Ljubavnik gospođice Sofije by draganadjurd

BalkanDownload

Lisa Kleypas

S engleskoga prevela SILVIJA ČOLIĆ

Mozaik knjiga

BalkanDownload

Mojoj urednici, Luciji Macro. Hvala ti na prijateljstvu i prilici da radimo zajedno. U životu, katkad, u pravo vrijeme sretnemo pravu osobu. Za mene, to si bila ti, u trenutku kad sam se našla na raskrsnici, suočena s teškom odlukom. Jedino netko poput tebe mogao me usmjeriti na pravi put. Štoviše, potaknuti me da ostanem na njemu. Sretna sam što te imam. S ljubavlju i zahvalnošću, L. K.

BalkanDownload PRVO POGLAVLJE

redugo nije bio u krevetu sa ženom.

Bilo je to jedino čime je sir Ross Cannon mogao objasniti iznenadnu, neobično snažnu reakciju na Sophiju Sydney... toliko snažnu da je bio primoran brzo sjesti za pisači stol, kako bi prikrio erekciju. Smeteno se zagledao u ženu koja je sjedila nasuprot njega. Čim ju je ugledao, uspalio se poput nekoga golobradog momka. Kako je to moguće? To mu se još nikada nije dogodilo. Nedvojbeno, bila je lijepa. Plave oči, bujna kosa boje meda prošarana svijetlim pramenovima. No njezina privlačnost zapravo je izvirala iznutra, iz naznake strasti skrivene pod površinom. Kao i svakog muškarca, Rossa je više privuklo skriveno nego otkriveno. A bilo je savršeno jasno da je Sophia Sydney žena koja u sebi krije mnoge tajne. Polako, spustio je pogled na površinu stola od mahagonija i primorao se pribrati. Tek kad je nalet strasti popustio, podigao je pogled i bez riječi se zagledao u nju. Tišina je moćan saveznik; odavno je to naučio. Tišina stvara nelagodu, ljudi se uzvrpolje, požure ju ispuniti i pritom štošta otkriju, najčešće i više nego što bi htjeli. Pogled joj je ostao jednako nedokučiv kakav je i bio. Za razliku od većine žena koje bi se našle u takvoj situaciji, ničim nije pokazala nervozu niti je iz njezinih usta izašla bujica nesuvislih riječi. Mirno mu je uzvratila pogled... i čekala. Očito, nije imala namjeru progovoriti. Nije mu preostalo drugo nego popustiti. — Gospođice Sydney — započeo je — odbili ste gospodinu Vickeryju reći zašto želite razgovarati sa mnom. Čemu tolika tajanstvenost? — Da sam mu rekla, ne bih nikada prešla prag vaše sobe. Javljam se na oglas za posao. Onaj koji ste netom objavili u Timesu. Sir Cannon bio je mirovni sudac, izravno zadužen za provođenje zakona, istragu zločina i održavanje javnog reda i mira. U okviru svojeg posla dotad se već svega i svačega nagledao i naslušao — rijetko što moglo ga je iznenaditi. Ipak, bio je prilično zatečen time što je upravo čuo. Očito, mlada dama nije imala pojma o kakvom se poslu radi. — Trebam pomoćnika, gospođice Sydney

BalkanDownload — istaknuo je. — Muškarca, a ne ženu. Bow Street nije mjesto za ženu. Zacijelo to razumijete. — Niste izričito istaknuli da tražite mušku osobu — odvratila je. — Dobro čitam i pišem, a vješta sam i u knjigovodstvu. Ne vidim zašto ne biste mogli razmotriti moju ponudu. Nije zvučala nimalo drsko — upravo suprotno, obraćala mu se s poštovanjem. Ipak, ne pokorno, nego kao da ga izaziva. Rossa je to jednako zadivilo koliko i uznemirilo. Imao je osjećaj da ju odnekud poznaje. Ali ne, to nije bilo moguće. Ne bi zaboravio ženu poput nje. — Koliko vam je godina? — naglo je upitao. — Ne više od dvadeset tri, zar ne? — Dvadeset osam, gospodine. — Doista? — u nevjerici je upitao. Nikada ne bi pomislio da je u dobi u kojoj se ženska osoba drži izgubljenim slučajem po pitanju udaje. — Da, doista — rekla je, tonom kao da se neopisivo zabavlja. — Pogledajte — rekla je i nagnuvši se naprijed, položila ruke na stol. — Ruke odaju dob žene. Zagledao se u njezine ruke. Istina, to nisu bile ruke mlade tašte djevojke. Nego žene koja se ne libi prihvatiti posla. Nokti su joj bili kratki i besprijekorno čisti. Na prstima je mjestimice imala tanke bijele tragove posjekotina, a na nadlanici trag opekotine u obliku polumjeseca, zacijelo od vruće tave ili posude za pečenje. Povukla je ruke sa stola i zagledala se u njega. Nije mogao ne opaziti kako joj kosa blista pod sunčevim zrakama. — Drukčiji ste nego što sam vas zamišljala — rekla je. — Da? — upitao je, ironično podigavši obrve. — Kako ste me zamišljali? — Kao podebljeg starijeg muškarca s vlasuljom i lulom u ustima. Glasno se nasmijao pa shvatio da mu se takvo što već odavno nije dogodilo. — Jeste li razočarani što nisam takav? — upitao je, jer bilo je to jače od njega. — Ne — rekla je. — Nisam. Odjednom mu se učinilo da je temperatura u uredu porasla za nekoliko stupnjeva. Nije se mogao ne upitati drži li ga privlačnim. Uskoro će mu biti četrdeset, a i izgleda poput četrdesetogodišnjaka. Crna mu je kosa već bila

BalkanDownload prošarana sijedim vlasima. Mnogo je radio, malo spavao, i tako godinama. Neuredan život ostavio je traga na njemu, pretvorivši ga u muškarca ozbiljnog, gotovo isposničkog lica i koščate tjelesne građe. Muškarci njegovih godina izgledali su drukčije. No, dakako, oni su većinom bih oženjeni i za razliku od njega, živjeli mirnim obiteljskim životom. Pouzdano nisu noću lutali ulicama, istražujući ubojstva i pljačke. Niti su dane provodili u saslušanju osumnjičenih i smirivanju prosvjeda ili zatvorskih pobuna. Pogledom je polako okružila ured. Znao je što vidi — spartanski uređenu prostoriju, s malo pokućstva. Jedan zid bio je prekriven zemljovidima, drugi policama s knjigama. Samo jedna slika resila je prostoriju — ulje na platnu s prikazom šume i potoka u prvom planu i sivkastih brežuljaka u daljini. Ross je taj pejzaž nalazio prilično umirujućim i volio ga je promatrati kad god bi bio napet ili potišten. Pribrao se i nastavio razgovor. — Imate li kakve preporuke, gospođice Sydney? — upitao je, poslovično hladnim glasom. Odmahnula je glavom. — Žao mi je, ali ne. I da sam tražila preporuku, ne bih ju dobila. — Zašto ne? Naglo je oborila pogled i porumenjela. — Godinama sam radila kod daljnje rođakinje — tiho je započela, vidno preplavljena nelagodom. — Nakon smrti mojih roditelja uzela me k sebi. U zamjenu za to dobročinstvo, očekivala je da joj služim. Radila sam sve što je tražila od mene. Vjerujem da je bila zadovoljna sa mnom. Barem do trenutka... Riječi su zamrle u njezinu grlu, čelo joj se orosilo sićušnim kapljicama znoja. Ross je bio siguran da nakon deset godina vršenja dužnosti suca i istražitelja, borca za održavanje javnog reda i mira u leglu poroka i kriminala poput Londona, ne postoji zlo, nesreća ili ljudski jad za koji još nije čuo. Daleko od toga da je oguglao na tuđu patnju, no htio - ne htio, morao je zadržati izvjesnu distancu između sebe i onih s kojima je razgovarao. Ipak, vidjevši kako je Sophia tjeskobna i uznemirena, poželio je priviti ju u naručje i umiriti ju. Dovraga, pomislio je, prilično iznenađen tom suludom željom. — Molim vas, nastavite — rekao je, što je blaže mogao. Kimnula je pa duboko udahnula. — Učinila sam nešto jako loše. Pokleknula sam pod udvaranjem jednog muškarca i... podala mu se. Nikad prije nisam... — promucala je pa slegnula ramenima. — Bio je u posjetu obitelji na susjednom imanju. Upoznala sam ga na šetnji.

BalkanDownload Nikada mi nitko nije tako udvarao. Zaljubila sam se u njega i... — zašutjela je i zdvojno odmahnula glavom. — Rekao je da će me oženiti. Znam, bilo je to glupo od mene. Nisam mu smjela povjerovati. Ubrzo me se zasitio i odbacio me. Dakako, trebala sam znati da me muškarac njegova porijekla nikad ne bi uzeo za ženu. — Plemić? — Najmlađi sin jednog plemića — rekla je i zagledala se u neku točku iza njegovih leđa. — Tko je to bio? — Radije bih to zadržala za sebe, gospodine. Što je bilo, bilo je; ionako se ne može popraviti. Uglavnom... Ernestina, moja rođakinja, saznala je za nas od supruge gospodina kod kojeg je bio u posjetu. I da je već oženjen. Suvišno za reći, ali nisam to znala. Naravno, bio je to velik skandal. Rođakinja me nakon toga izbacila iz kuće — tiho je izgovorila, stišćući ruke u krilu. — Znam da sam ispala nemoralna... ali uvjeravam vas, nisam takva. Bila bih vam uistinu zahvalna kad biste to zanemarili. Doista... — Gospođice Sydney — rekao je i pričekao da ga pogleda. — Bio bih licemjer ako bih na temelju toga loše mislio o vama. Nitko nije savršen. Svi griješimo. — Ne i vi. Odmahnuo je glavom. — Čak i ja. Pozorno se zagledala u njega. — Doista? Što ste zgriješili? Činilo se kao da to pitanje drži prilično smiješnim. — Ništa čime biste se trebali zamarati, gospođice Sydney — odvratio je. Djelovao je prilično samouvjereno, a ipak, mogla je naslutiti da time prikriva izvjesnu ranjivost. Usnice su joj se polako raširile u osmijeh. — U tom slučaju, sklona sam i dalje misliti da ste bezgrješni. Bio je to zanosno spor osmijeh, jedan od onih kakvi se katkad pojave na licu žene nakon strastvenog vođenja ljubavi. Uz takvu toplu i senzualnu ženu muškarac se osjeća poput vrhunskog pastuha. Smeten, Ross je ponovno zašutio i spustio pogled na stol. Nažalost, to mu nije osobito pomoglo jer niz uznemirujućih slika preplavio mu je um. Zamišljao je kako ju podiže na stol, svlači ju, ljubi joj grudi, trbuh, bedra... kako joj uranja glavu između nogu i pohotno ju liže, siše i gricka.

BalkanDownload Doveo bi ju do vrhunca, a zatim bi ju nastavio ljubiti i milovati pa brzo spustio hlače, zabio se duboko u nju i... Zgrožen nedostatkom kontrole nad samim sobom, kratko je pročistio grlo, za bubnjao prstima po stolu i primorao se nastaviti razgovor. — Pustimo moju prošlost i radije se pozabavimo vašom — odlučno je izgovorio. — Imate li dijete iz te veze? — Ne, gospodine. — Srećom — rekao je. — Da, gospodine. — Jeste li iz Shorpshirea? — Ne, gospodine. Moj mlađi brat i ja od rođenja smo živjeli u selu kraj rijeke Severn. Ali... Zašutjela je. Vidjevši sjenu tuge na njezinu licu, Ross je strpljivo čekao da nastavi. — Ali ostali smo bez roditelja. Čamac kojim su se vozili prevrnuo se i utopili su se. Bilo je to malo prije mojeg trinaestog rođendana. Otac je bio vikont i imao je mali posjed. Ali ne i dovoljno novca. Nitko od rodbine nije želio preuzeti skrb za dvoje siromašne djece. Seljani su nam pomagali, ali nisu mogli mnogo učiniti za nas — rekla je i bespomoćno slegnula ramenima. — Brat i ja bili smo pravi mali divljaci. Stalno smo izvodili vragolije. Kad su nas uhvatili u krađi slastica iz seoske pekare, Ernestina je odlučila uzeti me k sebi. — A što je bilo s vašim bratom? Gdje je on sad? Naglo se ukočila i zagledala se u daljinu. — Ostala sam i bez njega — rekla je. — Mrtav je. Budući da se nije pojavio muški nasljednik koji bi ispunio uvjete za preuzimanje očeve titule i posjeda, zasad je po tom pitanju sve u stanju mirovanja. Ross je znao što znači izgubiti voljenu osobu. Mogao je razumjeti njezinu tugu. Što god da se dogodilo njezinu bratu, zacijelo je ostavilo dubok ožiljak na njezinoj duši. — Žao mi je — suosjećajno je rekao. I dalje je ukočeno zurila u daljinu, kao da nije čula što je rekao. — Ako je vaš otac bio vikont, onda bih vam se trebao obraćati s “lady Sophia” — zaključio je.

BalkanDownload — Vjerojatno. No nisam uobražena i ne očekujem takvo što. S obzirom na situaciju bilo bi to prilično smiješno, zar ne? Jedino što želim jest pristojan posao. Nov početak. Oštro se zagledao u nju. — Gospođice Sydney, ni uz najbolju volju ne mogu vas zaposliti kao pomoćnicu. Ne radi se samo o uredskom poslu. Morali biste odlaziti u Newgate provjeriti tko je zatvoren, a tko pušten na slobodu. I blisko surađivati s momcima iz moje ekipe redarstvenika u civilu. Takozvanim runnerima1 Zacijelo ste čuli za njih? — upitao je i nastavio, bez da je pričekao odgovor. — Usto biste morali svakodnevno bilježiti iskaze prekršitelja svih vrsta. To je previše grub posao za ženu. Zacijelo razumijete da takvo što ne možete raditi. — Nisam pretjerano osjetljiva — odvratila je, a da nije ni trepnula. — Kao što ste već mogli zaključiti, život me nije mazio. Nisam ni mlada ni naivna, niti imam razloga biti zabrinuta za reputaciju. Mnoge žene rade u bolnicama, zatvorima i dobrotvornim ustanovama. Očito, tamo ne dolaze u dodir samo s ubogima nego i s kriminalcima. Ako one to mogu, mogu i ja.

— Svejedno, to nije posao za vas — ustrajao je i vidjevši kako je zaustila

u namjeri da se usprotivi, naglo podigao ruku. — No mogu vam ponuditi nešto drugo. Naime, moja domaćica povukla se u mirovinu i ako želite, rado ću vas zaposliti umjesto nje. — Mogla bih raditi jedno i drugo. — Radili biste dva posla? — pomalo je ironično upitao. — Ne bi li to bilo previše za vas? — Priča se da vi radite za petoricu — odvratila je. — Zar me držite manje vrijednom? Jasno da mogu raditi dva posla. — Ali ne nudim vam dva posla. Samo jedan. I to ne ovaj zbog kojega ste došli. Čudno, no umjesto da se pokori njegovu autoritetu, osmjehnula se. Djelovala je prilično samouvjereno, čak i izazovno, kao da naslućuje da ju želi zadržati. — Ne, hvala — rekla je. — Ili sve ili ništa. 1

Bow Street Runners — nadimak kojim je javnost nazivala pripadnike prve profesionalne policijske ekipe u Londonu, sastavljene od šestorice muškaraca koji su policijske poslove vršili u civilu. Drži ih se prethodnicima današnje kriminalističke policije, (prim. prev.)

BalkanDownload Pogledao ju je jednim od onih pogleda pred kojim bi ustuknuli i najhrabriji od runnera, kako su ljudi nazivali momke iz njegove ekipe boraca protiv kriminala. — Gospođice Sydney, očito ne razumijete kakvoj opasnosti biste se izložili — ledenim je tonom izgovorio. — Privlačnoj mladoj ženi poput vas nije mjesto među tim slojem ljudi. Imajte na umu da se ne radi samo o sitnim lopovima nego i o kriminalcima najgore vrste. Nehajno je slegnula ramenima. — Ali, što god radila, stalno bih bila okružena čuvarima i pozornicima. Zar ne? A tu je i pola tuceta vaših momaka. Veća je vjerojatnost da bi me netko napao dok razgledavam izloge u gradu, nego za vrijeme posla. — Gospođice Sydney... — Gospodine Ross — prekinula ga je pa ustala i nagnula se prema njemu, dlanovima se oslonivši o stol. Bila je u haljini visokog ovratnika, no da nije, pružio bi mu se lijep pogled na njezine grudi. Zacijelo bi izgledale kao dvije sočne jabuke, pomislio je i primorao se svrnuti pogled na njezino lice. Kutovi usana izvili su joj se u osmijeh. — Nemate što izgubiti ako pristanete — istaknula je. — Pružite mi priliku da se dokažem. Samo mjesec dana. Ross se pozorno zagledao u nju. Bio je svjestan da pokušava njime manipulirati, a mada nerado, morao je priznati da joj to polazi za rukom. No ni uz najbolju volju nije mogao shvatiti zašto toliko želi taj posao? Jedno je bilo sigurno — neće ju moći pustiti dok to ne sazna. — Uvijek se možete predomisliti i uzeti nekog muškarca — dometnula je. — Mjesec dana. To je sve što tražim od vas. Ross je bio na glasu po sposobnosti donošenja zdravorazumskih odluka. Dakako, ne bi bilo mudro zaposliti ženu. Štoviše, bilo bi to glupo. Znao je što bi njegovi podređeni mislili o tome. Da ju je zaposlio zato što je poželjna i privlačna. Na njegovu žalost, bili bi u pravu. Pošlo je mnogo vremena otkad ga je neka žena toliko privukla. Želio ju je zadržati, iz dana u dan uživati u njezinoj ljepoti i inteligenciji. Otkriti je li i on njoj privlačan. Znao je da je to nerazumno, no ta želja očito je bila jača od njega. I tako se dogodilo da je prvi put u karijeri zanemario razum. Namrštio se pa podigao hrpu papira sa stola i pružio joj ju. — Znate li što je Potraga za zločincima? Oprezno je uzela papire i zagledala se u njih. — Ako se ne varam, radi se o tjednoj publikaciji koja sadrži informacije o traženim osobama?

BalkanDownload Kimnuo je. — Sadrži opise počinjenih kaznenih djela i podatke o osobama koje držimo počiniteljima. To je jedan od najučinkovitijih alata u pronalaženju kriminalaca, osobito onih iz grofovija izvan moje jurisdikcije. Na tim papirima zabilježeni su podaci o kriminalcima uzduž i poprijeko Engleske. Sophia je pogledom preletjela preko papira pa glasno pročitala nekoliko zabilješki. — Arthur Clewen, kovač. Visok približno 175 cm, crna kovrčava kosa, izražajan nos, ženskast glas. Tereti se za prevaru počinjenu u Chichesteru... Mary Thompson alias Hobbes ili Chiswit, visoka vitka djevojka, svijetle ravne kose; tereti se za ubojstvo nožem počinjeno u Wolverhamptonu... — Te zabilješke treba uredno prepisati kao bi mogle biti objavljene, i tako iz tjedna u tjedan — nastavio je Ross. — To je prilično zamoran posao i činjenica je da bih vrijeme utrošeno na to mogao mnogo korisnije uporabiti. Odsad pa nadalje, to će biti jedna od vaših dužnosti — rekao je i upro prst u mali stol u kutu, prekriven knjigama, fasciklima i gomilom papira. — Sjednite tamo. Morat ćete raditi ovdje jer nemam vas kamo drugamo smjestiti. Kako stvari stoje, neću vam mnogo smetati. Većinu vremena provodim u istragama na terenu. — Dakle, dobila sam posao? — upitala je i široko se osmjehnula. — Hvala na ukazanom povjerenju, gospodine. Podigao je obrve. — Ustanovim li kako to ipak nije posao za vas, očekivat ću da bez protivljenja prihvatite moju odluku — upozorio ju je. — Da, gospodine. — I nećete svakog jutra odlaziti u zatvor po izvješća. Vickery će to raditi umjesto vas. To je gospodin koji vas je uveo k meni. Sudski je zapisničar. — Ali, to je trebala biti jedna od mojih dužnosti i... — Namjeravate li mi protusloviti, gospođice Sydney? Naglo je zatvorila usta. — Ne, gospodine. Kratko je kimnuo. — Prijepis bilješki mora biti gotov do 14 sati. Čim završite, odnesite ga u susjednu zgradu. To je kuća u kojoj živim za vrijeme obnašanja dužnosti suca i u kojoj ćete i vi živjeti, budući da želite raditi i posao moje domaćice. Tamo ćete pronaći Ernesta, tamnokosog momka. On će bilješke odnijeti u tiskaru. I recite mu neka po povratku ode po vaše stvari. — Ali to doista nije potrebno. Sama ću ih donijeti iz konačišta, čim ulovim vremena za to.

BalkanDownload — Nećete hodati Londonom bez pratnje. Odsad nadalje pod mojom ste zaštitom. Ako želite nekuda ići, ići ćete u pratnji Ernesta ili nekog od redarstvenika. To joj se nije svidjelo — mogao je to vidjeti po kratkom bljesku u njezinu pogledu. No nije se pobunila. — Uzmite si vremena za upoznavanje osoblja u kući i ovdje. Poslije ću vam predstaviti svoje bliske suradnike. — I runnere? — Njih ćete pouzdano brzo upoznati. Sami će se pobrinuti za to — suho je odvratio. Znao je kako će runneri reagirati na nju i ta pomisao nije mu najbolje sjela. Pogotovo zato jer se nije mogao ne upitati je li upravo zbog njih željela postati njegova pomoćnica. Ne bi se začudio ako bi se ispostavilo da je tako. Žene su masovno sanjarile o runnerima. Po uzoru na njih napisani su brojni petparački ljubavni romani. Bila je to skupina odvažnih, naočitih momaka. Jasno da su se sviđali ženama. Zašto bi Sophia Sydney bila izuzetak? Kako bilo, zapne li joj za oko koji od njih, neće se morati mnogo truditi. Bili su na glasu kao raskalašeni momci; nijedan od njih nije bio oženjen. — Uzgred, imajte na umu da ne odobravam romantične veze među osobljem Bow Streeta — istaknuo je. — To se odnosi na sve, redarstvenike, pozornike i sudske službenike. — Pretpostavljam, i na vas? Smeten neprikladnim mislima o njoj, nije smjesta odgovorio, no brzo se pribrao. — Naravno — rekao je, ničim ne odajući da ga je zatekla tim pitanjem. Kakvu to igru igra? Osmjehnula se, prišla stolu, raščistila ga i prihvatila se posla. U manje od sat vremena uspjela je kronološki složiti i uredno prepisati sve bilješke. Radila je brzo i učinkovito, a bila je toliko tiha da bi Ross možda i zaboravio na nju, kad ne bi tako lijepo mirisala. Duboko je udahnuo pokušavajući dokučiti na što miriše. Na mješavinu čaja i vanilije, pomiješanu s mirisom tople ženske kože, najzad je zaključio, potajice ju promatrajući. Profil joj je bio uistinu krasan; male uši, izražajna brada, visoke jagodice, pravilan nos i duge trepavice. No više od svega očarala ga je igra sunčevih zraka u njezinoj kosi. Bila je potpuno usredotočena na posao. Zagledavši se u njezine ruke, i protiv svoje volje počeo se pitati kako bi bilo kad bi ga milovala. Bi li joj ruke

BalkanDownload bile hladne ili tople, bi li ga milovala odvažno ili s oklijevanjem. Djelovala je krhko i podatno, no bilo je u njoj nečeg... nečeg što je kipjelo duboko ispod površine i žudjelo se osloboditi u rukama pravog muškarca. Od pomisli na vođenje ljubavi s njom krv mu je počela jače strujati venama. Dovraga, zašto ga ta žena toliko privlači? Godinama je živio u celibatu i uspješno odolijevao fizičkoj želji, a sada... kao da se žudnja koja se tako dugo skupljala u njemu odjednom otela kontroli tražeći oslobođenje u tijelu žene, u toplim uskim koricama stisnutim oko njegova uda, u slatkim vlažnim poljupcima rumenih usana... U trenutku kad je pomislio da to više neće moći izdržati, Sophia je ustala, prišla njegovu stolu i pružila mu bilješke. — Evo — rekla je. — Nadam se da ste zadovoljni? Jedva i pogledavši niz uredno ispisanih redova, kratko je kimnuo i vratio joj papire. — Dakle, trebam ih odnijeti Ernestu? — upitala je i ne pričekavši odgovor, uputila se prema vratima, izašla i tiho iz zatvorila za sobom. Ostavši sam, Ross je muklo uzdahnuo pa ustao, pošao do njezina stola, sručio se u njezinu stolcu, zatvorio oči i položio ruke na stol, kao da pokušava upiti tragove njezine topline, njezina mirisa... Jest, pomislio je, predugo je živio u celibatu. Daleko od toga da nije imao fizičke potrebe, no previše je poštovao žene da bi potražio usluge prostitutki. Po prirodi posla nerijetko se susretao s njima i poznavao je mnoge od njih. No ne, takvo što nije mu bilo ni na kraj pameti, prije svega zato što bi time umanjio vrijednost odnosa koji je imao sa suprugom. Istina, razmišljao je o ponovnoj ženidbi, no nije bilo lako pronaći ženu pogodnu za suprugu suca. Žena muškarca na takvom položaju mora biti jaka i neovisna. Dakako, morala bi biti iz njegova društvenog kruga. Ali, morala bi se moći uklopiti i u mračan svijet Bow Streeta. I ne manje važno, morala bi se zadovoljiti njegovim prijateljstvom. Jer ne bi joj mogao ponuditi ljubav. Nakon Eleanorine smrti odrekao se ljubavi. Bol je bila previše velika, previše strašna. Ne, neće si dopustiti ponovno se zaljubiti. Ah, kad bi barem mogao jednako lako odbaciti potrebu za seksom. Za vrijeme obnašanja dužnosti, mirovni su suci uobičajeno živjeli u Bow Streetu, na kućnom broju 4. Prije, u toj zgradi nalazila se sudnica i nekoliko

BalkanDownload vladinih ureda. No kad je Ross Cannon postao sudac, obim se posla povećao i ukazala se potreba za kupnjom veće, susjedne kuće. Kuća na broju četiri otad je postala njegov dom, a u kući na broju tri nalazila se sudnica i brojni uredi. Podrum te kuće također je preuređen i tamo su se sada nalazile ćelije za pritvor i prostorija za saslušanje osumnjičenih. U potrazi za potrčkom Sophia je brzo obišla kuću i najzad ga pronašla u kuhinji. Sjedio je za stolom i s velikim tekom jeo kruh i sir. Bio je tamnokos momak, dugih ruku i nogu, a čim ju je ugledao, lice mu je poprimilo tamnocrvenu boju. Predstavila mu se, pružila mu bilješke i zamolila ga da po povratku iz tiskare ode u obližnje konačište po njezine stvari. Smjesta je ustao i izjurio iz kuhinje. Ostavši sama, pošla je provjeriti što ima u ostavi. Bila je to mala polumračna prostorija, koja se nalazila u kratkom hodniku kraj kuhinje. Izuzev zvuka upornog kapanja vode iz susjedne komorice za hlađenje namirnica, vladala je mrtva tišina. Police u ostavi bile su kamene, a među ostalim, bio je tu kolut sira, lonac maslaca, vrč mlijeka i pladanj s narescima. Odjednom, Sophia se slomila i rasplakala. Tek kad se našla u tom skučenom prostoru, gdje ju nitko nije mogao vidjeti, mogla si je dopustiti pokazati slabost. Cijelim je tijelom drhtala, čak su joj i zubi cvokotali.

O, Bože, kako mrzi tog čovjeka. Iz dna ga duše mrzi. Bilo joj je prilično teško ostati mirna i staložena u njegovoj prisutnosti. Glumiti poštovanje, naklonost i zahvalnost. No uspjela je prikriti prezir i gnušanje. Čak mu se i svidjela; bila je prilično sigurna u to. O, da. Poželio ju je. Vidjela je to u njegovu pogledu. Nije joj to otvoreno pokazao, dapače, jako se trudio to prikriti. Ali nije mogao, toliko vješt ipak nije bio. Odlično, pomislila je. Tomu se i nadala. Jer željela ga je dokrajčiti. Ne ubiti ga — za nekoga poput njega bila bi to prevelika milost — nego mu nanijeti bol toliko veliku da bi radije umro nego ju trpio. Željela je uništiti ga, natjerati ga da pati zbog onoga što je učinio. A po svem sudeći, sudbina joj je išla na ruku. Čim je u Timesu ugledala oglas za taj posao, shvatila je da se radi o prilici koju ne smije propustiti. I nije. Samoj sebi čestitala je na uspjehu. Dobro je odigrala tu igru. Sada joj jedino preostaje dokopati se dokaza kojima će jednom za svagda uništiti karijeru i ugled toga gada. Primorati ga da podnese ostavku. Bilo je to nešto od čega se sir Ross nikada neće oporaviti. On i njegovi “ljudi” krojili su zakon prema vlastitim mjerilima. Svi su to znali. Bili su zakon iznad zakona. Govorkalo se o korupciji, ilegalnim

BalkanDownload prepadima i pretresima, zastrašivanju i prekomjernoj uporabi sile. Čak su si uzeli pravo djelovati na područjima koja nisu bila pod njihovom nadležnošću. Javnost je već bila nagrižena sumnjom u ispravnost njihovih postupaka, a s pojavom čvrstih dokaza, reputacija svemoćnog suca srušit će se poput kule od karata. Jedno je bilo sigurno — Sophia će učiniti sve što bude mogla kako bi se dokopala informacija kojima će uništiti njegovu karijeru. No to nije bilo dovoljno. Željela mu je nanijeti još veću, još dublju bol. Željela je da se taj svetac — kako su ga mnogi nazivali, preko ušiju zaljubi u nju. Bila je potpuno spremna zavesti ga, i to samo zato da bi mu poslije mogla slomiti srce. Vrele suze prestale su joj kliziti niz obraze. Naslonila je čelo na rub kamene police i ispustila dug drhtav uzdah. Kako god bilo, sir Ross će požaliti što je ostala bez brata. John je bio jedina osoba koju je svim srcem voljela, kao i on nju. A njegovo tijelo sada je trunulo u zajedničkoj grobnici, pomiješano s tijelima lopova i ubojica. Primorala se pribrati i hladne ga glave procijeniti. Sir Ross nije bio onakav kakvim ga je zamišljala — ni debeo, ni pompozan ni tašt. A nije djelovao ni kao netko pokvaren do srži. Ma koliko to mrzila priznati, bio je privlačan muškarac u najboljim godinama. Visok, širokih ramena. Možda malo premršav, ali vrlo naočit. Crte lica bile su mu isposničke, djelovao je strogo i ozbiljno. Pod crnim obrvama nalazio se najneobičniji par očiju koje je ikada vidjela. Bile su svijetlosive, toliko svijetle da se u trenucima kad bi se smrknuo činilo kao da mu iz pogleda sijevaju munje. Ipak, pogled mu je pretežno bio blag, miran poput blistave površine jezera. I to ju je živciralo. Nije željela da bude takav. Djelovao je prilično suzdržano, no pod hladnom površinom krio se sućutan, ranjiv čovjek. Ipak, odluke je donosio na temelju razuma i bez obzira na ishod, nije ga proganjala grižnja savjesti. Začuvši kako netko ulazi u kuhinju, brzo je popravila frizuru, izašla iz ostave i ušla u kuhinju. Mršava tamnokosa žena isturenih zuba, ne mnogo starija od nje, naglo je zastala i začuđeno se zagledala u nju. — Dobar dan — rekla je. — Oprostite, ali... —Ja sam gospođica Sydney — brzo se predstavila Sophia. — Pomoćnica gospodina Rossa. — Pomoćnica? — smeteno je upitala žena. — Zar nije zaposlio muškarca?

BalkanDownload — Očito ne — ravnodušno je odvratila Sophia. — Ja sam Eliza. Radim sve kuhinjske poslove — rekla je, gledajući ju širom otvorenih očiju. — Imamo još jednu sluškinju, Lucie, a tu je i Ernest, momak koji... — Da, znam, već sam ga upoznala — rekla je Sophia i napokon pozornije pogledala kuhinju. Bila je nevelika, no dobro opremljena. Pod je bio popločan kamenim pločama. Uz jedan zid stajao je velik štednjak s pećnicom. Na štednjaku poput tog hrana se mogla istodobno kuhati u nekoliko posuda, na različitim temperaturama. Do njega, nalazio se u ciglu ugrađen roštilj. Lijepo i praktično, pomislila je Sophia. I vrlo moderno. — Mora da je pravi užitak kuhati u tako dobro opremljenoj kuhinji — rekla je, jer ni uz najbolju volju nije mogla prikriti divljenje. Eliza se kiselo osmjehnula. — Nisam osobito vična kuhanju. Bolje mi leže pomoćni poslovi. Umijem pripraviti samo jednostavna jela. Kad god sam pokušala napraviti nešto složenije, nije ispalo kako treba. — Rado ću ti pomoći, a mogu te i podučiti — rekla je Sophia. — Volim kuhati. Eliza se široko osmjehnula. — To bi uistinu bilo krasno, gospođice. Sophia je brzo pregledala posuđe. Bilo ga je dovoljno, no većinu tava, lonaca i posuda za pečenje trebalo je dobro izribati. Cjediljke su također djelovale prljavo, a iz sudopera se širio neugodan miris. Trebat će ga istrljati sodom bikarbonom. — Sir Ross jede u kuhinji, kao i svi mi — izvijestila ju je Eliza. — Nije se potrudio urediti blagovaonicu pa katkad ovdje ruča s nekim od kolega. No najčešće objeduje u uredu. Sophia je kratko podigla pogled s police sa začinima, kavom i čajevima. — Odnosi li se dobro prema posluzi? — upitala je, trudeći se ne zvučati previše zainteresirano. — O da, gospođice — u dahu je odvratila služavka. — Vrlo je korektan. Doduše... pomalo je čudan. — Kako to misliš? — Radi po cijele dane, često i do kasno uvečer. Jede malo i neredovito, kao da mu je to posve sporedno. Katkad zaspi u radnoj sobi. Ubija se od posla. — Zašto to čini?

BalkanDownload — Tko zna? Vjerojatno ni sam ne zna. Navodno je takav otkad je ostao bez supruge. Umrla je na porođaju. Nakon toga je postao... — zašutjela je i slegnula ramenima. — Kakav? — ustrajala je Sophia. — Hladniji. I stroži prema sebi, kao da si ne želi dopustiti nikakvu slabost. Ne zanima ga ništa osim posla. — Možda će se jednog dana ponovno oženiti. Eliza je slegnula ramenima i osmjehnula se. — Možda. Mnoge lijepe i ugledne dame bacile su oko na njega. Stalno dolaze u njegov ured, pod izlikom skupljanja priloga za dobrotvorne ustanove ili kako bi se požalile na džepare i slično. No dosad ga nijedna nije uspjela zavesti. — Čula sam da ga nazivaju svecem — promrmljala je Sophia. — Znači li to da nakon suprugine smrti nije nikad... — naglo je zašutjela i porumenjela. — To ne zna nitko osim njega — rekla je Eliza. — Šteta ako nije, zar ne? Tako zgodan, zdrav muškarac... — dometnula je i glasno se nasmijala. — Ipak, vjerujem da će kad-tad naletjeti na ženu kojoj neće moći odoljeti. Naravno, pomislila je Sophia. Ona će biti ta zbog koje će sir Ross odustati od celibata. Prvo će zadobiti njegovo povjerenje. Zatim osvojiti i njegovo srce. A naposljetku će ga uništiti. U Bow Streetu vijesti su se širile brzinom munje pa se Ross nije začudio kad je Grant Morgan, jedan od njegovih bliskih suradnika, ušao u njegovu sobu ubrzo nakon što je Sophia izašla iz nje. — Dobro jutro, Cannone — rekao je i široko mu se osmjehnuo. Izgledao je prilično zadovoljno, kao i svaki muškarac koji uživa u prednostima bračnog života. Oženio se nedavno, zbog čega su ga momci često podbadali, no zapravo su bili ljubomorni na njega. Kako i ne bi, kad je oženio lijepu i pametnu crvenokosu djevojku u koju je bio ludo zaljubljen, kao i ona u njega. Gotovo dvometraš, Grant Morgan bio je jedini kojega je Ross morao gledati odozdo. Rano je ostao bez roditelja, a kao mladić je radio u ribarnici. S osamnaest godina postao je pozornik, no zahvaljujući njegovim sposobnostima Ross ga je odlučio uvrstiti u svoju ekipu boraca protiv kriminala. Tako je postao jedan od šestorice glasovitih runnera. Ne zadugo, jer potom je dogurao do položaja njegova zamjenika. Morgan je bio dobar čovjek, inteligentan i

BalkanDownload postojan. Ukratko, jedan od onih malo ljudi za koje je Ross bio siguran da im može vjerovati. Zavalivši se u kožni naslonjač nasuprot Rossova stola, Morgan se upitno zagledao u Rossa. — Vickery mi je rekao da si zaposlio pomoćnicu — rekao je pa kratko zašutio. — Gospođicu Sydney. Pretpostavljam da se zabunio? — Zašto tako misliš? — Jer iskreno sumnjam da bi učinio takvo što. Ne bi zaposlio ženu. Pogotovo ne lijepu ženu. Bio bi glup kad bi to učinio. A budući da nisi glup, ne preostaje mi drugo nego zaključiti da se Vickery zabunio. — Ne, nije — promrmljao je Ross. Morgan je trenutak šutio pa kratko protrljao bradu. — Dakle, radit će uredske poslove? I usto će bilježiti iskaze pijanica, propalica, kurvi i... — Da — promrsio je Ross. Morgan je visoko podigao obrve. — Muškarci će zujati oko nje kao muhe oko teglice meda. Svi do jednoga, od pozornika i pisara do runnera. To je barem jasno kao dan. Dovraga, kako misliš da će išta moći obaviti kako treba? Stalno će ju salijetati. Ta žena bit će uzrok mnogih nevolja. Znaš to — rekao je pa kratko zašutio. — Pitam se, što te navelo da ju zaposliš? — Ne tiče te se. Mogu zaposliti koga hoću, a momcima će biti bolje da je se klone ako ne žele imati posla sa mnom — odbrusio je Ross. Morgan je nastavio gledati u njega na način koji mu se nije svidio. — Oprosti — tiho je rekao. — Čini se da si prilično osjetljiv na nju. — Dovraga, nisam osjetljiv na nju! Glupe li pomisli! Morgan se kratko nasmijao. — Ovo je prvi put da te nešto izbacilo iz takta. Inače si prilično staložen — istaknuo je. Ross je duboko uzdahnuo. Istina, izgubio je živce. Nije si to smio dopustiti, pomislio je i počeo nervozno bubnjati prstima po stolu. Vidjevši kako se Ross bori sam sa sobom, Morgan se široko osmjehnuo. Nije mogao odoljeti, a da ga još malo ne podbode. — U svakom slučaju, ljepši je prizor za oko od Vickeryja. Ross ga je ošinuo pogledom. — Iskreno žalim što nisam zaposlio neku zlovoljnu staru vranu. Pretpostavljam da bi tada bio zadovoljan? Ako smo završili s tim, možda bismo mogli prijeći na posao. Imaš li mi što reći u vezi s tim?

BalkanDownload — O, da — veselo je rekao Morgan. — Zapravo, došao sam ti reći novosti u vezi Nicka Gentryja. Ross se pozorno zagledao u njega. Od svih kriminalca koje je želio uhititi i osuditi, Gentry je bio prvi na popisu. Gentry je predstavljao uvredu za sve vrijednosti do kojih je Ross držao i nastojao ih očuvati. Odlučivši iskoristiti slovo zakona po kojem svaki građanin ima pravo na nagradu ako uspije uhvatiti lopova, razbojnika ili dezertera, Gentry je uz pomoć propalica koje su radile za njega, postao profesionalni hvatač lopova. No zapravo je i sam bio lopov, točnije — kralj lopova. Većina njih radila je za njega, a kad bi mu neki od njih postao sumnjiv ili se na bilo koji način oteo njegovoj kontroli, uhvatio bi ga i predao vlastima. Isto je činio i s lopovima iz drugih bandi — na taj način lišavao se konkurencije. Izuzev toga bavio se i povratom ukradene robe. Napravio je od toga legalan posao, štoviše, imao je ured usred Londona. Suvišno reći, ali ukradene stvari koje je vraćao vlasnicima ukrali su upravo njegovi lopovi. Pokradeni bogataši dolazili bi u njegov ured s molbom za pronalaženje ukradenog predmeta. Dakako, to bi morali platiti. A kada bi predmet bio pronađen — najčešće začudno brzo, morali bi mu dati i nagradu za povrat pronađene stvari, čija je visina ovisila o njezinoj vrijednosti. Bratija iz londonskog podzemlja prilično ga je cijenila, ali ga se i bojala. Jer Gentry je zapravo bio upleten u sve, počevši od krađa i provala do korupcije, utaje poreza i prostitucije. Govorkalo se i da je naručio neka ubojstva. Nevjerojatno ali istinito, u javnosti je bio cijenjen kao dobrotvor. Bio je naočit, uvijek otmjeno odjeven. Dakako, sviđao se ženama. Svaka od njih, i mlada i stara, višeg ili nižeg roda, čeznutljivo je uzdisala kad bi ga vidjela kako ulicama i parkovima Londona jaše svojeg velikog crnog pastuha. — Uh, da mi ga je vidjeti s lisicama na rukama — promrmljao je Ross. — Što si saznao? — Imamo dvojicu muškaraca spremnih posvjedočiti da je Gentry organizirao bijeg trojice svojih ljudi iz Newgatea. Dežurni službenik već je zapisao njihove iskaze. Ross se na trenutak potpuno umirio, poput predatora koji njuši plijen. — Privedi ga — rekao je. — Odmah, prije nego što sazna za to. Morgan je kratko kimnuo. — Ako već nije saznao — odvratio je. — U tom slučaju nećemo ga lako pronaći. Pretpostavljam da ćeš ga osobno saslušati? Ross je kimnuo. Znao je da je Morgan savršeno sposoban za to i u pravilu mu je s povjerenjem prepuštao taj dio posla. No Nick Gentry bio je izuzetak.

BalkanDownload Njega je Ross doživljavao kao osobnog protivnika. Mnogo vremena posvetio je tom slučaju i neće dopustiti ni najmanju šansu da se taj gad izvuče iz ruku pravde. — U redu — rekao je Morgan i ustao. — Poslat ću Sayera i Geeja po njega — rekao je pa kratko zašutio i glumeći naivca, bespomoćno raširio ruke. — Ako nisu previše zauzeti udvaranjem tvojoj pomoćnici — dometnuo je. Ross je zamalo opsovao, no uspio se suzdržati. — Učini mi uslugu, Morgane — rekao je, što je staloženije mogao. — Pobrini se momcima, i svima ostalima koji rade ovdje, utuviti u glavu da će gorko požaliti budu li dosađivali gospođici Sydney. — Da, gospodine — rekao je Morgan i široko se osmjehnuo. — Dovraga, što je smiješno? Morgan se blijedo zagledao u njega, glumeći nevinašce. — Samo mi je palo na pamet da si možda već požalio što umjesto gospođice Sydney nisi zaposlio neku zlovoljnu staru vranu. ★ Nakon što je večerala podgrijan ovčji paprikaš, Sophia je pošla raspakirati stvari u svoju sobu na katu. Bila je to mala, no prilično čista soba s dovoljno prostranim, udobnim krevetom. Najbolje od svega, prozor je gledao na zapadno pročelje zgrade broj tri, ravno u Cannonov ured. Mogla ga je sasvim lijepo vidjeti kako sjedi za pisaćim stolom. Još je uvijek radio. Ako već ništa drugo, zaslužio je pojesti nešto bolje od onog ovčjeg bućkuriša koji mu je Eliza poslala, pomislila je. Presvukavši se u spavaćicu, Sophia je ponovno prišla prozoru. Cannon je još uvijek sjedio za pisaćim stolom, nagnut nad gomilom papira. Eliza i Lucie otkrile su joj podosta o njemu. Dakako, služavke su oduvijek bile odličan izvor informacija; sve do jedne voljele su tračati. Po svemu sudeći, oni koji su ga cijenili, a takvih je bilo podosta, držali su ga mudrim i suosjećajnim čovjekom. S druge strane, mnogo ljudi držalo ga je previše krutim. Bio je najmoćniji sudac u Engleskoj. Neslužbeno, i savjetnik vlade. Pobrinuo se da momci iz njegove ekipe dobiju najbolje obrazovanje. To je uključivalo i primjenu najnovijih znanstvenih metoda u istražnom postupku. Javnost je o tome imala podijeljeno mišljenje. Neki su to podržavali, neki držali glupošću. Sophia se nije mogla ne nasmijati kad su joj služavke rekle da runneri

BalkanDownload rješavaju zločine pregledavajući metke, zube, kosu i ozljede žrtvi. Ništa od toga nije joj zvučalo smisleno. Očito, Cannon se za raspetljavanje zločina služio prilično neobičnim, vrlo složenim metodama. Svi koji su radili za njega, imali su o njemu dobro mišljenje. Slušajući služavke kako govore o njemu, Sophia je preko volje morala priznati da Cannon očito nije tako loš kao što je mislila. Ipak, to ju nije pokolebalo u namjeri da mu se osveti zbog smrti njezina brata. Jer jedno je bilo očito. Upravo je sučeva principijelnost i njegova sklonost izričitom postupanju po slovu zakona Johna stajala glave. Cannonu je princip bio važniji od samilosti. Zakon iznad svega, najvažnije mu je bilo da sve bude po zakonu. Pomislivši na to, prilično se razljutila. Tko je on da bi odlučivao tko će živjeti, a tko umrijeti? Tko je on da bi sudio drugima? Kao da je on savršen i nepogrešiv! Vjerojatno misli da jest, ljutito je zaključila. Kojeg li umišljenoga gada! U drugu ruku, njegovo ponašanje tog jutra prilično ju je zbunilo. Nije ju čak ni prekorio zbog njezine kratkotrajne ljubavne afere. Većina ljudi sasula bi drvlje i kamenje na nju. Prozvali bi ju kurvom i rekli bi da je njezina rođakinja mudro postupila što ju je izbacila iz kuće. Očekivala je da će joj u najmanju ruku održati prodiku. Ali nije. Umjesto toga pokazao je razumijevanje, čak je rekao da ni on nije bezgrešan. Smetena i u želji da ga bolje vidi, odmaknula je zavjesu. Kao da je osjetio da ga promatra, podigao je glavu i pogledao prema njoj. Bila je svjesna daju pod svjetlom mjesečine može dobro vidjeti, no nije se ni pomakla. Čak ni unatoč tomu što je na sebi imala samo tanku spavaćicu. Svaki džentlmen, pa tako i on, smjesta bi svrnuo pogled. No nije to učinio. Otvoreno se zagledao u nju, poput gladnog vuka. Iako joj je rumenilo navrlo u obraze, oklijevala je povući se. Neka gleda, pomislila je. U mislima je brojala do tri... i zatim se polako odmaknula u stranu, spustila zavjesu i navukla zastore na prozor. Učinivši to, pritisnula je dlanove na užarene obraze. Trebala bi biti zadovoljna što je pokazao otvoreno zanimanje za nju. Ali ne, osjećala se prilično nelagodno, čak i prestrašeno. Jer pažljivo osmišljen plan o njegovu padu, odjednom joj se više nije činio tako dobrim. Možda bi joj se mogao obiti o glavu... i postati uzrokom njezina posrnuća.

BalkanDownload DRUGO POGLAVLJE

ossov dan započeo je, kao i uvijek, brzim i učinkovitim obavljanjem jutarnjih rituala. Odjenuvši bijelu košulju, sive hlače i crn sako, svezao je oko vrata crnu svilenu kravatu, uredno se počešljao i zagledao se u svoj odraz u zrcalu iznad umivaonika. Podočnjaci su mu bili tamniji nego inače. Dakako, loše je spavao. I to samo zato što nije mogao prestati misliti na Sophiju. Koja je, uzgred rečeno, spavala u sobi samo nekoliko soba udaljenoj od njegove. Razumije se da nije mogao mirno spavati. Misli su mu se stalno vraćale na trenutak kada ju je ugledao kako stoji kraj prozora. Slap duge valovite kose razlio joj se niz ramena. U bijeloj spavaćici izgledala je nestvarno, poput vizije. Ni uz najbolju volju nije mogao maknuti pogled s nje. Bio je apsolutno očaran. Od pomisli na njezine obline pokrivene tankom spavaćicom, krv mu je uzavrela u venama. Naglo se namrštivši, zakleo se da si takvo što više neće dopustiti. Prestat će maštati o njoj. I nikad više neće svrnuti pogled na prozor njezine sobe. Usredotočit će se na posao, kao i prije. Odlučivši da će biti tako i nikao drukčije, kratko je kimnuo pa izašao iz sobe i spustio se u kuhinju. Na brzinu će popiti šalicu kave pa poći na uobičajenu šetnju gradskim ulicama. Volio je osjetiti puls grada, vidjeti ga kako se budi. Osluškivati kako zvona crkve svetog Pavla odjekuju nad Convent Garednom i duž Bow Streeta. Promatrati kako se otvaraju trgovine. Prodavači novina razmiljet će se po ulicama. U sedam ujutro, zamirisat će kruh iz pekara. U osam, počet će se puniti kavane. Njegovo radno vrijeme, kao i svih ostalih u Bow Streetu počinjalo je u devet. U deset, dežurni sudac — što je tog dana bio Morgan — ući će u sudnicu. Sve će biti kao i uvijek i upravo onako kako i treba biti, pomislio je i ušao u kuhinju. Prvo što je ugledao, bilo je kako Ernest sjedi za stolom i jede kao da mjesecima nije vidio hranu. Drugo što je ugledao, bilo je kako Sophia stoji kraj štednjaka i ući Elizu peći palačinke. Tog jutra, kuhinja je neuobičajeno lijepo mirisala, na kavu, rastopljen maslac i pečenu slaninu.

BalkanDownload Za razliku od njega, Sophia je izgledala svježe i odmorno. Preko haljine boje uglja, svezala je bijelu pregaču. Laskala je njezinim oblinama. Kosa joj je bila plavom vrpcom svezana u rep. Uistinu je lijepa, pomislio je Ross, bolno svjestan leptirića u trbuhu. Čim ga je ugledala, oči boje safira veselo su joj bljesnule. Široko mu se osmjehnula i pozvala ga da sjedne za stol. — Dobro jutro, gospodine — rekla je. — Želite li da vam poslužimo doručak? — Ne, hvala — automatski je odvratio. — Popit ću samo šalicu kave. Nemam običaj... Naglo je zašutio i zagledao se u tanjur koji je Eliza spustila na stol. Bio je pun vrućih palačinki prelivenih sirupom od kupina. Uzgred rečeno, jako je volio kupine. — Morate ih probati — rekla je Sophia. — Barem jednu. U redu, pomislio je. Ne mora se kao pijan plota držati uobičajenog rasporeda. Neće nikamo zakasniti i sigurno može odvojiti malo vremena za doručak. To mu neće oduzeti više od pet minuta. Eliza je pred njega stavila tanjur i pribor za jelo. Sophia mu je natočila kavu u šalicu i predložila mu da prvo kuša jaja sa slaninom. Smeteno, uzeo je viljušku i prihvatio se jela. Čim je završio, Eliza je pred njega stavila drugi tanjur i pribor za jelo. — Kušajte palačinke — rekla je. — Jako su ukusne. — Istina — potvrdio je Ernest. — Sigurno će vam se svidjeti, gospodine. Oprezno, stavio je zalogaj u usta i zadovoljno kimnuo. Doista su bile izvrsne. Popio je gutljaj kave i nastavio jesti. Odjednom, preplavio ga je osjećaj neobičnog zadovoljstva. Prošlo je mnogo vremena otkad je zadnji put doručkovao kako se pristoji. Nastavio je jesti. S vremena na vrijeme, Sophia bi prišla stolu i natočila mu još kave u šalicu. Osjećao se neobično ugodno i opušteno. Kuhinja je bila topla i mirisna, a i pogled na Sophiju pričinjao mu je ugodu. Doduše, zbog toga nije bio osobito oduševljen. Spustio je viljušku i ustao. — Moram ići — rekao je. — Hvala na ukusnom doručku, gospođice Sydney — dometnuo je potraživši njezin pogled. No potrudio se da mu izraz lica pritom ostane krajnje ozbiljan. Pružila mu je vrč kave. — Za ured — rekla je. — Dan je dug, pretpostavljam da će vam trebati.

