da uopće ne pripada u tu sobu. S jarkim je i veselim bojama izgledala kao da ju je naslikao amater. Prizor je prikazivao bijelu seosku drvenu kolibicu, okruženu sagom od lavande i srebrnom brezom. Vrata kolibe bila su obrasla ražinim grmljem s bijelim pupoljcima.

Vivien nije mogla prestati gledati sliku. Bila je sigurna da je jednom posjetila to mjesto, mjesto na kojem je bila sretna. — Kako čudno — promrmljala je. — Mislim da... Mislim da mi je ovu sliku dao netko tko...

— Zbunjeno je zastala. — Oh, kad bismo barem znali gdje se ova koliba nalazi!

— Mogla bi biti bilo gdje u Engleskoj — Grant je zajedljivo rekao.

94

BalkanDownload Vivien je dotaknula potpis u kutu platna. — Devane — glasno je pročitala. — To mi zvuči poznato. Devane. Pitam se je li mi to prijatelj ili možda čak...

— Ljubavnik? — Grant je tiho predložio.

Odmaknula je ruku i namrštila se. — Pretpostavljam da bi mogao biti. — Sjećanja su pritiskala nepropusnu barijeru u njezinu umu.

Frustrirana, Vivien je otišla do ogromnog dvokrilnog ormara s velikim staklenim vratima, punog polica složene odjeće. Otvorivši vrata, zatekla je dugačke redove haljina u svim mogućim nijansama svile, baršuna i satena, s volanima poput leptirovih krila. Odjeća joj je lagano mirisala po parfemu od ruže i cimeta koji joj je slatko golicao nosnice.

— Čini se da su haljine različitih stilova — primijetila je, svjesna Morganova pogleda. — Od pristojnih do šokantnih. Kakav učinak želimo postići?

— Vivien Duvall u svom najslavnijem izdanju.

Okrenula mu se preko ramena. — Što sam imala na sebi kad smo se prvi put upoznali? gaze.

— Haljinu uska struka, a širokih volana. Od zelene svile i rukava od

Zaposleno je kopala po kolekciji dok nije pronašla haljinu koja je odgovarala opisu. — Ovu? — upitala je, držeći je kako bi je pregledao.

Kimnuo je, doimljući se neobjašnjivo mrko.

Vivien je stavila haljinu ispred sebe kako bi je proučila. Bila je predivna kroja, svijetlozelene boje s malim ukrasima od bijelog satena na izrezu oko vrata koji su je podsjećali na pjenu valova. Prava sirenina haljina. Očito je imala odličan ukus što se tiče haljina... A zašto i ne bi?

Kurtizane se najviše brinu o tome kako će se prikazati u najboljem svjetlu.

— Mogla bih je obući za bal — rekla je. — Što misliš? Hoćemo li je ponovno izvesti van?

— Ne. — Lice mu se smračilo dok je s očitim gađenjem promatrao haljinu.

Zamišljena, Vivien je vratila haljinu u ormar. — Nismo se dobro slagali kad smo se prvi put upoznali, zar ne? — upitala je, prebirući po moru haljina.

Glas mu je poprimio ukočeni ton. — Sjećaš se?

95

BalkanDownload — Ne sjećam, ali izraz tvojega lica... Svatko bi shvatio da se ne radi o ugodnoj uspomeni.

— Ne radi se — kratko se složio.

— Ja sam odbila tebe? Ili sam nešto pobrkala?

— Odbojnost je bila zajednička, rekao bih.

— Kako smo onda... odnosno, zašto si ikada ušao u dogovor sa mnom?

— Muškarci te se na kraju nekako ipak ne mogu riješiti.

— Poput gutanja riblje kosti — rekla je sjetno pa se nasmijala.

Izvukla je bijelu, brončanu i ljubičastu haljinu pa ih odnijela na krevet i položila na šarenu hrpu. Pažljivo je slagala nježnu odjeću dok ju je Morgan promatrao. — Odabrat ću jednu od ovih.

— Nećeš ih isprobati? — upitao je.

— Zašto? Pa sve su moje. Zašto mi ne bi pristajale?

— Malo si smršavjela nakon utapanja u Temzi. — Došao je do nje kako bi joj izmjerio struk koji je uspio potpuno obuhvatiti svojim velikim rukama. Vivien se trznula od njegova dodira, od snažnog osjećaja njegove prisutnosti iza svojih leđa. Blizina između nje, Granta Morgana i kreveta pokrivenog svilom uznemirila joj je živce. Pokušavala je suspregnuti snažno drhtanje jer se prisjetila njegovih ruku koje su vragolasto, ali nježno istraživale njezino tijelo, i njegovih usta koja su utiskivala tople poljupce na njezine usne. Očito je osjetio njezino nesvjesno pomicanje jer ju je snažnije uhvatio za struk i približio usne njezinu uhu dok nije osjetila milovanje njegova daha.

— Nema potrebe išta isprobavati — uspjela je reći. — Osim toga, ne mogu sama zakopčati i otkopčati dugmad.

— Ja mogu pomoći.

— Sigurna sam da možeš — odgovorila je, načinivši grimasu.

Uzbuđenje, ili barem spomen uzbuđenja, prodrmalo joj je tijelo zaustavivši se u dnu trbuha, zbog čega su joj zaklecala koljena. Poželjela se nagnuti unatrag, izvijajući vrat u znaku poziva, polažući njegove ruke na svoje grudi.

Ali, samo trenutak prije nego što je zatvorila oči, u ogledalu je ugledala odraz neukusna kreveta... odraz ove sobe u kojoj se zabavljala s toliko muškaraca... Ideja joj se odjednom zgadila. Bilo je moguće da Morgan ima nekoliko osobnih fantazija koje bi ona mogla ispuniti. Ali čak

96

BalkanDownload i da je htjela spavati s njim, kako bi uspjela opravdati svoju reputaciju?

Nije se mogla sjetiti ničega o zadovoljavanju muškaraca. Ali zar ne bi trebala? Sjećala se nekih činjenica koje je pročitala u knjigama... zašto onda nije zadržala svoje široko znanje o seksualnim vještinama? Zbunjeno se odmaknula od njega.

— Grante — pocrvenila je — postoji nešto što moram znati. Kad smo ti i ja... to jest, kad smo mi... — Žalosno je pogledala krevet pa se ponovno zagledala u njegove oprezne zelene oči. — Kakvo ti je to bilo iskustvo?

Mislim... kakva sam bila ja? Jesam li opravdala svoju reputaciju? Jesam li... oh, ma znaš što mislim! — Crvena ga je lica usredotočeno gledala.

Začudo, zbog ovog se pitanja Morgan činio zbunjenim baš kao i ona.

— Ne mogu te usporediti ni s jednom ženom s kojom sam spavao — rekao je izbjegavajući izravan odgovor.

— Da? — ustrajala je da nastavi.

Grant je bio ukočen i napet, stjeran u kut, a onda se sjetio Gerardovih detaljnih opisa Vivieninih seksualnih sposobnosti. Čuo se kako ponavlja neke od Gerardovih riječi, ravnodušno kako ne bi pokazao uznemirenost.

— Nemaš srama u krevetu. Zbog toga si, u najmanju ruku, zabavna partnerica.

— Kako neobično — promrmljala je crvena lica. — Budući da imam i više nego dovoljno srama izvan kreveta.

Gledali su jedno drugo s jednakom količinom opreza, kao da su oboje štitili tajne koje si međusobno ne smiju otkriti.

97

BalkanDownload DEVETO POGLAVLJE

K

ao veteran bezbrojnih balova i večera, Grant je već bio umoran od ovakvih događanja. Svi su bili isti: parade tamne svečane odjeće za gospodu, oskudne haljine za dame... stariji gosti kartaju u sobi za kartanje dok mlađi plesu u sobu za prijam, a ljubavni parovi sjede u dnevnim sobama. Glazba koju sviraju pijanist, violinist i čelist... dame koje sjede u malim stolicama u kutovima soba, čekajući da ih netko pozove na ples... buka gostiju u sobama s hranom i pićem... velika, mlaka večera.

Vrućina, tračevi, neiskreni društveni osmijesi, mješavina masnih i šećernih pomada i obilato nanesena parfema.

Sve je to jedna velika monotona dosada.

Ali večeras će biti drukčije. Pojavit će se sa ženom koju većina Londona smatra mrtvom. Do sutra će se u svakom sloju društva proširiti da je Vivien Duvall živa... i da se pojavila na Lichfieldovu balu ruku pod ruku s Grantom Morganom. Nije ni sumnjao da će nakon večerašnjeg otkrivenja pronaći muškarca koji ju je pokušao ubiti.

Pijuckajući konjak, Grant je čekao na svom kućnom ulazu. Na ulaznim vratima čekala ih je zlatno-crna kočija, zajedno sa stražom i slugama. Prošlo je već deset minuta otkako je čekao Vivien, ali znao je iz iskustva da žene uvijek kasne na ovakva događanja.

Jedna od njegovih kućnih pomoćnica, Mary, užurbano se spustila stubama dok joj je lice sjalo od uzbuđenja. — Uskoro će biti spremna, gospodine. Gospođa Buttons uređuje zadnje detalje.

Grant je kratko kimnuo, ogledavajući se i primjećujući da su predvorje ispunili njegovi sluge, batler, kućne pomoćnice, čak je i sobar Kellow bio tu. Svi su s iščekivanjem buljili u stube. Zbunjivao ga je osjećaj zadovoljstva koje su dijelili u ovoj situaciji. Vivienina je prisutnost osvijetlila kuću i suptilno promijenila snažnu muževnu atmosferu kuće, toliko da se više nije činilo kao da tu živi jedan neženja. Izgledalo je kao skupljanje slugu koji nestrpljivo čekaju da se dama kuće pojavi u svom najljepšem izdanju. To je bio običaj koji se događao u mnogim elegantnim londonskim kućanstvima, ali nikada u njegovu.

Grant je mrko pogledao sluge, iako nitko nije ni primijetio njegovo goreće negodovanje. Vivien nije bila dama kuće. Međutim, nitko to nije želio shvatiti. Natjerala ih je da je zavole unatoč svojim uvjerenjima,

98

BalkanDownload koristeći se šarmom i slatkoćom kako bi obuzela sve od kućepaziteljice pa do kuhinjske spremačice. Sve ih je mrzio, uključujući i sebe, zbog toga što ih je uspjela osvojiti.

Ali, svaka slična misao nestala je kad se Vivien pojavila. Sluge su istodobno uzdahnule s divljenjem. Spustila se stubama bez pratnje, u sjajnoj brončanoj haljini koja se uvijala oko njezinih bokova i nogu kao tekući metal. Nijedna boja ne bi bolje istaknula jarkost njezine kose ili pastelne ružičaste boje njezina tena. Niski čvrsti steznik podizao joj je i stiskao grudi tako da je Grantu doslovno počela curiti slina. Snažno progutavši, buljio je u nju dok se čašica konjaka nesigurno tresla u njegovim rukama. Nije ni primijetio kad mu ju je Kellow oprezno uzeo.

Kratki rukavi razotkrivali su krivulje Vivieninih ramena, a na rukama je imala dugačke bijele rukavice. Oko lakata visio je francuski svileni šal brončano-zlatne boje. Jedini ukras na haljini bio je brončano zlatni uzorak zašiven iznad njezina uska struka.

Kada su se pogledali, osmijeh u njezinim plavim očima gustih trepavica uznemirio mu je srce koje je preskočilo otkucaj. Imala je podignutu kosu s kraljevskom krunom od pletenica i kovrča, to je bila dosada neviđena frizura koju će do sutra bez sumnje preuzeti svaka žena u Londonu. Nije imala nakit — što je shvatio tek nakon nekoliko minuta.

Stara bi Vivien zahtijevala neku vrstu ukrasa, pogotovo kada ide na bal na kojem će sve žene pokazivati svoje blještave dragulje.

Umjesto toga, činilo se da su Vivien i sluge improvizirali. Zavezala je prozračnu brončanu gazu oko vrata kako bi prekrila preostale masnice.

Gazu je učvrstila malenim zlatnim brošem u obliku krune. Broš je bio lako prepoznatljiv. Radilo se o daru što ga je kralj darovao svim Runnerima koji su mu bili straža u posebnim prilikama. To je bio jedini komad osobnih ukrasa koji je Grant posjedovao.

Prepoznatljiv Runnerov broš na Vivieninu lijepom vratu sigurno će pokrenuti mnoge glasine. Svi će bez sumnje pomisliti da je Vivien Grantova ljubavnica.

U isto vrijeme sretan i živčan, Grant je upitno pogledao Kellowa.

Sobarovo je visoko, proćelavo čelo pocrvenjelo. — Eh... Gospođa Buttons pitala je za broš koji bi mogla iskoristiti — ispričavao se. — Jedino sam taj našao, gospodine.

— Ubuduće nemoj posuđivati moje osobne stvari bez pitanja — Grant je promrmljao.

— Da, gospodine.

99

BalkanDownload Vivien je prišla Grantu i podigla smeđecrvenu obrvu u znak pitanja.

Grant ju je gledao ne osmjehujući se. — Bit ćeš u redu — kratko je rekao. Nije mogao reći ništa više a da mu glas ne pukne.

Nastupila je tišina i bio je svjestan da su ga sluge prijekorno gledali.

Odjednom su u isti glas počeli s oduševljenim komplimentima, kao da se žele iskupiti za gospodarovu grubost.

— Lijepi ste kao slika, gospođice!

— ... nitko neće biti ljepši od vas...

— ... kao kraljica u toj haljini...

Vreo se uznemirujući osjećaj proširio Grantovim prsima i htio se izvikati na njih zbog toliko zabrinutosti oko osjećaja jedne bludnice. Ali nije mogao... jer je bio jednako opčinjen njome kao i svi ostali.

Njihov je isprekidani razgovor polako izblijedio dok se zatvorena kočija približavala ulazu u londonsku rezidenciju Lichfield. Vivien je očito bila nervozna, a Granta je mučila krivnja što je nije pokušao primiriti.

Spremala se suočiti sa skupinom stranaca, a osim toga, mučila ju je spoznaja da će nakon ove večeri ponovno postati meta onoga tko ju je pokušao ubiti. Grant se divio njezinoj hrabrosti, smirenosti, spremnosti da mu povjeri svoju sigurnost.

Ali, bez obzira na to, namjerno joj nije davao ohrabrenje koje je trebala. Neka ga je knedla u grlu sprječavala da joj olakša situaciju. Bio je ljutit na nju jer je bila toliko lijepa, jer je vodila takav život koji je sve ovo uzrokovao. Htio ju je kazniti zbog rasipanja svojih ljubavničkih vještina... umjesto da ih čuva samo za njega.

Ta ga je misao šokirala, ali je nije mogao izbaciti iz glave. Želio je ekskluzivna prava na Vivien, u prošlosti, u sadašnjosti i u budućnosti, a to nije bilo ni moguće ni razumno.

Bilo je licemjerno to što joj je zamjerao zbog njezine prošlosti, rekao je samome sebi. Na kraju krajeva, ni on nije vodio svećenički život. Vivien nije mogla promijeniti događaje iz prošlosti. Tvrdila je da žali zbog raskalašena života i on joj je vjerovao. Ali nije mogao kontrolirati svoju ljubomoru... ljubomoran zbog kurve... Oh, svi bi njegovi prijatelji i neprijatelji uživali u ovoj apsurdnoj situaciji, kad bi samo znali. Nitko ne smije otkriti, uključujući Vivien, što osjeća prema njoj.

100

BalkanDownload — Što misliš, koliko će ljudi doći? — upitala je Vivien, kroz prozor gledajući ogromnu, bogato ukrašenu vilu. Bila je u obliku slova E, s velikim trijemom i dva krila ograđena zlaćanim kamenom, okružena visokim vrtnim zidovima na čijim su vrhovima ležali kameni lavovi koji kao da su s kraljevskim prijezirom promatrali okolinu.

— Barem tristo — Grant je kratko odgovorio.

Vivienina su izložena ramena zadrhtala. — Toliko ljudi koji će me gledati... Drago mi je da neću moći plesati. — Vratila se u sjedalo i podigla haljinu kako bi otkrila gležanj u svilenoj čarapi.

Grantove su se oči suzile dok je buljio u njezin lijepi gležanj. Toliko ga je htio dotaknuti i kliznuti rukom do koljena, pa do njezina bedra, i još dalje, da su mu se prsti zgrčili. U kočiji je zavladala mrtva tišina i Vivien ga je zabrinuto pogledala.

— Nešto nije u redu — iskreno je rekla. — Ponašaš se... pa, hladan si. Je li moguće da i tebe izdaju živci kao i mene? Ili te muči nešto drugo?

Zbog činjenice da ga je morala pitati što ga muči, dok bi svakoj iskusnoj ženi to bilo posve očito, htio ju je zgrabiti i protresti. — Pogodi — oštro je rekao.

Očito zbunjena, Vivien je odmahnula glavom. — Ako sam rekla ili učinila nešto čime sam te uvrijedila... oh! — Naglo je zastala i prstima dotaknula broš na vratu. — Radi se o ovome, zar ne? — upitala je pokajnički. — Znala sam da ga nisam smjela staviti, ali nismo imali ništa drugo, a htjela sam sakriti masnice na vratu. Rekla sam to gospođi Buttons i Kellowu, ali oni su rekli da ti nikada... — Pokušala je ukloniti maleni zlatni broš. — Stvarno mi je žao. Pomogni mi da ga skinem prije nego što uđemo i oprosti što sam posudila...

— Stani — grubo ju je prekinuo. — Ne radi se o prokletom brošu. — Kad ga je nastavila povlačiti, Grant se u tom malenom prostoru nagnuo prema njoj i uhvatio njezine uznemirene ruke. Zastala je. Sitno joj je lice bilo blizu njegova, a bujne su joj grudi bile točno ispred njegova nosa i brade. S malo je truda mogao spustiti ruke i osloboditi te slasne obline, milovati ih i ljubiti, ustima prekriti meke, ružičaste bradavice i lickati ih jezikom.

Stisnuo joj je ruku toliko jako da se trznula, ali se nije pokušala odmaknuti od njega. Grant je znao da ga odaje disanje — počeo je zvučati poput užurbanog sluge koji pokušava trčati uz gospodarovu kočiju. Sa svakim dubokim udisajem, bio je sve svjesniji slatkog, čistog mirisa koji je ušao u njegove nosnice i raširio se njegovim umom poput droge.

101

BalkanDownload — Kakav je to miris? — promrmljao je.

Vivien je tiho odgovorila: — Gospođa Buttons dala mi je malo vode s vanilijom. Sviđa ti se?

— Uzeli smo parfem iz tvoje gradske kuče. Zašto ga nisi iskoristila?

Pogled joj je pobjegao na njegova usta pa se vratio na njegove oči. — Nije mi pasao — prošaptala je. — Prejak je.

Grant je upio još jedan udah nježnog mirisa vanilije. — Mirišeš kao šećerni keks — rekao je mrko. Kao keks koji je htio pojesti. Mirisala je nevino, domaće i ukusno, od čega mu je krv uzavrela, a mišići se stisnuli od silovite čežnje.

Vivien je opustila ruke u njegovu snažnom zahvatu, predajući se njegovoj blizini. Dah im se susreo i Grant je primijetio kako joj lice postupno mijenja boju. Mnoge su mu misli zaokupile um... Pomislio je vozaču dati znak da nastavi voziti. Dok se kočija bude kotrljala londonskim ulicama, vodit će ljubav s Vivien, privući je u krilo i ulaziti u nju dok oboje ne budu cičali od uzbuđenja...

Sluga je pokucao na vrata kočije i lagano ih otvorio. Grant je pustio Vivienine ruke, tako naglo da je uzdahnula. Zbunjena i ljupka, uzela je svoj smeđi svileni plašt i prebacila ga preko ramena. Noćni je zrak ispunio kočiju ugodnom svježinom, povrativši Grantov razum. Snažno je protrljao oči, kao da se probudio iz duboka sna, i izašao iz kočije. Sluga je postavio pomičnu stubu ispod kočije i pomogao Vivien izići.

Istog je trenutka privukla pažnju gospode i dama koji su prilazili ulazu u vilu. Njezina crvena kosa sjajila je od svjetla iz kočije koje ju je obasjavalo, dajući joj život. Iako je lagano uzela Granta pod ruku, osjetio je kako snažno stišće njegov kaput.

— Moj Bože — čula je kako netko mrmlja — je li moguće?...

— Pogledaj! — uzviknuo je netko drugi.

— Ali ja sam čuo...

— Nitko je nije vidio...

Prigušeni žamor pratio ih je tijekom kratke šetnje od kočije do vile.

Vivienino lice nije odavalo osjećaje dok je pogledavala uokolo. Uronili su u rijeku gostiju koji su ulazili u kuću, zastajući svako malo dok su domaćini pozdravljali svakoga posebno. Lichfieldova je kuća bila velika, izgrađena u talijanskom stilu, s veličanstvenim hrastovim pločama i zidovima i stropom od pozlaćena gipsa. Kad su stigli u veliku dvoranu sa

102

BalkanDownload stupovima i kaminom, Vivien je povukla Granta za rukav. Spustio je glavu kako bi čuo njezin šapat.

— Koliko dugo moramo ovdje ostati?

Zbog ovog se pitanja nevoljko nasmiješio. — Nismo još ni pozdravili lady Lichfield, a ti već želiš otići?

— Ne sviđa mi se kako me ovi ljudi gledaju... kao da sam cirkusantica.

Bila je potpuno u pravu. Ljudi su doista otvoreno buljili, očito zadivljeni spoznajom da su glasine o Vivieninoj smrti bile lažne... i to na ovakvu mjestu, u ovo vrijeme! Njezina pojava na Lichfieldovu balu — na događaju na koji inače nikada ne bi bila pozvana — bila je uzrokom šoka za dame i duboke uznemirenosti za gospodu. Mnoga fina gospoda koja su večeras ovdje bila prisutna u prošlosti su uživali Vivienine usluge, ali se svakako nisu htjeli nositi s tim problemima ispred svojih sumnjičavih supruga.

Grant je ohrabrujuće protrljao malene prste koji su ga stiskali. — Naravno da te gledaju — promrmljao je. — Glasine o tvojoj smrti i nestanku kružile su cijelim Londonom. Moraju vidjeti da si i dalje živa.

— Sada kada su me vidjeli, želim ići kući.

— Kasnije — Grant je zatomio uzdah, ignorirajući vlastitu želju da se smjesta vrate kući umjesto da je izlaže na milost i nemilost visokom društvu. To će biti duga večer za oboje. — U međuvremenu, pokušaj imati malo samopouzdanja. Stara bi Vivien uživala u ovoj pažnji. Zadovoljno bi dočekala svaku prigodu za šepurenje.

— Da nemam nimalo samopouzdanja, ne bih bila ovdje — odgovorila je ispod glasa.

Konačno su došli do lady Lichfield. Bila je to bucmasta žena u četrdesetima koja je nekoć bila jedna od najvećih londonskih ljepotica.

Iako su godine raskalašena života ostavile danak na njezinu lijepu licu, i dalje je bila vrlo privlačna. Plave oči gustih trepavica i dalje su zračile iznad širokih obraza, a sjajna je zavezana crna kosa otkrivala klasični profil. Bila je kraljica londonskih elitnih krugova, udovica koja je prividno vodila razborit život — iako se pričalo da je često imala mlade ljubavnike koje bi bogato nagradila za njihove usluge. Istina, koketirala je s Grantom kad su se zadnji put sreli, na večeri na početku sezone, i otvoreno davala do znanja da bi voljela “produbiti njihovo poznanstvo”.

103

BalkanDownload Kad ga je ugledala, lady Lichfield zamahala je rukama. — Kako je moguće da je ovo tek drugi put da se srećemo? — upitala je. — Ja se osjećam kao da sam vam stara prijateljica, Morgane.

— Radije recite dobra prijateljica — Grant je predložio, pristojno joj poljubivši ruku. — Riječ stara ne bi se smjela koristiti kad se govori o vama, moja damo.

Zahihotala se i popravila kosu. — Vjerujem da nisam prva, a ni zadnja žena s kojom ste koketirali, vi šarmantni razvratniče.

Nasmiješio se i namjerno držao njezinu ruku duže nego što je to bilo potrebno. — Kao što ni ja nisam zadnji koga su očarale najplavije oči u Engleskoj.

Laskanje joj je očito godilo, iako se nasmijala pomalo ironično.

— Gospodine Morgane, zaustavite se prije nego što se otopim u lokvu pred vašim nogama. — Okrenula se prema Vivien, pogledavši je od glave do pete. Osmijeh joj se prilično ohladio. — Dobro došli, gospođice Duvall. Vidim da vam je dobro, unatoč glasinama koje kolaju posljednjih mjesec dana.

— Hvala vam, moja damo — Vivien se naklonila i nevoljko se nasmiješila. — Oprostite, molim vas, ali... jesmo li se već upoznale?

Izraz lica lady Lichfield potpuno se uozbiljio. — Ne — rekla je nježno. — Ali vjerujem da ste dobro poznavali moga pokojnog muža.

Bilo je jasno o čemu govori. Suočena s još jednim dokazom o svojoj skandaloznoj prošlosti, Vivien nije znala što odgovoriti. Bila je zahvalna kad ju je Grant brzo odveo dalje, dopustivši da lady Lichfield pozdravi ostale goste.

— Ne sviđam joj se — Vivien je suho rekla pa zastala da Grant ukloni njezin plašt i preda ga slugi.

— Ne sviđaš se mnogim ženama.

— Hvala ti na tom podizanju samopouzdanja. Osjećam se znatno bolje nakon svih ovih komplimenata koje si mi večeras uputio.

— Želiš komplimente? — Čim su ušli u zagušljivu sobu za prijam, žamor i buka naglo su se povećali.

— Jedan ili dva ne bi mi škodili — Vivien je skromno rekla, dršćući zbog tisuća pogleda usmjerenih prema njoj. — Iako ćeš mi se sada narugati da sam zbog toga tašta.

104

BalkanDownload Naizgled potpuno opušten unatoč javnom zurenju, Grant je kimnuo poznaniku koji ga je prolazeći pozdravio i odvukao Vivien do praznog, odvojenog kutka sobe. Gledao ju je prodornim zelenim očima. — Prelijepa si — rekao je. — Najljepša žena koju sam ikada upoznao, i najpoželjnija.

Nikada nisam želio nekoga kao što želim tebe. I bojim se da ću te, ako te budem predugo gledao, uzeti sada, ovdje, pred svima.

— Oh — porumenjela je, igrajući se rubom ukrasa na struku. Nije baš bio Byron, ali od ovih je izravnih izjava osjetila nalet uzbuđenja i ugode u dnu trbuha. Uzvratila mu je pogled, pogledavši ga duboko u oči.

— Zašto si koketirao s lady Lichfield? — upitala je. — Jeste li bili ljubavnici?

— Nismo. Zabavlja je razgovaranje s mlađim muškarcima, a i lako joj je ugoditi. Već se pokazala korisnom poznanicom. Osim toga, moram priznati da mi se sviđa.

Vivien se namrštila, osjetivši peckanje ljubomore. — Ne bi imao aferu sa ženom njezinih godina, zar ne?

— Pa nije baš antički relikt — rekao je. Na usnama mu se naglo pojavila sjena osmijeha. — Privlačna je žena u svojim četrdesetima.

— Ali starija je od tebe barem deset godina. Možda čak i petnaest.

Izražajno je podignuo tamne obrve. — Ne odobravaš da žene imaju afere s mlađim muškarcima?

Vivien je pokušala progutati napetost koju je osjećala u grlu. — Ja baš i nemam pravo ikoga osuđivati.

— Francuzi su opušteniji od nas u vezi s ovim stvarima. Vjeruju da se ženska privlačnost povećava sa zrelošću i iskustvom... i ako žena razmjenjuje usluge s mlađim muškarcem, smatraju je sretnicom.

— Onda ne dopusti da te ja zadržavam — Vivien je rekla zajedljivo.

— Zašto ne odeš k lady Lichfield?

— Neću završiti s lady Lichfield — promrmljao je, a u očima mu se nazirao osmijeh.

— Zašto se tako smiješiš? — Osjećala se glupo i neugodno, kao da je ispala budala.

— Zato jer si ljubomorna.

— Ne, nisam — Vivien mu je panično proturječila. — Doista, ja... — zastala je kad im se približila tamna figura. — Tko je to? — oprezno je upitala.

105

BalkanDownload Grant se okrenuo i pogledao posjetitelja. Iako nije promijenio izraz lica, Vivien je osjetila da se radi o muškarcu kojeg je Grant volio i poštovao... jedan od rijetkih do čijeg mu je mišljenja bilo stalo. — Sir Rosse — rekao je veselo, približivši Vivien kako bi se upoznali. — Mogu li vam predstaviti gospođicu Duvall?

Sir Ross Cannon, upravitelj Bow Streeta. Vivien se naklonila i dobro ga pogledala. Zaključila je da se radi o iznimnoj osobi, iako nije mogla procijeniti zašto. Sir Ross bio je visok muškarac, iako nije konkurirao Grantovoj nepremašivoj visini. Odavao je dojam sposobna čovjeka koji raspolaže velikom moći. Bio je pomalo mršav, crnokos, znatiželjnih svijetlosivih očiju. Najzanimljivije je bilo njegovo ravnodušno ponašanje, kao da nije dio događanja, iako se družio s ostalim uzvanicima. Činilo se da mu je ugodno u svojoj samoći.

Vivien je pala na pamet sramotna pomisao... Grant je radio za ovog čovjeka, savjetovao se s njim. Bez sumnje je znao sve o njoj, uključujući stvari koje je zapisala u onu groznu knjigu. Nagonski se primaknula bliže Grantu.

Cannon ju je i dalje znatiželjno promatrao. — Gospođice Duvall... veliko mi je zadovoljstvo upoznati vas.

— Jesmo li se?... — Vivien je zaustila, a onda se ugrizla za usnicu.

Shvatila je da ne može provesti sve vrijeme ispitujući ljude je li ih već upoznala.

Cannon je shvatio što je željela upitati pa je nježno odgovorio: — Nažalost, nismo.

Pretraživala mu je lice kako bi našla tračak osude ili sarkazma, ali nije ga bilo. Hladne su sive oči bile ugodno ravnodušne.

Cannon i Grant razmijenili su pogled koji kao da je u sebi sadržavao cjelovit razgovor. Nakon što se još jednom naklonio Vivien, Cannon ih je ostavio, pristojno tiho pozdravivši.

Grant je uhvatio Vivien za lakat. — Dođi, gospođice Duvall — rekao je nježno. — Mislim da je vrijeme da se podružimo s drugim gostima.

— Je li? — upitala je, nevoljko mu se pridruživši. Strepila je od upoznavanja jer nije znala odijeliti prijatelje od neprijatelja. — Baš sam razmišljala kako je vrijeme za još jednu čašu vina, i to veliku.

— Poslije ćeš dobiti sve vino koje želiš — njegova ju je ruka neumoljivo gurala naprijed.

106

BalkanDownload Da sakrije uznemirenost, Vivien je namjestila miran i staložen izraz lica. Prišli su jednoj skupini ljudi u moru zamišljenih lica. Grant ju je upoznao s dvjema damama i troje gospode. Lord i lady Wenman, lord Fuller i gospođa Marshall, svi su je znatiželjno promatrali. Na njezinu sreću, nije bilo puno potrebe da govori. Vivien je često pogledavala Granta koji je razgovarao s njima. Imao je ravnodušan izraz lica, ali oči su mu bile na oprezu. Osjećala je da razmišlja, provjerava, čeka.

Vivien je pogledala lorda Wenmana koji se činio mirnim, osim pomalo nervozna tapkanja cipelama po podu. Uzvratio joj je pogled i zbunila ju je drskost njegovih blijedih plavih očiju. Wenman... Nije prepoznala njegovo lice, ali to joj je ime bilo neobično poznato. Gdje ga je prije čula?

Grant ju je odveo do nove skupine ljudi, predstavljajući je vikontu Hattonu. Vikont je bio stariji muškarac pepeljaste kose i kože naborane poput zgužvana papira. Iako se ponašao pristojno, gledao ju je s kombinacijom optužbe i opreza koju nije bilo teško primijetiti.

Nije joj dugo trebalo da se sjeti da su i on i Wenman muškarci spomenuti u njezinu dnevniku.

Imala je afere s njima. Sledila se od uznemirenosti. Bilo je teško čitati o detaljima njezinih afera u toj prokletoj knjizi, ali bilo je znatno teže prisilno se suočiti s muškarcima s kojima je spavala. Koliko je još njezinih bivših ljubavnika večeras bilo na balu? Okrenula se prema Grantu s optužujućim pogledom.

Prije nego što je mogla progovoriti, prišao joj je muškarac sitnih očiju poput komadića ugljena zakopanih u rumenom licu. Za razliku od ostalih, nije se pretvarao da je ne poznaje. Odmah joj je prišao i napasno je uhvatio za ruke, ne primijetivši Granta koji je ukočeno stajao pokraj nje.

— Bože dragi, Vivien! — muškarac je iznenađeno uzviknuo. — Doista sam mislio da si mrtva. Kako si mogla samo tako nestati? Nisam te mogao naći, nisam se mogao uvjeriti da ti je dobro. — Dok je govorio, zapuhivao ju je njegov alkoholni dah. — Iako, poznajući tebe, nisam se trebao previše brinuti. — Zastao je kako bi mračno pogledao Granta pa skrenuo pogled natrag na Vivien.

— Uvijek se dočekaš na noge, baš kao mačka, zar ne?

Vivien je odlučila opustiti ruke u njegovu zahvatu, ne opirući se. Bila je svjesna da je pozornost svih u prostoriji usmjerena na njih.

— Dobra večer, Gerarde — Grant je tiho rekao.

107

BalkanDownload Pa naravno, lord Gerard, njezin posljednji ljubavnik. Vivien se prisilno nasmiješila, iako su joj usne drhtale. Bijes, pobuna, sram — gorjela je iznutra. Osjećala se kao da je postavljena u izlogu zbog zabavljanja snobovskih članova elitnoga društva, a tako je doista i bilo.

Previše zbunjen da bi primijetio pozornost koju su privlačili, Gerard je još čvršće stisnuo njezinu bijelu rukavicu. Nagnuo se i dubokim glasom šapnuo Vivien u uho: — Obećaj da ćeš se poslije naći sa mnom. Moramo razgovarati.

— Obećavam — promrmljala je, povlačeći ruke dok ih nije oslobodila.

Gerard je od lelujao, a Vivien se uputila u suprotnom smjeru, ne primjećujući kamo ide. Grant je pošao za njome, jednako živčan zbog nastale situacije. Prošavši kroz vrata sobe za prijam, Vivien je naišla na dugačku galeriju slika s presvučenim klupama. Zaustavila se ispred portreta Lichfieldova pretka ohola lica i stajala čvrsto pritišćući prsa.

Iako se nije okrenula, znala je da ju je Grant slijedio pa je progovorila kroz zube. Bijes joj je ukočio čeljust, ali govorila je tiho kako ne bi ometala par koji je razgledavao slike na drugoj strani galerije. — Kako si uspio? U manje od deset minuta upoznala sam tri bivša ljubavnika. Kako si uspio sva imena iz dnevnika uključiti na popis gostiju?

— Nagovorili smo lady Lichfield da pošalje nekoliko dodatnih pozivnica — rekao je ravnodušno.

— Kako lijepo od nje — Vivien je gorko odgovorila.

— A što si mislila tko će sve doći, Vivien? Znala si da ćemo ovo iskoristiti kako bi se pokazala javnosti.

— Ali ti si učinio i više od toga. Pozvao si doslovno svaku osobu koja bi mi mogla željeti zlo! Izlažeš me njima poput živog mamca, čekajući tko će učiniti prvi korak!

— Večeras je ovdje šest Runnera i nekoliko drugih policajaca, uključujući mene i sir Rossa. Svi te držimo na oku. Nisi u opasnosti.

Njegove su riječi samo dolile ulje na vatru. Poludjela je od bijesa. — Mogao si mi reći što planiraš! Ali nisi, jer si htio da budem nespremna, ponižena i osramoćena pojavom s morem muškaraca s kojima sam spavala.

— Misliš da je sve ovo samo kazna koju sam ti namijenio? — podsmjehnuo se. — Pokušaj ponovno, Vivien. Bow Street ima pametnijeg posla od podržavanja osobnih osveta. Moj je posao uloviti muškarca koji

108

BalkanDownload te je pokušao ubiti, a ovo je najbolji način da to postignem. Ako tijekom toga osjetiš sramotu zbog događaja iz prošlosti, to nije moja krivnja.

— Ti manipulativni, nadmeni... — Pokušavala se sjetiti najgorih mogućih riječi, podižući ruku kako bi ga pljusnula.

— Hajde — Grant je blago rekao — ako ćeš se bolje osjećati.

Vivien je buljila u njega. Bio je tako naočit u crnom smokingu, tako snažan da bi ga njezina pljuska samo nasmijala. Stisnula je šaku, dršćući, i spustila je, pokušavajući kontrolirati nalet emocija.

— Ne bi mogla nauditi ni mravu, zar ne? — Grant je promrmljao.

— Čak i da to zaslužuje. Ali to nije u tvojoj prirodi. Nekoć si razarala i slamala muška srca bez ikakve sućuti, kao da se radi o običnim insektima.

Koji ti se vrag dogodio?

Nikada se nije osjećala više kao prostitutka nego u ovom trenutku.

Odjednom je poželjela da se pretvori u staru Vivien, u besramnu, nemarnu ženu koja je radila sve što je htjela. Možda bi tako uspjela odagnati bol zbog izdaje. Dosada je Granta Morgana smatrala zaštitnikom, prijateljem.

Zaljubila se u njega, iako nije očekivala da bi se iz toga išta moglo izroditi.

Ali nije joj bio prijatelj. Bio joj je neprijatelj, poput svih ostalih uzvanika.

Osjećala se usamljenom, kao žena pred kamenovanje. Pa... prokleti bili, dat će im onda nešto za gledanje.

Podignula je glavu i mirno pogledala Granta čije je lice potpuno izgubilo boju, osim na obrazima. — U redu — rekla je dubokim glasom.

— Večeras ću dati svima, uključujući tebe, ono što žele.

— Što bi to trebalo značiti?

— Samo to da ti namjeravam olakšati posao.

Ispravila je ramena i napustila galeriju odlučno koračajući, ponovno ušavši u sobu za prijam, poput gladijatora. Grant ju je sporije pratio, buljeći u njezinu sićušnu, tanahnu figuru. Napustio ju je svaki tračak poniženja i sramežljivosti. Kretala se među gostima uspravno se držeći, kraljevski podignute glave. Činilo se da se vratila Vivien koju je poznavao, primamljiva i koketna.

Otvoreno flertujući i zadirkujući, Vivien je počela privlačiti muškarce poput muha na med. Uskoro je stajala okružena petoricom, od kojih su joj trojica bili bivši ljubavnici koji su, po svemu sudeći, bili spremni na obnavljanje prijašnje veze. Držeći čašu vina u svojoj nježnoj ruci, Vivien je brzo popila i prihvatila novu čašu.

109

BalkanDownload Grant se približavao, osjećajući se poput izgladnjela čovjeka koji je morao gledati kako drugi jedu na njegovu pikniku. U tom je trenutku osjetio obuzdavanje sir Rossova stiska na ramenu. — Pustite je — Cannon je hladno promrmljao. — Čini upravo ono što bi trebala. Pametna žena, ta vaša prijateljica.

— Vivien se samo vraća na staro — Grant je ogorčeno rekao. — Ne može biti mirna dok nije natjerala svakog muškarca u sobi da je želi za sebe.

— Stvarno? — Cannon je zazvučao prijekorno. — Pogledajte malo bolje, Morgane, i recite mi što vidite.

— Kurtizanu koja se zabavlja do mile volje — Grant je popio velik gutljaj konjaka.

— Oh? Ja vidim ženu znojna čela koja grčevito stišće čašu vina.

Vidim ženu koja se bori sama sa sobom kako bi izvršila svoju nelagodnu dužnost, bez obzira na sramotu što je zbog toga osjeća.

Grant je frknuo nosom. — Nije sposobna osjećati sramotu.

Cannon ga je zamišljeno promatrao. — Ako vi tako kažete. Iako trenutačno nemam puno povjerenja u vašu objektivnost.

Grant je pričekao da ga upravitelj napusti prije nego što je odgovorio ispod glasa: — Ni ja.

Nastavio je gledati Vivien dok su se ljubomora i bijes kovitlali u njegovoj utrobi. Ovako bi se osjećao bilo koji muškarac koji bi bio dovoljno glup da mari za Vivien. Gledao ju je kako koketira i razgovara s bivšim ljubavnicima, prisjećajući se detalja iz njihovih veza i seksualnih aktivnosti. Želio je razbiti, premlatiti, probosti, zadaviti nekoga... bilo što, samo da oslobodi agresiju koja tek što nije eksplodirala. Nije znao da je sposoban za takav iracionalni bijes i to mu se gadilo.