BalkanDownload Ross je odmahnuo glavom i zagledao se u pramen kose koji joj je pao na čelo. Obrazi su joj bili rumeni od topline štednjaka. Najradije bi ju poljubio. — Bit ću odsutan veći dio dana — promuklim je glasom izgovorio. — Zbog istrage ubojstva u Russel Squareu, počinjenog jučer kasno navečer. — Čuvajte se. Prošlo je mnogo vremena otkad mu je netko to rekao. Dovraga, trebao bi se pribrati, naglo se prisjetio. Ali... bilo joj je teško odoljeti. Kratko je kimnuo i brzo se udaljio. Prvu polovicu radnog vremena Sophia je provela razvrstavajući gomilu papirologije u Rossovu uredu. Bilo je tu mnogo spisa, dosjea i izvješća koje je trebalo uredno složiti i odnijeti u arhivu. A kad je napokon ušla u arhivu, otkrila je da je i ta prostorija u velikom neredu. Dokumentacija je bila prekrivena debelim slojem prašine i neuredno odložena na police. Trebat će joj dani i tjedni da sve to razvrsta i složi kako treba, zaključila je i smjesta se prihvatila posla. Radeći, razmišljala je o onome što je saznala o Rossu. Sudeći po mišljenju njegovih slugu i ljudi s kojima je radio, bio je do srži korektan. Nije bio sklon piću niti je imao ikakvih drugih poroka. Nije psovao niti se ikome obraćao povišenim tonom, a nije ni morao jer ljudi su ga slušali i bez toga. Svi su ga cijenili. Ipak, voljeli su zbijati šale na račun njegove bezgrešnosti. Kako god bilo, Sophia je bila sigurna da nije toliko hladan i suzdržan. Ispod njegove hladne površine krio se vulkan strasti. Mogla je to na trenutke naslutiti u njegovu pogledu. Ne, on pouzdano nije bio od muškaraca kojemu bi seks bio usputna zabava. Za njega je to bio dio kompletnog odnosa sa ženom, nešto dragocjeno, u što se ne upušta s bilo kime. Ako bi završio u krevetu s nekom ženom, to bi značilo da mu je stalo do nje. Očito, neće joj biti dovoljno zavesti ga i navesti ga da se zaljubi u nju. Morat će ju duboko zavoljeti. No kako zadobiti ljubav muškarca poput njega? Vjerojatno mu nedostaje nježnost i toplina, najzad je zaključila. Male pažnje. Netko tko bi vodio računa o njegovim potrebama. Previše je opterećen i zacijelo bi mu laknulo kad bi netko napokon vodio brigu o njemu. Vrativši se u njegov ured, prišla je prozoru u namjeri da obriše prašinu s klupčice i ugledala objekt svojih razmišljanja kako stoji kraj vrata željezne ograde. Razgovarao je sa ženom srednjih godina, koju je Vickery jutros otpravio, kazavši joj neka dođe neki drugi put jer je sučev raspored pretrpan i neće ju moći primiti.

BalkanDownload Očito, žena ga je ipak odlučila pričekati. Vidjevši kako se Ross odnosi prema njoj, Sophia je bila prilično iznenađena. I ganuta. Otvorio joj je vrata i poveo ju prema zgradi kao da je vojvotkinja, a ne žena skromnog porijekla i ne osobito dobrog imovinskog stanja. Kad ju je uveo u ured, Sophia je opazila da je prilično namršten. — Dobar dan, gospođice Sydney — rekao je pa kratko svrnuo pogled na ženu i ponudio joj da sjedne na stolac nasuprot njegovu pisaćem stolu. Ogrnuta smeđom vunenom maramom, mršava i očiju crvenih od plača, djelovala je prilično očajno. — Ovo je gospođica Trimmer — dometnuo je. — Upravo sam saznao daju je Vickery jutros otpravio. — Samo zato što vam je satnica pretrpana — promrmljala je Sophia. — Ne toliko da ne bih mogao odvojiti malo vremena za neki hitan slučaj — rekao je pa sjeo, prekrižio ruke na prsima i zagledao se u ženu. — Dakle, zabrinuti ste za sestru. Držite da ju suprug zlostavlja. Recite mi, na temelju čega ste stekli takav dojam? — Da, vrlo sam zabrinuta za nju — drhtavim glasom izgovorila je žena i jače stisnula krajeve marame oko sebe. — Marta je moja mlađa sestra. U braku je s Jeremyjem Fowlerom koji... koji... — zašutjela je i zdvojno odmahnula glavom. — Recite mi malo više o gospodinu Fowleru — staloženo ju je zamolio Ross. — Čime se bavi? Radi li što? — Da. Ljekarnik je. Njih dvoje žive u stanu iznad njegove ljekarne. Imali su bračnih problema i... — ponovno je zašutjela pa stisnula ruke u krilu i spustila pogled. — Moja je sestra prije mjesec dana učinila nešto što nije trebala. Zbog toga su se jako posvađali... i otad ju nisam vidjela. — Zar je otišla od kuće? — Ne, gospodine. Upravo suprotno... suprug ju drži zarobljenu u kući. I tako već skoro četiri tjedna. Nikoga ne pušta k njoj... pa ni mene. Što će biti s njom? Razboljet će se, možda i umrijeti. Zacijelo možete zamisliti kako se osjeća. Preklinjala sam ga da ju pusti, ali uzalud. Želi da ispašta zbog onoga što je učinila. — Što je učinila? — tiho je upitao Ross. Tamno rumenilo razlilo se ženinim obrazima. — Prevarila ga je s nekim muškarcem. Naravno, nije to smjela učiniti i razumijem da je gospodina Fowlera to jako pogodilo. No iskreno se pokajala i zamolila ga za oprost. Ali on

BalkanDownload ju je odlučio kazniti — drhtavim je glasom izgovorila i rubom šala obrisala suze. — Nitko se ne želi uplitati u to. Ni moji ni njegovi. Svi kažu da je to njihova stvar. Čak ga i ne osuđuju zbog toga. On pak tvrdi da to čini iz ljubavi prema njoj. Želi ju natjerati da shvati što je učinila i koliko ga je time povrijedila. Rossov pogled postao je hladan poput leda. — Voli ju, a zlostavlja ju? Kakva je to ljubav? Po mojem mišljenju, ako muškarac doista voli ženu, neće ju zlostavljati, bez obzira što učinila i koliko ga je time povrijedila — rekao je pa kratko zašutio i sućutno uzdahnuo. — Smjesta ću poslati nekoga da oslobodi vašu sestru, gospođice Trimmer. — Oh, od srca vam hvala, gospodine — u dahu je izgovorila gospođica Trimmer. — Ne mogu vam opisati koliko mi je laknulo. Ross je svrnuo pogled na Sophiju. — Tko je od mojih momaka ovdje? — Sayer i Ruthven, gospodine — hitro je odvratila, zadovoljna što je odlučio udovoljiti zamolbi gospođice Trimmer. Ne bi se iznenadila da je odbio. Najzad, općenito se držalo da muž sa ženom može postupati kako god želi. — Molim vas, pozovite Ruthvena. Sophia je kratko kimnula pa izašla i brzo se vratila s Ruthvenom, krupnim i mrkim, tamnokosim muškarcem. Bio je na glasu kao ratoboran i momci su se općenito klonili ulaženja u sukobe s njim. Nije bio osobito pametan, no Ross ga je uključio u ekipu upravo zbog slučajeva u kojima je bilo nužno uporabiti vise fizičku, a manje umnu snagu. — Poći ćeš s gospođicom Trimmer do stana gospodina Fowlera. On tamo već mjesec dana drži svoju suprugu pod ključem. Poduzmi što god bude trebalo da ju oslobodiš. Imaj na umu da će se on vjerojatno opirati tomu. Sudeći po izrazu njegova lica, Ruthven nije bio oduševljen pomišlju na uplitanje u bračne razmirice. — Gospodine, upravo smo čuo za pljačku banke u Tothillu. Namjeravao sam krenuti tamo sa Sayerom i... — Ne. Bude li potrebno, poslije ćeš mu se pridružiti. Ovo ne može čekati. — Da, gospodine — preko volje je promrmljao Ruthven i svrnuo pogled na gospođicu Trimmer. — Bismo li krenuli? — Ruthvene, što bi bilo kad bi netko tvoju sestru držao mjesec dana zatvorenu u kući? — upitao je Ross.

BalkanDownload Ruthven je kratko razmislio pa postiđeno kimnuo. — U pravu ste, gospodine. Treba što prije osloboditi tu ženu. — Tako je — rekao je Ross. — I još jedna sitnica. Htio bih malo porazgovarati s gospodinom Fowlerom. — Želite li da ga dovedem ovamo? — Ne. Vodi ga u Newgate. Dobro će mu doći da prije razgovora sa mnom malo razmisli o svojim postupcima. Čim su ostali sami, Sophia je prekrižila ruke na prsima i pozorno se zagledala u Rossa. Iako je bio na glasu po suosjećanju prema ženama i djeci, prilično ju je iznenadilo što se bez imalo krzmanja odlučio uplesti u razmirice bračnog para i to još u korist supruge. Jer kako su stvari stajale, žena je praktički bila muževljevo vlasništvo i mogao je s njom činiti što ga volja, osim ubiti ju. — Bilo je to vrlo ljubazno od vas — rekla je. Izraz lica ostao mu je jednako mrk. — Želim da ta budala na vlastitoj koži osjeti kako je biti zatvoren. Nažalost, ne mogu ga držati u pritvoru duže od tri dana. Ni približno dovoljno, no ipak. Daleko od toga da se Sophia nije slagala s njim, no nije mogla odoljeti ne poigrati se đavoljeg odvjetnika. — Ipak, žena mu je nabila rogove. Mnogi bi rekli da je dobila što je zaslužila — istaknula je. — Što god da je učinila, nije se smio tako ponijeti prema njoj. — Kako biste se vi ponijeli kad biste saznali da vas je žena prevarila? Iznenađeno se zagledao u nju. Očito, nije očekivao da će razgovor skrenuti u osobne vode. Nekoliko trenutaka bez riječi je zurio u nju pa slegnuo ramenima. — Ne znam — priznao je. — Moja žena nije bila od onih koje bi pokleknule pred takvim iskušenjem. Nikada nisam došao u situaciju posumnjati u nju. — Nisu sve žene iste — ustrajala je Sophia i duboko mu se zagledala u oči. — Što ako se ponovno oženite i jednoga dana otkrijete da vas žena vara? — Ne bi me prevarila. — To ne možete znati. — Mogu — ustrajao je. — Ne bi imala nikakvog razloga za to. Pobrinuo bih se temeljito ju zadovoljiti, tako da pouzdano ne bi imala potrebe uskočiti u krevet s drugim muškarcem.

BalkanDownload Sophia je osjetila čudno komešanje duboko u utrobi. Ni manje ni više, upravo je dobila potvrdu da u njemu kipi vulkan strasti. Očito je nezasitan u tim stvarima. Također, bila je to potvrda da muškarac poput njega ništa ne radi mlako i polovično. I protiv svoje volje, zamislila se u krevetu s njim. Kako joj ljubi grudi, posvuda ju miluje... Osjetivši kako joj rumenilo navire u obraze, brzo je oborila pogled. — Oprostite — tiho je rekao. — Nisam smio biti toliko otvoren. Bilo je to još jedno iznenađenje. Nikad ne bi očekivala da bi se mogao ispričati nekomu na položaju nižem od njegova, osobito ne ženi. — Bila je to moja krivica — brzo je odvratila. — Nisam vas smjela pitati nešto toliko osobno. Ne znam što mi bi. — Doista? — upitao je, prodorno se zagledavši u nju. Ostala je bez daha. Sve što je činila, činila je u želji da ga bolje upozna. No više od svega, željela je otkriti tajne njegova srca. Kako bi inače mogla njime manipulirati i navesti ga da se smrtno zaljubi u nju? Ako se to ne dogodi, neće mu se moći osvetiti. Nažalost, takva igra pokazala se kao dvosjekli mač jer lagala bi kad bi rekla da joj nije nimalo privlačan. Zapravo, što ga je više upoznavala, to joj je bio privlačniji. Bio je inteligentan i suosjećajan. I ne manje važno, naočit i strastven muškarac, samo prividno hladan i promišljen. Ipak, čim je pomislila na brata, naglo se pribrala. Jasno da mrzi tog muškarca. I jasno da će mu se osvetiti zbog Johnove smrti. Nije mogla prijeći preko toga. Bilo bi to kao da se ništa nije dogodilo, kao da je izdala brata, okrenula mu leđa. Duboko je udahnula pa nehajno slegnula ramenima. — Znatiželjna sam i to je sve — rekla je. — Malo pričate o sebi. — Možda zato što u mojem životu nema ničeg osobito zanimljivog, niti je ikad bilo — odvratio je. — Običan sam čovjek iz obične obitelji. Zvučalo je poput lažne skromnosti. Najzad, bio je na visokom položaju. Morao je biti svjestan da je uspješan, naočit i ugledan muškarac. U drugu ruku, zbog toga nije bio nimalo nadut niti je druge držao manje vrijednima. Živio je po vlastitim visokim načelima, ali nije očekivao da drugi slijede njegov primjer i čitav život posvete poslu.

BalkanDownload — Zapravo ste vrlo neobičan čovjek — tiho je izgovorila. — Po mnogočemu vrijedan divljenja. Nedvojbeno, žene su mu se često nabacivale. Kao naočit udovac dubokog džepa, ugledan i politički utjecajan, vjerojatno je bio najpoželjniji slobodan muškarac u Londonu. Ipak, njezin kompliment prilično ga je zbunio. Bez riječi se zagledao u nju, očito ne znajući što bi rekao. Sophia je odlučila prekinuti tišinu. — Idem nešto skuhati za večeru — rekla je i uputila se prema vratima pa stala i okrenula se. — Hoćete li jesti ovdje ili s nama u kuhinji? — Ovdje — bez oklijevanja je odvratio. — Još nisam gotov s poslom. Recite nekomu neka mi donese večeru. — Previše radite. Slegnuo je ramenima. — Vidimo se ujutro, gospođice Sydney — promrmljao je pa uzeo jedno od pisama i otvorio ga. Namrštila se, ali je bez riječi izašla iz ureda. Što ju briga ako previše radi i premalo spava? Neka se ubije od posla kad je toliko glup i tvrdoglav! Ipak, nije joj bilo svejedno. Najzad je zaključila da je to samo zato što mu se želi osvetiti. Bude li stalno umoran i iscrpljen, neće ga moći zavesti. Gladni i neispavani muškarci ne razmišljaju o igrama u postelji, to se barem samo po sebi razumije. A ako ga ne zavede... Stanku za ručak Ross je provodio jedući u svojem uredu. Dok bi on jeo, Sophia bi slagala dokumentaciju i odnosila ju u arhiv. Ipak, isprva se događalo da ne bi ni taknuo hranu koju mu je donijela. Kad bi ga upitala zašto nije pojeo ni zalogaja, jednostavno bi odvratio da ima previše posla. Jednog dana to joj je dosadilo pa je njegov ručak ponudila Vickeryju. — I on ima previše posla — rekao je Ross, a da nije ni podigao pogled s papira. — U redu, gospodine — nehajno je odvratila Sophia. — Odnijet ću pladanj natrag u kuhinju. Ako ogladnite... — Zapravo, nemam tako mnogo posla i prilično sam gladan — rekao je Vickery, debeljuškast muškarac koji je iz dna duše mrzio preskakati obroke. Tog dana pomagao je Rossu u rješavanju korespondencije. — Ovo doista krasno

BalkanDownload miriše — dometnuo je, čeznutljivo pogledavajući Rossov ručak. — Što je to, gospođice Sydney? — znatiželjno je upitao. — Pirjani odresci s mažuranom. I za prilog, krumpir i grašak u umaku od kiselog vrhnja — izrecitirala je. Zadnjih dana, Ross je mnogo više jeo, što je bio rezultat njezinih napora da Elizu nauči pripraviti ukusan obrok. Otkrivši da Ross voli začinjenu hranu, potrudila se da takvu i dobije. I slastice. Obožavao je šarlotu od malina i kolač od šljiva preliven sirupom s ribizlama. I ušećerene jabuke u tijestu. Dakako, počeo je dobivati na težini. Obrazi su mu se popunili, a i odijelo mu je ljepše stajalo. Sophia je bila sigurna da će to usrećiti njegovu majku. Spomenuo je da mu stalno prigovara zbog mršavosti. Vickery je zatvorio oči i duboko uzdahnuo. — Ah, kakve li divote! I moja majka tako pripravlja grašak. Recite mi, gospođice, dodajete li u umak i prstohvat muškatnog oraščića? — Naravno, to je... Ross ju je naglo prekinuo. — Dajte mu moj ručak — promrsio je. — U protivnom očito neću imati mira. Sophia je hladnokrvno slegnula ramenima i spustila poslužavnik pred Vickeryja. Široko joj se osmjehnuo i s užitkom razmotao ubrus. — Hvala, gospođice Sydney. Uzvratila mu je osmijeh i izašla. Ross se pokušao usredotočiti na posao, što se pokazalo nemogućim. Tko bi to uopće mogao dok netko kraj njega mljacka i oduševljeno uzdiše? Najzad, podigao je pogled i mrko se zagledao u Vickeryja. — Bilo bi lijepo od tebe kad bi jeo zatvorenih usta— promrsio je. Vickery je utrpao žlicu graška u usta pa bespomoćno slegnuo ramenima. — Oprostite, gospodine, ali ne mogu si pomoći. Jako je ukusno, dostojno kralja. Slobodno mi i ubuduće prepustite ručak ako niste raspoloženi za jelo. To se više neće ponoviti, mrzovoljno je pomislio Ross, iznerviran što netko drugi uživa u njegovu ručku. Otad, stanku za ručak uvijek je koristio za ručak. Štoviše, to mu je postalo nešto poput rituala za vrijeme kojega se nitko nije usudio ometati ga. Sophia je počela voditi brigu i o njegovim osobnim potrebama. Pobrinula se da svakog jutra dobije posudu vruće vode za brijanje. I dodala je glicerin u njegov sapun za brijanje, kako bi se brže i lakše obrijao. Osim toga, načinila je

BalkanDownload pastu za cipele po vlastitom receptu i rekla Ernestu neka ju redovito rabi pri čišćenju Rossove obuće, kako bi bila mekša i sjajnija. Jednog jutra, otkrivši da u ladici komode nema nijedne kravate, Ross je požurio u kuhinju u namjeri da služavku upita gdje su. Ušavši, ugledao je Sophiju kako sjedi za stolom i zapisuje nešto u notes. Podigla je pogled i s neskrivenim zanimanjem odmjerila ga od glave do pete. Bio je u hlačama i bijeloj košulji kratkih rukava, raskopčanoj gotovo do polovice prsa. Smeten njezinim pogledom, nelagodno se premjestio s noge na nogu. — Gospođice Sydney, htio sam pitati... — započeo je pa zašutio jer je zaboravio zašto je sišao u kuhinju. — Ah, da! Za kravate, zar ne? — upitala je i pucnula prstima. — Jučer sam ih oprala i izglačala, no zaboravila sam ih vratiti u ladicu. Reći ću Lucie da vam ih donese. — Hvala vam — rekao je i zagledao se u svilenkast pramen koji joj se izvukao iz punđe. Najradije bi ga provukao kroz prste, no dakako, ne može to učiniti. — Nemojte se začuditi kad otkrijete da nekih kravata više nema. — Nema? — zbunjeno je upitao. — Da. Dala sam krparu one koje više nisu bile za nošenje — objasnila je i osmjehnula se, kao da ga izaziva da se pobuni. — Muškarac vašeg ugleda i položaja ne može si dopustiti nositi stare izlizane kravate. Morat čete si kupiti nekoliko novih. Iznenađen njezinom odvažnošću, polako je kimnuo i stavio ruku na naslon njezina stolca, čime ju je primorao da podigne glavu kako bi ga pogledala u oči. — Gospođice Sydney, kad ste već odučili voditi brigu o mojim kravatama, na vama je da ih nadomjestite — rekao je i kratko ju zabljesnuo osmjehom. — I zato ćete danas popodne u pratnji Ernesta poći u Bond Street kupiti nekoliko kravata. Na moj račun, naravno. Odabir ću prepustiti vama. — Sa zadovoljstvom ću to učiniti, gospodine — odvratila je. Sudeći po njezinu osmijehu, bila je to istina. Ross je time bio prilično zbunjen. Već dugo nitko nije vodio brigu o njemu. Kravate, topla voda za brijanje... bile su to sitnice, no ipak, daleko od toga da mu takve male pažnje nisu godile. Gotovo je priželjkivao naviknuti se na to. No ni uz najbolju volju nije mogao shvatiti što se krije iza takvih njezinih postupaka. Zašto je takva prema njemu? Zašto se toliko trudi ugoditi mu?

BalkanDownload Spustila je pogled i zagledala se u otvor njegove košulje. Usta su joj bila poluotvorena, dah joj se ubrzao. Bi li ju poljubio? Rado bi to učinio, no suzdržao se. Već dugo nije učinio takvo što i nije bio siguran kako bi reagirala na to. — Gospođice Sydney, ako ste već odlučili voditi brigu o mojoj garderobi, ubuduće me radije upozorite što nedostaje — tiho je rekao, zagledavši joj se duboko u oči. — Jer ne bih se volio naći u situaciji da moram sići u kuhinju bez hlača. Na njegovu žalost, on nije bio jedini muškarac koji je uživao u njezinim malim pažnjama. Kao što je Morgan predvidio, runneri su ju stalno salijetali. Svakog jutra, po njegovu odlasku iz kuhinje, neki od njih svratio bi na kavu i zajutrak. Dakako, pritom su joj udvarali i pokušavali ju zadiviti pričama o njihovim hrabrim poduhvatima. Gore od svega, otkrili su da vješto tretira manje boljke i ozljede. Nakon što je jednom momku povila ozlijeđenu ruku, a drugom gležanj, nastavila je liječiti posjekotine, glavobolje, grlobolje... i tako cijeli tjedan. Rossu je napokon prekipjelo. Pozvao je Vickeryja i naredio mu neka momcima prenese poruku da se prestanu izmotavati. — Dovraga, otkad su postali tako nespretni i boležljivi? — ljutio je upitao. — Ako ih nešto muči, neka idu k doktoru! Grom i pakao, neću dopustiti da iskorištavaju dobru volju gospođice Sydney. Reci im neka se smjesta prekinu glupirati. I potrudi se da te ozbiljno shvate. Jesi li razumio? — Da, gospodine — odvratio je Vickery i začuđeno odmahnuo glavom. — To nije razlog da se toliko živcirate. — Ne živciram se! — Ali vičete i psujete — istaknuo je Vickery. — Očito je da ste izgubili živce. Rossu nije bilo druge nego stisnuti zube i potruditi se sniziti ton. — Samo zato što mi je žao gospođice Sydney — promrsio je. — Ima previše posla i obaveza da bi se bavila šestoricom uspaljenih kretena kojima je samo jedno na pameti. — Da, gospodine — odvratio je Vickery svim silama se trudeći prikriti smiješak. Čim se proširila vijest da Cannon sada ima pomoćnicu, i to vrlo lijepu ženu, svaki pozornik želio ju je vidjeti pa se broj njezinih udvarača ubrzo još i

BalkanDownload povećao. No njezinu ponašanju nije se moglo prigovoriti. Bila je uljudna i prijateljski raspoložena, ali ni s kim nije očijukala. Ross je stekao dojam da je vrlo oprezna kad su muškarci u pitanju. Nakon onoga što je doživjela, teško da će ju više itko moći lako osvojiti. Bio je prilično znatiželjan u svezi muškarca koji joj je slomio srce. Kako izgleda? Čime ju je privukao? Najzad, jednog dana kad je Sophia u pratnji Ernesta izašla u kupnju i kada se — uzgred rečeno — kuća činila neobično prazna bez nje, odlučio je upitati Elizu je li joj Sophia što pričala o tom muškarcu. Služavka je visoko podigla obrve i slegnula ramenima. — Ako i jest, rekla mi je to u povjerenju, gospodine — nehajno je odvratila. — Prije mjesec dana održali ste mi predavanje o tračanju i preporučili mi da poradim na tome i lišim se te loše navike. Zagledao se u nju dugim prodornim pogledom. — Zašto imam osjećaj da si odlučila poraditi na tome upravo sada kada mene nešto zanima? Nasmijala se pa stavila ruke na kukove i zagledala se u njega. — U redu — odvratila je. — Reći ću vam što znam ako mi kažete zašto vas to zanima. — Priznajem, pomalo sam znatiželjan. Ali prije svega zato jer vodim brigu o svima koji rade za mene. Sudeći po izrazu njezina lica, nije mu povjerovala, no popustila je. — Reći ću vam, no morate mi obećati da gospođica Sophia neće saznati za to. I da nikomu drugomu nećete to reći. Kratko je kimnuo. — Radilo se o nekom Anthonyju. Naočitom plavokosom muškarcu. Čini se da voli plavokose. Ross se kratko namrštio. — Nastavi — zamolio ju je. — Sreli su se dok je ona šetala, a on jahao šumom. Činilo se kao da su se na prvi pogled zaljubili jedno u drugo. Počeo joj je vatreno udvarati... recitirao joj je poeziju i tako to. Ross se naglo ozlovoljio. Pomisao kako ju neki plavokosi tip drži u naručju i izigrava zaljubljenog viteza recitirajući joj poeziju nije mu najbolje sjela. Znao je da mu je na umu bilo samo jedno — kako će ju što prije povaliti. — Očito, toliko se zanio da joj je zaboravio spomenuti da je oženjen — ironično je promrmljao.

BalkanDownload — Da — složila se Eliza. — Nažalost, naletjela je na gada koji ju je ostavio čim je dobio što je htio. To ju je jako pogodilo. Kaže da si više neće dopustiti zavoljeti nekog muškarca. — Ali, prije ili poslije promijenit će mišljenje i udati se za nekoga. — Da, vjerojatno hoće — rekla je Eliza. — Nije ni tvrdila da neće. Rekla je samo da više nikomu neće pokloniti svoje srce. Nehajno je slegnuo ramenima. — Bračnog partnera ionako je pametnije birati glavom nego srcem. — To i ona kaže — rekla je Eliza i uputila se prema vratima pa zastala i okrenula se. — Oboje ste vrlo mudri — dometnula je i izašla, ostavivši Rosa da namršteno zuri za njom. Rano ujutro, nakon dva tjedna potrage, Sayer i Gee napokon su uspjeli pronaći Nicka Gentryja i privesti ga na saslušanje. Dakako, vijest o tome brzo se proširila gradom. Budući da je Gentry bio vrlo popularan i to ne samo među ološem, znatiželjnici su se nedugo potom počeli okupljati u Bow Streetu, pred zgradom broj tri, gdje su se nalazile ćelije za pritvor i prostorija za saslušanje osumnjičenih. Ubrzo, znatiželjnicima su se pridružili svi koji su podržavali Gentryja. Takvih je bilo mnogo jer, iako se Gentry naizgled bavio legalnim poslom, bio je upleten u mnoge kriminalne radnje. Mnogi džepari, provalnici, prostitutke pa čak i ubojice, izravno su ovisili o njemu i njegovoj pomoći. Broj ljudi okupljenih pred zgradom broj tri najzad se toliko povećao da su blokirali cijeli promet u ulici. Nažalost, Sophia nije stigla vidjeti Gentryja kad su ga uveli u zgradu. Sir Ross je tog jutra ravno iz ureda — u koji je nakratko svratio po nekoliko spisa — produžio u podrum, a prije no što je izašao, njoj je jasno i glasno stavio do znanja da su podrumske prostorije za nju zabranjena zona i da tamo nema što tražiti. Naravno, bila je znatiželjna i željela je znati što se tamo događa. Za vrijeme ručka, Ernest joj je rekao da Gentryja ne mogu držati u pritvoru duže od tri dana i da će sir Ross za to vrijeme poduzeti sve što bude mogao kako bi iz njega izvukao priznanje o sudjelovanju u organizaciji bijega trojice zatvorenika iz Newgatea. — Ali neće ga uspjeti slomiti — najzad je istaknuo i dometnuo da Gentry nije mačji kašalj.

BalkanDownload — Zvuči kao da mu se diviš — zamijetila je Sophia. Momak je kratko razmislio o tome pa slegnuo ramenima. — Zapravo... Nick Gentry nije tako loš. Daje novac sirotinji i mnogima je pomogao da se zaposle. — Ako govoriš o mutnim i prljavim poslovima — suho je odvratila Sophia. — Bavi se legalnim poslom — rekao je Ernest. — Hvata lopove, kao i runneri. — Sir Ross tvrdi da je do grla upleten u kriminal. Istina, bavi se legalnim poslom, ali ne zovu ga uzalud kraljem podzemlja. Lukavo koristi prednosti obje strane. Ernest ju je popustljivo pogledao i osmjehnuo se. — Htio sam reći da nije sve crno ili bijelo, gospođice Sydney. Ne kažem da je bez mana, ali čini i dobre stvari. Ne znam kako bih to drukčije objasnio. Što se nje tiče, nije se više morao truditi. Znala je što želi reći. Ako je netko karizmatičan, a Gentry je bio takav, ljudi će mu biti skloni mnogo toga oprostiti. Sviđao se ljudima, mnogi su u njemu čak vidjeli junaka. Rivalstvo između njega i sir Rossa u konačnici ga je učinilo još popularnijim. Bilo je već kasno popodne, a sir Ross je uz pomoć Sayera i Geeja još uvijek saslušavao Gentryja. S vremena na vrijeme poslao bi nekog od njih po vodu ili po neki spis iz arhive, a oni su tu priliku koristili i kako bi udahnuli malo svježeg zraka. Čim je kroz kuhinjski prozor ugledala Eddieja Sayera kako stoji u stražnjem dvorištu, Sophia je požurila porazgovarati s njim. Željela je znati što se zbiva, a bila je i prilično zabrinuta jer iz gomile okupljene pred ogradom počele su pljuštati glasne psovke i zahtjevi za puštanjem Gentryja na slobodu. Srećom, ograda je bila visoka i sa šiljcima na vrhu, a vrata zaključana. Ipak, taj problem lako bi se riješio uz pomoć ljestvi. I zato je Sophia bila zabrinuta. Nije željela ni pomisliti što bi se dogodilo ako bi rulja provalila u zgradu. Sayer je stajao lica okrenuta prema vjetru i duboko udisao smrdljiv londonski zrak. Očito, ljepše je mirisao od onoga u podrumu. Začuvši njezine korake, okrenuo se i široko joj se osmjehnuo. Bio je visok i jak momak, sklon očijukanju sa ženama bilo koje dobi, udanima i neudanima, lijepima i manje lijepima, svejedno.

BalkanDownload — Ah, to ste vi... nisam se mogao nadati boljemu društvu — rekao je. — Priznajte, došli ste samo zato jer mi ne možete odoljeti. Zaljubljeni ste u mene, zar ne? — Naravno — suho je odvratila jer dotad je već shvatila da je s runnerima najlakše izaći na kraj tako da se složi s njima. — Već danima sanjarim o tajnom malom sastanku s vama u dvorištu. Nasmijao se. — Bojim se da vas moram razočarati. Imam samo pet minuta vremena, a to mi nije ni približno dovoljno za ono što bih s vama radio u nekom mračnom kutu. Molim vas, nemojte se rasplakati. Osmjehnula se pa prekrižila ruke na prsima. — Recite mi, što se dolje događa? Uozbiljio se i umorno uzdahnuo. — Cannon dosad nije uspio izvući ništa značajno iz Gentryja. Čini se uzaludnim, kao da pokušava posjeći stablo džepnim nožem. Ipak, neće odustati — rekao je i kratko protrljao bradu. — Vrijeme mi je da se vratim. — Sretno — suosjećajno je rekla i ispratila ga pogledom. Čim je pao mrak, gomila se razularila. Zapalili su vatre na ulici, porazbijali nekoliko izloga. Sophia se još više zabrinula pa poslala Ernesta u susjednu zgradu po upute. Ubrzo se vratio i kazao da je sir Ross poručio njoj i služavkama neka ostanu u kući i da nema razloga za zabrinutost. Pozornici i njegovi momci pokušavaju smiriti nerede. Ne uspiju li, zatražit će pomoć vojske. — Sve će biti u redu — rekla je Eliza, iako nije djelovala kao da je uvjerena u to. — Pozornici i runneri pobrinut će se za to. Nije važno što ih je tako malo... sve su to vrlo hrabri i odlučni muškarci. — Gdje je sir Ross? — upitala je Sophia, trudeći se ostati staložena, unatoč bijesnim povicima s ulice i lupanju palicama po ogradi. — Još uvijek ispituje Gentryja — rekao je Ernest. — Kaže da bi ga prije upucao nego im ga predao — dometnuo je i požurio natrag u susjednu zgradu. Sophia je prišla prozoru, oprezno odmahnula zastor i brzo se odmaknula jer pomahnitala rulja počela je bacati boce i kamenje na kuću. — Bojim se da se ovo otelo kontroli — rekla je. — Sir Ross zacijelo nema pojma da je tako loše.

BalkanDownload Trenutak potom, kamenje doletio kroz prozor. Hrpa oštrih komadića stakla rasula se po podu. Sophia i služavke hitro su se povukle u mračniji dio sobe. — O, Bože — zavapila je Eliza. — Što ćemo sad? — Možemo se jedino moliti — prošaputala je Lucie.

— Ugasite svjetlo i ne približavajte se prozorima — rekla je Sophia. —

Ja idem k sir Rossu. Očito nema pojma što se događa.

Kroz stražnja vrata izašla je u dvorište i provirila iza ugla kuće. Vani, buka je bila znatno jača. Zrak je bio pun dima, neki prosvjednici već su se počeli ljestvama penjati na ogradu. Vidjevši to, Sophia je podigla rub suknje, potrčala do stražnjih vrata susjedne kuće, brzo ih otvorila i ušla u polumračan hodnik. Malo potom, skliskim kamenim stubama počela se oprezno spuštati u podrum. Zidovi su bili vlažni i zaudarali su na plijesan. Kad se spustila u hodnik, do nosnica joj je dopro smrad truleži i urina. Groznog li mjesta, pomislila je. Zacijelo je puno štakora. S lijeve strane nalazile su se ćelije, a na kraju hodnika prostorija iz koje su se, kroz širom otvorena vrata čuli muški glasovi, između ostalih i Rossov. Bez oklijevanja produžila je do nje i provirila unutra. Sayer i Gee stajali su kraj dugačkog stola na sredini prostorije. Visok, otmjeno odjeven muškarac, s rukama zabijenim u džepove hlača, stajao je ramenom oslonjen o zid ispod visokog podrumskog prozora. Zacijelo Gentry, pomislila je Sophia, no nije ga mogla dobro vidjeti jer Ross je stajao ispred njega, a prije nego što je stigla prijeći prag, Ross ju je ugledao i u tri duga koraka našao se pred njom. — Što radite tu? — srdito je upitao. U podrumu je bilo prilično hladno, no to mu, očito, nije smetalo jer bio je u uskoj košulji kratkih rukava raskopčanoj oko vrata. Laskavo je isticala njegova široka ramena. Primoravši se podići pogled s njegovih mišićavih i — sudeći po onome što je mogla vidjeti kroz otvor košulje — crnim dlačicama prekrivenih prsa, kratko se trgnula jer izraz lica bio mu je mrk poput olujnog neba, a iz očiju su mu sijevale munje. — Zabranio sam vam da dolazite ovamo — tiho je izgovorio, no bila je to samo dobro pritajena grmljavina.

— Žao mi je, ali postoji nešto što biste morali znati...

BalkanDownload — Izravno ste se usprotivili mojoj zapovijedi. Nemam namjeru tolerirati neposluh. Jeste li razumjeli? — Da, gospodine — ironično je odvratila jer počeo ju je prilično živcirati. Najzad, nije došla ovamo iz puke znatiželje, nego s dobrim razlogom. Očekivala bi da će to razumjeti. — Ipak, držim da biste morali znati što se događa na ulici. Situacija se otela kontroli. Prosvjednici su pomahnitali, upalili su vatre na ulici, razbijaju izloge i prozore. Sad su se već počeli penjati preko ograde. Pozornici i vaši momci više ne mogu izaći na kraj s njima. Treba pozvati vojsku u pomoć. Ross je svrnuo pogled na Sayera. — Pođi provjeriti situaciju. Ako je doista tako loše, poduzmi daljnje korake za smirivanje situacije — rekao je i ponovno pogledao svoju neposlušnu uposlenicu. — A vi čete se smjesta vratiti u kuću i ostati u njoj. Jeste li razumjeli? Pogođena njegovim oštrim tonom, kratko je kimnula i udaljila se, što je brže mogla. Čim je otišla, Nick Gentry odmaknuo se od zida i podrugljivo se osmjehnuo Cannonu. — Dobar komad — rekao je. — Siguran sam da ti dobro glača posteljinu. Kad ti dosadi, pošalji ju k meni, rado ću ju zaposliti. Dakako, Ross je znao što to znači. A znao je i da ga Gentry namjerno izaziva govoreći o njoj kao o prostitutki. Inače nije bio osjetljiv na takve provokacije, no ovoga puta pao mu je mrak na oči. — Začepi gubicu — promrsio je. — U protivnom ću ti ju ja začepiti. Gentry se kratko nasmijao. — Cijeli se dan trudiš natjerati me da govorim, a sad želiš da začepim? Ross se šutke zagledao u njega. Nick Gentry bio je zanimljiv lik, to se barem moralo priznati. Neobičan, mlađi nego što bi se možda očekivalo. Tamne kose i plavih očiju bio je vrlo naočit. I vrlo opušten. Iako nije bio iz plemićke obitelji, ako je htio, mogao se izražavati i ponašati poput džentlmena. Tko ga nije poznavao, pomislio bi da je jedan od mladića koji će jednog dana naslijediti očevu titulu i posjed, a dotad krate vrijeme kockanjem i lovom, uključujući i lov na suknje. Ipak, po izrazu njegova lica vidjelo se da ga je odgojila ulica. Pogled mu je bio hladan, osmijeh ironičan. Za njega, život se svodio na borbu za prevlast. Naučio je da jači pobjeđuje i odlučio je biti najjači. Kako bi to postigao, igrao je po vlastitim pravilima. Odanost, poštenje i samilost nisu bile kvalitete do kojih je držao. Ross ni uz najbolju volju nije mogao

BalkanDownload shvatiti kako je hladnom i okrutnom kučkinom sinu poput Gentryja uspjelo zadobiti naklonost tako velikog broja ljudi. Kao da je pogodio o čemu razmišlja, Gentry mu se ponovno ironično osmjehnuo pa kratko pogledao prema prozoru — Čuješ li, Cannone? Gomila je podivljala. Očito, nisi sposoban s time izaći na kraj. Radije me pusti, prije nego što se probiju ovamo. — Neće se probiti, a što se tebe tiče, znaš koliko te dugo mogu držati u pritvoru. Iskoristit ću tu mogućnost. Siguran sam da će ti dobro doći predah od uobičajenih aktivnosti. Opusti se i uživaj. — U ovoj smrdljivoj rupetini? Doista si duhovit — suho je odvratio Gentry.

BalkanDownload TREĆE POGLAVLJE

ašavši se u dvorištu, Sophia je otkrila da se situacija otela kontroli. Skupina muškaraca smucala se oko susjedne kuće, očito u namjeri da provale u nju, a nekoliko izgrednika već je preskočilo ogradu i potrčalo prema ulazu kuće u kojoj je Ross držao Gentryja u pritvoru. Pozornici i pripadnici konjičke ophodnje probijali su se kroz gomilu trudeći se rastjerati podivljalu bagru, no bez osobitog uspjeha. Nije joj preostalo drugo nego povući se u kuću iz koje je upravo izašla. Produžila je hodnikom do predvorja pa ustanovila da situacija ni tamo nije mnogo bolja. Rossovi momci priveli su nekoliko najagresivnijih izgrednika, svezali im ruke i prepustih Vickeryju da uzme podatke od njih prije nego što ih odvedu u pritvor. Ugledavši ju, Vickery je u nevjerici odmahnuo glavom i viknuo joj neka se makne odavde. Okrenula se, u namjeri da pođe na kat, ali jedva što je učinila dva-tri koraka, gomila muškaraca nahrupila je u predvorje. Našavši se usred stampeda, nije joj preostalo drugo nego potruditi se ostati na nogama kako ju ne bi pregazili. Pritom je zaradila nekoliko udaraca laktima u leđa i trbuh. Držeći da će tamo biti sigurnija, probila se do zida i ubrzo otkrila da je u vezi s tim bila u velikoj zabludi. Neka protuha uhvatila ju je oko struka i pokušala ju poljubiti. Snažno ga je odgurnula, no drugi ju je odmah privukao k sebi. Dok se hrvala s njim pokušavajući se osloboditi, pocijepao joj je haljinu na ramenu i grubo ju uhvatio za dojku. Onaj kojeg je odgurnula, brzo mu se pridružio i jednom rukom povukao ju za kosu, a drugom ju zgrabio za stražnjicu. Suvišno reći, no bili su pijani. No gori od smrada iz njihovih usta bio je smrad njihovih neopranih tijela. — Pustite ju — srdito je povikao jedan od runnera i počeo se probijati prema njoj. — Čujete li što vam govorim, prokleti kurvini sinovi? Mičite se od nje! Runneri nisu bih poznati po primjeni blagih metoda prema onima koji ne bi poslušali njihova upozorenja. Napasnici su se stoga brzo izgubili u gomili, a Sophia se rukom oslonila o zid, pokušavajući doći do daha. Vrtjelo joj se u glavi, mutilo pred očima... na trenutak je pomislila da će se onesvijestiti. Odjednom, postala je svjesna komešanja i bolnih jauka oko sebe. Podigavši

BalkanDownload pogled, ugledala je Rossa kako se probija prema njoj. Tko god mu se našao na putu, završio je na podu krvava nosa ili opipavajući bolnu čeljust. Stigavši do nje, naglo ju je povukao k sebi i čvrsto ju zagrlio. Malo je reći da joj je laknulo; privila se uz njega poput utopljenice i naslonila mu glavu na prsa. Toplina je isijavala iz njegova snažnog tijela i... lijepo je mirisao, vrlo muževno, na slatkasto slankastu mješavinu sapuna s tračkom mirisa znoja. Svidio joj se i miris kave u njegovu dahu. Odjednom, galamu je nadjačao njegov dubok, autoritativan glas. — Nick Gentry ostaje u pritvoru — odlučno je izgovorio. — Smjesta izađite iz zgrade. Tko god se usprotivi, završit će u Newgateu. Ponovno je nastao stampedo, ovoga puta u suprotnom smjeru. Bila je to vrlo učinkovita prijetnja — očito, nitko nije htio završiti u zatvoru u kojem se smrt smatrala blagoslovom. Odmah potom, Ross je naredio Jansenu, Walkeru i Geeju da pođu u susjednu kuću i pobrinu se da nitko ne uđe u nju, a zateknu li koga tamo, neka ga zaključaju u podrum. Flagstadu je naredio da ode po pojačanje, a Vickeryju da izađe pred zgradu i glasno izdeklamira Zakon protiv narušavanja javnog reda. — Što glasnije možeš — dometnuo je. ruke.

— Ali ne znam ga napamet — rekao je Vickery, bespomoćno raširivši — Snađi se — promrsio je Ross. — Smisli nešto.

Neki od onih koji još nisu stigli izaći, glasno su se nasmijali, no kad su runneri krenuli prema njima, naglo su umuknuli. U žurbi da izađe, neki pijani budalaš spotaknuo se i pao pred Sophiju, a zatim ju, u pokušaju da se podigne, uhvatio za nogu. No prije nego što je stigla reagirati Ross se upleo. — Miči ručetine s nje ako ne želiš ostati bez njih — promrsio je i nogom ga odgurnuo od nje. Udobno ukotvljena u njegovu naručju, osluškivala je otkucaje njegova srca. Dlačice na prsima bile su mu sitne i guste. Škakljale su joj obraz. Kako bi bilo kad bi se naga privila uz njega? Anthony nije imao dlakava prsa pa je ostala zakinuta za takvo iskustvo. No voljela bi otkriti. Pomislivši na to, srce joj je počelo jače lupati. Kratko je pogledala njegovu neobrijanu bradu. Tog jutra, u želji da što prije započne saslušanje, preskočio je brijanje. Spustio je ruku na sredinu njezinih leđa. To joj se svidjelo. Kako bi bilo kad bi joj milovao grudi, palcima dražio bradavice?

BalkanDownload O, Bože! Prestani misliti o tome, naredila si je. Prestani! No njezino tijelo odbilo je poslušati glas razuma. Najradije bi mu besramno ovila ruke oko vrata i spojila usnice s njegovima. Bilo je to suludo, ali izgarala je od žudnje za njim. Pomislivši što bi joj sve radio u postelji, kratko je zadrhtala. — Ne bojte se — rekao je. — Sve će biti u redu. O, Bože. Pomislio je da dršče od straha. No bolje i to nego da shvati što joj se vrzma po glavi. Propala bi u zemlju od srama. I bez toga se osjećala poput zadnje glupače. Duboko je udahnula i primorala se pribrati. — Lijepo od vas što ste se napokon upleli — rekla je pa kratko oblizala suhe usnice. — Bilo je krajnje vrijeme — drsko je dometnula. — Imao sam preča posla. Znate kakva — odvratio je, tonom kao da njezinu primjedbu drži djetinjastom. — Ti divljaci zamalo su me pregazili kad su nahrupili u zgradu. Jače ju je privio uz sebe. — Srećom, to se nije dogodilo. Kako bilo, sada sam tu. Ne brinite, nitko vam neće nauditi. Uživa u ulozi junaka, pomislila je. U redu, pružit će mu što želi. Bila je to njezina zlatna prilika i neće ju propustiti. Dotad je već shvatila da voli štititi žene i djecu. Jasno da će se potruditi utješiti i umiriti nasmrt uplašenu mladu damu. — Bilo je uistinu grozno — rekla je, glasom kao da je na rubu suza. Suosjećajno je kimnuo i počeo ju milovati po leđima. Znala je da to čini kako bi ju umirio, no zapravo ju je uspalio. Zatvorila je oči i duboko uzdahnula. Nije joj bilo lako potisnuti žudnju. Grudi su joj nabrekle, bradavice se ukrutile. Polako, maknuo je pramen kose s njezina lica i zataknuo joj ga iza uha. Ponovno je kratko zadrhtala. — Nadam se da vas nisu ozlijedili? — Ah... posvuda sam izudarana — požalila se. Naravno, pretjerivala je, ali to je bio dio igre. Morala je izigravati mimozu. — Tijelo mi je sigurno puno modrica — dometnula je i zagrlila ga oko vrata. Nastavio ju je šutke milovati po leđima. Mogla bi dovijeka ostati u njegovu zagrljaju. Istina, željela mu se osvetiti... no to joj tog trenutka nije bilo osobito važno. A trebalo bi biti. Znala je to. Čim se predvorje ispraznilo, sagnuo se i podigao ju u naručje. — Ali... to doista nije potrebno — pobunila se. — Mogu hodati.

BalkanDownload Zanemario je njezine proteste i ponio ju prema stubama. Malo je reći da se osjećala blesavo. Kako i ne bi? Ispala je slabašna i bespomoćna, a nije bila takva. No što je drugo mogla nego potruditi se tu ulogu odigrati do kraja? Opustila se i naslonila mu glavu na rame. Srećom, runneri i pozornici bili su previše zauzeti da bi obraćali pozornost na njih. je.

Unio ju je u ured i oprezno ju spustio na noge. — Jeste li dobro? — upitao Kimnula je, jer srce joj je prejako lupalo da bi mogla ispustiti i glasa.

— Morate nešto znati — tiho je započeo pa kratko zašutio. — Nažalost, pojavili ste se u podrumu u vrlo nezgodnom trenutku. Gentry mi je zamalo priznao nešto važno i... — Žao mi je. — Dopustite da završim — rekao je i kratko se osmjehnuo. — Imate nevjerojatnu naviku stalno me prekidati. Čvrsto je zatvorila usta. To mu se svidjelo. — Saslušanje se ne ubraja u lake i jednostavne poslove. Nitko to ne voli raditi. To je naporan i dugotrajan posao, čak i kad se radi o znatno manje važnim slučajevima. A ovaj slučaj... — slegnuo je ramenima, prepustivši joj da sama zaključi. — Od jutra sam bio prilično napet i ne baš osobito dobre volje — nastavio je. — Kako su sati protjecali, raspoloženje mi se još i pogoršalo. Kad sam vas ugledao kako stojite na pragu sobe za saslušanja, bila je to kap koja je prelila čašu mojeg strpljenja. Rijetko gubim živce i doista mi je žao što sam se otresao na vas. Sophia je jedva mogla vjerovati da joj se ispričao zbog takve sitnice. — Ne mogu shvatiti zašto vas je to toliko razljutilo — rekla je, smeteno odmahnuvši glavom. Posegnuo je za pramenom njezine kose i polako ga provukao kroz prste. — Kad sam vas zaposlio, nije mi preostalo drugo nego pobrinuti se za vašu sigurnost. Neke stvari nisu za žene. Poput saslušanja. Osumnjičeni su nerijetko vrlo opaki ljudi.

— Poput Gentryja? Polako je kimnuo. — Da. Neću dopustiti da dolazite u dodir s ikakvim ološem, a pogotovo ne nekim poput Gentryja. — Nisam dijete. Dvadeset osam mi je godina.

BalkanDownload Na trenutak je izgledao kao da će se glasno nasmijati. — Unatoč tomu naivni ste poput djeteta. Pravo nevinašce. — Ne, nisam. — Nemate pojma o muškarcima. — Znate što sam doživjela. Ako mislite da me to nije ničemu naučilo... — I dalje ste naivni — ustrajao je. — Mislite da možete izaći na kraj s ološem poput Gentryja. Ali ne možete. Previše ste samouvjereni u svojoj naivnosti. I dalje mislim da ne biste smjeli raditi ovdje. Trebali biste se udati za nekog dobrog i poštenog muškarca. — Ne želim se udati. — Ne? — začuđeno je upitao, iako je mislila da će se nasmijati. — Ali, zašto ne? Jer ste se razočarali u ljubav? Zaboravit ćete tog muškarca. — Ali ne radi se o njemu, nego o meni. Više nikomu ne bih mogla vjerovati. — Ima muškaraca vrijednih povjerenja — rekao je i rukama joj obujmio lice. — Muškaraca koji će vas poštovati i željeti vas usrećiti. Jednog dana naletjet ćete na nekog takvog i udati se za njega. Zakolutala je očima. — Ako se udam, tko će voditi brigu o vama? Kratko se nasmijao i spustio ruke, no pogled mu je i dalje ostao prikovan uz njezin. — Ne možete provesti život radeći za nabusitog starog suca poput mene. Nasmijala se. Naravno da nije bio takav. No znala je da ne bi imalo smisla nastaviti se prepirati s njim. Okrenula se i pogledom okružila ured. — Trebala bih složiti spise — rekla je i zakoračila prema njegovu stolu, no primio ju je za ruku i spriječio ju u tome. — Kasno je. To može pričekati do sutra. Imali ste naporan dan, pođite se odmoriti. — I vama je dan bio prilično naporan. Trebali biste ranije poći na spavanje. Sudeći po načinu na koji ju je pogledao, lagano mu je išla na živce. — Ne — rekao je. — Postoji nešto što još večeras moram završiti. Laku noć, gospođice Sydney. Znala je da mu ne bi trebala protusloviti. No djelovao je prilično iscrpljeno. Zaboga, zašto si to čini?

BalkanDownload — I ja imam posla. Ako vi možete raditi do kasno, mogu i ja. Naglo se namrštio. — Idite na spavanje, gospođice Sydney. je.

— Ako vama nije vrijeme za odlazak u krevet, nije ni meni — ustrajala

— Moje vrijeme za odlazak u krevet nema nikakve veze s vašim. Osim ako mislite da bismo trebali spavati u istom krevetu? Rekao je to jer je mislio da će joj time začepiti usta. Znala je to. Bilo je vrijeme da se povuče, no... zašto bi to učinila? Mogla bi mu staviti do znanja da nema ništa protiv odlaska u krevet s njim. Zašto ne? Najzad, nije li ga namjeravala zavesti? — U redu — rekla je, prije nego što se stigne predomisliti. — Ako je to jedini način da ranije pođete u krevet, pristajem. Bez riječi se zagledao u nju. Tišina između njih odužila se, napetost se mogla rezati nožem. Očito, prilično ga je iznenadila. Gore od svega, nije imala pojma kako će reagirati. Džentlmen poput njega ne bi ju htio uvrijediti grubim odbijanjem. Zacijelo smišlja kako će to uljudno učiniti. Ipak, bilo je nešto u izrazu njegova lica, neka mala naznaka da bi možda mogao pristati. A ako pristane... završit će u krevetu s njim. Što bi drugo? Sama mu je to predložila. Najzad, bio je to dio njezina plana. A ipak... pomisao da bi se to doista moglo dogoditi prilično ju je prestravila. Jer tek tada je shvatila koliko žudi za njim. Polako, ustao je i zakoračio prema njoj. Povukla se korak unatrag, pa još jedan i još jedan... Najzad, našla se leđima oslonjena o zid kraj vrata. Lice joj je gorjelo pod njegovim prodornim pogledom. Rukama se oslonio na zid, tako da joj je glava bila između njegovih ruku. — Moj ili vaš krevet? — tiho je upitao. Vjerojatno očekuje da će se smesti, promucati nešto i pobjeći, pomislila je i drsko podigla bradu. — Kako god želite — odvratila je. Čudno, ali oči su mu postale neobično tople. — Moj je veći. — Oh — prošaputala je jer svaka suvisla misao nestala je iz njezine glave. — Kako god bilo, ako završimo u istom krevetu, bojim se da nećemo mnogo spavati. — Vjerojatno ne — jedva je čujno izgovorila.

BalkanDownload — U tom slučaju, možda bismo se trebali držati uobičajenog rasporeda spavanja. — Uobičajenog... — Vi spavate u svojem, a ja u svojem krevetu. Kao i dosad. Laknulo joj je. Istodobno, bila je razočarana. — Obećajte mi da nećete raditi do sitnih sati. Osmjehnuo se. — Doista ste naporni. U redu, poći ću na spavanje ranije nego inače. Ne bih se usudio ne poslušati vas. Bojim se i pomisliti kakve bi to posljedice moglo imati po mene — rekao je i naglo se odmaknuvši od nje, otvorio joj vrata. Zakoračila je u namjeri da izađe, no... — Još samo jedna sitnica. Okrenula se prema njemu. — Da, gospodine? Prije nego što se snašla, položio joj je ruku na struk i nježno ju privukavši k sebi, spojio usnice s njezinima. Jedva da ju je i držao uz sebe, mogla se bilo kojeg trenutka odmaknuti. No osjećala se jednako bespomoćno kao da je lancima vezana uz njega. Nije to očekivala. Bila je potpuno zatečena. Zbunjena, nesposobna i pomaknuti se. Isprva, ljubio ju je nježno i polako. No iz trenutka u trenutak poljubac mu je postajao zahtjevniji i strastveniji. Anthonyju nikada nije tako ljubio, polako paleći vatru u njoj. I kao da je se ne može zasititi. Opijena užitkom zagrlila ga je oko vrata. Očekivala je da će ju privući k sebi, štoviše, priželjkivala je da to učini... ali nije. Ni jednog trenutka nije pomakao ruku s njezina struka. Za razliku od njega, ona se nije uspjela suzdržati. Uplela mu je prste u kosu i vatreno mu uzvrativši poljubac, jače se privila uz njega. Promuklo je uzdahnuo i naglo ju primivši za ramena, odmaknuo ju od sebe. Nekoliko trenutaka bez riječi su zurili jedno u drugo. Sve što se čulo bilo je njihovo ubrzano disanje. Nitko ju nikada nije tako gledao. Proždirao ju je pogledom, kao da ju želi upiti u sebe, zarobiti joj i tijelo i dušu. Gore od svega, tog trenutka dala bi mu i jedno i drugo. I to ju je prestravilo. To, što je shvatila da tijelom i dušom žudi za njim. — Laku noć, Sophia — rekao je i spustio ruke s njezinih ramena.

BalkanDownload — Laku noć — promrmljala je i izašla, pa hodnikom požurila do stuba. Najradije bi se sjurila niz njih i trkom produžila do ulaza u susjednu kuću. No suzdržala se. Našavši se na dvorištu, kao u magli opazila je da na ulici više nema gotovo nikoga, izuzev nekoliko pozornika koji su stajali ispred ograde. Ušavši u kuću, zatekla je Elizu i Lucie kako voštanim platnima prekrivaju razbijene prozore. Vidjevši ju raščupanu i podrapane haljine, zgranuto su se zagledale u nju. — Zaboga, što vam se dogodilo? — zapanjeno je upitala Eliza. — Srećom, ništa strašno — rastreseno je odvratila Sophia. — Našla sam se usred predvorja kad je hrpa probisvijeta provalila unutra i... — slegnula je ramenima jer nije imala volje i živaca objašnjavati. — Sir Ross je to začas sredio — rekla je i ponudila im pomoć, no obje su odlučno odmahnule glavom i potjerale ju na spavanje. Polako, popela se uz stube. Imala je osjećaj kao da joj noge teže tonu. Ušavši u sobu, tiho je za sobom zatvorila vrata pa upalila svijeću na noćnom ormariću i sjela na rub kreveta. Nije mogla ne misliti na Rossa. Kako ju je gledao, kako mu je toplina isijavala iz tijela... i kako ju je pohotno ljubio. Anthony je navodno imao mnogo iskustva sa ženama, no po svemu sudeći, bile su to prazne priče. S njim nikada nije doživjela ništa ni približno onomu što je doživjela s Rossom. U samo nekoliko minuta uspalio ju je toliko da je zaboravila ne sve i rastala se sa zdravom pameću. A zatim je naglo prekinuo poljubac, prepustivši joj da zamišlja što bi joj tek mogao pružiti. Bila je posve bespomoćna u njegovu naručju, mogao je s njom činiti što god poželi. I to ju je prepalo, ta grozna spoznaja da neće moći ostati hladna i razumna kad napokon legne s njim. Ljutito je uzdahnula i zdvojno odmahnula glavom. Zašto, o zašto nije debeo pompozan budalaš? Trebao je biti takav i ne bi bilo nikakvih problema. Ovako, ne samo što joj neće biti lako osvetiti mu se nego se nakon toga ni uz najbolju volju neće moći brzo i lako oporaviti. Malodušno je ustala, presvukla se u spavaćicu, umila se hladnom vodom i iščetkala kosu. Tijelo joj je još uvijek gorjelo od njegovih dodira i poljubaca. Prišla je prozoru i odmaknula zastor. Susjedna zgrada bila je u mraku, jedino je s prozora njegove sobe dopiralo svjetlo.

Još uvijek radi, mrzovoljno je pomislila. A obećao je da neće.

BalkanDownload Kao da je osjetio da ga promatra, podigao je glavu i protegnuo se pa kratko pogledao prema prozoru njezine sobe. Nije mogla dobro vidjeti izraz njegova lica, no uÄ?inilo joj se da se osmjehnuo. Trenutak potom, okrenuo se i ugasio lampu.

BalkanDownload ČETVRTO POGLAVLJE

ri dana Ross je uporno i bez milosti ispitivao Gentryja, služeći se metodom koja se dotad već pokazala prilično uspješnom u pokušajima izvlačenja priznanja iz okorjelih zločinaca. No Gentry se pokazao kao mnogo tvrđi orah od njegovih kolega iz podzemlja. Nije upao ni u jednu od Rossovih vješto postavljenih zamki. Imao je čelične živce, a ujedno je bio i vrlo opušten, poput čovjeka koji se nema čega bojati ni što izgubiti. Ross se svojski trudio otkriti što mu je važno i na što je slab, no uzalud. Iz sata u sat suočavao ga je s jasnim indicijama o njegovoj povezanosti s brojnim protuzakonitim radnjama i londonskim banditima, no bez ikakva značajnijeg rezultata. Budući da u Londonu nije bilo osobe koja ne bi znala da je Gentry pritvoren i da će se u skladu s tim potezi uposlenika Bow Streeta promatrati pod povećalom, Ross se nije usudio Gentryja zadržati u pritvoru ni minute duže od zakonskog roka. Zapravo, pustio ga je nekoliko sati prije - u cik zore, prije nego što se gomila stigne okupiti i njegov izlazak dočekati ovacijama. Prikrivši loše raspoloženje, preskočio je doručak i pošao ravno u ured. Nije imao volje za jelom. I rado bi izbjegao susret sa Sophijom. Jedino što je želio bilo je sjesti za pisaći stol i posvetiti se poslu. Tog dana, dežurni sudac bio je Morgan. Ross je time bio i više nego zadovoljan. Nije bio raspoložen za preslušavanje svjedoka i postavljanje pitanja krivima i nedužnima. Želio je raditi u miru i tišini, podalje od svih. Po običaju, prije no što ode u sudnicu, Morgan je svratio k njemu na kratak razgovor. Ross je njegovo društvo doživio kao melem na ranu jer Morgan je bio od rijetkih koji su mogli shvatiti njegovu žarku želju da Gentryja strpa iza rešetaka. U zadnjih pola godine, otkad je postao Rossov zamjenik, što je značilo da je vršio i dužnost suca, Morgan je opravdavao Rossovo povjerenje. Prije, bio je na glasu kao nagao. No svi su ga cijenili po hrabrosti i inteligenciji. Bilo je onih koji su držali da netko tako nagle čudi nije pogodan za suca. — Ne bi smio donositi odluke, a da prije toga nisi dobro razmislio i uzeo u obzir sve dokaze — jednom prilikom upozorio ga je Ross. — Intuicija me nikad nije prevarila — odvratio je Morgan.

BalkanDownload — Ne kažem da trebaš zanemariti intuiciju — rekao je Ross. — Nego da moraš biti otvoren prema svim mogućnostima. Ne možeš se oslanjati samo na intuiciju, ničija intuicija nije nepogrešiva. — Ni tvoja? — Ni moja. Morgan je brzo postao znatno ozbiljniji i prilagodljiviji, skloniji mirnom rješavanju problema. Kao sudac, bio je možda stroži od Rossa, no vrlo pošten i korektan. Po odlasku u mirovinu, Ross je bio spreman bez grižnje savjesti prepustiti mu svoj položaj. No naravno, to se neće tako skoro dogoditi. Kucanje na vratima prekinulo ih je u razgovoru. Trenutak potom, Sophia je ušla u ured, sa šalicom kave na poslužavniku. Ugledavši ju, Ross se ponovno morao potruditi potisnuti žudnju. Bila je u golublje sivoj haljini preko koje je nosila uzak tamnoplav ogrtač dužine malo ispod koljena i sprijeda uredno zakopčan nizom sitnih dugmeta. Po boji se savršeno uklapao s njezinim očima boje safira. Nažalost, kosa joj je bila podignuta i pokrivena šeširićem. Ross je isti trenutak poželio skinuti joj ga s glave. Nakon epizode s ljubljenjem, prešutno su izbjegavali jedno drugo. Ross se morao usredotočiti na saslušanje i nije želio dopustiti da ga išta u tome ometa. Usto, nije mu promaklo da je Sophia prilično uznemirena. Jutro nakon što su se nakratko prepustili strasti, izbjegavala je njegov pogled i ruke su joj drhtale dok mu je za doručkom točila kavu u šalicu. Nije stekao dojam da joj je njegov poljubac bio odbojan. Upravo suprotno, bio je prilično siguran da je uživala u njemu. Unatoč neiskustvu. To ga je otkriće prilično iznenadilo. Njezin ljubavnik očito nije bio od onih koji uživaju u ljubljenu. Ili nije bio vješt u tome. Kako god bilo, Sophia nije imala pojma o ljubljenu. No to je bilo sporedno; i dalje ju je smatrao najpoželjnijom ženom koju je ikada susreo. — Dobro jutro — rekla je, i kratko pogledavši Morgana, prišla stolu i stavila poslužavnik pred Rossa. — Pomislila sam da biste rado popili šalicu kave, prije nego što izađem. — Kamo idete? — upitao je Ross i istoga se trenutka prisjetio da ima slobodan dan. — Na tržnicu, umjesto Elize. Jutros se spotaknula na stubama i ozlijedila gležanj. Srećom, ne ozbiljno, no bolje je da se zasad ne napreže.

BalkanDownload — Tko ide s vama? — Nitko, gospodine. — Ni Lucie? — Lucie je jučer otišla na selo, u posjet obitelji — podsjetila ga je. Pomisao da će sama lutati tržnicom Rossu se nije nimalo svidjela. Covent Garden bio je mjesto okupljanja svakakvog ološa; skitnica, džepara i lopova. A o pijancima i muškarcima koji su se grubo nametali svakoj iole privlačnoj ženi da se i ne govori. Netko bi ju mogao i silovati u nekoj od pokrajnjih ulica. Ili orobiti. — Nećete tamo ići sami — odlučno je izgovorio. — Svaka pohotljiva propalica zalijepit će se za vas. — Eliza uvijek ide sama na tržnicu i nikad joj se takvo što nije dogodilo. — Budući da možemo pretpostaviti zašto, svaki je komentar suvišan. U svakom slučaju, vi nećete ići na tržnicu bez pratnje. Neka neki od mojih momaka pođe s vama. — Svi su na terenu — rekao je Morgan. — Svi? — zlovoljno je upitao Ross. — Da. Flagstad dežura u banci zbog osiguranja pošiljke novca za isplatu nadnica najamnim radnicima. Rutven istražuje provalu, a Gee... — Gdje je Ernest? — Otišao je u tiskaru odnijeti... — U redu — prekinuo ga je Ross i svrnuo pogled na Sophiju. — Čim se vrati, neka pođe s vama na tržnicu. — Ali ne mogu tako dugo čekati — pobunila se. — Dotad će sve najbolje namirnice biti prodane. Zapravo, već kasnim. — Žao mi je — odvratio je Ross, iako nije izgledao kao da mu je žao. — Kako god bilo, nećete ići sami na tržnicu — ustrajao je. Rukama se naslonila na njegov stol i, prvi put nakon dva dana, pogledala ga ravno u oči. — Moram vam nešto priznati, gospodine. Bila sam uvjerena da nemate mana. No upravo sam otkrila da ih imate. — Da? — upitao je, visoko podigavši obrve. — Koje bi to mane po vašem mišljenju bile?

BalkanDownload — Gurate nos u sve pa i u ono što vas se ne tiče. I pretjerano ste tvrdoglavi. Morgan se kratko nasmijao. — I trebalo vam je mjesec dana da to otkrijete? Ross je ignorirao njegovu primjedbu. — Ako i guram nos u sve, to je samo zato jer znam što je najbolje za svakog od mojih uposlenika — ravnodušno je odvratio. Nasmijala se i nastavila izazovno zuriti u njega. Uzvratio joj je pogled, očaran malom borom između njezinih obrva. Odjednom, razvedrila se i kratko kimnula. — U redu — rekla je. — Bit će po vašem. Neću ići sama na tržnicu. Nego s vama, budući da ste upravo vi, gospodine, jedini koji može poći sa mnom. Vidimo se pred ulazom za deset minuta — rekla je i izašla iz sobe. Preostalo mu je šutke zuriti za njom. Preveslala ga je. Jasno da ga je to živciralo. Ross nije bio od onih koji bi dopustili da im netko naređuje. U drugu ruku morao je priznati daj joj se divi. Ni jednoj ženi već dugo nije uspjelo takvo što. Čudno, ali svidjelo mu se što ga je uspjela nadmudriti. Polako, svrnuo je pogled na Morgana i otkrio da ga pozorno promatra. — Što je? — upitao je. — Prvi put sam vidio da se prepireš s nekim. — Nisam se prepirao s njom. Samo smo razmijenili mišljenja. — Jest, prepirao si se — ustrajao je Morgan. — Točnije rečeno, bilo je to očijukanje. Ross se kratko namrštio. — Ne, nije. Razumije se da ne može ići na tržnicu bez pratnje. Kako bih joj to mogao dopustiti? Nema to nikakve veze s očijukanjem. — Kako god kažeš — odvratio je Morgan. Ross je podigao šalicu, u jednom gutljaju ispio pola sadržaja pa ustao i navukao ogrtač. — Kamo ideš? — upitao je Morgan. — Na tržnicu — rekao je Ross i gurnuo hrpu papira prema njemu. — Potpiši ove naloge umjesto mene. — Ali... ali...

BalkanDownload Bilo je to prvi put da je Morgan ostao bez riječi. — Ali, što? — upitao je Ross. — Moram na sud. — Tek za četvrt sata — istaknuo je Ross. — Koliko ti vremena treba da bi potpisao nekoliko papira? — upitao je i prikrivši osmijeh, izašao iz ureda. Budući da je Sophia s Elizom dotad već nekoliko puta bila na poznatoj londonskoj tržnici, znala je da se štandovi s najboljim voćem i povrćem nalaze u arkadama. Bilo je nešto neodoljivo privlačno u Covent Gardenu, možda zato što klasne razlike tamo nisu bile toliko uočljive. Ulični zabavljači, prostitutke i džepari bili su pomiješani s pripadnicima srednje i više klase. Ugođaj je bio kao na vašaru. Usred tržnice skupina uličnih zabavljača — žongler, klaun i gutač mačeva, izvodili su svoje točke. Sophia je zastala i zapanjeno se zagledala u gutača mačeva. Jedva je mogla vjerovati da itko može takvo što učiniti. Na kraju predstave, Ross mu je dobacio novčić, a iako je vidjela da je muškarac živ i neozlijeđen, Sophia je još uvijek u nevjerici odmahivala glavom. — Kako mu to uspijeva? — upitala je Rossa. Osmjehnuo se. — To je nešto što gotovo svatko uz dovoljno volje i strpljenja može naučiti. Mačevi su tanki i tupi, no ipak, ne može se reći da se radi o nečem posve bezopasnom. — Grozno — rekla je i primivši ga pod ruku, uputila se prema štandovima s voćem. — Požurimo dok nisu prodali sve lijepe jabuke. Strpljivo je obilazio štandove s njom, čekao da odabere najljepše voće i povrće, slušao ju kako se cjenka. Nije se uplitao ni u što. Njegov posao bio je nositi košaru i činio je to rado i s lakoćom. Osim voća i povrća, kupila je i kolut sira. Nakon toga, ribu. Na njegovu žalost, neki su ga prodavači prepoznali, a nakon toga više nije imao mira. Činilo se da ga svatko hoće pozdraviti ili mu zahvaliti na nečemu. A najčešće su mu zahvaljivali tako što su mu poklanjali nešto od onoga što su prodavali. — Mali darak — govorili bi. Sophia ga je napokon upitala na čemu su mu toliko zahvalni.

BalkanDownload Slegnuo je ramenima. — Na tome što njihove sinove ili nećake nisam poslao u zatvor. Pretežno se radi o mladim momcima koji su nešto ukrali ili se potukli i pritom napravih štetu. Takve nemam običaj poslati u zatvor jer iz njega naposljetku izađu gori nego što su ušli. Radije ih šaljem u ratnu ili trgovačku mornaricu. — I tako im pružate šansu za nov početak. Doista sjajna zamisao! — Dosad se pokazala kao dobra — rekao je i odlučio promijeniti temu. — Što ćete s tom ribom? — upitao je, svrnuvši pogled na ribu u košari, umotanu u debeo smeđ papir. — Napravit ću riblji paprikaš. — Znate napraviti riblji paprikaš? — Da — odvratila je. — No vratimo se onome o čemu smo pričali. Vaši postupci djeluju mi vrlo mudro. Kako ste se toga dosjetili? — Nije to ništa naročito. Postupam u skladu sa zdravim razumom i to je sve. Zašto nekomu ne pružiti priliku da se popravi? I zakon čini razliku između mlađih i starijih prijestupnika. Više je tu čimbenika u igri, ne bi bilo u redu kad bismo sve jednako kažnjavali. Naglo se okrenula i zagledala se ujedan od štandova. Bila je toliko ljuta da bi najradije vrištala. Jedva je potisnula suze. Gotovo joj je pozlilo kad je pomislila na brata. Dakle, uvaženi sudac više ne šalje mlade momke da istrunu u zatvoru. Prekasno se toga sjetio, pomislila je, preplavljena vrućom mržnjom.

Vraški prekasno.

Trebao je na to prije misliti. Da jest, John bi sada bio živ. Jedva se suzdržala da mu ne saspe istinu u lice. Željela ga je suočiti sa strašnom posljedicom njegova nemara. Postupio je nepravedno i Johna je to stajalo života. Njezina brata vise nema isključivo zahvaljujući njegovoj presudi. Izravno je odgovoran za njegovu smrt. Prišla je štandu s cvijećem i pogledom okružila žute maćuhice, ljubičaste ljiljane, plave kokotiće i nježne bijele kamelije, pa duboko udahnula i primorala se smiriti. Jednog dana, uvaženi sudac dobit će što je zaslužio. Ona će se pobrinuti za to. — Recite mi — nehajno je kazala i sagnula se da pomiriše ljiljane — kako to da ste postali sudac? Zagledao se u njezin profil. — Moj otac smatrao je da se muškarac treba ostvariti u karijeri, a ne besposličariti. Kako bih mu udovoljio, počeo sam

BalkanDownload studirati pravo. Nažalost, nakon njegove pogibije u lovu, morao sam napustiti studij i preuzeti brigu za obitelj. Ipak, pravo me je i dalje zanimalo. Znao sam da bi se na tom području moglo mnogo toga učiniti; uvesti mnoge pozitivne promjene u sudstvo i policiju. Razgovarao sam o tome s nekim ljudima i ponudili su mi da svoje zamisli provedem u djelo. I eto, tu sam gdje jesam. — Da, tu ste gdje jeste — tiho je ponovila Sophia. — Na sreću mladih momaka kojima ste spasili život. I nesreću onih koje je otpremio u grob, pomislila je. Prodavačica cvijeća, bezuba starica tankih naboranih ruku, široko se osmjehnula i pružila joj buketić ljubičica pa svrnula pogled na Rossa. — Dobar komad. Kladim se da će vas uvaliti u nevolju. Sophia je zatakla buketić pod vrpcu šešira pa izvadila novčanik iz torbice u namjeri da joj plati, no Ross je već stavio nekoliko novčića u staričin dlan. — Mlada dama zaslužuje i jednu lijepu ružu — rekao je. — U pravu ste, gospodine — rekla je starica i pružila mu rosan ružičast pupoljak. S izvjesnim oklijevanjem Sophia ga je uzela iz njegove ruke i kratko ga pomirisala. — Krasno miriše — usiljeno je izgovorila. — Hvala. Kad su se uputili prema izlazu iz tržnice, primio ju je za nadlakticu. Ukočila se i nastavila hodati, pogleda uperena u pločnik. Najradije bi odgurnula njegovu ruku, no nije si to mogla dopustiti. — Zašto me je prodavačica cvijeća nazvala komadom? — upitala je, kratko ga pogledavši. — Nije li to uvredljivo? Osmjehnuo se. — U uličnom žargonu to je kompliment — rekao je. — Pouzdano ništa uvredljivo. — A zašto je rekla da ću vas uvaliti u nevolju? — Jer misli da ću s vama završiti u braku. — Oh — smeteno je promrmljala Sophia i ponovno spustila pogled na pločnik. — Ti se ljudi zbilja čudno izražavaju. Često dvosmisleno, nikad nisam sigurna što zapravo žele reći — u dahu je izblebetala. — Iskreno rečeno, ne razumijem ni pola toga što kažu. Kratko se nasmijao. — I bolje je tako.

BalkanDownload Po povratku u kuću, zatekli su Elizu u kuhinji. Kad je vidjela Sophiju u pratnji sir Rossa, služavkine oči raširile su se od čuđenja. — Gospođice Sophia, mnogo vam hvala što ste pošli na tržnicu umjesto mene — hitro je izgovorila, naizmjence pogledavajući nju i Rossa. — Nema na čemu — odvratila je Sophia. — Razumije se da ne možeš hodati po tržnici s ozlijeđenom nogom. — Hvala i vama, gospodine — rekla je služavka pogledavši Rossa. — Vrlo ste ljubazni. Znam da ste u stisci s poslom, a ipak ste pronašli vremena... — Sve je u redu — rekao je. — Posao neće pobjeći. Eliza se zagledala u ružu koju je Sophia nervozno okretala među prstima. Nije rekla ni riječ, no pogled joj je govorio više od riječi. Trenutak potom, prišla je stolu, izvadila nekoliko namirnica iz košare i uputila se u ostavu. — Jeste li se sjetili kupiti sve što treba za kolač? Sjemenke suncokreta i lana? I ribizle? — Da — rekla je Sophia, gledajući ju kako nestaje u ostavi. — Ali nisam našla crvene ribizle pa sam odlučila... Nije stigla završiti rečenicu jer Ross ju je privukao k sebi i spojio usnice s njezinima u požudan poljubac. Nije si mogla pomoći... koljena su joj zadrhtala, tijelom joj se razlila toplina. Zapanjena, pokušala je potisnuti žudnju, prisjetiti se što je učinio i da bi ga trebala mrziti zbog toga... ali nije mogla. Sve oko nje odjednom je nestalo, postalo manje važno. Kao opijena, ispustila je ružu iz drhtavih prstiju, zagrlila ga oko vrata i uzvratila mu poljubac. Kao iz daljine, do uha joj je dopro služavkin glas. — Nije bilo crvenih ribizla? Što ćemo onda staviti na kolač? Ross je prekinuo poljubac i kratko se zagledavši u njezine strašću zamagljene oči, vrhom palca pomilovao joj vlažnu donju usnicu. — Kupila sam... bijele ribizle — smeteno je izgovorila Sophia, prisjetivši se da Eliza čeka odgovor. Istog trenutka Ross je ponovno spojio usnice s njezinima. Srce joj je počelo snažno lupati. Oštro je udahnula, zabacila glavu, uplela prste u njegovu gustu tamnu kosu i prepustila se užitku. Ovoga puta ljubio ju je mnogo žešće, posesivnije, čvršće ju držeći uz sebe. — Bijele ribizle? — ne osobito zadovoljno upitala je Eliza. — Hm, one su slađe. Okus će biti potpuno drukčiji. No, bolje išta nego ništa.

BalkanDownload Ross je prekinuo poljubac i ruku položenih na njezin struk, zagledao joj se u oči. Uzvratila mu je pogled. Široko joj se osmjehnuo i izašao iz kuhinje, samo nekoliko trenutaka prije nego što je Eliza ušla u nju. — Gospođice, znate li možda gdje je šećer u prahu? Nema ga u ostavi a bila sam sigurna... — zašutjela je i pogledom okružila kuhinju. — Gdje je sir Ross? — zbunjeno je upitala. Smetena, Sophia se sagnula i podigla ružu. — Otišao je. Srce joj je još uvijek divljački lupalo. Imala je osjećaj kao da će izgorjeti od žudnje za njegovim poljupcima i milovanjima. Za poljupcima i milovanjima muškarca kojeg je mrzila. Kako licemjerno, pomislila je. Krajnje nemoralno. Nije imala pojma da je takva raskalašenica. Sredinom prijepodneva sljedećeg dana, Ernest je ušao u kuhinju sa širokim plitkim paketom u rukama. — Gospođice Sydney — rekao je — netko vam je poslao paket. Teklić ga je donio prije desetak minuta. Sophia je ustala od stola za kojim je sjedila pijući šalicu čaja, uzela paket i začuđeno se zagledala u njega. Nije ništa kupila i zamolila da joj to dostave na kućnu adresu. Ernestina, njezina rođakinja, pouzdano nije bila osoba koja bi ju željela uveseliti nekim poklonom. — Što bi to moglo biti? — zbunjeno je promrmljala. Njezino ime i adresa bili su napisani na smeđem papiru u koji je paket bio umotan, no imena pošiljatelja nije bilo. — Doista čudno — rekla je, slegnuvši ramenima. — Nigdje nije zataknuta posjetnica ili pisamce. — Možda je u paketu — rekao je Ernest. — Želite li da vam ga otvorim? — Hvala, ne treba — odvratila je Sophia pa uzela nož i prerezala čvrstu tanku špagu kojom je paket bio povezan. — Jesi li se sjetio gospodinu Grantu donijeti tintu? — upitala je. — Još te je jučer to zamolio. — Da, znam — rekao je Ernest i umorno uzdahnuo. — Nisam stigao, imao sam previše posla. Odmah ću otići po nju. Sophia mu se toplo osmjehnula i ispratila ga pogledom pa odmotala tajanstven paket, podigla poklopac i... ostala bez daha. U kutiji se nalazila haljina. Oprezno ju je izvadila i zapanjeno se zagledala u nju. To nije bila obična haljina, poput onih koje je nosila na poslu pa čak ni onih malo boljih, za izlazak u grad ili šetnju parkom. Bila je to haljina u kakvoj bi se bez i trunke krzmanja mogla pojaviti na balu. No zašto bi joj netko poslao takvo što? Drhtavim rukama potražila je pisamce. Nije ga bilo. Tko god da joj je poslao tu haljinu,

BalkanDownload zaboravio ga je priložiti ili to nije želio učiniti. Smeteno je odmahnula glavom. Haljina joj je djelovala uznemirujuće poznato, kao da ju je podsjećala na nešto davno zaboravljeno... Ah, da! Na jednu od haljina njezine majke. Kao i sve djevojčice, voljela je isprobavati majčine haljine, cipele i nakit. Često bi se gledala u zrcalu i zamišljala da je princeza. Najviše je voljela odjenuti svilenu haljinu neobične boje, koja je, ovisno o svjetlu, bila boje lavande ili srebrnkastosiva. I ova je haljina bila takva. I istog kroja, s dubokim dekolteom i nabranim rukavima obrubljenim čipkom. Jedino je, za razliku od majčine, bila sašivena po novoj modi, malo nižeg struka i bogatije nabrane suknje. Ne znajući kako bi to protumačila, oprezno je vratila haljinu u kutiju. Tko joj je to poslao i zašto? Je li puka slučajnost što je haljina toliko slična haljini njezine majke? Bez razmišljanja uzela je kutiju i uputila se osobi u koju je imala najviše povjerenja. K Rossu. Poslije će se pitati kako joj je uopće takvo što palo na pamet, budući da je bila vrlo samostalna i nenavikla oslanjati se na bilo koga. Bio je to jasan znak da se nešto promijenilo, nešto o čemu nije željela misliti ni kopkati po tome. — Dobro jutro, gospođice Sydney — rekao je Vickery čim je ušla u sobičak ispred Rossova ureda i kratko pogledao kutiju. — Sir Ross trenutačno je zauzet. Ako ste mu donijeli nešto iz arhive, ostavite to kod mene. Vrata Rossova ureda bila su zatvorena, a iznutra su se čuli glasovi. Sophia je kratko odmahnula glavom. — Ne. Željela sam mu pokazati... — započela je pa ušutjela i kratko se namrštila. — Nešto me kopka i željela sam o tome porazgovarati s njim. Radi se o posve osobnoj stvari. Nije važno, doci ću polije. Vickery se pozorno zagledao u nju. — Gospođice Sydney, sir Ross je izričito istaknuo da vas uvijek pustim k njemu, ukoliko se radi o nečem važnom. Pričekajte trenutak — rekao je pa ustao i uputio se prema vratima njegove sobe. — Ne, molim vas, nema potrebe da ga ometate — brzo je izgovorila. — Doista, nije ništa važno. Doći ću poslije. Molim vas, nemojte... Uzalud, Vickery je već pokucao i provirio u Rossov ured. — Oprostite na smetnji, gospodine — uljudno je rekao — ali, gospođica Sydney htjela bi s vama porazgovarati o nečem važnom.

BalkanDownload Prije no što bi Sophia stigla nabrojati do tri, Ross je izašao iz sobe s niskim, otmjeno odjevenim sjedokosim muškarcem, impozantna držanja. Čim mu je pogled pao na Sophiju, muškarac je stao, oštro se zagledao u nju pa svrnuo pogled na Rossa i široko se osmjehnuo. — Cannone, trebali ste mi reći da vas čeka jedna krasna mlada dama pa bih već prije otišao. Shvatio sam da vam se žuri završiti naš razgovor, no sada razumijem zašto. Ako je Sophia očekivala da će Ross to zanijekati, prevarila se. — Želim vam ugodan ostatak dana, Lyttletone — rekao je. — Razmislit ću o vašoj ponudi, no sumnjam da ću promijeniti mišljenje. — Treba mi vaša potpora, Cannone. Ako ju dobijem, možete ubuduće računati na mene. — U to ni najmanje ne sumnjam, lorde — rekao je Ross i naklonio mu se. Muškarac mu je uzvratio naklon i udaljio se. — Izvolite — rekao je Ross i uveo Sophiju u ured, položivši joj ruku na leđa. Suvišno je reći, no njegov dodir prilično joj je godio. Sjela je na stolac nasuprot njegovu stolu pa pričekala da i on sjedne. — Lyttleton? — upitala je. — Ne valjda državni tajnik ministarstva obrane? — Glavom i bradom. — Oh, ne! — usplahireno je uskliknula. — Žao mi je ako sam vas prekinula. Rekla sam gospodinu Vickeryju da ću se poslije vratiti, ali nije se na to obazirao. Mislim da ću ga s užitkom zadaviti. Ross se kratko nasmijao. — Niste me ni u čemu prekinuli. On i ja ionako smo si rekli sve što smo imali i to još prije pola sata. Vaš dolazak odlično mi je poslužio da ga se riješim. No recite mi, o čemu ste željeli porazgovarati sa mnom? — Dopustite mi da vam se prvo ispričam. Doista mi je žao, ali nisam vas željela ometati... — Sophia — prekinuo ju je, zagledavši joj se duboko u oči. — Niste me ni u čemu omeli. A i da ste došli u nezgodnom trenutku, svejedno to ne bih držao ometanjem. Uvijek bih pronašao vremena za vas. Uvijek.

BalkanDownload Nije mogla odvojiti pogled od njegova. Zrak oko njih postao je težak i sparan, kao pred oluju. Sophia se napokon pomakla i stavila kutiju na stol. — Netko mi je ovo poslao po tekliću, ali ne znam tko. To me prilično zbunilo. Nije priložio ni pismo ni posjetnicu. Ross je pogledao adresu na kutiji pa podigao poklopac i zagledao se u srebrnkastoljubičastu svilenu haljinu. Nije rekao ni riječ, no jest podigao obrvu. — Ne znam zašto bi mi itko poslao takvo što — zabrinuto je rekla Sophia. — Ali ima još nešto čudno u vezi s tim — dometnula je. — Moja je majka imala gotovo istu takvu haljinu. Iste boje i istog materijala. Jedino je kroj malo različit, ova je sašivena po sadašnjoj modi. Ross se zavalio u naslonjač i dugim zamišljenim pogledom zagledao se u nju. To joj se nije osobito svidjelo. — Gospođice Sydney — najzad je progovorio — je li moguće da vam je to poslao vaš bivši ljubavnik? Zamalo se nasmijala toj apsurdnoj pomisli. — Oh, ne — odlučno je odvratila. — On nema pojma gdje živim i radim. Otkud bi znao? Usto, nema nikakvog razloga slati mi poklone. Ross je to bez komentara primio na znanje pa izvadio haljinu iz kutije i pomno ju razgledao, opipao svilu i čipku, pregledao šavove. — To je vrlo skupa haljina — rekao je. — Sašivena je od svile najbolje kvalitete i to u nekom od najboljih salona. Nažalost, ne znamo u kojem jer nedostaje etiketa. Držim to vrlo neobičnim. Ne bi ju propustili ušiti na podstavu. Pretpostavljam da je skinuta. Očito, tko god da vam je poslao tu haljinu, nije želio da se o njemu raspitate u salonu. — Dakle, nemoguće je otkriti tko mi ju je poslao? Podigao je pogled i zagledao se u nju. — Potrudit ćemo se pronaći teklića i vidjeti što možemo saznati od njega. Netko od mojih momaka time će se pozabaviti. I porazgovarat ćemo s vlasnicama najboljih salona. Na taj način suzit ćemo potragu. Sumnjam da ima mnogo haljina sašivenih od takvog materijala. — Hvala vam — rekla je i toplo mu se osmjehnula. — Moram još nešto znati — nastavio je. — Je li vam u zadnje vrijeme netko ozbiljno udvarao? Možda netko tko je stekao dojam da niste posve ravnodušni prema njemu? Netko s kim ste flertovali i tako ga ohrabrili... Osmijeh na njezinu licu naglo je izblijedio. — Ne! — u dahu je izgovorila, uvrijeđena njegovim pitanjima, iako nije imala pojma zašto bi ju

BalkanDownload takvo što uopće vrijeđalo. — Ne bih nikoga na taj način ohrabrivala. To je barem sigurno — rekla je pa naglo zašutjela, shvativši da upravo njega jest na taj način ohrabrivala. — Sve je u redu — tiho je rekao, opazivši da je porumenjela. — Ako ste i flertovali s nekim, to je posve u redu. Ne bih vam to uzeo za zlo. Kako bih mogao? Slobodni ste i... — Ali nisam ni s kim flertovala — ljutito je odvratila. — Nije mi do uplitanja s muškarcima. Imala sam loše iskustvo u vezi s tim i ne bih ga željela ponoviti. Oštro se zagledao u nju. — Zato što vam je muškarac koji vas je zaveo lagao ili zato što je bio loš ljubavnik? Bila je zapanjena njegovom indiskrecijom. Kako mu je palo na pamet pitati ju takvo što? — Oprostite, ali ne vidim kako bi vam to moglo pomoći u otkrivanju onoga koji mi je poslao haljinu. Jedno s drugim nema nikakve veze. — Istina — priznao je. — Samo sam znatiželjan. — Žao mi je, nemam namjeru udovoljiti vašoj znatiželji — odbrusila je pa duboko udahnula i ustala. — Ako je to sve, gospodine, rado bih se udaljila. Moram Elizi priskočiti u pomoć. Lucie ne može jer već ima previše posla. — Jest, to je sve — kratko je odvratio. — Zadužit ću Sayera za istragu i izvijestiti vas što je saznao. — Hvala vam — rekla je i zakoračila prema vratima. Požurio je ispred nje, no kad je stavio ruku na kvaku, kratko mu je dotaknula rame. Upitno ju je pogledao i spustio ruku. Premjestila se s noge na nogu i pogledala u stranu. — Nisam uživala u vođenju ljubavi s onim muškarcem — tiho je izgovorila. — No možda je to više bila moja nego njegova krivica. Stajali su blizu jedno drugomu i na licu je mogla osjetit njegov vruć dah. Nije si mogla dopustiti pogledati ga. Jer bila je sigurna da bi vidio žudnju u njezinu pogledu. Naglo je otvorila vrata i izašla iz ureda. Ross je zatvorio vrata pa prišao stolu, sjeo i duboko se zamislio. Jedno je bilo sigurno, predugo je živio u celibatu. Čeličnom voljom uspio je misli o vođenju ljubavi potisnuti u stražnji dio glave i posvetiti se poslu. Nažalost, to mu više nije uspijevalo. Upravo suprotno, misli o vođenju ljubavi sa Sophijom

BalkanDownload zauzele su poprilično prostora u prednjem dijelu njegove glave. Dakako, to nije bilo dobro. Život mu se polako ali sigurno pretvarao u pakao. I danju i noću izgarao je od žudnje za njom. Kad god bi se našao blizu nje, jedva se suzdržavao da ju ne uzme u naručje. Pogledom je okružio ured. Uvijek se u njemu ugodno osjećao. Deset godina proveo je tu, među knjigama na policama i zemljovidima na zidu, za stolom uvijek pretrpanim papirima. Kad god bi izašao na teren, uvijek bi se rado vraćao tu. Odjednom, nije mogao vjerovati da se tako dugo posvetio isključivo poslu. Spustio je pogled na haljinu boje lavande. Mogao je zamisliti Sophiju u njoj. Savršeno bi joj pristajala. Tko joj je poslao tu haljinu? Pomisao na to prilično ga je živcirala. Shvativši da je ljubomoran, istinski se zgranuo nad sobom. Kad je postao tako posesivan? Mrzio je pomisao da joj netko nešto poklanja. Želio je on biti taj koji će joj ispuniti svaku želju, što god to bilo i što god ju usrećilo. Umorno je uzdahnuo. Stalno se borio s podvojenim osjećajima, s ushitom i nevoljkosti da mu se prepusti. Nije zaboravio kakav je osjećaj duboko voljeti ženu. Njezina sreća bila bi mu važnija od svega, želio bi ju zaštiti i stalno bi strahovao da joj se nešto ne dogodi. Morat će pronaći način kako zadovoljiti žudnju za Sophijom, no ne tako da joj se preda srcem i dušom.

BalkanDownload PETO POGLAVLJE

udući da je Ross izašao na teren, odakle se zacijelo neće tako brzo vratiti, Sophia je zamolila Lucie da joj pomogne okrenuti madrac na njegovu krevetu i promijeniti posteljinu. — Nije da ne bih, gospođice — rekla je Lucie i nelagodno se premjestila s noge na nogu. — Ali raskrvarila sam ruke ribajući lonce mješavinom pijeska i kiseline. — Što? — zapanjeno je upitala Sophia pa uzela njezine ruke u svoje i pogledala ih. — Zaboga, trebala si mi to prije reći — prekorila ju je i rekla joj da sjedne za stol pa otišla u ostavu i ubrzo se vratila s bočicom glicerina, bočicom cvjetne vodice i bočicom ulja. Uzela je plitku posudu, usula u nju od svega po malo, izmiješala i stavila posudu pred Lucie. — Drži ruke u tome najmanje pola sata, a prije odlaska na spavanje navuci rukavice. — Nemam ih, gospođice. — Nemaš rukavice? Djevojka je bespomoćno slegnula ramenima. Sophia je imala samo jedan par i pomisao da bi ih trebala žrtvovati nije joj najbolje sjela. Istog se trenutka posramila. — Uzmi moje — rekla je. — Naći ćeš ih u košari na toaletnom stoliću. Lucie se zabrinuto zagledala u nju. — Ali ne želim upropastiti vaše rukavice, gospođice. — Tvoje su ruke važnije od mojih rukavica. Učini kako sam rekla. Sjedi tu i namači ruke, u protivnom sutra nećeš moći ništa raditi. Ja ću za to vrijeme presvući sir Rossov krevet. — Ali kako čete sami okrenuti madrac? — Ne brini, snaći ću se. Lucie joj se zahvalno osmjehnula. — Doista, ali doista ste divni. Tko vas ne bi volio? Sophia je odmahnula rukom pa izašla iz kuhinje, uzela čistu posteljinu iz zidnog ormara u hodniku i požurila u Rossovu sobu. Ušavši u nju, odložila je

BalkanDownload posteljinu na stolac i pogledom okružila sobu. Sve je bilo čisto i uredno, jedino je trebalo pokupiti rublje za pranje. Bila je to lijepa i udobna soba, s pokućstvom od mahagonija i naslonjačima presvučenim tamnozelenim brokatom. Zastori su također bih tamnozeleni. Jedan zid resila je od starosti već izblijedjela tapiserija. Na drugom su bile tri uramljene karikature. Jedna je prikazivala Rossa kao Zeusa, s munjom u ruci. Na drugoj je ljuljuškao u krilu vladine službenike, kao da su djeca. A na trećoj je bio prikazan kako hoda ulicom držeći runnere na povodcu, poput lovačkih pasa. Očito, karikaturist je aludirao na njegovu moć. Mogla je razumjeti razloge karikaturiranja Rossove uloge. Većina Engleza protivila se zamisli o jakoj, organiziranoj policiji. Tvrdili su da je to neustavno i opasno. Bio im je mnogo draži dotadašnji sistem po kojem su župljani naizmjence vršili dužnost redarstvenika na rok od godinu dana. Problem je bio u tome što se oni nisu mogli nositi s porastom kriminala i sve većim brojem pljački, silovanja i ubojstava, osobito u gradu poput Londona. Parlament je odbio prijedlog o formiranju profesionalnih policijskih snaga pa su Bow Street runneri postali zasebna skupina unutar pravnog sistema na čelu kojeg je bio sudac — sir Ross. On je bio njihov jedini nadređeni i uz tu ekipu momaka u konačnici je postao moćniji nego što je ikada mislio da će biti. Kad je prvi put vidjela te karikature, Sophia se pitala zašto ih je Ross stavio na zid. No u međuvremenu je shvatila zašto. To mu je bio trajni podsjetnik da će javnost svaki njegov potez promatrati pod povećalom. Zato si nije mogao dopustiti pogriješiti — morao je u svemu biti besprijekoran. Nije bilo vrijeme za razmišljanje o tome pa se prihvatila posla. Skinuvši posteljinu, prilično se namučila okretanjem velikog madraca, no najzad je uspjela. Nakon toga uredno je preko njega zategnula čistu plahtu, prekrila krevet pokrivačem pa presvukla jastuke, kratko ih protresla i stavila ih pod uzglavlje. Završivši, prišla je stolcu preko kojeg je bila prebačena Rossova odjeća za pranje, uzela crnu svilenu kravatu, prebacila ju preko ruke i posegnula za bijelom košuljom. I prije nego što joj je doprlo do mozga što čini, priljubila ju je uz lice i duboko udahnula miris znoja pomiješan s mirisom sapuna za brijanje. Bio je to ugodan, primamljiv miris; miris zrelog, zdravog muškarca. Nije imala pojma da miris muškarca može biti tako erotičan. Čudno, ali ni uz najbolju volju nije se mogla sjetiti kako je Anthony mirisao. Nikada nije razmišljala o tome. Po

BalkanDownload svemu sudeći, uopće ga nije voljela. To joj je sada postalo savršeno jasno. Bila je zaljubljena u nekoga tko je postojao samo u njezinoj mašti. Željela je u njemu vidjeti princa iz bajke, a on joj je tu želju ispunio i odglumio princa. Dakako, samo zato što mu je tako odgovaralo. Kad mu više nije odgovaralo, ostavio ju je. Vrata su se otvorila i Ross je ušao u sobu. Zapanjena, Sophia je naglo porumenjela i brzo spustila košulju na naslon stolca. Poželjela je da se zemlja otvori i da propadne u nju. Zaboga, zatekao ju je kako miriše njegovu košulju! Srećom, nije se činilo da je to opazio, što je bilo čudno jer rijetko što bi mu ikada promaklo. Pravo rečeno, djelovao je pomalo odsutno i nesigurno na nogama. Je li se napio? To bi tek bilo čudno, nimalo nalik njemu. Ali što bi drugo moglo biti? — Vratili ste se ranije nego što sam očekivala — rekla je. — Upravo sam promijenila posteljinu na vašem krevetu i... — zašutjela je i zabrinuto se zagledala u njega jer zakoračio je prema njoj pa stao i rukom se oslonio na komodu. — Jeste li dobro? — upitala je i požurila prema njemu. Staklastim pogledom zagledao se u nju. Zašto je tako blijed? — Gospodine, jeste li dobro? — ponovno je upitala. Pognuo je glavu; uvojak kose pao mu je na znojem orošeno čelo. — Pronašli smo muškarca kojeg smo tražili... u kući na Rose Streetu — neobično je polako izgovorio. — No pobjegao nam je... popeo se na krov prije nego što ga je Sayer stigao uhititi. Pošao sam za njim... nisam mogao dopustiti da nam pobjegne. — Trčali ste za njim po krovu? — zapanjeno je upitala. — Zaboga, mogli ste se ubiti! — Zapravo... on me je zamalo ubio. Kad sam ga dostigao, pucao je u mene. — Pucao je u vas? — upitala je, i brzo spustila pogled niz njegovo tijelo. — Je li vas pogodio? — Nije mi ništa. Metak me je samo okrznuo.

BalkanDownload Obuzeta panikom brzo mu je raskopčala ogrtač i otkrila da mu je lijevo rame krvavo. Rukom je pokrila usta i primorala se pribrati. — O, Bože! Ranjeni ste. Jeste li rekli nekomu da pozove liječnika? — Nije mi ništa. Kao što sam rekao, metak me je samo okrznuo. Svukla mu je kaput, unatoč njegovoj tvrdnji da je sposoban sam to učiniti. Vidjevši kako mu je košulja natopljena krvlju, zgroženo je odmahnula glavom, odlučno ga povela prema krevetu i naredila mu da legne. Nevoljko ju je poslušao, i dalje tvrdeći da mu nije ništa, no nije se na to obazirala. Bez oklijevanja raskopčala mu je košulju do pola, spustila ju s lijevog ramena i zgranuto se zagledala u rupu od metka. — Ne, metak vas nije samo okrznuo — rekla je. — Pogodio vas je. Ne mičite se. Zaboga, zašto niste nikomu ništa rekli? — Jer se ne radi ni o čem ozbiljnom — razdražljivo je odvratio. Ustala je i zgrabila prvo što joj se našlo pod rukom, što je bila košulja koju je maločas mirisala — i pritisnula ju na njegovo ranjeno rame. Stisnuo je zube, no nije mogao prikriti bol. Ne pred njom, vidjela je to po kratkom grčenju njegova lica. — Ne mogu vjerovati da možete biti toliko tvrdoglavi — rekla je i nježno odmaknula pramen kose s njegova oznojena čela. — Što god mislili o sebi, niste neranjivi — dometnula je i ustala. — Idem nekoga poslati po liječnika. Ostanite ležati. Jeste li razumjeli? — Recite Ernestu neka skokne po Jacoba Linleya — promrmljao je. — U ovo vrijeme najvjerojatnije će ga pronaći kod Toma. — U kafeteriji na kraju ulice? Kimnuo je i zatvorio oči. Izašavši iz sobe, Sophia je prvo poslala Ernesta po liječnika pa pozvala služavke i ukratko im objasnila što se dogodilo. Eliza je smjesta pošla po čiste ubruse, a Lucie je požurila u susjednu zgradu, po Granta Morgana. Vrativši se u Rossovu sobu, Sophia se na trenutak ukočila od straha vidjevši ga kako mirno leži na krevetu. Izgledao je kao da je mrtav. Srećom, bio je živ, no vrlo blijed i htio to priznati ili ne, previše slab da bi se odupirao. Nježno mu je maknula ruku s košulje koju je držao na rani, bacila ju u stranu i stavila ubrus na ranu. Kratko je zastenjao i otvorio oči. — Očito sam zaboravio kako rana od metka boli — promuklo je izgovorio. — Prošlo je podosta vremena otkad sam zadnji put bio ranjen.

BalkanDownload Zabrinuto je uzdahnula. — I neka vas boli — ljutito je odvratila. — To će vas naučiti pameti. Što vam bi da lovite nekoga po krovu? Zakolutao je očima. — Jer nije htio sići na ulicu, gdje bih ga lakše ulovio. — Jako duhovito — suho je odvratila. — Ako se ne varam, runneri bi trebali hvatati kriminalce. To je njihov posao, ne vaš. — Ne ide to uvijek tako. Zaustila je da mu kaže što misli o tome pa pregrizla jezik i ponovno se zabrinuto zagledala u njega. — Moram vam svući košulju — rekla je i raskopčala ju do kraja. — Sam ću to učiniti. — Ne, nećete — odlučno je odvratila i pomogavši mu da se podigne u sjedeći položaj, brzo mu svukla košulju. Vidjevši njegova prsa i ramena, prilično se iznenadila. Bio je mišićaviji nego što je mislila i posvuda čvrst, kao od čelika. Doista lijepo građen. Opazivši da ju promatra, naglo je porumenjela i pomogla mu da legne. — Priznajem, zamišljao sam nas u krevetu, ali ne ovako — promrmljao je. Nervozno se nasmijala. — Pretvarat ću se da to nisam čula. Delirični ste zbog gubitka krvi pa blebećete. Na njezinu sreću, Eliza je tog trenutka ušla u sobu s posudom tople vode i hrpom čistih ubrusa. Kao što je bilo za očekivati, Ross nije bio oduševljen pomišlju da mora mirno ležati dok ga žene peru, no nije mu preostalo drugo nego pomiriti se s tim. Najzad, netko mu je morao oprati krv s vrata, prsa i trbuha jer sam to ipak nije mogao učiniti. — Čini se da mu je metak ostao u ramenu — pragmatično je ustanovila Eliza, podigavši krvav ubrus s njegova ramena u namjeri da ga zamijeni novim. — Doktor Linley morat će ga izvaditi. Srećom, jer da mu je metak završio u srcu, za tim ne bi bilo potrebe. Jest, pomislila je Sophia. Mogao je poginuti. Koje li budale! Riskirao je život, a zašto? Zbog nekog probisvijeta kojeg bi ionako prije ili poslije uhvatili. Shvativši koliko je ljuta i uplašena, nije se mogla ne upitati što joj je. Zašto se uopće živcira zbog njega? Ne bi li ga trebala mrziti? — Sve je u redu — rekao je Ross, kao da joj je pročitao misli. — Za dan ili dva bit ću kao nov.

BalkanDownload — Izbijte si iz glave da ćete se tako brzo vratiti na posao — ljutito je odvratila. — Ostat ćete u krevetu koliko god bude trebalo. Osobno ću se pobrinuti za to. Tek kad se promuklo nasmijao, shvatila je što je rekla. Ošinula ga je pogledom pa se uozbiljio. Eliza je, pak, visoko podigla obrve i prihvatila se slaganja ubrusa na noćni ormarić. Nastupila je neugodna tišina, srećom, ne zadugo jer netko je pokucao na vrata. Trenutak potom, u sobu je ušao naočit, visok i vitak muškarac, plave kose i očiju boje lješnjaka. Bio je to doktor Jacob Linley. Sophia ga dotad nije vidjela, no znala je da se runneri i ostali Rossovi uposlenici u slučaju potrebe oslanjaju na njegovu pomoć. Djelovao je vrlo opušteno; na prvi joj se pogled svidio. — Cannone — uskliknuo je i požurio k njemu, spustio torbu na stolicu i sjeo na rub kreveta. — Čini se da te pustolovan duh nije napustio — rekao je i brzo pregledao ranu. — Hmmm. Dakle, zaradio si metak. Kako se to dogodilo? Ross se kratko namrštio. — Pošao sam sa Sayerom uhititi tipa osumnjičenog za jedno ubojstvo. Pucao je i... — Propustio je reći da ga je upucao na krovu — dometnula je Sophia. — Kamo je, uzgred rečeno, krenuo za njim. Linley je ustao i okrenuo se prema njoj. — Upucan je... na krovu? — začuđeno je upitao. — Da — rekla je Sophia, bespomoćno slegnuvši ramenima. — Trebao je odustati od potjere. No to će ga naučiti pameti — dometnuo je i naklonio joj se. — Vi ste gospođica Sydney, zar ne? Čuo sam mnogo toga o vama. Lijepoga, dakako. Mislio sam da runneri pretjeruju, no prevario sam se. Trebao sam vjerovati njihovoj stručnoj procjeni. — Namjeravaš li ostatak večeri provesti u čavrljanju s gospođicom Sydney ili ćeš se prihvatiti posla i izvaditi mi vraški metak iz ramena? — ljutito ga je upitao Ross, prije nego što je Sophia stigla odgovoriti. Linley ga je kratko pogledao, nehajno slegnuo ramenima i svrnuo pogled na Sophiju. — Treba mi posuda vrele vode, sapun, teglica meda i čaša brendija — rekao je i pogledom okružio sobu. — I mnogo više svjetla. Kimnula je, poslala Elizu po svjetiljke i požurila u kuhinju po vodu, sapun i ostalo.