Vivien dosada nije znala da je moguće pretvarati se sretnom i zadovoljnom kad se osjećaš očajnom i bijednom. Nije bilo veće muke od pretvaranja da je seksualno zainteresirana za bilo kojeg od muškaraca koji su je okruživali dok joj je jedina želja bila biti sama.

Nije gledala izravno u Granta, ali ga je vidjela krajičkom oka.

Izgledao je kao mračni div koji je progutao košnicu. Nije mogla a da ga ne vidi kao uzročnika svojih problema... iako to nije bila prava istina. Da nije vodila život koji joj je donio sve ove silne probleme, ne bi trebala njegovu zaštitu. Ali on je doista nije trebao tretirati tako dvosmisleno, u jednom trenutku biti dobar i brižan, a u drugom sarkastičan i nadmoćan.

110

BalkanDownload Oboma bi bilo lakše da je voli ili mrzi, umjesto da je muči svojim promjenjivim raspoloženjem.

Lord Gerard primijetio ju je izdaleka. Stajao je pokraj staklenih vrata koja su vodila u vrt. Nagnuvši glavu u znak pitanja, pokazao je prema vratima.

Shvativši da želi vani razgovarati s njom, Vivien mu je suglasno namignula, iako joj je srce zadrhtalo pri samoj pomisli. Sigurno će je pokušati zavesti... ili zadaviti. Kao njezin ljubomorni bivši partner, možda ju je upravo on one noći gurnuo u Temzu. Užasavala se pomisli ostati nasamo s njim. Ali Grant je rekao da će biti sigurna i ona mu je vjerovala.

Prije nego što se odvojila iz gužve koja se stvorila oko nje, pogledom je potražila Granta. Pogled joj se nakratko susreo s visokim, starijim muškarcem željeznosive kose i duga, oštra lica.

Napeto ju je promatrao. Iako nije bio naočit, bio je vrlo karakteristična izgleda. Ono što je privuklo njezinu pažnju bile su oči pune mržnje.

S nelagodom je okrenula glavu i nastavila tražiti Granta. Pronašavši visoku, poznatu figuru u gužvi, uputila mu je značajan pogled. Suptilni mu je signal bio dovoljan. Smjesta ju je počeo slijediti, gurajući se kroz opijeno društvo. Odgurivao ih je ignorirajući njihovo gunđanje.

— Što je bilo? — promrmljao je, nagnuvši glavu kako bi čuo njezin blag šapat.

— Pleši sa mnom.

Namrštio se na taj zahtjev. — Nisam dobar plesač.

— Lord Gerard pozvao me na razgovor u vrtu. Nadala sam se da ćeš otplesati sa mnom do vrata na drugoj strani sobe i pomoći mi da se diskretno iskradem.

Grant je oklijevao, bacivši oko na staklena vrata. Nije mu se činilo kao da će razgovor Gerarda i Vivien uroditi plodom. Ali to što je Vivien bila spremna suočiti se s bivšim ljubavnikom i mogućim ubojicom, bez pomoći svojega pamćenja, dokazalo mu je njezinu hrabrost. Međutim, nije htio da se to dogodi. Bio je ljubomoran i zabrinut za nju. U tom je trenutku najviše od svega želio biti nasamo s njom.

— A tvoj gležanj?

— Preživjet ću — smjesta je odgovorila. — Samo tu i tamo osjećam blagu bol.

111

BalkanDownload — Kada izađeš, ostat ćeš u vidokrugu — tiho je rekao. — Nećeš se udaljiti iza vrata koja vode na livade. U redu?

— Da, naravno. Čuo se početak valcera i Grant ju je nevoljko povukao prema moru plesača. Unatoč napetosti koju su oboje osjećali, ili možda upravo zbog nje, Vivien se zahihotala. Grant nije bio lažno skroman stvarno nije bio dobar plesač. Bio je iskusan, ali ne i graciozan, vodeći je kao da je krpena lutka.

Nezgrapno, ali sigurno, polako su se primicali drugoj strani sobe.

Grant je promatrao sjajne vatrene kovrče na vrhu Vivienine glave, mehanički je vodeći kroz valcer. Uznemireno je pazio da joj ne stane na prste. Jedan pogrešan korak i osakatio bi je do kraja života. Vivien je šutjela, naizgled jednako uznemirena poput njega, a onda je ispustila prigušen jecaj. Ispao je iz ritma dovoljno dugo da joj zabije prste u bradu i gurne glavu nagore. Usne su joj snažno zadrhtale, a plave oči zablistale od smijeha.

— Ovo je očajno — Vivien je uzdahnula i zagrizla usnicu kako bi zatomila eksploziju smijeha.

Grant je u isto vrijeme osjetio uvrijeđenost i olakšanje. — Rekao sam ti — zarežao je.

— Nisi ti kriv. Doista. Bio bi puno bolji s višom partnericom. Ti i ja uopće ne pašemo jedno drugome. — Odmahnula je glavom i sjetno nastavila. — Nismo jedno za drugo.

— Da. — Ali Grant se nije slagao, odnosno, nije ga bilo briga. Zavolio je njezine kratke noge, visok struk i malene ruke... volio ju je držati u rukama... volio je svaki njezin detalj, savršeni i nesavršeni. Ta mu se spoznaja proširila prsima poput opijata, i to onog koji zatupljuje osjetila i završava eksplozivnim sudarom. Od svih žena koje je poznavao... zašto je to morala biti baš ona?

Glazba je postala glasnija i dvorana se ispunila bojom i svjetlom. U tom je trenutku Grant pogurnuo Vivien prema vratima i izveo je van. — Idi — promrmljao je. — Gerard te čeka. — Zaklonio ju je leđima kako bi neprimjetno izišla naći se s bivšim ljubavnikom.

112

BalkanDownload DESETO POGLAVLJE

P

adina iza vile bila je podijeljena na tri terase. Široko, pomalo nakošeno stubište vodilo je u baršunasta prostranstva donje livade ograđene brižno podšišanom tisovinom. Starinski je vrt bio savršeno uređen cvjetnim gredicama geometrijskih oblika i pravokutnim puteljcima. Na ulazu u donju livadu stajala su velika vrata od kovanog željeza, s brončanim urnama na visokim vrhovima.

Ne vidjevši lorda Gerarda, Vivien se spustila niz stube. Grant ju je upozorio da se ne udaljava prema donjim livadama, ali činilo se kao da nema izbora. Zatomljujući ukočeno disanje, obišla je livadu. Noćna sova prigušeno je hukala.

— Vivien — čula je dubok šapat lorda Gerarda. — Ovim putem. — Iza čeličnih je vrata izvirila ruka. Prstom ju je pozvao k sebi.

Očito će razgovarati u donjim vrtovima. Drhteći u hladnom mraku, Vivien se provukla kroz vrata i suočila s Gerardom. Pod plavim je svjetlom mjesečine njegovo lice bilo blijedo i bezoblično poput mliječnog želea. Bio je prosječno visok i normalno građen, kose koja se polako počela povlačiti s tjemena njegove glave. Vivien ga je promatrala. Budući da su doista bili ljubavnici, smatrala je kako bi se trebala sjetiti barem nečega u vezi s njim. Međutim, ni njegovo lice ni njegov glas nisu prizivali duhove sjećanja.

Pokušao ju je zagrliti, ali se smjesta odmaknula.

Gerard se duboko nasmijao i zadivljeno odmahnuo glavom. — Vivien, zadirkuješ me — promrmljao je. — Veličanstvena si, kao i uvijek.

I sam Bog zna da mi je nedostajao tvoj lik.

— Neću dugo ostati — odgovorila je, natjeravši se da izgleda oholo.

— Ne želim propustiti ni jedan jedini trač, predugo me nije bilo u gradu.

— Gdje si bila protekli mjesec? Hajde, možeš se povjeriti starom prijatelju.

— Jesi li ti moj prijatelj? — nježno je uzvratila.

— Ako ja nisam, onda nemaš nijednoga.

Nažalost, to je doista mogla biti istina. Nagnuvši glavu, Vivien je zauzela zavodljivu pozu, motajući kovrču kose oko tankoga prsta. — Ne tiče te se gdje sam bila, moj lorde.

113

BalkanDownload Hodao je u polukrugu oko nje. — Vjerujem da imam pravo na nekoliko pitanja, šećeru.

— Imaš pet minuta, a onda se vraćam na bal.

— U redu, počnimo s našim dragim prijateljem Morganom. Što ti je on? Nisi ga valjda prihvatila kao novog ljubavnika... ili su ti se kriteriji snizili otkad smo se zadnji put vidjeli? Oh, pretpostavljam da posjeduje neku primitivnu privlačnost, ali on nije plemić, nego običan pučanin.

Lovac na lopove, za ime Božje. Kakvu to igru igraš?

— Nema nikakve igre — odgovorila je s prikrivenim prijezirom.

Kako se ovo debelo, lijeno stvorenje usuđuje vrijeđati Morgana? Oh, Morgan ima svojih mana, to sigurno, ali je sto puta veći muškarac nego što bi to Gerard ikada poželio biti.—On je privlačan muškarac.

— Ogromni majmun — Gerard se podsmjehnuo.

— Zabavlja me. I može si priuštiti moje društvo. To mi je zasad dovoljno.

— Bilo bi ti puno bolje sa mnom — Gerard je tiho izjavio. — I ti i ja to znamo — mračno ju je pogledao s loše prikrivenom pohlepom. — Sada kada je problem koji nas je razdvojio naizgled riješen, ne vidim zašto ne bismo nastavili naš prijašnji dogovor.

Problem? Kakav problem? Vivien je zijevnula, prikrivši nalet znatiželje. — Razgovarao si s Morganom o meni — rekla je ravnodušno.

Počeo se ispričavati. — Mislio sam da si mrtva, inače ne bih rekao ni riječ tom gadu.

— Jesi li mu ispričao za naš problem?

— Naravno da nisam. Ne bih to nikome rekao, a osim toga... s obzirom na tvoj nestanak, bojao sam se da bi me to prikazalo u sumnjivu svjetlu. — Zastao je i pomalo sramežljivo upitao: — Usput, kako je završila?

— Kako je završilo što?

— Ne budi glupa, draga. Pa trudnoća, naravno. Očito si spontano pobacila, ili namjerno, možda... — Zastao je, s nelagodom. — Nakon duga razmišljanja, priznajem da sam bio u krivu kada nisam htio prihvatiti dijete, ali znaš situaciju s mojom suprugom. Lošeg je zdravlja. Vijest o trudnoći ozbiljno bi je uznemirila. Osim toga, nije bilo dokazano da je dijete doista moje.

114

BalkanDownload Vivien se okrenula, a um joj je podivljao. Trudnoća. Nosila je dijete.

Polako je položila ruku na svoj ravan trbuh i zadrhtala. Ne može biti istina, uznemireno je pomislila. Oh, dragi Bože, ako je bila trudna, što se dogodilo djetetu? Tijelo joj je preplavila vruće-hladna jeza dok je razmatrala mogućnosti. Sigurno je doživjela spontani pobačaj, jer o ostalim rješenjima nije htjela ni razmišljati.

Zatvorila je oči, čvrsto ih stišćući od užasa. Ne bi se namjerno riješila bebe... zar ne? Milijun joj je pitanja letjelo glavom poput nasilnih ptica koje su je kljucale dok se nije trznula i odmaknula.

— Razumijem — rekao je Gerard, zaključivši iz njezine neugode da je doista namjerno prekinula trudnoću. — Pa, nemoj kriviti sebe, draga.

Nisi bas majčinski tip. Nadarena si za druge stvari.

Otvorila je usta, ali nije mogla proizvesti ni glasa. Od silne se krivnje i boli uspjela usredotočiti samo na jednu stvar. Grant nikada ne smije doznati. Ako otkrije što je vjerojatno učinila, mrzit će je iznad svih granica... Ali ne više nego što bi ona mrzila samu sebe.

— Vivien — Gerardov je glas prodro u očajni vrtlog njezinih misli.

Prišao joj je otraga i uhvatio je za bijele rukavice, klizeći rukama prema njezinim dlanovima. — Vivien, ostavi Morgana i vrati se meni. Večeras.

On se samo pretvara da je aristokrat. Ne može ti pružiti ono što ja mogu.

Znaš to.

Na usta su joj navrle bijesne i otrovne riječi, ali uspjela se suzdržati.

Ne bi bilo najpametnije postati njegovim neprijateljem... S vremenom bi joj mogao biti koristan. Drhtavo se nasmiješila. — Razmislit ću — rekla je.

— Ali ne očekuj me večeras. A sada... moramo se odvojeno vratiti u sobu za prijam. Ne želim osramotiti Morgana pojavljujući se s tobom.

— Jedan poljubac prije odlaska — Gerard je zahtijevao.

Vragolasto se nasmiješila. — Ali ne bih se mogla zaustaviti samo najednom. Zato samo idi, molim te.

Stisnuo joj je ruku i poljubio bijelu rukavicu. Čim se udaljio, Vivienin osmijeh nestao je. Stavila je dlan na hladno, znojno čelo i nastojala ne zaplakati. Otišla je u drugom smjeru i vratila se u vilu.

Obuzeta žaljenjem i gorkim strahom, Vivien je zastala pokraj guste živice i velike kamene skulpture. Osvježio ju je hladan povjetarac. Osjećala se ošamućenom i grozničavom, ali znala je da se mora primiriti prije povratka u sobu za prijam. No, nije se još željela suočiti s gužvom, posebice s Grantom.

115

BalkanDownload — Bludnice — odjednom ju je prostrijelio dubok muški glas pun mržnje. — Neću biti miran sve dok ne budeš mrtva.

Vivien se zaprepašteno okrenula, tražeći izvor glasa. Sjene su plesale oko nje. Srce joj je mahnito kucalo. Kad je začula korake, poskočila je poput prestrašena zeca. Podigla je haljinu, ispustila prigušen vapaj i potrčala kamenim stubama, spotičući se i jureći prema svjetlima koja su dopirala iz vile. Poskliznula se o lokvu ili zalutali list i pala na tlo, udarivši bradom o rub stube. Plačući od bola, spremala se ponovno potrčati, ali bilo je prekasno — nepoznate su je ruke već dohvatile.

— Ne — jecala je, koprcajući se kako bi se obranila, ali stisak je bio tako čvrst da se nije mogla pomaknuti.

Odjednom je čula grub glas, polako shvaćajući da joj je poznat.

— Vivien, smiri se. Ja sam. Pogledaj me, dovraga.

Trepćući, buljila je u njega sve dok panika nije nestala iz njezinih očiju. — Grante — rekla je, teško dišući. Sigurno ju je vidio iz kuće i potrčao spazivši da je uznemirena. Sjedeći na kamenim stubama, držao ju je približivši tamno lice njezinu. Mjesečina je obasjavala njegov dug nos i bacala mu sjene s gustih trepavica na obraze. Vivien ga je panično stisnula u znak olakšanja, čvrsto ga zagrlivši oko vrata. — Oh, hvala Bogu...

— Što se dogodio? — kratko je upitao. — Zašto si bježala?

Oblizala je suhe usne i pokušala izgovoriti smislenu rečenicu.

— Netko mi se obratio iza skulpture.

— Gerard?

— Ne, ne bih rekla... nije zvučao poput njega, ali ne znam... Oh, pogledaj! — Pokazala je na tamnu siluetu koja je prošla pokraj skulpture i nestala iza živice.

— To je Flagstad — Grant je promrmljao. — Jedan od Runnera. Ako je netko ondje, on će ga pronaći.

— Zar ga ne bi i ti trebao potražiti?

Grant se poigravao odbjeglom kovrčom na njezinu čelu, vrativši je na mjesto. Odjednom mu je osmijeh osvijetlio lice. — Želiš da te ostavim samu?

— Ne — smjesta je odgovorila, stisnuvši ruke oko njegova vrata.

— Ne nakon onog što mi je rekao.

Osmijeh mu je odjednom nestao s lica. — Što ti je rekao, Vivien?

116

BalkanDownload Oklijevala je, pažljivo razmislivši o tome što će reći. Ne smije spomenuti trudnoću... barem dok ne dozna više o tome. Udobnije se smjestivši u njegovu naručju, zahvalna na čvrstoj muževnosti njegova tijela, oprezno je odgovorila: — Da neće biti miran sve dok ja ne budem mrtva.

— Je li ti glas zvučao poznato?

— Ne, nimalo.

Grant joj je nježno popravio bijelu rukavicu, položivši palac na nježnu udubinu ispod njezina pazuha. Iako je i on nosio rukavicu, čvrstim joj je dodirom ulijevao sigurnost.

— Jesi li ozlijeđena? — upitao je.

— Moja noga... udarila sam se u nogu, ali mislim da je samo modrica... — Vrisnula je kad joj je počeo podizati haljinu. — Ne, ne ovdje! Čekaj...

— Koža se ne čini razderanom — Grant je pažljivo promatrao nateklu modricu, ne obazirući se na njezino odlučno migoljenje. — Budi mirna.

— Neću biti mirna dok otkrivaš moju... Oh, pusti me! — Crvena od srama, shvatila je da im se još netko pridružio na stubama. Grant joj je spustio haljinu, sakrivši ozlijeđenu nogu, upravo kada je došao sir Ross Cannon. Vivien je primaknula svoje rumeno lice Grantovu kaputu i pogledala Cannona.

— Flagstad nije uspio vidjeti lice čovjeka iz mraka — Cannon je bezizražajno rekao. — Međutim, rekao je da je naš čovjek visok, sijed i mršav. I baš kao zanimljiva slučajnost, kočija lorda Lanea, koji odgovara tom opisu, upravo napušta imanje.

— Lane — Grant je ponovio upitna tona. — On nije na popisu osumnjičenika.

— Spominje li se i on u knjižici gospođice Duvall?

— Ne — Grant i Vivien odgovorili su u isti glas.

Vivien je nesigurno potegnula Grantov kaput. — Neki me stariji muškarac promatrao u sobi za prijam... Činilo se da me mrzi. Imao je nos poput jastrebova kljuna. Bi li to mogao biti lord Lane?

— Moguće — Grant je zamišljeno odgovorio. — Ali bit ću proklet ako ne uspijem otkriti kako je on povezan s tobom. Nitko ga dosada nije spomenuo.

117

BalkanDownload — Dopusti mi da istražim kako bi on mogao biti povezan sa slučajem gospođice Duvall — rekao je Cannon. Iako je zvučalo kao pitanje, očito nije tražio dopuštenje. — Lane se uvijek bunio zbog mojih temeljitih noćnih ophodnji. — Mrko se nasmiješio. — Volio bih mu uzvratiti uslugu.

— Samo izvolite — odgovorio je Grant. Podignuo je Vivien iz svoga krila. Bila je zahvalna na mraku koji ih je okruživao i skrivao njezino pravo stanje, svjesna Grantove ruke na svojemu boku.

— Mogu li sada ići kući? — tiho je upitala, a sir Ross je odgovorio: — Ne vidim zašto ne. Bili ste odlični večeras, gospođice Duvall. Po mojemu mišljenju, neće nam dugo trebati da razriješimo ovaj slučaj.

Uskoro ćete biti slobodni vratiti se svojemu starom životu.

— Hvala — Vivien je promuklo odgovorila. Možda je bila nezahvalna, ali pomisao na vraćanje starom životu nije ju uopće radovala.

I što s gubitkom pamćenja? Hoće li se ikada oporaviti? Hoće li joj se pamćenje uopće vratiti? Što ako bude morala prolaziti kroz život bez prošlosti, bez tajni i uspomena koje su činile osobu potpunom? Čak i ako Cannon i Grant otkriju tko je njezin nesuđeni ubojica i zaštite je od moguće opasnosti, strepjela bi od suočavanja s budućnošću. Nije znala tko je, odnosno tko bi trebala biti. Ne sjećati se prvog dijela svoga života... kakva čudna kazna.

Osjetivši njezin očaj, Grant ju je nježno uhvatio za ruku. Prošetali su puteljkom koji se protezao oko vile do kočija koje su čekale ispred ulaza na imanje.

— Što će misliti lady Lichfield i ostali gosti kada vide da smo otišli bez pozdrava? — upitala je Vivien.

— Pretpostavit će da smo otišli ranije kako bih te odveo kući i spavao s tobom.

Lecnula se na njegovu izjavu dok su joj tijelo probadali naleti hladnoće i topline. Zbunjena njegovom izravnošću, bila je u iskušenju upitati ga planira li to doista učiniti. Ali riječi su je napustile, a glas joj je nestao... jer je shvatila da je upravo to i sama priželjkivala. Osjećala se rastresenom i beznadnom, željna nekoliko trenutaka bliskosti i zadovoljstva. Komu će štetiti ako mu se preda?

I tako su to već ranije učinili. Samo što se ona toga nije mogla sjetiti.

Zašto to ne bi opet dopustila? Nije imala reputaciju koju je morala zaštititi.

Osjećala se ispraznom, usamljenom i uplašenom... Htjela mu je ugoditi, ali i sebi.

118

BalkanDownload Trebala se riješiti takvih misli, ali osjećala se ošamućenom, kao da se već uputila stazom kojom nije smjela, a bilo je prekasno vratiti se.

Grantov je sluga vidio kako se primiču i požurio kako bi pomogao Vivien. Bio je dovoljno iskusan da se ne čudi tome što odlaze tako rano, a nije ih ni ispitivao, osim o tome kamo se žele uputiti. — Kući — Grant je grubo rekao, pomažući Vivien popeti se u kočiju, poslavši slugu da obavijesti vozača.

Vivien je podigla haljinu kako bi provjerila pulsirajuću modricu na potkoljenici. Lagano je zajecala.

— Boli li te? — Grant se namrgodio.

— Ne baš, ali... — pogledala je prema pretincu koji je sadržavao razna pića u kristalnim bocama. — Mogu li dobiti malo konjaka? Još se uvijek osjećam pomalo uznemireno nakon svega što se dogodilo.

Grant je bez riječi natočio malo konjaka u čašicu i pružio je Vivien.

Vivien je prihvatila čašu, prinijela je usnama i ispila u jednom gutljaju.

Baršunasta joj se vatra raširila grlom i prsima, navlaživši joj oči. Zatomila je kašalj i pružila čašu. — Još, molim— rekla je promuklo.

Grant je podignuo obrvu, pomno je promotrivši dok joj je točio novu čašu. Drugi je gutljaj konjaka bio lakši od prvoga. Ugodna joj se toplina proširila cijelim tijelom. Kratko uzdahnuvši, Vivien je vratila čašu i smjestila se u kut sjedala. — Oh, to je već bolje — promrmljala je.

— Nemaš razloga bojati se, Vivien — rekao je Grant, shvativši da je to bio razlog njezine želje za konjakom. — Neću dopustiti Laneu ili bilo kome drugome da ti naudi.

— Da, znam — nasmiješila mu se s povjerenjem, ali osmijeh joj je brzo nestao s lica kad je začula Grantovo pitanje.

— O čemu ste ti i Gerard razgovarali u donjem vrtu?

— Ni o čemu važnome — rekla je.

— Prepričaj mi sve. Ja ću odlučiti je li važno ili nije.

Budući da je ništa na svijetu ne bi moglo natjerati da mu otkrije tajnu o trudnoći, pokušala se sjetiti nečega što mu može reći. — Pa... lord Gerard upitao me zašto sam s tobom i rekao kako se ti samo pretvaraš da si aristokrat.

Ovaj je komentar izmamio zajedljiv osmijeh. Vivien je zaključila da je Grant u prošlosti često bio meta ovakvih komentara. — Rekao bih da

119

BalkanDownload dobro prepoznaje ljudski karakter — Grant je ravnodušno odgovorio. — Nastavi.

— Onda mi je predložio da te ostavim i vratim se njemu.

— Što si mu odgovorila?

— Nisam rekla ni da ni ne, samo sam rekla da ću razmisliti.

— Mudra odluka — rekao je hladno. — U tvom je položaju pametno imati nekoliko mogućnosti.

— Neću ponovno postati njegovom ljubavnicom — rekla je, uvrijeđena što je Grant pomislio da bi takvo što uopće mogla razmatrati.

— Tko zna. — Činilo se kao da se namjerno pokušava svađati s njom.

— Kad se sve ovo završi...

—Je li to ono što ti želiš da učinim? — živčano je upitala. — Da se vratim lordu Gerardu? Ili pronađem nekog drugog muškarca?

— Ne. To nije ono što želim.

— Pa što onda... — uzdahnula je kad ju je zgrabio, brzo poput tigra, i premjestio u svoje krilo. Krupnom joj je rukom razbarušio kosu i uništio frizuru, raspetljavši kovrče i razbacavši ukosnice po podu kočije.

Isprekidano je disao dok mu se toplina penjala u lice. Bio je ljubomoran, frustriran, bolno uzbuđen, a sve zbog izazovna stvorenja u svojim rukama. Bio je umoran od žudnje za onime što ne može imati, od neprestanog spoticanja o vlastitu savjest. U rukama je držao neurednu smjesu mesa i svile, i žudio je za time da se izgubi u njezinoj toplini.

— Želim da ostaneš sa mnom — rekao je promuklo. — Želim da budeš moja.

Vivien ga je gledala plavim očima teških kapaka, kao da razumije njegove muke. Nježno je dodirnula njegovo lice hladnom rukavicom. — Onda ću to i biti — promrmljala je, zapuhnuvši ga slatkastim dahom konjaka. — Jer i ja želim tebe.

Te su riječi u njemu oslobodile proždrljivu zvijer. Nemoćan zaustaviti se, Grant je posegnuo za Vivieninom rukavicom i povukao je s njezine ruke. Uhvatio ju je za ruku i pritisnuo je na svoja usta i čeljust, pohlepno upijajući njezin nježan dodir. Usnama joj je dotaknuo dlan, a on je zatvorio oči od požude i zadovoljstva.

Viven je povukla ruku, a čim ju je oslobodila, stavila je drhtave prste iza njegova ukočena vrata. Nije više čekao. Spustio je glavu i položio usta na njezina, zahtijevajući da ih otvori. Usne su joj se razdvojile, željno ga

120

BalkanDownload primajući, a jezik joj se prepustio njegovu snažnu milovanju. Uzdahnuo je i privukao je još čvršće u svoje krilo, snažno je ljubeći. Ljubio ju je sve mahnitije, kao da je tragao za njezinim dubljim okusom, ali umjesto da se zasiti, postajao je sve gladnijim i gladnijim.

Naglo je odmaknuo usta i zarežao, gledajući njezino rumeno lice. — Ne mogu te se zasititi — rekao je promuklo. — Tako si lijepa, tako slatka...

Vivien, dopusti mi... — Položio joj je ruku na leđa i povukao vezice pa joj raskrilio steznik, otkrivajući njezinu blijedu kožu. — Dopusti mi... — ponovio je, jednom je rukom držeći za leđa kako se ne bi odmaknula.

Nježno je obujmio njezinu okruglu, čvrstu dojku, palcem joj milujući ružičastu bradavicu dok se nije ukrutila i potamnjela. Vivien se ugrizla za usnu, izvijajući se dok mu se crna kosa spuštala prema njezinim grudima.

Vlažnim je toplim usnama obujmio bradavicu, milujući je vrškom jezika.

Izgubljena u magli konjaka i uzbuđenja, Vivien ga je objema rukama stisnula za glavu. Povukao ju je za bradavicu, nježno i vješto, dok mu se tijelo treslo od požude. Vivien je zatvorila oči, prepuštajući se sirovom fizičkom užitku. Obuzeo ju je tračak srama kad je pomislila da bi samo besramna žena, odnosno kurtizana, dopustila muškarcu da joj radi nešto takvo u kočiji. Ali nije ju bilo briga. Nije bilo važno kako je, kada ili gdje dodiruje. Žudjela je za njim jednako snažno kao što je on žudio za njom i ništa ih više ne bi moglo rastaviti.

Prešao je na njezinu drugu dojku, najprije je istraživši jezikom, a potom je grickajući dok se nije nagnula i zastenjala. Svakim je dodirom njegova jezika osjećala peckavo uzbuđenje duboko u trbuhu i između bedara. Uznemireno je primaknula koljena kako bi ublažila uzbuđenje.

Grant ju je uhvatio za gležanj, povukavši svilenu čarapu. Raširio je prste i počeo se kretati preko njezina koljena do mjesta na kojem joj je svilena vezica stiskala rebro. Istraživao je meku kožu iznad vezice i gurnuo ruku ispod zgužvanih lanenih gaćica.

Prstima se penjući sve više i više, pronašao je pramen kovrča između njezinih bedara.

Vivien se čedno opirala, drhteći u njegovim rukama i jecajući u znaku prigušena protesta. Odjednom ju je snažno poljubio. Zastenjala je i omotala ruke oko njegovih širokih ramena, dok joj se svaka pomisao opiranja otapala poput leda na suncu. Rukom joj je pretražio prednji dio gaćica, pronašao mašnicu na vrhu i posegnuo prstima unutra. Nježno je klizio među kovrčama, milujući nježne dlake koje su štitile njezino

121

BalkanDownload najintimnije mjesto. Drhtala je od zbunjenosti, straha i uzbuđenja pa mu položila glavu na rame.

Uzbudljivo se istraživanje nastavilo. Pomicao je prst gore-dolje dok joj osjetljive usne nisu nabrekle. Dodirnuo je sitno, bolno središte njezine strasti, kružeći, šokirajući je iskonskim užitkom zbog kojeg je htjela vrištati.

Vivien se previjala u njegovu krilu, osjećajući rastuću izbočinu na stražnjici. Drhtavo se nasmijala shvativši da je bio spreman uzeti je istoga trena, tu, u kočiji. Pronašao je izvor nevjerojatne vlažnosti i ispipao meku šupljinu. Gurnuo je srednji prst u nju, bez ikakva upozorenja. U početku se opirala, trzajući se kako bi ga odmaknula, ali onda ga je još snažnije stegnula za ramena. Sklopila je bedra oko njegove ruke, a on ju je obasipao nježnim riječima i ljubio ispod uha.

— Tako si uska — potmulo je rekao. — Zašto? Bojiš li se?

— Da — ošamućeno je prošaptala.

— Nemaš se čega bojati.

— Ja... ne sjećam se kako se ovo radi — zagrcnula se. Sada mu je prst lakše klizio, zbog neočekivane vlažnosti. Polako je uronio, pa opet i opet, u zavodljivu ritmu od kojeg je željno zanjihala bokovima. Bol zadovoljstva sve je više rasla, sve dok nije doživjela vrhunac i pala natrag u sjedalo.

Cijeli se svijet zaokrenuo za tristo šezdeset stupnjeva. Željela je dodirnuti njegovu kožu, ali u tome su je sprječavali slojevi njegove odjeće.

Spustio ju je na sjedalo i nagnuo se nad njom. Uhvatio ju je za glavu i poljubio. Usne su mu bile grube, vruće i uznemirene. Oboje su zastenjali od silne strasti od koje im je srce nekontrolirano kucalo.

Kočija je postala lepršava čahura sjena, kože i mirisa vanilije. Vivien je obgrlila njegova široka ramena, glavom mu se naslonivši na vrat.

— Volim te — prošaptao je, odgurujući je na sjedalo i gledajući ravno u lice.

— Ne moraš to govoriti — rekla je uznemireno, iako joj je tijelo prštalo od zadovoljstva.

— Volim te — ponovio je dok su mu zelene oči sjajile u mraku poput mačjih.

Gledala ga je bez riječi, pitajući se je li doista svjestan toga što govori, je li tip muškarca koji doista može razlikovati ljubav i požudu.

122

BalkanDownload Kočija se zaustavila i shvatila je da su stigli u King Street. Grant joj je prislonio glavu uz uho i tiho šapnuo: — Vodi ljubav sa mnom večeras, Vivien.

123

BalkanDownload JEDANAESTO POGLAVLJE

B

ilo je vrlo kasno i svi su se sobari i sluge povukli u svoje odaje, osim sluge koji im je otvorio vrata kočije. Iznenadivši se, sluga je hitro odmaknuo pogled od sitnog, razbarušenog tijela u Grantovim rukama.

Noseći dragocjeni teret uz stube, zaogrnuvši je kaputom, Grant je pogledao Vivienino zakriveno lice. Bila je rumena i tiha, nesigurna, ali nije se opirala. Sjetivši se svoje ljubavne izjave u kočiji, i sam se zarumenio, ali nije zažalio što joj je to rekao i neće nikada ni zažaliti. Prvi je put jednoj ženi rekao da je voli. Večeras je otkrio dio sebe za koji nije ni znao da postoji i želio je pokazati Vivien svu nježnost i strast za koju je bio sposoban.

Kad su ušli u sobu, spustio ju je pokraj kreveta. Prstima je prošao kroz njezinu raščupanu kosu i ovlaš joj dodirnuo usne svojima, udijelivši joj nježan poljubac. Otpustio joj je kopče i ukosnice i oslobodio zapletene kovrče. Njezina mu se meka i topla kosa razlijevala niz ruke.

— Reci mi što da činim — prošaptala je pa mu rukom kliznula ispod kaputa, osjetivši čvrstinu njegovih leđa. — Ne znam kako te zadovoljiti.

Ne sjećam se kako se išta od ovoga radi.

— Ne trebaš se ničega sjećati — rekao je nježno, ali ozbiljno.

Primaknuo ju je svojemu nevjerojatno uzbuđenu tijelu, udišući njezin opojan miris. Položio joj je usne na vrh vrata, poljubio je i osjetio ranjivu kožu, polako se spuštajući prema mirisnim grudima.

Vivien je zadrhtala i nagnula mu se u rukama dok joj je srce mahnito tuklo od pritiska njegovih znatiželjnih usta.

Polako ju je svlačio, povlačeći vezice njezine odjeće koja je padala oko nje. Otkrivena joj je koža bila bijela i sjajna, a tijelo nježno i puno zamamnih oblina... Nakratko je sklopio oči kako bi zatomio svoju životinjsku strast. Kad ih je ponovno otvorio, Vivien se odmaknula i hitro popela na krevet, povlačeći plahte preko svojega gola tijela. Njezina je sramežljivost bila tako iskrena, tako... pa, djevičanska, da se pitao kakva je bila prije nego što je počela s karijerom kurtizane.

— Nemoj se pokrivati — promrmljao je. — Tvoje je tijelo prelijepo da bi bilo pokriveno.

124

BalkanDownload Plahta se nije pomaknula. — Hladno mi je — rekla je bez daha, rumenih obraza.

— Ja ću te ugrijati — obećao je osmjehnuvši se, skidajući kaput.

Vivien ga je gledala kako skida odjeću, otkrivajući puno tamniju kožu od njezine, na nekim mjestima prekrivenu dlakama, a na drugima ožiljcima. Divila se snazi i gracioznosti njegova tijela koje je bilo izbrušeno i nabijeno, bez ijedne meke površine. — Imao si pravo — rekla je nesigurno. — Doista izgledaš impresivno bez odjeće.

Nasmiješio se i prišao joj, uhvativši je za bokove i nadvivši se nad nju. Osjetila je njegova usta na svojoj kosi. — Jesi li sigurna da ovo želiš?

— upitao je. — Reci mi prije nego što uskočim u krevet s tobom.

Vivien ga je u znak odgovora obgrlila oko vrata i spustila prema sebi. Cijelim se tijelom naslonio na nju i odjednom nije mogla čuti ništa osim razarajućeg pulsa u svojim ušima. Misli su joj se rastrčale i nestale od silnog uzbuđenja... Osjetila je zapanjujuću vrelinu njegove kože, grube dlake na njegovim prsima, usne koje su joj klizile po vratu, ramenima i grudima. Ruke su mu bile posvuda, milovao ju je i istraživao, klizeći između njezinih udova bez tračka čednosti.

Ako je i imala kakve sumnje, one su sada potpuno nestale. Nije očekivala da muškarac koji je toliko upoznat s teškom stranom života može biti tako nježan. Ruke su mu bile nezamislivo nježne dok je pretraživao njezina intimna mjesta. Disao je ubrzano, kao od napora, tako da ju je svaki izdisaj grijao poput pare. Pritišćući je uz madrac, ljubio joj je i milovao vrhove dojki, nježno grickajući ukrućene bradavice.

Uzdišući, ovila mu je ruke oko glave, izvijajući se ispod njega od uzbuđenja i neobične napetosti. Odjednom se zapitala kako je to mogla činiti s mnoštvom različitih muškaraca. Ovaj je čin zahtijevao više povjerenja i intimnosti nego što je to mogla zamisliti. Nije bilo moguće...

Svi jednostavno moraju biti u krivu u vezi s njom... Ali prije nego što je mogla dublje zaroniti u te misli, one su samo nestale.

Osjetila je stisak njegove ruke na svojoj šaci. Uzeo joj je prste i spuštao ih dok nije osjetila vruću, svilenu kožu. S promuklim šapatom ohrabrenja, Grant je položio njezinu ruku na svoje međunožje. Znatiželjno je i uzbuđeno obuhvatila njegovo ukrućeno spolovilo, sramežljivo ga milujući i stišćući. Njezin ga je dodir izluđivao preko svih granica.

Snažnije ju je poljubio, jezikom je milujući, raširivši joj bedra i spustivši bokove između njih.

125

BalkanDownload Osjetila je pritisak na nježnom otvoru njezina tijela koji je uzrokovao lagan osjećaj nelagode. Stisnuvši se zbog bola, Vivien je osjetila kako mu se tijelo još više spustilo i kako se pritisak povećao. Prije nego što se stigla pobuniti ili odmaknuti, duboko je uzdahnuo i snažno gurnuo naprijed.

Vivien je ponestalo daha kada je osjetila bol kakav još nije upoznala — u to je bila sigurna. Nijedna žena to ne bi zaboravila. Pritisnula je njegova prsa, pokušavajući ga odmaknuti, ali on je ponovno gurnuo prema njezinu otvoru i odjednom se našao u njoj, duboko i snažno zakopavši svoju ogromnu muškost.

Kroz sjaj zbunjenih suza, vidjela je bljesak njegova zapanjena lica. — Vivien, budi mirna — rekao je grubo, ali ona se izmicala i izvijala, nemoćna ispod njegova tijela.

Zapanjen uskošću otvora i mesa koje ga je okruživalo, bolom što ga je očito trpjela i neizbježnim zaključkom do kojeg je dolazio, Grant se izmaknuo kako bi je umirio i spriječio neugodu.

— Boli me — uzdahnula je. Čvrsto je držeći, nježno joj je šaptao da je voli, da će se brinuti o njoj, da će odagnati bol ako mu to dopusti. Postupno se opustila i uhvatila za njega, čvrsto ukopavši nokte u snažne mišiće njegovih leđa. Gurnuo je ruku niz njezino tijelo i palcem pronašao crvene kovrče. Počeo je lagano kružiti oko osjetljivog mjesta skrivenog između vatrenih kovrča, izazivajući reakciju njezina drhtava tijela.

Zastenjala je i podigla bokove, a on je shvatio da joj je nelagoda nestala. Nastavio ju je milovati, a u isto je vrijeme počeo ulaziti u nju, nježno, ali duboko. Vivien je zajecala dok joj se tijelo instinktivno izvilo kako bi ga primila, nemirno ga držeći za leđa. Počeo se micati i gurati u sporom ritmu, prilagođavajući se kako bi joj pružio ugodu. Cijelo mu je biće bilo usredotočeno na nježnost prodiranja. Zapanjujućom je brzinom doživjela vrhunac, čvrsto stišćući njegovo tijelo dok su joj se udovi tresli od iznenađenja. Dok je bio u njoj, Grant je osjetio najsnažnije olakšanje koje je ikada doživio u životu. Zastenjao je i spustio lice na njezino rame.

Međunožje mu je pulsiralo, srce mu je mahnito kucalo, a blagostanje mu je obuzelo cijelo tijelo.

U dubokoj tišini koja je nastupila, Grant se pažljivo odmaknuo od Vivien i pronašao očit znak koji prkosi svakoj logici. Zbunjen, s grižnjom savjesti i bijesan na samoga sebe, Grant se suočio s činjenicom kojoj nikada ne bi vjerovao bez fizičkog dokaza.

Vivien je — barem do ovog trenutka — bila djevica.

126

BalkanDownload Buljeći u njezine ošamućene oči, Grant je s nevjericom odmahnuo glavom. Napipala je plahtu i prekrila se njome, uzvrativši mu pogled s mješavinom zbunjenosti i napetosti. Položio joj je ruku na bok, i iako se trznula, nije ga odgurnula.

— Zašto je tako boljelo?

Nije joj odmah odgovorio jer mu je um bio prepun pitanja. — Zato što si bila djevica — konačno je rekao.

— Ali... Pa, nemoguće. Ja... Ja sam Vivien Duvall... zar ne? Rekao si mi... — Zastala je, zapanjeno ga gledajući.

— Kriste — promrmljao je, pokušavajući shvatiti kako je mogao učiniti tako veliku pogrešku. — Ne možeš biti Vivien.