BalkanDownload Kad se vratila iz kuhinje, soba je bila preplavljena svjetlom kao u pol bijela dana. Čim je stavila posudu s vodom, sapun i ostalo na noćni ormarić, Linley je izvadio iz torbe nekoliko instrumenata i potopio ih u vodu pa uzeo sapun i pošao do umivaonika oprati ruke. Na njezino čuđenje, to je potrajalo. Vrativši se, pincetom je izvadio instrumente iz vode i poslagao ih na čist ubrus. Shvativši da ga Sophia cijelo vrijeme znatiželjno promatra, toplo joj se osmjehnuo i odlučio joj objasniti što radi. — Nitko točno ne zna zašto, ali iskustvo je pokazalo da rane brže zacjeljuju i manja je vjerojatnost da će se zagnojiti ako se tretiraju čistim instrumentima — rekao je. — Zato se uvijek trudim dobro oprati ruke i instrumente. — A čemu služi med? — Ubrzava zacjeljivanje rana. Usto, povoj se ne lijepi na rane premazane medom pa ga je lakše promijeniti. — A brendi? — To je za mene — rekao je i široko joj se osmjehnuvši, uzeo čašu, popio dug gutljaj brendija, odložio ju pa sjeo na krevet i uzeo pincetu. — Vrijeme je za posao. Cannone, sad ću ti izvaditi metak — rekao je i svrnuo pogled na Sophiju. — Gospođice Sydney, ako nemate dobre živce i dobar želudac, savjetujem vam da izađete. Jer sir Ross će urlati i psovati kao kočijaš. — Ostat ću — rekla je. — Imam dobre živce i dobar želudac. — U redu — rekao je Linley i svrnuo pogled na Rossa. — Znaš da ovo neće biti ugodno. Grant je dolje... ako nisi siguran da možeš ostati miran, pozvat ću ga da te prikuje uz krevet. — Ostat ću miran — suho je odvratio Ross. Linley je šutke kimnuo i prihvatio se posla. Sophia se pozorno zagledala u Rossa. To sigurno jezivo boli, pomislila je, vidjevši kako mu se mišići na licu trzaju. Povremeno bi duboko udahnuo i zadržao dah, no nije ispustio ni glasa. Napokon, Linley je uspio pronaći metak. — Tu je. Ugnijezdio se kraj kosti — staloženo je rekao, iako mu je čelo bilo orošeno krupnim kapima znoja. — Cannone, ne moraš se više truditi dokazati nam da si hrabar. Savjetujem ti da se onesvijestiš prije nego što se prihvatim čupanja te vraške stvari iz rane. — Nikad u životu nisam se onesvijestio — promrmljao je Ross.

BalkanDownload — Gospođice Sydney, možete li nakratko pridržati pincetu u ovom položaju? — upitao je Linley. — Naravno, gospodine — rekla je i učinila što ju je zamolio. — Nemojte ju pomaknuti ni milimetra — dometnuo je pa uzeo hvataljku i ugurao ju u ranu. — Imate vrlo mirne ruke. Usto, vrlo ste lijepi. Ako odlučite promijeniti posao, rado ću vas uzeti za pomoćnicu. — Ni slučajno — promrsio je Ross. — Ona je moja — ljutito je izgovorio i... onesvijestio se.

BalkanDownload ŠESTO POGLAVLJE

zvadivši metak, doktor Linley pritisnuo je čist ubrus na ranu, kako bi zaustavio mlaz krvi koji je nahrupio iz nje. Rossove riječi još su uvijek visjele u zraku. Sophia se nelagodno premjestila s noge na nogu pa odlučila objasniti Linleyu da Ross nije mislio ono što bi se možda moglo pomisliti da je mislio. — Drago mi je što gospodin Ross toliko cijeni moj rad — rekla je. — Istina, nisam namjeravala dati otkaz, ali... — To nije ono što je želio reći — rekao je Linley i uz pomoć metalne špatule premazao ranu medom. — Bojim se da ste pogrešno razumjeli — ustrajala je Sophia. — Ne, nisam — suho je odvratio Linley pa brzo povio ranu i ustao. — Koja će mu od vas dvije mijenjati zavoje? — upitao je, pogledavši Sophiju pa Elizu. Sophia je zagrizla usnicu pa upitno pogledala Elizu. Umjesto odgovora, služavka je slegnula ramenima, prepuštajući odluku njoj. Nije se radilo o tome da ga Sophia ne bi željela njegovati. Upravo suprotno, željela je to. No znala je da to ne bi trebala željeti. Trebala bi ga mrziti. U najmanju ruku, prezirati. Problem je bio u tome što prema njemu više nije osjećala ni mržnju ni prezir. Možda samo katkad, a i to nakratko. Preplavljena malodušjem, u mislima se ispričala bratu. Očito, nije bila spremna za osvetu. Morat će ju odgoditi. Ili smisliti nešto drugo. Kako god bilo, o tome će poslije razmišljati. — Ja ću — rekla je, pogledavši Linleya. — Molim vas, recite mi što trebam činiti. — Mijenjajte mu povoj dvaput na dan. Med nanesite onako kako sam ga ja nanio, uz pomoć špatule. Pripazite da uvijek bude čista. I prije toga dobro operite ruke. Opazite li da se rana gnoji ili ima neugodan miris, odmah me pozovite. Ili ako mu rame počne znatno naticati. Dogodi li se išta od toga, želio bih to odmah znati — rekao je i vidjevši da se Ross promeškoljio i otvorio oči, široko mu se osmjehnuo. — Što se hrane tiče, neka jede što i svaki bolesnik, iako mu se to neće svidjeti. Pileću i juneću juhu, tost, jaja... Od pića, čaj i mlijeko. I tako vam svega na svijetu, ne dajte mu da pije kavu. Treba što je moguće više spavati — istaknuo je i kratko potapšao Rossa po ruci. — Za danas

BalkanDownload smo završili, prijatelju. Navratit ću za dan ili dva. Reći ću Grantu da se sada može popeti k tebi. Kazavši to, brzo je spremio instrumente u torbu, uljudno pozdravio Sophiju i tiho izašao. — Vrlo je drag — rekla je Sophia. — Jest — složila se Eliza i kratko se nasmijala. — I nije oženjen. Mnoge dame žele njegove usluge... i pritom ne mislim na liječničke. Koja god ih uspije dobiti, smatra se pravom sretnicom. — Kakve im još usluge pruža?— zbunjeno je upitala Sophia. — Ne misliš valjda... — Da, upravo takve. Priča se da je pravi umjetnik u krevetu. Jednako dobar kao i u poslu. Štoviše, neke žene tvrde... — Eliza! — prekinuo ju je Ross. — Ako već moraš tračati, čini to dalje od mojih ušiju — rekao je pa mrko pogledao i nju i Sophiju. — Zar vas dvije nemate o čemu drugom pričati, nego o njegovim umjetničkim sposobnostima u krevetu? Sophia mu se široko osmjehnula pa svrnula pogled na Elizu. — Gospodin Ross je u pravu. Ne bismo o tome trebale pričati pred njim — rekla je i kratko zašutjela. — Nastavit ćemo o tome u kuhinji. Čim mu je bol u ramenu malo popustila, Sophia mu je pomogla u razodijevanju. Koliko je mogao, trudio se to učiniti bez njezine pomoći, no čak ga je i taj mali napor prilično iscrpio. Kad mu je napokon navukla noćnu košulju i zakopčala ju, istinski mu je laknulo. — Hvala vam — promrmljao je i zavalio se u jastuke. Kratko je kimnula i pokrila ga preko trbuha. — Mogu li reći gospodinu Grantu da se popne k vama? Ili da svrati poslije? — Neka dođe — rekao je Ross i umorno uzdahnuo. Zapravo, nije želio vidjeti Granta ni ikoga drugoga. Želio je ležati u miru i tišini. I da Sophia pritom ostane uz njega. Nagonski, posegnula je za njegovom rukom i kratko ju stisnula. Ne po prvi put, Ross je osjetio njezinu unutrašnju borbu. Znao je da ga želi, ali i da očajnički pokušava to zanijekati. Osmjehnula se i odmakla mu pramen kose s

BalkanDownload čela. — Nemojte se upuštati u duge razgovore s njim — tiho je rekla. — Morate se odmarati — istaknula je i ustala. — Pripravit ću vam nešto lagano za večeru. — Nisam gladan. Zanemarila je to i izašla. Ponovno je uzdahnuo. Znao je da neće odustati dok ga ne primora da nešto pojede. Grant je ušao u sobu. Visok kakav je bio, morao je pognuti glavu da ne bi čelom udario u dovratak. — Kako si? — upitao je i kratko se zagledao u Rossovo ozlijeđeno rame pa sjeo na stolac do njegova kreveta. — Kao što vidiš, nikad bolje — rekao je Ross. — Srećom, ne radi se ni o čem ozbiljnom. Već sutra bit ću na poslu. Najkasnije prekosutra. Morgan se preko volje nasmijao. — Dovraga, Cannone. Pitam se, što bi rekao da sam se ja upustio u tako rizičan poduhvat? Možda, da je to bilo glupo od mene? — Da nisam pošao za njim, Butler bi nam pobjegao. — O, da — ironično je odvratio Morgan. — Sayer kaže da je to bio uistinu dojmljiv prizor. Iskreno je zadivljen tvojim junaštvom. Navodno si se uspentrao na krov poput vraške mačke, i pojurio za tipom, čak si za njim skočio na ravan krov susjedne kuče. Više od metar i pol razmaka između kuća! Što bi bilo da si se poskliznuo i pao? I nisi nikomu rekao da si ranjen. Ni uz najbolju volju ne mogu to shvatiti. — Ali nisam pao — istaknuo je Ross. — Sve je dobro završilo. Pustimo to. — Pustimo to? — ljutito je upitao Morgan. Iako se u međuvremenu naučio kontrolirati, ovo mu je očito bilo previše. — Odakle ti pravo igrati se s vlastitim životom? O čemu si mislio? Što bi bilo s tvojom misijom da si poginuo? Reci ću ti što — propala bi. Trebam li te podsjetiti da bi neki tvoju smrt iskoristili kao povod da se riješe svih nas i predaju London u ruke poduzetnicima poput Nicka Gentryja i drugim šefovima podzemlja? — Ti bi to spriječio. — Ne bih mogao. Nemam ni tvoje znanje, ni iskustvo ni politički utjecaj. U svakom slučaju, ne još. Tvoja smrt ugrozila bi sve za što smo se borili. A sve to stavio si na kocku zbog žene. Zaboga, ne mogu vjerovati... — Govoriš gluposti — usprotivio se Ross — Ne misliš valjda...

BalkanDownload — Da, mislim. Učinio si to zbog gospođice Sydney — rekao je Morgan, gledajući ga ravno u oči. — Jako si se promijenio otkad se pojavila. Glupost koju si učinio upravo to i dokazuje. Neću se pretvarati da to ne vidim. — Kako lijepo od tebe — zlovoljno je promrmljao Ross. — Očito je da se boriš sam sa sobom — nastavio je Morgan, ali mnogo blaže i s mnogo više razumijevanja. — Ako ju želiš, uzmi ju. Iskreno sumnjam da te ne bi htjela. Itekako bi. Svi to vide. Ross je zašutio i duboko se zamislio. Nikada nije analizirao vlastite postupke i motive. Jedino tuđe. Na njegovo iznenađenje, nažalost ne ugodno, odjednom je shvatio da je Morgan u pravu. Postupio je nepromišljeno. I to samo zato što je izgarao od žudnje koju nije mogao zadovoljiti. To ga je prilično frustriralo. Moguće je da je tu bilo i ponešto osjećaja krivice. Jer bol zbog Eleanorine smrti kao da je iščezla. Pet godina tugovao je za suprugom. Umrla je, ali bio joj je odan u mislima. No iako ju je iskreno volio, zadnjih dana jedva da bi je se i sjetio. Sjećanja na nju postala su blijeda i daleka. Otkad se pojavila, Sophia je zauzela središnje mjesto u njegovu umu. Umjesto da razmišlja o pokojnoj supruzi, razmišljao je o njoj. Nije se mogao sjetiti je li ikada toliko žudio za suprugom. Bio je svjestan da nije dolično uspoređivati ju sa Sophijom, no nije si mogao pomoći. Eleanora je bila vitka poput vrbe, blijeda i krhka. Eterična. Sophia je drukčija... zemaljska; raskošna i senzualna zlatokosa krasotica. Svrnuo je pogled na Morgana. — Moj privatni život ne bi te se trebao ticati — rekao je. — A što se tiče moje današnje terenske aktivnosti, u pravu si. Odsad pa nadalje potrudit ću se usredotočiti na planiranje akcija. — Tako i treba — složio se Morgan. — Provedbu prepusti momcima. To je njihov, a ne tvoj posao. — Jest. Ipak, u krivu si ako misliš da sam nezamjenjiv. Uskoro ćeš moći uskočiti u moje cipele. Morgan se nasmijao i pogledao u svoja golema stopala. — Možda će mi biti pomalo tijesne. Sophia je pokucala na vrata i ušla, s poslužavnikom na kojem je bila pokrivena posuda i čaša do vrha puna nečega za što je Ross pretpostavio da je ječmena voda. Gledajući ju tako lijepu, s nekoliko pramena kose koji su joj pobjegli ispod ukosnica, Ross se smjesta ozario.

BalkanDownload Sophia se uljudno osmjehnula Morganu. — Želite li večerati s gospodinom Rossom? — upitala je. — Ako da, rado ću donijeti još jedan obrok. — Ne, hvala — rekao je Morgan. — Supruga me očekuje na večeri. Kazavši to, ustao je, pozdravio nju i Rossa i uputio se prema vratima pa zastao i potražio Rossov pogled. — Razmisli o onome što sam ti rekao — rekao je i izašao. Ross je te noći loše spavao. Rame ga je prilično boljelo i u nekoliko navrata bio je u iskušenju uzeti žlicu opijuma iz bočice na noćnom ormariću. No odolio je; nije volio osjećati se tupo i tromo. Duge sate kratio je razmišljanjem o ženi koja je spavala samo nekoliko soba dalje od njegove. Rana ga je boljela i bilo mu je dosadno. Kad bi Sophia bila uz njega, bilo bi mu mnogo lakše. Mogao je smisliti stotinu razloga da ju pozove. Ipak, nije to učinio. Jer znao je da joj je potreban odmor. Kad se svjetlo zore počelo pomaljati kroz navučene zastore, istinski mu je laknulo. Pozorno je osluškivao zvukove. Lucie je teško koračala uz stube, noseći kantu uglja. Prepoznao je i Elizin korak dok se žurno spuštala prema kuhinji. Najzad, začuo je brz i lagan ženski korak. Bila je to Sophia, ali na njegovu žalost, produžila je prema tavanskim stubama. Naravno, išla je probuditi Ernesta koji je spavao u maloj tavanskoj sobi. Napokon se pojavila, svježa i mirisna, kose upletene i složene u punđu na zatiljku. Spustila je poslužavnik na noćni ormarić pa sjela na rub kreveta. — Dobro jutro — rekla mu je i opipala mu čelo. — Gorite — ustanovila je. — Doktor Linley je rekao da se to može očekivati. Previt ću vam ranu, a zatim ćete se okupati. Morate jedino paziti da ne smočite povoj. — Hoćete li mi pomoći da se okupam? — upitao je i široko se osmjehnuo kad je vidio da je porumenjela.

— To ipak ne — ukočeno je odvratila, iako joj je osmijeh titrao na rubu

usana. — Ne bi se pristojalo. Ako se ne možete sami oprati, Ernest će vam pomoći — dometnula je i pozorno se zagledala u njega. — Nisam vas još nikad vidjela neobrijanog. Kratko je protrljao bradu. — Vjerojatno vas podsjećam na ježa. — Zapravo, na pirata. Sudeći po njezinu pogledu, sviđao joj se neobrijan. Zanimljivo, pomislio je.

BalkanDownload Ustala je i pošla razgrnuti zastore pa prišla umivaoniku, natočila vodu u njega i prihvatila se pranja ruku. Potrajalo je. Trudila se držati opušteno, no bilo je očito da nije navikla biti sama s muškarcem u njegovoj spavaćoj sobi. Kad je najzad prišla krevetu i počela na noćni ormarić slagati sve što joj je potrebno za previjanje, Ross je opazio da izbjegava njegov pogled. — Sophia, ako vam je neugodno... — Ne — pobunila se i kratko ga pogledala. — Sve je u redu. Nasmijao se. — Porumenjeli ste do korijena kose. Narogušila se. — Na vašem mjestu ne bih se šalila na račun nekog tko se sprema previti mi ranu. Nije se ni pomakao dok mu je raskopčavala noćnu košulju. Lice joj je sada već poprimilo tamnocrvenu boju. Ruke su joj lagano podrhtavale, disanje joj se ubrzalo. Njegovo također. Shvativši to, pokušao se pribrati i primorati se polakše disati, no uzalud. Nijedna žena nikada ga nije uspalila samo raskopčavajući mu košulju. Bilo je to najerotičnije iskustvo koje je ikada imao. Zagledao se u nju. Nije mu uzvratila pogled. Bez riječi nastavila mu je polako raskopčavati gumbe. Miris meda pomiješao se s njezinim mirisom. Ross je posve zaboravio na bol. Pravo rečeno, osjećao se omamljeno, kao da je popio žlicu opijuma. Otkopčala je zadnji gumb, raširila krajeve njegove noćne košulje i zagledala mu se u prsa. Po izrazu njezina lica nije mogao zaključiti sviđa li joj se ono što vidi. Možda joj se ne sviđaju tamnokosi muškarci dlakavih prsa? Njezin ljubavnik bio je plavokos. I recitirao joj je poeziju. Dovraga, pomislio je. Za razliku od njega, on je bio tamnoput satir i nije se mogao sjetiti ni jednog jedinog stiha. Nelagodno se promeškoljio. Napetost između njih mogla se rezati nožem. Bio je pokriven preko trbuha, no jedno je bilo sigurno — ako bi Sophia spustila pogled malo niže, opazila bi da se pokrivač uzdigao na kritičnom mjestu. Oprezno, prihvatila se razvezivanja čvora na njegovu povoju. Dah joj se ubrzao, grudi joj se nadimale... Svrnuo je pogled s njih, no uzalud. Zavodljiva žena kraj njega, a on napola nag. Tko bi u takvoj situaciji mogao razumno razmišljati? Želio ju je. Silno je žudio uzeti ju, nježno ju podrediti svojoj volji, primorati ju na predaju. Promuklo je uzdahnuo, uhvatio ju oko struka i povukao ju k sebi, u krevet.

BalkanDownload — Zaboga, gospodine — zgranuto je izgovorila i položila mu ruku na prsa. Namjeravala ga je odgurnuti, no u zadnji trenutak sjetila se njegova ozlijeđenog ramena. Nije mu željela nanijeti bol. — Molim vas... pustite me. — Doista to želiš? — upitao je i nadvivši se nad nju, spojio usnice s njezinima. Isprva, nije se ni pomakla. No nije mogla dugo ostati hladna. Tiho je uzdahnula i uzvratila mu poljubac. Nestrpljivo je ugurao nogu između njezinih. Pomilovala je njegova dlakava, mišićava prsa. To ga je još više raspalilo. Spustio je niz malih poljubaca na njezin vrat, gricnuo joj ušnu resicu. Zatvorila je oči i izvila se pod njim. — Što ako... ako netko uđe i... — Nitko neće ući bez kucanja — rekao je i počeo joj otkopčavati haljinu. — Uostalom, čuo bih korake prije nego što bi itko stigao do vrata. Otkopčavši joj haljinu, razvezao je vrpce njezina korzeta, dlanom joj obujmio dojku i vrhom palca počeo joj dražiti bradavicu. Čeznutljivo je uzdahnula i promeškoljila se pod njim. — Ali, to je... to je... Znao je da će joj se to svidjeti. Kratko se zagledavši u njezine zamagljene oči, usnicama joj je obujmio bradavicu i nježno ju gricnuvši, nastavio ju dražiti jezikom. Kad je prestao, izvila je leđa i zagrlila ga oko vrata. — Molim te... ah... — Želiš li još? — Da, molim te... o, da — oduševljeno je promrmljala kad je nastavio. Prešao je na drugu dojku i jednako ju dobro obradio. Kad je podigao glavu, uplela je prste u njegovu kosu i strastveno ga poljubila, milujući mu vrat i leđa. Prekinuo je poljubac i zagledao joj se duboko u oči. — Sophia — promuklo je izgovorio. — Dugo sam čekao nekog poput tebe. Nije rekla ni riječ kad joj je podigao suknju iznad koljena. Pomilovao joj je koljeno pa dlanom kliznuo uz njezino bedro do podvezice i iskrzanog ruba gaćica od muslina. Trenutak potom, pomilovao je čupav jastučić između njezinih bedara, ugurao joj ruku u gaćice i svaku njezinu pomisao na otpor ugušio nježnim trljanjem vlažnog trokuta. — Predivna si... tako topla i meka — zaneseno je prošaputao. — Opusti se, mila. Dopusti mi... Kao opijena, malo je raširila noge. Razdvojio joj je nabrekle latice, pronašao mali skriveni pupoljak i počeo ga milovati vrhom prsta. Trgnula se. Vidjevši kako su joj se oči raširile od zaprepaštenja, gotovo se nasmijao.

BalkanDownload — Sve je u redu — rekao je. — Vjeruj mi, svidjet će ti se. Spojio je usnice s njezinima i nastavio ju milovati između nogu. Ubrzo se opustila i tiho uzdahnula. A kad je počela jecati od užitka, prekinuo je poljubac, usisao njezinu usnu resicu, kratko ju gricnuo i prislonio joj usnice na uho. — Sophia... želim voditi ljubav s tobom — prošaputao je. — Da, molim te... o, da — tiho je izgovorila i briznula u plač. Zgranuo se. Zacijelo strahuje da će i ovo ljubavno iskustvo završiti jednako loše kao i prethodno, pomislio je i čvrsto ju privivši k sebi, usnicama otro slane suze s njezinih obraza. — Ne plači, mila — rekao je. — Sve je u redu. Ne moramo to sada učiniti. Ima vremena. Odlučno je odmahnula glavom. — Ne, ne želim čekati. Uzmi me.

Odmah.

Zagledao joj se u oči. Pogled joj je bio nestrpljiv i preplavljen strašću. Željela ga je. O, da. Silno ga je željela. Skinuo joj je gaćice i prodro prstom duboko u nju. I to joj se svidjelo. Zajecala je i izvila leđa. Nastavio ju je dražiti, a kad je izvukao prst, pobunila se. — Ne, molim te... ne možeš mi to činiti — kao u agoniji je prošaputala i privila se uz njega. — Molim te... molim te. — Strpi se trenutak — rekao je i brzo se smjestivši između njezinih nogu, počeo polako prodirati u nju. Odjednom, začuo je korake u dnu hodnika. Netko je išao prema njegovoj sobi. Prokletstvo, pomislio je. O kome god da se radi, mogao bi ga zadaviti. Doslovce mu je pao mrak na oči. Kako i ne bi? Nakon svih tih godina, napokon je pronašao ženu koja ga je privukla. Ženu koju je želio i koja je upravo bila u krevetu s njim. Koja je žudjela da ju uzme. No te se neće dogoditi. Naglo se odmaknuo od nje i zabunom legao na lijevi bok. Snažna bol u ramenu ostavila ga je bez daha, što je bilo dobro jer barem nakratko nije mogao misliti ni na što drugo. — Što ti je? — zapanjeno je upitala Sophia. — Zašto... Poljubio ju je u čelo i kratko pročistio grlo. — Netko dolazi — rekao je. — Ako ne želiš da te vidi u krevetu sa mnom, moraš brzo iskočiti iz njega. Naglo je problijedjela, izvukla se iz kreveta, navukla gaćice i počela žurno zakopčavati haljinu. Ross je legao na trbuh i snagom volje pokušao suzbiti erekciju. Bez osobitog uspjeha. Krajičkom oka vidio je kako Sophia panično žuri k

BalkanDownload umivaoniku oprati ruke, kako bi izgledalo kao da se priprema premotati mu ranu. Začulo se kratko kucanje i Ernest je provirio u sobu. — Dobro jutro, gospodine — veselo je rekao, posve nesvjestan čudnog ugođaja u sobi. — Majka vam je preko lakaja poručila da će vam ona, brat i šogorica oko podneva doći u posjet — rekao je. — Bio je ovdje prije par minuta. Eliza me je poslala da vam to kažem. — Krasno — promrsio je Ross kroz čvrsto stisnute zube. — Hvala ti, Erneste. — Nema na čemu, gospodine — rekao je i otišao, ne sjetivši se zatvoriti vrata za sobom. Ross se zagledao u Sophiju. Ukočeno je stajala kraj umivaonika. Očito, nije se željela okrenuti. — Upravo sam... upravo sam shvatila da nema smisla mijenjati vam povoj prije kupanja — promucala je. — Reći ću Lucie da vam priredi kupku. Ernest će vam donijeti doručak — u dahu je izgovorila i požurila prema vratima. — Sophia — tiho je rekao. — Dođi ovamo. Kao mahnita izjurila je iz sobe. Unatoč zlovolji, Ross se morao nasmijati. — Idi — promrmljao je i zavalio se u jastuke. — Nećeš me moći dovijeka izbjegavati. Sophia je odjurila u svoju sobu, zatvorila vrata i leđima se naslonila na njih. — O, Bože — prošaputala je. Kao u snu pošla je do toaletnog stolića i pogledala se u zrcalu. Kosa joj je bila raščupana, usnice natečene od njegovih poljubaca. Vrat joj je s jedne strane bio crven. Pozornije pogledavši, shvatila je da je to od njegove neobrijane brade. Kako čudno, pomislila je. Kao da ju je žigosao poljupcima, označio ju kao svoju. Sjela je na stolac, zatvorila oči i zdvojno uzdahnula. Što joj je? Vlastito ju je tijelo izdalo. Nikada nije osjetila takvu požudu. Srce ju je boljelo od pomisli da je toliko slabašna. Čim ju je Ross počeo ljubiti, rastala se sa zdravom pameću. Jest, željela je postati njegova ljubavnica, ali ne ovako. Postala je žrtvom vlastita plana. Gore od svega, više nije žudjela za osvetom. Iako je Ross zavrijedio kaznu, željela je upravo suprotno. Voljeti ga i u potpunosti mu se predati. A na taj način neće uništiti njega, nego sebe.

BalkanDownload Nakon što se Ross okupao i doručkovao, ponovno je pošla k njemu. Sjedio je u svježe presvučenom krevetu i prstima nestrpljivo bubnjao po pokrivaču. Bio je obrijan, vlažne kose začešljane unazad. Sivoplav baršunast ogrtač lijepo mu je pristajao uz oči. Kad ju je pogledao, učinilo joj se kao da se kupa u rastopljenoj mjesečini. No izraz lica bio mu je ozbiljan. — Nisam siguran koliko ću dugo to moći izdržati — rekao je. Naglo je porumenjela pomislivši da govori o njihovoj neostvarenoj intimnosti pa shvatila da je zapravo živčan što je prikovan za krevet. — Odmor će vam koristiti — rekla je. — Ionako previše vremena provodite za radnim stolom, a premalo u krevetu. — Mogla bi se potruditi da se to promijeni. — Željela sam reći da premalo spavate — istaknula je. — Gospodine, nastavite li ovako razgovarati sa mnom, zamolit ću Elizu da vam promijeni povoj. — U redu — rekao je i kratko se osmjehnuo. — Neću više. Obećavam. Održao je obećanje. Strpljivo i bez komentara pričekao je da mu opere ranu, nanese nov sloj meda na nju i povije ju. Vidjevši da mu je rame malo natečeno, kratko se namrštila. No rana se nije gnojila ni loše mirisala. Opipavši mu čelo, ustanovila je da je vruće. Smeteno je odmahnula glavom ne znajući što bi mislila o tome. Bi li trebalo pozvati Linleya? — Kako se osjećate? — upitala je.

— Sasvim dobro. Trebao bih ustati i otići u ured. Omahnula je glavom. — Tek kad doktor Linley kaže da možete — rekla je. — I nemojte predugo razgovarati s vašima. Ne smijete se previše umarati. — Odlično — rekao je, kiselo se osmjehnuvši. — Poslužit ću se time kao izgovorom da ih se riješim. — Bih li im ponudila što za jelo? — Zaboga, ne. Onda ih se ne bih mogao tako brzo riješiti. — Da, gospodine — rekla je, i dalje gledajući posvuda samo ne u njega. — Sophia? Što ti je? Usiljeno se osmjehnula. — Ništa. Sve je u redu. — U vezi onoga što se dogodilo...

BalkanDownload Na njezinu sreću, prekinuo ih je zvuk koraka i glasovi u hodniku. Trenutak potom, Eliza je kratko pokucala i otvorila vrata. — Gospodine Ross, vaša majka i vaš brat... — započela je, no prije nego što je stigla dovršiti, vitka sjedokosa žena u plavozelenoj svilenoj haljini progurala se kraj nje i požurila prema Rossu. — Dragi! — uskliknula je i pomilovala ga po licu. Sobu je ispunio diskretan miris njezina parfema. Na prstu desne ruke nosila je prsten sa smaragdom i briljantima. Pozorno ju promatrajući, Sophia je zaključila da je vrlo dojmljiva. Nije se moglo reći da je ljepotica, ali imala je stila. Catherina Cannon glasno se nasmijala nečemu što je Ross rekao pa sjela do njega. — Dragi momče, mislila sam da si napola mrtav! Ah nikad nisi bolje izgledao. Udebljao si se najmanje pet kilograma — začuđeno je ustanovila. — Na tome možeš zahvaliti gospođici Sydney — rekao je Ross i pogledom potražio Sophiju. — Dođite. Želio bih vas predstaviti svojoj majci. Nije se ni pomakla. Umjesto toga uljudno se naklonila. — Dobar dan, gospođo Cannon — rekla je i toplo joj se osmjehnula. — Šarmantne li mlade dame — zamijetila je Rossova majka, brzo ju odmjerivši od glave do pete. Pogled joj nije djelovao nimalo kritički ili neprijateljski, no kad je svrnula pogled na Rossa, jest podigla obrve. — Nije li previše privlačna da bi radila među bagrom s kakvom često imaš posla? — Doista — ironično se složio Matthew, Rossov mlađi brat, koji je još uvijek stajao kraj vrata. — Teško je ne upitati se kako je svetac poput tebe došao na pomisao zaposliti tako lijepu curu — rekao je i ramenom se oslonio na dovratak. Bio je nalik Rossu, visok i dobro građen, jednako tamne kose. Ipak, ni upola toliko markantan. Bio je od onih muškaraca koji dugo zadržavaju dječački izgled. Sophia je znala da ima žena kojima se sviđaju takvi muškarci i koje bi ga čak držale zgodnijim od Rossa, no ona nije bila od tih. Jest, Matthew je bio zgodan, no za razliku od Rossa, nimalo muževan. Po njezinu mišljenju, izgledao je kao Rossova nedorađena kopija. Usto je bio drzak. Pogledala ga je i jedva primjetno mu kimnula. — Dobar dan, gospodine Cannon — suzdržano je izgovorila. Ross se namršteno zagledao u brata. — Prestani zuriti u nju i dođi ovamo. Gdje ti je žena?

BalkanDownload — Prehladila se, sirotica — rekla je gospođa Cannon prije nego što je Matthew stigao odgovoriti. — Držala je mudrijim da ostane kod kuće kako te ne bi zarazila. Lijepo te pozdravlja i želi ti brz oporavak. Sophia se diskretno povukla prema vratima i uljudno se naklonila Rossovoj majci i bratu. — Ostavit ću vas da na miru porazgovarate — rekla je i svrnula pogled na Rossa. — Budete li štogod trebali, pozovite me — dometnula je i izašla. ★ Čim je za sobom zatvorila vrata, Ross se dugim zamišljenim pogledom zagledao u brata. Nije mu se svidjelo kako je gledao Sophiju i govorio o njoj. Dovraga, kad će prestati svaku ženu gledati kao potencijalnu lovinu? Iako je Iona, njegova supruga, bila lijepa i draga žena, i dalje su ga zanimale druge. Ross nije mogao pouzdano tvrditi da se njegov brat upušta u izvanbračne pustolovine. Ako i da, dobro je to prikrivao. Ako ne, suzdržavao se samo zato što je znao da Ross ne bi olako prešao preko toga. Problem je bio u tome što je Ross vodio sve obiteljske poslove. Drugim riječima, novac je bio u njegovim rukama. Matthew nije radio ništa; bio je izdržavan sin. I ako se ne bi ponašao kako se pristoji, Ross bi ga naučio pameti tako što bi mu smanjio novčani iznos koji je navikao dobivati. — Koliko dugo ta cura radi za tebe? — upitao je Matthew. — Skoro dva mjeseca. — Čudno da si ju zaposlio. Kao da ne znaš kakvi su ljudi... vjerojatno svi misle da ti služi i u krevetu. — Matthew! Ružno je tako govoriti o nekome koga uopće ne poznaješ — upozorila ga je majka. Zakolutao je očima. — Majko, postoje stvari koje muškarac zna čim pogleda neku ženu — rekao je i ironično se nasmijao. — Što se gospođice Sydney tiče, na prvi se pogled vidi da je obična djevojčura. Trenutak je vladala mrtva tišina jer Ross se prvo morao potruditi potisnuti srdžbu. — Nikad nisi umio dobro procijeniti nečiji karakter — najzad je rekao. — I zato radije drži jezik za zubima. Uzgred, prisjeti se da si oženjen muškarac.

BalkanDownload Matthew se oprezno zagledao u njega. — Dovraga, što bi to trebalo značiti? — Znači da se ne bi trebao pretjerano zanimati za moju pomoćnicu.

— Ne radi se o tome — pobunio se Matthew. — Vidim što vidim i samo

sam rekao...

— Prestanite — blago ali odlučno rekla je njihova majka i glasno se nasmijala. — Naporno vas je slušati. Ross se oštro zagledao u brata. — Neću mu dopustiti da vrijeđa ikoga tko radi za mene. Matthew mu je uzvratio pogled. — Vrlo si borben kad se radi o njoj. Reci mi, u kakvom ste zapravo odnosu vas dvoje? Prije nego što je Ross stigao odgovoriti, Catherina je podigla ruku. — Matthew, imam dojam da namjerno izazivaš Rossa. Njegov odnos s gospođicom Sydney nije nešto što bi se trebalo ticati tebe ili bilo koga drugoga. Budi dobar i izađi. Želim nakratko na miru porazgovarati s Rossom. — Drage ću ti volje udovoljiti, majko — rekao je Matthew i uputio se prema vratima. — Ionako ne uživam u posjetu bolesnicima. Čim je izašao, Catherina se pozorno zagledala u Rossa. — U redu, mili — rekla je. — Dakle, u kakvom si odnosu s gospođicom Sydney? Ross je prasnuo u smijeh. — Nisi li upravo rekla da se to ne bi trebalo nikoga ticati? — Istina, ali ja sam tvoja majka i to se ne može odnositi na mene. Ako si u vezi s njom, imam pravo to znati. — Nemam ti što reći — odvratio je i široko se osmjehnuo. Duboko je uzdahnula i svrnula pogled k nebu. — O, da, imaš. Već dugo nisam čula da se smiješ. Čini se da gospođica Sydney dobro djeluje na tebe. No, mili... ona je jedva nešto više od služavke. Uz toliko mladih dama plemenitog porijekla... — rekla je i slegnula ramenima, prepustivši mu da sam donese zaključak. Naravno, znao je da bi se pripadnici visokog društva zgrozili kad bi oženio pučanku. To se jednostavno nije moglo zamisliti. Iako njegovi nisu bili plemenitaši, kretali su se u najvišim društvenim krugovima. A u tim krugovima seksualna veza sa služavkom držala se prihvatljivom, no ništa više od tog. Ross je, pak, to držao preglupim. Radilo se o pukom licemjerju jer obična služavka

BalkanDownload može biti karakternija od dame. Dobro je poznavao ljude; u poslu kojim se bavio susretao se i s bogatima i siromašnima, bez obzira na porijeklo. I predobro je znao da je svatko sposoban za sve, i da sve ovisi samo o tome kakav je tko čovjek. — Otac gospođice Sydney bio je vikont — rekao je. — Doduše, ne bih mario ni da je bio sakupljač krpa. — Otkad se baviš tim poslom postao si prilično demokratičan — zamijetila je njegova majka. Ross nije imao osjećaj da je to bio kompliment. — Dakle... vikontova kći? Nije tako loše kao što sam mislila. — Ne hitaj pred rudo — upozorio ju je. — To ne znači da imam nešto s njom. — Ali imaš — samouvjereno je odvratila. — Majka zna. No, reci mi, kako se dogodilo da je mlada žena njezina društvena statusa završila kao tvoja pomoćnica? Ironično je podigao obrve. — S obzirom na situaciju, očekivao bih da će te zanimati kako podnosim posljedice ranjavanja i hoću li se ubrzo vratiti na posao. — Koliko vidim, posljedice ranjavanja podnosiš dobro, a ne budeš li mi rekao što me zanima, pouzdano se nećeš ubrzo vratiti na posao — rekla je i zaprijetila mu suncobranom. — Osobno ću se pobrinuti za to.

BalkanDownload SEDMO POGLAVLJE

akon majčina i bratova odlaska, Ross je nestrpljivo iščekivao Sophiju i tako cijelo podne. Ni uz najbolju volju nije mogao shvatiti zašto ne dolazi. Čime je toliko zauzeta da ne može ni nakratko svratiti k njemu? Mislio je da će mu donijeti ručak, ali ne, Lucie mu ga je donijela. Donijela mu je i novine, kako bi vrijeme prekratio čitanjem. No nije imao volje ni za jelo ni za čitanje. Prevrtao se po postelji tražeći najbolji položaj za spavanje, no uzalud. Glava ga je boljela. Zapravo, sve ga je boljelo; osobito rame. I bilo mu je vruće. Zrak u sobi bio je suh i zagušljiv. Gore od svega, osjećao se usamljeno. Činilo se da su ga svi zaboravili. Najzad, svukao je noćnu košulju — ne lako, ali ipak — i mrzovoljno uzdahnuvši, prebacio pokrivač preko nagih prsa. Sophia se pojavila tek u osam navečer. Našla ga je kako leži na trbuhu, iako je to, s obzirom na ranu, zacijelo bio najneudobniji položaj. — Gospodine? Jeste li budni? Moram vam previti ranu. — Jasno da sam budan — nabusito je odvratio. — Kako bih mogao zaspati? Vruće mi je i sve me boli, ne samo rame. Dakako, zbog predugog ležanja u vraškom krevetu. Opipala mu je čelo. — Imate vrućicu — ustanovila je. — Hajde, pomoći ću vam da se okrenete na leđa. Bit će vam lakše. Jasno da vas u ovom položaju rame jače boli — rekla je i pomogavši mu da se okrene, napojila ga čašom ječmene vode. U jednom dugom gutljaju ispio je osvježavajuće hladnu tekućinu i zavalio se u jastuke. — Prilično je zagušljivo — rekla je Sophia. — Tko je zatvorio prozor? — Moja majka. Misli da bi mi hladan zrak mogao naškoditi. — Ne bih rekla. Bolesniku je potreban svjež zrak — kazala je Sophia i pošla otvoriti prozor. — Cijeli dan vas nije bilo — razdražljivo je izgovorio. — Što ste radili? — Pomogla sam Elizi i Lucie u spremanju kuhinje. Mnogo toga je trebalo dobro oprati i očistiti. Poslije sam s Elizom kuhala džem od ribizla.

BalkanDownload — Sposobne su same obaviti stvari poput tih. Sutra ćete meni praviti društvo. To je naredba. — Da, gospodine — s osmijehom je odvratila. Nije rekao ni riječ dok mu je previjala ranu. No raspoloženje mu se popravilo. Njezina blizina umirujuće je djelovala na njega. Kao i uvijek kad bi se prihvatila nekog posla, bila je vrlo staložena, usredotočena na ono što radi. Prisjetivši se kako je bila vatrena u njegovu naručju, sam je sebi čestitao. Nije mogao ne biti ponosan na sebe. Slomio je njezin otpor. Željela ga je, molila ga da ju uzme. Neka zasad ostane na tom, pomislio je. Pričekat će da ozdravi, a tada... ali, tada... — Srećom, rana se ne gnoji — rekla je. — Lijepo zacjeljuje. Čim prođe groznica, mnogo ćete se bolje osjećati — dometnula je pa potopila ubrus u hladnu vodu, iscijedila ga i prešla njime preko njegova lica i vrata. To mu je istinski godilo. Toliko da je kratko zadrhtao. — Je li vam hladno? — zabrinuto je upitala. — Ne. Molim vas, nastavite. Godi mi. Ponovno je namočila ubrus, prebrisala mu njime lice i vrat, a zatim i prsa. Zatvorio je oči i duboko uzdahnuo. Nije se mogao sjetiti kad ga je zadnji put netko tako tetošio. Nekoliko trenutaka potom, začuvši njezino tiho pjevušenje, otvorio je oči. — Lijepa pjesma — rekao je. — Otpjevajte mi ju glasnije. — Ne znam sve riječi. A i nemam osobito lijep glas. Bili biste razočarani. Pritisnuo je njezinu ruku uz svoja prsa. — Ne bih. Nema toga čime biste me mogli razočarati — rekao je i ponovno zatvorio oči. — Molim vas. Nekoliko je trenutaka šutjela pa zapjevala. Bila je to pjesma o djevojci srca ispunjena srećom jer je pronašla pravu ljubav. Kad je ušutjela, ponovno je otvorio oči i zagledao se u nju. Izraz lica bio joj je gorkasto slatkast, kao da se prisjetila kako je završila njezina ljubavna priča. Na trenutak, preplavila ga je ljubomora, no odlučno ju je potisnuo. — U pravu ste — rekao je. — Glas vam i nije nešto. No meni se sviđa — dometnuo je. Slegnula je ramenima i stavila mu oblog na čelo. — A sada vi — rekla je. — Otpjevajte što god želite. — Ne znam pjevati.

BalkanDownload — Dakako. S glasom poput vašeg, drugo i nisam očekivala. — Što nedostaje mojemu glasu? — Daleko je od milozvučnog, eto što — rekla je i vidjevši kako se namrštio, kratko se nasmijala pa natočila još ječmene vode u čašu i ponudila mu ju. — Hajde, pijte. Poslušno je ispraznio čašu. — Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put pio ječmenu vodu. — Jer godinama niste bih bolesni — rekla je pa uzela čašu iz njegove ruke i stavila ju na noćni ormarić. — Runneri ne mogu vjerovati da ste ranjeni. Valjda misle da ste neko nadnaravno biće kojemu ni metak ne može nauditi. — Nisam se trudio ostaviti taj dojam. — Ipak, mnogi vas drže neranjivim. Kao da ste se uzdigli iznad ljudskih slabosti i potreba. Nekoliko trenutaka šutke su zurili jedno u drugo. Najzad, Ross je prekinuo tišinu. — Varaju se ako tako misle — rekao je. — Ali djelujete kao da svemu možete odoljeti — ustrajala je. — Kao da vam nitko ne treba — dometnula je i spustila pogled. Primio ju je za ruku i palcem joj pomilovao nadlanicu. — Sophia, što vas zapravo zanima? — tiho je upitao. Slegnula je ramenima i podigla pogled. — Kako to da se niste ponovno oženili? Relativno ste mladi i... — Relativno? — upitao je i naglo se namrštio. Osmjehnula se. — Zašto vas nazivaju svecem? — upitala je. — Očito je da ste se mogli ponovno oženiti. Ali niste. — Jer se ne želim ponovno oženiti. Dobro mi je i ovako. — Jeste li voljeli suprugu? — Nije ju bilo teško voljeti — rekao je i kratko zašutio. Eleanora je bila krhka i nježna, svijetle kose i tena. Gotovo prozirna. Čudno, ali odjednom mu je djelovala nestvarno. — Bila je inteligentna i profinjena — rekao je. — Uvijek ljubazna... nikad nikomu nije rekla ružnu riječ. — Vrlo osjećajna?

BalkanDownload — Da — rekao je i sjetno se osmjehnuo. — Mrzila je čuti me da psujem i uporno se trudila odviknuti me od toga. Općenito je bila osjetljiva. Krhka. Njezini su držali da se nikada ne bi trebala udati. — Nikada? Ali zašto? — začuđeno je upitala Sophia. — Bila je slabog zdravlja. Jednog jesenjeg popodneva poveo sam ju na vožnju parkom i nakon toga je tjedan dana provela u krevetu jer se prehladila. Bila je krhke tjelesne građe i strahovali su da bi ju trudnoća mogla stajati života — rekao je i zdvojno odmahnuo glavom. — Nažalost, bili su u pravu — nastavio je, glasa preplavljena krivnjom. — Kako bilo, oženili smo se. Voljeli smo se i željeli smo dijete, ali kad ni nakon četiri godine nije zatrudnjela, zapravo mi je laknulo. Želio sam samo da ona bude zdrava i sretna, ništa drugo nije mi bilo važno. — No ipak je zatrudnjela? — Jest. Bila je presretna zbog toga. No ja sam bio prilično zabrinut. Ipak, dobro se nosila s trudnoćom; tvrdila je da se nikad u životu nije tako dobro osjećala. To me je umirilo i počeo sam vjerovati da će sve biti u redu — rekao je i zašutio. Bilo mu je teško govoriti o onome što se zbilo. Nikad ni s kim nije pričao o tome. Bilo je to previše bolno, previše osobno. Kako god bilo, držao je da bi to Sophia trebala znati. — Što se dogodilo? — tiho je upitala. Odjednom, riječi su poput bujice provalile iz njega. Nije ih mogao zadržati, nije to ni želio. Nikad prije takvo što nije mu se dogodilo. — Problemi su počeli već s prvim trudovima. Loše je podnosila bol. A trajali su dvadeset četiri sata. Bila je preslaba, nije mogla istisnuti dijete. Sve bih učinio za nju. Sve! Ali nisam znao što da radim. Nikad u životu nisam se osjećao tako bespomoćno. Preklinjala me za pomoć, a ja... — kratko je zašutio i odmahnuo glavom. Tek kad je Sophia uzela njegovu ruku u svoju, shvatio je da šakama grčevito stišće rub pokrivača. — Bilo je to kao u najgoroj noćnoj mori — nastavio je. — Pozvao sam još dva liječnika, no nisu se mogli dogovoriti što bi bilo najmudrije poduzeti. Rekli su da je dijete preveliko. Najzad, morao sam birati između nje i djeteta. Naravno, rekao sam im neka spase nju... ali to je značilo da će morati... Odmahnuo je glavom. Jer nije to mogao izgovoriti. — Bilo je jezivo. Vrištala je, preklinjala me neka im kažem da spase dijete. Ali nisam mogao... nisam ju želio izgubiti. Na kraju sam ih oboje izgubio.

BalkanDownload Sophia nije rekla ni riječ. Zacijelo je zgrožena, pomislio je. Tko ne bi bio? — Pogriješio sam — drhtavim je glasom izgovorio. Odjednom mu je bilo hladno; jako hladno. — Ne mogu si to oprostiti. Sophia je nježno maknula vlažan ubrus s njegova čela i pomilovala ga po licu. — Niste nizašto krivi — rekla je. — I sami to znate. Očito, nije razumjela što je želio reći. Jer jest, bio je kriv. — Nisam ju smio oženiti — objasnio je. — Umrla je samo zbog moje sebičnosti. Da sam poslušao njezine roditelje, i dan-danas bi bila živa. — Ne možete to znati. No i da ste zbog njezina slabog zdravlja odustali od ženidbe, što mislite, kako bi se osjećala? Srce bi joj bilo slomljeno. Što bi uopće imala od života? Provodila bi dane sama i nesretna — rekla je Sophia pa ustala i požurila izvaditi još jedan pokrivač iz ladice komode. — Uostalom, Eleanora nije bila glupa i znala je što riskira udajom za vas — istaknula je i pokrila ga do brade. — No voljela vas je i to joj je bilo važnije od svega. Sigurna sam da nije požalila što se udala za vas. Bila je sretna i voljena. Zacijelo ne bi željela da krivite sebe zbog njezine smrti. — Istina, ali to ništa ne mijenja na stvari — osorno je odvratio. — To je svejedno bila moja krivica. — Ne čudim se što tako mislite. Očito mislite da ste svemogući. No niste. Ne ovisi sve o vama. Postoje stvari na koje ni uz najbolju volju ne možete utjecati. Vjerujem da je nekomu poput vas teško pomiriti se s tim. Osjetio je prizvuk kritike u njezinu glasu, no začudo, nije mu smetalo. Našao je to čak i utješnim. Kako god bilo, sad kad joj se povjerio, osjećao se kao da mu je težak kamen pao sa srca. Nije bio siguran je li u redu tako se osjećati. U drugu ruku, nije taj osjećaj mogao ni odbaciti.

— Najzad, čovjek ste — dometnula je. — A ne nekakvo božansko biće. Čovjek. Dakako, znao je da je samo čovjek. Ipak, tek tada je shvatio koliko se trudi cijeli svijet uvjeriti u suprotno. Želio se dokazati kao neranjiv i nesalomljiv, a to mu je najčešće i uspijevalo. Možda je to činio i zato jer je bio uvjeren da se od osobe na njegovu položaju očekuje hrabrost i odlučnost. Najzad, dužnost mu je nalagala zaštititi ljude. Sigurnost mnogih ovisila je o njemu. Zato se toliko posvetio poslu i potpuno zanemario osobni život. Ljudi su ga poštovali, no zapravo, nitko ga nije dovoljno dobro poznavao ni razumio.

BalkanDownload Prvi put u životu susreo je nekog tko se prema njemu nije odnosio sa strahopoštovanjem. Sophiju. Za nju, bio je samo čovjek i ništa više od tog. Pozorno se zagledao u nju. Mirno mu je uzvratila pogled. Kad bi znala o čemu upravo razmišlja, zacijelo ne bi bila tako mirna, pomislio je. Bio je siguran u to. Jer razmišljao je što će joj sve raditi kad se oporavi. O, da. Pobjegla bi glavom bez obzira, kao i jutros, nakon one male epizode.

BalkanDownload OSMO POGLAVLJE

rozan si pacijent — ljutito je izgovorila vidjevši da je ustao iz kreveta i

odjenuo se. — Krajnje nediscipliniran. Doktor Linley rekao je da još najmanje jedan dan moraš ostati u postelji. — To je bilo samo njegovo mišljenje — istaknuo je i nazuo cipele. — Ne mora značiti da je u pravu. — Ne znači ni da si ti u pravu — rekla je, zabrinuto promatrajući kako bira kravatu. — Koliko dugo misliš ostati u uredu? — Najviše sat ili dva. — Kako da ne. Zacijelo ćeš tamo provesti cijeli dan. Otkad joj se povjerio, njihov odnos postao je mnogo prisniji. Sophia se ni prije nije osobito suzdržavala ako je držala da ga treba prekoriti, a sada pogotovo ne. Od ranjavanja je prošlo samo četiri dana i nije mogla vjerovati da je toliko neodgovoran prema sebi. Istina, prilično se brzo oporavio i rana je dobro zacjeljivala. Ipak, trebao bi poslušati liječnika. No kako su stvari stajale, bilo ga je nemoguće zadržati u krevetu. U vezi s tim poduzela je sve što je mogla. Donijela je gomilu papira iz njegova ureda. Čitala mu je pisma i pisala ih po njegovu diktatu. Satima je sjedila kraj njega i razgovarala s njim o svemu i svačemu. Kad bi zadrijemao, promatrala ga je. Voljela ga je gledati tako opuštenog; crte lica tada bi mu omekšale. Postao joj je neobično blizak. Poznat. Njegov miris, čvrstoća njegove kože pod prstima. Sitnice, poput načina na koji pije kavu. Zvuk njegova smijeha. Ujutro, brada mu je bila oštra, kosa raščupana. S vremena na vrijeme iznenadio bi ju poljupcem dok bi mu popravljala jastuk pod glavom ili skupljala stvari s noćnog ormarića. Bili su to slatki mali poljupci... nešto poput pečata njihove tajne urote. Ljubio ju je sporo i nježno, ne ostavljajući joj prostora za uzmak. Nije ni željela pobjeći. A trebala bi. Na njezinu sramotu, počela je maštati o vođenju ljubavi s njim. Zamišljala je kako naga liježe kraj njega, obavija mu ruke oko vrata i prepušta se njegovim poljupcima i milovanju. Jedne noći probudila se sva oznojena. Uspaljena. Prvi put u životu ugurala je ruku između nogu i počela se polako

BalkanDownload trljati. Zamišljala je da joj on to čini i da joj pritom ljubi vrat i grudi. Što se više trljala, užitak je bio to veći. Najzad, doživjela je vrhunac. Smetena i uzdrhtala, kao opijena okrenula se na trbuh i pokrila se jastukom po glavi. Sama se sebe stidjela. Kako će mu sutra pogledati u oči? Nikad dotad nije osjetila takvo što, tako jaku želju za odnosom. Uz seksualnu privlačnost razvili su i prisan prijateljski odnos. Bila je očarana njegovom slojevitom osobnošću. I tvrdoglavom upornošću. Suočen s nekim neugodnim zadatkom, nije ga izbjegavao, nego bi se smjesta pozabavio njim. Bio je vrlo odgovoran, dužnost mu je bila prije svega. Ako bi morao nositi košulju od kostrijeti, učinio bi to bez pitanja. Bila je sigurna u to. Nikad nije lagao, no imao je običaj istinu prilagođavati prema potrebi. To ju je često nasmijavalo. Primjerice, ako bi podigao glas, tvrdio bi da to nije bilo vikanje, nego emotivna reakcija jer mu je stalo do nekoga ili nečega. Kad bi mu predbacila da je tvrdoglav, kazao bi da se ne radi o tome, nego da ima čvrst stav o nekim stvarima. I da nije dominantan nego odlučan, jer netko mora preuzeti odgovornost za donošenje odluka. Kad bi čula takvo što, redovito bi se glasno nasmijala. Činilo se da ne zna kako bi reagirao na to. Nije navikao na protivljenje i podbadanje, a znajući to, neopisivo je uživala oponirati mu. Tihe večernje sate provodili su u dugim razgovorima. Povjerila mu je neke njoj drage uspomene iz djetinjstva. Kako ju je škakljala očeva brada, kad bi ju zagrlio i poljubio za laku noć. Prisjetila se i obiteljskih izleta. Priča koje joj je majka čitala. I kako je jednom, uz bratovu svesrdnu pomoć, uništila njezin puder. Ulili su malo vode u njega i napravili pastu kojom su si u debelom sloju namazati lica. Za kaznu, poslala ih je na spavanje bez večere. Ross je imao načina potaknuti ju da izbrblja i ponešto što bi radije zadržala za sebe. Prije nego što je shvatila što čini, zatekla se kako mu priča o danima nakon majčine i očeve smrti, kad su ona i brat koristili svaku priliku da negdje nešto ukradu. — Krali smo po trgovinama i kućama... gdje god smo stigli — rekla je pa zašutjela, odjednom shvativši da se zaletjela. — Što ste krali? Slegnula je ramenima. — Pretežno hranu — rekla je i kratko protrljala čelo jer odjednom ju je počela boljeti glava. — Katkad neki komad odjeće s užeta na kojima se sušila, no hrana nam je bila važnija. Bili smo gladni, ono malo što su nam neki od seljana mogli dati, nije nam bilo dovoljno. A kad smo pretjerali s krađama, jednostavno su digli ruke od nas — objasnila je pa podigla

BalkanDownload noge na naslonjač u kojem je sjedila i rukama obgrlila koljena. — Sve je to bila moja krivica. John je bio malen dječak, nije znao što radi. No nema isprike za moje ponašanje. Trebala sam mu biti uzor, naučiti ga što se smije, a što ne. Umjesto toga... — Oboje ste bih djeca — istaknuo je. — Ostali ste bez roditelja i snalazili se kako ste znali i umjeli. Nije to nešto što se ne bi moglo razumjeti. Ne bi si to trebala toliko predbacivati. Sjetno je uzdahnula i odmahnula glavom. Kad bi barem bilo tako jednostavno, pomislila je, nespremna prihvatiti utjehu. — Sophia, što se dogodilo tvojemu bratu? — tiho je upitao. Nekoliko trenutaka borila se s iskušenjem da mu kaže. No bilo bi to isto kao da mu je predala u ruke ključeve svoje duše. Nije to mogla učiniti, bilo bi to previše rizično, preskupo bi to platila. Ne bi razumio njezine motive. Odmahnula je glavom, ispričala se nekim poslom i brzo izašla iz sobe. Primorala se vratiti u sadašnjost. Uzeo je kravatu, stao pred zrcalo i počeo ju vezati oko vrata. — Iscrpit ćeš se i kolabirati — upozorila ga je. — I ne očekuj da ću suosjećati s tobom. Trebao bi poslušati doktora i ostati u krevetu. Nastavio je mirno vezati kravatu. — Neću kolabirati. No pouzdano ću poludjeti ako ne izađem iz ove vraške sobe — rekao je i ulovio njezin pogled u zrcalu. — Postoji samo jedan način da me zadržiš u krevetu... ali mislim da se njime nisi spremna poslužiti. Porumenjela je i spustila pogled. Čak i ovakav način razgovora bio je dokaz njihove prisnosti. U protivnom joj ne bi tako otvoreno stavio do znanja da ju želi. — Barem siđi na doručak — rekla je. — Idem pogledati je li Eliza već skuhala kavu. Osmjehnuo se i ispratio ju pogledom. Naravno, pridružila mu se u uredu. Poslije, kad su mu počele stizati stranke, povukla se u arhivu. Zagledavši se u gomilu spisa, zdvojno je uzdahnula. Prvih je mjesec dana mnogo toga pregledala u nadi da će pronaći podatke koji bi nedvojbeno ukazivali da je on, ili netko iz njegove ekipe, grubo prekršio ovlasti ili učinio nešto zbog čega bi u najmanju ruku mogao ostati bez posla ako već ne završiti u zatvoru. No nije pronašla ništa spomena vrijedno. Jedino manje proceduralne pogreške, kakve se po običaju rješavaju interno.