— A što ako jesam? Što ako ste ti i svi ostali bih u krivu u vezi sa mnom? Što ako...

— Nema proklete šanse da bi Vivien Duvall bila djevica — rekao je, gledajući je kao da je nikada nije vidio. — Nemoguće je. Fizički ste identične, ali ti nisi Vivien.

— Ali kako bih joj mogla toliko sličiti, osim ako nismo nekako povezane... možda čak... — Zastala je kad joj je na pamet pala nova misao.

— Blizanke? — dovršio je mrka lica. — S obzirom na tvoj fizički izgled, to je vrlo moguće. Iako nitko nikada nije spomenuo da bi Vivien mogla imati sestru, posebice identičnu blizanku.

— Jesi li siguran da nisam Vivien? — zapanjeno je prošaptala. — Sve ono što si rekao u vezi sa mnom... muškarci s kojima sam spavala... stvari iz onog dnevnika... to nisam bila ja?

— To nisi bila ti — rekao je tiho. Šokirao se kad se uhvatila za lice i mahnito počela plakati.

Svjetlucavi su joj se vodopadi slijevali niz prste.

Grant ju je primaknuo u naručje, stišćući je uz svoja gola prsa.

Osjetivši njezine suze na svojoj koži, obuzelo ga je bolno kajanje. Opsovao je i pokušao je utješiti.

— Oprosti zbog ove proklete zbrke — promrmljao je. — Ne mogu ti vratiti nevinost. Neoprostivo sam ti naudio.

— Ne, ne — zaplakala je na njegovu ramenu. — N-ne plačem zbog toga. J-jednostavno mi je pao kamen sa srca što nisam Vivien, a opet... — pokušala je suzdržati suze, ali samo je još snažnije zaplakala. — Mislila sam da znam tko sam i... i osjećala sam neku utjehu u tome, iako se nisam

127

BalkanDownload ničega mogla sjetiti. A sada... — zagrcnula se i nastavila roniti suze. — Tko sam ja? Ne mogu podnijeti neznanje... Osjećam se tako... — nije više mogla govoriti od suza.

Grant ju je držao dok je plakala, sa svakim se trenutkom osjećajući sve gore, pun krivnje i pokajanja. — Otkrit ću — rekao je mrko. — Zaklinjem ti se. Dovraga... nemoj više plakati. Molim te.

Pomilovao je njezinu razbarušenu kosu, pitajući se tko je ona i kako je završila na Vivieninu mjestu. I zašto je nitko nije potražio? Sigurno negdje ima obitelj, prijatelje, nekog tko se brine zbog njezina nestanka.

Možda je čak bila i udata. Netko njezine mladosti i ljepote ne bi bio sam, bez partnera. Ta ga je pomisao još više uznemirila.

Imala je cio život o kojem ni ona ni on nisu znali ništa.

I gdje je, dovraga, bila prava Vivien? Je li je njezin nesuđeni ubojica već pronašao i dovršio posao?

Zbunjen ovim razvojem događaja, Grant je pričekao da se Vivien — nije ju mogao zvati nijednim drugim imenom — malo smiri pa ju je nježno položio na krevet. Dodao joj je prugasti baršunasti ogrtač, zavezao si remen oko pasa i otišao povući zvono. Pozvao je Kellowa koji se pojavio za manje od pet minuta. Sobar se očito odjenuo u žurbi, kosa mu je bila raščupana, a oči umorne. Grant ga je dočekao na vratima, držeći ih poluotvorenima kako bi sakrio Vivien. — Vrč vruće vode i malo ručnika — kratko je rekao.

— Da, gospodine. — Sobar je nestao, a Grant se vratio u krevet.

Vivien se nije ni pomaknula. Prvo je pomislio da je zaspala, ali kad joj se približio, vidio je da su joj oči širom otvorene. Razmišljala je o nekim stvarima koje nije mogla ili htjela podijeliti s njim.

— Iskupit ću ti se za ono što sam učinio — tiho je rekao.

Okrenula se i pogledala ga drhtavim osmijehom. — Ne trebaš — prošaptala je, očiju sjajnih od suza. — Nisi ti kriv što si me zamijenio za Vivien... Svi su učinili isto. Nitko nije propitkivao moj identitet. Ne mogu te kriviti što si prihvatio ono što se činilo logičnim. — Nesigurno je uzdahnula. — A što se tiče ovoga... — Sramežljivo je pogledala prema zgužvanim plahtama. — Bila sam i više nego spremna — prošaptala je. — A ti nisi mogao znati da sam djevica.

— To me ne čini manje odgovornim. — Napola sjedeći na krevetu pokraj nje, uzeo je pramen njezine svilene kose, trljajući ga između prstiju.

128

BalkanDownload — Vivien — rekao je i zastao čim je izgovorio to ime. — Dovraga. Kako ću te sada zvati?

Slabašno se nasmiješila. — Možeš me nastaviti zvati Vivien. Već sam se navikla na to, a osim toga... Ne želim odabrati neko drugo krivo ime. Želim otkriti kako se doista zovem.

— Drago mi je da nisi zapravo Vivien — promrmljao je, još se uvijek igrajući pramenom kose dok je buljio u nju. — Drago mi je da sam jedini muškarac s kojim si vodila ljubav.

Oklijevala je prije nego što je odgovorila, zamišljeno ga pogledavši.

— I meni također.

Gledali su jedno drugo nekoliko trenutaka koji kao da su trajali vječno, izgubljeni u neizrečenim mislima o tome što se upravo dogodilo između njih i kako je to sve promijenilo.

Razmišljajući o tome kako se ponašao prema njoj, Grant je bio vrlo uznemiren. Bio je u nemogućem položaju. On je, od svih muškaraca, živio opreznim i sređenim životom. A sada se zaljubio protiv svoje volje, otkrio da ona nije žena kojom ju je držao i nenamjerno joj oduzeo nevinost. Znao je da će se morati suočiti sa svime što je učinio. Jedini mu je izbor bio priznati joj istinu i razotkriti svoje laži, u nadi da će mu moči oprostiti i ponovno vjerovati. A čak i ako bude, svejedno postoji šansa da će je izgubiti kada povrati sjećanje i vrati se starom životu.

Grant nikada nije mislio da će osjećati ovakvu odgovornost za jednu ženu, ovakvu emocionalnu i fizičku povezanost s njom. Sam čin seksa činio se gotovo novim, kao da je, oduzevši njezinu nevinost, ponovno povratio svoju. Želio je opet voditi ljubav s njom, podučiti je, istraživati i dijeliti s njom. Iako mu je dosad bilo teško priznati ljubav prema njoj, osjećaji su mu odjednom bili ispunjeni obećanjem i znatiželjom, a sva je ogorčenost nestala. Osjećao se ponizno, pomalo nespretno, poput velikoga ludog stvorenja čija je nada za srećom bila potpuno neizvjesna.

Grant se nestrpljivo pitao gdje je Kellow i zašto mu toliko dugo treba da ispuni tako jednostavan zahtjev. Otvorio je vrata i pogledao prema mračnom hodniku. Nogom je dotaknuo rub nekog predmeta na podu.

Pognuo je glavu i ugledao pladanj s vrućom vodom, ručnicima — i konjakom i čašom. Kellow je obzirno ostavio pladanj ispred vrata.

Grant je podignuo pladanj i nogom zatvorio vrata. Vrativši se do kreveta, odložio je pladanj na noćni ormarić. — Evo — rekao je, pružajući Vivien laneni ručnik. Obrisala je suzne oči i ispuhala nos, zaslinivši kao dijete, zbog čega je izmamila osmijeh na njegovu licu. Napunio je

129

BalkanDownload keramičku zdjelu vrućom vodom u koju je umočio i iscijedio novi ručnik.

Vivien je nesigurno okrenula svoje ružičasto i podbuhlo lice kako bi je počeo brisati. Topao je ručnik prelazio preko njezine ranjive kože, brišući slani trag suza ispod očiju i obraza.

Tiho joj je rekao da legne među jastuke i ona ga je poslušala.

Ponovno je umočio ručnik i počeo je brisati i prati, kao da je dijete. Oprao ju je ispod ruku, grudi, trbuh, noge. Njegovo ju je mirno ponašanje opustilo, toliko da se nije opirala ni kad ju je počeo prati između bedara.

Uzevši novi čist, topao ručnik, obrisao je svaki trag krvi i sperme. Iako je bio iznimno nježan, trznula se dok je izvodio ovaj intimni ritual.

Kad je završio, pokrio ju je plahtom pa se skinuo i oprao samoga sebe. Ugasio je svjetiljku, prekrivši sobu mrakom, i uvukao se u krevet pokraj nje. Iscrpljena, ali budna, Vivien se nije ni pomaknula kad je svojom težinom udubio madrac.

— Što radiš? — upitala je.

— Držim te. — Poljubio ju je u sljepoočnicu, uho, vrat. Njegova su se usta polako kretala.

Vivien je trepnula i uzdahnula, odgurnuvši ga u prsa. — Ne opet — nesigurno je rekla. — Vrlo sam umorna. — Osjetio je kako se zarumenjela.

— I osjetljiva.

— Neću te ozlijediti. Obećavam.

Položio joj je usta na vrh dojke, milujući je jezikom dok nije osjetio kako se bradavica ukrutila. Stisnuo joj je grudi, zadržavajući se prvo na jednoj, potom na drugoj, dok Vivien nije ispustila drhtav uzdah i uhvatila ga za glavu. Prvo je pomislio da ga je htjela odgurnuti, ali prstima ga je primaknula bliže. Uhvatio ju je za bokove i ljubio joj trbuh, sve do pupka.

Vrškom jezika lagano je bocnuo malu udubinu, i opet, i opet. Kad su mu usta nastavila kliziti prema trokutu crvenkastosmeđih kovrča između njezinih bedara, uzdahnula je i prekrila ih rukama. — Čekaj — rekla je molećivim glasom.

— Pomakni ruku — ustrajao je.

— Ne mogu.

Uzdahnula je kad joj je počeo ljubiti ruku, pretražujući udubine između prstiju. Zaustavio se na njezinu dlanu, kružeći vrškom jezika sve dok joj tijelo nije zatitralo od snažna uzbuđenja.

— Pomakni ruku — rekao je promukla glasa, nježno je pogurnuvši da učini to što joj je kazao.

130

BalkanDownload Lizao joj je svaki ukočeni prst od vrha do korijena. Živahnim se i rastresenim jezikom igrao po njezinoj ruci i prstima dok nije zajecala da ne može više izdržati.

— Onda mi dopusti da učinim ono što želim, dovraga — nježno je prošaptao. — Pomakni ruku, draga.

Poslušala ga je, otkrivajući mjesto koje je štitila, i Grant je zarežao od zadovoljstva. Uronio je u meko bogatstvo crvenih kovrča, prstima je raširivši kako bi je otvorio. Gurnuo je jezik u njezinu izmučenu, slanu spilju i osjetio kako joj se cijelo tijelo trese. Još ju je jednom liznuo pa se prepustio gladnom istraživanju, zadirkujući je i kušajući, dok su mu se osjećaji kovitlali od uzbuđenja.

Grant je osjetio kako mu gura glavu, ali odlučio je ignorirati slabašnu gestu i usredotočiti se na nježno meso ispod svojega jezika. Prsti su joj drhtali na njegovoj glavi, a bokovi se izvili u znak bespomoćne predaje.

Nije više mogla suzdržavati reakciju. Tijelo joj se kočilo i opuštalo u savršenu ritmu. Znao je da joj je sada mogao raditi što god želi i na trenutak je poželio ustati i ući u nju pulsirajućim udom. Ali jednako je snažno želio osjetiti njezin vrhunac u svojim ustima, pa je ostao tamo gdje jest, brzo pomičući jezik sve dok nije vrisnula i osjetila dugotrajno, slatko olakšanje.

— Oh — prošaptala je, isprekidano uzdišući. — Nisam znala... nikada nisam mislila... — Tijelo joj je silno drhtalo, a on je ustajao i položio je na svoja prsa.

Grant je ustima uronio u njezinu kosu, ljubeći joj vlažno tjeme.

— Ovo je tek početak — obećao je. — Ovo je najmanje od svega što ćeš osjetiti sa mnom.

Dragovoljno se bacila u vatru. Sama će biti kriva ako se opeče. To je bila prva pomisao koja ju je ujutro probudila. Probudila se sama, dijagonalno ležeći preko cijeloga kreveta. Osjetila je tračak nade da je sve ovo bio samo neopisivo stvaran san. Ali jastuk pokraj nje odavao je slabašan muževan miris, dok je ona bila potpuno gola ispod plahte i pokrivača. Otvorila je umorne oči. Pomaknula je pokrivač i primijetila masnice na svojim bijelim nogama i bokovima, kao da ju je netko presnažno stiskao.

Osjećala je bol na mjestima na kojima ga nikada prije nije osjetila, neugodno bockanje između bedara i istegnute mišiće nogu sve do koljena.

Boljeli su je i ramena i vrat. Baš kad je čeznutljivo pomislila na toplu kupku, netko je ušao u sobu.

131

BalkanDownload Vivien je smjesta povukla pokrivače do brade kad se Grant približio krevetu. Obrijao se i uredno počešljao vlažnu kosu. Izgledao je kao da se potrudio dotjerati. Uredno je zavezao crnu svilenu kravatu i obukao snježnobijelu košulju koja se isticala ispod besprijekornog sivog kaputa i crnog prsluka. Uredno je pričvrstio biserno bijele hlače preko sjajnih crnih čizama.

Buljeći u njegove oprezne zelene oči, Vivien se borila s različitim osjećajima. Nije ga mogla ni htjela kriviti jer joj je oduzeo nevinost. Drage volje mu se predala. Podijelili su najintimnije iskustvo koje muškarac i žena mogu dijeliti i dio nje slavio je tu činjenicu. Međutim, nije mu htjela priznati ljubav. Morala se nositi s važnijim stvarima... i s nekoliko sumnji koje su je mučile.

Grant joj je smjesta prišao, uhvativši je za lice i strasno je poljubivši u usta. — Dobro jutro — promrmljao je, lagano se osmjehujući. Zbog njegova je topla, intimna pogleda potpuno pocrvenjela.

— N-ne bi li trebao biti u Bow Streetu? — pospano je upitala. Sudeći po jačini svjetla koje se širilo sobom, bilo je kasno jutro. Grant bi obično otišao prije nego što sunce potpuno iziđe.

— Ne idem u Bow Street danas — odgovorio je, naslonivši se na madrac pokraj nje.

Razmislila je o toj izjavi, igrajući se s plahtom. — Zbog prošle noći?

— upitala je.

— Posjetit ćemo Linleyja.

— Ne treba mi liječnik — rekla je, nagnuvši se kako bi upila njegov muževni miris. — Većina žena preživi prvi put bez liječničkih intervencija.

— Možda sam ja taj koji ga treba — zajedljivo je rekao, trljajući obraz o njezinu svilenu kosu. — I sam Bog zna da mi je jučerašnja večer bila jednako šokantna kao i tebi. — Odmaknuo se, pogledavši je u uznemireno lice, i nježno dometnuo: — Ti možeš ostati ovdje dok ja razgovaram s Linleyjem, dušo. Dobri nam doktor duguje nekoliko odgovora.

Posegnuo je preko kreveta za tamnocrvenom svilom i protresao je, pružajući je Vivien. Shvativši da je to njegov ogrtač, Vivien je pokušala gurnuti ruke u rukave bez otkrivanja grudi.

— Vidio sam tisuću znakova tvoje nevinosti — primijetio je, pažljivo joj otpuštajući kosu koja se slijevala niz ogrtač. Glas mu je bio pun kajanja, a obrazi i nos su mu potamnjeli. — Do prošle sam noći mislio da su svi ti znakovi lažni. Nisam mogao pojmiti da bi ti mogla biti bilo tko drugi osim

132

BalkanDownload Vivien Duvall. — Uhvatio ju je za ruku, primaknuo licu i pritisnuo nježni dlan na svoj obraz. Poljubio ju je u nježni zglob. — Oprosti mi — promrmljao je, pokušavajući sakriti muku s kojom je to izjavio.

— Nemam ti što oprostiti — rekla je Vivien, a ruka joj je zatitrala od topline njegova svježe obrijana obraza. — Nisi mi naudio. Njegovao si me i zaštitio i... nastavit ću se oslanjati na tebe. Međutim... — Zastala je, pokušavajući pronaći prikladne riječi.

Grant je spustio glavu i oprezno je pogledao. — Međutim? — lagano je namrštio tamne obrve.

— Mislim da bismo trebali prestati s intimnošću — natjerala se reći.

— Barem zasada.

Iako je izgledao ravnodušno, osjetila je da priprema niz argumenata.

— Zašto? — upitao je.

Zamotavši se u ogrtač, skupila je sve dostojanstvo koje posjeduje. — Radije ne bih sada objašnjavala.

Na njezino olakšanje, nije nastavio ispitivati... iako je bilo jasno da se nije slagao ni prihvaćao njezinu izjavu. Umjesto toga, šarmantno joj se nasmiješio. — Nećeš mi pobjeći, znaš — rekao je nježno.

Vivien je zatomila sjetni smijeh, ganuta i uznemirena spoznajom da je bio odlučan osvojiti je. Dopustila mu je da je otprati do kupaonice, gdje ju je dočekala hrpa ručnika složenih na grijaču pokraj vatre i kada puna vruće vode. Tamnocrven ogrtač bio joj je toliko velik da se vukao po podu iza nje pa ga je morala podignuti kako se ne bi spotaknula.

— Pomoći ću ti okupati se — Grant se ponudio.

— Ne, hvala — odlučno je rekla. — Željela bih nekoliko minuta privatnosti. Molim te.

— Čekat ću u susjednoj sobi.

Dok se Vivien namakala u kadi, puštajući da joj topla voda ublaži bol, poželjela je da se bar na trenutak oslobodi svih briga koje su je mučile.

Međutim, ništa ih nije moglo primiriti. Brojna su je pitanja neprestano razdirala, pokušavajući shvatiti tko je ona zapravo. Svakako nije bila aristokratska kći... osjećala je da ne pripada plemstvu. Ali nije bila ni kurtizana. Nije imala ime, obitelj, pamćenje. Ponovno je posrtala, osjećajući se nevažnom, frustriranom i bespomoćnom. Što ako nikada ne otkrije tko je ona zapravo? Bi li mogla stvoriti novi život za sebe, ne znajući što je i koga ostavila za sobom — prijatelje, obitelj, možda muškarca kojeg je voljela?

133

BalkanDownload Kućna joj je pomoćnica pristigla pomoći, noseći joj haljinu od bogatog zelenog kašmira. Jednostavna je haljina pomno pratila obrise njezina tijela, pričvršćena zelenom kopčom na lijevoj strani. Na kraju uskih rukava nalazile su se zelene mašnice, kao i na širokom ovratniku koji je bio ukrašen snježnobijelom čipkom što se lijepo isticala pokraj mekog kašmira boje dragog kamena. Služavka je saplela Vivieninu vlažnu kosu oblikujući je u visoku punđu.

Nakon što joj je zahvalila, Vivien je otišla do vrata sobe u kojoj ju je Grant čekao. Oklijevala je prije ulaska, pokušavajući se ohrabriti da ga upita za ono na što su joj se misli stalno vraćale. Bojala se čuti odgovor.

Međutim, nikome nije koristilo, a pogotovo njoj, ponašati se poput kukavice. Koliko god neugodna bila, s istinom se treba hrabro suočiti.

Ispravivši ramena, ušla je u sobu.

Grant je sjedio u stolici pokraj prozora. Smjesta je ustao, primijetivši da je ušla. — Kako se osjećaš? — tiho je upitao.

Pokušala se nasmiješiti, ali usta su joj bila previše ukočena. — Mislim... — duboko je progutala. — Mislim da postoje neke stvari koje mi nisi rekao, zar ne?

Njegovo lice nije ništa otkrivalo. — Kao na primjer?

— Htjela bih znati kakav je točno bio tvoj odnos s pravom Vivien.

134

BalkanDownload DVANAESTO POGLAVLJE

N

akon što je posjeo Vivien u presvučenu stolicu od damasta, Grant je sjeo pokraj nje. Nagnuo se držeći se za koljena i promatrajući žar u kaminu nepotrebno dugo. Kad je konačno progovorio, Vivien se nije sviđao oprez kojim bira riječi, kao da se spremna opisati joj neugodnu situaciju u najboljem mogućem svjetlu.

— U redu — Grant je konačno rekao i pogledao je stisnutim očima.

Uzdahnuo je i odložio sklopljene šake na koljena. — Imaš pravo znati kakav sam odnos imao s Vivien Duvall, ali prvo mi dopusti da kažem... — Zastao je kao da mu je bilo teško govoriti pa tiho opsovao. — Dovraga.

Učinio sam mnoge pogrešne stvari u životu... mogao bih načiniti popis grijeha dugačak jedan kilometar. Neke sam učinio kako bih preživio, ali neke sam počinio iz čiste sebične pohlepe. I kajem se zbog mnogih stvari.

Ali od svih grijeha koje sam počinio, najviše se kajem zbog toga što sam ti lagao. Zaklinjem ti se svojim životom... ne, bratovim grobom... da to nikada vise neću učiniti.

— Što si mi slagao? — Vivien je blago upitala, drhteći od hladne strepnje koja joj se pojavila u trbuhu.

Pogledao je prema kaminu, bez odgovora.

Dok je gledala njegov oštar profil, shvatila je.

— U vezi s Vivien Duvall? — nagađala je. — Nikada nije bila tvoja ljubavnica... o tome se radi? Nikada nisi spavao s njom kao što si tvrdio.

Ali zašto? — zapanjeno ga je gledala. — Zašto bi lagao o tome?

Grant se morao snažno kontrolirati kako bi ostao ondje, podvrgnut njezinu odlučnu ispitivanju. Nikada mu nije bilo teško priznati vlastite nepodopštine. Uvijek je veselo racionalizirao svoje pogreške, ističući samome sebi i svima ostalima da je i on, naposljetku, samo čovjek.

Međutim, ovo je bilo nešto preko čega ne bi mogao bezbrižno prijeći.

Učinio je to kako bi iskoristio nekoga — ženu — a što je najgore od svega, izvršio je svoju beznačajnu osvetu na pogrešnoj osobi. Krivnja mu je kočila grlo dok je pokušao odgovoriti.

— Želio sam se osvetiti zbog laži koju je Vivien proširila o meni u londonskim tračerskim krugovima. One noći kada sam te pronašao i doveo ovamo, odlučio sam spavati s tobom... s njom... kako bih izliječio svoj ponos.

135

BalkanDownload — Što si planirao učiniti? Iskoristiti je i odbaciti? Povrijediti je zbog sramote koju ti je prouzročila?

Posramljeno je kimnuo.

Vivien je oštro uzdahnula. Možda se trebala osjećati bolje što je druga žena, a ne ona, bila Grantova prava meta. Ali nije. Nije htjela vjerovati da je sposoban za takvu sitničavost, takvu nečasnost. I silno ju je boljelo kad je shvatila da je njezin čin davanja za njega bio samo čin osvete.

— Razumijem.

— Ne, ne razumiješ.

— Nije ti bilo važno što sam ozlijeđena i bespomoćna — promrmljala je. — Dapače, to ti je olakšalo osvetu.

Oči su mu sjale od frustracije i osjetila je naglo ključanje njegovih emocija ispod mirne površine. — Sve je išlo po zlu od samog početka. Nisi se ponašala poput žene kakvom sam te smatrao.

Vivien se uznemirila ispunjavajući se osjećajem potpune izdaje. — Ti si bio jedina čvrsta stvar u mom životu, jedina osoba kojoj mogu vjerovati, a lagao si mi od početka.

— Samo o našoj navodnoj vezi.

— Samo? — ponovila je, ljutita što Grant pokušava umanjiti svoje pogreške. — Što da sam uistinu bila Vivien... promiskuitetna, samodopadna i užasna kako si očekivao? To uopće ne opravdava tvoje ponašanje.

— Da sam znao tko si zapravo... ili tko nisi... nikada te ne bih povrijedio.

— Ali jesi — rekla je ogorčeno.

— Da, šteta je počinjena — zvučao je ravnodušno i bezosjećajno. — Jedno što sada mogu učiniti jest pokušati popraviti situaciju i zamoliti te za oprost.

— Ne moj oprost — ispravila ga je. — Vivienin.

Grant je buljio u nju kao da je odjednom potpuno izgubila pamet. — Neka sam proklet ako se ikada ispričam toj ženi.

— To je jedino što može popraviti ovu situaciju, jedino što mogu prihvatiti. — Gledala ga je bez treptanja. — Želim da se ispričaš Vivien kad je pronađeš, za sve svoje okrutne namjere. Oprostit ću ti tek ako ti i ona oprosti.

136

BalkanDownload — Ispričati se Vivien — ponovio je, povisujući glas. — Ali nisam spavao s njom. Spavao sam s tobom.

— A što da i jesi spavao s njom, kao što si planirao? Bi li ti bilo žao?

— Ne bi — odbrusio je.

— Dakle, ne bi osjećao kajanje povrijedivši nekoga tko je to po tvojemu mišljenju zaslužio? — Lice joj je bilo ukočeno od razočaranja. — Nikada ne bih pomislila da si sposoban za takvu okrutnost i malodušnost!

— Rekao sam da mi je žao, dovraga.

— Ali nije — nježno je odgovorila. — Nije ti žao što si osmislio taj užasni plan... žao ti je samo što nisi povrijedio osobu koju si planirao povrijediti. Nikada ne bih mogla voljeti muškarca koji se tako ponaša. — Gotovo je osjećala zadovoljstvo gledajući kako pokušava kontrolirati svoju oštru narav. Sklopivši oči, nekako je uspio zatomiti eksploziju, iako mu je lice potamnjelo, a čeljust zadrhtala.

— Vrijeme je da pođemo — konačno je rekao. — Već sam obavijestio Linleyja da dolazimo.

Iako je moderna kuća doktora Linleyja bila vrlo blizu, Grant je zapovjedio da im sluge pripreme kočiju. Vožnja je bila tiha, neugodna, ali milosrdno kratka. Vivien je često pogledavala prema krupnom, uznemirenom muškarcu preko puta sebe. Grant je djelovao kao da je u stanju suzdržanog straha i treme, spreman za borbu — iako se nije imao s kime boriti.

Pretpostavila je da razmišlja o njihovoj svađi i tiho pobija sve što je rekla. Htjela je nešto reći, omekšati ga s nekoliko molećivih riječi... možda ga čak pokušati nagovoriti da se suglasi s njom. Međutim, držala je jezik čvrsto za zubima. Mora sam razriješiti ovaj problem. Znala je da nije volio pravu Vivien Duvall, ali to nije bilo opravdanje za njegovo ponašanje. Čovjek nema pravo lagati ili iskorištavati druge samo zato jer ih ne poštuje.

Došli su do Linleyjeve gradske kuće, jedne u nizu rezidencija u grčkom stilu, ukrašenih besprijekornim bijelim zidovima i stupovima.

Grant joj je pomogao izići iz kočije i odveo je do malenih stuba, gdje ih je spremno čekao batler koji ih je uveo u kuću. Doktor Linley dočekao ih je u knjižnici, u malenoj, ali urednoj sobi punoj drvenih polica za knjige i opremljenoj stolicama s polukružnim naslonima i stolom.

137

BalkanDownload Nakon što ih je srdačno pozdravio, Linley je posjeo Vivien u naslonjač pokraj vatre. Nasmiješila mu se i pomaknula pramen zlatne kose koji mu je pao na lice. — Gospođice Duvall — promrmljao je — ne osjećate se loše, nadam se?

Vivien je otvorila usta kako bi mu odgovorila, ali ih je onda ipak zatvorila. Buljila je u njega dok joj se lice crvenjelo, sjetivši se da je glavni razlog ovoga posjeta razgovor o njezinoj novootkrivenoj nevinosti i o tome kako to utječe na njezin slučaj. Kako se našla u ovako nečasnoj situaciji?

Zbunjeno je promatrajući, Linley se okrenuo prema Grantovu nepomičnu licu. Znatiželjan je sjaj osvijetlio liječnikove sive oči. — Morao sam otkazati dva pregleda zbog poruke koju ste mi poslali jutros, Morgane — izjavio je. — Biste li mi mogli objasniti važnost ovoga posjeta?

— Došlo je do nekih novih otkrića u slučaju gospođice Duvall.

— Grant se naslonio na rub velikog stola. — Pretpostavljam da čuvate spise o svim svojim pacijentima. Želim vidjeti spis gospođice Duvall, sa svim detaljima.

— Taj je spis samo za moje i njezine oči — Linley je ozbiljno odgovorio.

— Važno je za moju istragu. — Grant je zastao, očito osjećajući nelagodu, raširivši nosnice. — Recite mi, Linley, kada ste pregledavali gospođicu Duvall... je li bila djevica?

Doktor je zbunjeno pogledao Vivienino pognuto lice pa se vratio na Granta. — Naravno da nije — odgovorio je, povlačeći zlatni pramen koji mu je ponovno pao preko obrve.

— Pa, ona to jest... ili je barem bila, do prošle večeri.

Tišina se spustila u sobu. Liječnikovo je lice bilo oprezno i mirno. — Jeste li sigurni? — upitao je, promatrajući ih.

Vivien je pocrvenjela i izbjegavala njegov pogled.

— Nisam od jučer, Linley — Grant je promrmljao.

Linley je progovorio ravnodušnim glasom. — Onda ovo nije žena koju sam pregledao. Vivien Duvall bila je u prvim mjesecima trudnoće.

Kad sam je vidio u tvojoj kući, pretpostavio sam da je pobacila ili se riješila djeteta. Primijetio sam da više nema zadebljanja maternice ni krvarenja.

Nisam htio komentirati njezinu odluku, a i nisam tražio dokaze nevinosti.

138

BalkanDownload — Kriste! — Upijajući novootkrivenu informaciju, Grant je pogledao Vivien. Sumnjičavo je stisnuo oči zbog izostanka njezine iznenađenosti. — Ti si znala — rekao je. — Nekako si znala za trudnoću.

— Vjerojatno je to bilo dijete lorda Gerarda — rekla je. — Rekao mi je to kad smo sinoć razgovarali u vrtu.

— Zašto mi to, dovraga, nisi kazala?

— Znala sam kako bi reagirao da si mislio da sam namjerno prekinula trudnoću — rekla je. — Prezirao bi me. Pa sam to odlučila neko vrijeme zadržati za sebe.

Grant je odgovorio eksplozivnim psovkama i prijeteći pogledao liječnika. — Spis, Linley. Želio bih vidjeti koje si ostale detalje skrivao od mene.

Dok bi se mnogi muškarci prestrašili bijesnog diva ispred sebe, Linley nije pokazivao uznemirenost. — U redu, Morgane, možete vidjeti prokleti spis. Ali ne dok ne porazgovaram s gospođicom Duvall... odnosno, s ovom mladom ženom... nasamo.

— Zašto nasamo? — Grant je upitao.

— Jer mi je njezina dobrobit na prvome mjestu. Pomogao sam mnogim tek udanim histeričnim ženama nakon njihovih prvih bračnih noći. Želio bih se uvjeriti da je dobro, a njezinim živcima, kao ni mojima... ne pomaže tvoje vikanje i skakanje poput bijesnoga vepra.

— Živci! — Grant se podsmjehnuo. — Živci su joj u redu. — Pogledao je Vivienino pognuto lice i nagnuo se zabrinuvši se. — Jesu li?

— upitao ju je.

Nije mu odgovorila, nego je samo nastavila sjediti, uznemirenih ruku u krilu.

— Van! — Linley mu je britko zapovjedio, uživajući u rijetkoj prilici da Grantu nešto naređuje. — Upoznati ste s kućom, stari prijatelju. Pođite zabaviti se u sobi s bilijarskim stolom. Popijte piće ili zapalite cigaru.

Pozvat ću vas za nekoliko minuta.

Nakon što je prijeteći zagunđao, Grant je nevoljko napustio sobu.

Vivien je oprezno pogledala Linleyja koji joj se približio. Pripremila se da će je optuživati, ali naišla je samo na ljubaznost i zabrinutost u njegovim očima. Upitao ju je za dopuštenje da sjedne u susjednu stolicu i pogledao je slabašno se osmjehujući. — Ispod tog režanja i vikanja skriva se jedan od najkvalitetnijih ljudi koje poznajem — rekao je. — Morgan je

139

BalkanDownload vješt i lukav u vezi s mnogim stvarima, ali ne što se tiče žena. Odnosno, obično ne zavodi nevine žrtve.

— Želio se osvetiti pravoj Vivien zbog nečega što mu je učinila — ravnodušno je odgovorila. — Planirao je spavati s njom, a onda je odbaciti.

Linley je odmahnuo glavom. — To ne sliči na njega — rekao je zamišljeno.

— Sada se pokušava iskupiti, naravno — Vivien je rekla. — Vjerujem da se čak pokušava uvjeriti da me voli.

— Nakon svega što se dogodilo, rekao bih da zaslužujete svaku ispriku koju vam Morgan može ponuditi. sam.

— Ne — promrmljala je. — Ne želim isprike... želim samo znati tko

— Naravno. — Liječnik ju je suosjećajno gledao. — Bojim se da ne mogu učiniti puno kako bih vam pomogao. Međutim, mogu vam sa sigurnošću reći da je nelagoda koju ste zasigurno osjetili prolazna stvar.

Svaki će put biti sve lakše i lakše.

Umjesto da mu kaže kako se to više neće ponoviti, Vivien je kratko kimnula. — Razumijem — rekla je brzo. — Ne morate više ništa reći, doktore Linley.

Utješno joj se nasmiješio. — Izdržite još koji trenutak sa mnom. Samo želim da znate da u ovakvom činu između muškarca i žene mora postojati iskrenost, privrženost i povjerenje. Nemojte se predati muškarcu ako ne vjerujete da dijelite te kvalitete. A kada ih budete dijelili, onda ćete razumjeti da je to jedno predivno iskustvo koje se ne smije propustiti.

Vivien je pomislila na muškarca koji trenutačno tumara kućom i osjetila unutarnju čežnju. Pitala se hoće li smoći snage ponovno mu vjerovati i je li uopće vrijedan takva povjerenja.

— Morgan je dobar tip — Linley ju je uvjeravao, kao da joj je pročitao misli. — Arogantan, tvrdoglav, ali i suosjećajan i hrabar. Nadam se da nećete tako lako odustati od njega, draga moja. Pogotovo s obzirom na to kako se on osjeća u vezi s vama.

— U vezi sa mnom? — Vivien je šokirano upitala. — Ne znam o čemu govorite.

Liječnik se uvrnuto nasmiješio. — Poznajem Morgana Granta već pet godina i nikada nisam vidio da se ovako ponaša pokraj žene. Krivnja nije jedino što osjeća.

140

BalkanDownload — Ako pokušavate reći da je zaljubljen u mene... — Vivien je oprezno započela.

— Nije bitno što pokušavam reći. On je zaljubljen u vas, to je činjenica. — Linley je ustao i otišao do vrata. Prije nego što ih je otvorio, ravnodušno je dometnuo: — A kako ćete se vi ponijeti s obzirom na to, to je na vama.

Linley je pronašao Granta u bilijarskoj sobi. Sjedio je na stolici, naslonjen na rub bilijarskog stola. Kotrljao je bijele kugle jednu po jednu u raznim smjerovima preko stola, šaljući ih u rubne rupe gdje bi upale u zeleni pleteni džep. Promatrao je klepetave lopte i rekao:— Kako je?

— S obzirom na sve što je doživjela od one noći kada ste je spasili— jako dobro, uistinu. Otporna je cura.

Grantu je pao kamen sa srca. Vjerovao je Linleyju. Što se tiče liječenja raznih fizičkih i psihičkih problema londonskih žena, čovjek je uistinu bio stručnjak. Grant je dohvatio posljednju kuglu i lagano je otkotrljao u rupu na kraju stola. — Moram o nečemu porazgovarati s vama, Linley — promrmljao je. — Vaša šutnja u vezi s trudnoćom prave Vivien...

— Imao sam obvezu šutjeti — Linley je ravnodušno rekao. — Na dan kada me posjetila, gospođa je Duvall jasno rekla da djetetova budućnost, a možda i cijeli život, ovise o tajnosti. Iako je možda bila dramatična, odlučio sam vjerovati joj. Nije bila previše sretna kada sam potvrdio trudnoću i otišla je u sumnjivoj žurbi. Kao da se nečega bojala... ili nekoga.

— Trebali ste mi to prije reći! — Grant je ustao i rastrojeno protrljao kratku kosu. — Za ime Božje, pa netko je pokušava ubiti. Njezina trudnoća može biti jedan od najvažnijih tragova u istrazi o tome tko ju je i zašto pokušao ubiti.

— Morgane — liječnik je mirno rekao — znaš li što bi se dogodilo mojoj karijeri da se dozna da širim privatne informacije bez pacijentova pristanka? Znaš li koliko je mojih pacijentica primorano tajiti svoju trudnoću, iz bilo kojih razloga?

— Mogu samo nagađati — Grant je zajedljivo odgovorio. Fine dame londonskog visokog društva često su bježale od svojih brakova bez ljubavi pronalazeći ljubavnike. Ponekad bi tako podmetnule mužu svoju nezakonsku djecu. Nema ni sumnje da popularni doktor Linley čuva mnoge tajne. — Shvaćam da se radi o povjerljivoj stvari — Grant je napeto

141

BalkanDownload nastavio. — Ali prava Vivien vjerojatno je živa i negdje se skriva.

Najvjerojatnije je trudna i definitivno u opasnosti, a djevojka koju ste danas vidjeli također je u opasnosti. Pa ako se možete sjetiti ičega što vam je Vivien rekla toga dana, bilo bi pametnije da mi kažete.

— U redu. Ali prije nego što se vratimo u knjižnicu i pregledamo spise, želio bih vam dati savjet. Tiče se Vivien... odnosno, mlade žene koja nas čeka. Razumljivo, nije htjela raspravljati o svojemu nedavnom, hm... iskustvu s vama, ali izgleda kao dovoljno razumna osoba i ne mislim da se posebno namučila.

— Mislili ste da će je spavanje sa mnom toliko prestraviti da će pasti u komu? — Grant je kiselo upitao.

Linley se bezizražajno nasmiješio. — Iznenadili biste se koliko toga liječnik otkrije o ženama, Morgane. Liječio sam žene koje su bile preuglađene da bi se uopće usudile izgovoriti riječi kao trbuh ili dojka.

Postoje žene koje se ne mogu natjerati da mi kažu što ih muči, pa zato čuvam plišanu lutku u ladici stola kako bi mi mogle ukazati na dio tijela u kojem osjećaju bol. Govorim o potpuno odraslim, udanim ženama, naime. Ponekad sam siguran da se samo pretvaraju finima, ali svakako postoje žene kojima je jednostavno neugodno razgovarati o svemu što se tiče seksa i tijela.

— Vivien nije toliko pretjerano čedna, hvala Bogu.

— U pravu ste — liječnik se složio — ali svejedno, možda skriva nekoliko osobnih strahova i briga koje samo vi... ili njezin sljedeći ljubavnik... možete umiriti.

— Neće biti sljedećeg ljubavnika — Grant je smjesta odgovorio, bijesan od same pomisli. — Ja sam jedini muškarac kojeg će imati.

— Pa, za mnoge je žene drugo seksualno iskustvo još i važnije od prvoga, jer ih potvrdi ili ukloni njihove najveće strahove. Po mome profesionalnom mišljenju, mnoge žene koje tvrde da su prirodno hladne i bezosjećajne, u stvarnosti su imale loših iskustava s muževima ili ljubavnicima.

Grant ga je vatreno pogledao. — Znam kako zadovoljiti ženu, Linley. Ili se spremate podijeliti vlastito golemo iskustvo sa ženama?

Doktor se neočekivano nasmijao. — Ne, ostavit ću to u vašim sposobnim rukama.

Vratili su se u knjižnicu gdje je Vivien razgledavala policu s knjigama punu ogromnih medicinskih i znanstvenih priručnika.

142

BalkanDownload Odmaknula je pogled s grčkih i latinskih naslova i pogledala Granta.

Nepovjerljivo su se pogledali dok se Vivien pitala o čemu su on i Linley razgovarali. Grant je izgledao uznemireno, spustivši crne obrve.

Doktor Linley užurbano je pretraživao police i ladice dok nije pronašao tanak snop dokumenata zavezan užetom. — Ah, evo ga — rekao je, raširivši nekoliko papira preko stola. Grant mu se smjesta približio. — Vidite? — Linley je nastavio, pokazujući mu stranicu s natuknicama. — Ništa neobično, osim... — prekopao je nekoliko stranica iz kojih je odjednom izletio maleni zamotani papir i pao na pod. Vivien je brzo ustala kako bi ga pokupila. Radilo se o pismu zapečaćenom smeđim voskom, namijenjeno “V. Devane, Koliba bijelih ruža, Forest Crest u Surreyju”.