BalkanDownload Bilo bi preglupo s takvim nečim izaći u javnost. Ako bi željela uništiti Rossovu karijeru, morala bi pronaći nešto krupno. No zadnja tri tjedna nije po tom pitanju ama baš ništa učinila. Jer više mu nije željela nauditi. Prezirala se zbog toga, no unatoč tomu nije se mogla natjerati na to. Dogodilo se ono što je cijelo vrijeme pokušavala izbjeći — emotivno se vezala uz njega. A to je značilo da smrt njezina brata nikada neće biti osvećena. Obuzeta mračnim mislima počela je slagati spise na police i u ladice. Nedugo potom Ernest ju je prekinuo u poslu. — Gospođice Sydney, sir Ross mi je rekao da vas pozovem. — Zašto? — zabrinuto je upitala. — Ne znam, gospođice. — Gdje je? Je li mu dobro? — Otkud bih znao? U uredu je. Idite pa vidite što želi od vas — odvratio je Ernest i žurno izašao, jasno joj stavivši do znanja da ima pametnija posla od razgovora s njom. Što ako mu je pozlilo? Gotovo je njoj pozlilo kad je pomislila na to. Duboko je udahnula kako bi se pribrala, što joj nije osobito uspjelo jer kao sumanuta izjurila je iz arhive i pojurila hodnikom prema Rossovu uredu, ne obazirući se na začuđene poglede uposlenika. Budući da su vrata njegova ureda bila širom otvorena, bez zaustavljanja je uletjela unutra i produžila do njegova stola. — Znala sam da nisi smio ustajati iz postelje — uplašeno je izgovorila i brzo mu opipala čelo i obraze. — Znala sam. Je li ti slabo? Je li rana prokrvarila? Ili... — Sophia — prekinuo ju je i primio ju za ruke. — Sve je u redu. Dobro sam. Pozorno se zagledala u njega. — Nije ti ništa? — sumnjičavo je upitala. — Ali zašto si me onda zvao? Ross je pogledao negdje iza njezinih leđa. Kratko se namrštila pa pogledala preko ramena i ugledala Granta kako stoji kraj police s knjigama i začuđeno zuri u nju. Čak se i nije trudio prikriti čuđenje. Naglo je izvukla ruke iz Rossovih pa kratko zatvorila oči. Zaboga, koje li blamaže, pomislila je.

BalkanDownload Svrnula je pogled na Rossa i bespomoćno slegnula ramenima. — Oprostite, gospodine — promrmljala je. — Grubo sam prekoračila granice. Ne znam što me je spopalo. Široko joj se osmjehnuo pa pogledao Granta. — Oprosti, ali morao bih nasamo porazgovarati s gospođicom Sydney. — Razumljivo — rekao je Morgan i izašao, jedva prikrivajući osmijeh. Sophia je dlanovima pokrila rumene obraze. — O, Bože. Što će sada misliti o meni? Ustao je i stao pred nju. — Zacijelo, da si vrlo brižna i pažljiva žena. — Žao mi je — rekla je. — Nisam ga vidjela. Nisam smjela tako uletjeti, a još manje... ali, navikla sam... — Dodirivati me? Nelagodno se premjestila s noge na nogu. — Postali smo prisni. No budući da si ozdravio, vratit ćemo se na staro. — Nadam se da nećemo — rekao je. — Sviđa mi se ovako kako jest — dometnuo je i pokušao ju zagrliti, no povukla se korak unatrag. — I, zašto si me pozvao? — upitala je, odlučivši promijeniti temu. Prošlo je nekoliko dugih trenutaka prije nego što je odgovorio. — Majka mi je upravo javila da je u velikom problemu. Prilično je očajna zbog toga i ne zna što će. — O, Bože. Nadam se da se nitko nije razbolio? — Bojim se da je ozbiljnije od toga — ironično je odvratio. — U vezi je s rođendanskom zabavom mojeg djeda. Sophia se zbunjeno zagledala u njega. — Problem je u tome što se domaćica moje majke odjednom odlučila udati. Bila je zaručena s časnikom i planirali su vjenčanje za koji mjesec, no njegova pukovnija seli u Irsku pa su požurili uzeti se. Naravno, moja majka u potpunosti razumije da gospođa Bridgewell želi otići sa suprugom, no nažalost, to se dogodilo usred priprema za proslavu devedesetog rođendana mojeg djeda. — O, joj. Kad će se održati ta proslava? — Za tjedan dana. — O, joj — ponovila je Sophia i predobro znajući da nije lako pripremiti jednu tako veliku proslavu. Hrana, cvijeće, uređenje vrta, priprema soba za

BalkanDownload goste... mnogo je toga na što treba misliti, a sve treba biti savršeno. Iskreno je suosjećala sa svakim tko će se morati s time uhvatiti u koštac. I sa slugama, jer neće im biti lako. —I, je li tvoja majka pronašla zamjenu za gospođu Bridgewell? — Jest — rekao je Ross i kratko se namrštio. — Želi tebe. Kočija te čeka u dvorištu. Ako si voljna poći u Berkshire, možeš smjesta krenuti. — Želi mene? — zapanjeno je upitala Sophia. — Ali zacijelo postoji netko drugi tko može zamijeniti gospođu Bridgewell. — Očito, moja majka misli da ne postoji. Iskreno se nada da ćeš joj priskočiti u pomoć. — Ali ne mogu! Nemam iskustva s pripremom tako velikih proslava. — Sasvim ti dobro uspijeva voditi moje domaćinstvo. — U njemu je samo troje slugu — istaknula je. — Tvoja ih majka ima najmanje tuce. — Zapravo, pedesetak — nehajno je odvratio, kao da je posve sporedno. — Pedesetoro slugu! Ne mogu upravljati tolikim brojem ljudi. Zacijelo postoji netko tko to zna i može. — Uvjeren sam da bi moja majka pronašla nekoga kad bi imala više vremena. Ali nema. Radi se o mjeri za nepredviđene situacije. Ti si u tom smislu njezina najbolja solucija. — Iskreno suosjećam s njom ako tako misli. Nasmijao se. — To je obična rođendanska zabava, Sophia. Prođe li dobro, moja će majka zasluge pripisati sebi. Pokaže li se kao katastrofa, okrivit će odsutnu gospođu Bridgewell. Nemaš se razloga živcirati. — A što će biti s tobom? Tko će se brinuti o tebi ako odem? Podigao je ruku i poravnao bijeli ovratnik njezine plave haljine. — Očito, morat ću se snaći bez tebe — rekao je i snizio ton. — No da, bit će to dugih tjedan dana. Mogla je osjetiti miris njegova sapuna za brijanje. — Jesu li tvoj brat i njegova supruga tamo? — zabrinuto je upitala jer pomisao da će biti pod istim krovom s Matthewom nije joj se osobito sviđala. — Bilo bi čudno da jesu. Više im odgovara život u gradu, selo drže previše dosadnim. Vjerojatno će doći tek krajem tjedna, kao i ostali gosti.

BalkanDownload Kratko se zamislila. Što će sad? Po svemu sudeći, ne može se elegantno izvući. Nema joj druge nego prihvatiti. Bit će to herkulski posao, pomislila je i duboko uzdahnula. — U redu — suho je izgovorila. — Učinit ću najbolje što mogu da proslava uspije. — Hvala ti — rekao je i pomilovao ju po licu. Naglo je udahnula i na trenutak zadržala dah. — Idem se spakirati. Pomilovao ju je po vratu. — Nećeš me poljubiti za rastanak? Kratko je zagrizla donju usnicu. — Mislim da nije mudro... zapravo, trebali bismo prestati s tim. Ne pristoji se. Tjedan dana razdvojenosti dobro će nam doći kao priprema za povratak na staro. Čim se vratim... — Ne želiš me poljubiti? — upitao je i odmaknuo joj pramen kose s čela. — Nije važno što želim — rekla je. — Poanta je u tome da to ne bismo smjeli činiti. — Zašto ne? — upitao je, duboko joj se zagledavši u oči. — Jer mislim... bojim se da... — promucala je pa odmahnula glavom. — Ne želim se više nikada upustiti ni u kakvu ljubavnu aferu — naglo je izgovorila. — Sita sam skandala. — Ni ja to ne želim. Želio bih... Naglo mu je rukom pokrila usta. Nije imala pojma što je htio reći, ali što god bilo, nije to željela čuti. — Ne — rekla je. — Ne govori ništa. Pričekaj tjedan dana. Sigurna sam da ćeš nakon toga promijeniti mišljenje. Primio ju je za ruku, prinio ju usnicama i poljubio ju. — A ti? Hoćeš li ti promijeniti mišljenje? Misliš li da bi mogla? — upitao je i naglo ju privukavši k sebi, spojio usnice s njezinima. Tu uistinu nije bilo pomoći. Zagrlila ga je oko vrata i pohotno mu uzvratila poljubac. Nije mu mogla odoljeti. Upravo joj je to i dokazao. Odjednom, prekinuo je poljubac i odmaknuo se od nje. Zgranuto se zagledala u njega i prstima dotakla vlažne usnice. Široko se osmjehnuo. Bože, kako je bahat, pomislila je. — Sretan put, mila — rekao je. — Vidimo se za tjedan dana. Nikad u životu Sophia se nije vozila u tako luksuznoj kočiji. Izvana je bila tamnozelena, s diskretnim uzorkom bršljana boje starog zlata. Sjedala su

BalkanDownload bila kožna, zastori od baršuna. Budući da je Berkshire bio četrdesetak kilometara udaljen od Londona, to je jamčilo vrlo ugodnu vožnju. Tako je i bilo. Udobno zavaljena u sjedalo, Sophia je promatrala krajolik. Pomisao na količinu posla koji ju čeka još uvijek ju je plašila; ipak, znatiželjno je iščekivala vidjeti posjed na kojem je Ross odrastao. Grofovija Berkshire bila je na glasu kao lijepa i poželjna za život. Sophia se ubrzo i uvjerila u to. Veliki pašnjaci, guste šume, živopisni gradići... uistinu lijepo, pomislila je. Zrak je predivno mirisao na mješavinu zemlje, riječne vode i trave. Kad su s glavne ceste skrenuli na sporednu, kočijaš je bio primoran usporiti. Bila je to cesta za Silverhill, znatno lošija, no okoliš je tu bio još ljepši, s kolibama rasutim po pitomim brežuljcima podno kojih su ovce pasle na rosnim zelenim livadama. Najzad, kroz kapiju obraslu bršljanom i ružama ušli su na posjed Cannonovih i nastavili vožnju dugom širokom stazom oivičenom hrastovima i uredno podšišanim grmljem. Iza nje, naziralo se jezero. Najzad, stigli su pred golemu jakobinsku kuću s mnogo prozora, zabata i tornjića. Ugledavši ju, Sophia se nelagodno promeškoljila. — O, Bože — prošaputala je. Nikada ne bi pomislila da Cannonovi žive na tako raskošnom posjedu. Kuća je bila okružena visokom živicom unutar koje je bio krasno uređen park, s mnogo cvjetnih lijeha i klupama postavljenim između grmlja ruža i rododendrona. Bilo je tu i različitog orijentalnog bilja. Dva pitanja proletjela su joj glavom. Prvo, kako je moguće da netko toliko imućan poput Rossa, provodi gotovo spartanski život, isključivo posvećen poslu? Drugo pitanje odnosilo se na nju: kako će preživjeti narednih tjedan dana? Postalo je savršeno jasno da nije sposobna za zadatak koji bi trebala obaviti. Sluge će brzo shvatiti da nema iskustva i neće ju poštivati. Nijednu njezinu zapovijed neće ozbiljno shvatiti. A to znači da ništa neće biti učinjeno kako treba. Kratko je zatvorila oči pa nekoliko puta duboko udahnula i polako ispustila zrak iz pluća. Imala je osjećaj da će joj pozliti. Kad joj je lakaj otvorio vrata kočije i pomogao joj da izađe, bila je blijeda kao krpa. Ipak, odlučno je za njim pošla prema velikim ulaznim vratima. Ubrzo, našla se u velikom predvorju urešenom tapiserijama i sa širokim stubama na sredini. Lijevo i desno od ulaza nalazili su se saloni. Desni, za dame, uređen u nježnim tonovima boje breskve i lijevi, za gospodu, s pokućstvom od tamnog drveta i tamnoplavim tapecirungom.

BalkanDownload Batler ju je otpratio u salon za dame, gdje ju je čekala Rossova majka. Čim ju je ugledala, Catherina Cannon požurila je prema njoj. Tog dana bila je u jednostavnoj dnevnoj haljini, a sijeda kosa bila joj je podignuta u punđu pričvršćenu češljevima s ametistom. — Gospođice Sydney — veselo je uskliknula i čvrsto ju primila za ruke. — Dobro došli! Iskreno sam vam zahvalna što ste pristali priskočiti mi u pomoć u ovoj groznoj situaciji. — Nisam sigurna hoću li moći izvršiti to što očekujete od mene — rekla je Sophia. — Pokušala sam vašemu sinu objasniti da nemam iskustva s pripremom tako velikih proslava, ali... — Oh, zacijelo ćete uspjeti. Stekla sam dojam da ste vrlo sposobna i snalažljiva žena. — Možda, ali... — Imam veliko povjerenje u vaše sposobnosti — prekinula ju je Catherina. — Sluškinja će vas sada otpratiti u sobu. Čim se osvježite, siđite u predvorje. Provest ću vas kroz kuću i upoznati vas s poslugom. Malo zatim, Sophia se našla u nevelikoj, ali urednoj sobi koja je pripadala bivšoj domaćici. Brzo je četkom otrla prašinu s haljine, umila se i oprala ruke, skinula bijeli ovratnik i zamijenila ga čistim pa izašla iz sobe. Žureći hodnikom prema stubama, zadivljeno je promatrala oslikane panele između prozora i skulpture u nišama. Kratko zastavši kraj jednog od prozora, ostala je bez daha pri pogledu na prekrasan vrt. Čim je sišla u predvorje, Catherina Cannon povela ju je u obilazak kuće. Bila je prilično zbunjena načinom na koji se Rossova majka odnosi prema njoj. Ne baš kao prema služavki. Nego vrlo toplo i blagonaklono, čak i prisno. Čudno, ali u jednom trenutku počela joj je pričati kakav je Ross bio kao dječak i kakve je nestašluke izvodio. — Očito, nije oduvijek bio tako krut i ozbiljan — zamijetila je Sophia i ušla za njom u velik salon uređen u francuskom stilu, s mnogo kićenog pozlaćenog pokućstva. — O, ne, nikako. Postao je takav tek nakon suprugine smrti — tiho je rekla Catherina i s žaljenjem odmahnula glavom. — Grozne li tragedije. — Jest — složila se Sophia. — Pričao mi je o tome. — Doista? — začuđeno je upitala Catherina pa naglo stala nasred salona i pozorno se zagledala u nju.

BalkanDownload Sophia joj je šutke uzvratila pogled, pitajući se čemu toliko čuđenje. Je li možda rekla nešto što nije trebala? — Kako neobično — promrmljala je gospođa Cannon. — Nije mi poznato da je ikada i s kim razgovarao o tome. Vrlo je zatvoren. Kad se radi o osobnim stvarima, nemoguće je iz njega izvući i riječ. Stekavši dojam da bi Rossova majka na temelju toga možda mogla nešto pogrešno zaključiti, Sophia je požurila razuvjeriti ju. — Ispričao mi je to dok je bio u groznici — rekla je. — U večernjim satima često sam pričala s njim kako bih mu prekratila vrijeme. Nije se dobro osjećao... u takvom stanju ljudi često postanu nostalgični ili obuzeti mračnim mislima. — Ne, draga moja — rekla je Catherina. — Vidi u vama osobu kojoj može vjerovati. Očito, jako vas cijeni — zaključila je pa kratko zašutjela. — U svakom slučaju, koja god mu žena uspije odvući pozornost od toga groznog posla koji radi, ima moju veliku naklonost. — Zar niste ponosni na njegove uspjehe u karijeri? Izašle su iz salona i nastavile obilazak kuće. — Deset godina posvetio je karijeri i svjesna sam da je vrlo uspješan. Jasno, ponosim se njime. No posao nije sve. Zacijelo ne zamjena za ženu i djecu. Držim da bi se trebao ponovno oženiti. Katkad djeluje hladno, no potrebna mu je ljubav i toplina obiteljskog ozračja. — Oh, naravno da nije hladan — rekla je Sophia. — Bio bi sjajan otac, sigurna sam u to. A sigurna sam i da bi i kao suprug bio... — naglo je zašutjela shvativši da blebeće. — Jest — složila se Catherina i toplo joj se osmjehnula. — Bio je jako dobar suprug, a sigurna sam i da se njegova buduća supruga neće imati na što požaliti — rekla je i povela ju u susjednu prostoriju. — Ovo je blagovaonica. Do nje se nalazi mala prostorija za serviranje hrane. Prilično praktično, zar ne? Pogotovo kad se za stolom okupi veći broj ljudi. Tijekom dnevnih sati, Sophia je bila previše zauzeta da bi imala vremena razmišljati o Rossu. Ipak, tijekom večernjih i noćnih sati nije mogla pobjeći od toga. Žudjela je za njim i osjećala se usamljeno. Nedostajao joj je. Mada nerado, morala je priznati da se zaljubila u muškarca kojeg je željela uništiti. Postala je žrtvom vlastita srca. Nije mogla drugo nego odbaciti pomno smišljen plan osvete. Odustat će od zamisli da ga zavede i slomi mu srce. Preostalo joj je

100

BalkanDownload jedino priznati poraz i povući se. Učinit će to. Čim se vrati u London, dat će otkaz. Nema joj druge nego otići od njega i pokušati nastaviti sa svojim životom. Ta odluka prilično ju je potištila, no ujedno, donijela joj je izvjestan mir. Kako god bilo, za početak se morala usredotočiti na pripremu proslave. Rješavat će jedno po jedno. Trebalo je pripremiti dvadeset pet soba za goste u velikoj kući i još deset u lovačkoj kući na posjedu, gdje će spavati neoženjeni muškarci. Zapravo, većina gostiju doći će sa susjednih imanja i okolnih mjesta tek u subotu navečer, na bal pod maskama. Ukupno, na proslavi će biti više od tristo pedeset ljudi. Nažalost, zabilješke gospođe Bridgewell pokazale su se kao vrlo oskudne. Očito, znatno je više bila zaokupljena planiranjem vlastite budućnosti nego proslave, razočarano je ustanovila Sophia. Nije joj preostalo drugo nego prihvatiti se posla gotovo ispočetka. Prije svega provjerila je ima li dovoljno pribora za jelo, ubrusa i stolnjaka. Zatim, sadržaj vinskog podruma. Potom je s gospođom Cannon dogovorila jelovnik. Trebalo je mnogo toga naručiti i voditi računa da bude dostavljeno na vrijeme, a usto nadzirati služavke i provjeriti jesu li sve učinile kako treba. Sredinom tjedna, na povratku iz lovačke kućice, napokon je upoznala Rossova djeda, gospodina Roberta Cannona. Jedino što je znala o njemu bilo je da nema dlake na jeziku. Rossova majka upozorila ju je na to. — Moj svekar vrlo je otvoren — rekla je. — Nemojte mu to uzeti za zlo. Oduvijek je bio takav, no s godinama je postao još gori. Zapravo je vrlo drag, ali krajnje netaktičan. Sjedio je kraj grma ruža, u udobnom vrtnom naslonjaču. Na stolu kraj njega, stajala je velika čaša limunade. — Hej — viknuo je, čim ju je ugledao. — Dođi ovamo. Prišla mu je i uljudno se naklonila. — Dobro jutro, gospodine. Bio je zgodan starac, guste sijede kose, izražajnih crta lica i bistrih sivoplavih očiju. — Ti si ona cura o kojoj mi je snaha pričala, zar ne? Ona koju je moj unuk zaposlio kao pomoćnicu? — Da, gospodine. Radim i kao njegova domaćica. Zato me je gospođa Cannon zamolila da joj pomognem pripremiti vašu rođendansku...

— Da, znam — prekinuo ju je, nehajno odmahnuvši rukom kao da svu

tu strku oko proslave njegova rođendana drži posve suvišnom. — Mojoj je

101

BalkanDownload snahi dobar bilo koji izgovor da bi priredila zabavu. Radije mi reci kako stoje stvari između tebe i mojeg unuka. Dokle ste stigli? Sophia se zapanjeno zagledala u njega. Posljednje što bi očekivala bilo je da će ju pitati takvo što. — Oprostite, gospodine — s oklijevanjem je izustila. — Ali bojim se da ne razumijem o čemu govorite. — Po Catherininim riječima stekao sam dojam da on trza na tebe. To je jako dobra vijest. Ross i njegov brat moraju se pobrinuti produžiti lozu. Radi li on štogod s tobom po tom pitanju? Je li te već odveo u krevet? Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se pribere. Doista je bez dlake na jeziku, zgranuto je pomislila. — Gospodine Cannon, bojim se da ste stekli potpuno pogrešan dojam — rekla je i smeteno slegnula ramenima. — Nisam... gospodin Ross nije... želim reći, on i ja nismo u takvom odnosu. Skeptično ju je pogledao i odlučio promijeniti temu. — Catherina kaže da si kći vikonta Sydneya — rekao je. — Poznavao sam Fredericka, njegova oca. To ju je prilično iznenadilo. — Zaista? Vi i moj djed bili ste prijatelji? — Nisam rekao da smo bih prijatelji — suho je odvratio. — Zapravo, nismo se osobito podnosili. Naime, obojica smo se zaljubili u istu djevojku. U gospođicu Sophiju Jane Lawrence. — U moju baku? — iznenađeno je upitala i smeteno odmahnula glavom. — Nazvana sam po njoj. — Bila je prava krasotica. Nalik si joj, ali nisi ni približno toliko profinjena. Bila je vrlo uznosita, poput princeze. Unatoč svemu, Sophia se morala nasmijati. — Teško da bih mogla raditi kao sluškinja i pritom izigravati princezu. Oči su mu poprimile sjetan izraz. — I ona se tako smijala. Od srca. Teško mi je povjerovati da je njezina unuka završila kao sluškinja. Dakle, Sydneyjevi su spali na niske grane? Bilo bi joj bolje da se udala za mene. — Zašto nije? Mahnuo je rukom prema stolici do njegove. — Sjedni, pa ću ti ispričati. Zabrinuto je pogledala prema kući. — Rado, ali imam mnogo posla. — Posao ti neće pobjeći — rekao je. — Najzad, to je moja proslava, a nitko me ništa ne pita. Neće svijet propasti ako izgubiš nekoliko minuta na razgovor sa mnom.

102

BalkanDownload U pravu je, pomislila je i sjela. Zavalio se u stolicu i na trenutak utonuo u misli. — Sophia je bila najljepša žena koju sam ikada vidio. Bila je iz ugledne, ali ne osobito imućne obitelji. Dakako, njezini su priželjkivali da se uda za plemića. Ja sam pak porijeklom iz ugledne i imućne obitelji, ali nismo plemići. Zato se Sophia, umjesto za mene, odlučila udati za lorda Sydneyja. — U kojeg je od vas dvojice bila zaljubljena? — upitala je Sophia, očarana otkrićem komadića obiteljske prošlosti. Kratko se zamislio pa slegnuo ramenima. — Nisam siguran — iskreno je odvratio. — Možda ni u jednog. No bio sam prilično siguran da je pogriješila. Lord Sydney jest bio džentlmen, no zapravo prilično plitak i površan. Trebala je poći za mene. Bio sam zgodniji, pametniji i bogatiji od njega. — Očito, i mnogo skromniji — dometnula je Sophia i glasno se nasmijala. Sudeći po njegovu osmijehu, nije mu smetalo njezino zadirkivanje. — Reci mi, drago dijete, jesu li tvoji baka i djed bili sretni u braku? Slegnula je remenima. — Nisam nikad razmišljala o tome — rekla je i kratko se namrštila. — Doduše, nisam ih često viđala zajedno. Čini se da je ona vodila svoj, a on svoj život. Nisu mi djelovali osobito bliski. — Tako sam i mislio. — Srećom, pronašli ste novu ljubav — rekla je i toplo se osmjehnula. — Ne, nisam — bez i trunke krzmanja je odvratio. — Poštovao sam suprugu, ali Sophiju nikada nisam zaboravio. Još mi je uvijek u srcu, iako je odavno umrla — tiho je dometnuo i nadlanicom otro suzne oči. — Mogu to razumjeti — suosjećajno je rekla Sophia i kratko se zamislila. Zacijelo se i Ross tako osjeća nakon gubitka svoje voljene supruge. Shvatila je da je to glasno izgovorila tek kad joj je Robert Cannon odlučio reći što misli o tome. — Ah, Eleanora. Krhak cvijetak. Nikad mi nije bilo jasno što je Ross vidio u njoj. Istina, bila je lijepa, no više poput anđela nego prave punokrvne žene — rekao je i zagledao se u nju. — Ti si takva žena. Mogla bi mu roditi zdrave, snažne sinove. Smetena smjerom u kojem je krenuo razgovor, odlučila ga je okončati pa brzo ustala. — Drago mi je što sam vas upoznala, gospodine — rekla je i pogledala prema kući. — Žao mi je, ali moram nastaviti s poslom. Ne plaćaju

103

BalkanDownload me za razgovor s naočitim džentlmenom poput vas — dometnula je, šarmantno mu se osmjehnuvši. Nasmijao se. — Čini se da si naslijedila neke bakine osobine — zamijetio je. — Malo je žena kojima uspijeva dati košaricu muškarcu i istodobno mu polaskati. Uljudno mu se naklonila. — Želim vam ugodan ostatak dana. No moram istaknuti da ste u krivu. Gospodin Ross nema namjeru zaprositi me, a kad bi to i učinio, ne bih pristala udati se za njega. — Vidjet ćemo — rekao je pa uzeo čašu i mirno popio gutljaj limunade.

104

BalkanDownload DEVETO POGLAVLJE

ophia je protrljala umorne oči i zagledala se u notes s bilješkama. Bio je petak ujutro; gosti će uskoro početi pristizati. Sjedila je za velikim drvenim stolom u sobi do kuhinje, koja je davnih dana služila za sušenje, čuvanje i pripremu ljekovitog bilja. — Lottie — obratila se glavnoj sluškinji — jesi li upamtila raspored čišćenja prostorija u kući? — Da, gospođice. — I nemoj zaboraviti upozoriti sobarice da provjere jesu li gosti sišli na doručak prije nego što pođu očistiti njihove sobe. — Da, gospođice. — Još jedna stvar. Svaku sobu u momačkoj kući čistit će dvije sobarice. — Ali čemu to, gospođice? — Jer muškarci katkad, kako mi je jednom netko objasnio, pate od napadaja ‘jutarnje žudnje’. Ne želim da neku od sobarica pokušaju uvući u krevet. Ili, ne daj bože, uspiju u tome. — Da, gospođice. — Većina gostiju doći će već danas. Provjeri jesu li sluškinje stavile u salone igraće karte, novine i magazine. Neki muškarci možda će poći u ribolov. Reci Hordleu neka u paviljon kraj jezera odnese čaše i vino. — Da, gospođice — rekla je Lottie pa pogledala prema vratima, kratko se zakikotala i rukom brzo pokrila usta. Sophia je također pogledala prema vratima i smjesta skočila na noge jer u dovratku je stajao Ross. Zapanjeno se zagledala u njega pa svrnula pogled na služavku. — Hvala, Lottie, to bi zasad bilo sve. Sluškinja se nespretno naklonila njoj pa Rossu i brzo se udaljila. Sophia se zagledala u Rossa. U tamnoplavom sakou i bež hlačama izgledao je nevjerojatno privlačno. Zacijelo je tek došao, u protivnom bi znala da je ovdje. Srce joj je divljački lupalo. Tjedan dana razdvojenosti još je i pojačalo njezinu žudnju. Nije se usudila ni pomaknuti, u protivnom bi mu se vjerojatno bacila

105

BalkanDownload oko vrata. — Dobro jutro, gospodine — napokon je izgovorila. — Drago mi je što vidim da... tako dobro izgledate. Prišao joj je i pomilovao ju po obrazu. — I ti lijepo izgledaš — promrmljao je. — Jesi li dobro? Po svemu sudeći, prilično si se naradila. — Hvala, dobro sam. — Uspjela si zadiviti moju majku, a to rijetko komu uspijeva. — Hvala na komplimentu, gospodine — rekla je i spustila pogled. U protivnom bi zacijelo vidio žudnju u njezinim očima. Brzo se odmaknula od njega i prekrižila ruke na prsima. — Jeste li što saznali o osobi koja mi je poslala onu haljinu? — upitala je, očajnički se pokušavajući pribrati. — Ne još. Sayer je otkrio da su tri krojačice šivale haljine poput te. Po povratku u London porazgovarat ću sa svakom od njih. — Hvala vam. Željela bih vam se nekako odužiti. Ne morate mi dati plaću za ovaj mjesec ili... — Sophia — prekinuo ju je, naglo se namrštivši. — Takvo što ne dolazi u obzir. Dužnost mi nalaže pobrinuti se za sigurnost svih mojih uposlenika, pa tako i tvoju. — Hvala vam — ponovila je pa duboko udahnula i kratko pogledala prema vratima. — Morala bih nastaviti s poslom. Želite li možda nešto pojesti? Ili popiti šalicu kave? — Želim samo tebe. Koljena su joj za klecala. Preostalo joj je nadati se da ju glas neće izdati. Usta su joj bila suha. Tijelo ju je boljelo od potisnute žudnje. Morala je promijeniti temu. — Nadam se da vam rana dobro zacjeljuje? — O, da. Odlično. Želiš li pogledati? — upitao je i stavio ruku na kravatu kao da se sprema razvezati ju. Zapanjeno se zagledala u njega. Zar će se razodjenuti? Ovdje? Srećom, široko se osmjehnuo i spustio ruku. Bila je to samo mala šala. Morala je stati na kraj toj nemogućoj situaciji između njih. Smjesta. — Drago mi je da ste dobro, gospodine — rekla je. — Očito, moja pomoć više vam neće biti nužna. Zadnjih dana imala sam dovoljno vremena razmisliti o našem... o našoj... — Vezi? — upitao je, podigavši obrve.

106

BalkanDownload — Da. I zaključila sam... Zašutjela je i zagledala se u njega. — Što? Duboko je udahnula. — Zaključila sam da se ne bismo trebah uplesti u ljubavnički odnos. Time bismo se mogli dovesti u vrlo neugodnu situaciju. Moramo se potruditi ostati isključivo u poslovnom odnosu — u dahu je izgovorila i samoj sebi čestitala jer glas joj je samo jednom zadrhtao. — Lijepo vas molim da se odsad nadalje toga pridržavate. Nastavio je zuriti u nju kao da bi ju najradije pojeo. Je li uopće čuo što je rekla? Jasno da jest, no očito, nije to želio prihvatiti. — Popričat ćemo o tome poslije — rekao je. — Po povratku u London. I više sam nego uvjeren da ćemo se sporazumjeti. Naglo se okrenuvši, prišla je polici i počela preslagivati posude sa suhim biljem. — Neću promijeniti mišljenje — izvijestila ga je. — Mislim da hoćeš — tiho je rekao i izašao. ★ Kuća i vrt bili su preplavljeni uglednim ljudima. Izuzev pripadnika plemstva bili su tu i političari, bankari, tvorničari i drugi uspješni pripadnici više društvene klase. Neki od njih igrali su biljar, neki čitali novine u biblioteci, neki pošli sjesti u paviljon kraj jezera. Njihove supruge kratile su vrijeme kartanjem, vezenjem, listanjem magazina i tračanjem. Neke su izašle u šetnju vrtom. Bio je ugodan lipanjski dan, sunčan ali ne prevruć. Gomila oku nevidljivih sluškinja skrbila je za njihovo zadovoljstvo. Raspakiravale su njihovu odjeću, glačale što je trebalo izglačati. U kuhinji se radilo punom parom. Pod kuharovom dirigentskom palicom, orkestar pomoćnih kuharica složno je sjeckao povrće i nareske, pripremao tijesta za kolače. Trebalo je požuriti pripremiti popodnevnu zakusku kako gospoda ne bi umrla od gladi do večere koja će se održati u deset uvečer. Sve je teklo glatko, kako i treba. Obišavši kuću, Sophia je zastala kraj jednog od prozora u hodniku prvog kata i zagledala se u društvance okupljeno u vrtu. I Ross je bio tamo. Nije ga bilo teško opaziti. Muškarci su s velikim poštovanjem kimali glavom na sve što je izgovorio. Žene su otvoreno očijukale s njim.

107

BalkanDownload Vidjevši to, Sophia se morala boriti s naletom ljubomore. Hihotale su i smiješile mu se, dobacivale mu poglede ispod napola spuštenih trepavica. Dakako, svaka od njih žudjela je osvojiti muškaraca koji je bio na glasu kao neosvojiv. Bio je to velik izazov, itekako vrijedan truda. Jasno da jest. Ross je bio naočit, imućan i uspješan. Nije bilo djevojke ili udovice koja ga ne bi poželjela za supruga. Začuvši korake u hodniku, okrenula se i ugledala dvojicu slugu kako nose veliku putnu škrinju. Iza njih hodala je vitka plavuša u pratnji Rossova brata. Kad su stigli do nje, Sophia se uljudno naklonila Matthewu. — Dobar dan, gospodine Cannon. Stao je i iznenađeno se zagledao u nju. Sophia se morala primorati prikriti smiješak. Očito, nije imao pojma da je ona ovdje. — Vi ste posljednja osoba koju bih očekivao vidjeti ovdje — drsko je zamijetio, odmjerivši ju od glave do pete. Pokorno je spustila pogled. — Vaša je majka usred priprema proslave ostala bez domaćice. Zamolila me da ju privremeno zamijenim. — Tko je to? — upitala je plavokosa žena, upitno pogledavši Matthewa. — Jedna od sluškinja mojeg brata — rekao je nehajno slegnuvši ramenima. — Hajdemo. Nećemo valjda gubiti vrijeme na razgovore s poslugom. Bez riječi su produžili. Nimalo iznenađena ni uvrijeđena, Sophia ih je ispratila pogledom. Pravo rečeno, žalila je Ionu. Bila je klasična engleska ljepotica; plave kose, blijedog tena i napućenih ružičastih usnica. Djelovala je hladno, no to je zacijelo bila varka. Sophia je bila i više nego sigurna da je naučena potiskivati osjećaje. Život s razmaženim derištem poput Matthewa sigurno joj nije bio lak. Kasno navečer društvo se okupilo u velikoj blagovaonici. Bila je to uistinu krasna prostorija, s velikim mramornim kaminom i prozorima s vitražem. Za vrijeme večere Sophia se držala po strani, nadgledajući serviranje hrane u prostoriji do blagovaonice. Večera se sastojala od osam sljedova. Između ostalog, poslužena je zečetina, fazan i junetina u umaku. Nakon večere, sladoled i kolači.

108

BalkanDownload Najzad, dame su se povukle popiti kavu u salon. Muškarci su ostali sjediti za stolom uz čašu porta. Neki su s čašom u ruci izašli na terasu popušiti cigaru. Nakon pola sata svi su se ponovno okupili u velikom salonu na katu. Tek tada Sophia je pošla diskretno provjeriti je li sve u redu. Ugledavši ju, Catherina Cannon toplo joj se osmjehnula i pozvala ju k sebi. Sophia joj je brzo prišla. — Da, gospođo? — Imam jednu zamolbu. Gosti bi se željeli igrati ubojice. — Ubojice? Kakva je to igra? — zbunjeno je upitala Sophia. Vidjevši izraz njezina lica, Catherina se glasno nasmijala. — Niste čuli za nju? Zadnje vrijeme vrlo je popularna. Iz zdjele ćemo izvuci papiriće s ulogama. Tako ćemo dobiti ubojicu i pandura. Svi ostali bit će potencijalne žrtve. Ubojica će ih tražiti u mraku, a panduru — bio to muškarac ili žena — zadatak je pronaći ubojicu. — Zapravo, to je nešto poput igre skrivača? — Jest, malo maštovitija verzija — rekla je Catherina i kratko pljesnula dlanom o dlan. — Recite sluškinjama neka zamrače kuću. — Zar cijelu? — začuđeno je upitala Sophia. — Naravno — uplela se otmjena sredovječna žena crvenkaste kose podignute u punđu i urešene ukosnicama sa zlatnim listićima. — Igra ne bi bila ni približno toliko zanimljiva ako se ne bismo mogli sakriti bilo gdje u kući — nadmeno je izgovorila, prezirno odmjerivši Sophiju. Sophia je mirno svrnula pogled na Catherinu. — Gospođo Cannon, možemo li barem kuhinju ostaviti osvijetljenu? Kasno je, a služavke moraju oprati hrpu posuđa. U protivnom ne bi završile do jutra. — Vrlo mudar prijedlog — pohvalila ju je Catherina. — Ne bih se toga sjetila. Naravno, ne morate gasiti svjetlo u kuhinji. No hajde, požurite. Želimo što prije započeti s igrom. — Da, gospođo — rekla je Sophia i uputila se prema vratima. Ipak, uspjela je čuti što crvenokosa žena mislio njoj. — Cathy, nemaš li dojam da ta cura malo previše diže nos? Na tvojem mjestu, spustila bih ju na zemlju. Zaboga, služavka je, a drži se poput dame. Začuvši to, Sophia je porumenjela od ljutnje. Iako nije imala običaj sažalijevati se, tog joj je trenutka prekipjelo. Okrutne li sudbine, pomislila je. Uz malo sreće, i ona bi danas možda bila jedna od Catherininih gošća. Kći je

109

BalkanDownload plemića, a što joj to vrijedi? Ta nadmena guska nema pojma koga je prozvala “drskom curom”. Ubrzo, svjetla u kući bila su pogašena. Vrativši se na kat, Sophia je otkrila da glazbeni salon još nije zamračen pa požurila ispraviti taj propust. Pogasivši lampe prišla je velikim prozorima u namjeri da navuče zastore preko njih. No prije nego što je to stigla učiniti, netko je ušao u salon. Okrenuvši se, smeteno se zagledala u muški lik obasjan mjesečinom. U prvi trenutak pomislila je da je to Ross, ali ne, bio je to njegov brat. — Vrijeme je da ti i ja malo popričamo — rekao je. — Lukava si mala lisica. Prvo si zavela mojeg brata, a sada se uvlačiš našoj majci. Mora da si prilično zadovoljna sobom. Primorala se potisnuti ljutnju, iako bi ga najradije upitala na temelju čega netko poput njega, tko nikad u životu nije ništa radio, drži da ju može vrijeđati. — Bojim se da ne razumijem o čemu govorite — ledenim je tonom odvratila. — Vaš me je brat zaposlio, a vaša majka zamolila me za pomoć u pripremi proslave. Sve što radim, trudim se obaviti najbolje što mogu. — O, da, itekako dobro znaš o čemu govorim—rekao je i ironično se nasmijao. — Jasno da se trudiš dobro obaviti posao. I uspijeva ti. Ne dvojim da je moj brat prilično zadovoljan tvojim uslugama. Odlučila je skratiti stvar i uputila se prema vratima. — Oprostite, ali... U dva koraka našao se pred njom. — Ross je zacijelo bio laka meta — rekao je i pakosno se osmjehnuo. — Nakon što je godinama živio poput sveca, nisi se morala mnogo truditi, zar ne? Stara priča, gladan pas i kost. Jasno da je zagrizao. — Varate se, gospodine. Molim vas...

— Nažalost, ne varam se. Čak i moja majka misli... nije važno. Ne želim

pridavati pozornost tim budalaštinama. No jedno si utuvi u glavu... nikada nećeš biti dio naše obitelji. Jesi li razumjela? — To mi nikada nije bila namjera — odbrusila je. — Mislim da ste previše popili, gospodine. Ako je to sve, rado bih se udaljila. Činilo se da su ga njezine riječi zadovoljile. — U redu — rekao je. — Ukoliko ne gajiš iluzije o udaji za Rossa, pustit ću te na miru. Barem zasad — dometnuo je i promuklo se nasmijao. — Jer ako već nisi, ubrzo ćeš se zasititi mojeg brata. Dvojim da ti je valjanje u postelji sa svecem poput njega osobito uzbudljivo. Što bi ti on mogao pružiti? Trebala bi isprobati nekog maštovitijeg.

110

BalkanDownload — Pretpostavljam da mislite na sebe? Sudeći po njegovu pogledu, držao je da se to samo po sebi razumije. — Za razliku od mojeg uzoritog brata, ja barem znam zadovoljiti ženu — rekao je i ponovno se nasmijao. — Vjeruj mi, ne bi požalila. Usto, bogato bih nagradio tvoje zalaganje. Sa mnom bi mnogo bolje prošla, umjesto što kod njega radiš za sitniš. — Muka mi je od vas. Doista to ne moram slušati. — Gadim ti se? — upitao je i naglo ju privukao k sebi. — Dršćeš — zamijetio je. — Uspalila si se, zar ne? Pokušala ga je odgurnuti, ali nije ju pustio. Odjednom, netko je ušao u salon. Na njezin užas, bio je to Ross. Na dug se trenutak zagledao u Mathewa pa svrnuo pogled na nju. — Što se ovdje zbiva? — upitao je. — Namjeravao sam se ovdje sakriti — rekao je Matthew prije nego što je Sophia stigla izustiti i riječ i naglo se odmaknuo od nje. — Tvoja draga gospođica Sophia već je bila tu kad sam ušao. Znam da ti je to teško povjerovati, no praktički mi se bacila oko vrata. Rekao sam ti da je djevojčura. Želim ti dobru zabavu — rekao je i izašao, ne potrudivši se za sobom zatvoriti vrata. Sophia se nije ni pomakla. Ross također. Sve što se čulo bio je prigušen smijeh i došaptavanje žena i muškaraca koji su se šuljali po kući, u potrazi za mjestom na kojem će se sakriti. Ross je prvi prekinuo tišinu. — Što se dogodilo? — tiho je upitao. Zaustila je u namjeri da mu kaže, pa naglo zatvorila usta. Jer sinulo joj je da je zahvaljujući njegovu bratu dobila odličnu priliku raskinuti s njim na najbrži i najlakši način. Bude li mislio da je pokušala zavesti njegova brata, neće ju više željeti. Čak ni kao uposlenicu. Pustit će ju da ode bez i riječi protivljenja. Grozno, no bolje i tako nego upustiti se s njim u beskonačna pravdanja i objašnjavanja. Morala bi mu priznati da ga je željela uništiti — i zašto. To bi ga zacijelo jako pogodilo. A s obzirom na to da je u međuvremenu shvatio neke stvari, teško bi se nosio sa spoznajom da je John umro zahvaljujući njegovoj prestrogoj presudi. Kako god bilo, nanijela bi mu veliku bol. Vjerojatno je bolje ostaviti ga u uvjerenju da ju uopće ne poznaje. Ispast će da nije vrijedna njegove ljubavi i povjerenja. Bit će sretan što je se riješio. Prikupila je hrabrost i potrudila se da joj glas zvuči što je moguće hladnije i nehajnije. — Ono što je Matthew rekao.

111

BalkanDownload — Pokušala si ga zavesti? — upitao je. — Da. — Kako da ne! Znam da to nije istina. Zašto to činiš? — upitao je i privukao ju k sebi. — Nisam od onih koji bi se s nekim poigravali. I nikomu ne dopuštam da se poigrava sa mnom. To se odnosi i na tebe. Zapravo, osobito na tebe. Odmahnula je glavom. — Pusti me. Misli što god te volja. Ne želim te! Jače ju je privio uz sebe. Mogla je osjetiti miris vina u njegovu dahu. — Pusti me. Netko će ući i... Nije stigla dovršiti rečenicu jer spojio je usnice s njezinima u požudan poljubac. Rukom ju je uhvatio za stražnjicu i drsko ju pritisnuo uz svoj napet ud. Tih jecaj oteo joj se s usana. Kad bi ga barem mogla odgurnuti. Ali nije mogla. Nastavio ju je požudno ljubiti, milujući ju po leđima, kukovima i grudima. Bila je posve bespomoćna u njegovu naručju. Najzad se predala i požudno mu uzvratila poljubac. Činilo se da je to bilo ono što je čekao. Prekinuo je poljubac i prislonio usnice na njezino uho. — Ne možeš mi lagati, Sophia — tiho je rekao. — Predobro te poznajem. Reci mi istinu. Znam da nešto kriješ od mene. Reci mi što. Polako je odmahnula glavom. Nikad u životu nije se osjećala tako poraženo. Posve izgubljeno. Potpuno je izgubila nadzor nad sobom. Znala je da se ne smije zaljubiti u njega. Znala je, a ipak... — Ne mogu ti reći — drhtavim je glasom izgovorila. — Zamrzio bi me kad bi znao. Ne bih to mogla podnijeti. — Misliš da bih te zamrzio? — zapanjeno je upitao. — Odakle ti takva suluda pomisao? Sophia... Oči su joj se naglo ispunile suzama. Oštro je udahnuo i privukao ju k sebi. Podčinila se njegovim poljupcima i milovanjima. Štoviše, uživala je u toj predaji. Činilo se kao da ju želi usisati u sebe, kao da mu smeta svaki komad njezine odjeće, kao da bi najradije strgnuo sve s nje. Jače se privila uz njega. Osjećala se kao da gubi tlo pod nogama, tog trenutka bio je za nju jedino čvrsto za što se mogla uhvatiti.

112

BalkanDownload Spustio ju je na sag i nadvio se nad nju. Shvativši kamo to vodi, naglo se pribrala. — Oh, ne — prošaputala je, no poljupcem je ugušio njezinu pobunu. Istodobno, podigao joj je haljinu i pomilovao ju po bedru, sve do podvezice. Nije se na tome zaustavio. Prije nego što se snašla, svukao joj je gaćice i nastavio ju milovati između nogu. Odnekud, dopro je kratak vrisak kojemu je uslijedila salva smijeha. Ubojica je pronašao žrtvu. Očito, svi su se odlično zabavljali. — Pronaći će nas — rekla je i promeškoljila se pod njim. — Prestani. Ne bismo trebali... Nastavio ju je ljubiti i milovati kao da uopće nije čuo što je rekla. Svidjelo joj se, ali nije se mogla potpuno opustiti, ne u situaciji poput te. — Molim te, prestani — promrmljala. — Ne možemo... ne ovdje. Ponovno ju je ušutkao poljupcem pa raskopčao hlače. Naglo se ukočila. Željela ga je, ali... otišli su predaleko, ne bi si to smjeli dopustiti. — Opusti se — prošaputao je. — Ne boj se, neću biti grub. Raširi noge. Tako... da, o da... — promuklo je izgovorio i počeo polako ulaziti u nju. Začuo se prigušen smijeh i koraci u hodniku. Netko je išao prema glazbenom salonu. Sophia se naglo podigla na lakte. Istog trenutka Ross se odmaknuo od nje pa legao na bok i prebacio joj ruku preko struka. — Ne miči se — prošaputao je. — Bismo li se ovdje sakrili?— upitala je neka žena, zastavši na pragu. — Ne — rekao je muškarac koji je bio s njom. — Tu bi nas ubojica začas pronašao. Pođimo dolje. Trenutak poslije, produžili su prema stubama. Sophia je smjesta skočila na noge i brzo navukla gaćice. Lice joj je gorjelo, nije se usudila ni pogledati Rossa. Tijelo joj je drhturilo od nezadovoljene žudnje. Nikad nije osjetila takvo što... bilo je to poput požara koji se oteo kontroli. A mogao se ugasiti na samo jedan način. Zakopčavši hlače, Ross joj je prišao s leđa i stavio joj ruke na ramena. Ponovno je zadrhtala. Najradije bi mu zgrabila ruke i položila ih na svoje grudi. Molila ga da ju ljubi i miluje, čini s njom što god poželi. Ipak, nije se ni pomakla.

113

BalkanDownload Nježno ju je pomilovao po kosi. — Očito, predugo se nisam bavio tim stvarima — rekao je, ne trudeći se prikriti ironiju. — Nije baš da sam odabrao najbolje mjesto i vrijeme. — Nismo si smjeli dopustiti otići tako daleko — tiho je odvratila. — Dobro da je ovako završilo. Kratko joj je stisnuo ramena. — Nije završilo — rekao je. — A budući da imam običaj završiti sve što započnem... doći ću poslije k tebi. — Ne — u dahu je izgovorila. — To se neće dogoditi. Pronaći ćeš zaključana vrata. Moramo prekinuti s tim. Ne želim o tome više razgovarati. — Sophia, ako me se želiš zauvijek riješiti, za to postoji samo jedan način. Morat ćeš mi reći da me ne želiš — kazao je i zašutio, prepuštajući joj da se izjasni. Nekoliko puta otvorila je i zatvorila usta. Kad mu barem ruke ne bi bile tako tople. Kad joj barem ne bi stajao tako blizu. Na vratu je osjećala njegov topao dah. Kako bi mu mogla reći da ga ne želi? — Molim te — napokon je prošaputala, iako nije imala pojma što ga želi zamoliti. Pomilovao ju je po vratu. — Doći ću k tebi — rekao je. — Porazgovarat ćemo. Sve će biti u redu. Nema razloga za strah. Naglo se odmakla od njega. — Ali ima — rekla je i požurila prema vratima. — Samo to još ne znaš.

114

BalkanDownload DESETO POGLAVLJE

letjevši u svoju sobu, Sophia je pokušala što je brže moguće dovesti se u red. Ispljuskala je lice hladnom vodom pa spustila kosu, rasčešljala ju i ponovno ju složila u čvrstu punđu. No kad je izašla iz sobe, i dalje nije bila posve pri sebi. Igra ubojice u međuvremenu je završila i gosti su se nastavili zabavljati u salonu, igrom pogađanja poznatih skulptura. Netko od njih postavio bi se u određen položaj, a ostali su trebali pogoditi koji kip predstavlja. Budući da je stjecajem okolnosti slabo poznavala umjetnost, Sophia nije mogla shvatiti čemu se toliko smiju. Provjerila je je li blagovaonica očišćena pa sišla u kuhinju. Sluškinje su još uvijek bile zauzete pranjem gomile posuđa. Srećom, nije se ni s kim morala upustiti u razgovor pa nitko i nije došao u priliku opaziti da je neobično smetena. Oko dva ujutro, gosti su se napokon povukli na spavanje. Ne i Sophia. Tek kad je sve bilo uređeno i pospremljeno, pohvalila je sluge i sluškinje, poželjela im laku noć i s malom uljnom lampom u ruci, uputila se u svoju sobu. Ušavši u nju, stavila je lampu na mali stolić u kutu i drhtavo uzdahnula. Tek sada mogla se prepustiti osjećajima. Pognute glave zagledala se u lampu, razmišljajući o onome što se dogodilo u salonu. Jedno je bilo sigurno — u Rossovim rukama bila je bespomoćna. Nije mu mogla odoljeti. — O, Bože — zdvojno je prošaputala. — Kako bih ga ikada mogla ostaviti? — Ne bih ti to ni dopustio. Naglo se okrenula i ugledala Rossa kako leži na njezinu krevetu. — Nasmrt si me prepao — rekla je, položivši ruku na srce. Tiho se nasmijao pa ustao i prišao joj. — Žao mi je — rekao je i vrhovima prstiju pomilovao ju po obrazu. — Zašto bi me uopće ostavila? Priznajem, ono što se dogodilo u salonu, doista nije bilo u redu. Nisam to smio učiniti. Svjestan sam da je bilo prerano za takvo što. Bože, kako je pažljiv, pomislila je. Oči su joj se naglo ispunile suzama. — Ne radi se o tome — tiho je izgovorila. Stao je iza nje i počeo joj vaditi ukosnice iz kose. — Nego o čemu? — upitao je. — Zacijelo znaš da mi možeš sve reći. Pronaći ću rješenje.

115

BalkanDownload Najradije bi mu se bacila u naručje i svu nakupljenu tugu i jad isplakala na njegovu ramenu. Umjesto toga, odmaknula se korak dalje od njega. — Ne bi mogao. Prekasno je — rekla je i hitro obrisala suze. Prišao joj je i pomilovao ju po kosi. — Prepusti to meni. O čemu se radi, Sophia? — Molim te, ne diraj me — drhtavim je glasom izgovorila. Zanemario je to i privukao ju k sebi. — Znaš da sam tvrdoglav — rekao je i pomilovao ju po leđima. — Neću odustati dok ne saznam što te muči. Uštedi nam vrijeme i reci mi odmah. Jest, znala je da neće odustati. Morala ga se riješiti. Bilo kako. — Molim te, idi — rekla je, što je hladnije mogla, no nije se odmaknula od njega. — U protivnom ću početi vrištati. Zateknu li te u mojoj sobi, svi će pomisliti da si me htio silovati. I neću se truditi razuvjeriti ih. — Samo daj — mirno je odvratio. Nije ni pisnula.

— Znao sam — rekao je i široko se osmjehnuo. — Dosad si već trebala

shvatiti da me ne možeš zavarati. — Bože, kako me živciraš!

— Mislim da mi želiš reći — rekao je i poljubio ju u čelo. — Otpočetka znam da mi nešto tajiš. Reci mi o čemu se radi. Nemaš se čega bojati. Što će sad? Našla se pred zidom... morat će mu sve priznati i suočiti se s posljedicama. Preplavljena očajem, briznula je u plač. — Ne plači, mila — tiho je rekao i jače ju privio k sebi. — Sve će biti u redu. Nije to više mogla podnijeti. Bio je previše dobar, previše nježan. Izvukla se iz njegova zagrljaja, oteturala prema krevetu, sjela na njega i podigla ruku. — Ostani gdje jesi — promuklo je izgovorila. Nije se ni pomakao. — Znaš kako smo John i ja živjeli nakon smrti roditelja... i što smo radili — tiho je započela. — Da, znam. — Kad smo pretjerali s tim, Ernestina, naša daljnja rođakinja, odlučila je uzeti nas k sebi. No John nije htio poći sa mnom. Pobjegao je u London i...

116

BalkanDownload tamo se spetljao s bandom sitnih lopova — rekla je, gušeći se u suzama. — Naposljetku je uhićen zbog džeparenja. Ross joj je bez riječi prišao i pružio joj rupčić. Po izrazu njegova lica moglo se vidjeti da biju najradije zagrlio i utješio. Ipak, suzdržao se. Obrisala je suze, ispuhala nos pa duboko udahnula i nastavila. — Sudac ga je osudio na godinu dana zatvora. Bilo bi dovoljno loše i da je završio u Newgateu, ali ne... poslao ga je na hulk.2 Bila je to neuobičajeno stroga kazna za sitan lopovluk. Čim sam čula što se dogodilo, odlučila sam poći u London i zamoliti suca da mu ublaži kaznu. No kad sam stigla, John je već bio poslan na hulk i rečeno mi je da se u vezi s tim više ništa ne može učiniti. Suze su presahnule u njezinim očima. Govorila je mehanički, kao da opisuje scenu koju promatra sa stane. — Mjesecima sam očajavala, svake minute u danu pitala sam se što proživljava i hoće li izdržati. Nisam bila toliko naivna da ne bih znala kako se tretiraju zatvorenici na tim brodovima. Preostalo mi je jedino nadati se da će preživjeti. U kakvom god stanju izašao, pobrinula bih se za njega — rekla je i zašutjela. — Ali nije izašao — rekao je Ross. Odmahnula je glavom. — Podlegao je koleri. Za te brodove govori se da su leglo boleština. Bilo je samo pitanje vremena koja će ga dotući. Pokopan je u zajedničkoj grobnici, s najgorim ološem. Nakon toga... više nisam bila ista. Sve što sam mislila, osjećala, radila... sve čemu sam se nadala, u tren oka bilo je zasjenjeno mržnjom. Godinama sam živjela u mržnji. — Prema komu? Pogledala ga je kao da se pita kako ju takvo što može pitati. — Prema sucu koji je siroče bez oca i majke osudio na sigurnu smrt. Zacijelo je znao kamo ga šalje, zar ne? Tamna sjena prošla je Rossovim licem. — Tko je to bio? — upitao je. Odjednom, probudivši se iz obamrlosti, Sophia se zagledala u njega, pogleda preplavljena neizrecivom boli. — Ti — prošaputala je. — To si bio ti. Nije se ni pomakao, no po izrazu njegova lica vidjela je da je to za njega bio velik udarac. Znala je da pretražuje pamćenje, pokušavajući se sjetiti tog

hulk — stari brod koji privezan u luci može plutati, ali ne i ploviti; u 17. i 18. st. takvi brodovi u Britaniji preinačeni su u zatvore, (prim. prev.)

117

BalkanDownload slučaja. Nije se činilo da mu je uspjelo. Pravo rečeno, to i nije bilo čudno. Za njega, to je bio samo jedan od mnogih slučajeva. — Željela sam ti se osvetiti — tupo je nastavila jer ionako nije imalo smisla poštedjeti ga ostatka istine. — Zato mi je bilo toliko stalo zaposliti se kao tvoja pomoćnica. Željela sam ući u tvoju jazbinu i pronaći nešto čime bih ti uništila karijeru. Zato sam danima kopala po arhivi. Ali to mi nije bilo dovoljno. Željela sam te u potpunosti dotući. Slomiti ti srce, nanijeti ti bol toliko veliku da se od nje nikada ne bi oporavio. I zato sam te odlučila zavesti. Ako bi me ludo zavolio, mogla bih te raniti... no ispalo je drukčije — rekla je i gorko se nasmijala. — Cijeli moj plan neslavno je propao. Više te ne mrzim — tiho je izgovorila i u iščekivanju njegove osude čvrsto zatvorila oči. Znala je da je ljut i da se osjeća izdanim. Nikada joj to neće oprostiti. Teška tišina pala je između njih. Spustila je glavu. Nije joj preostalo drugo nego čekati završni udarac. Na trenutak, upitala se je li Ross izašao iz sobe, ali ne, odjednom je osjetila njegove ruke na ramenima. Nije podigla glavu ni otvorila oči. Ne bi se začudila da ju želi zadaviti. Gotovo je to i poželjela. Spasio bi ju očaja i te grozne pustoši u duši. — Sophia, želiš li mi se još uvijek osvetiti? — tiho je upitao. Na trenutak je ostala bez daha pa polako odmahnula glavom. — Ne. Bez riječi pomilovao ju je po kosi. Kao u snu, naslonila je glavu na njegov trbuh. — Kad si se predomislila? — upitao je i ponovno ju pomilovao po kosi. Tako joj bog pomogao, morat će mu sve priznati. Neće joj ostati ni mrvica ponosa. Kako bi mu mogla išta zatajiti kad je tako blag i nježan?

— Onda, kad sam te vidjela ranjenog — slomljenim je glasom izgovorila.

— Jedino što sam željela bilo je pomoći ti. Tada sam shvatila da ti ni u ludilu ne bih mogla nauditi. Previše mi je stalo do tebe da bih...

Naglo je zašutjela jer ugurao je ruku u dekolte njezine haljine i prstima joj nježno počeo kružiti bradavicom. Činilo se da nema namjeru uspaliti ju, bilo je to više poput dokaza njihove bliskosti. Zatvorenih očiju zabacila je glavu i prepustila se njegovu milovanju. Sjeo je na krevet i nježno ju okrenuo prema sebi. Otvorila je oči i zagledala se u njega. Čeljust mu je bila čvrsto stisnuta, pogled bolan. — Ne sjećam se tvojeg brata ni tog slučaja — rekao je. — No mogu ti obećati da ću to

118

BalkanDownload istražiti. Otkrit ću kako i zašto se to dogodilo. Ispostavi li se da je to bilo mojom krivnjom, spreman sam snositi posljedice. Kakve god bile. Nije rekla ni riječ. I da je htjela, ne bi mogla. — Molim te samo jedno. Nemoj me ostaviti prije nego što to saznam. — Neću — drhtavim je glasom prošaputala. Odmaknuo je pramen kose s njezina lica i poljubio ju. — Ali... kako je moguće da me želiš nakon svega što sam ti rekla? — smeteno je upitala. — Ako si ti izgubila borbu s osjećajima, zašto misliš da bih ju ja trebao dobiti? — upitao je i privukao ju k sebi. Malo je reći da joj je laknulo. Osjećala se kao da joj je težak teret pao s leđa. Drhtureći, naslonila je čelo na njegovo rame i duboko udahnula njegov miris. — Godinama si živjela s mržnjom u srcu... zacijelo ti nije lako riješiti je se — tiho je rekao. — Nestala je — rekla je i duboko uzdahnula. — Jest, žudjela sam za osvetom, ali najzad sam shvatila da osoba kojoj sam se željela osvetiti ne postoji. Nisi onakav kakav sam mislila da ćeš biti. — Star, debeo i s lulom u ustima — rekao je i kratko se nasmijao, prisjetivši se kako ga je zamišljala. Umorno se osmjehnula. — Sustavno si uništavao moj plan. Na svakom koraku. Ni uz najbolju volju nisam ga mogla provesti. Upravo suprotno, otkrila sam da mi je stalo do tebe. Sudeći po njegovu osmijehu, to mu se svidjelo. Trenutak potom, naglo se uozbiljio. — Što ako ispadne da sam ja bio taj koji je tvojeg brata poslao u smrt? Prije deset godina, kada sam počeo vršiti sudačku dužnost, nisam imao nikakvog iskustva. Neko vrijeme donosio sam presude u skladu s presudama bivših sudaca u sličnim slučajevima. Držao sam da je najbolje slijediti uobičajenu praksu. Poslije se to promijenilo, no nimalo ne dvojim da je isprva bilo onih koje sam prestrogo osudio — rekao je i u nedoumici slegnuo ramenima. — Unatoč tomu dvojim da bih džeparu odredio služenje kazne na hulku. Nije rekla ni riječ. Jer, što uopće reći na to? Pomilovao ju je po licu. — Nikada si nisam dopustio razmišljati o prošlosti i žaliti zbog donesenih odluka. Kakve koristi od toga? To bi me

119

BalkanDownload izludjelo, a ionako se u vezi s tim ništa ne može učiniti. Ovo je prvi put da mi budućnost ovisi o pogrešci koju sam možda davno počinio — rekao je i prstima prošao kroz kosu. — Kako bih te mogao zamoliti za oprost zbog smrti tvojeg brata? Takvo što ne može se oprostiti. Ne postoji način na koji bih se mogao iskupiti. Ipak, ubija me pomisao da bih te zbog toga mogao izgubiti. — Već sam ti oprostila — prošaputala je. — Znam da nisi loš čovjek. Stroži si prema sebi nego prema ikomu drugomu. Kako bih uopće mogla ne oprostiti nekomu tko se toliko trudi uvijek postupiti pošteno? Pa i prema meni, iako... Tužno se osmjehnuo i odmahnuo glavom. — Neovisno o tome što si planirala, nikada mi nisi učinila ništa nažao. Upravo suprotno.

— Ali, željela sam da se zaljubiš u mene — istaknula je. — Samo zato da

bih ti mogla slomiti srce.

— Što se prvog dijela plana tiče, nemam prigovora — rekao je. — A drugi se dio ionako nije ostvario. — Nije — rekla je i drhtavo se osmjehnula. Nježno ju je poljubio, kao da je svjestan da njihova sreća počiva na staklenim nogama. Oprost, kompromis i povjerenje... ništa od toga neće biti lako postići. Kad je Sophia pokušala unijeti više strasti u poljubac, odmaknuo se od nje i dlanovima joj obujmio lice. — Više od svega želio bih voditi ljubav s tobom — rekao je. — No to se neće dogoditi. Ne još. Jer ne želim da poslije požališ zbog toga. — Ne bih ni zbog čega žalila — odlučno je odvratila. — Kako bih mogla? Mislila sam da ćeš me odbaciti kad saznaš što sam planirala. Ali ne, oprostio si mi. Molim te, ostani noćas sa mnom. Odmahnuo je glavom. — Ne prije nego što saznam kako se dogodilo da je tvoj brat tako strogo kažnjen. Tek nakon toga možemo odlučiti što ćemo dalje. Uzela je njegovu ruku u svoju i poljubila ga u dlan. — Molim te, vodi ljubav sa mnom — prošaputala je. — To će me iscijeliti, zaboravit ću sve što se dogodilo prije nego što sam te upoznala. — O, Bože — zdvojno je izgovorio i naglo ustao. — Želim te više nego što možeš zamisliti. Molim te, nemoj mi otežavati.

120

BalkanDownload Ni uz najbolju volju nije mu mogla udovoljiti. — Barem legni u krevet kraj mene — rekla je. — Nećemo voditi ljubav. Treba mi tvoj zagrljaj... molim te, samo nekoliko minuta. Duboko je uzdahnuo i dugim koracima uputio se prema vratima. — Kao da ne znaš što bi se dogodilo. Za manje od pet minuta našla bi se na leđima sa stopalima u zraku. Pravo rečeno, svidjela joj se pomisao na to. — Ross... Savjetujem ti da zaključaš vrata — rekao je i izašao, a nije se ni osvrnuo. Nakon što je ustao oko podneva, Matthew je odlučio provesti dan kartajući se s prijateljima u paviljonu. Ali prije nego što je stigao iskrasti se iz kuće, Ross ga je zaskočio. — Dobar ti dan, dragi brate — rekao je, stavivši mu ruku na rame. — Napokon si ustao. Budi ljubazan i pođi sa mnom u radnu sobu. Želio bih porazgovarati s tobom. Matthew se nelagodno promeškoljio. — Možda poslije? Žao mi je, ali upravo sam s prijateljima dogovorio partiju ili dvije karata u paviljonu. Ne bih želio ispasti neuljudan. Ross mu se hladno osmjehnuo. — Vjerujem da će se snaći i bez tebe — rekao je Ross i svrnuo pogled na trojicu mladića koja su stajala po strani. — Slobodno produžite, gospodo. Moj će vam se brat pridružiti za najviše pola sata. Htio — ne htio, Matthew je morao poći s Rossom u nekadašnju radnu sobu njihova oca. — Dovraga, pusti me — ljutito je promrsio pokušavajući otresti Rossovu ruku s ramena. Ross ga nije ni pogledao. — Ulazi — rekao je i grubo ga gurnuo u sobu. Ne trudeći se prikriti ojađenost, Matthew je teatralno popravio kragnu i orukvice svojeg otmjenog kratkog kaputa. Ross je pogledom okružio ured. Bila je to nevelika, ali vrlo ugodna prostorija, s trima velikim prozorima ispred kojih je stajao pisaći stol od hrastovine. Lijevo i desno bile su police s knjigama. Sjetivši se kako je otac često do kasnih večernjih sati radio u njoj, Ross je zlovoljno odmahnuo glavom. Znao je da bi bio strašno razočaran kad bi znao u kakvu se sebičnu i razmaženu dangubu Matthew pretvorio.

121

BalkanDownload Okrenuo se i mrko se zagledao u brata. — Što je? — izazovno je upitao Matthew. — Gledaš me kao da sam neka propalica koju bi najradije utrpao u Newgate. — Newgate je raj prema onomu kamo bih te utrpao. Matthew je duboko uzdahnuo. — U redu, ispričavam se zbog onoga jučer navečer. Pretpostavljam da ti je gospođica Sydney ispričala svoju verziju priče i predstavila se kao žrtva. Napio sam se i ne mogu tvrditi da se svega točno sjećam. Hratfield, moj dragi prijatelj, otvorio je vraški dobru bocu brendija — rekao je pa hladnokrvno odšetao do staroga globusa u kutu i zavrtio ga. — Slaba ti je to isprika, Matthew. No poslije ćemo raspraviti tvoje ponašanje prema gospođici Sydney. Trenutačno postoji nešto znatno važnije. Matthew se iznenađeno zagledao u njega. — Da? — Jutros sam razgovarao s gospodinom Tannerom. — Tko je to? Ross je uzdahnuo i svrnuo pogled k nebu. — Upravitelj našega posjeda. Već deset godina. — Tek si stigao, a već si se sastao s njim? Mili Bože, zar nikada ne možeš ostaviti posao po strani i malo se opustiti? Zadnje o čemu bih želio raspravljati gluposti su oko vođenja imanja. — Prvo, to nisu gluposti — staloženo je odvratio Ross. — A drugo, ne radi se o tome. Nego o tome da se jedan od naših zakupaca požalio Tanneru da mu je neudana kći trudna. Matthew se oprezno zagledao u njega. — Kakve ja veze imam s tim što je netko napumpao neku seosku curu? — Navodno si ti taj — rekao je i pozorno se zagledao u brata pa tiho opsovao i uzdahnuo kad je Matthew brzo oborio pogled i nelagodno se premjestio s noge na nogu. — Radi se o Rannovoj kćeri. Jesi li ju zaveo? Matthew je slegnuo ramenima. — Nisam ju ni na što primorao — nabusito je odvratio. — Bila je to uzajamna želja. Htjela me je i udovoljio sam joj. I to je cijela priča.

— I to je cijela priča? — zapanjeno je upitao Ross. — Još joj nije ni

šesnaest, Matthew! Uzeo si joj nevinost i napravo joj dijete. Trebam li dodati da si usto i prevario Ionu?

122

BalkanDownload Matthew nije izgledao kao da se kaje zbog toga. — Svi to rade. Znam tuce muškaraca koji imaju izvanbračne veze. Dijete je nezgodna posljedica, no to je njezina briga. Ross je bio istinski zgrožen njegovim riječima. Nije mogao vjerovati da njegov brat to tako olako shvaća. Nije mu promaklo da je ta mlada djevojka doživjela od Matthewa što i Sophia od svojeg ljubavnika. Bila je iskorištena i odbačena. — Moj Bože — tiho je rekao. — Što ću s tobom? Zar nemaš nimalo savjesti? Nimalo odgovornosti? — Odgovornost i savjest tvoje su osobine, dragi brate — rekao je Matthew i ponovno zavrtio globus. — Dodijalo mi je slušati neka se ugledam na tebe. Ross, uvijek moralan i ispravan. Uzorit u svemu. Problem je u tome što nitko ne može živjeti po tvojim visokim standardima. Iskreno rečeno, prije bih se ubio nego tako živio. Nimalo ti ne zavidim. Ne bih ni želio živjeti poput čistunca. Bez imalo radosti. Kakav je to uopće život? Za razliku od tebe, imam neke želje i potrebe. I tako mi svega na svijetu, ne mislim ih se odreći. Ross.

— Ispunjavaj te želje i potrebe sa svojom ženom — otrovno je rekao

Matthew je zakolutao očima. — Zasitio sam je se mjesec dana nakon vjenčanja. Muškarcu nije dovoljna samo jedna žena. Ljepota je života u raznolikosti. Ross je došao u veliko iskušenje da mu održi prodiku, no znao je da to ne bi imalo smisla. Bilo bi to isto kao da priča zidu. Tvrdoglavo bi odbio suočiti se s posljedicama. — Koliko si tih “raznolikosti” dosad iskušao? — upitao je. Matthew se blijedo zagledao u njega. — Koliko si žena dosad zaveo? Nakratko, na usnama njegova brata bljesnuo je samozadovoljan osmijeh. — Nisam siguran — rekao je pa kratko razmislio. — Devet ili deset. — Napisat ćeš mi njihova imena. — Zašto? — Jer želim provjeriti imaš li još koje vanbračno dijete. Ako da, pobrinut ćeš se za njihovo izdržavanje i školovanje. Matthew je ljutito uzdahnuo. — Nemam novca za takvo što. Osim ako mi povisiš mjesečni iznos.

123

BalkanDownload — Matthew! Podigao je ruke kao da se predaje. — U redu. Slobodno pretraži okolicu u potrazi za mojom kopiladi. Nema problema, uzmi mi sve do posljednje pare. Ako smo završili, rado bih se pridružio prijateljima. — Ne, nismo. Možeš se oprostiti s dosadašnjim načinom života. Osobno ću se pobrinuti za to. Nema više lutanja po klubovima i pijančevanja. Ni kockanja ni ganjanja žena. Pokušaš li ući u neku od rupa u koje uobičajeno odlaziš, otkrit ćeš da tamo više nisi poželjan. I zaboravi na zaduživanje. Za bilo što. Nitko ti neće posuditi novac niti ćeš išta moći kupiti na kredit. Svima ću jasno staviti do znanja da neću platiti nijedan tvoj račun. — Ne možeš mi to učiniti! — Oh, itekako mogu — hladnokrvno je odvratio Ross. — Odsad pa nadalje izdržavat ćeš se vlastitim radom. — Radom? — zgranuto je upitao Matthew. — Što bih po tvojem mišljenju trebao raditi? Džentlmen sam, a ne tegleća marva! — Pronaći ću ti prikladan posao — suho je odvratio Ross. — Naučit ću te odgovornosti pod bilo koju cijenu. — Kad bi otac bio živ, ne bi ti dopustio da se ovako ponašaš prema meni. — Upravo suprotno. Kad bi bio živ, već bi te odavno naučio pameti — odvratio je Ross. — Nažalost, propustio sam to na vrijeme učiniti. Bio sam previše zaposlen da bih razmišljao kako živiš i što radiš. No to će se promijeniti. Matthew je ljutito opsovao pa prišao ormariću s pićem, natočio si brendi, popio ga i ponovno napunio čašu. Okuražen, nekoliko je puta duboko udahnuo i odlučno se zagledao u Rossa. — Hoćeš li reći Ioni da sam joj bio nevjeran? — Ne. No bude li me pitala, neću joj lagati. — U redu. Moja žena nije od onih koje bi pitale takvo što. Jer ne bi željela čuti odgovor. — Tako joj Bog pomogao. Matthew je popio gutljaj brendija pa umorno uzdahnuo. — Je li to sve? — Ne, nije. Moramo raspraviti još jednu stvar. Tvoje ponašanje prema gospođici Sydney. — Za to sam se već ispričao. Što još očekuješ od mene? — drsko je upitao. — Bih li možda trebao prerezati vene?

124

BalkanDownload — To neće biti nužno. Želim da se odsad pa nadalje prema njoj odnosiš s poštovanjem. — Ne mislim ju poštivati više nego bilo koju drugu sluškinju. — Neće više dugo biti sluškinja. — Dakle, otpustit ćeš ju? — upitao je Matthew, podigavši obrve. Ross se zagledao u njega dugim prodornim pogledom. — Ne. Oženit ću ju. Bude li me htjela. Matthew ga je pogledao kao da se pita je li sišao s uma. — Gospode Bože! — zgranuto je izgovorio i sručio se u najbliži stolac. — Ne mogu vjerovati. Ali to je ludost. Svi će te ismijavati. Cannon je oženio sluškinju. Tako ti svega na svijetu, nađi neku drugu. Nije jedina ni nezamjenjiva. Ross bi ga najradije raspalio šakom po zubima, no suzdržao se. Oslonio se dlanovima na stol, kratko zatvorio oči i potisnuo ljutnju. Tek se tada okrenuo i uputio mu dug mračan pogled. — Nakon što sam tolike godine proveo u samoći, tražiš od mene da odbacim jedinu ženu do koje mi je stalo? — U tome i jest stvar — istaknuo je Matthew. — Predugo si živio u celibatu. Svakog bi muškarca to izludjelo. Mogla se pojaviti bilo koja druga i bilo bi isto. Svaka bi ti bila poželjna. Vjeruj mi, ona nije vrijedna tvoje ljubavi i pažnje. Nije ni ugledna ni profinjena. Nitko i ništa je. Uzmi ju za ljubavnicu. Zašto ne? No zaboga, nemoj ju oženiti. Ubrzo će ti dosaditi i što ćeš tada? Ostatak života predbacivat ćeš si tu glupost. Ross je polako odmahnuo glavom. Više nije bio nimalo ljut na njega. Zapravo ga je sažalijevao. Matthew nije imao pojma što je ljubav, čak ni što je prava strast. Poznavao je samo nadomjeske za jedno i drugo. I zato ga ništa nije moglo zadovoljiti. Ostatak života provest će pokušavajući popuniti golemu prazninu u sebi. Tražit će sreću u prolaznim zadovoljstvima i uvjeravati se da je sretan. — Nemam namjeru uvjeravati te da Sophia jest vrijedna moje ljubavi i pažnje — tiho je rekao. — No, budeš li se i dalje s omalovažavanjem odnosio prema njoj, kunem ti se da ću te kastrirati. Polako, s velikim užitkom.

125

BalkanDownload JEDANAESTO POGLAVLJE

a one koji na subotnji bal nisu došli maskirani, osigurano je dovoljno jednostavnih crno-bijelih maski. No većina gostiju pobrinula se donijeti vlastite, maštovito izrađene maske urešene perima, draguljima, vezom i ručno oslikanim motivima. Kuća je bila puna ljudi koji su, koristeći priliku, uživali u otvorenom očijukanju. Maske će se skinuti tek u ponoć, kada će biti poslužena večera. Balska dvorana nalazila se u prizemlju, sa stražnje strane kuće. Obilazeći kuću kako bi provjerila je li sve u redu, Sophia je zastala na pragu i pogledom okružila prostoriju, okupanu svjetlošću svijeća. Dame i gospoda upravo su plesali menuet. One, u haljinama jarkih boja. Oni, u klasičnim crnim odijelima. Ugođaj je bio uistinu čaroban. Kroz velika, širom otvorena vrata koja su vodila na terasu, dopirao je miris cvijeća iz vrta. U nizu okolnih soba, gosti su se kartali, igrali biljar, pili šampanjac i uživali u delikatesama poput kamenica, jastoga ili u kolačima natopljenim rumom i drugim slatkišima. Sjetivši se predstojeće večere, Sophia je odlučila okolnim putom — kroz vrt, poći u kuhinju provjeriti kako teku pripreme. Godilo joj je nakratko izaći na ugodno svjež večernji zrak. Odjednom, ugledala je Rossova djeda. Sjedio je u naslonjaču, usred vrta, a nedaleko njega stajao je lakaj. Trenutak je oklijevala pa požurila k njemu. — Dobra večer, gospodine. Smijem li upitati zašto ste se odvojili od društva? — Jer su previše bučni i dosadni — rekao je. — Usto, odavde će se vatromet vidjeti bolje nego s terase. Pridružite mi se — dometnuo je i svrnuo pogled na lakaja. — Donesi nam šampanjac i čaše. Sophia je odmahnula glavom. — Nažalost, gospodine, bojim se da... — Da, znam. Imate posla. No ovo je moja rođendanska proslava i morate mi udovoljiti. Kratko se osmjehnula i sjela na kamenu klupu do njegova naslonjača. — Ako me vide da sjedim ovdje s vama i pijuckam šampanjac, vjerojatno ću dobiti otkaz. — U tom slučaju, zaposlit ću vas kao moju družbenicu.

126

BalkanDownload Ponovno se osmjehnula i sklopila ruke u krilu. — Kako to da ne nosite masku? — Čemu bi to služilo? Ionako bi svi znali tko je pod njom — rekao je i pogledao prema kući. Kroz velike prozore u prizemlju moglo se lijepo vidjeti tko s kim pleše i tko se komu udvara. S obzirom na maske, preostalo je jedino nagađati tko je tko. — Nisam volio balove pod maskama ni prije četrdeset godina, kada su ušli u modu, a sada još manje. — Zgodno je nositi masku — zamišljeno je odvratila. — Ljudi govore i rade što žele, a nitko ne zna tko su. Voljela bih to doživjeti. Pogledao ju je. — Zašto ste u običnoj štofanoj haljini? — naglo je upitao. — Kakvo je to pitanje? — začuđeno je upitala. — Nisam jedna od gošći. — Čak je i naša bivša domaćica u svečanim prigodama nosila crnu satensku haljinu. — Nemam haljinu za svečane prigode.

— Zašto ne? Iskreno sumnjam da vas Ross loše plaća — rekao je pa

svrnuo pogled na lakaja koji je žurio prema njima s bocom i čašama. — Brz si — pohvalio ga je i pogledao bocu. — Ah, to je jedan od onih iz Reimsa — ustanovio je. — Odlično. Možeš se vratiti u kuću. Gospođica Sydney pravit će mi društvo. Lakaj se naklonio i brzo se udaljio. Gospodin Cannon natočio je šampanjac u čaše i pružio joj jednu. Znatiželjno se zagledala u bistru zlaćanu tekućinu. — Jeste li ikada pili šampanjac? — upitao je. — Samo jednom, dok sam živjela u Shropshireu, kod rođakinje. Njezina susjeda dala mi je bocu s ostatkom šampanjca. Nije ga bilo mnogo i dotad je već ishlapio. Okus me prilično razočarao. Mislila sam da je sladak. — Ovo je najbolji francuski šampanjac; svidjet će vam se. Pogledajte mjehuriće. Sitni su i mnogo ih je. Po tome se prepoznaje vrhunski šampanjac. — Doista — zadivljeno je odvratila. — Blistaju poput kapi rose. Čarobno. — Zapravo, radi se samo o fermentaciji. Odvija se u dvije faze, prvo u bačvama, zatim u bocama — ravnodušno ju je izvijestio. — Nazivaju ga đavoljim vinom, zbog njegove eksplozivne prirode. Sophia je srknula gutljaj pa nabrala nos. — I dalje mi se ne sviđa.

127

BalkanDownload Nasmijao se. — Vjerojatno zato jer vam je okus nepoznat. Popijte još koji gutljaj. S vremenom ćete se naviknuti. Zaustila je da mu kaže kako pouzdano neće dobiti priliku naviknuti se na takvo što pa odustala i popila još gutljaj. — Sviđa mi se oblik čaše — rekla je, okrećući ju među prstima. — Doista lijepa čaša — složio se i kratko se nasmijao. — Napravljena je po uzoru na grudi Marije Antoanete. Glasno se nasmijala. — Valjda ne mislite da ću povjerovati u to? — I ne biste trebali jer nije tako — rekao je Ross pa stao kraj stola i zabljesnuo ju osmijehom. — Djed vas pokušava šokirati. Uopće nije opazila da ide prema njima. U otmjenom večernjem odijelu izgledao je vrlo muževno. Crnu masku nehajno je okretao među prstima. Nema muškarca privlačnijeg od njega, pomislila je. Smetena, popila je još gutljaj šampanjca i na vlastitu sramotu, zagrcnula se pa brzo odložila čašu i ustala. — Dobra večer, gospodine — promuklim je glasom izgovorila i hitro obrisala suze iz kutova očiju. — Krasno, djede — rekao je Ross. — Očito se trudiš opiti gospođicu Sydney. Doista si zločest. — Neće joj ništa biti od čaše dobrog šampanjca — pobunio se Cannon. — Dapače, to joj može samo koristiti. Francuzi tvrde da je šampanjac dobar za zdravlje. — Prvi put čujem da se i u čemu slažeš s njima — rekao je i primio Sophiju za nadlakticu. — Sjedni i popij šampanjac, malena — nježno je rekao. — Što se mene tiče, možeš činiti što god želiš. Svjesna da ih njegov djed pozorno promatra, Sophia je naglo porumenjela. — Željela bih se vratiti poslu, gospodine. Na njezino nemalo zaprepaštenje, prinio je usnicama njezinu ruku i poljubio ju u dlan. Pred djedom! Bilo je to isto kao da je javno obznanio njihovu vezu. — Gospodine... — zaustila je pa zašutjela jer pogledom joj je jasno stavio do znanja da više nema namjeru skrivati njihovu vezu. Naglo mu je gurnula svoju čašu u ruku. — Moram ići — u dahu je izgovorila i gotovo se trčećim korakom udaljila. Na leđima je mogla osjetiti Rossov uporan pogled.

128

BalkanDownload Čim je izašla, Ross je svrnuo pogled na djeda. — I, što kažeš? — Zadovoljan sam tvojim izborom — rekao je Cannon i natočio si još čašu šampanjca. — Vrlo je draga. Nimalo razmetljiva ni uobražena. Takva joj je bila i baka. Jesi li već spavao s njom? Ross se široko osmjehnuo. — I da jesam, ne bih ti rekao. — Mislim da jesi — odvratio je starac, pogledavši ga preko ruba čaše. — Ako i ne, nisi daleko od toga. A ako je i u tome na baku, možeš se smatrati pravim sretnikom. — Nevjerojatno — zamijetio je Ross. — Nisi li rekao da ti i ona nikada niste... — Jesmo — rekao je starac i preplavljen sjećanjima toplo se osmjehnuo. — Nikada ju nisam zaboravio. Trebao sam se više potruditi oko nje pa se pouzdano ne bi udala za drugoga. Nauči nešto iz toga, momče. Nemoj dopustiti da itko stane između tebe i žene koju voliš. Ross se naglo uozbiljio. Kad bi barem bilo tako jednostavno, pomislio je. Žureći kroz predvorje, Sophia je ugledala muškarca kako stoji kraj jednog od prozora pa naglo stala i zagledala se u njega. Kao i ostali muškarci, bio je u crnom večernjem odijelu, a lice mu je bilo skriveno pod crnom svilenom maskom. Ipak, na prvi pogled vidjelo se da je mlad. Bio je visok i snažan, uskog struka i širokih ramena. Što radi ovdje? — Gospodine? — s oklijevanjem je izgovorila. — Mogu li vam pomoći? Nekoliko trenutaka bez riječi ju je promatrao, a zatim joj prišao na metar udaljenosti. Oči su mu bile izražajno plave, pogled intenzivan. — Krenuo sam u potragu za vama — najzad je rekao. Smeteno je slegnula ramenima. Nešto u svezi njega činilo ju je napetom i nesigurnom. Maska je pokrivala veći dio njegova lica, no mogla je vidjeti da su mu usnice čvrste i lijepo oblikovane, kao u kamenu isklesane. Sudeći po tome i boji njegovih očiju, bio je naočit muškarac. Kosa mu je bila smeđa i kratko podšišana. Na prvi pogled djelovao je poput džentlmena, ali ne, bilo je u njemu nešto po čemu se moglo zaključiti da mu život nije bio lak. — Kako vam mogu pomoći? — upitala je. — Vi ste gospođica Sydney, zar ne? — Da, gospodine.

129

BalkanDownload — Domaćica? — Još samo večeras. Radim u Bow Streetu. Pomoćnica sam gospodina Cannona. — To nije posao za ženu — zlovoljno je zamijetio. Pijan je, pomislila je i povukla se korak unatrag. Uzalud, jer smjesta je smanjio udaljenost između njih. — Stara cura? — Ako vi tako kažete — suho je odvratila. — No da, nisam udana — dometnula je, iznenađena njegovom drskošću. Bit će najbolje da se što prije udalji. — Ne vidim razloga da s vama raspravljam o tome. Oprostite, ali u žurbi sam i... nju.

— Sophia — prošaputao je i dugim čeznutljivim pogledom zagledao se u

Zaprepašteno se zagledala u njega. Odakle zna njezino ime? No prije nego što je stigla upitati o tome, iz dvorišta se začulo glasno klicanje. Trenutak potom, počeo je vatromet. Zar je već ponoć? Brzo je prišla prozoru i pogledala nebo prošarano slapovima malih treperavih svjetala. Vrijeme je uistinu proletjelo. Čim završi vatromet, gosti će skinuti maske i poći na večeru. Shvatila je da neznanac stoji iza nje tek kad joj je stavio nešto oko vrata. Ogrlicu? Prije nego što je stigla reagirati, zakopčao ju je, poželio joj laku noć i nestao u pokrajnjem hodniku. Zapanjena, položila je ruku na ogrlicu. Bila je prilično teška, načičkana kamenčićima. Jesu li to dragulji? Nemoguće, pomislila je. Zašto bi joj neki nepoznat muškarac poklonio ogrlicu s draguljima? Pokušala ju je skinuti, no uzalud, nije mogla pronaći kopču. Uspaničena, izjurila je iz kuće i požurila do mjesta u vrtu gdje je Ross stajao kraj djeda. No bili su okruženi s podosta ljudi. Očito, pročulo se da je odatle ljepše promatrati vatromet. A imalo se i što vidjeti. Svako malo prolomio bi se glasan pljesak i klicanje. Probijajući se kroz gužvu, pokušala je mahnuti Rossu, no nije ju vidio. Nekoliko trenutaka potom, kao da ga je mislima pozvala, pogledao je u smjeru iz kojeg je dolazila. Vidjevši njezin uplašen pogled, smjesta se probio do nje. Buka je bila prevelika da bi mogli razgovarati, no riječi i nisu bile potrebne. Bespomoćno je uprla prst u ogrlicu i kratko ju povukla, pokazujući mu da ju ne može skinuti. Začas je to učinio umjesto nje. Nekoliko trenutaka zadržao je ogrlicu u ruci pa upitno pogledao Sophiju. Slegnula je ramenima i

130

BalkanDownload zdvojno odmahnula glavom. Bez riječi, gurnuo je ogrlicu u džep, primio Sophiju za ruku i poveo ju u kuću. Čim su ušli u jedan od sada praznih salona, upitao ju je što se dogodilo. — Na putu do kuhinje naišla sam na nekog muškarca. Ispalo je da me upravo tražio — drhtavim je glasom izgovorila pa duboko udahnula pokušavajući se pribrati. — Nosio je masku kao i svi ostali, no sigurna sam da ga ne poznajem — nastavila je. — No čini se da on poznaje mene jer nazvao me imenom — rekla je i brzo mu ispričala ostatak. Čim je završila, nježno ju je pomilovao po vratu, kao da joj pokušava izbrisati iz sjećanja dodir drugog muškarca. — Kako je izgledao? Opisala ga je pa dometnula da je isprva samo pomislila da je jedan od momaka iz njegove ekipe. — Visok je, jak i vrlo brz. Kreće se tiho poput mačke. Čudan je... otmjeno odjeven, ali sigurna sam da nije džentlmen. — Ima li kakav ožiljak ili nešto neuobičajeno na licu? — Nosio je masku. Vidjela sam mu samo oči i usta. Ross se kratko zamislio pa izvadio ogrlicu iz džepa, stavio ju na stol i pozorno se zagledao u nju. Sophia također. Nikad u životu nije vidjela nešto toliko lijepo. Bila je napravljena od niza smaragda ugniježđenih između brilijanata. — Jesu li pravi? — tiho je upitala. — Jesu — staloženo je odvratio Ross. — Zacijelo vrijedi čitavo bogatstvo. —Pretpostavljam, tri ili četiri tisuće funti. Tvoj tajni obožavatelj ili je jako bogat muškarac ili vrlo uspješan lopov. — O, Bože — prošaputala je. — Zašto mi se to događa? Ne postoji muškarac koji bi imao ikakvog razloga pokloniti mi takvo što. Što želi od mene? Zašto je to učinio? — prestrašeno je upitala. Privukao ju je k sebi i poljubio ju u sljepoočnicu. — Ne znam, ali saznat ću — obećao je. — Ne boj se. Neću dopustiti da ti se išta dogodi. Zatvorila je oči i duboko udahnula njegov miris. — Hajdemo — rekao je. — Otpratit ću te u kuhinju. — A što ćeš onda? — Zamolit ću nekoliko slugu da mi pomognu pretražiti kuću i vrt, u slučaju da je taj tip još uvijek tu. No sumnjam da jest. Tako glup ipak nije — rekao je pa uzeo ogrlicu i ponovno ju gurnuo u džep. — Svejedno, pronaći ću

131

BalkanDownload ga. Ogrlica poput te nije se pojavila niotkuda. Skupocjena je, očito unikatna. Neće biti teško otkriti tko ju je izradio i za koga. A to me pak dovodi do jednog vrlo zanimljivog zaključka. Tvoj obožavatelj zacijelo priželjkuje da ga otkriješ. U protivnom ti ne bi poklonio takvu ogrlicu. — Misliš li da je to isti muškarac koji mi je poslao onu haljinu? — Čini se da jest — rekao je Ross i nestrpljivo pogledao prema vratima. Očito, želio je što prije početi potragu za tajanstvenim muškarcem. Ipak, vidjevši kako je Sophia uznemirena, privukao ju je k sebi i spojio usnice s njezinima. Utonula je u njegovo naručje i strastveno mu uzvratila poljubac. Ubrzo, svaka suvisla misao nestala je iz njezine glave. Sve njezine brige pretvorile su se u prah i pepeo, više joj ništa nije bilo nimalo važno. Koljena su joj zadrhtala, tih jecaj oteo joj se s usana. Najradije bi strgnula svu odjeću sa sebe i njega. Prekinuo je poljubac, zagledao se u njezine požudom zamagljene oči i samozadovoljno se osmjehnuo. — Nikada ne bih dopustio da ti se išta dogodi — tiho je rekao. — Ne boj se, sve će biti u redu. Bez riječi je kimnula. Zagrlio ju je oko struka i poveo ju prema vratima. Kao što je Ross i pretpostavljao, nisu uspjeli pronaći tajanstvenog neznanca. No pronaći će ga. U to nije ni najmanje dvojio. Jedva je čekao povratak u London kako bi mogao započeti istragu. Pomisao da je netko Sophiju obasipao neželjenom pozornošću, pobudila je u njemu najprimitivnije mužjačke nagone. Neće biti miran dok ne ulovi tog kujinog sina i poravna račune s njim. Srećom, zabava je završila. Naredivši slugi da spakira njegove stvari, kako bi odmah nakon doručka mogao otići, uputio se u obilazak kuće. Gotovo su svi pošli na spavanje. U hodniku je naletio na par koji se ljubaka u mraku. Četiri muškarca sjedila su u salonu i zabavljala se kartanjem; u biblioteci su dvojica pričala uz čašu brendija i cigaru. Sophia je vjerojatno već pošla na spavanje, pomislio je. O, kako bi volio poći k njoj. Ali ne može to učiniti. Nikad dotad nije se našao u takvoj situaciji. Nanio je bol nekomu do koga mu je stalo i ni uz najbolju volju nije to mogao popraviti. Pomoglo bi jedino kad bi Johna Sydneyja uskrsnuo od mrtvih.

132

BalkanDownload Istina, Sophia mu je oprostila, no nije mu zbog toga bilo nimalo lakše. Ono što je učinio, uvijek će stajati između njih. Duboko uzdahnuvši, nastavio je lutati kućom. U zadnja dvadeset četiri sata, postalo mu je savršeno jasno da ne može zamisliti život bez Sophije. Želio ju je, i želio ju je potpuno. Zauvijek. Pristane li biti njegova, učinit će sve što bude mogao kako bi ju usrećio. Znao je da nikada neće zaboraviti Johna, no iskreno se nadao da će osjećaje prema pokojnomu bratu moći odvojiti od njihova odnosa. Odjednom, našao se pred vratima njezine sobe. Dvaput je podigao ruku u namjeri da pokuca pa odustao. Znao je da bi prvo trebao otkriti što se dogodilo u prošlosti. Bilo je to znatno važnije od njegove žudnje za njom. No silno ju je želio, toliko jako da mu skrupule više nisu bile tako važne. Boreći se sa savješću, stisnutih šaka zurio je u vrata. Savjest je najzad odnijela pobjedu. Duboko je uzdahnuo i odlučio se udaljiti, no odjednom... Sophia je otvorila vrata i zagledala se u njega dugim upitnim pogledom. Bila je u bijeloj, do vrata zakopčanoj spavaćici. Poželio je polako ju raskopčati, dugme po dugme i spustiti poljubac na svaki dio njezina razgolićena tijela. — Namjeravaš li cijele noći stajati ovdje? — tiho je upitala. Rukom se oslonio na dovratak i pohotno ju odmjerio od glave do pete. Čim ju je ugledao, uspalio se, a u tom stanju bilo mu je doista teško sastaviti suvislu rečenicu. — Htio sam samo provjeriti jesi li dobro — najzad je izgovorio. Primila ga je za kravatu i bez riječi ga uvukla u sobu. Nije baš da se odupirao. Štoviše, smjesta je zatvorio vrata i zagledao se u njezine bujne usnice. Više od svega želio ju je poljubiti, ali... — Postoji dobar razlog zbog kojeg bismo trebali pričekati — rekao je, odlučivši joj pružiti zadnju šansu za povlačenje. Zagrlila ga je oko vrata i privila se uz njega. — Mogao bi barem jednom prekršiti svoja kruta pravila — rekla je pa stala na prste i nježno ga ugrizla za ušnu resicu. — Usuđuješ li se to učiniti? ★ Ono malo što joj je ostalo u sjećanju na prvog ljubavnika, brzo je iščezlo tijekom onoga što je uslijedilo. Ross je polako i s velikim užitkom razodjenuo i nju i sebe. Bilo je to poput opojnog rituala s mnogo milovanja i poljubaca.

133

BalkanDownload Sophia se nije mogla ne upitati kako je moguće da se netko tko je neprestano u trci s vremenom, može tako predano i bez ikakve žurbe posvetiti vođenju ljubavi. Čim su ostali nagi, s užitkom se privila uz njega. Koža mu je bila čvrsta i topla, prsa prekrivena gustim crnim dlačicama. Budući da nije bila osobito iskusna u tim stvarima, oprezno je dotaknula njegov napet ud pa brzo makla ruku kad se trznuo. Ross je prikrio osmijeh. — Sve je u redu — rekao je, glasom promuklim od žudnje, i položio joj ruku na glavić. — Miluj me. Rado ga je poslušala. Sljedeće što ju je iznenadilo bila je pojava kapljice na vrhu njegova uda. Nastavila je vrhom prsta kružiti po vlažnom glaviću, a zatim mu rukom obujmila ud i povukla ju niže. Naglo ju je uhvatio za zapešće. — Ne čini to — promuklo je izgovorio. — Zašto ne? — Jer se neću moći suzdržati. — Ali ne želim da se suzdržavaš. Nasmijao se. — Želim da potraje — rekao je i podigavši ju u naručje, odnio ju u krevet. Čim se ispružio kraj nje, nestrpljivo se okrenula prema njemu. Odmahnuo je glavom, ponovno ju spustio na leđa i zdušno se posvetio grickanju i lickanju jedne pa druge njezine bradavice. Počela je tiho jecati i meškoljiti se pod njim. — Ah... molim te... — Da, draga? — upitao je i zagledao se u nju. Obrazi su joj bih rumeni, oči zamagljene strašću. — Želim... želim... Osmjehnuo se, gurnuo joj ruku između nogu i počeo ju polako trljati. — Oh, nemoj prestati... nemoj... — Neću, mila — rekao je i poljubio ju u trbuh pa spustio glavu između njezinih nogu. Shvativši što smjera, naglo se podigla na lakte. — Zaboga — u dahu je izgovorila. — Nemoj. Ne možeš... — Zar to još nisi doživjela? — upitao je, milujući ju po bedru.

134

BalkanDownload — Naravno da ne! Ne mogu zamisliti da bi itko... — zašutjela je i zbunjeno se zagledala u njega. — Anthony to nije činio i iskreno sumnjam da bi mu to ikada palo na um. Nasmijao se i spustio joj malen poljubac na koljeno. — Maštam o tome od onog dana kad sam te prvi put vidio. — Doista? — zapanjeno je upitala. — Da. Poželio sam te posjesti na stol i uvući ti se pod suknju. — Nemoguće — u nevjerici je izgovorila. — Djelovao si jako službeno. Čak i uštogljeno. — Svaki muškarac djeluje uštogljeno kad se uspali u nezgodnoj situaciji. — Doista? Ah kako... — naglo je zašutjela jer ponovno je spustio glavu između njezinih nogu. — Oh, ne! Nemoj... to zbilja nije... — Nakon ovoga, zauvijek ćeš zaboraviti Anthonyja — rekao je i prstima joj razdvojivši vlažne latice, jezikom počeo dražiti dotad skriven pupoljak. Kratko je zastenjala, pala na leđa i čvrsto zatvorila oči. O, Bože. Lizao ju je. Grozno, ali to joj se toliko svidjelo da je počela drhturiti od užitka. Ubrzo, počela se meškoljiti i podizati kukove. Gurnuo joj je ruku pod stražnjicu i prilagodio ritam njezina gibanja svojim vatrenim nasrtajima. U trenutku kad je pomislila da to više neće moći izdržati, postavio se između njezinih nogu. — O, Bože — zgranuto je prošaputala jer bila je na rubu vrhunca. — Molim te... molim te... Počeo je polako ulaziti u nju. Naglo se ukočila. Što sad? Očajnički mu je željela ugoditi, ali nije znala kako. — Opusti se, mila — rekao je pa gurnuo ruku između njihovih tijela i počeo ju trljati. Nekoliko trenutaka potom, čim je čeznutljivo uzdahnula i podigla kukove, nastavio je polako prodirati u nju. A zatim se polako pomicati u njoj. To joj se svidjelo. Svaki njegov nasrtaj popratila bi čeznutljivim jecajem. Povukao bi se, gotovo do kraja, a zatim ponovno polako ušao u nju. Dlačice na njegovim prsima škakljale su joj bradavice, trbuhom je klizio po njezinu. Nagonski, pokušala je ubrzati ritam, ali uhvatio ju je za kukove i podredio ju svojoj volji. Najzad, uspio ju je izludjeti. — Molim te, želim... brže... jače.

135

BalkanDownload Poslušno je ubrzao ritam. Cijelim je tijelom zadrhtala i prepustila se blaženstvu vrhunca. Prigušeno je zastenjao i pridružio joj se u tome. Odmah potom, spojio je usnice s njezinima. Još je uvijek bio tvrd. Počela se polako pomicati i ubrzo ponovno doživjela vrhunac. Neko vrijeme ležali su u zagrljaju, pokušavajući doći do daha. Najzad, Ross se odvojio od nje i legao na leđa. Smjesta se privila uz njega. — Moram ti nešto reći. Možda mi nećeš vjerovati, ali istina je. — Da? — Nikada ne bih mogla provesti ono što sam zamislila. — Slomiti mi srce? Znam to. — Znaš? Pomilovao ju je po kosi. — Da. Jer nisi takva. Nikomu ne bi mogla nauditi. Pa tako ni meni. — Kako možeš biti siguran u to? — Jer si poput otvorene knjige — rekao je, poigravajući se njezinom ušnom resicom. — Znao sam da ti je stalo do mene. Ako je postojala i trunka nesigurnosti, nestala je nakon našeg jučerašnjeg susreta. Šteta što nisi mogla vidjeti izraz svojeg lica, kad si me ugledala nakon tjedan dana razdvojenosti. Sve ti je pisalo na licu. Smetena, podigla se u sjedeći položaj i nagnula se nad njega. Kosa joj je gotovo prekrila grudi. Gledajući ju takvu, Ross je duboko uzdahnuo. Uistinu je bila predivna. — Ako sam tako providna, zacijelo znaš što sada mislim. Nekoliko trenutaka bez riječi ju je promatrao, a zatim se široko osmjehnuo. — Pitaš se kad ćemo ponovno voditi ljubav — rekao je i prije nego što je stigla izustiti i riječ, povukao ju na sebe, tako da je sada raskrečenih nogu sjedila na njemu. Zapanjena, otkrila je da se opet uspalio. — A ovo je odgovor — rekao je i privukavši ju k sebi, spojio usnice s njezinima. Iscrpljena od burnog vikenda, Sophia je veći dio vožnje kočijom do Londona provela drijemajući u Rossovu krilu. On ju, pak, nije mogao prestati promatrati. Jedva je vjerovao svojoj sreći. Toliko se privikao na usamljenički život da je potpuno zaboravio kako je lijepo imati uz sebe voljenu ženu. Sve njegove dotad potisnute žudnje, za seksom, ljubavi i pripadanjem, u hipu su se

136

BalkanDownload oslobodile. Plašilo ga je što Sophia ima takvu moć nad njim. Položio je oružje i dobrovoljno joj se predao, bez ostatka. Tako mu Bog pomogao ako ona to ikada shvati. Ipak, ne bi joj se mogao predati drukčije nego potpuno. Kad god bi kočija prešla preko rupe ili izbočine na putu, tijelo bi joj poskočilo u njegovu krilu. Uspalio se i htio - ne htio, počeo je maštati o tome što bi joj sve radio. Nakon nekog vremena, zagledao se u njezino lice. Nije mirno spavala. Mala bora urezala joj se između obrva, usne su joj se trzale u snu. Pomilovao ju je po licu. Uzdahnula je i opustila se. Spustio je pogled na njezine grudi. Morao ih je pomilovati, u vezi s tim ni uz najbolju volju nije si mogao pomoći. Promeškoljila se pa polako otvorila oči i široko zijevnula. Nježno ju je poljubio u čelo. — Oprosti, nisam te želio probuditi — rekao je i duboko joj se zagledao u oči. — Jesmo li već nadomak Londona? — pospano je upitala. — Stići ćemo tamo za najviše pola sata. Zamišljeno je pogledala kroz prozor. — Vraćamo se u stvarnost. — Da. Neke stvari nužno je riješiti. Prije svega, moram saznati jesam li ja bio taj koji je tako strogo osudio tvojeg brata. Čvršće ga je zagrlila oko struka. — To više nije važno. — Jasno da jest — odlučno je odvratio. — Nije — rekla je pa podigla glavu s njegova ramena, zagrlila ga i nježno ga poljubila. Prvih pet sekundi uspio je ostati miran pa promuklo uzdahnuo i uzvratio joj poljubac. Kako bi mogao odoljeti njezinim slađahnim usnama? Naglo je prekinuo poljubac i zagledao se u nju. — Sophia... želio bih da se udaš za mene — rekao je, iako to nije planirao i unatoč tomu što je znao da nije ni mjesto ni vrijeme za prosidbu. Ukočila se. Očito, nije to očekivala. Smeteno je zatreptala i spustila pogled. — Gospoda ne žene sluškinje. — I to se katkad događa. — Da, znam. No oni koji to učine ubrzo otkriju da su počinili veliku pogrešku. Postanu metom kritika i ismijavanja. Katkad, društvo im potpuno okrene leđa. Prema tebi bi bili posebno okrutni. Znaš da se svaki tvoj potez promatra pod povećalom.