— Što je to? — Grant je upitao.

Vivien je šutjela, buljeći u pismo. Način na koji su riječi bile formulirane i fraza “Koliba bijelih ruža” kao da su dosegnuli njezine uspavane uspomene i malo ih razbarušili. Otvorila je usta, bezglasno čitajući adresu, opet i opet.

— Dakle, Linley? — Grant je zahtijevao, prekinuvši Vivieninu koncentraciju.

Liječnik je slegnuo ramenima, doimljući se pomalo smetenim. — Dobri Bože. Zaboravio sam na to.

— Odakle vam to? — Grant je nestrpljivo upitao.

— Gospođica Duvall ostavila je pismo ovdje onoga dana kad sam potvrdio njezinu trudnoću. Kao što sam vam rekao, bila je prilično uznemirena. U žurbi je ispustila torbicu, iz koje joj je sve ispalo na pod.

Pokupila je stvari i otišla, ali kada je napustila imanje, primijetio sam da je zaboravila ovo pismo, koje je očito planirala nekome poslati. Namjeravao sam joj ga vratiti kada me sljedeći put posjeti, pa sam ga položio među spise kako ga ne bih izgubio.

— Nije li vam palo na pamet da bi pismo moglo biti važno?

— Zaposlen sam čovjek, Morgane — liječnik se branio, prekriživši dugačke ruke na prsima. — Bavim se važnijim stvarima od dopisivanja svojih pacijenata. A sada, možete me nastaviti koriti zbog malenog propusta ili otvoriti proklete spise i pročitati ih.

Vivien je otvorila pismo. Rastvorivši uredno zamotan papirić, ugledala je nekoliko rečenica napisanih krasopisom. Neke su riječi bile izbrisane u žurbi, nedostajalo im je nekoliko slova.

143

BalkanDownload Najdraži!

Ne, ne smiješ doći u grad. Približava se opasnost, ali ništa s čime se ne mogu nositi. Prvo ću riješiti nekoliko sitnih obveza, a onda ću doći u Surrey.

Uskoro zajedno, dragi...

Vivien Ne primijetivši Granta koji je čitao preko njezina ramena, Vivien je nastavila buljiti u pismo. — Je li ovo namjeravala poslati ljubavniku? — promrmljala je.

— Vjerojatno.

— Misliš li da bi sada mogla biti ondje? U toj Kolibi bijelih ruža?

— Otkrit ćemo. Danas ću otići onamo — rekao je Grant. — Čim podnesem izvješće Cannonu u Bow Streetu.

— Želim ići s tobom.

— Ne znamo tko će ondje biti i što očekivati. Bit ćeš sigurnija ovdje.

— Ali to nije pravedno! — uzviknula je. — Ako je prava Vivien u Surreyju, i ja je želim vidjeti. Možda bi mi mogla objasniti kako sam završila na njezinu mjestu. Možda ona zna tko sam. Moram ići s tobom!

— Ne — odgovorio je Grant. — Ostat ćeš u Londonu u sigurnosti moje kuće. Pozvat ću jednog Runnera da pazi na tebe večeras, u slučaju da moram ostati dulje nego što planiram. — Vidjevši nezadovoljan izraz njezina lica, zagrlio ju je oko struka i nagnuo glavu kako bi joj tiho rekao: — Neću riskirati nijednu dragocjenu dlaku na tvojoj glavi. Ne znam što bih mogao pronaći u Surreyju, ali bit će mi lakše ako ostaneš ovdje, sigurna i u udobnosti moga doma. Dopusti mi da se sam pobrinem za ovo.

Vivien je kimnula, osjetivši olakšanje kad je vidjela da se brine za nju. — Vratit ćeš se čim nešto doznaš? — upitala je.

Položio joj je usne na čelo i osjetila je kako se nasmiješio. — Vjeruj mi... jedino mjesto na svijetu gdje trenutačno želim biti jest tamo gdje se nalaziš ti.

Buljeći u pismo u svome krilu tijekom kratke vožnje kući, Vivien je prstom klizila po ženstvenom rukopisu. V. Devane... To ju je ime mučilo.

144

BalkanDownload Kao i puno drugih stvari, činilo se poznatim, ali nije probudilo nikakva konkretna sjećanja. V. Devane...

— Sjećaš li se malene slike u Vivieninoj spavaćoj sobi, pokraj stola za uređivanje? — upitala je. — Koliba prekrivena bijelim ružama... s potpisom Devane. Ovaj joj muškarac sigurno puno znači ako čuva njegovu sliku u sobi i obraća mu se kada je u nevolji. — Igrala se pismom sve dok Grant konačno nije ispružio ruku.

— Daj mi ga prije nego što ga podereš na komadiće — rekao je.

Vivien je bez opiranja predala pismo. — Vjeruješ li doista da je Vivien živa? — nježno je upitala.

Spustio joj je ruku na koljeno i stisnuo ga u znak ohrabrenja. — Vjerujem da se dočekala na noge poput mačke.

Osjetila je olakšanje. — Osjećam se vrlo zaštitnički prema njoj. Pitam se jesmo li doista u rodu. Misliš li da bismo mogle biti se stre?

— Izgledate previše slično, sigurno.

Zatvorila je oči i ispustila napet uzdah. — Želim znati gdje mi je obitelj... prijatelji... Želim znati zašto me nitko ne traži. Osoba ne može nestati a da to nitko ne primijeti... Zar ne postoji netko kome nedostajem?

— Glas joj se stišao. — Netko tko me voli?

— Da. Vivien je zapanjeno pogledala njegovo odlučno lice, a srce joj je snažno zakucalo. Sigurno je govorio o sebi, radoznalo je pomislila.

— Ako danas pronađem Vivien — rekao je Grant, a zelene su mu se oči ispunile toplinom — to neće promijeniti ništa između nas dvoje. I kad povratiš svoja sjećanja, nije me briga čega se sjećaš ili koga ćeš se sjećati.

Nisam bio dio tvoje prošlosti, ali namjeravam biti tvoja budućnost.

— A-ako govoriš o popravljanju sinoćnje situacije — zamucala je — već sam ti rekla da nije potrebno...

— Ne, ne govorim o tome. Govorim o svojim osjećajima prema tebi.

Njegove su je riječi u isto vrijeme obradovale i zabrinule. Vivien nije mogla zamisliti veću sreću od ljubavi muškarca kao što je Grant Morgan.

Međutim, bojala se da ga je i dalje mučila krivnja što joj je oduzeo nevinost i nije htjela da je zaprosi samo zbog toga što je bila “uništena”. Nikako ne bi htjela biti poput obveze koju mu je netko nametnuo. I nije zaboravila što je jednom rekao o braku. Žena mi ne koristi, tako joj je rekao. Nije namjeravao ostati vjeran jednoj osobi do kraja života. Da je tada zvučao

145

BalkanDownload manje sigurnim, manje ciničnim... Ali nije, nije ostavio mjesta za sumnju.

Stoga, kad bi se zadovoljio nevjestom koju nikada nije ni želio, možda bi joj to na kraju počeo zamjerati.

— Nemoj mi ništa obećavati — zamolila ga je, položivši mu prst preko usana kad je poželio odgovoriti. — Ne još.

Uhvatio ju je za ruku i poljubio prste, dlan i tanašne žile na zglobu.

— Razgovarat ćemo kad se vratim.

Kočija se zaustavila i Vivien je shvatila da su stigli kući. — Sretan ti put — rekla je, čvrsto ga držeći za ruku.

— Ne brini se — odvratio je. — Namjeravam pronaći Vivien Duvall i riješiti ovu paklenu zbrku. A nakon toga... — Zastao je i napravio grimasu. — Ispričat ću joj se, dovraga.

— Hoćeš? — iznenađeno ga je gledala, lagano otvorenih usta.

— Čak i da me to ubije — odgovorio je s podsmijehom. — A moglo bi — dometnuo je, kratko se nasmijavši, pa se nagnuo kako bi joj ukrao poljubac prije nego što iziđe iz kočije.

146

BalkanDownload TRINAESTO POGLAVLJE

M

aleno selo Forest Crest nalazilo se u ruralnom području Surreyja.

Neiskorišten i napola skriven velikim okolnim grmljem žutike i vrijeska, Forest Crest sastojao se od dviju glavnih cesta, crkve i zelene livade sa stablima akacije. Činilo se da je glavni seoski simbol bilo vretence, urezano u natpisima ispred trgovina i na ulazu u seosku konobu.

Doista, livada je bila puna vretenaca koji su zujali u zraku. Zaustavivši kočiju u glavnoj ulici, Grant je ušao u seosku pekarnicu. Zrak je mirisao toplo i slatko. Grant je duboko udahnuo, zašavši dublje u trgovinu.

Bucmasta je žena jakih ruku izvlačila pladanj peciva iz velike krušne peći. — Želite li malo svježih peciva, gospon?

Grant je odmahnuo glavom. — Hvala, ali tražim Kolibu bijelih ruža... Možete li mi reći gdje ću je naći?

— Dašta. Godinama su tamo živjeli seoski učitelj Devane i njegova kći. Bili su doista ugodan par, uvijek okruženi knjigama i djecom. Ali jadni je gospon Devane umro prije dvije godine, zbog slaba srca. No, kći mu i dalje ondje živi. Slijedite Cottage Street do staze koja vodi iza crkve Svih anđela. U polju ćete vidjeti kolibu. Pazite da ne prestrašite djevojčicu, vrlo je sramežljiva. Nismo je dugo vidjeli u gradu. Samo njezinu sluškinju. — Zastala je i upitala pomalo namršteno: — Mogu li pitati zašto vam ona treba, gospon?

Nasmiješio se. — Možete pitati, ali neću vam reći.

Pekarica se zahihotala. — Rekla bih da je prava sretnica što joj takav krupan, zgodan momak dolazi na vrata. Sretno vam bilo!

Vratio se u kočiju i pucnuo uzdama pokrenuti konje. Lagana je kočija poskakivala neravnom cestom, sve dok Grant nije stigao ispred slamnate, drvene kolibe. Malena se kuća nalazila na kraju staze, okružena grmljem ruža. Bilo je tako tiho da je Grant mogao čuti krila vretenaca koja udaraju zrakom i kukce koji tumaraju cvijećem. Kad je prišao lučnim vratima s drvenim stupovima, zapuhnuo ga je snažan, prašnjav miris ruža. Koliba je izgledala poput ilustracije u nekoj bajci, s kamenom vrtnom kućicom u blizini i potočićem koji se slijevao pokraj tisovih i brezovih stabala.

Grant je nesvjesno zadržao dah pokucavši na vrata dvama prstima.

Osjetio je kretanje unutar kuće, škripanje, šaptanje, naglu svijest o tome da

147

BalkanDownload je stranac došao na vrata. Nakon naizgled beskrajno duga čekanja, ponovno je pokucao, ovaj put cijelom šakom.

Vrata mu je otvorila mlada služavka, tamne kose uvučene pod plavu kapu i nesigurna izraza lica. — Dobar dan, gospodine — promrmljala je.

— Želio bih razgovarati s damom koja ovdje živi.

— Nije kod kuće, gospodine. — Djevojka nije znala dobro lagati. — Nitko nije kod kuće.

Grant se ironično našalio da “nitko nije kod kuće” kada im Runner dođe na vrata. — Pođi po nju — nježno joj je savjetovao. — Imam malo vremena, a još manje strpljenja.

Služavka je pocrvenjela od očite uznemirenosti. — Molim vas, gospodine, možete li otići?

Prije nego što je stigao odgovoriti, iz kolibe se začuo hladan, baršunast glas: — Ja ću razgovarati s njim, Jane. Možda će mu ovo biti dovoljna motivacija za odlazak.

Grant je širom otvorio vrata. U sredini kolibe stajala je žena. Imala je haljinu od cvjetnog muslina koja joj je nježno padala preko velikog trbuha.

Grantov je pogled brzo skočio s trudničina trbuha na pištolj koji je držala u maloj, mirnoj ruci.

Pištolj je lagano zadrhtao kad je vidjela njegovo lice. — Moj Bože — uzdahnula je. — To si ti. Morgan.

— Vivien? — prepoznao ju je s tračkom mračne ironije u glasu. — Ili vas ima više od dviju u cijeloj Engleskoj?

148

BalkanDownload ČETRNAESTO POGLAVLJE

V

ictoria. Konačno je otkrio ime svoje voljene. Grant ga je sve vrijeme ponavljao u sebi na povratku u London.

Victoria i Vivien doista su bile blizanke. Vivien je promijenila prezime u Duvall kad je postala kurtizana, a Victoria je ostala u Forest Crestu s ocem.

Iako je bilo jasno da su Devaneovi bili vrlo siromašni, ozračje je u Kolibi bijelih ruža bilo vrlo toplo i ugodno. Koliba je bila puna starih knjiga oštećenih korica u svakom kutku. Malene slike seoskih krajobraza ispunjavale su zidove, naslikane amaterski, ali u veselom stilu. Sve ih je potpisala ista osoba. Victoria Devane.

Nakon popodnevnog razgovora s Vivien, Grant i dalje nije mogao vjerovati da dvije žene koje su potpuno iste izvana mogu biti potpuno različite iznutra. Victoria je bila nevina seoska djevojka koja je provodila vrijeme čitajući, poučavajući seosku djecu, slikajući i berući vrijesak na livadi. Za razliku od nje, Vivien je bila hedonistički nastrojena i sebična... posve iskrivljena moralnoga kompasa. Grant je i dalje razmišljao o dijelu njihova razgovora, o trenutku u kojem je optužio Vivien da je namjerno namamila svoju nevinu sestru u London kako bi skrenula opasnost sa sebe.

— Bacila si je vukovima kako bi spasila sebe — Grant je hladno rekao. — Htjela si da je zamijene za tebe i to se dogodilo. Nakon što si je se riješila, odlučila si živjeti ovdje i pretvarati se da si ona.

Zbog ove su ružne osude svi Vivienini mišići lica bijesno proradili.

Zvučala je poput bijesne mačke. — Odlučila sam ostati ovdje jer nisam u stanju tražiti svoju nestalu sestru. Brinula sam se kao luda i pitala se gdje je i što joj se dogodilo. Bila sam sigurna da će se, kad ode u London i shvati da ja nisam ondje, vratiti kući. I za tvoju informaciju, poslala sam joj pismo u kojem je upozoravam da ne dolazi u grad!

— Ovo pismo? — podsmjehnuo se, izvlačeći ga iz prsnoga džepa.

Kad joj ga je pružio, Vivien ga je brzo pročitala. — Otkuda ti ovo?

— Ostavila si ga u uredu doktora Linleyja.

— Nisam! — rekla je uzrujano. — Poslala sam ga čim... — Naglo je zastala, primaknuvši prste usnama, i glas joj se stišao. — Sigurno jesam —

149

BalkanDownload prošaptala je nakon nekoliko trenutaka. — Gotovo sam sigurna da sam poslala pismo, ali... toliko mi je toga bilo na pameti... Oh, Bože! — Bacila je pismo kao da se radi o zmiji, mrko ga gledajući. — Nisam htjela da Victoria dođe u grad. Sama je kriva što je otišla onamo gdje nije bila poželjna. Odbijam osjećati se krivom za to što joj se dogodilo, kad je trebala biti dovoljno razumna i ostati ovdje.

— Nitko ne traži da se osjećaš krivom — Grant je odgovorio. — Sve što te ja molim jest da pomogneš meni... i svojoj sestri... odgovarajući na nekoliko pitanja.

Vivien je odmah pristala, pokazujući da će učiniti sve kako bi uklonila prijetnju koja joj visi nad glavom. — Reći ću ti sve što želiš — kazala je. — Ali, nakon što završimo, htjela bih da porazgovaraš s nekim u moje ime. S lordom Laneom.

Nažalost, lord Lane te večeri nije bio kod kuće. Grant je od njegova batlera doznao da Lane većinu slobodnog vremena provodi u svom klubu, Boodle’su, utočištu za provincijsku finu gospodu koji radije razgovaraju o lovu nego o politici.

Dok je sunce zalazilo, a nebo se smrkavalo, Grant je odvezao svoju kočiju u Ulicu St. James. Bio je nestrpljiv i umoran od čekanja, a više se od svega želio vratiti Victoriji.

Izjedalo ga je iščekivanje pri pomisli na trenutak kada joj sve objasni... otkrije ime, identitet, zašto joj se sve ovo dogodilo i kako je do toga došlo. Želio je da se osjeća sigurnom i zaštićenom. Proživjela je toliko toga, pa joj je želio dati do znanja da je najgore prošlo. Od sada će se on brinuti o tome da joj život bude ugodan, ako mu to dopusti.

Grant se nikada nije ovako osjećao. Glava mu je bila puna planova za budućnost, a osjećao se gotovo optimistično. Razriješit će ovu zbrku u vezi s Vivien Duvall, a onda će se usredotočiti na svoju i Victorijinu sreću.

Nakon svih ovih godina što je služio kao Runner, polako je postajao umoran od uličnih tučnjava, stišavanja prosvjeda i lovljenja kriminalaca po sumnjivim uličicama. Bilo je vrijeme da taj teški posao prepusti nekom drugom jadniku... vrijeme da nađe malo zadovoljstva i užitka u životu.

Boodle’s, koji je dobio ime po glavnom konobaru u klubu, bio je mirno mjesto u kojem su gospoda mogla pronaći mir i opustiti se. Sjedili su u teškim presvučenim naslonjačima, pušili cigare i pili konjak, gledajući slike lova, pucanja i ostalih seoskih aktivnosti. Jedini su zvukovi u ovom mirnom ozračju bih povremeno gužvanje novina i mrmljanje konobara

150

BalkanDownload koji je posluživao gospodu pokraj šanka. Bilo je to mjesto koje nikada ne bi prihvatilo Granta. Možda je bio dovoljno bogat, ali nije potjecao iz važne obitelji niti je imao seosko imanje, a što se lova tiče, plijen su mu uglavnom bili ljudi.

Kad je Grant ušao u klub, zastao je kako bi pogledao veliki prostor u kojem su gospoda sjedila i pušila. Odmah mu je prišao batler koji kao da nije bio previše zadovoljan što ga vidi.

— Gospodine? — Batlerovo je lice bilo izražajno poput soma. — Mogu li znati što tražite?

— Rečeno mi je da ovdje mogu pronaći lorda Lanea. Ja sam Morgan, iz Bow Streeta.

U batlerovim se očima pojavio tračak iznenađenja. Bilo je nezamislivo da stalni posjetitelj Boodle’sa može imati ikakve veze s policijskim aferama Bow Streeta. — Očekuje li vas lord Lane, gospodine Morgane?

— Ne. — Onda ćete ga morati potražiti neki drugi put, gospodine. I na nekom drugom mjestu. — Batler je posegnuo za vratima kako bi Granta uputio van.

Grant je stavio veliku čizmu između vrata i drsko se nasmiješio batleru. — Oprostite mi, ostavio sam pogrešan dojam. Čini se da mislite kako sam molio dopuštenje. Ovako stoje stvari: razgovarat ću s lordom Laneom. Odmah. Ovdje. A sada... hoćete li mi reći u kojoj je sobi ili ću sam pretražiti lokal? Imajte na umu da nisam uvijek pažljiv pri pretraživanjima. Stvari se ponekad razbiju.

Batlerovo se lice ukočilo od panike kad je zamislio kakav bi nered mogao uzrokovati razdražljivi Bow Street Runner. — Ovo je potpuno neprimjereno ponašanje — uzdahnuo je. — Ne smijete uznemiravati posjetitelje. Potpuno nečuveno. Vjerujem da je lord Lane u prostoriji sa šankom. Ako biste mogli biti što diskretniji, preklinjem vas...

— Ja sam najdiskretniji čovjek kojeg poznajem — Grant ga je uvjeravao široko se osmjehujući. — Budite mirni... obavit ću razgovor s Laneom i otići prije nego što me vaši posjetitelji uopće primijete.

— Čisto sumnjam — rekao je batler, zaprepašteno promatrajući kako uljez korača krupnim koracima raskošnim hodnikom.

Gospoda su tiho sjedila za okruglim stolovima, naslonjeni u stolice presvučene konjskom dlakom. S bijelog je visokog stropa visio luster s

151

BalkanDownload velikim kristalnim suzama. Mračna slika lova na jelene visjela je iznad kamina, šireći odlučnu muževnu atmosferu po cijeloj sobi. Glave su se okrenule kad je Grant ušao u prostoriju sa šankom. U njihovim pogledima moglo se iščitati zgražanje zbog njegove prašnjave odjeće i kratke raščupane kose. Bez ikakva osjećaja srama zbog vlastitog izgleda, Grant je zamišljeno promatrao svaki stol, sve dok nije uočio muškarca koji je sjedio sam pokraj vatre.

Gospodin je bio mršav i krakat, željeznosive kose, izražajna lica oštrih crta i nosa kao jastrebov kljun. Usredotočeno je čitao novine. Ispred njega nalazio se tanjur s keksima, žlica svježeg sira stiltona i malo crvenog pekmeza.

Grant je krupnim koracima prišao njegovu stolu. — Lorde Lane — tiho je rekao. Muškarac nije podignuo pogled s novina, iako ga je sigurno čuo. — Ja sam Morgan, Bow Str...

— Znam tko ste — Lane je promrmljao, pročitavši zadnji ulomak prije negoli je spustio novine. Glas mu je bio uljudan, ali suh i slabašan, poput zvuka trljanja starih kostiju.

— Želim razgovarati s vama.

Lane ga je hladno promotrio svojim neobično bezbojnim očima. — Kako se usuđujete prići mi u mojemu klubu!

— Možemo otići nekamo drugamo, ako želite — Grant je ponudio, s takvom pristojnošću da mu se očito rugao.

— Ono što ja želim, Morgane, jest da vi odete.

— Bojim se da vam ne mogu udovoljiti, moj lorde. Razgovor s vama ne može čekati. A sada... hoćemo li razgovarati ovdje, ispred vaših prijatelja, ili u jednoj od privatnih soba?

Lane je pogledao obližnjeg poslužitelja koji ih je nervozno promatrao s druge strane sobe. Poslužitelj se očito nije znao nositi s neočekivanim uljezom. — Mislim da ću zamoliti osoblje da vas ukloni iz prostorije — Lane je rekao, pucnuvši prstima poslužitelju koji im se potom živahno približio.

Grant je podignuo ruku i mahnuo poslužitelju da se vrati na svoje mjesto pokraj zida. Nasmijao se Laneu bez imalo topline. — Nisam raspoložen za igrice, moj lorde. Dapače, ovoliko mi treba — pokazao je kažiprstom i palcem razmak od jednoga centimetra — da vas odvučem odavde i odvedem u pritvor Bow Streeta na ispitivanje.

152

BalkanDownload Lord Lane toliko se zaprepastio da su mu nakrivljeni obrazi potpuno pocrvenjeli. — Ne biste se usudili.

— Oh, ali bih — Grant ga je uvjeravao. — Jako me zabavlja pomisao na uhićenje člana Boodle’sa upravo ovdje, u sobi sa šankom... samo kako bih dokazao starosjediocima kluba da se to doista može dogoditi. Ali suzdržat ću se, moj lorde, ako budete susretljivi i date mi odgovore koje tražim.

Laneove su oči gorjele od nemoćnog bijesa. — Vi prljavi, pokvareni ološu...

— Znam, znam — Grant je pozvao poslužitelja koji im je nesigurno prišao. — Vrč kave, molim vas. Crne... — Zastao je i podignuo obrvu prema Laneu. — Gdje ćemo razgovarati, moj lorde?

— Je li soba broj četiri slobodna? — Lane je zarežao na poslužitelja.

— Vjerujem da jest, moj lorde.

— Soba broj četiri — rekao je Grant. — Ondje mi donesite kavu.

— Da, gospodine.

Dok su dva muškarca prolazila pokraj stolova i prelazila prag, pozornost cijele sobe bila je usmjerena na njih. Otišli su hodnikom do dijela s privatnim sobama.

— Nemate pojma o tomu koliko sam utjecajan — Lane mu je zaprijetio. — Mogu smijeniti vašega glavnog upravitelja u roku jednoga dana ako poželim. Mogu vas zatvoriti zbog drskosti, vi neuki mamlaze!

— Porazgovarajmo o Vivien Duvall — Grant je mirno predložio.

Lordova je već neobična boja lica prešla u nijansu prastarog pergamenta. — O čemu govorite, za ime Božje?

Poslužitelj je ušao u sobu noseći pladanj kave i keksa, natočio šalicu kave Grantu i užurbano otišao. Kad su se vrata čvrsto zatvorila, Grant je u jednom gutljaju popio pola kave i podignuo pogled prema Laneovu budnu licu. — Netko ju je pokušao ubiti prije mjesec dana — rekao je. — Mislim da mi vi možete pomoći razjasniti neke stvari u vezi s tim.

Na spomen Vivienina imena, stariji muškarac bijesno je zaškrgutao zubima.

— Odbijam odgovoriti na pitanja u vezi s tom pokvarenom droljom.

— Nije ni na mojoj listi najdražih osoba — Grant je odgovorio.

153

BalkanDownload — Ali vi imate više razloga za mržnju od mene, zar ne? Krivite je zbog samoubojstva sina.

— Ona je kriva što je Harry mrtav — Lane je potvrdio. — To sam već mnogima rekao.

— Zašto to mislite?

Iako je lord Lane pokušao sakriti emocije, glas mu se tresao od gnjeva i tuge. — Moj je sin patio od depresije i melankolije godinama. To ga je natjeralo da se ponaša posve neprimjereno. Bio je laka meta za kockare i lopove... i žene poput Duvallove. Imala je aferu s njim, a kad je prekinula njihovu vezu, moj sin ubio se.

— Ali to nije sve zbog čega joj zamjerate — rekao je Grant. — Nakon Harryjeve smrti, Vivien je zavela njegova sina Thomasa... vašega jedinog unuka... i natjerala ga da je oženi.

Nastupila je duga tišina tijekom koje je Lane pokušavao sakriti osjećaje. — Nisam znao za situaciju s unukom — rekao je hladnim i suhim glasom.

Lane je prilično dobro lagao, pomislio je Grant — ali ovdje se radilo o nečemu što mu je bilo pri srcu i njegov je bijes bio prevelik da bi mogao skrivati istinu.

— Našli ste posao Thomasu i otpremili ga prvim brodom u Indiju kad ste doznali da se Vivien namjerila na njega — Grant je nastavio. — Pretpostavljam da ste mislili kako će biti sigurniji u borbi s poganima, divljim životinjama i egzotičnim bolestima nego da bude izložen Vivieninu utjecaju. I sam Bog zna da ste možda bili u pravu. Ali trebali ste stati na tome, moj lorde. Otišli ste predaleko kad ste unajmili nekoga da je ubije.

— Gluposti — Lane je kratko odgovorio. — Da sam htio ubiti bludnicu, učinio bih to sam.

— Muškarci na vašem položaju nikad to ne obavljaju sami. Ali, iznenadilo me što ste očito unajmili idiota da obavi vaš prljavi posao.

Naime, nije ga dovršio. Nespretni gad nije uspio ubiti sitnu, bespomoćnu ženu, a to ste doznali na Lichfieldovu balu, kad ste vidjeli da je još uvijek živa. Odlučili ste da se posao mora dovršiti.

Lane je pokušao sakriti jedva zatomljeni bijes oholim i prepredenim izrazom lica. — Imate li kakav dokaz za ovo?

— Imat ću dokaz kada se moja istraga završi i kada ulovim vašega plaćenog ubojicu.

154

BalkanDownload A onda se dogodilo nešto neobično... nešto što se nikada nije dogodilo u svim godinama Grantova istraživačkog posla. Defenzivna je barijera odjednom popustila i Lane ga je pogledao s blistavom, pobjedonosnom zlobom u očima. Dao mu je priznanje od četiri riječi.

— Nećete ga nikada uloviti.

Ovo je priznanje bilo potpuno neočekivano. Da je Grant bio u Laneovu položaju, izbjegavao bi istinu unedogled i skrivao se iza starosti, ugleda i političkog utjecaja. Lane nije imao razloga išta priznati. Međutim, Grant je poslije zaključio da je ovo bilo razumljivo s obzirom na Laneov osjećaj nedodirljivosti. Lane je vjerojatno bio siguran da muškarac njegova gotovo kraljevskog statusa nikada neće biti osuđen zbog smrti jedne kurve. Štoviše, Lane je bio toliko bijesan zbog sinova samoubojstva da je duboko u sebi želio da netko zna kako je Harryjeva smrt prikladno osvećena. Lane je bio starac koji je ostao bez sina jedinca, sa samo još nekoliko dobrih godina.

Grant ga je nepomično gledao dok je starac nastavio s odlučnim, tihim glasom od kojeg se cijelo Grantovo tijelo naježilo. — Vivien Duvall uskoro će ležati duboko u svome grobu, njezin će ubojica nestati iz Engleske, a vi ne možete učiniti ništa da to spriječite.

Duboko uznemiren, Grant je morao podsjetiti samoga sebe da je Victoria sigurna u njegovoj kući i pod zaštitom.

— Idiot kojeg si unajmio neće se ni približiti Vivien — Grant je mirno rekao. — Dosada je nije uspio ni dotaknuti. Od početka vaše proklete nagodbe, ubojica lovi pogrešnu ženu. Pogrešnu ženu, razumiješ li? Žena koju je napao i bacio u Temzu, ona koju sam doveo na Lichfieldov bal, nije Vivien Duvall. To je njezina sestra. Vivien se skriva sve vrijeme, a vaš je plaćeni ubojica pokušavao ubiti njezinu nevinu sestru.

— To nije istina! — Lane je ustao toliko naglo da je srušio stolicu.

Očito ga je izluđivala pomisao da je Vivien Duvall zdrava i na sigurnom. Čak su i vrhovi njegove grube sive kose pucketali od bijesa. — Lažljivi psu! Samo bi budala povjerovala takvoj nevjerojatnoj idiotariji...

— Vivienina je sestra proživjela pakao zbog vaše gluposti — Grantov je bijes polako rastao. — I ta će noćna mora koju je proživljavala večeras završiti. — Prije nego što je uopće postao svjestan onoga što radi, shvatio je da rukama hvata muškarca ispred sebe za vrat. — Da vam učinim ono što ste vi učinili njoj? — grubo je upitao. — Pogledajmo kako ćete se vi osjećati nakon dobrog davljenja i lijepog plivanja u Temzi...

— Maknite... ruke... s mene... — stariji je muškarac siktao.

155

BalkanDownload — Recite mi ime svojega čovjeka da mogu zaustaviti ovu prokletu svinjariju — Grant je prosiktao. — Recite mi ga, prokleti gade.

Laneovo je lice postalo ljubičasto, a oči su mu nabrekle od gorkog bijesa. — Ako je to istina — grcao je — ako doista postoje dvije... obje ću ih uništiti, samo da budem siguran...

— Nikada. Gotovo je, razumijete li? — Grant je snažnije stisnuo Laneovo grlo. — Njegovo ime — mrko je ponovio, buljeći u starčeve vlažne oči poput anđela osvetnika.

Lane je ispljunuo ime, popljuvavši cijelo Grantovo lice.

Grant je naglo popustio stisak i zabuljio se u muškarca koji se gušio.

— Što ste rekli? — zahtijevao je, pokušavajući zanemariti iznenadno zujanje u ušima.

Teturajući, lord Lane ponovio je ime kao da izgovara psovku.

— Keyes — ispljunuo je. — Neil Henry Keyes... jedan od vaših prokletih kolega. Runner — grubo se nasmijao. — Trebalo mu je novca.

Uvjerio me da će zadatak biti lagan. Trebao sam znati da će jedan od vaših mangupa biti nesposoban obaviti posao kako treba. Ali unajmit ću nekoga drugoga, čujete li me? Vivien Duvall nikada neće biti sigurna!

Odmahujući glavom, Grant je otišao do vrata, osjećajući se kao da tone u živi pijesak. Gušio se, boreći se za zrak...

— Moj Bože — uzdahnuo je, potpuno rastresen od užasa. Prvi je put u životu doživio takvu paniku zbog koje se nije mogao pomaknuti. Keyes je bio Runner kojemu je rekao da večeras pazi na Victoriju. Victoria je bila predana u ruke ubojici, i to s Grantovim dopuštenjem. — Ako joj se išta dogodi — promuklo je prošaptao Laneu — tvoj je život gotov.

Kao i njegov. Potrčao je, posrćući u mrtvačkom ozračju kluba, i izišao na hladnu kišu.

— Moj je život završio kad i Harryjev — Lane je zajecao usred tišine koja se spustila nad Boodle’s, požurivši za Grantom. Odjednom ga je zaustavio oštar bol u prsima. Stiskao ga je i stezao, ali ignorirao ga je zbog rastućeg gnjeva. —Jedino zbog čega živim je da vidim tu kurvu mrtvu!

Neću se smiriti dok ona ne bude mrtva, razumiješ li? Ako bude potrebno, uništit ću svaki tračak njezina života... vlastitim rukama...

Lane je zastao u sredini velikog salona, na što su poslužitelji i posjetitelji nahrupili prema njemu. Okružila ga je tamna magla. Uzviknuo je prema debeloj tami dok se poražavajući bol u njegovim prsima pojačavao i širio. Tisuću ga je ruku i glasova pokušavalo primiriti, ali to

156

BalkanDownload ga je samo još više razbjesnilo. Urlanje mu se pretvorilo u uporne osvetničke uzdahe, a pod je postajao sve veći kad je počeo padati... Osjetio je kako se raspada u moru mržnje koje se nikada neće moći riješiti.

157

BalkanDownload PETNAESTO POGLAVLJE

R

unner je ovdje, draga moja — gospođa Buttons stajala je pokraj vrata knjižnice. — Zove se gospodin Keyes i vrlo je dobar i drag, najiskusniji čovjek kojega je Cannon mogao poslati. Gospodin Morgan ima vrlo visoko mišljenje o njemu. U dobrim smo rukama, to je sigurno.

— Zahvalite gospodinu Keyesu u moje ime što se brine o svemu dok nema gospodina Morgana — Vivien je promrmljala. Zastala je ispred prozora s knjigom u ruci, gledajući oluju koja se vani spremala. Nakupina oblaka zamračila je popodnevno nebo kao da je noć, dok su naleti vjetra protresali drveće i vrtove. Palo je nekoliko krupnih kapi kiše koje su najavljivale nevrijeme.

— Hoćete li mu osobno zahvaliti, gospođice? — upitala ju je kućepaziteljica. — Čeka vas na ulazu i ustraje u tome da razgovara s vama.

— Naravno — Vivien je nevoljko odgovorila. — Hoćete li ga pozvati ovamo?

— Da, gospođice.

Držeći knjigu poezije na prsima, Vivien je raširila prste preko ukrašenih kožnatih korica i duboko uzdahnula. Nije željela razgovarati s gospodinom Keyesom, željela je samo da se Grant što prije vrati doma.

Osjećala se neobično uznemirenom znajući da trenutačno ne može doći do njega. Toliko se naviknula oslanjati na njega da nije mogla podnijeti njihovu razdvojenost, čak i na samo jednu noć.

Ali nije si mogla dopustiti da se prepusti takvim osjećajima. Njihova će se veza, kakva god bila, uskoro prekinuti i ona mora zadržati barem malo dostojanstva kada se rastanu. Osramotila bi i sebe i njega kada bi otkrila koliko je žudjela za njegovom pažnjom, njegovim osmijesima i prijateljstvom. Čekao ju je život lišen Granta Morgana i bilo bi bolje da se što prije navikne na to.

Smirivši i stišavši disanje, Vivien je prestala nervozno stiskati knjigu i okrenula se upravo kad je gospođa Buttons dovela Runnera u sobu.

Gospodin Keyes bio je muškarac prosječne visine u očito skupom kaputu boje lososa. U jednoj je ruci držao siv šešir. Bio je privlačan i pristala izgleda, razbarušene kose. Njegov je kicoški izgled proturječio onome kako je zamišljala da bijedan Bow Street Runner trebao izgledati. Pristojno

158

BalkanDownload se nasmiješila i naklonila kad joj je prišao. Gospođa Buttons mrmljajući se okrenula kako bi izašla iz sobe.

Keyes ju je zaustavio laganim dodirom. — Čekajte, molim vas, gospođo Buttons — rekao je. — Bilo bi dobro da i vi čujete ono što trebam reći gospođici Duvall.

— Da, gospodine. — Kućepaziteljica je prekrižila ruke i poslušno ostala stajati, zbunjeno ga gledajući.

— Za početak, gospođice Duvall — rekao je Runner sa staromodnom pristojnošću — zahvalan sam, u najmanju ruku, što sam dobio dužnost štititi vas.

— Hvala — rekla je Vivien, primijetivši da je kiša vani oslabjela, teško se spuštajući na zemlju. — Gospođa Buttons rekla mi je da vas moj...

— zaustavila se u zbunjenom šoku, a lice i vrat prekrilo joj je rumenilo — ... gospodin Morgan... iznimno cijeni — uspjela je izgovoriti. Kakve bi još nepromišljene riječi izgovorila da se nije zaustavila? Moj... Nije imala pravo pokazivati takvu privrženost Grantu. On ni u kojem smislu nije bio njezin. Kako je to mogla tako lako zaboraviti?

Zanemarivši ženino zamuckivanje, Keyes je pokušavao odagnati njezinu zbunjenost. Na privlačnom mu se licu pojavio osmijeh. — Učinit ću sve kako bih opravdao povjerenje gospodina Morgana.

— Hvala vam, gospodine Keyese.

— U to ime — oprezno je nastavio — moram vas obavijestiti o maloj promjeni planova. Nemojte se brinuti, niste u opasnosti, ali prije nego što sam došao ovamo, sir Ross javio mi je da vas smjesta moram dovesti u Bow Street.

— Radije bih ostala ovdje — Vivien je iznenađeno rekla, lagano se primivši za vrat.

Keyes je odmahnuo glavom. — Razumijem, gospođice Duvall. Ali, sir Ross dobio je nove informacije dok Morgana nije bilo, zbog čega je zatražio da dođete u njegov ured.

— Kakve bi to bile informacije, gospodine? — upitala je gospođa Buttons i stala pokraj Vivien.

— Ne smijem reći — Keyes je odgovorio, lagano se smiješeći dvjema zabrinutim ženama. — Ali uvjeravam vas, gospodin Morgan savjetovao bi vam da pristanete. Ne postoji sigurnije mjesto u Londonu od Bow Streeta broj četiri.

159

BalkanDownload — Koliko moram ostati ondje? — upitala je Vivien. — Dok se gospodin Morgan ne vrati?

— Moguće. — Odjednom su mu usta trznula od nestrpljenja. — Hajde, gospođice Duvall, gubimo vrijeme. Gospodin Ross zapovjedio mi je da vas smjesta otpratim onamo.

— U redu. — Vivien se uznemirila zbog ove neočekivane promjene planova. Obuzeo ju je neugodan osjećaj. Gospodin Keyes činio se dragim čovjekom, ali nešto joj se kod njega nije sviđalo, a nije mogla shvatiti što.

Kao da je njegova srdačna vanjština skrivala nešto hladno i bezosjećajno.

Instinktivno ga se htjela kloniti. Srce joj je počelo jače kucati u nervoznom isprekidanom ritmu.

Bilo je nevjerojatno da joj je tijelo tako reagiralo, bez nekog jasnog razloga.

Osjećala je sve snažniju potrebu za bijegom, pa se jedva suzdržavala da ne počne trčati. — Gospodine Keyese — uspjela je izgovoriti — mogu li povesti jednu od služavki? Voljela bih imati žensko društvo.

— Mary će ići s vama — gospođa Buttons složila se s tom zamisli.

Keyes je žustro odmahnuo glavom. — Nema potrebe za time. Ovo nije poziv na druženje, gospođice Duvall, nego službeni posao. Volio bih odmah krenuti, ako se slažete s time. Prije nego što se nevrijeme pogorša.

Vivien je razmijenila dug, upitan pogled s kućepaziteljicom. Možemo li mu vjerovati? upitala ju je pogledom, a gospođa je Buttons bezglasno odgovorila: Vjerujem da možemo.

Gospođa je Buttons očito bila zabrinuta, ali je nagnula sijedu glavu u stanju bespomoćne suglasnosti. — Gospođice Duvall — promrmljala je — ako gospodin Keyes kaže da morate ići, onda ne možemo ništa učiniti.

— Zabrinuto je namrštila čelo. — I u pravu je: nema sigurnijeg mjesta za vas od Bow Streeta.

Vivien je pogledala u nebo koje se mračilo. — U redu onda — mirno je rekla. — Ispričajte me, gospodine Keyese, moram promijeniti cipele i odjenuti plašt s kapuljačom.

— Naravno, gospođice Duvall.

Viven se malo odmaknula, usredotočeno ga gledajući. Sjećanje se migoljilo i ključalo u njezinu mozgu, snažno gurajući zid zaborava. — Gospodine... mi smo se već upoznali, zar ne?

160

BalkanDownload — Mislim da nismo, gospođice — u pogledu mu je bilo skriveno nešto neprijateljsko, zbog čega je odjednom osjetila prestrašeno komešanje želuca. Shvatila je da mu se ne sviđa. Sigurno je čuo strašne tračeve o njoj — odnosno o pravoj Vivien — i vjerovao da su istiniti.

Tišinu je razbila snažna grmljavina. Keyes se okrenuo prema prozoru i pogledao tamu koja se spuštala. Kada je vidjela njegov profil, sićušnu izbočinu na nosu, obris njegove kose i malenu bradu, živci su joj počeli vrištati od uzbune.

Keyes se okrenuo prema njoj, primijetivši bljesak napetosti u njezinim očima. — Nemamo puno vremena, gospođice Duvall.

Okrenula se i napustila sobu, tjerajući se da hoda normalno iako ju je počela hvatati panika. Dišući duboko, kratko je pogledala preko ramena. Keyes je stajao na dnu stubišta, pomno je gledajući. Izgledao je poput zloćudnog demona koji ju je namjeravao odvući u paklene dubine. Željela je samo sigurnost svoje sobe, da se može zatvoriti, zaključati i sakriti. Stube su stajale ispred nje poput planine. Lagano je posrnula kad se počela penjati prema gornjem katu. Nakon što je prošla cijela vječnost, našla se ispred vrata svoje sobe. Nespretno se zatvorila u nju i počela drhtati. Osjećala se kao da se utapa, kao da se bori za zrak, a udovi su joj se kočili od hladnoće koja ju je obuzimala. — Grante — pokušala ga je očajnički dozvati u pomoć, ali nije mogla ispustiti ni glasa. — Grante...

Pala je na koljena kad je osjetila kako joj se sjećanje vraća. Noć kad je napadnuta... muškarac srebrne kose i nemilosrdna lica... dugački prsti oko njezina vrata, palčevi koji joj stišću grlo sve dok joj se dušnik ne zatvori...

Izgubila je borbu za zrakom, tama je potpuno obuzima, a potom... kažnjavajuća hladnoća rijeke, crna voda koja je povlači na dno.

Gospodin Keyes joj je to učinio. Znala je to u dubini svoga srca. On ju je pokušao ubiti, a kako prvi put nije uspio, pokušat će ponovno. Strah je uzmaknuo pred osjećajem izdaje.

Grante... kako si ga mogao poslati ovamo? Kako si me mogao ostaviti s njim?

Ali nije on bio kriv, ustrajalo je njezino tvrdoglavo srce. Nikada joj ovo ne bi namjerno učinio.

Našla se u opasnosti u mjestu koje je bilo njezino utočište. Tresući se i uzdišući, otpuzala je do noćne posude koju je izvadila iz noćnog ormarića. Ali u tom joj se trenutku mučnina povukla, a pluća su joj se napunila zrakom.

161

BalkanDownload Zatvorivši oči, naslonila se na ormarić od mahagonija, hladeći svoje vruće, vlažno lice. Prvi je put u posljednjih nekoliko tjedana znala svoje ime. — Victoria Devane — rekla je naglas. — Ja sam Victoria. — Nebrojeno je puta to ponovila... svoje ime, svoje pravo ime. Bio je to ključ koji je otključao sva zatvorena mjesta u njezinu umu. Pred očima su joj se vrtjele slike iz prošlosti... seoska koliba u kojoj je provodila dane čitajući knjige i posjećujući školske đake... davni put na more... pogreb njezina oca. Čvrsto zatvorivši oči, zamislila je strpljivo, drago lice svojega oca.

Bio je učenjak, filozof, koji je više volio svoje knjige od okrutne stvarnosti stvarnoga svijeta. Victoria ga je obožavala i provela sate i dane u njegovu društvu.

Nikada nije voljela nijednog muškarca na romantičan način i nikada to nije ni htjela. Otkad joj je majka napustila Forest Crest, Victoriji je jedino bilo stalo do oca i ni do koga drugoga... Ni za koga drugoga nije bilo mjesta. Ljubav je bila preopasna, lakše joj je bilo biti sama i sigurna. U tihom je utočištu sela imala samo jednu odgovornost — brinuti se o sebi.

Nikada ne bi otišla da njezina neodgovorna sestra nije upala u nevolje s kojima se nije mogla nositi.

Olakšanje ponovnog pronalaženja sebe, svojih sjećanja i identiteta potpuno ju je obuzelo. Međutim, muškarac na donjem katu ne bi joj povjerovao da ona nije osoba koju traži.

— Oh, Vivien — drhtavo je prošaptala. — Ako ovo preživim, morat ćeš mi objasniti puno toga.

Obrisala je kap znoja koja je klizila od njezina obraza do brade.

Osjećala se poput miša zarobljenog u bačvi s mačkom. Prvi joj je nagon bio uskočiti u krevet, prekriti se preko glave i nadati se da će Keyes otići i ostaviti je na miru. Ali to se, naravno, ne bi dogodilo. Ustrajao bi na tome da je odvede, a sluge ne bi učinili ništa kako bi ga spriječili. Prije bi vjerovali njemu nego njoj... pretpostavili bi da se zbog amnezije osjeća neuravnoteženom. Ne bi prihvatili nijednu njezinu tvrdnju o tome da je poštovani Bow Street Runner nemilosrdni ubojica.

Keyes je posve sigurno nije želio odvesti u Bow Street. Očajnički je pokušavala smisliti što učiniti. Dok nije bilo Granta, jedini muškarac kojem je vjerovala bio je sir Ross. Morala je smjesta doći do njega. Drhtavo je uzdahnula i rukavom obrisala mokro čelo. Nije točno znala gdje se nalazi ured u Bow Streetu, samo da je negdje na drugoj strani Covent Gardena. Ali to je bilo tako poznato mjesto, sigurno ne bi bilo teško pronaći ga.

162

BalkanDownload Krenula je u akciju prije nego što bi se stigla predomisliti. Požurila je do ormara i pronašla zelenu krznenu kapuljaču dugih rukava koja joj je mogla prekriti kosu i lice. Nakon što se odjenula i zamijenila cipele čizmama do gležnjeva, otvorila je vrata i provirila u prazan hodnik. Čvrsto je držala rub vrata drhtavim prstima. Bilo joj je teško oprezno krenuti jer su joj svi instinkti govorili da potrči poput uplašena zeca. Žile su joj pulsirale nekontroliranom uznemirenošću. Načinila je jedan oprezan korak u hodnik, pa još jedan, i počela brzo hodati prema stubama — ne prema glavnom stubištu, nego prema malenim, kružnim stubama kojima su se koristili sluge u stražnjem dijelu kuće. Osvjetljavalo ju je samo sivo svjetlo s malenog prozora kad je počela užurbano silaziti uskim stubama. Svako se malo grčevito hvatala za željezni rukohvat, održavajući ravnotežu dok su joj noge letjele niz stube.

Na dnu stuba pojavila se silueta u sjeni i Victoria je zastala, zadržavši vrisak u grlu. Keyes, pomislila je, ali shvatila je da se radi o sitnoj ženi. Bila je to Mary, služavka, koja je nosila košaru s plahtama. Žena je zastala, iznenađena, i zbunjeno je pogledala. — Gospođice Duvall? — nesigurno je upitala. — Što radite ovdje, na stubama za poslugu? Mogu li vam nešto donijeti? Što mogu?...

— Nemoj nikome reći da si me vidjela — Victora joj je tiho i užurbano rekla. — Molim te, molim te, Mary. Želim da svi misle kako sam i dalje u svojoj sobi.

Kućna ju je pomoćnica pogledala kao da propitkuje njezin zdrav razum. — Ali kamo idete dok se sprema ovakvo nevrijeme?

— Obećaj mi da nećeš nikome reći.

— Kada ćete se vratiti? — pomoćnica ju je zabrinuto upitala. — Gospođice, ako vam se što dogodi, a doznaju da sam vas vidjela kako odlazite i to nisam nikome rekla, mogla bih izgubiti posao. Mogla bih završiti na ulici! Oh, molim vas, gospođice, nemojte nikamo ići...

— Mary — Victoria je očajnički rekla. — Nemam vremena ovdje stajati. Vratit ću se kad gospodin Morgan dođe kući. Ali u međuvremenu, nemoj ovo nikome spomenuti. Ako baš moraš, onda pričekaj barem nekoliko minuta. Pitanje je života i smrti.

Victoria je protrčala pokraj služavke i nastavila u smjeru podruma.

Kada je došla do zadnjeg kata, prošla je pokraj vrata spremišta s ugljenom pa pokraj kuhinje. Srećom, nije susrela nijednoga drugog slugu dok je žurila prema stražnjim vratima kroz koja je izašla iz kuće.

163

BalkanDownload Zrak je bio težak. Duboko udahnuvši, Victoria je prešla malenu sporednu cestu i potrčala šljunčanom stazom koja je vodila do zatvorenog vrta. Gusta živica izvirivala je preko ciglenih zidova prekrivenih bršljanom. Prošla je ispod kamenog luka i pretrčala petnaestak metara vrta, prošavši pokraj kamenog stola okruženog drvenim stolicama i kamenim teglama sa stablima nektarina.

Srce joj je počelo snažno lupati, ali nije usporila, nego je nastavila trčati i izašla kroz stražnja vrtna vrata. Udaljavajući se od kuće, svakim je korakom osjećala sve veće olakšanje i nadu. Zaobišla je staje i spremište za kola pa brzo prošla pokraj kučića koje su se nalazile iza gradskih kuća u King Streetu.

Nije sumnjala da je bijeg najpametnija stvar koju je mogla učiniti.

Neka Keyes ondje i dalje čeka, misleći da ju je stjerao u kut. Ona će već daleko dogurati kada Keyes shvati da je nestala. Victoria je zamislila njegovu frustraciju kada otkrije da je nema i potkrao joj se nervozan, gotovo veseo smijeh. Ubrzala je korak, uputivši se prema dobrodošloj gužvi i kaosu Covent Gardena.

Veliko, glatko kamenje kolnika postajalo je sve grublje i pretvaralo se u šljunak što se više približavala Trgu Garden. Victoria se držala pločnika, sakrivši lice kapuljačom. Prošla je pokraj gradskih čistača koji su prali zemlju s pragova elegantnih kuća, pokraj užigača koji su se penjali do visećih uljanih svjetiljki i pokraj putujućih glazbenika koji su svirali violine i tamburine. Ulica je tutnjala od kola, taljiga, kočija i životinja, od kakofonije zvukova koji su joj napadali uši.

Palo je još nekoliko kapi kiše, ublažavajući mirise dima i gnojiva koje je nosio magloviti zrak. Ali nevrijeme još nije počelo, kao da čeka kakav znak da počne. Gospođe su klompama lupkale po pločniku, dok su gospoda čvrsto držala kišobrane ispod ruku i krišom pogledavala prema oblačnom nebu. Preuranjena je tama bacala zloslutnu sjenu na ulicu i Victoria je zadrhtala ispod kapuljače.

Govorila si je kako je Bow Street udaljen samo kratku šetnju. Proći će Covent Gardenom, neprimjetna koliko može biti, i brzo će se naći u sigurnosti Cannonova ureda. ★ Na zahtjev gospodina Keyesa, gospođa Buttons donijela je vino dok su čekali da Vivien siđe s gornjeg kata. Držeći rijedak srebrni vinski pehar

164

BalkanDownload iz doba Karla I. između palca i kažiprsta, Keyes ga je pomno pregledao.

Oblik mu je bio elegantno jednostavan, malo proširenih rubova i glatke i sjajne stope. — Morgan je fino posložio život — razmišljao je naglas, ne zvučeći zadivljeno. — Bogatiji je od svih Runnera koje poznajem. Ima smisla za pronalaženje novca, zar ne?

— Gospodin Morgan vrlo naporno radi, gospodine — kućepaziteljica je odgovorila, zauzimajući pomalo obramben stav prema svojemu gospodaru. Morgan je bio oštrouman, hrabar i slavan čovjek — zaslužio je nagradu zbog svojih postignuća.

— Ništa napornije od nas ostalih — Keyes je odvratio osmjehujući se, ali hladna pogleda. — Svejedno on živi kao kralj, dok ja... — zašutio je i promijenio izraz lica, kao da je požalio što je to rekao.

— Pa — rekla je gospođa Buttons, skrivajući lagan osjećaj nelagode — htjela bih vam zahvaliti u ime posluge gospodina Morgana za to što se brinete o gospođici Duvall. Vjerujemo da će biti sigurna pod vašom zaštitom kao što bi bila i pod Morganovom.

— Da — rekao je ispod glasa — pobrinut ću se za njegovu dragocjenu ljubimicu.

Gospođa Buttons nagnula je glavu, ne znajući je li ga dobro čula. — Gospodine?

Prije nego što je mogao odgovoriti, prekinula ih je sitna crnokosa služavka zategnuta lica punog suza. Bila je vrlo uznemirena i stiskala je šake. — Gospođo Buttons — tiho je rekla, napola se skrivajući iza vrata.

— Gospođo Buttons, mislila sam da vas odmah moram obavijestiti, iako me zamolila da to ne učinim... Oh, ne znam što da učinim, ali ne bih joj nikada naudila, doista!

— Mary — kućepaziteljica joj je zabrinuto prišla, dok se Keyes uspravio u stolici.

— Što je bilo? — oštro je upitao. — O kome govorite? O gospođici Duvall?

Pomoćnica je drhtavo kimnula. — Otišla je, gospodine.

— Otišla? — gospođa Buttons iznenađeno je ponovila, a Keyes je naglo ustao sa stolice.

— Kako to misliš otišla, dovraga? — ton mu je naglo postao opasan i grub, a žene su ga usredotočeno i iznenađeno gledale.

165

BalkanDownload Pomoćnica je odgovorila isprekidanim rečenicama. — P-prije samo pet minuta... Srela sam je na stubama posluge i r-rekla mi je da ne... Oh, nisam ni trebala ništa reći, ali... pa, u opasnosti je tamo vani, nije li? — očajnički je pogledala kućepaziteljicu. — Gospođo Buttons, jesam li krivo postupila?

— Ne, Mary — kućepaziteljica ju je umirila, potapšavši je po ramenu. — Učinila si ono što bi gospodin Morgan želio da učiniš.

— Prokleta kučka — Keyes je eksplodirao, bacivši pehar na pod, ne obazirući se na vino koje se prolilo po finom, ručno pletenom sagu. Ružna mrlja boje krvi brzo se pojavila na plavo-žutom uzorku. — Neće mi pobjeći — zaprijetio je, iskoračivši iz sobe i zahtijevajući svoj kaput i šešir.

Gospođa Buttons protrljala je čelo koje ju je iznenada počelo boljeti.

Lice joj je odavalo začuđenost. — Čudno se ponaša — rekla je, više samoj sebi nego djevojci pokraj sebe. — Očito je da baš ne voli našu gospođicu Duvall.

— Nadam se da će je pronaći — Mary je tiho rekla. — Onda će biti sigurna, zar ne?

Kućepaziteljica nije odgovorila, nego je samo odšetala do ulaznog hodnika i trznula se kad su se vrata naglo zalupila iza Runnera koji je otišao.

Iako se u početku Covent Garden sastojao od dvaju aristokratskih trgova s velikim vilama i malom crkvom koju je projektirao Inigo Jones, u proteklim se stoljećima znatno promijenio. Danas se ponosio najpoznatijim kazalištima u svijetu i popularnim konobama u kojima su se okupljali pisci, glazbenici i drugi umjetnici. Velika se natkrivena tržnica prostirala preko trgova u okolne ulice i uličice. Bila je velika gotovo pola hektara i privlačila je gužvu i buku koje su svake godine samo rasle i rasle.

Plemstvo se odavno iselilo iz svojih uglednih vila, naravno, a sada su u tim starim zgradama veličanstvenih stuba bile tržnice, konobe i likovi londonskoga podzemlja.

Victoria je oprezno koračala tržnicom krcatom ljudima koji su razgledavali dućane i štandove. Odmah se stopila s gužvom i pustila da je nosi struja, prolazeći pokraj niza cvjetnih košara i starijih žena koje su izrađivale bukete po narudžbi. Desetak je ruku prebiralo po hrpama povrća, uzimajući i skupljajući one najbolje za kupiti. Jegulje su visjele sa štandova s ribom, gdje su muškarci spretno čistih najsvježiji ulov i

166

BalkanDownload pripremah ga za prodaju. Prodavač ptica držao je kreštavu papigu na rukavici, pokazujući kanarince, ševe i sove u kavezima koje je prodavao.

Victoria je prošla pokraj vrata trgovine s biljem i začinima, u kojoj su staklenke s pijavicama bile poredane na drvenim policama, i pokraj parfumerije s prozorom punim masti, krema i mirisnih ulja u šarenim staklenim posudama.

— Dojdi, draganko — Victoria je začula kreštav glas i okrenula se osjetivši koščatu ruku na ramenu. Sitna ju je gizdava starica u crvenoj haljini, s narukvicama i šalovima, čvrsto držala za ruku. — Daj da ti gatam, draga... jedan šiling za sve tajne budućnosti! Samo jedan šiling, vidi... Tako lijepa lica, kakva će to divna budućnost biti!

— Hvala vam, ali nemam novca — Victoria je tiho rekla i povukla ruku kako bi se oslobodila i otišla.

Međutim, gatara je ustrajala, ponovno je žustro uhvativši za ruku.

— Gatat ću ti badava, draganko! — Glas joj je zvučao poput kriještanja koje poziva mušterije, baš kao u papige koju je maloprije prošla. — Ajde, ajde, dojdite svi... Tko želi čut budućnost ljupke djevojčure?

Shvativši da je starica želi iskoristiti kao vlastitu reklamu, Victoria je snažno povukla ruku, oslobodivši se čvrsta stiska. — Ne — rekla je oštro.

— Pustite me.

Taj je sitni izgred privukao nekoliko pogleda i Victoria se oprezno osvrnula prema gužvi kad se oslobodila gatare. Odjednom je primijetila gospodina s blijedo sivim šeširom i srce joj je zastalo. Šešir je izgledao baš kao Keyesov, ali nije bilo moguće da ju je tako brzo uspio uloviti, zar ne?

Ponovno je potražila šešir u gužvi, ali više ga nije bilo. Možda je to samo umislila, pomislila je nervozno i požurila istočno prema trijemu sa stupovima ispred opernoga kazališta. Zbog četiri ogromna stupa ispred zgrade, ljudi su izgledali poput kolonije mrava kad su nahrupili u kazalište. Odvijao se nekakav prosvjed, svjetina je u prvim redovima urlala na zatvorena vrata. I gospoda i prosjaci jednako su vikali i urlali zbog nedavnog porasta cijena ulaznica. — Stare cijene! — urlali su nezadovoljni posjetitelji. — Želimo stare cijene! Preskupo! Preskupo!

Uronivši u bučnu gomilu, Victoria se probijala kroz gužvu dok nije došla u okrilje jednog od dorskih stupova. Naslonivši se na hladan kamen, stajala je mirno, ubrzana pulsa, dok je gomila vikala i micala se oko nje.

Usredotočeno je buljila u kulise ispred sebe, u isklesanu figuru Shakespearea, u kipove muza, a iznad toga, u kip Komedije u niši.

167

BalkanDownload Keyes je slijedi, osjećala je to. Misli da je ona Vivien i želi je ubiti ili zbog osvete ili jer je za to unajmljen. Ako je shvatio da je pobjegla iz kuće, znao bi da joj je prvo utočište u Bow Streetu na broju 4. Učinio bi sve što može da je spriječi doći do sir Rossa.

Odjednom je Victoria osjetila bljesak ljutnje zbog te nepravedne situacije. Bila je u opasnosti bez ikakve krivnje. Došla je u London zbog brige za svoju sestru, a onda ju je niz neobičnih događaja doveo do ovoga.

Nebo se odjednom rastvorilo, puštajući bujice vode na zemlju, tjerajući gomilu da se brzo rasprši i potraži sklonište. Teška je kiša preplavila ulicu, slijevajući se niz kišobrane i šešire, kroz odjeću i cipele.

Victoria je duboko udahnula i ogledala se oko stupa. Ponovno je uočila sivi šešir i obuzela ju je strava kad je prepoznala Keyesa. Stajao je pedesetak metara od nje i ispitivao nekoga, hladna lica i napeta držanja.

— Oh, Bože — prošaptala je.

Kao da je osjetio njezin pogled, Keyes se okrenuo i pogledao točno u nju. Bezizražajno lice odjednom je postalo bijesno. Gurnuo je čovjeka kojeg je ispitivao i krenuo za Victorijom ubojita pogleda. Počela je bježati, gurajući se kroz raštrkanu gomilu i trčeći pokraj kazališta. Primijetila je kraj Ulice Russel i spotaknula se o kamen. Borila se kako bi održala ravnotežu, svjesna da joj se Keyes polako približava. Nećeš me zaustaviti, pomislila je odlučno. Uspjet će doći do Bow Streeta, neka bude proklet...

Došla je predaleko da bi sada odustala.

Grant je potpuno bijela lica nahrupio kroz ulazna vrata svoje kuće, opazivši sluge u predvorju. Sobari i sluškinje okupili su se oko gospođe Buttons.

— Gospodine Morgane! — uzviknula je kućepaziteljica, potrčavši prema njemu, neobično uznemirena. Doimala se nervoznom, zbunjenom, a nekoliko joj je pramenova sijede kose stršilo iz inače besprijekorne punđe navrh glave. Grant je nikada nije vidio tako rastresenu.

— Gdje je ona? — divljački je upitao, iako se iznutra borio protiv očita odgovora.

— Hvala Bogu da ste se vratili! — gospođa Buttons nervozno je uzviknula. — Upravo sam htjela poslati pismo u Bow Street, jer nismo znali kad ćete se vratiti, a mislila sam da je važno provjeriti sir Rossov zahtjev...

168

BalkanDownload — O čemu, dovraga, govorite? — pogledao je okupljene sluge čija su lica odavala očaj. — Gdje je Victoria? — odbrusio je.

Sva su se lica u predvorju zbunjeno namrštila. — Victoria? — kućepaziteljica je smeteno ponovila.

Grant je nestrpljivo odmahnuo glavom. — Vivien. Gospođica Duvall. Žena koja ovdje živi posljednjih nekoliko mjeseci, dovraga. Gdje je? Gdje je Keyes?

Uslijedila je duboka tišina. Glava mu se ispunila nemirom i bijesom.

Shvatio je da mu nitko ne želi odgovoriti i u svojoj je zaprepaštenosti uzviknuo tako glasno da su svi poskočili.

— Neka mi netko kaže što se dogodilo, dovraga!

Mary je istupila, ukočenih ramena i nagnute glave, kao da je očekivala da bi je mogao udariti. — Ja sam kriva, gospodine — rekla je tiho. — Vidjela sam da gospođica Duvall odlazi iz kuće. Stubama za poslugu, pokraj kuhinje. Rekla mi je da nikome ne kažem. Rekla je da je pitanje života i smrti. Ali mislila sam da bi bilo najpametnije obratiti se gospođi Buttons, pa sam to i učinila.

Grantovo je srce kucalo toliko snažno da je osjetio zujanje u ušima.

— Pitanje života i smrti — hladno je ponovio. Victoria je nekako shvatila u kakvoj je opasnosti i pobjegla.

Gospođa Buttons rukama je prelazila preko pregače, kao da nije mogla dovoljno obrisati dlanove. — Vidite, gospodine, čim je došao, gospodin Keyes rekao je kako ga je sir Ross zamolio da dovede gospođicu Duvall u Bow Street. Ponašao se vrlo čudno i hladno. Svih ovih godina što ga poznajem, nikada ga nisam vidjela takvog. Gospođica Duvall očito nije željela poći s njim, ali je zamolila da je pričeka dok promijeni cipele. I dok smo čekali u knjižnici, pobjegla je iz kuće. Pretpostavljam da bi se svaka žena na njezinu mjestu pomalo plašila stranaca.

— Gledala sam je kroz prozor dok je odlazila — Mary se umiješala.

— Činilo se kao da odlazi prema tržnici, a gospodin Keyes ju je pratio.

— Ide prema Bow Streetu — Grant je promrmljao. Koliko je Victoria znala, to je bilo jedino mjesto osim njegove kuće koje je bilo sigurno za nju.

Zapovjedio je jednom od sluga da uzme konja i iste sekunde odjaši u Bow Street. — Reci Cannonu da pozove sve svoje slobodne ljude. Reci mu da pokrije svaki centimetar Covent Gardena i okolnih ulica policajcima, Runnerima i stražarima, sve dok ne pronađu gospođicu Duvall i Keyesa.

169

BalkanDownload A sada, požuri... želim tvoju stražnjicu u Cannonovu uredu za manje od pet minuta.

— Da, gospodine — sluga je otrčao prema stražnjem dijelu kuće, najkraćim mogućim putem do staja.

Grant je istrčao van, jedva svjestan kiše koja mu je namočila kosu i odjeću. Obuzeo ga je neobičan osjećaj, strah kakav nije osjetio nikada u životu. Nikada se nije bojao za svoju sigurnost, jer je znao da je dovoljno pametan i snažan obraniti se od bilo kakve nevolje u kojoj bi se mogao naći. Ali ovaj je strah osjećao zbog nekoga drugoga. Ova je mješavina ljubavi, strave i bijesa bila najgora vrsta agonije.

Potrčao je prema Covent Gardenu vratolomnom brzinom, dok su životinje i kočije prskale kroz mokre, prljave ulice, a prolaznici bježali u zaklon od nevremena. Ako se išta dogodilo Victoriji... Od same je pomisli na to osjetio paklen bol u prsima, a pluća kao da su se napunila vatrom, a ne zrakom.

Prošao je pokraj crkvenog dvorišta Svetog Paula, svete zemlje s dva stoljeća starim grobovima. Mrtvački miris kostiju pozdravio ga je dok je prolazio istočnim trijemom crkve. Ispred njega se stvorio Covent Garden, ogromni spoj prometa i zapuštenosti.

Džepari, preprodavači, lopovi i nasilnici slobodno su tumarali ulicama... i sve bi njih jako zanimala žena bez pratnje lijepa lica i crvene kose. U prsima mu se skupljala panika dok je razmišljao je li Victoria prošla kroz Garden i uputila se prema opasnim ulicama ili je možda otišla ravno kroz tržnicu. Morao ju je pronaći prije Keyesa.

— Victoria, gdje si? — rekao je ispod glasa dok mu se frustracija udvostručavala svakom minutom koja bi prošla. Suzdržavao se kako ne bi glasno zaurlao.

Snažno trepćući i objema rukama brišući vodu koja joj je curila niz lice, Victoria je iz Ulice Russel zašla u sporednu uličicu i očajavajući shvatila da je išla u pogrešnom smjeru. Dosad je već trebala doći do Bow Streeta. Da je barem znala put. Da je barem prošlo još nekoliko minuta prije nego što je Keyes doznao da je pobjegla.

Rubovi mokre haljine zapletali su joj se oko gležnjeva dok je trčala prema redovima oronulih zgrada. Kao i na svim mjestima u Londonu, ovdje je bilo puno javnih kuća, lopovskih skrovišta i siromašnih koliba skrivenih iza čistih, urednih zgrada iz visokog društva. Victoria je bez

170

BalkanDownload osvrtanja uletjela u najbliže mjesto u kojem se mogla sakriti. Požurila je u podrum zgrade na dva kata ispred koje je stajao znak kladionice.

Boreći se kako bi uhvatila zrak, otvorila je drvena vrata i upala u sjenoviti podrum osvijetljen stropnom svjetiljkom. Unutra je bilo barem deset muškaraca koji su bili previše usredotočeni na svoje poslove da bi je odmah primijetili. I gospoda i probisvijeti okupljali su se na šanku punom duhanskih kutija i snopova cigara, proučavajući popise izgleda i vjerojatnosti na stražnjem zidu. Kladioničar s teškim kožnatim vrećicama na oba kuka teturao je iza šanka i uzimao oklade užurbanim tempom. — ... Imam tešku torbu protiv svih pridošlica... — izjavljivao je, gladeći vrhove kovrčavih zalizaka palcem i kažiprstom pa zapisujući tupom olovkom.

U zraku se osjetio snažan vonj, kombinacija znoja, duhana i prokisnule vune. Sklupčavši se u kutu, Victoria je spustila kapuljaču preko lica i čekala čvrsto prekriženih ruku. Tiho se molila da Keyes prođe pokraj kladionice i nastavi potragu negdje drugdje. Ali, bojala se da je njezina nada uzaludna. Keyes je dobro poznavao ovaj dio Londona jer su svi Runneri često morali pretresati sumnjive ulice u potrazi za kriminalcima.

To je bilo ono u čemu su Runneri najbolji — lovljenje i hvatanje plijena.

— Dakle... — u razmišljanju ju je prekinuo uljudan glas nekog gospodina i vidjela je kako joj se približava par visokih, kožnatih čizama — ... čini se da je jedna lijepa ptičica pronašla suho mjesto za skloniti se od nevremena.

Okupljeni su se na trenutak prestali kladiti zamijetivši Victoriju.

Grizući usnu, nastojala je ne trznuti se kad joj je muškarac svukao kapuljaču. Čula je uzdah i osjetila kako mesnata ruka dohvaća vlažan pramen njezine crvene kose. — Lijepo, lijepo — rekao je duboko i nasmijao se odmjerivši je pogledom. — Kojim poslom, ptičice? Tražiš prijatelja za jednu večer? Onda si pronašla svoga čovjeka. Imam veliki novčić u džepu, samo za tebe.

— To nije sve što ima u džepu, siguran sam — netko je drugi rekao, popraćen grmljavinom muškoga smijeha.

Očajnički svjesna da je postala središte njihove pozornosti, Victoria je mirno buljila u muškarčevo lice. Izgledao je poput uglađena gospodina, možda čak i člana nižega plemstva. Imao je okruglo obrijano lice i zdepasto tijelo, odjeven u smeđe kratke hlače i vuneni kaput visoka ovratnika s uredno zavezanom kravatom.

171

BalkanDownload — Netko me gnjavio na tržnici — tiho je rekla. — Htjela sam se ovdje sakriti nekoliko minuta.

Pucnuo je jezikom u znaku lažnog suosjećanja i obgrlio je rukom kao da se već dugo poznaju. — Jadna golubice. Ja ću te zaštititi od svega. — Posegnuo je za njezinim steznikom i počeo razvezivati vezice, zanemarujući djevojčin zapanjen uzdah. — Ne moraš se opirati... samo želim pogledati robu.

Svi su ih gledali. Čak je i kladioničar zastao kako bi vidio što se događa i sudjelovao u povicima ohrabrenja drugih muškaraca koje je također zanimalo što se skriva ispod steznika.

— Došla sam ovamo kako bih izbjegla zlostavljanje jednog muškarca — Victoria je kazala, gurnuvši njegove ruke i povukavši se dublje u kut.

— Ne tražim drugog koji će činiti isto.

Klipan se samo nasmiješio na taj komentar, misleći kako se Vivien poigrava s njime. — Nudim ti noć s pohotnim pastuhom i velikodušnu nagradu za tvoje usluge — rekao je. — Što bi više jedna žena mogla poželjeti?

— Ja ću tebi dati nagradu ako mi pomogneš doći u Bow Street — predložila je. — Sigurno si čuo za gospodina Granta Morgana, Runnera.

Znam da bi on to smatrao osobnom uslugom ako me onamo sigurno odvedeš.

S lica mu je nestao izraz požude pa ju je pogledao s novim zanimanjem. — Da, čuo sam za Morgana. Kako si ti povezana s njime?

Tračak je nade probio njezinu uznemirenost. Grantovo je ime svakako zaokupilo njegovu pozornost. Ako nekako uspije nagovoriti ovog muškarca da je odvede u Bow Street, bila bi sigurna od Keyesa. Čeznutljivo ga je povukla za rukav, želeći ga nagovoriti da joj pomogne.

Ali prije nego što je išta stigla reći, netko je ušao u kladionicu.

Nakon što je primijetila muškarčev sivi šešir, Victoria je prigušeno vrisnula. — To je on — drhtavo je prošaptala.

— Muškarac koji te gnjavio? — upitao je njezin samo prozvani zaštitnik.

Victoria je kimnula, a grlo joj se zatvorilo dok je gledala Keyesa.

Ubrzano je disao od napora, odlučna i bijesna lica. Čim ju je ugledao, oči su mu zasjale zloćudnim pobjedničkim sjajem.

—Ja sam Bow Street Runner u potrazi za osumnjičenicom — rekao je hladno i jasno. — Predajte mi ovu ženu.

172

BalkanDownload Runnerova objava izazvala je metež zapanjene gomile. Kladioničar je istupio i počeo s ljutim prodikama. — Ja ovdje vodim uredan posao, da! Što treba učiniti da se svinje poput vas izgube iz mog lokala? — Bilo je poznato da se kladioničari i Runneri ne podnose, jer su vlasti imale naviku pretresati kladionice tražeći kriminalce. Runneri su smatrali da su kladioničari tek korak udaljeni od pravih kriminalaca, a tako su se i odnosili s njima.

— Obavljam posao koji se tiče kraljevstva — Keyes je oštro rekao, približivši se Victoriji. — Zahvalit ću vam ako mi predate djevojčuru jer je moram odvesti na ispitivanje.

— Laže! — Victoria je uzviknula, bacivši se na muškarca pokraj sebe, pokušavajući se zaštititi na bilo koji način. — Nisam učinila ništa loše!

— Za koji je zločin optužena? — upitao je muškarac, obgrlivši Victoriju.

— Nemam vremena nabrajati njezina zlodjela — Keyes je odgovorio. — A sada, predajte mi ženu i nastavite sa svojim poslom.

— Učini kako veli — kladioničar je oštro zapovjedio. — Daj mu robu i neka ode. Loše je za posao imati Runnera u kladionici.

Muškarac je uzdahnuo i nježno počeo gurati Victoriju naprijed. — Pa, htjela si ići u Bow Street, golubice. Čini se da imaš pratnju.

— On me neće odvesti onamo — zaplakala je, čvrsto se držeći za njega. — Ubit će me. Ne puštaj me!

— Ubit će te? — muškarac je ponovio, nasmiješivši se na ono što je očito smatrao preuveličanom tvrdnju. — Hajde, golubice, što god da si učinila, ne može biti tako strašno. Kada odeš na sud, samo se nasmiješi upravitelju najljepše što možeš i siguran sam da će te pustiti.

— Molim te — rekla je očajno — pomogni mi doći do sir Rossa Cannona. Ili do gospodina Morgana. Ja... preklinjem te za svoj život.

Dok ju je gledao, lice mu je preplavila zbunjenost. Činilo se da ga je nešto u njezinim očima uvjerilo. Stisnuo ju je jače u zagrljaj.

— U redu — rekao je. — Siguran sam da mogu proći gore nego spašavajući damu u nevolji ove tmurne večeri. — Pogledao je Keyesa, ljubazno se osmjehujući. — Sigurno neće škoditi ako ja otpratim djevojku u Bow Street — kazao je. — Onamo je vodite, zar ne? Ima li kakve razlike ako je ja odvedem u vaše ime?

173

BalkanDownload Victoria se ukočila kad im se Keyes približio, mračnih, smrtonosnih očiju i mirna lica. Činilo se kao da razmišlja što će odgovoriti, kako bi zvučao kao muškarac koji vodi razuman razgovor.

— Pokazat ću ti o kakvoj se razlici radi — rekao je tiho, a u isto je vrijeme izvukao predmet iz unutarnjeg džepa kaputa i podignuo ga u zrak. Victoria je shvatila da se radi o maloj, teškoj batini koju su Runneri koristili kako bi obuzdali neposlušne kriminalce. Vrisnula je i okrenula se kad je Keyes tri puta zaredom udario muškarca u glavu i ramena. Osjetila je šokantan zvuk udaraca koji su odzvanjali od muškarčeva zdepasta tijela, nakon čega je on maknuo ruku s nje i pao na pod, stenjući.

Keyes ju je uhvatio za ruku i zakrenuo je na njezinim leđima dok nije osjetila oštar bol. Zagunđala je kroz stisnute zube i nagnula se kako bi umanjila opterećenje u ruci. Prostorijom su odjeknuli povici nezadovoljstva koje je Keyes prekinuo uzviknuvši: — Ako se tko drugi želi petljati sa mnom, uhitit ću ga zbog ometanja na dužnosti. Želite li provesti večer u pritvoru Newgate? — Prezirno se nasmijao gomili koja se naglo utišala. — Nisam ni mislio — podsmjehnuo se. — Nastavite sa svojim poslom, gospodo, i zaboravite na ovaj sitni izgred.

— Gubi se iz moje kladionice! — kladioničar je uzviknuo i pridružio se skupini koja se okupila oko ozlijeđenog muškarca na podu.

— Rado — Keyes je odgovorio, gurajući Victoriju uz stube, natrag na pljusak.

— Ne možeš me sada ubiti — zaplakala je, trepćući dok joj je kiša namakala lice. — Oko nas su svjedoci... svi će reći da si ti bio taj koji me je ubio. Završit ćeš na suđenju... na vješalima...

— Nestat ću znatno prije nego što istraga uopće počne — Keyes se podsmjehnuo, jače joj zakrenuvši ruku i vodeći je potopljenom, blatnjavom ulicom.

Victoria se mahnito ogledavala kako bi pronašla nekoga tko joj može pomoći. Beznadna su lica buljila u nju iz dubina nabijenih podrumskih kuća. Okružio ih je smrad podzemne klaonice, gdje kiša nije uspjela oprati slojeve suhe krvi i masti. Osjetila je kako je oči peku i bole dok su joj se suze miješale s bujicom kiše koja je tekla njezinim obrazima.

— Što ćeš mi učiniti? — zajecala je.

Keyes ju je začudo čuo unatoč oluji. — Prestar sam da budem Runner i nemam dovoljno ušteđevine da odem u mirovinu. Neka sam proklet ako do kraja života budem živio poput psa.

174

BalkanDownload — T-tko ti je platio da me ubiješ? — Jauknula je od bola kad joj je još više zakrenuo ruku.

— Dosta priče — odvratio je. Skrenuli su iza ugla i nastavili duboko u sumnjivu uličicu. Brzo su prošli pokraj napuštene tvornice. Zidovi zgrade izgledali su toliko oronulo i nestabilno da se nitko nije usudio živjeti unutra, Čak ni gomila siromaha koji su se motali po obližnjim zabitima poput zečeva u jazbini. Victoria je vrištala i ukopavala pete dok ju je Keyes pokušao gurnuti preko praga.

Osjetila je oštar bol u glavi, shvativši da ju je snažno udario kako bi se prestala opirati. Klonuvši na njega, u glavi joj je zujalo dok je pokušavala doći k sebi. Odmaknula se osjetivši okus škroba i šećera kad joj je zavezao kravatu oko usta. Povukao joj je ruke iza leđa i stavio lisice na njih.

Victoria je bespomoćno teturala dok ju je Runner gurao prema polomljenim stubama. Jecale su i škripale dok su se penjali po njima. U zgradi bi bio potpun mrak da se jedan dio krova nije urušio i da zidovi nisu bili puni rupa i pukotina. Zrak je bio ustajao, a svaka je vidljiva površina bila prekrivena masnom prašinom koju čak ni potoci kiše nisu mogli oprati.

Nitko je ovdje neće naći, Victoria je hladno pomislila, boreći se za zrak dok ju je Keyes gurao u dvokatnicu. Pod je bio prekriven izmetom glodavaca, a oronule zidove prekrivali su prljavština, paukove mreže i ptičja gnijezda. Začulo se skvičanje i lepršavi zvukovi dok su stanovnici napuštene tvornice bježali iz svojih skrovišta. Kiša se slijevala kroz urušeni krov i nakupljala nasred poda. Keyes ju je gurnuo u kut, a ona je pala na pod, rubova haljine nabrane oko koljena.

Zastao je, buljeći u njezine mokre čarape. Od njegova joj je ukočena lica postalo mučno. — Namjeravao sam te ubiti brzo — rekao je. — Ali sada želim naknadu za svoje muke, ti neposlušna kučko. Ne bih se bunio da dobijem malo onoga što je Morgan imao.

Odjednom se ništa nije činilo stvarnim. Victoria je smušeno pomislila da ima noćnu moru, da će se uskoro probuditi pokraj Granta koji će je uvjeravati da je sve u redu. Usredotočila se na pomisao da je sve ovo samo ružan san. Nije se ni trznula kad je Keyes čučnuo pokraj nje i počeo joj povlačiti vrpce steznika. — Nećeš nedostajati svijetu — promrmljao je. — Vidio sam tisuće žena poput tebe. Priznajem ti jedno: izdržljiva si mala kučka. Nijedna žena ne bi trebala preživjeti to što si ti preživjela. — Odjednom je zvučao ljubomorno. — Samo najbolje za

175

BalkanDownload Morgana... Da, prava si, kvalitetna roba. — Nastavivši ljutito mrmljati, povukao ju je za haljinu, a Victoria je odjednom poželjela da je već mrtva.