137

BalkanDownload — Navikao sam na kritiku — hladnokrvno je odvratio. — Bilo bi čudno da nisam. Uostalom, nisam plemić. Običan sam čovjek koji radi što radi i trudi se to raditi najbolje što može. — Običan čovjek iz ugledne obitelj i u bliskim odnosima s plemstvom. — Kad smo već kod toga, svatko će začepiti usta kad čuje da si vikontova kći. — To ništa ne znači. Ne krećem se u tom društvenom krugu. Nakon smrti roditelja, prekinula sam školovanje. Tko bi to platio? Ne znam jahati, plesati ni svirati glasovir. Nisam imala prilike dobiti nikakvu poduku o lijepom ponašanju ili... — Ništa od toga nije važno. — Možda tebi i nije, no meni itekako jest — ustrajala je. — Možeš naučiti što god smatraš da bi trebala. Nitko ti ne brani niti je prekasno za to. Uzdahnula je. — Ne mogu se udati za tebe. — Bitno je jedino želiš li to ili ne — rekao je i poljubio ju u sljepoočnicu. — Tvoji me nikada ne bi prihvatili. — Varaš se — rekao je i poljubio ju iza uha. — Majka mi je jasno stavila do znanja da bi te željela za snahu. Sva naša rodbina ugledala bi se na nju jer ako ona nema ništa protiv, ne bi ni oni imali. A djed mi je praktički naredio da te zaprosim. — Nemoguće — zapanjeno je uskliknula. — Ustanovio je da si vrlo lijepa, a usto dobra i pametna. Drži te vrlo pogodnom za sjetvu potomstva i savjetovao mi je da se po tom pitanju što prije prihvatim posla. — O, Bože — rekla je, ne znajući bi li se tomu trebalo nasmijati ili se zgroziti nad tim. — Vjerojatno je bolje da ne znam što je još rekao. — Rekao mi je i da nikada nije zaboravio tvoju baku, Sophiju Jane. Ne može prežaliti što se nije borio za nju. Ne bih želio ponoviti njegovu pogrešku. Tako mi Bog pomogao ako se to dogodi. Zamislila se. — Ostat ću s tobom dokle god me budeš želio. Kao tvoja ljubavnica. Tako je vjerojatno najbolje.

138

BalkanDownload Odlučno je odmahnuo glavom. — To nije ono što želim. Nisam od muškaraca kojima odgovara izdržavati ljubavnicu. Niti si ti žena kojoj bi takav sporazum odgovarao. Zašto bismo našu vezu srozali na takvo što? Nema za tim nikakve potrebe. Želim te za ženu, ne za ljubavnicu. — Ali, ne mogu... — Samo te molim da razmisliš o tome — rekao je, jer shvatio je da joj je prerano to predložio i da ne bi trebao vršiti pritisak na nju. — Ne moraš mi odmah odgovoriti. — Nemam o čemu razmišljati. Doista mislim... Spojio je usnice s njezinima i ušutkao ju, dovoljno dugo da zaboravi što je htjela reći.

139

BalkanDownload DVANAESTO POGLAVLJE

im su stigli u London, Ross se uputio u zgradu broj tri i produžio ravno do Morganova ureda. Iako je pao mrak, još je uvijek radio. Što bi drugo? Kao njegov zamjenik, morao je preuzeti njegov posao. — Bogu hvala da si se vratio — rekao je Morgan čim ga je ugledao. Ross se kratko osmjehnuo. — Zar je bilo tako loše? — upitao je, uguravši ruke u džepove hlača. — Je li se dogodilo nešto neuobičajeno? — Zapravo, ne — rekao je Morgan i protrljao umorne oči. — Gomila papirologije. Uhitili smo jednog dezertera i pošli istražiti ubojstvo u lopovskoj jazbini na istočnoj strani Covent Gardena. A pozabavili smo se i bijegom bakalara iz Lanniganove ribarnice. — Bakalara? — začudio se Ross, pitajući se je li dobro čuo. Unatoč umoru, Morgan se široko osmjehnuo. — Da. Momku imena Dickie Sloper jako se svidjela ta riba i poželio ju je uzeti. Pričvrstio ju je na udicu koju je svezao za remen hlača i izašao iz ribarnice. Nije teško zamisliti kako se Lannigan zaprepastio kad je riba skočila s pulta i kako se činilo, sama od sebe izašla na ulicu. No brzo se pribrao, ulovio nestašnog momka i pozvao nas da ga uhitimo. Uzgred rečeno, Dickie nam se zakleo da je riba sama pošla za njim. Ross se glasno nasmijao. — Je li ga Lannigan tužio?

— Nije. Riba je vraćena u ribarnicu i nikom ništa. A Dickie ja za kaznu

proveo jednu noć u pritvoru.

Ross se ponovno nasmijao. — Očito, snalaziš se i bez mene. — Kako da ne — rekao je Morgan. — Uvjerit ćeš se u to čim uđeš u svoj ured i vidiš kolika ti gomila papira stoji na stolu. Prokletstvo, doista sam se trudio, ali nisam uspio izaći na kraj s tim. Sad kad si se vratio, napokon mogu poći kući. Umoran sam i gladan. Usto, tri dana nisam vodio ljubav sa ženom. Drugim riječima, živio sam poput tebe i sit sam toga. Ne mogu izdržati više ni minute — rekao je i ustao. — Pričekaj još malo — rekao je Ross i naglo se uozbiljio. — Želio bih te nešto zamoliti.

140

BalkanDownload Morgan se začuđeno zagledao u njega. Bilo je to prvi put da je Ross tražio uslugu od njega. — Naravno — rekao je i sjeo. Ross je iz unutrašnjeg džepa kaputa izvukao dijamantnu ogrlicu i stavio ju pred njega na stol. Dragulji su zasvjetlucali pod svjetlom lampe. Nekoliko trenutaka Morgan je zapanjeno zurio u ogrlicu pa pogledao Rossa i kratko zazviždao. — Zaboga, otkud ti to? Čija je? — To je ono što bih želio da otkriješ. — Ali, bilo koji od momaka može se time pozabaviti — rekao je Morgan. — Zašto baš ja? — Jer si bolji od njih — odvratio je Ross, kao da se to samo po sebi razumije. — Vještiji si i iskusniji. Treba mi netko tko će to brzo obaviti. — No otkud ti ta ogrlica? — upitao je Morgan. Ross mu je bez oklijevanja objasnio. Čim je zašutio, Morgan je polako kimnuo i zamišljeno se zagledao u njega. — Nadam se da je gospođica Sydney dobro? — upitao je, visoko podigavši obrve. — Dobro je, no ovo ju je prilično zabrinulo. Zato bih volio da se to što prije riješi.

— Razumljivo — rekao je Morgan i počeo vrhom držala za pero lupkati

po stolu. — Pretpostavljam da si uzeo u razmatranje mogućnost da je gospođica Sydney s nekim u vezi? Muškarci takvo što obično poklanjaju ljubavnicama. — Nema ljubavnika — odlučno je odvratio Ross. — Kako možeš biti siguran u to? Ross je duboko uzdahnuo, iživciran njegovom upornošću. — Vjeruj mi, mogu. Morgan se kratko osmjehnuo pa spustio držalo na stol. — Dakle, napokon si spavao s njom? Nijedan mišić na Rossovu licu nije se ni pomaknuo. — To nema nikakve veze s ovim što sam te zamolio. — Istina — složio se Morgan. — No drago mi je što to čujem. Prošlo je podosta vremena otkad se nisi bavio tim stvarima. — Nisam rekao da sam spavao s njom — istaknuo je Ross. — Izuzetno ju poštujem. Usto, bilo bi krajnje neprikladno kad bih se upustio u vezu s uposlenicom.

141

BalkanDownload — Da, naravno — rekao je Morgan pa ustao i uputio se prema vratima. — I... kako je bilo? — upitao je trenutak prije nego što je izašao. Ross ga je šutke ošinuo pogledom. Morgan mu se široko osmjehnuo i izašao. Na Rossovu žalost, Morgan nije pretjerao kad mu je rekao da ga na stolu čeka gomila papira. Izvještaji, spisi, korespondencija, različita dokumentacija... doista, gomila toga. Prije samo tri dana ne bi uopće razmišljao o tome. Sjeo bi za stol i prihvatio se posla. Sada mu se pomisao da se samo jedan čovjek uhvati u koštac sa svim tim, činila apsurdnom. Prije godinu dana pristao je preuzeti slučajeve iz Essexa, Kenta, Herdfordshirea i Surreyja. A već je bio zatrpan onima iz Westminstera i Middlesexa. Istina, to ga je učinilo najmoćnijim sucem u Engleskoj. Lagao bi kad bi rekao da mu to nije imponiralo. No sada je želio manje posla i više slobodnog vremena. Želio je ženu, dom... i djecu, jednog dana. Nije znao nikoga tko bi se drage volje s njime zamijenio. Čak ni Grant to ne bi želio. Bio je ambiciozan i odgovoran, ali nikada ne bi dopustio da mu posao postane važniji od osobnog života. Razmišljajući o tome, duboko je uzdahnuo. Morat će zaposliti još dva ili tri službenika. Ne može više sam rješavati svu tu silnu papirologiju. Usto, trebat će mu još najmanje tri suca. I barem još šestorica runnera. A zbog povećanja posla ukazala se i potreba za otvaranjem još jednog ureda u Westminsteru. Zamislivši kako će te novosti, uz uobičajen zahtjev za isplatom sredstava, biti dočekane u Parlamentu, mračno se osmjehnuo. Kad je otvorio ladicu pisaćeg stola i počeo ju prekapati u potrazi za ključem od arhive, više mu nije bilo do smijeha. Pronašavši ga, s lampom u ruci požurio je u prašnjavu prostoriju na dnu hodnika. Stavio je lampu na stol pa nakon kratke potrage pronašao policu na kojoj bi se vjerojatno trebao nalaziti spis sa suđenja Johna Sydneyja. Preplavljen strepnjom, ali odlučan suočiti se i s najgorim, brzo je pregledao imena na mapama sa spisima. Ali ne, nije našao onu koju je tražio. Okrenuo se i pogledom okružio prostoriju. Očito, Sydneyjev slučaj nije bio tako važan da bi ga stavili u mapu. No mora postojati zapis sa suđenja. Prišao je ormariću s kartotekom, otvorio prvu ladicu i počeo pretraživati kartone. Tih glas prekinuo ga je u potrazi. — Uzalud se trudiš.

142

BalkanDownload Bila je to Sophia. Brzo mu je prišla i sjetno se osmjehnula. — Sve sam to već detaljno pretražila. Nije tu. Iako mu nije bilo lako pri duši, uspio je zadržati staložen izraz lica. — Spisi sa suđenja iz tog vremena zacijelo su premješteni u prostoriju na zadnjem katu. Tamo ću ga pronaći. — Ne sad — rekla je. — Možda bi bilo najbolje da se gospodin Vickery time sutra pozabavi — predložila je. Shvativši da nije spremna suočiti se s onim što bi mogao otkriti, zagrlio ju je oko struka i privukao ju k sebi. Smjesta mu je ovila ruke oko vrata i naslonila glavu na njegovo rame. Poljubio ju je u vrat. — A što ćemo u međuvremenu? — upitao je i jače ju privio uz sebe kako bi osjetila da se uspalio. Podigla je glavu i spustila mu malen poljubac na usnice. — Zaposlit ćemo se nečim drugim. — Moj ili tvoj krevet? — upitao je. Kratko se nasmijala prisjetivši se da su već vodili takav razgovor. — Kako god želiš — odvratila je. Spustio je usnice do njezina uha. — Moj je veći — prošaputao je. Blistave sunčeve zrake preplavile su sobu; kad su jučer navečer ušli nju, zaboravili su navući zastore. Pospano se protegnuvši, Sophia se upitala kako je moguće da je u ranu zoru sunce tako jako. Očito, bio je to jedan od rijetkih dana kad su se oblaci nad vječno oblačnim i smogom prekrivenim Londonom potpuno razišli. Okrenula se na bok i zagledala se u Rossa. I on se probudio. Lijeno se protegnuo i polako otvorio oči. Kosa mu je bila raščupana, pogled pospan. Bože, kako je zgodan, pomislila je. Prošle noći bio je nezasitan. Milovao ju je i ljubio po cijelom tijelu. Prisjetivši se što joj je sve radio, rumenilo joj je navrlo u obraze. Okrenula se na leđa i tiho uzdahnula. Naravno, zato ju sada bole noge, ramena i vrat. Opazivši da se kratko namrštila i protrljala vrat, Ross se okrenuo prema njoj i prebacio joj ruku preko struka. —Jesam li noćas pretjerao? Pomilovala ga je po licu. — Nije ništa strašno. Riješit ću to jednom toplom kupkom.

143

BalkanDownload Nježno se zagledao u nju. Nije bio nimalo nalik ozbiljnom i dostojanstvenom sucu kakvog su ga svi poznavali. — Kosa ti predivno blista pod sunčevim zrakama — tiho je rekao. Osmjehnula se pa odjednom shvatila da je sunce prejako. — Zaboga, koliko je sati? — užasnula se i naglo se podigla u sjedeći položaj. — Ne mogu vjerovati da se nitko od nas nije probudio na vrijeme. Uvijek rano ustajemo, a sad... o, Bože! Sigurno se već bliži podne. Primio ju je za rame i spustio ju na madrac. — Ne živciraj se. — Ali svi su već odavno budni — pobunila se, zagledavši se u njega širom otvorenih očiju. — Nikad mi se nije dogodilo da se ne probudim na vrijeme. — Ni meni. — Što ćemo sad? Slegnuo je ramenima. — Pretpostavljam da bismo mogli ustati i odjenuti se. Pozorno se zagledala u njega. Nije izgledao kao da ga ta pomisao osobito veseli. Zdvojno je odmahnula glavom i svrnula pogled k nebu. — O, Bože. Svi znaju da smo u tvojoj sobi — rekla je i povukla plahtu preko lica. Najradije bi se zauvijek pretvarala da je nema. — Znaju što smo radili. Ross se jedva uspio suzdržati da ne prasne u smijeh. — Nažalost, možemo otpisati plan o držanju veze u tajnosti. Preostaje nam jedino ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. — Ali jest — ustrajala je. — I svi znaju da jest. Kako ću ikomu pogledati u oči? Ne mogu, umrijet ću od srama. Odlučno je povukao plahtu s njezina lica. — Kad malo bolje razmislim, ne moramo ustati. Ostanimo u krevetu. Što kažeš na to? Namrštila se. — Mora da se šališ. Nasmijao se. — Ne šalim se. Doista, zašto ne? — Jer ne — rekla je i ošinula ga pogledom. — Diži se. Smjesta! — rekla je i ponovno se podigla u sjedeći položaj. Primio ju je za ruku i stavio ju na svoj napet ud. — Eto, digao se. Vidiš kako je poslušan. Nestrpljivo je uzdahnula i povukla ruku. — Ljuto se varaš ako misliš da ćemo to raditi usred dana, dok svi znaju da smo u tvojoj sobi — odbrusila je.

144

BalkanDownload Nasmijao se, spustio ju na madrac i nadvio se nad nju. — Zaboga, utišaj se — prošaputala je i okrenula se na bok u namjeri da se izvuče iz kreveta. Odmaknuo je pokrivač i ugrizao ju za stražnjicu. — Oh! Doista si nemoguć. Pusti me — u dahu je izgovorila, no uzalud, povukao ju je natrag, prevrnuo ju na trbuh i počeo joj ljubiti leđa, odozdo prema gore. — Pusti me — ustrajala je. — Sve me boli — dometnula je u nadi da će ga time urazumiti. Nadala se uzalud, a pravo rečeno, nije joj bilo krivo zbog toga. Jer, dakako, godili su joj njegovi poljupci i milovanja. — Bit ću pažljiv — rekao je. — Molim te, još samo jednom. Uzdahnula je. Doista je nezasitan, pomislila je. — Nadam se da nisi uvijek takav — rekla je i kratko zadrhtala kad joj je počeo ljubiti vrat. — Tri puta noćas i još ti nije dosta. Hoće li uvijek biti tako? — Neće — rekao je i gurnuo joj jastuk nisko pod trbuh.— To je zato što se tako dugo nisam bavio tim stvarima. Naposljetku će se svesti na samo jednom dnevno. — Naposljetku? Kad je to? — upitala je. Umjesto odgovora tiho se nasmijao i gurnuo dva prsta u nju. Čeznutljivo je uzdahnula i zatvorila oči. Nježno ju je uspaljivao, čak nježnije i polaganije nego prije i pritom joj cijelo vrijeme spuštao lepršave poljupce na vrat, leđa i ramena. Preplavljena žudnjom nestrpljivo je udahnula i pokušala se okrenuti na leđa, ali nije joj dopustio.

— Ne miči se — tiho je rekao i vrhom jezika kliznuo niz njezinu

kralježnicu.

— Ali želim te — rekla je i kratko zajecala kad je gurnuo prste dublje u nju. Nije joj bilo lako ostati mirna. Dlačice na njegovim prsima izazovno su joj škakljale leđa kad se sagnuo i liznuo joj malu udubinu ispod ušne resice. Ponovno je zajecala pa izvila kukove i rukama se čvrsto uhvatila za rub madraca. — Raširi noge — promuklim je glasom izgovorio. — Još malo... da, tako. O, da — promrmljao je i podigavši joj kukove, polako prodro u nju pa gurnuo

145

BalkanDownload ruku između njezinih vlažnih kovrča i, nježno ju trljajući, počeo se polako pomicati u njoj. Željela je da se počne jače zabijati u nju, ali ne, iako se meškoljila i jecala, nije joj ispunio želju. Najzad, kad je pomislila da više ni trenutka neće moći podnijeti to slatko mučenje, preplavio ju je žuđeni vrhunac. Vidjevši ju tako uzdrhtalu i mahnitu od strasti, Ross je muklo zastenjao i također se prepustio vrhuncu. Odmah potom okrenuo se na bok, povukavši i nju za sobom. Potrajalo je dok je došao do daha. — Sad i meni treba topla kupka — rekao je. — Sve me boli. Nasmijala se. — Uopće te ne žalim. No dok se okupamo i odjenemo, proći će više od pola dana. Na taj način gledano, možemo i ostati u krevetu. — Ne bih imao ništa protiv — rekao je i poljubio ju. Na njezino iznenađenje, svi Rossovi uposlenici pretvarali su se da ništa nisu opazili. Istina, izbjegavali su njezin pogled, no bili su uobičajeno ljubazni. Očito, previše su poštivali Rossa da bi si dopustili bilo kakvo drukčije ponašanje. Usto, nitko nije želio postati metom njegove ljutnje. Gospodin Vickery dobio je zadatak pronaći deset godina star spis sa suđenja Johnu Sydneyju. Dakako, Ross mu nije objasnio zašto ga želi vidjeti. — To bi moglo potrajati, gospodine — rekao je Vickery, znajući da neće biti lako pronaći taj spis. — Možda i nekoliko dana — dometnuo je pa kratko zašutio. — Oprostite, ali ne mogu ne opaziti da okrivljenik dijeli prezime s gospođicom Sydney. Smijem li upitati jesu li njih dvoje u rodu? — Radije ne bih o tome — tiho je rekao Ross. — I zamolio bih te da to zadržiš za sebe. — Zar ni gospodin Grant ne smije ništa znati o tome? — Ne — kratko je odvratio Ross. — Nitko. — U redu, gospodine — rekao je Vickery i udaljio se. Dok je Vickery tražio spis, Sophia je Rossu ponudila pomoć u rješavanju gomile papirologije. Bio joj je vrlo zahvalan na tome jer morao se prihvatiti planiranja serije racija u lopovskim jazbinama na rubnim dijelovima Londona. Doista je imao previše posla. A ni taj nije stigao završiti jer pozvali su ga da posreduje u smirivanju tenzija između vlasnika tvornice tekstila i radnika koji su prosvjedovali zbog niskih nadnica.

146

BalkanDownload Vidjevši izraz njegova lica kad je čuo za to, Sophia se gotovo nasmijala. — Hoće li to dugo trajati? — suosjećajno je upitala. — Nadam se da ne — rekao je. — Nisam raspoložen za sate pregovaranja i prepucavanja. Osmjehnula se. — Sigurna sam da ćeš to brzo riješiti. Sposoban si s bilo kim izaći na kraj . — Sudiš po sebi? — upitao je i spustio male poljubac na njezine usnice. No prije nego što je stigao izaći, Vickery je ušao u ured sa smećkastom mapom u ruci. — Pronašao sam što ste tražili, gospodine — veselo je izgovorio. — Pukom srećom, već u drugoj kutiji koju sam otvorio. Moglo je trajati tjednima, a ne danima, kako sam isprva mislio. — Bravo — pohvalio ga je Ross i uzeo mapu iz njegove ruke.

— Ne možete zamisliti koliko je toga tamo — nastavio je Vickery. — Doista bih volio znati zašto vas taj spis toliko... — Hvala, Vickery, to bi bilo sve — prekinuo ga je Ross. Shvativši da neće ništa saznati, Vickery je razočarano uzdahnuo. — Da, gospodine — rekao je. — Pretpostavljam da ćete pročitati spis tek nakon povratka s arbitraže? — Ne — odvratio je Ross. — Ovo je važnije. Molim te, pobrini se da me nitko ne ometa. Vickery je zbunjeno slegnuo ramenima. — U redu, gospodine — rekao je i izašao, očito se pitajući zašto je neki stari spis važniji od pregovaranja s prosvjednicima. Blijeda, Sophia se zagledala u mapu. — Ne moraš to sada pročitati — drhtavim je glasom izgovorila. — Radije pođi spriječiti eskalaciju... — Sjedi — rekao je. Bez riječi, sjela je na najbližu stolicu i čvrsto stisnula ruke u krilu. Ross je stavio mapu na stol, otvorio ju i stojeći počeo čitati jedan po jedan list papira. Isprva, izraz lica bio mu je nedokučiv. Sophia ni uz najbolju volju nije mogla shvatiti zašto je toliko napeta. Najzad, Ross u tom spisu neće otkriti ništa što već nije znala, a ionako mu je rekla da joj to više nije nimalo važno. Oprostila mu je. Štoviše, to joj je donijelo mir u duši. No problem je bio u tome

147

BalkanDownload što se čitajući spis sve više mrštio. Duboka bora urezala mu se u čelo i to joj se nije nimalo svidjelo. Tišina se odužila. Kad je već pomislila da će izludjeti, Ross je napokon progovorio. — Da — rekao je. — Sjećam se tog slučaja. I da, ja sam tog dana sjedio za sudačkim stolom i osudio Johna Sydneyja na izdržavanje kazne na hulku, u trajanju od deset mjeseci. Kazavši to kratko ju je pogledao. — Dobila si pogrešnu informaciju. Nije se radilo o godinu dana, nego o deset mjeseci. Bila je to najblaža kazna na koju sam ga mogao osuditi. Bilo koja blaža izazvala bi veliku kritiku javnosti i bio bih primoran odstupiti. — Deset mjeseci za džeparenje? — u nevjerici je upitala. — I to na hulku? Rekla bih da je to jako stroga kazna za takvu vrstu nedjela. Spustio je pogled na papire. — Sophia, tvoj brat nije bio džepar. Niti se udružio s bandom sitnih lopova. Nego s drumskim razbojnicima. — S drumskim razbojnicima? — zapanjeno je upitala. — Ne. To jednostavno nije moguće. Ernestina mi je rekla... — Očito, nije znala istinu. Ili jest, ali te je željela poštedjeti. — Ali bilo mu je samo četrnaest godina! Ne razumijem... — Kako god bilo, s tom bandom sudjelovao je u nizu okrutnih pljački. Najzad su sva četvorica uhićena. U zadnjoj pljački dogodilo se i ubojstvo. Čudno, ali tvoj brat za vrijeme suđenja nijednom riječju nije spomenuo da je iz ugledne obitelji i da je naslijedio titulu vikonta. Sophia se šutke zagledala u njega. Napokon je podigao pogled. Izraz lica ponovno mu je postao nedokučiv. — Zaustavili su kočiju u kojoj su bile dvije sestre, dijete staro šest mjeseci i djetetov djed. Uzeli su im sve vrijedno što su imali... novac, satove i nakit. No jedan od razbojnika — Hawkins — naposljetku je djetetu oteo iz ruku srebrnu bočicu. Po riječima žena, dijete je istog trenutka počelo glasno plakati. Razljućen okrutnošću razbojnika, djed se s njima upustio u svađu. U jednom trenutku čak je i nasrnuo na njih. Hawkins ga je tada drškom pištolja lupio po glavi. Nije ustanovljeno je li starac umro od tog udarca. Bio je jako uzrujan i moguće je da se radilo o srčanoj ili moždanoj kapi. No taj slučaj podigao je veliku buru u javnosti. Svi su zahtijevali pogubljenje. Uzevši u obzir njihovo prijašnje okrutno postupanje prema ljudima koje su pljačkali, trojicu sam osudio na smrt. No Johna sam poštedio zbog njegove mladosti, a i zato što su

148

BalkanDownload obje žene posvjedočile da nije sudjelovao u tučnjavi sa starcem. Kaznio sam ga najblaže što sam mogao. Zbog toga su me mnogi žestoko kritizirali. Većina ljudi željela je i njegovu smrt. — Ništa od toga ne mogu povezati s Johnom — tiho je izgovorila. — Bio je nestašan, ali ne bi nikomu nanio neko veće zlo. — Otvrdnuo je. Morao je, u londonskom podzemlju moguće je opstati samo na taj način. Pretpostavljam da se isprva bavio sitnim krađama. No provodio je dane i noći s ološem. U takvim okolnostima svatko bi pokleknuo — rekao je i bespomoćno slegnuo ramenima. Bilo mu je žao što joj je to morao reći, no što je drugo mogao? Spustila je glavu. Srce ju je zaboljelo od tuge. I jezivo se stidjela. — Sve te godine držala sam te krivim za njegovu smrt — rekla je i polako odmahnula glavom. — A ti si mu zapravo pokušao pomoći. Ross je spustio pogled na požutjele papire i prstom lagano prešao preko njih. — Bilo je u njemu nešto što mi se činilo vrijednim spašavanja — odsutno je izgovorio. — Imao sam dojam da je upao u nešto s čime se nije bio sposoban nositi. Čudno, ali... nešto me kopka u svezi tog slučaja. Kao da u tome ima još nešto. Dovraga, ne znam što, ali ne mogu se riješiti tog osjećaja. — Ne mogu ti opisati koliko mi je žao — tiho je rekla. Pogledao ju je. — Zbog čega? — Jer sam ti se željela osvetiti zbog nečega što nisi učinio. Poremetila sam ti život... dovela te u situaciju koja ti pouzdano nije trebala — rekla je i naglo ustala. Grlo joj se stegnulo od jada, jedva je disala. Brzo joj je prišao i pokušao ju zagrliti, no nije mu to dopustila. — Najbolje što mogu učiniti jest nestati iz tvojeg života. Uhvatio ju je za nadlaktice i nježno ju protresao. — Sophia, pogledaj me — rekao je, glasom preplavljenim mješavinom ljutnje i straha. — Dovraga, pogledaj me! Ako odeš, pronaći ću te. Ma gdje god bila. Nema tog mjesta na kojem bi se mogla sakriti. I zato, izbaci tu glupost iz glave. Zagledala se u njegove oči i polako kimnula. — Obećaj mi da nećeš napraviti nikakvu glupost dok me ne bude bilo. Čekaj me. Kad se vratim, porazgovarat ćemo. Sve ćemo riješiti. U redu? Nije rekla ni riječ pa ju je ponovno kratko protresao. — Jesi li razumjela? — prijetećim je tonom upitao.

149

BalkanDownload — Da — prošaputala je. — Čekat ću te.

150

BalkanDownload TRINAESTO POGLAVLJE

ad je Ross izašao, Sophia se vratila u susjednu kuću, budući da bez njegove pomoći ionako nije mogla rješavati papirologiju. Novosti koje je saznala o bratovoj prošlosti prilično su ju pogodile; jedva je mogla bistro razmišljati. U želji da si nečim drugim zaposli um, odlučila je napraviti popis za kupnju pa pošla u ostavu provjeriti što nedostaje. No nedugo nakon ulaska u nju, do nosa joj je dopro neugodan miris. Namrštila se. — Eliza, što to smrdi? — upitala je. Sluškinja joj se brzo pridružila i onjušila zrak. — Ne znam, gospođice. Trenutak potom Sophia je shvatila da smrad dopire iz komorice za hlađenje namirnica. Brzo ju je otvorila, pregledala sadržaj i na jednoj od polica pronašla lososa. Očito, bio je sve samo ne svjež. — Možemo ga potopiti u ocat. To će ukloniti loš miris. Ako nije prestar, bit će jestiv. Sophia je zamalo povratila od same pomisli na to. Uz pomoć krpe podigla je ribu i pokazala joj ju. — Eliza, ovomu nema pomoći — gadljivo je izgovorila. — Zaudara od glave do repa. Razumije se da smrdljiva riba nije jestiva. Eliza je slegnula ramenima pa uzela ribu iz njezinih ruku. — Umotat ću ju u novine — rekla je i požurila u kuhinju. Sophia je pošla za njom. — Lucie ju je jutros kupila kod Lannigana, zar ne? — mrzovoljno je upitala. — Da — rekla je Eliza i umotala ribu u jučerašnje novine. — Rekao joj je da je svježa. — Svježa! Kako da ne — ironično je promrmljala Sophia. — Reći ću joj da ju odnese natrag — rekla je Eliza i kratko se namrštila. — Čim se vrati s tržnice. Poslala sam ju po pupove potočarke za kiseljenje. — Ja ću to obaviti umjesto nje — odlučno je rekla Sophia, budući da nije imala srca poslati nju k Lanniganu. Gležanj ju je još uvijek bolio i teško je hodala. Usto, šetnja će joj pomoći da razbistri um. — Iskoristit ću priliku da malo porazgovaram s Lanniganom. Ne mogu vjerovati da se usudio uvaliti nam takvo što! Kao da ne zna čija je Lucie sluškinja.

151

BalkanDownload — Morat ćete pričekati Ernesta. Otišao je obaviti nešto za gospodina Granta. izašla.

— Ići ću sama. Nije daleko; brzo ću se vratiti. Nitko neće znati da sam

— Ali, gospodin Ross rekao je da ne smijete izlaziti bez pratnje — podsjetila ju je Eliza. — Ako vam se nešto dogodi, bojim se i pomisliti... — Ništa mi se neće dogoditi. Idem u ribarnicu, a ne u neku lopovsku jazbinu. — Ali, gospodin Ross je rekao... — Ne zamaraj se time. Riješit ću to s njim — odvratila je Sophia pa pošla u svoju sobu po šeširić. Ušavši u ribarnicu, Sophia je bez oklijevanja održala prodiku Lanniganu. Suočen s njezinim pravedničkim gnjevom počeo se ponizno ispričavati. — Nije bilo namjerno — promrmljao je, izbjegavajući njezin pogled. Debeli obrazi bili su mu rumeni od nelagode. — Ne bih nikad prodao staru ribu služavki gospodina Cannona. Zar nakon svega što je učinio za mene? Bio bih doista gad — rekao je i smeteno slegnuo ramenima. — Očito, to je pogreška vaše šašave sluškinje. Ona je odabrala tu ribu. Istina, trebao sam paziti... doista mi je žao. — U redu — suho je odvratila Sophia. — Dajte mi drugu. — Naravno, gospođice — rekao je i otišao u stražnji dio ribarnice. — Samo najbolje za gospodina Cannona. Čekajući da pronađe lijepog svježeg lososa i umota joj ga, Sophia je prišla malom prozoru i pogledala na ulicu. Opazivši skupinu ljudi pred zgradom s druge strane ulice, začuđeno je podigla obrve. — Što čekaju ti ljudi? — upitala je Lannigana. — Gentryja — rekao je i ne pokušavajući prikriti divljenje. — Izašao je u lov sa svojim ljudima. Dobacila mu je kratak pogled preko ribarnice. — Želite li reći da je opet pošao uhititi nekoga? Lanningan je napokon pronašao što je tražio. Stavivši lososa na pult, uzeo je komad smeđeg papira i prebacio ga na njega. — Da — rekao je i oslonio ruke na kukove. Očito mu se nije žurilo zamotati ribu. — Poput lisice je. Lukav i

152

BalkanDownload snalažljiv. Kao i Morgan, dok se bavio tim poslom. Teško je reći tko je od njih dvojice bolji. Sophia je ponovno pogledala kroz prozor. Još ljudi okupilo se pred zgradom u iščekivanju da Gentry i njegovi ljudi izađu s propalicom koju su pošli uhititi. — Istina, uspješan je u lovu na kriminalce — složila se. — Ali i sam je uključen u mnoge nezakonite radnje. Ne možete gospodina Morgana uspoređivati s njim. — Da, gospođice — rekao je Lannigan i prihvatio se umatanja ribe. — Ali Gentry je ipak jednako dobar u tom poslu, ako ne i bolji. Spretna je i pametna bitanga. Smeteno je odmahnula glavom. Ni uz najbolju volju nije mogla shvatiti čime je Gentry zaslužio toliko divljenje. Navodno je bio vrlo šarmantan. Ali, kako ljudi mogu biti toliko slijepi i ne vidjeti što se krije iza toga? — Jeste li ga vidjeli dok je bio u pritvoru? — upitao je Lannigan, pridruživši joj se kraj prozora. — Zapravo, ne — rekla je i kratko se namrštila prisjetivši se kako se Ross razljutio kad ju je ugledao na pragu prostorije za saslušanje. — Uspjela sam ga samo okrznuti pogledom. — Pođite do njegove kočije — rekao je. — Na uglu je. Tamo čete ga bolje vidjeti nego odavde. Usiljeno se nasmijala. — Oh, imam pametnija posla — suho je odvratila. — Idem još kupiti neke sitnice. Na povratku ću uzeti ribu — dometnula je i uljudno ga pozdravivši, izašla iz ribarnice. Našavši se na ulici, kratko je zastala i pogledala prema uglu. Jest, tamo je stajala velika, crno lakirana kočija, urešena zlatnim ornamentima. Šest konja bilo je upregnuto u nju. Prilično razmetljivo, pomislila je. Krajnje neukusno, posve u skladu s vlasnikom kojemu je više od svega stalo ostaviti dojam. Kočijaš je sjedio na svojem mjestu, očito spreman za polazak u bilo kojem trenutku, a naoružan sluga stajao je kraj vrata kočije. Polako, uputila se prema uglu. Htjela to priznati ili ne, ipak je bila znatiželjna. Vjerojatno zato što je napokon željela vidjeti muškarca kojeg Ross iz dna duše mrzi. Gentry je bio uvreda svemu u što je Ross vjerovao. Navodno je bio na strani zakona, no to je bila puka varka. Bavio se ucjenama, lopovlukom i organiziranim kriminalom. Trgovao je informacijama, podmetao dokaze.

153

BalkanDownload Ipak, ljudi su u njemu vidjeli junaka. Čak su ga i njegovi neprijatelji cijenili. Nitko osim Rossa nije se usuđivao stati mu na put. Zastavši na uglu nasuprot kočije, ugledala ga je kako se približava praćen hrpom ljudi. Korak mu je bio dug, držanje opušteno. Djelovao je bahato, poput nekog tko je siguran da mu nitko ništa ne može. Produžio je ravno prema kočiji ne obazirući se ni na koga od ljudi koji su stajali sjedne i druge strane ulice, pozdravljajući ga pljeskom i oduševljenim usklicima. Za razliku od njih, Sophia je prezirno nabrala nos. Istina, morala je priznati da je naočit. Visok i snažan, poput momaka iz Rossove ekipe. No znatno otmjenijih od njih. Bio je mlađi nego što je očekivala, no markantan, tamnosmeđe kose i izražajnih plavih očiju. Ten mu je bio taman, zubi blistavo bijeli. Sve u svemu, bio je od muškaraca za koje bi se reklo da u sebi imaju nešto životinjski privlačno. Usnice su mu bile raširene u osmijeh, no unatoč tomu djelovao je hladno... i opasno. Čim je došao nadomak kočije, sluga mu je otvorio vrata. No prije no što će ući, naglo je stao i potpuno se umirio, kao da osluškuje nešto što nitko drugi ne može čuti. Nekoliko trenutaka potom, polako se okrenuo i pogledao ravno u Sophiju. Srce joj je počelo mahnito udarati, ali hrabro mu je uzvratila pogled. Činilo se kao da je sve oko njih nestalo. Odjednom, shvatila je tko je on. Jest, bio je to muškarac koji joj je poklonio ogrlicu i onu krasnu haljinu. Ali kako je to moguće? Zašto bi to učinio? Što želi od nje? Blijeda i uznemirena nastavila je zuriti u njega. Na njezino zaprepaštenje, prišao joj je i polako ispružio ruku, kao da očekuje da će ju prihvatiti i poći s njim. No predomislio se i primio ju za nadlakticu. — Pođite sa mnom — tiho je rekao. — Ne bojte se, neću vam nauditi. Nije mogla vjerovati da se usudio takvo što učiniti. — Pustite me — odlučno je izgovorila. — Ako mi se nešto dogodi, gorko ćete požaliti. Sir Ross će se pobrinuti za to. Nije se činilo da se prepao. — Želite li saznati što se dogodilo Johnu Sydneyju? — hladnokrvno je upitao. Trgnula se. — Mojemu bratu? Što znate o njemu? Osmjehnuo se. — Hajde, pođimo. Pošla je s njim. Za okupljene, bio je to nezaboravan prizor. Kako i ne bi bio? Danima će pričati kako je Nick Gentry nasred ulice pobrao zgodnu mladu

154

BalkanDownload ženu i poveo ju sa sobom. Praćeni smijehom, pljeskom i dvosmislenim povicima, ušli su u kočiju. Prestrašena, ali znatiželjna, Sophia je sjela na kožno sjedalo i stisnula ruke u krilu. Čim su se vrata zatvorila, krenuli su. — Kamo idemo? — upitala je i bez da je pričekala odgovor, nastavila s pitanjima. — Zašto ste spomenuli mojeg brata? I zašto ste mi poklonili haljinu i ogrlicu? Ne mogu shvatiti... Kratko se nasmijao i podigao ruke. — Strpite se, sve ću vam objasniti — rekao je i izvadio čašu i malu bocu iz pretinca kraj vrata. Možda zato što se kočija tresla ili zato što su mu ruke bile neobično nesigurne, ali nije uspio natočiti brendi u čašu pa je najzad odustao i popio dug gutljaj iz boce. Vrativši bocu i čašu u pretinac, položio je ruke na koljena i zabljesnuo osmijehom svoju blijedu suputnicu. — Idemo u moj dom. Živim u West Streetu, nedaleko Fleet Ditcha. Sophia se naglo ukočila. Fleet Ditch bio je dug smrdljiv kanal uz koji su bile izgrađene kuće u kojim su živjele propalice svih vrsta. Prigodno, u blizini su se nalazila tri zatvora — Newgate, Ludgate i Fleet. — Nemate razloga za strah — rekao je Gentry. — Želim samo na miru porazgovarati s vama. — Zašto? — upitala je. — Čime sam privukla vašu pozornost? Sigurna sam da se nikada nismo upoznali, a iskreno dvojim da imamo zajedničke znance. — Čim vam objasnim, shvatit ćete. Uputila mu je dug hladan pogled. — U redu — rekla je. — Strpljivo ću saslušati što mi imate reći. A nakon toga ćete me odvesti u Bow Street. Ponovno ju je zabljesnuo osmijehom. Činilo se da njezinu hrabrost drži komičnom koliko i vrijednom divljenja. — Dogovoreno — rekao je. — Želio sam vam ispričati kako je John Sydney proveo svoje zadnje dane. — Poznavali ste mojeg brata? — sumnjičavo je upitala. Kimnuo je. — Služio sam kaznu s njim. — Doista mislite da ću povjerovati u to? — ironično je upitala. — Zašto bih vam lagao? Zbog nečega u njegovu pogledu, naglo je promijenila mišljenje. Kao da su tog trenutka podijelili neku zajedničku bol. Jest, poznavao je Johna. Spustila je pogled i duboko uzdahnula. Oduvijek se pitala što je sve njezin voljeni brat

155

BalkanDownload pretrpio na tom groznom brodu i kako je umro. A sad kad je napokon dobila priliku saznati, više nije bila sigurna da to želi. — Nastavite — promuklim je glasom izgovorila. — Izdržavali smo kaznu na Scarboroughu, ukotvljenom na Temzi. U potpalublju je bilo šest stotina zatvorenika, neki u ćelijama, neki lancima privezani za trup broda — rekao je pa zašutio dajući joj vremena da to provari. — Gotovo svi su oko noge imali lanac s kuglom. Bio netko lopov, ubojica ili džepar, svejedno, prema svima su se odnosili jednako loše. Ipak, najgore su prošli mladi momci poput Johna i mene. — Na koji način? — tiho je upitala. — Zbog pojedinih zatvorenika osuđenih na dugogodišnje kazne. Ako bi se neki momak našao svezan blizu takvog, jačeg i starijeg... Zašutio je, očito se trudeći pronaći prave riječi. Želudac joj se stisnuo u čvor. Bez riječi čekala je da nastavi, srca preplavljena strahom od onoga što će čuti. — Radi se o ljudima koji dugo nisu bili sa ženom — rekao je i pozorno se zagledao u nju. — Razumijete li? Oprezno je kimnula. — Zato čine ono što inače ne bi činili. Primoravaju momke na... Ponovno je zašutio i zagledao se u neku daleku, nepostojeću točku. Izgledao je kao da se prisjeća nečeg davno potisnutog, čega se uopće ne želi sjećati. — Žao mi je, ali to je... previše strašno da bi se ikomu moglo reći — najzad je rekao. Bila je toliko zgrožena da nije mogla izustiti ni riječ. No jedno pitanje uporno ju je kopkalo... zašto bi Nick Gentry takvo što povjerio ženi koju uopće ne poznaje? Doista, bilo je to previše strašno, previše osobno. Kad je nastavio, glas mu je zvučao hladno, poput nekog tko iznosi puke činjenice. — Bili smo gladni i prljavi. Gušili smo se u smradu. Mnogi su bili bolesni. Nisu ih odvajali od zdravih. Jedino su svakog jutra odnosili mrtve. — Pričajte mi o Johnu — tiho ga je zamolila. Zagledao se u nju dugim zamišljenim pogledom. — Sprijateljio se s jednim vršnjakom. Koliko su mogli, pomagali su jedan drugomu. Često su pričali što će raditi kad izađu iz zatvora. Johnov prijatelj trebao je uskoro izaći. Daleko od toga da je Johnu bilo krivo zbog toga, no plašio se dana kada će opet

156

BalkanDownload ostati sam — rekao je i prstima prošao kroz kosu. — No sudbina je ipak imala zadnju riječ — nastavio je, iako se činilo da radije ne bi pričao o tome. — Dva tjedna prije nego što je trebao izaći, Johnov prijatelj razbolio se od kolere. I unatoč tomu što je John činio sve što je mogao da ga spasi, umro je dva dana prije izlaska na slobodu. To je pak Johna dovelo u zanimljiv položaj. Jer, ako već nije mogao spasiti prijatelja, mogao bi barem spasiti sebe. S obzirom na situaciju, znao je da ni on ne bi dugo poživio. Sophia se blijedo zagledala u njega. — Bojim se da ne razumijem — smeteno je izgovorila. — Što je učinio? Pogledao je u stranu. — Zamijenio se s njim. Bio je to jedini način da se dokopa slobode.

— Ali... kako je to učinio? — promucala je. — Tako što je pričekao da padne noć pa njega odjenuo u svoju, a sebe u njegovu odjeću. Ujutro je čuvarima rekao da je umro John Sidney. I zahvaljujući tomu, nakon dva dana izašao iz zatvora. Kočija je stala i sluga je požurio otvoriti im vrata, no Gentry mu je rekao neka se udalji i zatvorio ih. Ne dovoljno brzo da smrad Fleet Ditcha ne bi prodro unutra. Sophia je imala osjećaj da će joj pozliti. Doduše, ne samo od smrada. Jer to što je upravo čula... zaboga, što bi to trebalo značiti? — Ali... to nema smisla — jedva je čujno izgovorila. — Ako je to istina... Zašutjela je i odmahnula glavom. Zujalo joj je u ušima, srce joj je mahnito lupalo. Trebalo joj je zraka, no znala je da će joj biti još gore ako zamoli Gentryja da otvori vrata. Kratko je zatvorila oči, a kad ih je ponovno otvorila, opazila je da ju Gentry neobično toplo promatra. Usnice su mu podrhtavale, kao da bi se svakog trenutka mogao rasplakati. No uspio se pribrati. — Momak koji je umro bio je Nick Gentry — tiho je rekao. Naglo je briznula u plač. — Ne — kroz jecaje je izgovorila. — To ne može biti istina. Zašto mi to činite? — Sophia? Zar me ne prepoznaješ? — upitao je, glasa preplavljena neopisivom tugom i kleknuvši pred nju, uzeo njezine ruke u svoje. Zagledala se u njegovu lijevu ruku. Na nadlanici je imao mali ožiljak u obliku zvjezdice, isti onakav kakav je John imao od svoje pete godine kad se opekao žaračem kojim je pokušao razgrnuti drva u kaminu. Polako je odmahnula glavom i ponovno grčevito zajecala. — Sophia, molim te... vjeruj mi.

157

BalkanDownload Podigla je glavu i zagledala se u njegove oči. Bile su iste boje kao i njezine. Kako to nije prije opazila? — Vjerujem ti — drhtavim je glasom izgovorila. — Znam da si to ti. Naravno da jesi. Sad kad te gledam, vidim u tebi svojeg brata. No... jako si se promijenio. Pognuo je glavu i bolno uzdahnuo. Osmjehnula se kroz suze, srca preplavljena radošću i tugom. — Zašto mi se nisi javio? Morao si znati da će me vijest o tvojoj smrti jako pogoditi. To me je godinama proganjalo. Zašto si dopustio da tugujem za tobom? Rubom rukava obrisao je suze iz kutova očiju. — Nastavit ćemo o tome u kući — rekao je pa izašao iz kočije i pomogao njoj da izađe. Koljena su joj toliko drhtala da je jedva hodala. Vidjevši to, zagrlio ju je oko struka i polako ju poveo prema ulazu u kuću. — Prilično je velika u odnosu na druge — rekla je Sophia, pogledom okruživši susjedne kuće. Većina njih izgledala je kao iz noćne more. — Nekada je u njoj bilo konačište. U prvi trenutak nije joj bilo jasno tko bi u tom dijelu grada želio noćiti. No odgovor se nametnuo sam po sebi. Dakako, ljudi koji se bave nezakonitim poslovima. Bio je to uistinu grozan dio grada. Prljav i smrdljiv. Po ulicama su se vucarale spodobe koje su jedva nalikovale ljudima. Čak su i momci iz Rossove ekipe nerado dolazili ovamo. Štakor je pretrčao preko gomile smeća nedaleko njih. Odnekud je dopirao smrad septičke jame. Dim iz dimnjaka obližnjih kućeraka tjerao je suze na oči. A tek graja! Dječji plač, zvukovi kavge i raskalašen smijeh miješali su se s kokotanjem kokoši i roktanjem svinja. Svako malo začuo bi se pucanj iz pištolja. Vidjevši izraz njezina lica, Gentry se kratko osmjehnuo. — Nije baš Mayfair, zar ne? Ne brini, ubrzo ćeš se priviknuti na smrad. Jedva da ćeš ga i opaziti. — Ali... zašto živiš ovdje? — zbunjeno je upitala. — Bogat si. Tako se barem priča. Ako je to istina, mogao bi živjeti u nekom ljepšem dijelu grada. — Oh, imam lijep velik ured u središtu Londona — rekao je. — Tamo se sastajem s imućnim klijentima i političarima. No ovdje žive glavne face. I zato sam tu. Moramo se držati zajedno, drukčije bi bilo loše za posao.

158

BalkanDownload — Glavne face? — Najuspješniji lopovi. Žive u kućama u koje se nitko nepozvan ne usudi ući pa se u miru mogu posvetiti kockanju, opijanju i planiranju budućih akcija. — A ti si među njima najuspješniji? — Ima ih koji tako misle — rekao je i uveo ju u kuću. — No većinu vremena bavim se lovom na ljude koji su prekršili zakon. Prošavši kroz labirint mračnih hodnika u prizemlju, stubama su se popeli na kat i produžili prema vratima na kraju uskog hodnika. — Ne bi trebao ovako živjeti — rekla je, jedva vjerujući u što se njezin brat pretvorio. — Nije to za tebe. — A kako ti živiš? Zaboga, sluškinja si — podsjetio ju je. — Ne bi me trebala osuđivati. Oboje se snalazimo kako znamo i umijemo — rekao je pa otvorio vrata i uveo ju u otmjeno uređenu prostoriju. S desne strane nalazila su se velika, širom otvorena dvokrilna vrata kroz koja se vidio dug, sagom prekriven hodnik, kojim se, po svemu sudeći, ulazilo u ostale prostorije na katu. Zapanjena, Sophia je pogledom okružila zidove sa zrcalima i pejzažima u baroknim okvirima. Bio je to salon uređen u francuskom stilu, s mnogo kićenog pokućstva i sivkastoplavim baršunastim zastorima na prozorima. Ne bi to očekivala vidjeti. Ne u kući poput te. Polako se okrenula i širom otvorenih očiju zagledala se u brata. Nehajno je slegnuo ramenima. — Ako živim u lošem kvartu, ne znači da moram loše živjeti — rekao je i ponudivši joj da sjedne u jedan od naslonjača, pošao do ormarića s pićima. Sjela je u najbliži naslonjač jer nakon najvećeg šoka u životu, to je bilo najmudrije učiniti. Još uvijek joj je bilo teško povjerovati da je John živ. Natočio je brendi u čaše i gurnuo joj jednu u ruku. — Popij to — rekao je tonom koji nije trpio protivljenje. — Odmah će ti biti bolje. Poslušala ga je i popila gutljaj. Bio je u pravu. Ugodna toplina razlila joj se tijelom; za manje od minute opustila se. Sjeo je do nje, u jednom gutljaju ispraznio čašu i odložio ju na mali okrugao stol. — Ne mogu vjerovati da sjediš u mojem salonu — rekao je, polako odmahnuvši glavom. — Sve ove godine pitao sam se što je s tobom. — Trebao si mi se javiti pa se ne bi pitao — suho je odvratila.