176

BalkanDownload ŠESNAESTO POGLAVLJE

N

a Grantov zahtjev, Covent Garden uskoro je vrvio pješačkim ophodnjama, policajcima, kapetanima, Runnerima i stražarima.

Konjička ophodnja koju su sačinjavah umirovljeni konjanici pokrivala je područje vojničkom preciznošću podijelivši ga na posebne jedinice.

Cannon je, naravno, ostao u Bow Streetu, zapovjedivši da mu se redovito javljaju s izvješćima o razvoju događaja.

Grant je znao kako Cannonova želja da se Victoria i Keyes pronađu nije bila samo pitanje osobne brige. Sumnjičava je javnost samo čekala na znakove korupcije u snagama Bow Streeta. Da se otkrilo da je Keyes počinio zločin, to bi se odmah iskoristilo protiv Cannona — i svih njih — kako bi se spriječila njegova reorganizacija i proširenje policijskog sustava.

Ova mogućnost zabrinula je sve Runnere, nagnavši ih da još bolje obavljaju svoj posao pretraživanja.

— Morgane — Flagstad je zabrinuto rekao, nagnuvši rub šešira kako ne bi skupljao kišu — nikako ne mogu shvatiti zašto bi gospođica Duvall tako pobjegla od Keyesa. Sigurno je sišla s uma, počela paničariti, ali zašto? Svi sa sigurnošću znamo da je Keyes dobar čovjek.

Grant je odmahnuo glavom, prilazeći kazalištu. Bilo mu je teško odgovarati kroz stisnute zube. — Ništa ne znam sa sigurnošću — grubo je odvratio.

— Ali, naravno da znaš — Flagstad je ustrajao, žureći kako bi dostigao njegov dugačak korak. — Keyes nije učinio ništa neobično... jednostavno traži gospođicu Duvall kao i svi mi, da je sigurno vrati kući!

Grant je gotovo bio ganut Flagstadovim povjerenjem u svoga dugogodišnjeg prijatelja. Njegovo je lice bilo preplavljeno zabrinutošću zbog neobjašnjivih događaja. Flagstad je godinama poznavao Keyesa i bio bi vrlo uznemiren pri pomisli na to da je Keyes učinio nešto loše.

Grant je znao da je trebao imati razumijevanja i pokušati primiriti Flagstada rekavši koju utješnu riječ, ali umjesto toga zastao je i uhvatio ga za kaput. — Gdje je onda, dovraga? — Iako se dosada suzdržavao, živci su mu eksplodirali od frustracije. — Nemoj mi govoriti o tome kakav je Keyes čovjek, samo mi pomogni pronaći gada!

177

BalkanDownload — Da... da... — Flagstad se oslobodio njegova stiska. Buljio je u Granta zbunjen i zaprepašten. — Smiri se, Morgane. Moj Bože, nikad te nisam vidio takvoga... Pa, uvijek si hladne glave, čak i dok vlada nered!

Grant ga je pustio, bijesno zagunđavši. Da, uvijek je bio hladan tijekom nemira, pobuna, tučnjava i bilo kakvih sukoba. Ovo je bilo drukčije. Victoriji je po nestajalo vremena. Bila je u smrtnoj opasnosti, a to što joj nije mogao pomoć uzrokovalo je da se nešto nečovječno širi u njemu i polako izvire na površinu. Odjednom je shvatio da se mora kontrolirati ili će nekoga ubiti. Natjerao se nastaviti hodati prema opernoj kući, gdje je kapetan pješačke patrole okupio dvojicu muškaraca.

— Ne misliš da su pobjegli zajedno, zar ne? — upitao je Flagstad.

— Mislim, žene su uvijek padale na Keyesa, a gospođica Duvall svakako ima reputaciju koja...

— Makni se od mene — Grantov je glas bio dubok i smrtonosan. — Prije negoli te zakoljem.

Flagstad je shvatio da se ne radi samo o beznačajnoj prijetnji.

Problijedio je, zastao i užurbano se odmaknuo. — Idem upitati kapetana Brogdona o napretku njegove pješačke patrole.

— Morgane! Morgane! — Grant se oprezno ogledao začuvši povik.

Jedan je policajac trčao kao lud pokraj kazališta, dolazeći iz ulica sjeverno od tržnice. — Gospodine Morgane... poslali su me da vam kažem...

Grant mu se približio u tri koraka, zamalo ga srušivši. — Što je bilo?

— Kladionica u uličici pokraj Ulice Russell... nešto što ćete htjeti čuti... — Mahnito uzdišući, policajac je zastao i spustio glavu kako bi udahnuo zrak.

— Recite mi, dovraga! — Grant je puknuo. — Disati možete poslije.

— Da, gospodine — policajac je drhtavo kimnuo i natjerao se nastaviti. — Kladioničar i neke njegove mušterije tvrde... — ponovno je zastao kako bi udahnuo — ... da je neka djevojka večeras ušla u kladionicu, moleći da je netko otprati do Bow Streeta. Rekli su da je potom došao Runner i natjerao je da pođe s njim.

— Hvala Bogu! — uzviknuo je Flagstad koji se u međuvremenu približio kako bi čuo izvješće. Lice mu je preplavilo olakšanje. — To su Keyes i gospođica Duvall, očito. Pronašao ju je! Sada je sve u redu.

Grant je ignorirao Runnerovo oduševljenje i mrko nastavio ispitivati policajca. — Kada se to dogodilo?

178

BalkanDownload — Prije manje od deset minuta, gospodine.

Flagstad ih je uzbuđeno prekinuo. — Idem odmah u Bow Street dočekati ih. Sigurno će je Keyes odmah odvesti onamo.

— Učini to — rekao je Grant i potrčao prema Ulici Russell.

Nije bilo teško pronaći kladionicu. Skupina policajaca stajala je ispred podrumskih stuba dok je na njih vikao zdepast muškarac ispod potrganog kišobrana. Zbog teških kožnatih vrećica, odmah je bilo jasno da se radi o kladioničaru.

Policajci su se uspravili i odmaknuli kad im se Grant približio.

Upitno su ga gledali — sigurno je izgledao neobično kose zalijepljene za lubanju, ukočena i blijeda lica oblivena kišom i ukočenih usana koje nije mogao opustiti.

Kladioničar ga je znatiželjno promotrio. — Prokleto ste krupan tip, bogme — primijetio je. — Vi ste sigurno Morgan. Pitala je za vas, djevojčura koja je došla u moj podrum i započela cijelu ovu prokletu zavrzlamu.

— Recite gospodinu Morganu što se dogodilo — policajac ga je nagovarao.

— Runner je došao po nju u moju radnju, ali ona nije htjela ići s njim.

Mangup je rekao da će je ubiti.

— A onda je izbila tučnjava — prekinuo ga je jedan od policajaca.

— Jest — kladioničar je kiselo potvrdio. — Jedan od mojih igrača pokušao je zaštitit djevojčuru, a Runner ga je onda prebio, da... — pljunuo je prezirno pri pomisli na odbjeglog policajca. — Prokleti crvendać, pokušava uništit čovjekov pošten posao!

Grant je osjetio navalu panike i boli koja je rasla i rasla sve dok nije osjetio vreo pritisak u glavi.

— Kojim su putem otišli? — čuo se kako promuklo pita.

Na ovo se pitanje kladioničar lukavo nasmijao od jednog kovrčavog zaliska do drugog. — Možda znam — vragolasto je rekao — a možda i ne znam.

Jedan ga je policajac nestrpljivo udario, zbog čega je ovaj zadrhtao i bijesno jauknuo. — Udari me još jednom — kladioničar je zaprijetio — i neću vam reći kuda su otišli! Bi li volio da djevojčura odapne?

— Što želite, dovraga? — Grant je blago upitao, pogledavši kladioničara s divljom usredotočenošću koja ga je uznemirila.

179

BalkanDownload Kladioničar je nelagodno trepnuo. — Želim da se od sada vaši smrdljivi crvendaći drže podalje od moga podruma!

— Riješeno.

— Ali, gospodine Morgane... — policajac se pobunio zbog prebrzo donesene odluke, ali naglo je zašutio kad ga je Grant nakratko pogledao smrtonosnim hladnim pogledom.

Kladioničar je nepovjerljivo promatrao Granta. — Kako mogu znat da ćeš održat svoju riječ?

— Ne možeš — Grant je povisio glas, koji je sada nadjačao nevrijeme. — Ali možeš biti siguran da ću te ubiti u sljedećih nekoliko sekundi ako mi ne kažeš kojim su prokletim putem otišli!

— U redu — odvratio je kladioničar i pozvao nekoga po imenu Willie. Odjednom se pojavio sitan, mršav dječak od jedanaest ili dvanaest godina, odjeven u dronjke koji su mu bih preveliki, kape koja je gotovo potpuno prekrivala njegovu malenu, okruglu glavu. — Moj maleni potrčko — kladioničar je ponosno rekao. — Poslao sam ga da slijedi gada kad je uzeo djevojčuru.

— Otišli su u staru zgradu nedaleko odavde — dječak je zadihano rekao. — Pokazat ću vam, gospodine Morgane. — Odmah je počeo trčkarati po ulici, osvrćući se vidjeti slijedi li ga Grant. Bio mu je za petama.

— Znam točno gdje je, gospodine! — uzviknuo je dječak i ubrzao korak.

Zgrada, odnosno njezini ostaci, stajala je poput oronula stražara na uglu ulice, zidova punih rupa i komadića stakla.

— Tamo — Willie je uzviknuo, zaustavivši se ispred ulaza, nepovjerljivo ga pogledavajući. — Otišli su unutra. Ali ja na vašemu mjestu ne bih ulazio, gospodine... Nema nijedne sigurne daske u ovom starom zdanju.

Grant ga je jedva čuo dok je koračao preko praga. Tvornica je jecala i škripala oko njega, kao da će se svakoga trenutka potpuno srušiti. Kiša je pljuštala kroz zidove i krov, ne uspijevajući osvježiti ustajao zrak. Nije čuo nikakve glasove, nikakve znakove borbe, i činilo se nemogućim da je Victoria bila ovdje. Grant se na trenutak zapitao je li dječak pogriješio ili mu je kladioničar zapovjedio da se našali s Runnerom. Ako se nalazio na pogrešnome mjestu, onda je ovo bio gubitak dragocjenog vremena.

Međutim, tragovi koraka i borbe na podu privukli su mu pozornost pa je pogledao prema stubama. Uočio je svježe pukotine na trećoj i četvrtoj stubi i iznad njih. Netko je maloprije bio tu.

180

BalkanDownload

Prizor ga je potpuno šokirao. Istog je trenutka potrčao prema stubama, zanemarujući drvo koje puca pod njim, mašući rukama i nogama kako bi se što prije uspeo. Nikada nije osjetio istinski očaj do ovoga trenutka, nikada ga nije osjetio kako teče poput vrela ulja njegovim venama dok mu cijela koža gori. Morao je doći do Victorije prije nego što bude prekasno, a ako ne stigne na vrijeme... znao je da neće moći živjeti u svijetu bez nje.

Istodobno trčeći i pužući raskomadanim stubama, došao je do drugoga kata. Kroz crvenu maglu neobuzdana bijesa, uočio je dvije figure... Keyesa koji čuči pokraj ispružene Victorije, povlačeći joj haljinu, dok su munje sijevale i osvjetljavale sobu kroz urušen krov. Jedina boja u sobi bila je boja Victorijine kose, bogate poput rubina, blistajući na njezinoj glavi. Usta su joj bila zavezana. Zatvorenih je očiju nepomično ležala ispod Runnera.

Grant je ispustio nečovječan krik, pakleni vapaj koji je eksplodirao duboko u njegovu srcu. Nesvjestan svojih poteza, zaletio se prema Keyesu dok mu je cijelo biće obuzimala želja za ubojstvom. Keyes je podignuo glavu samo trenutak prije nego što je Grant skočio na njega. Opsovao je kad ga je bacio preko cijele sobe. Otkotrljao se, pokušavajući napipati pištolj, ali baš kad je uhvatio oružje, Grant mu je stisnuo ruku i udario njome o zid tako snažno da ju je slomio. Urlajući od bola, Keyes je izvukao drugu ruku i zabio je u Grantovu čeljust. Grant je jedva osjetio udarac, potpuno usredotočen na ubijanje.

— Ona je nitko, ti prokleta životinjo! — Keyes je urlao, buljeći u Grantovo divlje, nemilosrdno lice. — Nećeš me valjda ubiti zbog kurve!

Grant ga je bez odgovora brutalno udarao sve dok više nije mogao čuti ni riječ iz Runnerovih usta. S vremenom se Keyes prestao opirati i počeo štititi lice i glavu. Kad je od Runnera preostala samo gunđava masa, Grant je posegnuo u čizmu i izvukao nož, s uživanjem ga stisnuvši.

Zadovoljila bi ga jedino smrt i ništa ga više ne bi moglo zaustaviti. Sve ono u što je vjerovao, pravila zakona, poštenje, pravda, sve je nestalo poput prašine u zraku. Potpuno lud od želje za krvlju, podignuo je nož.

Ali zaustavio ga je prigušen glas. Teško i isprekidano dišući, okrenuo se u smjeru glasa. Victoria je ležala na boku, tiho ječeći, dok ga je širokih očiju gledala s povezom preko usta. Grant se ukočio pa protresao od suzbijene napetosti. Nije mogao skrenuti pogled s njezina lica.

181

BalkanDownload Victorijine plave oči zarobile su ga i spriječile da se pomakne. Osjetio je kako tračak zdrava razuma razbija prve slojeve ratobornog bijesa, ali snažno mu se opirao.

— Okreni se — rekao je glasom koji nije zvučao kao njegov.

Victoria je odmahnula glavom, shvativši da ga neće moći ubiti ako ga ona bude gledala.

— Dovraga, okreni se — Grant je zarežao.

Nije to učinila. Pogledi su im bili ustrajni, njegov paklen, a njezin odlučan, sve dok ga na kraju nije pobijedila. Popustio je potmulo zagunđavši i spremio nož natrag u čizmu. Udario je Keyesa posljednji put, onesvijestivši ga, pa mu brzo pretražio džepove. Pronašao je ključeve ušica na Victorijinim rukama i čučnuo pokraj nje. Drhtala je dok se ključ okretao u ušicama i oslobodio joj ozlijeđene zglobove. Čim joj je odvezao usta, Grant ju je privukao u krilo i snažno pritisnuo uza se. Osjetivši njezin dodir, njezino meko, sitno i živo tijelo, zajecao je od mukotrpna olakšanja. Obgrlio ju je rukama, usnama gladno prelazeći preko njezine kose, kože, odjeće, kao da će je cijelu proždrijeti.

— Grante — uzdahnula je, trznuvši se od siline njegovih poljubaca. usta.

Životinjski je zarežao od zadovoljstva i želje, snažno je poljubivši u

Osjetio je njezinu ruku na svojemu vratu i njezin dah u uhu. — Mislila sam da ću umrijeti ovdje. Mislila sam... da će njegovo lice biti posljednja stvar koju ću vidjeti u životu.

— Moje će lice biti posljednje koje ćeš vidjeti u životu — rekao je grubo.

— Sjećam se svega... Taj čovjek, Keyes... on je onaj koji me je pokušao ubiti.

Grant je znao da je prejako stišće, ali nije mogao opustiti zagrljaj. — Žao mi je — konačno je izgovorio. — Tako mi je žao. Ja sam kriv...

— Ne, ne. Molim te, nemoj to govoriti. — Stisnula ga je jače za čvrsti vrat. — Kako si me pronašao? Kako si znao?

— Doznao sam za Keyesa od lorda Lanea. Posljednjih sam pola sata bio potpuno lud, misleći da te neću spasiti na vrijeme. — Zakopao je lice u njezin steznik i zajecao. — Oh, Bože.

Prstima je prošla kroz njegovu mokru kosu i nešto nježno promrmljala.

182

BalkanDownload — Nikada te više neću ispustiti iz vida — rekao je prigušeno, naslonjen na njezine grudi. Drhtavo se nasmijala.

— U— u redu. To je posve u redu.

Oluja je nastavila bjesnjeti dok se zapuštena tvornica tresla i škripala. Zvukovi su pokrenuli Granta i on je nevoljko pustio Victoriju iz zagrljaja pa je uspravio na noge. — Moram te odvesti odavde — promrmljao je.

— Da. — S gađenjem se ogledala po oronuloj prostoriji, zadržavši pogled na ispruženom Keyesovu tijelu. — Što ćemo s njim?

— Neka se ostali pobrinu za njega — rekao je Grant, ne mareći za to ako se cijela zgrada uruši oko gada... samo da oni sigurno izađu. Obgrlio ju je oko leđa. — Možeš li hodati, Victoria?

Kimnula je i na njegovo se iznenađenje nasmiješila.

— Što je? — upitao je, strahujući da joj je užas koji je doživjela tijekom nekoliko posljednjih minuta privremeno zamutio um.

— Oslovio si me pravim imenom — rekla je promuklim i izmučenim glasom, i dalje se smiješeći. — Kako si znao?...

— Objasnit ću ti poslije. — Nije se mogao suzdržati da se ne sagne i utisne joj strastven poljubac. — Idemo.

Oprezno su se spustili polomljenim stubama. Grant je vodio, ispipavajući svaku stubu prije nego što bi dopustio Victoriji da nastavi.

Iznenadila se slabošću svojih nogu. Iako je znala da je sigurna, nije mogla prestati drhtati. Osjetila je trnce na koži i ukočila se.

—Jesi li ozlijeđena? — upitao je Grant, i iako mu je glas bio miran, prepoznala je prikrivenu zabrinutost.

— Ne — rekla je, stišćući zube kako bi prestali cvokotati. — Nije me... odnosno, došao si prije nego što je... — Zašutjela je kad ju je Grant nježno podignuo preko polomljene stube. — U savršenom sam redu — rekla je, pokušavajući zvučati sigurno kako bi ga uvjerila. Međutim, nije se osjećao uvjerenim. Trznula se kad je pogledala njegov ukočen profil, znajući da se potiho grize zbog svega što se dogodilo. Činilo se kao da je prošla vječnost kad su se konačno spustili u prizemlje i izašli. Čim su kročili na stabilno tlo, Grant ju je podignuo u naručje, držeći je visoko pokraj prsa. Victoria ga je pogurnula u rame kad je shvatila da se nalaze usred skupine policajaca, Runnera i znatiželjnih

183

BalkanDownload promatrača. — Mogu hodati — promrmljala je kad su se začule salve hvale i olakšanja.

Ignorirajući njezinu izjavu, Grant ju je nastavio držati u naručju.

Prišao mu je jedan kapetan konjičke ophodnje, sjahao i s poštovanjem kimnuo Grantu. — Gospodine — rekao je — drago mi je vidjeti da je gospođica Duvall spašena. — Zastao je i pogledao prema ruševnoj tvornici. — Je li gospodin Keyes i dalje ondje? Odnosno, što?...

— Živ je — Grant je nezadovoljno odgovorio. — Ali trebat će mu pomoć u silaženju s kata.

Kapetan se namrštio. — To je mjesto smrtonosna zamka, gospodine.

Ne mogu jamčiti sigurnost bilo kojeg čovjeka koji se uputi u nju.

— Onda srušite zgradu i iskopajte Keyesa iz ruševina — Grant je ravnodušno rekao. — Nije me briga kako ćete doći do njega.

Kapetan je nelagodno trepnuo zbog Grantove okrutnosti prema bivšem partneru. — Gospodine, mogu li vam ponuditi svoga konja? — Pozvao je člana konjičke ophodnje koji im je doveo velikog smeđeg konja.

Grant je podignuo Victoriju i posjeo je u sedlo, zauzevši mjesto iza nje. Bacio je hladan pogled na ruševnu zgradu. — Kada spustite gospodina Keyesa u prizemlje — rekao je kapetanu — uhitite ga i pošaljite u zatvor Bow Streeta. Imam nedovršenog posla s tim gadom, a nakon što Cannon završi s njim, moj je.

— Da, gospodine Morgane — rekao je kapetan, gledajući ga s divljenjem i strahom. Grant nije bio muškarac kojem bi se volio zamjeriti.

Previše iscrpljena da pazi na pravila ponašanja, Victoria nije obraćala pozornost na haljinu koja joj se zadigla do koljena. Naslonila se na Granta koji ju je obgrlio odostraga. Dugim ju je prstima stisnuo za rebra i pritisnuo uza se, pokrenuvši konja. Victoria se pomalo tresla jer joj je tijelo bilo ukočeno i umorno da bi se pomicala u skladu s konjem. Ali sa zahvalnošću je dočekala hladnu kišu na licu i bolnim udovima, na svim fizičkim podsjetnicima na to da je i dalje živa.

Grant ju je spasio, pomislila je zadivljeno. Spriječio je Keyesa da je ubije. Bilo je to čudo kojeg je jedva svjesna. Bila je puna zahvalnosti, a osim toga, osjećala je intimnost daleko jaču od svih svojih prethodnih osjećaja za njega. Sada je znala da bi riskirao i učinio sve za nju, da mu je stalo do nje kao nikome drugome u životu. Također je znala da bi ubio Keyesa, ali ga je umjesto toga ostavio na životu jer ga je ona natjerala na to. Osjetila je

184

BalkanDownload tračak zadovoljstva u srcu. Grant je bio veličanstven muškarac, sam svoj gospodar, ali je ona imala moć utjecati na njega. Jer ju je volio.

Uživajući u tom osjećaju, Victoria se još jače naslonila na njega, bez obzira na hladnoću i neudobnost jahanja. Jedini je izvor svjetla kroz kišnu tamu bila ulična svjetiljka kad su došli do broja 4 u Bow Streetu. Grant je prvi sjahao, uhvatio Victoriju i pažljivo je spustio na tlo. Držao ju je za struk kako bi održala ravnotežu. Nasmiješila mu se, osjećajući zabrinutost koja je vrebala iza njegova bezizražajna lica.

— U redu sam — rekla je.

Ukočio je čeljust. — Sve vrijeme razmišljam o tomu kako ležiš na podu, a Keyes je iznad tebe...

— Ali spriječio si ga. — Podigla je ruku i položila mu je na obraz.

Njegova oštra koža zagrijala joj je prste. Licem mu je prostrujala snažna emocija koju je osjetila na dlanu.

— A što da sam zakasnio? — upitao je promuklo. Zelene su mu oči bile tako tamne da su izgledale crnima.

Victoria ga je sućutno gledala, shvativši da je i njemu potrebna utjeha kao i njoj, a možda još i više. Od smrti njegova brata, Grant se nijednom nije morao suočiti s gubitkom drage osobe. Nije si dopustio da nekoga uistinu zavoli, jer nije želio ponovno iskusiti takvu bol.

— To ne bi bila tvoja krivnja — rekla je pažljivo. — Neke stvari ipak ne možeš kontrolirati.

Nakratko ju je zabavilo kad je shvatila da to nije ono što je Grant želio čuti. Nije bio muškarac koji bi priznao da nešto ne može kontrolirati.

— To je baš prokleto hladna utjeha — zajedljivo je podignuo tamnu obrvu. — Možeš li bolje od toga?

Nasmiješila se zapazivši da polako postaje onaj stari. — Pa, nisi došao prekasno — rekla je. — Došao si na vrijeme da me spasiš. Zašto bi se brinuo zbog nečega što se moglo dogoditi?

— Zato što... — Grant je zastao i mrko je pogledao. — Zato što muškarac ne otkrije svakoga dana da je sitna žena sklona nevoljama središte cijeloga njegova postojanja.

— Sklona nevoljama? — upitala je s lažnom uznemirenošću, dok joj je srce veselo skakalo zbog njegovih ostalih riječi.

Sir Rossov pomoćnik, Ernest, izašao je iz zgrade kako bi uzeo konja i odveo ga u staju. Na Victorijino iznenađenje, Grant je nije odveo kroz

185

BalkanDownload službeni, južni ulaz, nego izravno unutra. Glavna je zgrada odostraga bila povezana s uredima koji su potom vodili prema sudnici u kojoj su se odvijala ispitivanja i parnice.

— Tko su svi ovi ljudi? — upitala je Victoria, približivši se Grantu dok je promatrala zaposlenike u svakom mogućem kutku zgrade.

— Dojavljivači, kriminalci, porotnici, odvjetnici... Biraj.

—Je li uvijek ovakva gužva?

— Ovo nije ništa. Zna se dogoditi da zidovi pucaju po šavovima. — Pogledavši gomilu, Grant je kimnuo bucmastoj sijedoj kućepaziteljici koja je pokušavala preusmjeriti ljude u odgovarajuće sobe. Vidjevši Granta, požurila je k njemu. Zastala je i zaprepašteno otvorila usta. — Oh, Bože — promrmljala je, prvo pogledavši mokrog, prljavog i razbarušenog Granta, a onda Victoriju. — Izgledate očajno, Morgane.

Grant je iskrivio usta u slabašan osmijeh, ali bilo je jasno da nije raspoložen za razgovor. — Moram vidjeti Cannona, odmah — rekao je kratko. — Imamo samo nekoliko minuta. Gospođica Duvall... odnosno, gospođica Devane... proživjela je pravu katastrofu i treba odmor.

— Da, naravno — kućepaziteljica je promotrila Victoriju s ljubaznom zabrinutošću. — Pođite ovim putem, molim vas. — Povela ih je kroz živahnu gomilu i dovela do sir Rossova ureda, male sobe pravokutnih prozora koji su gledali na ulicu. Ured su krasili ormari od hrastova drva, široke police s knjigama i veliki globus.

Sir Ross je razgovarao s dvojicom ljudi koji su izgledali poput službenika ili nekakvih pomoćnika. Stao je usred rečenice kad je Grant doveo Victoriju u sobu. — Morgane — rekao je sjajnih sivih očiju, buljeći u njih. — Gdje je Keyes?

— Uskoro će ga dovesti — Grant je ravnodušno odgovorio.

Cannon je nekako uspio shvatiti što se točno dogodilo, pročitavši Grantov izraz lica. Zatvorio je oči i pognuo ramena. Protrljao si je sljepoočnice, kao da je odjednom osjetio glavobolju. — Gospođo Dobson — obratio se kućepaziteljici — donesite topla pića i deke.

— Da, gospodine. — Smjesta je nestala.

Cannon je otpratio dvojicu muškaraca iz sobe i čvrsto zatvorio vrata.

Buka izvan ureda i dalje se prigušeno čula. Okrenuvši se prema Grantu i Victoriji, pokazao im je da sjednu.

186

BalkanDownload Victoria je malo zadrhtala, zahvalna na zaštitničkoj ruci kojom ju je Grant obgrlio oko leđa, i sjela na drvenu stolicu. Odjeća joj je bila mokra i slijepljena, a kosa i tijelo potpuno prljavi. Nikada nije tako žudjela za kupkom kao u tome trenutku. Željela je biti čista i suha i spavati u toplu krevetu.

— Ovo neće dugo trajati — Grant je promrmljao, primijetivši koliko je iscrpljena.

Cannon je čuo njegovu tihu izjavu. — Doista neće — rekao je, primaknuvši stolicu ispred Victorije. Uplašio ju je uhvativši je za ruku i duboko je pogledavši. Pogled joj je poletio prema njegovim ozbiljnim sivim očima. — Gospođice... — započeo je pa zastao.

— Devane — drhtavo se nasmiješila.

— Devane — nježno je ponovio. — Vjerojatno se osjećate kao da ste prošli kroz sito i rešeto.

Unatoč iscrpljenosti, Victoria se nasmijala na ovu usporedbu.

— Tako nešto.

— Činjenica da je ovu nesreću uzrokovao jedan od mojih Runnera neizmjerno me rastužuje. Ne mogu vam ponuditi prikladnu naknadu zbog svega što ste proživjeli, ali dajem vam riječ da ću, ako vam ikada zatrebam, učiniti sve što je u mojoj moći da vam pomognem. Samo morate pitati.

— Hvala vam — Victoria je nježno odgovorila, osjećajući se neobično zbog toga što joj jedan od najmoćnijih ljudi u Londonu nudi ispriku.

Cannon je zadovoljno pustio njezinu ruku i pričekao da gospođa Dobson donese deke. Kad je Victoria bila udobno zamotana u slojeve vune, sa šalicom kipućeg čaja u ledenoj ruci, upravitelj ju je ponovno neumoljivo pogledao. — Gospođice Devane... možete li mi, molim vas, ispričati što se točno dogodilo ove večeri.

Pokušavajući pronaći prave riječi, Victoria je prepričala sve što se te večeri dogodilo od trenutka kad je Grant ujutro otišao. Grant se nekoliko puta ubacio, pobliže objašnjavajući priču. Prekinulo ih je samo neobično grebanje po vratima. Victoria je zastala zbog neobične buke i znatiželjno se okrenula.

Zakolutavši očima, Cannon je ustao i otvorio vrata. U ured je odjednom ušetao veliki prugasti mačak bez repa i zamišljeno promotrio

187

BalkanDownload posjetitelje. — Choppere — Cannon mu se obratio tonom upozorenja koji bi bilo koje drugo stvorenje potjerao u najbliži kutak sobe.

Chopper ga je samo buntovno pogledao i skočio u Victorijino krilo.

Victoria je odmah pružila šalicu Grantu, a mačak se udobno smjestio na njezinim bedrima.

Tiho se ispričavajući, Cannon je ustao kako bi pomaknuo stvorenje, ali Victoria je nasmiješeno odmahnula glavom. — U redu je — rekla je. — Volim životinje.

Cannonove su oči zasjale. — Pa, sada ste upoznali pravog šefa Bow Streeta — izjavio je, gledajući u samodopadnog mačka, i vratio se u svoju stolicu.

Dok je mačak tiho preo u njezinu krilu, Victoria je dovršila priču o svemu što se dogodilo i umorno trepnula. Ured je bio topao i kad je shvatila da je konačno na sigurnom, osjetila je takav mir kakav nije već tjednima. Grantov dlan počivao je na njezinu vratu, ispod mokre, prljave kose, i njegov ju je nježan dodir opustio.

Uslijedila je duga tišina u kojoj je Cannon odsutno promatrao krajobraz na svome zidu. Slika je prikazivala blještav potočić koji brza preko stijena i kamenja, ispred planina prekrivenih šumom. Victoria je pomislila kako bi u ovakvim trenucima upravitelj sigurno volio biti na mirnome mjestu kakvo je prikazano na slici.

— Keyes — upravitelj je tiho rekao, kao da prebire po sjećanjima u svojoj glavi. Sive su mu oči gorjele od bijesa i tuge. Ovo je bila poslovna, ali i osobna tragedija za Cannona.

— Žao mi je zbog svega što se dogodilo — Victoria je iskreno rekla, zabrinuto pogledavši Granta. — Hoće li ovo zakomplicirati stvari tebi i drugim Runnerima?

Grantove su je zelene oči nježno gledale. Blago se osmjehnuo.

— Ne moraš se ništa brinuti, dušo. Bow Street je doživio puno gore nedaće od ove. — Spretno je pogurnuo mačka iz njezina krila, ignorirajući Chopperovo negodovanje, i pomogao joj ustati.

— Vrijeme je da se gospođica Devane vrati kući — rekao je Cannonu. — Sutra ćemo se baviti službenim poslovima.

— Moja će vas kočija odvesti u King Street — Cannon im je otvorio vrata, pozvao pomoćnika i promrmljao mu upute. U isto se vrijeme pojavila kućepaziteljica i upitala može li još što donijeti Victoriji.

188

BalkanDownload — Gotovi smo za danas — rekao je Cannon. — Hvala vam, gospođice Devane. Nadam se da nećete imati dugotrajne posljedice od ovoga užasnog dana.

— Bit će mi dobro čim se odmorim — uvjeravala ga je.

Zbog Cannonova se komentara Grant namrštio od brige. — Trebao bih pozvati Linleyja — rekao je. — Bilo bi dobro da te pregleda, nakon svega što si doživjela.

— Ponovno? — Victoria je smjesta odmahnula glavom. — Sigurna sam da ne trebam vidjeti liječnika dvaput u jednom danu. Ti možeš posjetiti doktora Linleyja ako toliko priželjkuješ njegovo društvo. Ja želim ići kući.

— Onda idemo kući — rekao je nježno i odveo je iz ureda. Gospođa Dobson izašla je u hodnik kako bi gledala par koji odlazi. Kad se okrenula prema Rossu, kućepaziteljica je imala zadovoljan, pomalo zamišljen izraz lica. — Pa — primijetila je — čini se da se naš gospodin Morgan konačno zaljubio.

— I to jako — Ross je dometnuo nasmiješivši se. — Jadnik.

Nježan je osmijeh razvedrio bucmasto lice gospođe Dobson. — Jednoga dana, gospodine, mogla bi vas zadesiti ista sudbina jadnoga gospodina Morgana.

— Prije ću si prerezati grkljan — mirno je odgovorio. — A u međuvremenu, volio bih malo kave.

Kućepaziteljica se zaprepastila zbog ovog prijedloga. — U ovo doba? Ne želim ni čuti. Vama treba odmor, i to puno odmora, a ne neko piće koje će vam uništiti živce...

Cannon je uzdahnuo i vratio se za stol, slušajući prodike koje su uslijedile.

189

BalkanDownload SEDAMNAESTO POGLAVLJE

K

ad se vratila u King Street, Victoriju su dočekale zabrinuta gospođa Buttons i uplakana Mary, iznenađene vijestima da joj je Keyes želio nauditi.

— Trebali ste mi reci, gospođice! — uzviknula je kućepaziteljica. — Da ste mi rekli, učinila bih sve što mogu da vam pomognem.

— Žao mi je — Victoria se slabašno nasmiješila. — Bojim se da sam izgubila glavu s naglim povratkom pamćenja i strahom od gospodina Keyesa. — Nije htjela povrijediti njihove osjećaje priznajući da nije bila sigurna može li im vjerovati da će stati na njezinu stranu protiv jednoga Bow Street Runnera. — U svakom slučaju — dometnula je — sve je dobro završilo, zahvaljujući gospodinu Morganu.

— Pretpostavljam da ćemo dobiti još jedan zabavni roman nakon svega ovoga — rekla je gospođa Buttons. — Nove uzbudljive avanture gospodina Morgana, legende Bow Streeta.

— Prije Bow Street glupana — Grant je promrmljao. — Za sve sam ja kriv. Prvo sam htio unajmiti Flagstada da štiti Victoriju... nisam se trebao složiti da Keyes preuzme posao.

— Nisi mogao znati — Victoria se pobunila. — Nitko nije sumnjao u njega... Čak ni sir Ross.

Grant se namrštio, ne prihvaćajući njezine utješne riječi. Polako je podignuo ruku i popravio joj odbjegli pramen kose na čelu. — Gospođo Buttons — rekao je, i dalje buljeći u Victoriju — vjerujem da gospođica Duvall zaslužuje kupku. I možda malo toplog mlijeka s konjakom.

— Oh, da — Victoria je zadrhtala od sreće pri pomisli na toplu kupku.

— Dobro ćemo se pobrinuti za nju, gospodine Morgane — kućepaziteljica ga je uvjeravala i pozvala sluškinju koja je stajala u blizini.

— Mary, ti i djevojke napunite kadu za gospođicu Devane, a onda napunite još jednu u gostinskoj sobi, za gospodina Morgana.

— Da, gospođo — Mary je veselo odgovorila i odšetala brzim koracima.

Grant se nježno obratio Victoriji. — Da te ponesem uz stube?

190

BalkanDownload Smiješeći se, Victoria je odmahnula glavom. Toliko ju je obuzeo njegov topli nježni pogled da nije ni primijetila da ih je kućepaziteljica napustila. — Hoćeš li doći k meni nakon kupke? — upitala je.

Lice mu je bilo bezizražajno, ali usne mekane kad se nagnuo i poljubio je u čelo. — Neću — promrmljao je jedva čujno.

Victoria se iznenađeno odmaknula. — Nećeš?

— Previše si toga morala podnijeti u jednome danu... ne trebaš velikog grubijana u svome krevetu večeras.

Victoria se nije mogla suzdržati a da ga ne zagrli oko prsa.

— A što ako ga želim ondje?

— Moraš se naspavati — rekao je odlučno.

— Spavanje je gubitak vremena.

Nevoljko se nasmijao i polako je zagrlio. Osjetila je njegov dah na svojim kovrčama. — Ovo samo dokazuje koliko si iscrpljena. Ne znaš ni što govoriš.

— Znam — Victoria je ustrajala, ne dopuštajući da je odgurne.

— Dušo... — Grantov je glas zvučao pomalo ukočeno. — I ja sam imao vrlo naporan dan. Bojim se da ako te posjetim večeras... — Zastao je kako bi pronašao prikladne riječi. — Mislim da neću imati dovoljno...

— Snage? — upitala je.

— Samokontrole.

— Oh — Victoria je duboko uzdahnula, gledajući njegovo nedokučivo lice. — Ali ako...

— Idi — promrmljao je, oslobodivši je svoga zagrljaja i okrenuvši je prema stubama. Snažno ju je pogurnuo. — Puno sam toga prošao, Victoria. Nemam povjerenja u samoga sebe ako budem nasamo s tobom.

Odmori se. Vidimo se ujutro.

Victoria se namrštila i uspela stubama, povremeno se osvrćući prema njemu. Grant je pričekao dok se popela na vrh prije negoli se okrenuo i otišao u knjižnicu po prijeko potreban konjak.

Uz pomoć sluškinja, Victoria je dvaput oprala kosu, uzdišući od ugode što ju je donijela vruća voda koja je sprala svu prljavštinu s njezina tijela. Kupka je ublažila bol koji je osjećala u mišićima i ugrijala joj smrznute kosti. Kombinacija kupke i šalice mlijeka s konjakom potpuno ju je opustila. Obukla je čistu spavaćicu od muslina i steznik koji je

191

BalkanDownload zakopčala bisernim dugmićima. Umorno je sjedila ispred vatre dok su joj sluge pažljivo češljale mokru kosu, propuštajući toplinu iz kamina koja joj je sušila crvene pramenove. — Još mlijeka? — upitala je gospođa Buttons.

— Ili nešto za prigristi? Prepečeni kruh, zdjelica juhe... možda jedno jaje...

— Hvala, ali ne treba — Victoria je protrljala oči i zijevnula.

Shvativši da je umorna i da želi privatnost, kućepaziteljica je kimnula Mary i obje su se uputile prema vratima. — Pozovite me ako zatrebate što, gospođice Devane — nježno je rekla gospođa Buttons.

Poluzatvorenih očiju, Victoria je pružila gola stopala prema vatri i gledala kako se žuto svjetlo igra na njezinim nožnim prstima. Pitala se je li Grant gotov s kupkom i spava li već u gostinskoj sobi. Znala je da će održati obećanje i neće je posjetiti večeras, razmišljajući kako je najpametnije da se ona dobro naspava. Bez sumnje je bio u pravu. Ali imala je potrebu biti s njim, u njegovu zagrljaju, da je on utješi, a i da ona zauzvrat utješi njega.

Ove je večeri zamalo umrla, samo mjesec nakon prvog pokušaja ubojstva, i ta ju je spoznaja poticala da cijeni svaki trenutak i uživa do kraja života. Spavanje je doista bilo gubljenje vremena... pogotovo kada je muškarac kojeg je voljela bio samo nekoliko soba dalje.

Prije nego što je Victoria svjesno donijela tu odluku, stajala je pred vratima gostinske sobe. Drhtavim je prstima okrenula kvaku i ušla u kratak hodnik koji je vodio u spavaću sobu. Kao i u glavnoj spavaćoj sobi, i ovdje je maleni oganj bacao crveno svjetlo od kojega su plesale sjene.

A na krevetu... Zbog onoga što je vidjela, zastala je, rumena, a srce joj je počelo teško i snažno kucati u prsima. Grant se ispružio na gostinskom krevetu, jedne noge preko ruba, druge savijene i podignuta koljena. U rukama je imao knjigu i čitao, lagano se mršteći. Nigdje se nije mogao naći ni komad odjeće.

Vatrena je svjetlost pozlatila njegovu kožu i sjajnu crnu kosu. Svaki je detalj njegova dugačka, mišićava tijela bio jasno vidljiv, od trokutaste udubine ispod vrata do crnih kovrčavih dlaka na nogama. Uzbuđena i zbunjena, Victoria se pitala kako je moguće da izgleda znatno krupniji kad nije imao odjeće nego odjeven. Nikada nije vidjela toliku količinu gole kože.

Victoria je shvatila da je očito proizvela nekakav zvuk, jer se Grant odjednom okrenuo prema njoj i žurno pokrio krilo otvorenom knjigom.

Obrambena ju je gesta nasmijala, a njegov je mrki pogled samo pojačao komičan efekt. Stišćući usta, zatomila je nagao smijeh i zašla dublje u sobu.

192

BalkanDownload — Ne bi smio čitati pod tako slabim svjetlom — rekla je pomalo promukla glasa. Bila je nervoznija nego što je mislila. — Naprežeš oči.

Namrštio se još snažnije. — To nije jedino što ću napregnuti ako se ne vratiš u svoju sobu.

Ignorirajući zapovijed, zatvorila je vrata i oprezno prišla krevetu. — Nisam umorna.

Grant se uspravio i okrenuo noge na rub kreveta. Trbušni mišići stegnuli su mu se dok je držao knjigu na međunožju. — Past ćeš u nesvijest za manje od minute ako samo odeš u krevet i zatvoriš oči. — Ali kad je pogledao njezin steznik od muslina pričvršćen samo nizom dugmića, čula je promjenu u njegovu disanju. Ohrabrena time, približila mu se. — Ozbiljan sam, Victoria — upozorio ju je. — Ne večeras.

— Zar ne želiš biti sa mnom?

— Želim ono što je najbolje za tebe.

— Ti si ono što je najbolje za mene. — Gledajući ga ravno u zelene oči, posegnula je za gornjim dugmetom i počela ga otkopčavati. Zbog nervoze je postala nespretna, ne uspijevajući provući biserno dugme kroz sitnu svilenu rupu. Grant ju je u tišini nastavio gledati, ne trepćući.

Zacrvenjevši se od nagle nelagode, nategnula je steznik i maleno je dugme palo na sag. Victoria je poludjela shvativši da joj je preostalo još više od deset dugmića. Ovim će tempom cijelu noć skidati steznik. Odustavši od beznadnog zadatka, pogledala je Granta lica iskrivljena u grimasu. — Nisam baš dobra zavodnica, zar ne?

Knjiga je odjednom poletjela preko sobe i završila na podu prigušenim udarcem. Victoria je uzdahnula kad ju je Grant naglo podigao pa spustio na krevet. Nagnuo se nad nju, zakrivši vatru širokim ramenima. — Budući da sam tvrd kao stijena — hrapavo je rekao — mislim da nešto radiš kako treba.

Ležala je ispod dva metra visoka, čvrsta i uzbuđena muškarca.

Njegov ukrućen ud pritiskao joj je trbuh, a mišićavo se bedro umetnulo između njezinih. Rukama je počela kliziti po njegovim ramenima i prsima, sve do čvrstih, snažnih leđa. Zapanjila ju je goruća toplina njegova tijela.

— Koža ti je tako vruća — prošaptala je, hladnim prstima klizeći po njegovim mišićavim leđima.

Kroz stisnute je zube glasno izdahnuo, kao da ga nešto boli, i Victoria se ukočila. — Jesam li što krivo učinila?

193

BalkanDownload — Ne, nisi... — Grant je zakopao lice u slobodne pramenove njezine kose, trljajući obraze o crvenu svilu. — Kada me dodirneš, ne znam jesam li u raju ili paklu.

— Je li to dobro?

— To je dobro — rekao je prigušenim glasom.

Nasmijala se pokraj njegova uha i zagrlila ga oko leđa, držeći se svom snagom. Grant je šaptao ljubavne riječi dok joj je polako ljubio grlo i obraze, otkopčavajući dugmad njezina steznika. Bez ikakve je žurbe oslobađao jedno po jedno dugme.

— Poljubi me — Victoria je rekla bez daha. Željela je nešto više od laganih, izazovnih obrisa njegovih usana na svojoj koži. Primaknuo je usta njezinima, zadirkujući je, a ona ga je zagrlila oko vrata kako bi primaknula njegovu glavu svojoj. Nije se mogla suzdržati od jecanja kad ju je strastveno poljubio u usta, istražujući sočnim i nježnim kružnim pokretima jezikom.

Shvativši da joj je steznik otvoren, pokušala je skinuti odjeću sa sebe.

Nastavio ju je ljubiti i stavi joj svoju čvrstu ruku ispod vrata kako bi joj pomogao pomaknuti steznik s kreveta. Sada je jedino što je dijelilo njihove kože bila podsuknja njezine spavaćice. Milovao ju je kroz tanki muslin.

Pronašao je oblinu njezine dojke i uhvatio je toplom rukom, nježno je stišćući dok nije osjetio kako joj se bradavica ukrutila.

Dršćući od uzbuđenja, Victoria ga je dodirivala sa sve većom hrabrošću. Prstima je klizila po udubini njegove kralježnice, čvrstoj udubljenoj crti obrubljenoj mišićima s obiju strana, pa se spustila do mišica njegove stražnjice, uživajući u čvrstim muževnim oblinama. Njegovo se tijelo pomicalo dok ga je dodirivala, kukovi su mu nježno gurali njezine, a čvrsti oblik njegova ukrućena spolovila gurao je komad muslina između njezinih bedara. Trznula se na njegov nesvjestan nasrtaj, sjetivši se kako je bilo prvi put, intimnog raspadanja svojega tijela i bola koji je poslije osjećala.

Osjetivši da je uznemirena, Grant se zaustavio, oslonivši se na lakte kako je ne bi zgnječio. — Ne boj se — rekao je promuklo.

— Ne bojim se — lagala je, nastojeći opustiti šake. Raširila je ruke na njegovim ramenima. — Rekao si da neće boljeti ako se pripremim.

— Tako je. — Poljubio ju je svojim neopisivo sočnim usnama.

Potpuno se otvorila njegovu poljupcu, a tijelo joj se izvijalo, puno povjerenja. Nije se više nijednom ukočila, čak ni kad je zastao kako bi joj

194

BalkanDownload potpuno skinuo spavaćicu. Uhvatio je i podignuo obje njezine dojke, ljubeći prvo jedan ružičasti vrh pa drugi. Usne su mu se rastvorile iznad osjetljive bradavice i osjetila je lagano milovanje njegova jezika. Zbog mekog je golicavog dodira podignula kralježnicu, snažnije ga poljubivši.

Uhvatio ju je za koljeno i nastavio kliziti nagore, zastavši tek kad je dosegnuo dlake koje su štitile njezinu nježnu ženstvenu putenost.

Vrhovima prstiju lagano se igrao vatrenocrvenim kovrčama, klizeći i zadirkujući sve dok nije zajecala i gurnula maleni brežuljak ravno u njegovu ruku.

Grant je zadrhtao suzdržavajući se da je ne uzme iste sekunde. Znao je da je spremna za njega, osjetio je vlagu kroz crveno-smeđu svilu, ali je odgađao ući u nju. Ne dok ga ne bude preklinjala. Šapćući joj ljubavne riječi, nježno ju je milovao, prstom gladeći meko meso sve dok nije pronašao ulaz u nju. Uživao je u njezinu uzdisanju, u naglom drhtanju kada je gurnuo prst još dublje, milujući glatke i vrele stjenke. Držala ga je za ramena kao da nije mogla odlučiti želi li ga primaknuti k sebi ili odgurnuti. Promatrao joj je lice dok je gurao prste koliko god je duboko mogao. Oči su joj bile zatvorene. Nagnuvši se preko njezinih grudi, ustima je uhvatio ružičastu bradavicu i počeo ritmično povlačiti.

— Molim te — konačno je uzdahnula, nesvjesno podižući koljena i šireći bedra. — Molim te... previše je, ja...

— Želiš li me sada? — upitao je.

— Molim te — ponovno je rekla, crvena i mokra lica.

Srce mu je zagrmilo od strasti kad je stavio ukrućen ud na njezin ranjivi otvor. Odjednom je otvorila oči i podignula mu ruke na prsa.

Grčevito je upirala, izvijajući se kako bi se namjestila i prilagodila njegovu tijelu. — Oh, ne mogu... — rekla je nesigurno.

— Uzet ćeš ga za mene — prošaptao je. — Uzet ćeš ga, Victoria.

Dopusti mi da uđem u tebe. — Pojačao je pritisak i osjetio kako joj se tijelo opustilo, spremno ga dočekavši kad je počeo ulaziti. Uzdišući od olakšanja, lagano je prodirao u nju, ne zaustavljajući se dok nije bio duboko ukopan u sočnoj toplini njezina tijela. Zajecala je i čvrsto ga obgrlila. Uzbuđenje i emocije potpuno su ga preplavili, ispunjavajući ga blaženstvom.

Jedan dio njegova mozga zatamnio se i utišao. Sve su mu misli nestale kad je fizička strast zavladala cijelim njegovim bićem. Ritmično se pomicao unutra-van, a ona ga je nastojala pratiti pokretima tijela. Zajecao

195

BalkanDownload je od zadovoljstva, a njegova je velika ruka kliznula pod njezinu stražnjicu, dajući joj potporu.

Victoria je omotala ruke oko njegovih leđa dok su joj se kukovi podizali sa silinom koja je gotovo mogla podići njegovu težinu. Buljila je u tamno lice iznad sebe, oštrih i znojnih crta, a onda se sve zamaglilo kad je osjetila zatezanje u slabinama. Grant je uzdahnuo i počeo snažnije gurati, zarivši zube u nježno mjesto na kojem se njezin vrat spajao s ramenima. Izvijajući se, Victoria je odjednom osjetila nalete ekstaze koji su joj se širili cijelim tijelom sve dok je uzbuđenje nije potpuno preplavilo.

Negdje usred cijele ove kataklizme osjetila je da je i Grant također doživio vrhunac, zaustavljajući se s nekoliko posljednjih nasrtaja i ispustivši snažan jecaj. Ostao je u njoj još nekoliko minuta, a potom je oslobodio svoje težine i legao pokraj nje. Sklupčala se u njegovu zagrljaju, vrela, iscrpljena i zadovoljena, osjetivši njegove usne na svojoj sljepoočnici i vrhu uha.

— Volim te — prošaptala je i čula ga kako izgovara istu stvar u isto vrijeme. Pospano se nasmiješila i dopustila da je umor potpuno obuzme pa utonula u san bez snova, okružena njegovim mirisom i dodirom.

196

BalkanDownload OSAMNAESTO POGLAVLJE

V

ictoria se probudila osjetivši kako Grant napušta krevet i ispustivši pospan zvuk negodovanja. Čula je njegov tih smijeh i osjetila kako se vratio u njezin zagrljaj samo na trenutak, nježno joj poljubivši vrat.

Zadovoljno je zadrhtala osjetivši oštre dlake neobrijane muževne brade.

— Nastavi spavati — duboko je promrmljao. — Moram otići u Bow Street.

Omotala mu je ruke oko vrata. — Zar je već jutro?

— Bojim se da jest — gurnuo je nos u njezinu divlju kosu.

Victoria je milovala njegova snažna mišićava leđa. Dodir mu je bio tako ugodno muževan, težina njegova tijela, grebanje neobrijanih obraza... i nagovještaj duge, dlakave noge između njezinih. — Ostani sa mnom — molila ga je, izvijajući se od ugode kad ju je toplom rukom uhvatio za dojku.

Grant se nasmijao i zarežao, jedva se odupirući iskušenju. — Ne mogu, draga moja. Cannon me čeka, danas imamo puno posla. Ali vratit ću se što prije mogu. — Poljubio joj je meku bijelu dojku. — Planiram samo nekoliko sati na dan provesti izvan tvojih ruku.

Victoria je milovala njegovu kratku crnu kosu i buljila u njega s otvorenom čežnjom. — Voljela bih da to može biti istina.

Pomno ju je promotrio zelenim očima, pomilovavši joj grudi tako da je zadrhtala. — Zašto ne bi mogla, ljubavi?

— Pa, pretpostavljam jer... — Nije se mogla usredotočiti dok je njegova ruka klizila prema njezinu trbuhu, zaustavivši se na pupku. — Pa, postoje snovi — uspjela je izgovoriti — i postoji stvarnost.

— Već sam proživio dovoljno stvarnosti za još deset života — Grant ju je obavijestio. — Volio bih ostvariti dva-tri sna.

— Kao na primjer?

— Oženiti tebe, za početak.

Izravna je izjava ošamutila Victoriju. Od svih stvari koje je očekivala doživjeti ovoga jutra, prosidba nije bila ni blizu tome popisu. Nastojeći se pribrati, nesigurno je odgovorila: — Ja... znam da bi svaka žena na svijetu bila počašćena ovakvom ponudom.

197

BalkanDownload — A ti? — nježno je upitao.

— Bojim se da ti... — Victoria je zastala i nesigurno ga pogledala, odmaknuvši se od njegova topla tijela. Skupivši plahte oko sebe, uputila je Grantu molećiv pogled od kojeg se namrštio.

— Victoria — rekao je, skupivši joj kosu u crvenu rijeku koja mu se slijevala preko ramena. Brižno ju je pomilovao, jedva joj dotičući nježnu kožu. — Nisam trebao započinjati ovaj razgovor. Još uvijek si iscrpljena, a meni se žuri. Ali nema šanse da odem dok mi ne kažeš čega se bojiš.

Victoria je buljila u plavi svileni pokrivač. — Mislim da me možda želiš samo zato jer sam imitacija svoje sestre. — Grant je šutio, a nakon što je zastala nekoliko sekunda, natjerala se odlučno nastaviti. — Vivien je ona koju si prvu htio. Ona je uzbudljiva i svi je muškarci žele. Nikad joj ne bih mogla biti blizu, što se toga tiče. A ne bih mogla podnijeti postupno razočaranje u tvojim očima kad se jednog jutra probudiš pokraj mene.

Grant se zapanjeno pitao odakle se stvorio ovaj nalet nesigurnosti.

Zašto se Victoria osjećala toliko izgubljenom u sestrinoj sjeni? Dobri Bože, nekoliko Vivieninih trikova u spavaćoj sobi ne može se ni usporediti s onime što osjeća prema Victoriji. S onim što bi bilo koji muškarac osjećao.

Victoria je bila topla, oštroumna, velikodušna... idealna partnerica u krevetu i izvan njega.

— Ti slatka... predivna... luđakinjo — promrmljao je. — Kako, dovraga, možeš misliti da bi mi se ona sviđala više od tebe? Kako možeš sumnjati u moje osjećaje? Vjeruj mi, sam mogu razaznati razlike između vas dviju i više sam nego sposoban odlučiti što želim.

Iživciran njezinom sumnjom u samu sebe, povukao je plahte s nje, zanemarujući njezin prestrašen uzvik. Uhvatio ju je za ruku i stavio je između svojih bedara. Od njezina dodira odmah je osjetio nalet strasti i želje, a ud mu se brzo povećao i narastao do pune veličine.

— Osjeti ovo — rekao je promuklo, namjestivši se iznad nje, prodorno buljeći u njezino rumeno lice. — Osjeti mene, pogledaj me u oči i reci mi vidiš li razočaranje.

— Prosiš me samo zato jer sam bila djevica, pokušavaš biti pristojan i učiniti pravu stvar...

Grant joj je prekrio usta strastvenim poljupcem, zaustavivši se tek kad je čuo jecaj strasti. — Tako pristojan bogme nisam — rekao je hrapavim glasom.

198

BalkanDownload Victorijin se sumnjičav pogled susreo s njegovim. — Jednom si mi rekao da nisi osoba za brak.

— Jesam ako se radi o tebi.

— Ne trebaš — rekla je ozbiljno, povlačeći ruku i ispruživši je sa strane. — Želim da znaš... ne moraš ništa učiniti iz dužnosti i obveze zbog onoga što se dogodilo. Možemo se rastati kao prijatelji, vrlo dragi pri...

— Ne želim prijateljicu. Želim tebe. Svaki dan i svaku noć. Svaku minutu do kraja života. — Grant ju je čvrsto držao i buljio u njezino sitno, rumeno lice. Zbog onoga što je u njemu vidio, upitao ju je ozbiljno: — Zar i ti ne želiš isto?

Obrazi su joj gorjeli kad je drhtavo kimnula.

— Hvala Bogu — odvratio je, milujući joj kosu. — Jer ne bih mogao živjeti bez tebe. A sada, ima li još nešto što nam stoji na putu?

— Tvoj posao... — glas joj je puknuo od bolne iskrenosti. — Teško bih živjela znajući da si stalno u opasnosti... da se svako jutro kad me napustiš možda nikada nećeš vratiti. Da te volim malo manje, mogla bih to podnijeti... Ali, ne mislim da mogu tako živjeti.

Privukao ju je u svoj zagrljaj. — Već sam odlučio napustiti Bow Street — rekao je. — Proveo sam previše godina života na ulicama. Sada za mene postoje neke druge mogućnosti... Pronaći ću nešto drugo čime ću se pozabaviti.

— Je li to ono što doista želiš učiniti? — ozbiljno ga je upitala.

Kimnuo je i poljubio je u čelo. — Budi mi žena, Victoria.

Victoria nije mogla odgovoriti gledajući njegove mirne zelene oči.

Voljela ga je više nego što je mislila da je moguće. Ali nešto ju je mučilo, neka uznemirenost koju je morala riješiti. Pokušala je iščupati taj osjećaj, postaviti ga ispred sebe i proučiti kako bi došla do odgovora koje je trebala. Međutim, zasada to nije mogla učiniti. Trebalo joj je privatnosti i vremena za razmišljanje.

— Daj mi nekoliko dana — zamolila je. — Ne mogu tako lako donijeti ovakvu odluku. Želim otići kući, vidjeti sestru... i ponovno pronaći samu sebe.

Grant se namrštio i lagano protresao glavom. — Pronaći samu sebe?

Rekla si da ti se pamćenje potpuno vratilo.

199

BalkanDownload — Da, ali se još uvijek ne osjećam kao stara ja. I nisam spremna uvoditi promjene u svom životu dok ne provedem nekoliko dana u miru i tišini svoje kuće.

— Radi se o jednostavnom pitanju, Victoria — rekao je oštro. — Voliš li me ili ne?

— Da, volim te. — Nježno mu je dodirnula lice, a oči su joj naglo zasuzile. — Doista te volim — ponovila je dubokim i strasnim glasom.

— Onda prihvati moju prosidbu.

— Ne još — uzvratila je tvrdoglavo.

Frustrirano se nasmijao i pogledao je kao da je želi prodrmati. — Dovraga, zašto ne kažeš da? Odgađaš ono što je neminovno.

— Odgovorit ću ti kad budem mogla — rekla je. — Ali još je prerano.

Ako budeš strpljiv...

— Ne mogu biti strpljiv. Previše te želim. — Položio je usne na njezine i poljubio je tako da nije osjetila ništa osim čistog uzbuđenja. Jezik mu se igrao i milovao joj usta, što ju je navelo da se gladno priljubi uz njega. Između njih je bila lanena plahta... Pokušala ju je maknuti, s naglom potrebom da osjeti svu njegovu kožu na svojoj. Odmah ju je poslušao i nalegao krupnim tijelom na nju, trljajući je o čvrste mišiće i prepone, dok mu je ud pulsirao između njezinih bedara. Otvorila mu se, ispustivši čeznutljiv uzdah, a on se nasmiješio zbog njezine očite žudnje.

— Victoria — Grant je promrmljao, posegnuvši između njihovih tijela za njezinim crvenim kovrčama, igrajući se i zadirkujući je vragolastim prstima. — Znaš da mi pripadaš, zar ne? — Prstima ju je pripremao za svoj ulazak. Poljubio ju je u vrat i zastao kako bi osjetio ostatak mirisa vanilije koji je prošle večeri nanijela nakon kupke. Vrela je glatka glava njegova ukrućena spolovila ušla u nju i osjetila je kako počinje gurati s uzbuđujućom nježnošću.

— Još — uzdahnula je, želeći da gurne dublje, jače, ali on se kontrolirao, pomičući se u laganom ritmu zbog kojeg je očajno stenjala.

Grant joj je šapnuo da bude strpljiva, da se opusti ispod njega, ali bila je previše neiskusna upravljati svojim reakcijama. Drhteći i znojeći se, napinjala se u zrak, povlačeći ga i stišćući, sve dok konačno nije popustio, zadihan i nasmiješen. Ispunivši njezin tihi zahtjev, spojio je njihove bokove čvrstim, dubokim kretnjama ugode zbog kojih joj je cijelo tijelo eksplodiralo od zadovoljstva poput munje. Omotala se oko njega i prela

200

BalkanDownload kad je osjetila slatko olakšanje koje se širilo kroz nju sve dok joj svaki centimetar tijela nije sjao od blagostanja.

— Pa — Grant je rekao nakon nekoliko minuta, glave uronjene između njezinih dojki — ovo će ti dati nešto za razmišljanje.

Ne uspijevajući sakriti osmijeh, Victoria mu je obgrlila glavu i poljubila ga u guste crne pramenove. — Požuri — promrmljala je. — Zakasnit ćeš na posao, a ne bih htjela da moraš objašnjavati zašto.

— Neće morati ni pitati — odgovorio je, ne pomičući se. — Najljepša žena u Engleskoj nalazi se u mojemu krevetu... Bilo bi čudno kad ne bih kasnio na posao.

To se i dogodilo. Grant je stigao u Cannonov ured samo nekoliko minuta kasnije nego obično. Pokušao je sakriti znakove dobra raspoloženja kad je vidio mrzovoljan sjaj u Cannonovim sivim očima. Kao i uvijek, upravitelj se doimao smirenim, ali Grant je osjetio obilje misli i briga koje su kolale ispod njegove fasade. Bow Street je sigurno bio pod opsadom novina, javnosti i vlade.

Grant je znao da bi i njega jednako izjedala briga da nije proveo večer blagostanja u Victorijinim rukama. Navrh jezika bilo mu je predložiti da i upravitelj pronađe ženu za sebe. Ali, Grant nije htio zabadati nos u tuđe probleme... pogotovo u probleme čovjeka koji je bio poznat po tomu da svoj privatni život drži skrivenim.

Nakon što je pitao za Victoriju, Cannon je obavijestio Granta da se Keyes nalazi u pritvoru i da je sve priznao ispred Cannona i službenika.

Grant nije bio iznenađen, znajući da bi Cannon izvukao priznanje i od kamena. Keyes će biti optužen i sudit će mu se, a jedino što će Cannon zahtijevati od Victorije Devane jest da se pojavi u sudnici prije drugog suđenja i dade službeniku izjavu. Slučaj će se riješiti vrlo brzo i što je tiše moguće, kako ne bi previše uzbudili javnost.

— Victoria se, dakle, na sudu neće morati suočiti s Keyesom — rekao je Grant, s već pripremljenim argumentom. Otići će do pakla i natrag prije nego što dopusti da Victoria bude u istoj sobi s njim.

— Ne, nema potrebe da gospođica Derane ponovno iskusi takvo mučenje — odgovorio je Cannon. — Njezino svjedočenje i Keyesovo priznanje bit će dovoljni da ga se optuži i pošalje na kraljevski sud.

— A što s lordom Laneom? — upitao je Grant. — Hoćete li i on danas biti uhićen? Ako hoće, rado bih obavio taj zadatak.

201

BalkanDownload Upravitelj je zastao i primaknuo šalicu kave ustima, gledajući ga s tračkom iznenađenja. — Dakle, niste čuli. Lord Lane je mrtav.

Grant je lagano protresao glavom, misleći da ga nije dobro čuo.

— Što ste rekli?

— Sinoć je doživio moždani udar, baš nakon vašeg odlaska iz Boodle’sa.

Grant je pogladio svoju obrijanu bradu, ispunjen proturječnim osjećajima. S jedne mu je strane bilo drago da je stari gad konačno otegnuo papke, ali s druge mu je strane bilo iznimno žao što je lord Lane uspio izbjeći neugodu i poniženje suđenja i kažnjavanja. — Dobro — konačno je mrko rekao. — Samo mi je žao što nisam ostao dulje u Boodle’su da gledam tu predstavu.

Upravitelj se namrštio zbog okrutnog komentara. — Nemojte se spuštati na tu razinu, Morgane, iako razumijem zašto se tako osjećate.

Grant nije odgovorio na tihu prodiku. Nije mu bilo nimalo žao zbog toga što je rekao. Po njegovu je mišljenju smrt lorda Lanea bila premilosrdna, znatno bolja nego što je on to zaslužio. Međutim, nešto ga je drugo mučilo, nešto čime se trebao pozabaviti prije nego što počne raspravljati o svojim budućim planovima.

— Nisam tako hladan i nepristran kao vi, gospodine... iako i sam Bog zna da bih volio da jesam.

— Pa, nepristran ili ne, imam ponudu za vas. Nadam se da ćete je dobro razmotriti.

— Kakvu ponudi?

— Pa... tiče se toga da sam upravo prihvatio posao upravitelja u Essexu, Kentu, Hertfordshireu i Surreyju, uključujući i mjesta kojima već upravljam.

Grant ga je iznenađeno pogledao i tiho zafućkao u znak divljenja.

Ovo će znatno proširiti Cannonov utjecaj. Već je dosada obavljao posao za dvojicu, a sada bi morao raditi za šestoricu. Koliko je Grant znao, nijedan upravitelj nikada nije imao tako velike ovlasti.

—Javni su neredi samo početak — Cannon je hladno nastavio. — Svi će se složiti da sam lud za moći i da pokušavam obuhvatiti puno više od onoga što je u mojoj nadležnosti. Možda je istina. Ali ne mogu se drukčije nositi s kriminalom, nego gledati ga kao rat koji se mora voditi unutar i izvan Londona.

202

BalkanDownload — Onda se vaši kritičari slobodno mogu objesiti — Grant je rekao.

— Kad bi barem to učinili — Cannon se sjetno suglasio.

Grant se nasmiješio i uhvatio upravitelja za ruku. — Čestitam — rekao je veselo. — Čeka vas velik posao. Ne bih vam bio u koži, ali znam da ćete se snaći.

— Hvala vam — Cannon je promrmljao, bezizražajno, ali s tračkom zabavljenosti u svojim vučjim očima. — Zapravo, to me vodi prema pitanju koje imam za vas. Htio bih vas prijaviti za pomoćnika policijskog upravitelja, da služite zajedno sa mnom.

Grant ga je gledao s otvorenim zaprepaštenjem. Ideja mu se odmah ukorijenila u mozak. Posao policijskog upravitelja dopustio bi mu da se bavi poslom koji ga je fascinirao, a u isto vrijeme poštedio bi ga opasnosti s ulica. Morao bi naučiti puno toga o zakonu — dobrodošao izazov — a svejedno bi morao istraživati komplicirane slučajeve. Međutim, nije mogao a da ne razmišlja o upraviteljskom samačkom i napornom životu, uspoređujući ga sa svojim. Potkrao mu se sumnjičav, samopodrugljiv osmijeh.

— Ovaj položaj automatski donosi svečanu titulu viteza — Cannon je napomenuo — ako vas to zanima.

— Sir Grant — kratko se nasmijao i trznuo. — Dovraga, trebao bih prihvatiti bez razmišljanja, ali... nisam siguran da sam prava osoba za taj posao.

Cannon ga je prodorno gledao. — Zašto ne?

Grant je oklijevao, gledajući u svoje ruke. Dlanovi i zglobovi bili su mu razderani i natučeni nakon sinoćnjih događaja. — Vidjeli ste što sam učinio Keyesu — promrmljao je.

— Da — Cannon je rekao nakon nekoliko trenutaka. — Izvršili ste nasilje nad njime. Međutim, imali ste razloga za to.

— Gotovo sam ga ubio. Izvadio sam nož i... Bio bih ga ubio da me Victoria nije gledala.

— U žaru borbe...

— Ne, nije bilo žara — Grant ga je naglo prekinuo, istresajući dušu.

— Na trenutak su mi misli bile hladne i prokleto jasne. Postao sam sudac, porota i krvnik, sve u jednoj osobi. Dao sam si moć oduzeti mu život i rado bih to bio učinio. Samo što nisam želio da ona to vidi i uvijek nosi to

203

BalkanDownload sjećanje u podsvijesti — mračno se nasmiješio Cannonu. — Želite li i dalje da služim kao upravitelj, znajući da sam sposoban za takvo što?

Upravitelj ga je zamišljeno gledao, smišljajući odgovor. — Vidite, Morgane... Ja nisam nepristran po prirodi, bez obzira na to što se vama čini. Da sam vidio da netko tako napada ženu koju volim, učinio bih isto što i vi, možda još i gore. Svi griješimo. Kao što sam vam rekao, nisam savršen čovjek. A svakako ne bih očekivao od vas više od onoga što očekujem od sebe.

Grant se naglo nasmiješio. Laknulo mu je kad je shvatio da upravitelj ne smatra njegove postupke neoprostivima. — Onda u redu. Prihvaćam posao. Dobro bi mi došlo malo ugleda i poštovanja. Prokleto sam umoran od provođenja dana loveći lopove i ubojice. Osim toga, s malo sreće, uskoro ću imati ženu i obitelj za koje ću se morati brinuti.

— Ah. Želite oženiti gospođicu Devane.

Zamišljajući Victoriju koja ga čeka kod kuće, Grant je osjetio smiješak... topao, iskren smiješak... kako ga povlači za rubove usta. — Svih sam ovih godina mislio kako bi brak bio poput užeta oko moga vrata — rekao je. — Zakleo sam se da mi se to nikada neće dogoditi. A sada mi to i ne zvuči toliko loše. Šaljive riječi skrivale su naglu čežnju koju je osjećao iznutra. Trebao je Victoriju... Njegov život ne bi bio potpun bez nje. Osjetio je snažnu potrebu da joj se vrati i nagovori je da prihvati njegovu prosidbu.

Mogao se zakleti da se Cannon gotovo nasmiješio na ovu izjavu. — I nije toliko loše — upravitelj ga je uvjeravao. —Ali s pravom ženom, doista može biti... — Cannon je zastao, pokušavajući pronaći prikladne riječi, a onda naizgled otputovao u lijepo, davno zaboravljeno sjećanje.

Pribrao se nakon nekoliko trenutaka tišine. Sive su mu oči bile toplije nego što ih je Grant ikada vidio. — Sretno, Morgane — rekao je.

Victoria je cijelo jutro provela u vrtu gradske kuće. Dan je bio oblačan, hladan, vlažan i vjetrovit. Sjedila je za kamenim stolom i neko vrijeme čitala, a potom prošetala šljunčanim stazama ograđenima sadnicama jorgovana, jasmina i kozje krvi. Pažljivo uređen vrt bio je ograđen živicom i zidovima prekrivenima bršljanom. Gredice pune cvijeća i plodnih biljaka okruživale su puteljke i ispunjavale zrak mirisima.

204

BalkanDownload U ovom se malenom, osamljenom svijetu činilo kao da je grad udaljen sto kilometara. Bilo je teško ne osjećati se sretnim u ovom divnom okruženju.

Ali osjećala je rastuću potrebu vratiti se u Kolibu bijelih ruža. Morala je vidjeti sestru i uvjeriti se da je dobro. Osim toga, Victoria je osjećala snažnu želju da se vrati u poznato okruženje kako bi u udobnosti svoga doma ponovno pronašla samu sebe. Iako joj se pamćenje vratilo, znala je da joj um i srce neće biti mirni dok ne provede nekoliko dana u Kolibi bijelih ruža. Sjela je za kameni vrtni stol i naslonila glavu na prekrižene ruke.

— Što radiš ovdje?

Muževan glas prekinuo ju je u razmišljanju. Podignula je glavu i nasmijala se spazivši Granta. Sjeo je u stolicu preko puta nje i uhvatio je za ruku. Drugom joj je rukom milovao obraz i palcem lagano prešao preko sjena ispod očiju. — Trebala bi malo odspavati — promrmljao je. — Poslije podne ću te odvesti natrag u Bow Street kako bi dala izjavu i svjedočila... htio bih da budeš odmorna.

Victoria je naslonila glavu na njegov dlan. — Ne mogu spavati. Ne mogu prestati razmišljati.

— O čemu, ljubavi moja?

— Želim vidjeti sestru. Želim otići u Forest Crest i spavati u vlastitom krevetu.

Grant je skinuo kaput i stavio ga na njezina ramena, ogrnuvši je debelom svilenom tkaninom. Kaput je sačuvao toplinu i miris njegova tijela, pa ga je čvrsto držala oko sebe. Glas mu je bio poput baršuna. — Odvest ću te onamo nakon saslušanja. Ostat ćemo koliko god želiš.

— Hvala ti, ali... bilo bi najbolje da idem sama. Želim dobro razmisliti, a to ne mogu ako si i ti ondje.

Grant je šutio. Znala je da se bori s erupcijom nestrpljenja. Kada je ponovno progovorio, zvučao je tiho i hladno. — O čemu točno namjeravaš razmišljati?

Victoria je slegnula ramenima. — Tko sam ja... o svojoj prošlosti... svojoj budućnosti...

Dugim joj je prstima podigao bradu sve dok nije pogledala njegovo bezizražajno lice. — Misliš... o svojoj budućnosti sa mnom — rekao je.

205

BalkanDownload — Samo želim otići kući i razmisliti o svemu što mi se dogodilo. Život mi se tako brzo promijenio, zar ne razumiješ?

Tiho je uzdahnuo, frustriran. Podignuo ju je u svoje krilo i spustio ruku ispod kaputa. Toplina njegova dlana grijala ju je ispod haljine, pokraj grudi. — Razumijem — rekao je nevoljko. — Ali ne sviđa mi se to da putuješ sama i provodiš vrijeme u Forest Crestu bez moje zaštite.

Nasmiješila se zbog posesivnosti u njegovu glasu. — Grante... prije nego što sam te upoznala, prilično sam dugo živjela bez ičije zaštite.

— E pa, to će se uskoro promijeniti — progunđao je.

— Pusti me da sama odem u Forest Crest — nagovarala ga je, iako su oboje znali da je već tako odlučila.

Grant joj jednostavno nije mogao uzvratiti osmijeh. Jedino na što se mogao usredotočiti bio je strah da, ako je pusti otići, možda nikada ne pristane udati se za njega. Činjenica je da joj nikada ne bi mogao pružiti miran život na koji je navikla. Nije bio uglađen gospodin — vidjela je njegovu grubost i nasilnu stranu, vidjela je mnoge njegove mane. Bio je tip muškarca kakve je sigurno mrzila i kakvih se sigurno plašila u svom dosadašnjem mirnom životu.

— U redu — s mukom je rekao. — Poslat ću te u Forest Crest nakon saslušanja. Uzet ćeš moju kočiju, s mojim vozačem i slugom koji će te štititi. A onda dolazim po tebe za tjedan dana.

— Tjedan dana? Ali to nije dovoljno... — Victoria je zastala usred rečenice kad je shvatila da je on uopće ne sluša. Usta su joj se izvrnula u smiješak. — U redu.

Grantu je nova misao pala na pamet pa se namrgodio. — Nećeš posjetiti svoje bivše udvarače u Forest Crestu, zar ne?

Oči su joj vragolasto zasjale. — Ne, gospodine Morgane, nikada mi se nije udvarao nijedan seoski momak.

— Zašto? Koji vrag nije u redu s njima?

— Nikada nisam odgovarala na njihove ponude — Victoria se udobno smjestila u njegovu krilu. — Uvijek sam bila zaposlena brinući se o ocu, čitajući knjige i... — nježno je naslonila glavu na njegovo rame. — Pretpostavljam da sam čekala tebe — rekla je, osjetivši kako je njegove ruke još jače stišću u zagrljaj.

206

BalkanDownload DEVETNAESTO POGLAVLJE

U

putivši vozača da je ostavi na kraju nepopločene staze, Victoria je odšetala do Kolibe bijelih ruža. Poznat prizor kolibe slamnata krova smjesta ju je opustio dok je pogledom gladno upijala miran okoliš oko sebe. Njezin maleni, privatni svijet nije bio pažljivo uređen kao što ga je ostavila. Bijelo je ružino grmlje zahtijevalo obrezivanje, a gredice nevena i slatkoga graška obrasli su korovom. Ali to je bio njezin dom. Požurila je približivši se malenim kućnim vratima, osjećajući se kao da je nije bilo cijelu godinu umjesto jedan mjesec.

Samo je jedna stvar kvarila njezinu sreću: prizor Granta kad ga je ostavila u Londonu. Nije ju htio poljubiti za rastanak, i dok mu je mahala kroz prozor kočije, gledao ju je tužna lica. Dirnuta i puna čežnje, gotovo je rekla vozaču da se zaustavi i vrati. Grant je očito bio neopisivo frustriran time što i dalje nije prihvatila njegovu prosidbu.

Očajnički se htjela udati za Granta Morgana, ali bi li to bilo pametno... ili bi moglo završiti kobno? Bojala se da će mu jednoga dana dosaditi i da će požaliti što ju je oženio, a to je nešto što ne bi mogla podnijeti.

Neopisivo je htjela razgovarati sa svojom sestrom, jedinom obitelji koja joj je ostala u životu. Unatoč svojemu povremenom nemoralnom ponašanju, Vivien je bila iskusna i razumna žena koja je puno toga znala o muškarcima. Victoria je znala da ju je sestra voljela dovoljno da sasluša njezine probleme i da joj najbolji mogući savjet.

Victorijino je srce snažno kucalo kad je pokucala i otvorila vrata, ne čekajući odgovor.

— Jane? — začuo se glas iznutra. — Nisam mislila da ćeš se tako brzo vratiti iz... — Vivien je zašutjela ugledavši pridošlicu pred vratima.

Victoria je buljila u svoju sestru osmjehujući se. Opet se iznenadila osjećajem da je Vivien u isto vrijeme poznata i egzotična. Kako je moguće da voliš nekoga a da ga nikada nećeš moći razumjeti? Vivien je pripadala svijetu toliko drukčijem od njezina da se činilo nemogućim da potječu iz iste obitelji, a kamoli da su sestre blizanke.

Vivien je prva prekinula tišinu. — Čini se da si bila u pravu kad si odbijala sve moje pozive da dođeš u grad. London definitivno nije mjesto za tebe, seoska mišice.

207

BalkanDownload Victoria se nasmijala i prišla joj raširenih ruku. — Vivien... ne mogu vjerovati! — Njezina je blizanka očito bila trudna, okrugla trbuha i blistave bijele kože koja je sjajila iznutra. Takvo ju je stanje učinilo ranjivom, zbog čega se činila ljupkijom nego ikada.

— Debela sam — rekla je Vivien.

— Ne, predivna si. Doista. — Victoria ju je srdačno zagrlila i osjetila kako se Vivien opustila i uzdahnula od olakšanja.

— Draga Victoria — promrmljala je, uzvrativši zagrljaj. — Mislila sam da me mrziš zbog svih nevolja koje sam ti prouzročila. Tako sam se bojala suočiti s tobom.

— Nikad ne bih mogla mrziti svoju sestru. Ti si jedino što imam. — Podignuvši ruke, Victoria se odmaknula i nasmijala. — Ali, oh, Vivien... kako sam mrzila biti ti!

Vivien je u isto vrijeme izgledala zabavljeno i uvrijeđeno, pa se nasmijala. — Ne sumnjam da ti je bilo teško glumiti kurtizanu. Ali obećavam ti, sigurna sam da je bilo puno bolje nego biti živa zakopana ovdje u Forest Crestu.

— Zamalo sam uistinu bila zakopana — Victoria je hladno rekla.

Vivien je skrušeno kimnula. — Oprosti mi, draga. Znaš da ti nikad ne bih namjerno počinila zlo. Da si barem ostala ovdje umjesto došla u London...

— Bila sam zabrinuta za tebe.

— U budućnosti, imaj na umu da se puno bolje sama brinem za sebe nego ti. — Vivien se uhvatila za leđa i odšetala do presvučene baršunaste stolice. — Moram sjesti... bole me stopala.

— Što mogu učiniti? — Victoria se odmah zabrinula.

Vivien je potapšala mjesto pokraj sebe. — Sjedni ovdje i pričaj.

Pretpostavljam da to što si ovdje znači da je sve gotovo?

— Da. Muškarac koji me pokušao ubiti nalazi se u zatvoru Bow Streeta. Čini se da je lord Lane unajmio jednog od Bow Street Runnera da me ubije... odnosno tebe, tako je barem mislio.

— Dobri Bože. O kojem se Runneru radi?

Victoria joj je ispričala cijelu priču, prekinutu samo povremenim Vivieninim usklicima iznenađenja. Victoriji je laknulo kada Vivien nije pokazala zadovoljstvo zbog smrti lorda Lanea.

208

BalkanDownload — Vjerojatno je sada sa svojim sinom Harryjem — Vivien je rekla, izravnavajući skute haljine. — Neka počiva u miru. — Pogledala je Victoriju zabrinuta izraza lica. — Obojica su bili vrlo nesretni muškarci, pogotovo Harry. Zato sam i bila s njim... Mislila sam da je nekoliko dana zadovoljstva upravo ono što mu treba. Ali nije htio prihvatiti da ne mogu ostati s njim zauvijek. Možda je lord Lane bio u pravu... Da nisam spavala s Harryjem, možda bi još uvijek bio živ.

— Ali možda i ne bi — Victoria je odgovorila, ugodno iznenađena što je Vivien osjećala grižnju savjesti. Bilo joj je drago otkriti da je njezina sestra i dalje mogla osjećati kajanje. — Nemoj se uzrujavati zbog onoga što je moglo biti, Vivien. Samo mi obećaj da nećeš vise loviti Harryjeva sina... jadni je momak puno toga pretrpio.

— Neću — Vivien je smjesta odgovorila. — U tom bi me slučaju lord Lane progonio iz groba. Ali, stalo mi je do dečka, Victoria. Tako je drag, sladak i iskren. Sumnjam da me ikada volio tako častan muškarac. Znam da je bilo glupo i krivo što sam uopće razmatrala njegovu prosidbu. Ali nisam si mogla pomoći a da me ne očara, barem nakratko.

Victoria je stisnula sestrinu ruku. — Što ćeš sada učiniti? Nadam se da ćeš ostati sa mnom i dopustiti mi da se brinem za tebe dok ne rodiš.

Vivien je odgovorila odlučnim odmahivanjem glavom. — Mislim da ću otići u Italiju. Ondje imam puno prijatelja, a trebam se malo zabaviti nakon proteklog mjeseca. Osim toga, postoji jedan gospodin... grof, zapravo... koji mi se udvara već godinama. A bogat je poput Kreza — nasmiješila se sa zadovoljnim iščekivanjem, a sva joj je zabrinutost nestala s lica. — Mislim kako je došlo vrijeme da mu dopustim da me osvoji.

— Ali ne možeš nastaviti s takvim životom — Victoria je iznenađeno promrmljala. — Ne nakon što dođe beba.

— Naravno da mogu. Ne brini se, neću dopustiti da beba pati i na koji način. On ili ona imat će sve najbolje, u to možeš biti sigurna. Naći ću novog zaštitnika i smisliti plan za dijete. Sam Bog zna da ću imati mnoštvo sluga koji će mi pomoći brinuti se o njemu.

Victoria je zbog sestrinih riječi osjećala duboko razočaranje. — Ali zar nisi umorna živjeti kao ljubavnica nekog muškarca? Učinit ću sve što mogu, kao i gospodin Morgan, kako bih ti pomogla promijeniti život.

— Ne želim mijenjati svoj život — Vivien je odlučno odgovorila. — Volim biti kurtizana. Ugodno je, lagano, isplativo. Zašto se ne bih nastavila baviti profesijom koja mi dobro ide? I, molim te da me poštediš

209

BalkanDownload prodika o moralu i časti... Mislim da je neka vrsta časti u tome da nešto obavljaš najbolje što možeš.

Victoria je sjetno odmahnula glavom. — Oh, Vivien...

— Dosta — sestra ju je oštro prekinula. — Ne želim više razgovarati o tome. Idem u Italiju i to je to.

— Moraš mi nešto obećati — Victoria je ustrajala. — Ako ikada odlučiš da ne želiš to dijete, nemoj dati da ga odgajaju stranci ili sluge.

Molim te. Ne mogu podnijeti da član naše obitelji... pa, samo ga pošalji meni.

Vivien je buljila u nju sumnjičavo se mršteći. — Kako neobično.

Zašto bi ti htjela imati posla s kopiletom lorda Gerarda?

— Zato što je to i tvoje dijete... i moja nećakinja. Ili nećak. Obećaj mi to, Vivien. — Kad je njezina sestra nastavila oklijevati, Victoria je dometnula: — Duguješ mi to.

— Oh, u redu... Obećavam. — Pruživši stopalo, Vivien joj je pokazala da donese malenu stolicu s jastukom prekrivenim sitnim okruglim cvijećem. Victoria je izula sestrine cipele i položila joj stopala na stolicu, svjesna Vivienina zamišljena pogleda. — Nisi spomenula ni riječi u vezi svojega odnosa s gospodinom Morganom — Vivien je zamijetila, pokušavajući zvučati nezainteresirano.

Victoria je pogledala u sestrine znatiželjne plave oči. — Što ti je rekao kad je došao ovamo?

Vivien se nasmijala, vrteći sjajni crvenkastosmeđi pramen oko prsta.

— Sve ono što mi nije rekao, uspjela sam sama shvatiti. A sada priznaj, Victoria... je li se iskazao?

Victoria je pocrvenjela i lagano kimnula. — Zaprosio me, da.

— I jesi li pristala?

Nevoljko je odmahnula glavom. — Muče me neke sumnje oko toga jesmo li dobar par.

— Oh, Bože — Vivien je promrmljala, gledajući je s nježnom uznemirenošću. — Opet previše razmišljaš. Pa, da čujem što te muči.

Victoria je bila sretna da se može otvoriti jedinoj osobi na svijetu koja je doista razumjela kakav je njezin život dosada bio. — Ne znam bi li se otac s ovim slagao — rekla je. — Ne znam je li takav život primjeren ženi poput mene. Oh, Vivien, gospodin Morgan tako je osobit muškarac... bojim se da će mu trebati više od onoga što mu ja mogu omogućiti. Nismo

210

BalkanDownload slični po karakteru, po iskustvima ili po temperamentu... Mislim da nitko ne bi pomislio da smo dobri jedno za drugo...

— Zašto ga onda nisi odbila?

— Zato što ga volim. Samo se bojim da nismo stvoreni jedno za drugo, Vivien je frknula nosom. — Prekinimo s glupostima, Victoria. Ovo nije pitanje pristajete li jedno drugome. Savršeno si sposobna prilagoditi se novim situacijama, a udaja za bogata muškarca, doduše, bez naslova, nije toliko težak pothvat. — Vivien je zakolutala očima i uzdahnula. — Ovo je tvoje tipično ponašanje. Uvijek analiziraš situaciju sve dok je ne pretvoriš u nešto deset puta kompliciranije nego što to zbilja jest! Kao što je to radio i otac.

— Otac je bio divan čovjek — Victoria se ukočila.

— Da... divan, pametan, usamljen mučenik. Nakon što ga je mama ostavila, povukao se u svoju ljusku i sakrio od svijeta. A ti si ostala s njim i pokušala iskupiti sve što se dogodilo, postajući ista kao on. Živjela si u istoj prokletoj kolibi, čitajući iste proklete knjige. To je morbidno, vjeruj mi.

— Ne razumiješ... — Victoria je žustro započela.

— Ne razumijem li? — Vivien ju je prekinula. — Razumijem tvoje strahove bolje od tebe. Uvijek si se sigurnije osjećala skrivajući se ovdje u samoći nego riskirajući da nekoga voliš i doživiš da te ostavi. To je ono čega se zapravo bojiš. Mama te napustila i sada očekuješ isto od bilo koga drugog koga bi mogla voljeti.

Victoriju je zapanjila istinitost Vivieninih riječi. Buljila je u sestru dok su joj se oči punile suzama. — Vjerujem... — započela je, ali ju je naglo stisnuto grlo spriječilo da govori. Vivien je bila u pravu — nikada više nije bila ista otkad ju je majka napustila. Oduzeli su joj mogućnost da se opusti u ljubavi, mogućnost da nekome vjeruje svim svojim srcem. Zbog toga je morala graditi obrambene zidove kroz koje nitko nije mogao prodrijeti.

Sve dok nije upoznala Granta.

Ali on je zaslužio njezino povjerenje. Zaslužio je da ga voli bez uskraćivanja i straha. Trebala je samo smoći snage da mu se potpuno preda.

— Sve je bilo puno lakše kad je otac bio živ — rekla je Victoria. — Uvjeravala sam samu sebe da je on sve što mi treba. Jedno smo drugome

211

BalkanDownload pomagali da se ne osjećamo usamljenima. Ali sada, kada ga više nema...

— zastala je i ugrizla se za usnu kad su suze počele teći.

Vivien je uzdahnula i teško ustala, uzimajući rubac iz malene ladice stolića. Ispustila je laneni pravokutnik u Victorijino krilo.

— To je bilo prije dvije godine — komentirala je. — Vrijeme ti je da započneš živjeti svoj život.

Brišući lice mekom tkaninom, Victoria je odlučno kimnula. — Da, znam — rekla je prigušenim glasom. — Dosta mi je žaljenja. Dosta mi je samoće. I volim Granta Morgana toliko da ne mogu podnijeti ni pomisao da ga izgubim.

— Hvala Bogu — blizanka joj je iskreno odgovorila. — Usudila bih se reći da bi se čak i otac složio s time da si predugo ispaštala. A kad smo već kod toga, reći ću ti nešto što sam ti oduvijek htjela reći... Ako voliš muškarca, to te ne čini ‘lošom ženom’, kao što si uvijek smatrala mamu i mene.

— Ne, nikada nisam mislila...

— Da, jesi. Vrlo dobro znam što ste otac i ti govorili o meni i mami iza naših leđa. A nešto smo od toga vjerojatno i zaslužile — narugala se samoj sebi. — Priznajem, ja sam možda malo preslobodna sa svojim uslugama. Ali jedno znam sa sigurnošću: otvaranje prema muškarcu kojeg voliš, kao što ti voliš Morgana, nije pogrešno. Truljenje u Forest Crestu je, s druge strane, kriminal. Upravo zato odlazim iz ovog zaboravljenog sela što prije mogu i savjetujem ti da učiniš isto. Svakako se udaj za Granta Morgana... usudila bih se reći da si mogla proći puno gore.

— Imala sam dojam da se vas dvoje baš i ne volite — Victoria se podsmjehnula. — Zbog čega se to promijenilo?

— Oh, i dalje mi se ne sviđa — Vivien ju je uvjeravala, brzo se nasmijavši. — Ne baš. Ali... pa, očito je da te voli, inače mi ne bi izgovorio tu smiješnu ispriku koju si zahtijevala od njega.

— Što? — Vivien se oduševljeno začudila. — Doista se natjerao da ti se ispriča?

— Da, sve je priznao i zamolio me za oprost — Vivien se nasmijala poput mačke. — Priznajem, bilo je slatko gledati ga kako se trudi i muči s tom isprikom, samo zato jer si ga ti to zamolila. Stoga, da sam na tvojemu mjestu, udala bih se za čovjeka, ako mu ne želiš slomiti srce. Ili... — Zastala je kad joj je na pamet pala nova misao. — Ili bi mogla poći sa mnom!

Možemo otići u Veneciju ili Pariz... Jesi li svjesna kakvu bi pozornost dvije

212

BalkanDownload sestre ovakva izgleda mogle privući? Naučit ću te sve što znam o muškarcima i... Dobri Bože, zaradile bismo hrpu novca!

Victoria je pogledala sestrino oduševljeno lice i odlučno odmahnula glavom. — Bljak.

— Ideja je dobra — Vivien se branila. — Šteta što nemaš bujniju maštu i manje savjesti. ★ Gulaš od krumpira, graha, nasjeckanog kupusa i luka kuhao se u malenom željeznom loncu. Zamaman je miris ispunio kolibu i širio se kroz otvorene prozore. Victoria se sjetno nasmiješila kad se sjetila koliko je puta ocu pripremila ovo jelo. Otac joj nikada nije bio veliki gurman, hranu je gledao samo kao nešto što je potrebno za tijelo, a ne nešto u čemu se uživa.

Kada bi mu Victoria u rijetkim trenucima pripremila puding od šljiva ili donijela peciva s malinama iz pekarnice, gricnuo bi jela i brzo izgubio zanimanje za to. Jedino jelo koje je doista jeo s užitkom bio je njezin povrtni gulaš.

— Oče — nježno je promrmljala, zastavši dok je pripremala odjeću kako bi je spremila u putni kovčeg. — Nadam se da ti ne smeta što se želim udati za muškarca koji je toliko drukčiji od tebe. — Grant je bio strastven muškarac željan života. Nikada se ne bi skrivao od svijeta poput nje i njezina oca. Umjesto toga borio bi se s opasnim, teškim, često i odvratnim problemima. Vidio je ono najgore od ljudi, dok su ona i njezin otac nastojali razmišljati samo o dobrome. A opet... pomislila je da bi se Grant možda ipak svidio ocu, barem zbog svoje neustrašivosti u nošenju sa stvarnim životnim problemima.

Victoria je pjevušeći promiješala gulaš i dodala mu prstohvat soli.

Vrativši se svome pakiranju, počela je slagati stari pleteni šal, kad je začula odlučno kucanje na vratima. Cijela se koliba zatresla od siline udaraca.

Zbunjena i pomalo uznemirena, otišla je otvoriti vrata. Odmaknula se i uzdahnula ugledavši Granta. Bio je neopisivo zgodan, odjeven u upečatljivi crni kaput, crni šal, srebrno-sivi prsluk i smeđe kratke hlače.

Odjeća mu je bila jednostavna, ali je savršeno pristajala njegovim širokim ramenima i vitkom torzu. Vibrirajuća sila njegove osobnosti ponovno ju je ošamutila... Činio se opasnim i pomalo bijesnim. Međutim, dok ga je gledala u prodorne zelene oči, Victoria nije osjećala strah, nego naglu želju da ga snažno poljubi i omekša njegove tvrde usne.

213

BalkanDownload — Hej — rekla je, nesvjesno popravljajući kosu koja joj je visjela niz leđa u neurednoj pletenici. Njegova ju je blistava pojava podsjetila da na sebi nosi staru, iznošenu haljinu i isprani cvjetni muslin koji su bili prikladni samo za čišćenje po kući i radove u vrtu. Nasmiješila se njegovu tamnu licu, produljujući slastan trenutak prije nego što mu se baci u ruke.

— Što radiš ovdje?

— Predugo te nema — namršteno je promrmljao.

Zbog ove se izjave iznenađeno nasmijala. — Složili smo se da ću ovdje ostati tjedan dana.

— Prošao je tjedan.

— Prošlo je točno dva i pol dana — obavijestila ga je.

— Činilo se kao da je prošla prokleta godina.

Victoria je zadrhtala od zadovoljstva kada joj je prišao, uhvatio je za struk i privukao k sebi. — I ti si meni nedostajao — nasmijano je priznala.

Podignuo je ruku i nježno joj pomilovao obraz, dlanom joj ugrijavši kožu.

— Gdje je Vivien? — upitao je.

— Već se vratila u London. Dosta joj je seoskog života. A i meni. — Victoria je pokazala prema napola ispunjenom kovčegu i hrpi složene odjeće pokraj njega. — Odlučila sam vratiti se ranije — priznala je. — Shvatila sam da ne trebam toliko puno razmišljati kao što sam mislila.

— A naše zaruke? — odlučno ju je upitao. — Imaš li odgovor za mene?

— Da — glas su joj odjednom obuzele emocije. — Da, udat ću se za tebe... ako me i dalje želiš.

— Samo za cijeli život — Grant je duboko rekao, buljeći u njezino sitno ozareno lice.

Zatvorila je oči kad je spustio usne na njezine, ne brzo kao što je očekivala, nego polako i s gorućom nježnosti od koje je strastveno dahnula. Njegove su usne nježno milovale njezine, igrajući se, prenoseći intimnu toplinu i vlažnost sve dok se nije podigla na prste kako bi dobila nešto dublje. A on joj je to i dao, pritisnuvši svoja usta na njezina i jezikom pokušavajući doprijeti do nje. Čeznutljivo je zastenjala, ali se nije mogla dovoljno približiti i snažno stisnuti njegovo čvrsto, muževno tijelo.

Grant se odjednom povukao i zadihano se nasmijao, a zelene su mu se oči ispunile nježnom toplinom. — Morat ću te jednoga dana naučiti strpljivosti — promrmljao je, nježno joj milujući leđa.

214

BalkanDownload — Zašto?

Iz nekog razloga, ovo ga je pitanje nasmijalo. — Puno je bolje kada ne žurimo.

— Ali meni se tako sviđa — izazovno je rekla.

Nasmijavši se, Grant ju je ponovno poljubio, u usta, bradu i vrat, izjavljujući joj ljubav dok su mu ruke odvezivale vrpce na leđima iznošene haljine od muslina. Prvo je jedan rukav spao s njezina ramena, potom i drugi, a onda su se njegova usta našla na svježe otkrivenoj koži.

— Da sam znala da dolaziš — Victoria je rekla — odjenula bih lijepu haljinu i stavila vrpce u kosu...

— Najviše bih volio da na sebi nemaš ništa.

To će se uskoro i dogoditi, shvatila je kad joj je svukao haljinu, koja je potom pala na pod. Prešao je na njezinu košulju, odvezujući vrpce i povlačeći ih nadolje sve dok je nije potpuno uklonio. Stajala je pred njime samo u gaćicama, čarapama i cipelama, dok su joj gole grudi drhtale od laganog povjetaraca koji se ušuljao kroz prozor. Trznula se od topline njegovih grudi kad ju je nježno uhvatio za stražnjicu pa joj čvrsto stisnuo bradavice. Disanje mu se ubrzalo i ona se naslonila na hladan zid iza sebe.

Ljubio ju je u usta tako da se istodobno uzbudila i opustila. Zajecala je osjetivši kako je lagano povlači za bradavice. Klizeći prstima ispod dojki, podignuo je tople meke obline i poljubio osjetljivu bradavicu, povlačeći je usnama, ližući ukrućen vršak, škakljajući je jezikom. Počela se izvijati kad je osjetila snažno ugodno pulsiranje u donjim dijelovima tijela.

— Dotakni me — preklinjala je, uzdahnuvši kad je prešao na drugu dojku, i nesvjesno primaknula bokove.

— Gdje? — nježno ju je upitao i osjetila je njegov smiješak na svojoj dojci. Znala je da je zadirkuje. Nestrpljivo je pokušavala odvezati vrpce gaćica kako bi ih se što prije riješila. Frustrirano je shvatila da su se vrpce zapetljale i da ih je samo još jače stegnula.

Grant joj je odmaknuo ruke s vezica i poljubio je u goli trbuh. — Ne miči se — promrmljao je.

— Zašto? Što ćeš... — Zastala je i vrisnula kad je vidjela bljesak dugačkoga šiljastog noža. Prije nego što se mogla pomaknuti, oštrica je razrezala zapetljane vezice i ostatak gaćica, a tanka je lanena tkanina u komadima pala na njezine noge.

— Grante — rekla je uzbuđena glasa — t-ta me stvar čini nervoznom.

215

BalkanDownload Nasmiješio se i vratio nož natrag u čizmu. — Dokazala se korisnom u mnogim prilikama.

— Da, ali ne mislim...

— Evo, podigni nogu. — Kleknuo je ispred nje, izuo joj jednu cipelu, a potom drugu, pa posegnuo za vrhovima njezinih čarapa. Zastao je, a ruke su mu otklizale do njezinih bokova. — Mislim da ćemo ih ostaviti — promrmljao je. — Sviđa mi se kako uokviruju tvoju...

— Grante — Victoria se pobunila, posve pocrvenjevši. Nikada se nije osjećala tako ranjivom, stojeći gola ispred njega dok je on bio potpuno odjeven.

Palčevima joj je lagano prešao preko nježne, gotovo prozirne kože bedara ispod koje su se nazirale ljubičaste vene. — Kupit ću ti svilene čipkaste čarape — rekao je nježno. — Crne. I podvezice s dragim kamenjem i mašnicama.

— Pođimo u spavaću sobu — Victoria je jedva izgovorila.

— Ne još. — Prstima je nježno prebirao po njezinoj vatrenoj kosi, odvajajući blistave kovrče. — Kako si lijepa.

Victoria je zadrhtala, zahvalna što se može nasloniti na zid dok je stajala ispred Grantovih raširenih nogu. Nagnuo se i poljubio je u trbuh, vrškom jezika istražujući joj pupak. Disao je brzo i snažno, grijući joj kožu toplim dahom. Pogledao ju je usplamtjelim zelenim očima kad je ispustila uzdah zadovoljstva.

— Želiš li da te poljubim, Victoria?

Kimnula je, zacrvenjevši se.

Iako joj je lice bilo ukočeno od strasti, primijetio je tračak osmijeha na njezinim usnama. — Gdje?

Ne mogu, pomislila je s nervoznim uzbuđenjem, stišćući šake. Grant se nije micao, nego je buljio u nju izazovnim pogledom iz kojeg se moglo iščitati da se zabavlja i istodobno je želi, očito čekajući da ona napravi prvi korak. Napetost je rasla sve dok zrak nije zaiskrio od vrućine, a Victoria počela gorjeti, posve rumena. Ne uspijevajući se zaustaviti, drhtavim ga je rukama uhvatila za guste tamne pramenove kose i primaknula mu glavu mjestu na kojem ga je najviše željela. Osjetila je vrelinu njegovih usta dok je jezikom istraživao nježno meso, klizeći prema osjetljivom središtu njezine požude. Koljena su joj zaklecala i bila bi se srušila da je njegove ruke nisu uhvatile za stražnjicu i povratile joj ravnotežu. Uzdisala je i

216

BalkanDownload izvijala se, uživajući u pokretima njegova jezika sve dok se nije potpuno ukočila, bližeći se vrhuncu. Šokirala se kad je naglo prestao i uspravio se ispred nje, prodorno je gledajući.

— Molim te, Grante...

Odgovorio je tihim mrmljanjem, pokušavajući otkopčati hlače. Na njezino zaprepaštenje, nije ju odnio na krevet, nego ju je podignuo tako da je omotala noge oko njegova struka. Bila je lagana kao pero. Naslonio ju je na zid, držeći jednu ruku iza njezinih leđa kako bi je zaštitio od hrapave žbuke. Raširila je oči osjetivši kako ukrućenim spolovilom prodire u nju i lagano klizi. Bila je ispunjena, otvorena i bespomoćna. Uzdišući od zadovoljstva, čvrsto ga je obgrlila, zakopavši prste u njegov meki vuneni kaput. Osjećala se neobično uzbuđenom pritisnuta uz njegovo potpuno odjeveno tijelo, dok joj se gola koža trgala uz tkaninu. Gladna za njegovom kožom, povukla mu je crni šal i prislonila usne uz njegov vlažan vrat.

— Voliš li me? — promrmljao je, namjerno dopustivši da ona lagano sklizne kako bi se još dublje zabio u nju.

— Da... oh, Grante... — Izvijala se i jecala dok se zadovoljstvo širilo u dubokim, snažnim valovima.

— Reci mi — rekao je grubo, primičući se dublje i sporije kako bi probudio samu srž njezina tijela. Počela se grčiti kad je ponovno osjetila približavanje snažnog uzbuđenja.

— Volim te — uzdahnula je. — Volim... volim...

Ove su ga riječi dovele do vrtoglavog zanosa i ushićenja, pa je uplovio u nju jecajući, dok mu se sva osjetila nisu otopila od blaženog oslobođenja. Ukopanih je nogu stajao ondje još nekoliko minuta, čvrsto je držeći, ne puštajući glatko žensko tijelo iz svojih ruku. — Victoria — uzdahnuo je, poljubivši je u usta dok se ona borila za zrak.

— A sada ćemo skinuti tvoju odjeću — brzo je počela odvezivati kravatu s njegova vrata.

Grant se nasmijao i opustio ruke, spuštajući je na pod. — A onda?

Victoria je bacila kravatu i naslonila lice ispod njegova vrata, udišući slani muževni miris. — A onda ću ti ponovno pokazati koliko te volim. — Odmaknuvši se, osmjehnula se, gledajući ga pogledom punim nade. — Ako si u stanju.

217

BalkanDownload Nasmiješio se i pritisnuo tople, usne na njezine. — Nisam muškarac koji bježi od izazova.

— Da, znam. — Nasmijala se kad ju je podignuo u naručje i odnio u spavaću sobu.

218

BalkanDownload EPILOG

I

ako je Victoria mislila da dobro poznaje muža, puno je toga otkrila o njemu u prvih šest mjeseci braka. Slažući se s poznatom činjenicom da Grant nije muškarac navikao na obiteljski život, zaklela se da će mu pružiti svu slobodu koju je htio. Odlučila je da nikada neće iznositi svoje mišljenje o njegovu društvenom životu. Ako odluči cijelu noć ostati vani i družiti se, piti i plesati, neka tako bude. A ako se uvuče u neke opasne situacije, pokušat će se obuzdati od kritiziranja. Ipak je on bio samostalan muškarac prije nego što ju je upoznao i sigurno bi joj zamjerio ako ga bude pokušavala promijeniti. Victoria nije imala želje postati poput lanca oko njegova vrata.

Na njezino zaprepaštenje, a i od svih drugih koji su poznavali Granta, prilagodio se životu u braku kao da nikako drugačije nije ni živio.

Ispunjavao je ulogu muža s radošću i užitkom, ophodeći se prema njoj s takvom odanošću o kojoj su mnoge žene mogle samo sanjati. Umjesto pohođenja londonskih pivnica s prijateljima, Grant je više volio provoditi večeri kod kuće, dijeleći s Victorijom knjige i boce vina, pijući, razgovarajući i vodeći ljubav dugo u noć.

Grant ju je vodio posvuda: na balove, večere, koncerte, kao i na profesionalne borbe, utrke i u kockarnice. Štitio ju je, ali ne i skrivao, dopuštajući da vidi ružnu stranu Londona, kao i njegovu ljepotu.

Postupao je s Victorijom kao s partnericom, voljenom pratiteljicom i ljubavnicom. Zbog njega je njezin život bio ispunjen energijom i živošću o kojima u Forest Crestu nikada nije mogla ni sanjati.

Tijekom večeri kada su ostajali kod kuće, Victoria je pomagala Grantu učiti i razumjeti mnoštvo pročitanih knjiga o zakonu i teoriji koje mu je posudio sir Ross. Grant je spoznao da je posao upravitelja bio zahtjevan, ali fascinantan, i da mu je nudio teže izazove od posla običnog Runnera. Uživao je u svojoj novootkrivenoj moći rješavanja zakonskih problema i vođenja istraga, a počeo mu je rasti i politički utjecaj. To mu je zajedno s počasnom titulom omogućilo društveni status koji je premašio njegovu dotadašnju slavu. Što se tiče Victorije, trudila se pronaći mjesto u londonskom društvu, pomno birajući i prihvaćajući pozivnice iz hrpe što je pristizala svaki tjedan. Savjetovala se s arhitektima i dizajnerima u vezi s vilom koju je

219

BalkanDownload Grant namjeravao izgraditi u Mayfairu i tražila savjete od novostečenih prijatelja koje je upoznala u Londonu. Uskoro se pridružila ženskom odboru za dobrotvorne akcije, pomažući bivšim prostitutkama i nezbrinutoj djeci, iako se činilo da je trud odbora bio neznatan s obzirom na veličinu problema kojima su se bavili.

— Previše je žena i djece kojima je potrebna pomoć — Victoria je rekla Grantu jedne večeri, osjećajući se obeshrabrenom u vezi s dobrotvornim događajem koji je planirala. — Čak i ako trud odbora bude uspješan, pomoći ćemo samo dijelu ljudi kojima je pomoć potrebna. Zbog toga se pitam ima li uopće smisla pokušavati.

Držeći je u zagrljaju, Grant joj je pomaknuo pramen kose i poljubio je u čelo. — Uvijek je bolje barem pokušati — promrmljao je, nasmiješivši se njezinu zabrinutu licu. — Često sam se tako osjećao u prošlosti, pitajući se zašto riskiram život loveći jednoga lopovskoga gada kada ih još tisuću takvih luta građom.

— I zašto si onda nastavio?

Lagano je slegnuo ramenima. — Mislio sam da ću, ako uklonim barem jednoga kriminalca s ulice, možda spasiti nečiji život u budućnosti.

A spašavanje jedne osobe vrijedno je svakoga truda, zar ne?

Victoria se nasmiješila i zagrlila ga, osjećajući nalet ljubav. — Znala sam — rekla je prigušeno, naslonjena na njegovo rame. — U srcu si ipak idealist.

Osjetila je njegov osmijeh pokraj svojega uha. — Pokazat ću ti što se dogodi kada me tako oslovljavaš, moja damo. — Nagnuo je glavu i ljubio je dok nije ostala bez zraka.

Zadubljen u stranice izvješća o istrazi koju je vodio, Grant je jedva čuo kucanje na vratima svojega ureda u Bow Streetu. — Da — rekao je grubo, ogorčen zbog ometanja.

Vrata su se otvorila i otkrila lice gospođe Dobson. — Sir Grante, imate posjetitelja.

Namrštivši se, odgovorio je: — Rekao sam da ne primam posjetitelje dok ne završi suđenje popodne...

— Da, gospodine, ali... radi se o lady Morgan.

Odjednom je mrk pogled nestao s njegova lica. Victoria je rijetko dolazila u Bow Street, što je bilo dobro, jer je često bio ispunjen

220

BalkanDownload propalicama i kriminalcima. Međutim, svaka prilika da je vidi usred dana bila je dobrodošla. — Za ime Božje, nemojte me tjerati da čekam — rekao je. — Odmah mi je dovedite. Žena se nasmiješila i širom otvorila vrata, puštajući Victoriju u ured.

Izgledala je lijepo, posebice ispred tamnih zidova njegova ureda, odjevena u haljinu od blijedoružičasta muslina s mašnama na visokom ovratniku i dugim rukavima. Steznik haljine bio je ukrašen svilenim, čipkastim vrpcama zavezanima ispred njezinih zamamnih grudi. Ustavši, Grant je pričekao da gospođa Dobson zatvori vrata, a onda podignuo svoju ženu i zarobio joj usta strasnim poljupcem.

— Upravo ono što mi je trebalo — promrmljao je kad su im se usta razdvojila. — Lijepa žena koja će mi ublažiti dosadu.

— Nadam se da nisam prekinula neki važan posao — ispričavala se.

— Nijedan posao nije važniji od tebe. — Igrao se mašnom na njezinu ovratniku i zakopao glavu u meko, mirisno mjesto iza uha.

— Reci mi, što te dovodi u Bow Street, moja damo? Želiš li podnijeti kakvu pritužbu ili prijaviti zločin?

Nasmijala se bez daha. — Ne baš.

— Imaš li mi ponuditi kakvo svjedočanstvo ili izjavu?

— Recimo.

Sjeo je u stolicu i posjeo je u krilo, dok su mu zelene oči vragolasto blistale. — Želim puno priznanje, moja damo.

— Grante, ne — ukorila ga je, zbunjeno se osmjehujući, migoljeći se u njegovu krilu i nemirno pogledavajući vrata. — Netko bi mogao ući... što bi ljudi mislili?

Gurnuo joj je ruku ispod haljine i odvažno skliznuo do njezina koljena. — Da sam nedavno oženjen muškarac koji žudi za svojom ženom.

— Grante — zamolila ga je, a obrazi su joj se zarumenjeli. Nasmijao se, smilovavši se.

— Baš kad sam pomislio da sam te oslobodio sve čednosti — rekao je, stisnuvši joj koljeno. — U redu, onda... Pokušat ću se suzdržati. Reci mi zašto si ovdje.

Victoria je ovila ruke oko njegova vrata i naglo se uozbiljila.

— Ne bih te htjela uznemirivati, ali... pozvala sam danas doktora Linleyja.

221

BalkanDownload — Linley — Grant je oprezno ponovio.

Victoria je kimnula. — Vidiš, u zadnje se vrijeme čudno osjećam, a nisam te htjela nepotrebno opterećivati, pa sam to zadržala za sebe, sve dok... — Trznula se kad ju je Grant nesvjesno stisnuo za nogu. — Grante!

— uzviknula je, gledajući ga zaprepašteno.

Srce mu je naglo počelo isprekidano kucati. Bilo mu je teško govoriti od naleta nagonskoga straha. — Victoria — rekao je hrapavim glasom — jesi li bolesna?

— Oh, dragi, ne... ne, samo sam... — Victoria je zastala, pokušavajući smisliti prikladan izraz, ali kako je bila nervozna, nije se mogla sjetiti boljih riječi kako opisati svoje stanje. — Trudna sam — rekla je, milujući njegova prsa kako bi ga umirila. — Nemaš se zbog čega brinuti. Imat ćemo dijete.

Olakšanje je počelo probijati vrtloge panike. Primaknuo ju je k sebi, zakopavši lice u meke obline njezinih grudi, pokušavajući usporiti disanje.

— Bože, Victoria — rekao je. Nervozno se nasmijala i uhvatila ga za glavu.

— Kako se osjećaš u vezi s proširenjem naše obitelji? — upitala je.

— To je čudo — Grant joj je naslonio uho na srce kako bi slušao brze otkucaje, razmišljajući kako se sve što je trenutačno važno u životu nalazi upravo ovdje, u njegovim rukama.

— Prilično uobičajeno čudo — nasmiješila se. — Događa se u obiteljima svaki dan.

— Ne i u mojoj. — Lagano je nagnuvši, Grant je buljio u njezino vitko tijelo, zamišljajući veliki trbuh s bebom. — Kako se osjećaš? — zabrinuto je upitao.

Victoria mu je pomilovala lice. — Nestrpljivo — odgovorila je. — Jedva čekam dan kada ću držati bebu u rukama.

Dogodilo se to da je beba stigla u Morganovo kućanstvo znatno ranije nego što su to očekivali. Naime, gotovo mjesec nakon spoznaje o Victorijinoj trudnoći, ona i Grant uživali su u privatnoj večeri kod kuće kad ih je gospođa Buttons prekinula. Kućepaziteljica je imala neobičan izraz lica, kao da ju je nešto iznenadilo, pa se još nije oporavila od šoka.

— Lady Morgan — kućepaziteljica je nervozno rekla — dobili ste paket... iz Italije.

— U ovo doba? — Victoria se zbunjeno pogledala s mužem. — Možda je to dar moje sestre — rekla je. — Kako divno. Prošlo je nekoliko

222

BalkanDownload mjeseci otkad sam je posljednji put vidjela. Je li poslala i pismo, gospođo Buttons?

— Da, ali...

— Molim vas, donesite mi pismo sada i odnesite paket u obiteljski salon. Otvorit ćemo ga nakon večere.

Prije nego što je kućepaziteljica stigla odgovoriti, Victoria se smrznula začuvši neobičan zvuk. Radilo se o visokom, plačnom zavijanju, poput mačke... ili uplakane bebe.

Grant je ustao i obrisao usta salvetom. — Mislim da ovaj paket ne želi da ga ostavimo u salonu — promrmljao je, prošavši pokraj kućepaziteljice kad je iskoračio iz sobe.

— Beba? — Victoria je iznenađeno pogledala gospođu Buttons.

Kućepaziteljica je kimnula. — Da, moja damo. Poslana iz Italije s dojiljom koja ne zna ni riječ engleskog.

— Oh, Bože — Victoria je požurila za mužem, slijedeći zvuk sve do predvorja.

Nekoliko se sluga okupilo i zadivljeno zabuljilo u nervoznu crnokosu mladu ženu u seoskoj odjeći i sivoj pregači. Dojilja je držala uplakano klupko u rukama, izgledajući kao da će i sama svakoga trenutka zaplakati. — Signora — rekla je čim se Victoria pojavila i počela brbljati na stranom jeziku.

Victoria je položila umirujuću ruku na djevojčino rame. — U redu je — nadala se da će djevojka barem razumjeti njezin ton, ako ne i riječi. — Hvala što ste sigurno doveli bebu. Sigurno ste umorni i gladni. — Pogledala je gospođu Buttons koja je odmah zapovjedila jednoj od kućnih pomoćnica da pripremi djevojci sobu. Victoria je pokazala prema uplakanoj bebi i nježno se nasmiješila djevojci. — Mogu li? — upitala je.

Djevojka joj je s olakšanjem predala klupko. Nespretno uzevši bebu, Victoria je buljila u djetetovo maleno, ljubičasto lice ukrašeno čuperkom narančastocrvene kose zavezane mašnicom. Bilo je jasno kao dan da je dijete Vivienino. — Oh, ljupko stvorenje — promrmljala je, rastrgana između radosna smijeha i suza. — Slatka, draga djevojčice... visi.

— Evo, daj je meni — Grant je brzo rekao, stojeći iza nje. — Glava joj

223

BalkanDownload Predajući mu dijete, Victoria je uzela pismo koje joj je pružila dojilja.

Bilo je namijenjeno njoj, očito napisano Vivieninom rukom. Mršteći se, Victoria je potrgala pečat i pročitala pismo naglas.

— Najdraža Victoria, kao što sam obećala, poslala sam bebu tebi, jer sam ja trenutačno prezaposlena da bih se brinula o njoj. Ako želiš, unajmit ću nekoga da se brine o Isabelli i nadoknadit ću ti sve troškove kad se vratim u Englesku. S ljubavlju, kao i uvijek... Vivien.

Okrenuvši se prema mužu, Victoria je shvatila da se beba stišala i okruglim očima bez treptanja buljila u Grantovo tamno lice. Sitna ga je ruka uhvatila za prst, pobijeljevši od pritiska kojim ga je zahvatila. Beba se činila nevjerojatno sitnom u usporedbi s Grantovim širokim prsima, doimljući se kao da joj se sviđa sigurnost njegova čvrstog stiska.

— Nisam znala da znaš s bebama — Victoria je kazala, gledajući ih sa znatiželjnim osmijehom.

Njišući dijete u laganom, jednoličnom ritmu, Grant je tiho odgovorio: — Ne znam. Samo imam iskustva s crvenokosim djevojkama.

— To mogu potvrditi. — Lagano se smiješeći, još uvijek namrštena čela, Victoria je pogladila čuperak vatrene kose na vrhu bebine glave. — Jadna mala Isabella — promrmljala je.

— Hoće li se Vivien vratiti po dijete jednoga dana? — Grant je upitao, ne mičući pogled s bebe.

— Ne mogu znati sa sigurnošću, ali... — Victoria je zastala i pogledala muža, ne uspijevajući prikriti istinu. — Neće — rekla je tiho. — Neće htjeti imati dijete koje će je podsjećati na protekle godine... i nikada nije htjela biti majka. Mislim da se neće nikada vratiti po dijete.

— Što ćemo onda učiniti s njom?

— Bi li se bunio zbog proširivanja naše obitelji malo ranije od očekivanog? — Victoria je upitala s oklijevanjem.

Grant na trenutak nije mogao vjerovati da razmatra postati roditeljem kopileta Vivien Duvall. Nije volio Vivien i nikada je neće voljeti. Ali kad je gledao u maleno lice pokraj svojega ramena, nekako uopće nije vidio Vivien u njoj. Vidio je samo ranjivost i nevinost djeteta, osjetivši prirodni nagon da je zaštiti. — Pretpostavljam da se nitko neće brinuti o njoj poput nas — promrmljao je, više samome sebi nego Victoriji. Žena mu se približila, zagrlivši ga oko struka. — Pretpostavljam da neće — složila se s osmijehom. — Oh, Grante... znala sam da nećeš odbiti...

224

BalkanDownload — Uspravila se na prste kako bi ga poljubila. — Nikada me nisi razočarao, znaš.

Palo mu je na pamet nekoliko zajedljivih odgovora, ali kada je pogledao ženine blistave plave oči, bio je previše ispunjen ljubavlju da bi ih izrekao.

— Nikada — Victoria je ponovila, ne pomičući pogled s njegova lica.

— Ne bih promijenila ni jednu jedinu stvar u vezi s tobom.

— Pa, moja damo — nježno je odgovorio — zato sam te i oženio.

SVRŠETAK

225

BalkanDownload AUTORIČINE BILJEŠKE Dragi čitatelji!

Nadam se da ste uživali u mojim romanima o slavnim Bow Street Runnerima. Bilo mi je pravo zadovoljstvo pisati ih i naučila sam puno zanimljivih činjenica tijekom svojega istraživanja. Bow Street Runneri bili su privatne policijske snage koje Parlament nikada nije službeno odobrio.

Nisu bih vezani zakonskim ili teritorijalnim restrikcijama — što je značilo da su zapravo bili sami svoj zakon. Ovu skupinu lovaca na lopove osnovao je Henry Fielding 1753. godine, a kad je godinu poslije umro, na mjestu glavnog upravitelja naslijedio ga je polubrat John Fielding.

Nakon što su desetljećima Bow Street Runneri odano služili javnosti, godine 1829. prihvaćenje prvi Metropolitanski policijski zakon, kojim se potom osnovala Nova policija. Ured u Bow Streetu deset je godina poslovao neovisno o Novoj policiji, sve dok drugi Metropolitanski policijski zakon nije proširio Novu policiju i konačno eliminirao Bow Street Runnere. Skromno vas molim za oprost, jer sam iskoristila umjetničku slobodu i produžila djelovanje Runnera za još dvije godine kako bih zadovoljila radnju svojih romana.

Također se želim osvrnuti na to da sam uključila “scenu tuširanja” u povijesni roman, što je pomalo neobično. Dok sam istraživala vodovodne instalacije devetnaestoga stoljeća, otkrila sam da je vojvoda od Wellingtona u svoju kuću ugradio nekoliko stotina metara vodovodnih cijevi za vruću vodu već 1833. godine, a da je krajem tridesetih godina osamnaestoga stoljeća vojvoda od Buckinghama opremio svoju vilu tuškadama, toaletima i kupaonicama. Stoga je tuš-kada Nicka Gentryja bila potpuno moguća za uspješnoga londonskoga gospodina toga doba. Što se tiče procesa odricanja od uručene titule... to je za plemiće bilo nemoguće sve do odluke o plemićkim činovima 1963. godine. Otada se samo njih petnaestak doista odreklo svojih titula.

Neka vam je uvijek sa srećom!

Lisa

226