159

BalkanDownload — Jest, trebao sam — rekao je i zagledao se u čašu na stoliću. — Zašto nisi? Izraz lica ponovno mu je postao suzdržan. — Držao sam da će za tebe biti bolje ako ćeš živjeti u uvjerenju da sam mrtav. Vodim opasan život, Sophia. Usto, razumije se da se sa mnom ne bi mogla ponositi. Nisam te želio dovesti u situaciju da se moraš stidjeti što sam ti brat. Bio sam siguran da si se već odavno udala za nekog pristojnog muškarca iz sela i rodila mu djecu. Ali ne — zlovoljno je rekao. — Usidjelica si! Zaboga, kako se to dogodilo? Umjesto da završiš u braku, završila si kao sluškinja. K tomu i kao Cannonova pomoćnica. U Bow Streetu! Od svih mjesta na svijetu uspjelo ti je završiti na onom koji pouzdano nije za ženu. Dovraga, zašto se nisi udala i... — Tko bi me oženio? — ironično je upitala. — Nemam ni miraz ni obitelj. Muškarci me drže privlačnom i to je moj jedini kapital, no vjeruj mi, onima koji žive i rade na selu bezvrijedan je. Jedini muškarac koji me je htio oženiti bio je seoski pekar. Ćelav, debeo i gotovo dvostruko stariji od mene. Jesam li se za njega trebala udati? Ne, hvala. Radije sam radila kao Ernestinina sluškinja. A sto se tiče Bow Streeta... sviđa mi se tamo raditi. Bila je u iskušenju da mu kaže za svoju kratkotrajnu ljubavnu vezu, no predomislila se. Jer kad bi znao kako se Anthony ponio prema njoj, tko zna što bi mu učinio? Govorkalo se da je umiješan u kojekakve ,“slučajne” nesreće. Ne, bit će bolje da to zadrži za sebe. Prezirno se osmjehnuo na spomen Bow Streeta. — To nije mjesto za tebe — ustrajao je. — Ljuto se varaš ako misliš da su Cannonovi momci bolji od onih koji rade za mene. Ako se koji od njih nedolično ponio prema tebi... ili možda Cannon, taj kujin sin, kunem ti se... — Ne — u dahu je izgovorila. — Svi se prema meni odnose vrlo uljudno. Sir Ross pogotovo. Vrlo je ljubazan. — O, da. Poznat je po tome — ironično je odvratio. Podsjetivši se da su njih dvojica zakleti neprijatelji, srce ju je zaboljelo od tuge. Sada će se sve promijeniti, pomislila je. Ross je u svezi nje bio spreman prijeći preko mnogo toga. No sazna li da je Nick Gentry njezin brat... ali, preko toga neće moći olako prijeći. Situacija je zapravo bila toliko tragikomična da se morala tomu nasmijati. — O čemu razmišljaš? — upitao je John — Gentry.

160

BalkanDownload — Život je uistinu nevjerojatan — kazala je, izbjegavši izravan odgovor. Pravo rečeno, nije bilo potrebe da sazna za njezinu vezu s Rossom. Ionako je najvjerojatnije završena. Potisnula je misli o tome u stražnji dio glave i pozorno se zagledala u brata. Još dok je bio dječak, vidjelo se da će biti zgodan muškarac. I da, sada, u dvadeset petoj godini života, bio je uistinu vrlo privlačan. Imao je izražajne crte lica, pravilan nos, čvrstu čeljust. I par savršeno oblikovanih tamnih obrva iznad uistinu impresivnih očiju, boje blistavog tamnoplavog safira. Bio je izrazito lijep muškarac. Poput tigra je, pomislila je. Elegantan, odmjeren i opušten, ali opasan, uvijek spreman na skok. Bilo je u njemu nešto hladno i okrutno. I to ju je duboko zabrinulo. Imala je dojam da je u slučaju potrebe spreman na sve. Lagati, krasti pa čak i ubiti bez i trunke grižnje savjesti. Nije znao što je sažaljenje ili milosrđe; činilo se da je takvo što davno umrlo u njemu. No unatoč svemu, bio je njezin brat. Duboko je uzdahnula i nagnuvši se prema njemu, rukama mu obujmila lice. — Nisam si mogla dopustiti nadati se da si živ — tiho je izgovorila. Nježno je odmaknuo njezine ruke s lica, kao da mu je teško podnijeti da ga itko dodiruje. — Zaprepastio sam se kad sam te vidio na pragu sobe za saslušanje — rekao je. — Smjesta sam te prepoznao, čak i prije nego što je Cannon izgovorio tvoje ime. Taj kujin sin — ljuti to je dometnuo. — Kako se usudio vikati na tebe? Poželio sam skočiti na njega i... — Ah, ne — prekinula ga je. — Ne, pogrešno si to protumačio. Bio je zabrinut za mene, zato je tako reagirao. Htio me je zaštititi. — Dama si, Sophia — istaknuo je. — Vikontova kći. Nitko nema prava odnositi se prema tebi kao prema sluškinji. Umorno se osmjehnula. — Jest, vikontova sam kći. A ti si vikont, iako nisi preuzeo očevu titulu. No kako stvari stoje, nitko u nama ne vidi pripadnike visokog društva. Znamo zašto, zar ne? Nije rekao ni riječ. — Čula sam mnogo toga lošega o tebi — nastavila je. — Odnosno, o Nicku Gentryju. Ako ti je draže da te tako zovem? — Da, bilo bi mi draže — ravnodušno je odvratio. — John Sydney više ne postoji. Malo je toga čega se sjećam iz mladosti. Ne želim se sjećati — ledenim je tonom istaknuo. — Nisam učinio ni pola od onoga što mi se pripisuje. No da, potičem glasine o tome. Nikad nisam ništa od toga zanijekao,

161

BalkanDownload pa ni najgore. Takva mi reputacija koristi. Želim da me ljudi poštuju i da me se boje. To je dobro za posao. — Želiš li reći da se nisi bavio krađama, ucjenama i... — Ne tvrdim da sam svetac — otresito je odvratio. Dakako da nije, pomislila je, zamalo se nasmijavši. Ross je svetac. Namrštio se. — Iskorištavam budale, to da. Ako je netko toliko glup, onda je i zaslužio biti iskorišten. No učinio sam i mnogo toga dobroga, iako se time ne hvalim. — Poput? — Vraški sam dobar u hvatanju lopova i razbojnika. Moji momci i ja uhvatili smo ih više nego Cannon i njegovi. — Priča se da nekima podmećeš dokaze pa čak i na silu izvlačiš priznanja. — Radim što moram — ravnodušno je odvratio. — Ako netko nije kriv za to što mu se stavlja na teret, ne znači da nije za štošta drugo. U svakom slučaju zaslužuje biti osuđen. — Zašto onda ne radiš za... — Dosta o tome — odlučno je rekao pa ustao i prišao ormariću s pićem. — Ne želim pričati o poslu. Natočio si je čašu brendija i ispraznio ju, kao da pije vodu. Bilo joj je teško povjerovati da je taj okrutan neznanac njezin brat. — Nick — izgovorila je, budući da mu je bilo draže da ga tako zove, iako joj je to bilo prilično neobično. — Zašto si mi poklonio haljinu i ogrlicu? Je li ti palo na pamet da ću izludjeti pitajući se tko stoji iza tih poklona? Svi koji bi me vidjeli u tome, pomislili bi da imam tajnog ljubavnika. Pa i sir Ross. Stavio si me time u prilično neugodan položaj. — Oprosti — rekao je, no sudeći po njegovu osmijehu, nije mu bilo žao. — Imao sam potrebu prikazati se kao dobročinitelj. Zaslužuješ imati lijepe stvari. Nisam imao namjeru sresti se s tobom; želio sam ostati u prikrajku. No kao što vidiš, nisam izdržao. — I zato si mi prišao na balu, kod Cannonovih? Slegnuo je ramenima poput nestašnog dječarca. — Svidjela mi se pomisao da to učinim Cannonu pred nosom. Bal pod maskama savršena je prilika da se čovjek utopi u masi. — Je li ta ogrlica ukradena?

162

BalkanDownload — Naravno da nije — uvrijeđeno je odvratio. — Kupio sam ju. — Ali, što ću s njom? Razumije se da ju ne mogu nositi. — Nosit ćeš ju — rekao je. — Jako sam bogat, Sophia. Mogu ti kupiti kuću u Francuskoj ili u Italiji... gdje god poželiš. Zaslužuješ živjeti u skladu sa svojim porijeklom. Nisi nitko i ništa. Otvorit ću ti račun u banci, tako da više nikad u životu nećeš morati brinuti oko novca. — Ali... ali... — promucala je i smeteno odmahnula glavom. — To je uistinu lijepo od tebe, ali... ne želim živjeti u inozemstvu. Sve do čega mi je stalo ovdje je. — Doista? — opasno je tiho upitao. — Što bi to moglo biti?

163

BalkanDownload ČETRNAESTO POGLAVLJE

oss je s predstavnicima tekstilaca i predstavnicima poslodavca pošao na pregovore u najveću gostionicu u Threadneedle Streetu. Dakako, u nju se uguralo i onoliko prosvjednika koliko je stalo u nju, što znači da je unutra bilo prilično bučno i zagušljivo. Prva dva sata prošla su u napornim pregovorima. Žalbe i uvrede nemilice su padale sjedne i druge strane. Ross se osjećao kao da se našao ured bojnog polja. Imao je neugodan predosjećaj da se to neće riješiti prije nego što padne noć. A bilo je tek rano popodne. Pomislivši na Sophiju, duboko je uzdahnuo. Očito, morat će se naoružati strpljenjem. Prsata konobarica natopljena jeftinim parfemom — što je zapravo bilo dobro, jer time je prekrila još gore mirise, doplovila je do njega s velikom šalicom kave u ruci. — Izvolite, gospodine — mazno je rekla spustivši šalicu pred njega, pri čemu mu se grudima očešala o nadlakticu. — Želite li još nešto? Možda zečji paprikaš? Ili pitu od jabuka? Možete dobiti štogod poželite — istaknula je i koketno mu se osmjehnula. — Vrlo ste ljubazni, ali ne, hvala — uljudno je, ali hladno, odvratio, budući da je tijekom zadnjih pet godina imao mnogo takvih ponuda; bilo je najmudrije po kratkom postupku ih odbiti. Razočarano je nabrala nos. — Možda poslije — rekla je i otišla, napadno mašući stražnjicom. Brewer, jedan od predstavnika tekstilaca, široko mu se osmjehnuo. _ Dobra taktika, gospodine — rekao je. — Kad se muškarac pretvara da ne želi ženu, ona jače zagrize. Zar ne? Očito ste dobar poznavalac žena. Ross mu je uzvratio osmijeh. — Postoje samo dvije stvari koje pouzdano znam, Breweru. Muškarac ne smije ostaviti ženu da ga čeka. Ni tvrditi da poznaje žene. Brewer se nasmijao, a Rossovu pozornost privukao je krupan i visok muškarac koji se upravo probijao do njihova stola. Nije se morao pitati tko bi to mogao biti. Jer jedino je Grant mogao biti tako krupan i visok. Razumije se da mu nije trebalo dugo kako bi došao do njega. Nekom tako krupnom i visokom ljudi su se dobrovoljno micali s puta.

164

BalkanDownload Kako bilo, čim ga je ugledao, Ross je znao da mu je došao reci nešto važno. — Da? — upitao je, čim je Grant stao kraj njega. — Ogrlica — kratko je rekao Grant. Poput bilo kojeg momka iz njegove ekipe navikao je kratko i jasno se izražavati, i još je uvijek njegovao tu naviku, iako više nije bio jedan od njih. — Pronašao sam draguljara koji ju je napravio. Daniel Highmore iz Bond Streeta. Saznao sam i tko ju je kupio. — Tko? — upitao je Ross, i više nego zadovoljan brzim rješenjem tog problema. — Nick Gentry. Ross se blijedo zagledao u njega. To ga je poprilično začudilo. Nakratko, jer odmah potom dobio je poriv Gentryja zadaviti golim rukama. — Mora da ju je vidio dok je bio u pritvoru — promrsio je. — Nažalost, sišla je u sobu za saslušanja, iako sam joj to strogo zabranio. Tako mi svega na svijetu, raščetvorit ću ga — rekao je i postao svjestan da ih predstavnici tekstilaca i poslodavca znatiželjno promatraju. Napokon su se složili barem u jednom, pomislio je. Iako je tiho pričao s Grantom, očito su po izrazu njegova lica zaključili da se radi o nečem važnom, i zanimalo ih je što bi to moglo biti. — Morgane, nastavi s njima pregovarati — još je tiše rekao i ustao. — Moram skoknuti k Gentryju. — Ali, nikada nisam vodio pregovore te vrste — pobunio se Morgan. — Odlično — rekao je Ross i potapšao ga po ramenu. — Sad ćeš i to naučiti — dometnuo je i bez oklijevanja uputio se prema vratima. Sophia više nije znala što bi mislila o bratu. Mogla je razumjeti da se promijenio, ali toliko? Činilo se da nimalo ne mari ni za svoj ni za bilo čiji život. Ne jednom čula je kako Rossovi momci govore da bitange najbolje prolaze u životu. Samouvjerenost, bezbrižnost i razmetljivost bile su osobine mnogih kriminalaca. Nick Gentry nedvojbeno je bio takav. Bio je bitanga svoje vrste. Okorjela, šarmantna i ambiciozna bitanga plemićkog porijekla, ali bez posjeda i svega što ide uz to, poput adekvatnog obrazovanja, obiteljskog novca i društvenih veza. Umjesto toga, postao je jedan od najmoćnijih ljudi londonskog podzemlja. Ako već nije uspio na onaj, uspio je na ovaj način. Svijest o moći bila je temelj njegova samopouzdanja. S izvjesnim oklijevanjem rekla mu je da se zaposlila kod Cannona s namjerom da mu uništi reputaciju i tako ga jednom za svagda skine sa svetačkog pijedestala.

165

BalkanDownload — Kako si, pobogu, mislila to izvesti? — upitao je Gentry, ne trudeći prikriti da ju drži prilično naivnom. — Namjeravala sam domoći se informacija kojima ću ga uništiti. Zato sam danima prekapala po arhivi — rekla je i odlučila mu ne reći zašto je odustala od toga. Iako joj se nije svidjela pomisao da mu nešto taji, imala je snažan osjećaj da će biti bolje ako ne bude znao za njezinu vezu s Rossom. Najzad, njih dvojica bili su zakleti neprijatelji. Izraz lica promijenio mu se. — Zaboravio sam da si pametna — rekao je i kratko se zamislio. — Dakle, imaš pristup njihovoj arhivi? — Da, ali... — Odlično — rekao je i opušteno se zavalio u naslonjač. — Mogla bi mi biti od koristi. Postoje neke stvari koje bih volio znati. Zapanjeno se zagledala u njega. Nije mogla vjerovati da ju želi iskoristiti za svoje mutne poslove. — Johne, nemam namjeru biti tvoja uhoda — odlučno je odvratila. — Ne radi se ni o čemu pretjerano važnom — rekao je i zabljesnuo ju osmijehom. — Zašto mi ne bi pomogla? Najzad, oboje se želimo osvetiti Cannonu, zar ne? Nervozno se nasmijala.—Željela sam mu se osvetiti zbog tvoje smrti. Mislila sam da si mrtav i držala ga krivim jer te prestrogo osudio. je.

Namrštio se. — Dovraga, nisam preživio zahvaljujući njemu — promrsio

— Da, znam. Ali bilo koji drugi sudac bez razmišljanja bi te osudio na smrt vješanjem. Zaboga, udružio si se s drumskim razbojnicima. Vaš zadnji prepad stajao je života jednog nemoćnog starca! — Nisam ga ja pištoljem raspalio po glavi — rekao je, slegnuvši ramenima. — Niti sam se s njim upustio u kavgu. Cijelo vrijeme stajao sam po strani. — Kako god, bio si suučesnik u ubojstvu — istaknula je i snizila ton. — Što je bilo, bilo je. Prošlost se ne može promijeniti. Radije se pozabavimo budućnošću. Ne vidim zašto bi morao nastaviti po starom. — Zašto ne? — I sam znaš zašto. Baviš se opasnim poslom. Nisi neranjiv, Johne. Prije ili poslije pogriješit ćeš. Netko će te upucati ili ćeš završiti na osuđeničkoj klupi

166

BalkanDownload pred sucem koji će te za razliku od Cannona, poslati na vješala. Ne bih mogla podnijeti kad bih te po drugi put izgubila. Ovo nije život za tebe. Trebao bi... — Ovo jest život za mene — odbrusio je. — Sophia, nisam onakav kakav sam bio. Promijenio sam se. — Ne — tvrdoglavo je odvratila. — Ne mogu shvatiti kako se možeš baviti takvim nečim. Na što si se srozao? Pouzdano si bolji, pametniji i vrjedniji od tog. Kiselo se osmjehnuo. — Vidi se koliko me poznaješ — ironično je rekao pa ustao, prišao kaminu i rukama se oslonio o policu. Svjetlo vatre poigravalo se na njegovu licu, učinivši ga toplijim. Nekoliko trenutaka potom, polako se okrenuo i prodorno se zagledao u nju. — Vratimo se na razgovor o arhivi — nehajno je rekao, iako nije bilo teško shvatiti da ga to jako zanima. — Budu li mi trebale neke informacije... — Nećeš ih dobiti. Sir Ross ima veliko povjerenje u mene i nemam ga namjeru iznevjeriti. — Nisi li ga željela uništiti? — tiho je upitao. — Što se promijenilo? Shvatila je da će mu morati reći istinu. U protivnom bi ustrajao na svojem suludom zahtjevu. — On i ja smo... u vezi. — O, Bože — u nevjerici je izgovorio i provukao prste obiju ruka kroz kosu. — Ti i on. Kimnula je. — Moja sestra i sveti Cannon — rekao je i duboko uzdahnuo. — Krasno je završila ta tvoja osveta. U krevetu. Ne mogu vjerovati da si uskočila u krevet muškarca koji me je praktički poslao u sigurnu smrt. Postala si njegova ljubavnica. Doista krasno. — Zaprosio me. Zapanjeno se zagledao u nju. — Radije bih te vidio mrtvu nego kao njegovu ženu — srdito je odvratio. — Dobar je čovjek. Bolji od svih koje sam ikada upoznala. — Da, znam. Uzorit — zajedljivo je promrsio. — Udaš li se za njega imat ćeš pakao od života. Tko bi mogao živjeti s takvim savršenstvom od čovjeka? Najzad ćeš pomisliti da nisi dovoljno dobra za njega. Nitko ne može zadovoljiti

167

BalkanDownload njegove visoke standarde, Sophia. Dotući će te zahtjevima za časnim i odgovornim ponašanjem. Stalno će ti nešto nabijati na nos, iz dana u dan. — Ne poznaješ ga. — Znam ga mnogo duže od tebe. Nema u sebi ičeg ljudskog. — Ljubazan je, razuman i vrlo tolerantan. Itekako je svjestan da nisam savršena. Nekoliko je trenutaka šutio, a zatim se zagledao u nju na način koji joj se nije nimalo svidio. Bilo je u njegovu pogledu nešto đavolsko. Izgledao je kao da se unaprijed veseli nečemu. — Dakle, sigurna si u njega — nehajno je zamijetio. — Da — bez oklijevanja je odvratila. — Ipak, rado bih to provjerio — rekao je i laktom se oslonio o policu kamina. — Nabavit ćeš mi podatke koje želim... ili ću tvojemu razumnomu i tolerantnomu draganu reći da sam njegov budući šogor. Vjerujem da mu to neće nimalo smetati. Najzad, razuman je i tolerantan. Zar ne? Nema nikakvog razloga odustati od ženidbe sa sestrom Nicka Gentryja, njegova najljućeg neprijatelja. Nije mogla vjerovati vlastitim ušima. — Ucjenjuješ me? — zapanjeno je upitala. — Ovisi kako gledaš na to. Možeš mi udovoljiti i pribaviti ono što želim. Ili riskirati prekid veze s Cannonom. Eto, pružio sam ti odličnu priliku da provjeriš koliko je razuman i tolerantan. Ostala je bez riječi. Bože, hoće li me prošlost dovijeka proganjati, pomislila je. brat.

— Imaš li što protiv da mu kažem tko sam? — ustrajao je njezin dragi

Duboko je uzdahnula. Jest, Ross je uistinu bio izuzetno razuman i tolerantan. Sazna li da je ona Gentryjeva sestra pronaći će način da prijeđe i preko toga. No možda će mu to biti poput žulja u cipeli. Možda ju nikad neće moći pogledati, a da se ne prisjeti čija je sestra. Takav teret možda bi mu ipak bio prevelik. Možda bi ju najzad zbog toga ipak ostavio. Ne bi to preživjela. Ne nakon što su postali toliko bliski. Ni uz najbolju volju nije se mogla upustiti u takav rizik... previše toga bilo je na kocki. — Nemoj mu reći — promuklim je glasom izgovorila.

168

BalkanDownload Čudno, ali Nick je odjednom djelovao razočarano, kao da se nadao da neće popustiti. — Tako sam i mislio — rekao je. Pozorno se zagledala u njega, pitajući se poigrava li se njome. — Nisi to ozbiljno mislio, zar ne? — drhtavim je glasom upitala. — Najzad, brat si mi. Ne bi mu rekao. Kiselo joj se osmjehnuo. — Postoji samo jedan način da to saznaš — rekao je, slegnuvši ramenima. Prije nego što je stigla odgovoriti, začulo se glasno kucanje. Ne skrivajući mrzovolju, Gentry je otišao do vrata i otvorio ih te pustio u salon najčudniju individuu koju je Sophia ikada vidjela. Krupnog stvora loptaste glave i kože boje lavande urešene crnim čupavim obrvama i gustom bradom. — Ovo je Plavi, jedan od mojih momaka — izvijestio ju je. — Nekolicina ih živi ovdje i pazi da u kuću ne uđe netko tko ne bi trebao — objasnio je pa svrnuo pogled na muškarca. — Što želiš? — Netko ti je došao u posjet — promrmljao je vratar. — Vjerovao ili ne, svetac. — Cannon? — u nevjerici je upitao Nick. — Što hoće? Pretražio mi je kuću prije mjesec dana i nije ništa našao. Dovraga, što misli da će sada pronaći? — Nije zato došao — rekao je Plavi. — Sam je. Kaže da hoće popričati s tobom. Sophia je naglo skočila na noge. — Ross je tu? — Tako se čini — rekao je Gentry i poveo ju prema vratima. — Plavi će te izvesti kroz stražnja vrata i odvesti te kući. Žao mi je, ali moram porazgovarati s Cannonom i vidjeti što želi od mene. — Ne moraš nju izbaciti zato jer je on došao — rekao je Plavi. — Ja ću izbaciti njega. Nije problem. Gentry je zakolutao očima. — Doista si glup. Vratio bi se s hrpom redarstvenika i rastavili bi mi kuću ciglu po ciglu. Od vezi ovu mladu damu u Bow Street i pripazi da joj se ništa ne dogodi. U protivnom ću ti prerezati vrat — rekao je i svrnuo pogled na Sophiju. — U svezi onoga o čemu smo pričali... treba mi zapis sa saslušanja Georgea Fentona. Cannon ga je saslušao prije dva tjedna. — Tko je Fenton?

169

BalkanDownload — Jedan od vraški vještih lopova. Želim znati što je rekao Cannonu. Odnosno, je li gubicu držao zatvorenom ili se možda ipak izlajao. — Što ako se ispostavi da... — To nije tvoja briga — odvratio je i izveo ju u hodnik. — Hajde. Ne bi bilo dobro da te Cannon vidi tu. Plavi će te odvesti kući. Ne brini, ništa ti se neće dogoditi. Za manje od minutu nakon njezina odlaska, Cannon je ušao u salon, gdje je zatekao Nicka kako iritantno opušteno sjedi kraj kamina, kao da ga nimalo ne zabrinjava njegov posjet. Bez riječi, Ross mu je prišao i hladno se zagledao u njega. Unatoč tomu što mu pouzdano nije bio srcu drag, Nick je morao priznati da ga na izvjestan način cijeni. Cannon je bio pametan, iskusan i moćan. ljudina. Čestit i hrabar. Bile su to moralne osobine koje čak ni on nije mogao zanemariti. I ma koliko držao da Cannon pretjeruje u istjerivanju pravde, bio je svjestan da se na čovjeka tako čvrstog karaktera može računati. Ako već ništa drugo, barem nije bio prevrtljiv. Iako je zrak bio zasićen međusobnom netrpeljivošću, po njihovom držanju bilo je savršeno jasno da će i ovaj sukob biti samo jedan u nizu diplomatskih sukoba u dugotrajnom hladnom ratu koji su vodili. — Poklonio si ogrlicu gospođici Sydney — bez uvoda rekao je Cannon. Nick se široko osmjehnuo. — Čestitam. Vraški si brzo to saznao. — Zašto si to učinio? Nick je nehajno slegnuo ramenima. — Dobar je komad. Na prvi pogled mi se svidjela. Kupujem si šansu nakon što ju napucaš. — Drži se podalje od nje — prijeteći tiho rekao je Ross. Nick se zagledao u njega dugim hladnim pogledom. — Čini se da si se zagrijao za nju. Očito, morat ću se strpjeti. — Nikada neće biti tvoja. Upamti to. Padne li ti na pamet opet joj nešto pokloniti, osobno ću ti to ugurati u... — U redu — rekao je Nick. — Shvatio sam. Neću se više nabacivati tvojoj curi. Ako je to sve, tornjaj se odavde. Cannon ga je prostrijelio pogledom. — Prije ili poslije prijeći ćeš granicu, Gentry. To je samo pitanje vremena. Nešto će se dogoditi i završiti loše po tebe.

170

BalkanDownload Možda će te netko otkucati. Ovako ili onako, dokazi će iskrsnuti. Kad te budu vješali, bit ću tamo. To ti unaprijed mogu zajamčiti. Nick se kratko osmjehnuo. Kad bi Cannon znao da je Sophia njegova sestra, ne bi se veselio toj pomisli. — Vjerujem da hoćeš — rekao je. — No moja smrt neće te usrećiti. To je nešto što ja tebi mogu zajamčiti. Nekoliko trenutaka Ross ga je zamišljeno promatrao. — Objasni mi još nešto — rekao je pa kratko zašutio. — Gospođica Sydney tvrdi da je haljina koju si joj poslao gotovo ista kao haljina njezine majke. — Doista? — nehajno je upitao Nick. — Zanimljive li podudarnosti. Po izrazu Rossova lica bilo je savršeno jasno da mu mozak radi punom parom. — Jest — rekao je. — Vrlo je zanimljiva. Trenutak potom, okrenuo se i izašao. Sophia je odlučila iskoristiti Rossovu odsutnost i vratiti se na posao. Pošla je ravno u arhivu potražiti zapis sa saslušanja Fentona. Trenutak za takvo što bio je upravo savršen budući da je Vickery otišao na ručak, kao i većina uposlenika. Sud će nastaviti s radom tek nakon popodnevne stanke, pa je imala dovoljno vremena. Nije joj dugo trebalo da pronađe spis koji je tražila. Brzo ga pregledavši, pronašla je Fentonov iskaz koji se odnosio na Nicka Gentryja. To je bilo to. Uzet će ga i odnijeti ga bratu. Odjednom, začula je korake u hodniku. O, ne. Netko ide prema arhivi. Obuzeta panikom brzo je vratila spis u ladicu i zatvorila ju. Vrata su se otvorila i Ross je ušao u arhivu. Ugledavši ju, naglo je stao i začuđeno se zagledao u nju. — Nisam te očekivao ovdje vidjeti — rekao je. Progutala je slinu i nervozno oblizala usnice. Znala je da će opaziti da je uznemirena. Čitao ju je kao otvorenu knjigu, a bilo joj je uistinu teško prikriti krivicu. I stoga je odlučila poslužiti se prvom pogodnom laži koja joj je pala na um. — Morala sam... vratiti nekoliko listova papira u spise iz kojih sam ih uzela... onda, kada sam tražila dokaze kojima ću te ocrniti. Toplo joj se osmjehnuo i prišao joj. Spustila je glavu jer toliko se stidjela da joj je bilo teško pogledati mu u oči. No uhvatio ju je za bradu i podigao joj glavu. Htjela-ne htjela, morala ga je pogledati.

171

BalkanDownload — Nema razloga da se toliko grizeš zbog toga. Bilo pa prošlo. Nisi mi ničim naudila — rekao je i spustio joj malen poljubac na usnice. — Nego, moram ti reći što je novo. Morgan je otkrio tko ti je poklonio ogrlicu. Naglo se povukla korak unatrag i potrudila se djelovati iznenađeno. — Doista? Tko je to bio? — Nick Gentry. Srce joj je počelo snažno lupati. — Gentry? Ali... iz kojeg bi razloga to učinio? — To je i mene zanimalo pa sam ga pošao upitati. Zapela si mu za oko kad si sišla u sobu za saslušanja i poželio te za ljubavnicu u slučaju da prekinemo. — Lude li pomisli — promrmljala je i brzo mu prišavši, zagrlila ga i naslonila glavu na njegovo rame jer više nije mogla izdržati njegov pogled. — Nadam se da si mu rekao da se to neće dogoditi? Jače ju je privio uz sebe. — Naravno da jesam. Ubuduće će te se kloniti. Eto, i taj je problem riješen. Kad bi barem bilo tako, pomislila je, srca preplavljenog očajem. Rođeni brat doveo ju je u nemoguć položaj. Ipak, voljela ga je i živjela u nadi da nije toliko loš. Zacijelo će shvatiti da griješi i popraviti se. U drugu ruku, ima li nade za čovjeka koji je sposoban ucjenjivati vlastitu sestru? Najradije bi olakšala dušu i povjerila se Rossu. Morala je čvrsto zagristi donju usnicu kako bi se spriječila da joj riječi izlete iz usta. Strah da će ga izgubiti ipak je bio jači. Osjetivši kako dršće, počeo ju je nježno milovati po leđima. Njegov topao dah grijao joj je uho. — Ne boj se, mila — tiho je rekao. — Nema razloga za to. Mogu izaći na kraj s Gentryjem. — Znam, ali zadnjih nekoliko dana toliko se toga dogodilo... — Istina. Treba ti nekoliko gutljaja brendija, topla kupka i dobar san. — Trebam jedino tebe — u dahu je izgovorila i strastveno spojila usnice s njegovima. Ubrzo je prekinuo poljubac. — Polako — rekao je. — To nije ono što ti sada treba. — Jest, to je upravo ono sto mi treba — ustrajala je i ponovno spojila usnice s njegovima.

172

BalkanDownload Popustio je i počeo ju milovati po grudima i kukovima pa prekinuo poljubac i spustio usnice na njezin vrat. Zabacila je glavu i čeznutljivo zajecala. U odgovor, uhvatio ju je za stražnjicu i posjeo ju na ormarić s kartotekom. Sramotno brzo raširila je noge dopuštajući mu da stane između njih. — Sophia, ne možemo sada... ne ovdje. Netko bi mogao ući — rekao je, milujući joj bedro pod suknjom. — Briga me — promuklo je prošaputala i ponovno ga požudno poljubila. Odmaknuo joj je rub gaćica i počeo ju dražiti prstima, pa tiho zastenjao kad je osjetio kako je vlažna i nabrekla. — Želim te — prošaputala je i rukom pritisnula njegovu. sobu.

— Ali... — pobunio se pa odmahnuo glavom. — U redu, hajdemo u moju — Odmah — ustrajala je i počela mu otkopčavati hlače.

Prigušeno se nasmijao. — Nezasitna djevojčuro — tiho je rekao i odustavši od pokušaja da ju obeshrabri, uhvatio ju za kukove i zabio se u nju. — Kad već tražiš... — Da... o, da. Na njezino zaprepaštenje, podigao ju je, odnio ju do vrata i prikovao ju uz njih. Nijednog trenutka nije izašao iz nje. Preostalo joj je jedino prepustiti se njegovu sporom ritmu. Opet joj je to činio! Namjerno ju je mučio, iako je znao što želi. — Molim te... molim te... — Sophia, želim smjesta čuti odgovor — promuklo je izgovorio. Smeteno ga je pogledala. — Kakav odgovor? — Hoćeš li se udati za mene? — Oh, zaboga... ne mogu ti to sada reći. Moram još malo razmisliti.

— Reci ćeš mi sada — istaknuo je i prestao se gibati u njoj. — Da ili ne.

Jednostavno je.

— Nemoj prestati... nemoj... — zadihano je izgovorila i jače se privila uz njega. Nastavio se polako pomicati. — Da ili ne? — Ne mogu sada razmišljati o tome — rekla je i nestrpljivo se promeškoljila. — Morat ćeš pričekati.

173

BalkanDownload — U tom slučaju, i ti ćeš morati pričekati — rekao je i kratko ali požudno ju poljubio. — Čekat ćemo. I ti i ja, dokle god bude trebalo. Kunem ti se da ti stopala neće dotaknuti pod prije nego što čujem odgovor — dometnuo je i dublje se zabio u nju. Preplavljena žudnjom i očajanjem, glasno je zastenjala. Bila je tako blizu, a ipak, nije mogla... ne bez njegove pomoći. Odjednom, shvatila je da ionako ne može zamisliti život bez njega. — Da — jedva je čujno prozborila, usnica tik do njegovih. — Nisam dobro čuo — rekao je i povukavši joj glavu unatrag, zagledao joj se u oči. — Ponovi. i...

— Da — rekla je i nestrpljivo uzdahnula. — Da. A sada, budi tako dobar

— Naravno, mila, tvoj sam odan sluga — rekao je i počeo se žestoko zabijati u nju.

174

BalkanDownload PETNAESTO POGLAVLJE

akon što su se u prisutnosti najuže obitelji vjenčali u kapelici na posjedu, održana je svečana gozba, a potom bal. Proslavi su prisustvovali brojni ugledni ljudi iz najmanje tri grofovije. Vijest o njihovu vjenčanju objavljena je u svim dnevnim novinama i tračerskim magazinima. Potonji su se više bavili otkrićem da je nevjesta kći vikonta i da je ljubavna priča započela nakon što ju je sir Ross Cannon uzeo za domaćicu i uredsku pomoćnicu. Ta je pikanterija potom postala glavnim sadržajem tračeva u londonskim salonima i kavanama. Sophiju je više od svega razveselila iskrena naklonost Rossove majke. — Svi su me pitali o tebi — rekla joj je Catherina, dan prije vjenčanja, dok su sjedile u dupkom punom salonu. — Ne mogu im zamjeriti. Razumije se da ih je zanimalo tko je žena kojoj je Ross darovao srce. — Nije dobila od njega taj organ — ispod glasa promrmljao je Matthew. Catherina ga je upitno pogledala. — Nešto si rekao, mili? Usiljeno se osmjehnuo. — Rekoh, ne dvojim da ga je usrećila. Dovoljno ga je pogledati. Cijeli dan hoda uokolo s budalastim osmijehom na licu. Ross im se odjednom pridružio pa kratko namignuo ženi zaslužnoj za njegovo dobro raspoloženje i poljubio joj ruku. — Bih li im rekao zašto sam tako dobre volje? — šapatom ju je upitao. Očito, u prolazu je načuo o čemu su pričali. Prisjetivši se što su sve radili kad se noćas ušuljao u njezinu sobu, porumenjela je i ošinula ga pogledom. Nasmijao se i sjeo do nje, na sofu. — I, kako si im opisala moju zaručnicu? — upitao je majku. — Rekla sam im da je čarobna i da će se sami uvjeriti u to čim ju vide i progovore s njom nekoliko riječi — rekla je Catherina i svrnula pogled na Sophiju. — Odlično ti pristaje ta boja. Doista lijepa haljina. Sophia je bila u haljini boje marelice, koju joj je Ross poklonio jer nije imala nijednu otmjenu haljinu. To je bio razlog zbog kojeg su se prilično porječkali. Problem je bio u tome što je ustrajao u namjeri da se što prije vjenčaju, a nijedna krojačica ne bi joj tako brzo mogla sašiti vjenčanicu, a kamoli još pokoju haljinu. Ross uopće nije razmišljao o tome, držao je to posve sporednim. Što se njega tiče, mogla se vjenčati i u jednoj od haljina koje je

175

BalkanDownload nosila na poslu. Budući da nije mogla zamisliti takvo što, pošla je u njegov ured i zamolila ga da joj vrati onu koju joj je Gentry poklonio. — Što će ti? — upitao je i naglo se namrštio. — To je jedina pristojna haljina u kojoj se mogu udati. — Dovraga, nećeš se vjenčati u toj haljini — ljutito je odvratio. — Ne dolazi u obzir. — Zašto ne? Što joj nedostaje? — Ništa osim što ti ju je Gentry poklonio. — Kakve to veze ima? Nitko to neće znati — odbrusila je.

— Ja ću znati. Prije bih se ubio nego ti dopustio da u toj haljini staneš

pred oltar.

— Lijepo. U čemu ću se onda vjenčati? — Popodne ću te odvesti u neki salon. Prekrižila je ruke na prsima. — Nema te krojačice koja bi mi za tri dana mogla sašiti vjenčanicu. To je jedva dovoljno vremena da mi skrati onu koju sam te zamolila da mi vratiš. Neću se vjenčati odjevena poput prosjakinje — rekla je, ljutito lupajući potplatom cipele po podu. — Moja majka rado će ti posuditi neku od njezinih haljina. Ili Iona. Zakolutala je očima. — Prije bih se ubila nego posudila haljinu od Ione. Mogu si zamisliti kako bi to tvoj brat komentirao. A što se tvoje majke tiče, nijedna njezina haljina ne bi mi odgovarala. Kao sto znaš, viša je i mršavija od mene. Dakle, gdje je haljina boje lavande? Zavalio se u stolicu i podigao noge na stol. — U prostoriji za čuvanje dokaza — mrzovoljno ju je izvijestio. — Tamo si ju ostavio? U toj smrdljivoj i prašnjavoj podrumskoj prostoriji? — u nevjerici je upitala i izjurila iz ureda psujući u sav glas. Odmah po njezinu odlasku Ross je poslao Sayera, Ruthvena i Geea u potragu za krojačicom voljnom prodati neku od već sašivenih vjenčanica. Srećom, Ruthven se vratio s dobrim vijestima. — Pronašao sam jednu — ponosno je izjavio kao da je u najmanju ruku pronašao sanduk blaga. — Rekla je da nikad takvo što ne bi učinila kad se ne bi radilo o vama, gospodine. I da računate s tim da će vas to skupo stajati jer će zbog toga vjerojatno izgubiti mušteriju.

176

BalkanDownload — Nije važno — odvratio je Ross. — Platit ću koliko god bude koštalo. Sophia je prilično dvojila kakva će to biti haljina. Nije joj bilo svejedno u čemu će se udati. No kad ju je vidjela, istinski se oduševila. Bila je od svjetloplave svile, četvrtastog vratnog izreza, niskog struka i raskošno nabrane suknje. Porub je bio urešen s tri niza blistavih perlica u obliku kapljica, orukvice također. Bila je to krasna, profinjena kreacija, a najbolje od svega, haljina kao da je bila šivana za nju. Trebalo je učiniti samo manje preinake. U znak dobre volje, krojačica joj je ponudila još dvije haljine, tako da ima što odjenuti prije i poslije vjenčanja. Rossa je to najzad stajalo čitavo bogatstvo, ali nije mario. Sophia se na vjenčanju pojavila nakovrčane kose isprepletene srebrnim vrpcama i podignute u visoku punđu. Oko vrata je nosila bisernu ogrlicu s dijamantnom kopčom, koju joj je Ross tog jutra poklonio. U svilenoj haljini, cipelama s visokom potpeticom i bisernom ogrlicom oko vrata, osjećala se poput princeze. Vjenčanje je prošlo kao u snu. Ross ju je cijelo vrijeme gledao s obožavanjem i držao ju za ruku. Kad su izrekli zavjete, kratko je spojio usnice s njezinima, u obećanje onoga što će uslijediti čim ostanu sami. Na svečanoj gozbi šampanjac se točio u potocima. Posluženo je osam sljedova, a nakon toga je uslijedio bal. Upoznala je gomilu ljudi. Ubrzo joj se zavrtjelo u glavi od toliko lica i imena. Upamtila je samo nekoliko njih. Osobito joj se svidjela Victoria, Grantova supruga. Za razliku od njega koji je bio visok i jak, ona je bila niska. No pouzdano jedna od najljepših žena koju je Sophia ikada vidjela. Crvenokosa, raskošnih oblina i neodoljiva osmijeha. — Nemate pojma koliko se veselim što sam vas upoznala — rekla joj je Victoria, čvrsto joj stisnuvši ruke. — Grant i ja nismo mogli vjerovati da se sir Ross napokon odlučio oženiti. Sad kad sam vas napokon vidjela, posve razumijem zašto. Sophia joj se toplo osmjehnula. — Zapravo, držim se većom sretnicom od njega. Grant se odlučio uplesti. — Oprostite, ali ne mogu se složiti s tim. Dugo ga poznajem i ne mogu ne primijetiti koliko se promijenio. To je isključivo vaša zasluga. — Doista — složila se Victoria. — Nikad prije nisam ga vidjela nasmijanog. A sada je stalno dobro raspoložen.

177

BalkanDownload — Mislio sam da će mu se koža na licu raspuknuti kao stari papir ako se nasmije — našalio se Grant. — Srećom, to se nije dogodilo. — Grante! — prekorila ga je Victoria. Sophia se nasmijala, a Grant je kratko namignuo supruzi. Očito su bili jako zaljubljeni. Grant ju je gledao kao mačak posudicu s mlijekom. Njoj su pak oči zablistale svaki put kad bi ga pogledala. Dok je orkestar svirao nekoliko popularnih Bachovih skladbi, Sophia je kružila dvoranom u potrazi za Rossom. Nažalost, nije ga uspjela pronaći, vjerojatno zato što bi ju svako malo netko zaustavio kako bi s njom izmijenio nekoliko riječi. Bio je to uistinu dan za pamćenje. Jedino joj je bilo žao što ne može podijeliti radost s roditeljima i bratom. Pomislivši na roditelje, tužno je uzdahnula. Zacijelo bi bili sretni kad bi vidjeli za koga se udala. No jako bi se razočarali kad bi saznali u što se John pretvorio. Kakve li štete što ga nije mogla pozvati na vjenčanje. Kako bi mogla? Živjeli su u posve različitim svjetovima. — Lady Sophia. Vidjevši tko ju je oslovio, naglo se ukočila. Bila je to posljednja osoba koju bi očekivala ugledati. Anthony Lyndhurst, naočit plavokos muškarac, bahatog držanja i samouvjerenog osmijeha na licu. Nikada neće shvatiti što je vidjela u njemu. — Anthony — prošaputala je. Nije mogla vjerovati da joj se usudio prići. Zgranutoj takvom drskošću nije joj bilo ni na kraj pameti uzvratiti mu naklon. Čestitao joj je na udaji. Jedva da je i kimnula. Tko ga je pozvao? I zašto je došao? Mogao je i odbiti, zar ne? O, Bože, pomislila je, zar barem na taj dan ne može biti mirna i spokojna? — Volio bih s vama nakratko na miru porazgovarati — rekao je, pokazavši prema galeriji u koju se ulazilo iz dvorane. Bez riječi odmahnula je glavom. — Insistiram — rekao je i ispružio ruku. Znao je da ih ljudi pogledavaju i da će morati prihvatiti njegovu drsku ponudu ako se ne želi obrukati. Usiljeno se osmjehnula i dopustila mu da ju povede do ulaza u galeriju pa stala, držeći da je u tom dijelu dvorane dovoljno mirno za razgovor. — Prilično si se dobro udala, Sophia — zamijetio je. — Cannon je ugledan i imućan. Svaka ti čast. — Tko te je pozvao? — hladno ga je upitala.

178

BalkanDownload Osmjehnuo se. — Cannonova majka, naravno. Jedan njezin nećak oženio je moju daljnju rođakinju. Zadnjih godinu dana ovdje sam čest gost. — Žao mi je što to čujem. Kratko se nasmijao. — Još si uvijek ljuta na mene? Dopusti mi da se ispričam. Znam da sam se prije odlaska trebao oprostiti s tobom, no bio sam u velikoj žurbi. Iskrsnulo je nešto nepredviđeno i morao sam se odmah vratiti u London. — Pretpostavljam, u vezi s tvojom suprugom?—ironično je upitala. Nehajno je odmahnuo rukom. — Ah, ne. Ona nema nikakve veze s tim. — Zaprosio si me — podsjetila ga je. — A već si bio oženjen. Što to govori o tebi? Slegnuo je ramenima. — Zaprosio sam te samo zato što ti je trebao mali poticaj kako bi učinila ono što si ionako željela učiniti. Između nas se dogodilo nešto osobito. Uistinu velika međusobna privlačnost. Zapravo, mislim da nije u potpunosti nestala — rekao je i polako ju odmjerio od glave do pete. — Prema tebi osjećam samo prezir — odbrusila je. Uistinu, bilo ga je lako prezirati. Nakon ovakvih riječi još i lakše. — Žene — rekao je i široko se osmjehnuo. — Volite glumiti da ste nedostupne, zar ne? — Misli što god te volja. No savjetujem ti da se držiš podalje od mene. Moj je suprug vrlo posesivan. Podrugljivo se nasmijao. — Ne bih rekao. Džentlmen je i to jedan od onih koji su hladni poput krepane ribe. Takvi se ne zamaraju razmišljanjem s kim njihove supruge krate vrijeme. Da nije bila toliko ljuta, vjerojatno bi se nasmijala. Pomisao da bi Ross hladno prešao preko toga da mu žena nabija rogove, bila je uistinu apsurdna. — Drži se podalje od mene — ponovno ga je upozorila. — U protivnom ćeš se loše provesti. — Moram priznati da sam zadivljen — rekao je. — Jako si se promijenila. Nisi bila ni upola toliko samouvjerena. I ljepša si nego prije. Siguran sam da ćemo se odlično zabaviti. — Mora da si sišao s uma — u nevjerici je izgovorila.

179

BalkanDownload — Nisam očekivao da ćeš već sutra sa mnom skočiti u krevet. Tek si se udala. No za koji mjesec... možda pola godine? Vjerujem da bih te mogao nagovoriti da obnovimo... prijateljstvo. Kao što znaš, mogu biti vrlo uvjerljiv. Oštro je udahnula. — Završili smo razgovor. Ne želim više ni minutu provesti u tvojem društvu. — Ne tako brzo, Sophia. Pretpostavljam da ti se ne bi svidjelo kad bi se po salonima počelo pričati o tvojoj maloj pustolovini sa mnom? Kakve li sramote za tvojeg supruga i njegovu obitelj. No, dakako, možeš to spriječiti budeš li ljubazna prema meni. Vjerujem da ćeš razmisliti o tome. Naglo je problijedjela. Igrao se s njom mačke i miša. Štoviše, uživao je u tome. Nije bila sigurna bi li doista učinio to čime joj je zaprijetio jer najzad, time bi i sebe doveo u neugodan položaj. Svejedno, uspio ju je uplašiti. Što ako ipak to otkrije? O, Bože, kako se ikad mogla uplesti s njim? Zbog toga ju sada ucjenjuje. Kako je mogla biti tako glupa i ne vidjeti s kim ima posla? Pročuje li se da je bila njegova ljubavnica prije nego što se udala za Rossa, razumije se da će i Ross i svi njegovi postati predmetom poruge. Kratko je svrnula pogled na obiteljske portrete u galeriji. Njezin sigurno nikada neće tu biti izložen. — Eto — rekao je Anthony i široko se osmjehnuo. — Sudeći po izrazu tvojeg lica, razumjeli smo se. Kad je Ross otišao do stola s pićima po čašu punča za majku, vidio je Sophiju kako razgovara s muškarcem kojeg nije poznavao. Istog trenutka shvatio je da je napeta i uplašena. Netko drugi vidio bi samo dvoje ljudi koji su zastali da popričaju, no ne i on. Poznavao je svaki izraz njezina lica, čak i nijanse. Vrativši se, mirno je pružio čašu majci i pričekao da popije gutljaj. Tek tada ju je nehajno upitao zna li možda tko je muškarac s kojim Sophia priča. Kratko je pogledala u smjeru njegova pogleda. — Ah, naravno — veselo je uskliknula. — To je Anthony, najmlađi sin baruna Lyndhursta. Vrlo mi je drag, kao i svi njegovi. Pozvala sam ih i na djedovu rođendansku proslavu, ali se njegova majka razboljela pa ju nisu željeli ostaviti samu. — Anthony Lindhurst — zamišljeno je ponovio Ross. Visok, plavokos i najmlađi sin plemića. Nedvojbeno, radilo se o Sophijinu bivšem ljubavniku. — Vrlo je nadaren za pjevanje — izvijestila ga je majka. — Ima krasan tenor, divota ga je čuti. Jednom prilikom zamolit ću ga da nam nešto otpjeva.

180

BalkanDownload — Vraški samouvjeren kučkin sin — promrsio je Ross. — Treba ga spustiti na zemlju. — Što si rekao, mili? — upitala je Catherina. — Zaboga, ti i tvoj brat zadnje vrijeme stalno mrmljate nešto sebi u bradu. Ili mi je možda oslabio sluh? Ross je nakratko svrnuo pogled na nju. — Oprosti, majko. Kazao sam da mi se taj tip nimalo ne sviđa. Štoviše, nazvao sam ga kučkinim sinom. Izgledala je prilično zgranuta njegovim vokabularom. — Mladi gospodin Lyndhurst samo razgovara s tvojom ženom, mili. To nije razlog za ljubomoru, mili. Nikada te nisam vidjela takvog. Previše si posesivan. Nadam se da nećeš napraviti scenu. Ross se usiljeno osmjehnuo. — Jasno da neću, majko. Zar sam ikada učinio takvo što? Umirena, Catherina mu se toplo osmjehnula. — Tako i treba, mili. Pustimo to. Dođi, htjela bih te predstaviti lordu Maddoxu i njegovoj supruzi. Kupili su posjed Everleihghovih i upravo obnavljaju... — naglo je zašutjela jer shvatila je da Ross više nije s njom. — Opet je nestao — promrmljala je sebi u bradu. — Očito je zaboravio da nije na poslu. Odmahnula je glavom, popila ostatak punča i sama produžila do lorda Maddoxa i njegove supruge. Nakon razgovora sa Sophijom, Anthony je izašao u predvorje, pa stao pred veliko zrcalo i ogledao se sa svih strana. Zaključivši da izgleda neodoljivo, kako je i mislio, zadovoljno je kimnuo i izašao u prednji vrt u namjeri da popuši cigaru podalje od buke i gužve. Doduše, čak i s prednje strane kuće čula se glazba i žamor, no buka je tu ipak bila podnošljiva. Noćni zrak bio je ugodno topao. Stao je kraj obližnjeg hrasta i zagledao se u nebo. Kako su stvari stajale, imao je razloga biti optimističan po pitanju obnavljanja ljubavne veze sa Sophijom. Inače nije imao običaj činiti takvo što; kad bi dobio od žene što je htio, nije ga više zanimala. A osim — kako se pokazalo — kratkotrajnog izazova da osvoji djevicu, Sophia mu nije imala ponuditi ništa osobito zanimljivo. No postalo je i više nego očito da je u tom smislu u međuvremenu stekla izvjesno iskustvo. Izgledala je poput žene koju netko prilično dobro opslužuje. Blistave oči, rumeni obrazi, usnice poput zrelih trešanja. Senzualni pokreti kukovima u hodu. Prije nije bila ni približno toliko senzualna i otmjena.

181

BalkanDownload Ross zacijelo nije uzrok njezine promjene. Svi znaju da je hladan i odbojan kopilan. Žene ga godinama uopće nisu zanimale. Očito se oženio reda radi. Sophia vjerojatno ima nekog ljubavnika. Zanimljivo, pomislio je i izvadio cigaru iz džepa. Odjednom, velika sjena nadvila se nad njim. Prije nego što se stigao snaći, našao se leđima prikovan uz stablo, a snažna muška ruka zgrabila ga je za vrat. — Tko... što hoćeš? — upitao je, panično hvatajući zrak. O kome god da se radilo bio je jak i opasan poput podivljale životinje. Očima izbuljenim od straha zagledao se u njegov mračan lik. Izgledao je poput sotone. Trebalo mu je nekoliko trenutaka kako bi ga prepoznao. — Gospodine... molim vas... — Što je, kukavico? Sad više nisi bahat? — promrsio je Ross i jače ga stisnuo. — Gdje ti je nestala legendarna samouvjerenost? Dakako, to čuvaš samo za naivne nevine žene koje nema tko zaštititi od ljudskog šljama poput tebe. Pažljivo biraš svoje žrtve. No najzad si se namjerio na krivu. Smjesta se tornjaj odavde pod bilo kojim izgovorom. Jesi li razumio? I ako ikada vidim da si makar samo i pogledao moju ženu, a kamoli joj prišao, raščetvorit ću te. — Gospodine... molim vas... riješimo ovo... kao džentlmeni — kroz krkljanje i kašljucanje izgovorio je Anthony. — Nisam džentlmen kad se netko tako ponaša prema mojoj ženi — rekao je Ross i pojačao stisak. — Molim vas. Uslijedila je još jedna serija krkljanja i kašljucanja. — Preklinjem vas... urazumite se. Ross je malo olabavio stisak, kako se Anthony ne bi onesvijestio prije nego što čuje sve što treba čuti. — Začepi i slušaj što ti govorim — rekao je Ross i unio mu se u lice. — Ako ikomu kažeš i jednu riječ o svojoj vezi sa Sophijom, strpat ću te u Newgate. Nevažno iz kojeg razloga, smislit ću ga. Istina, nakon tri dana morat će te pustiti na slobodu, no jamčim ti da će ti se ta tri dana činiti dugima kao vječnost. Jer smjestit ću te u ćeliju sa spodobama koje su više životinje nego ljudi. Do trenutka kad te oslobodim, proklinjat ćeš majku što te rodila. — Neću... ništa reći. Kunem se. Ni riječi. I... neću ju više salijetati.

182

BalkanDownload —Pametno — prijeteći tiho rekao je Ross. — Klonit ćeš je se, tako da se ubrzo više neće sjećati ni tvojega imena. Tvojim dolascima u ovu kuću došao je kraj. Anthony je kimnuo, koliko je to u toj situaciji uopće bilo moguće jer bio je na rubu nesvjestice. Srećom, Ross ga je naglo pustio. Pao je na zemlju i držeći se za grlo, počeo panično hvatati zrak. Kad se uspio oporaviti i ponovno se osoviti na noge, Cannon je već nestao. Drhteći od straha, potrčao je prema kočijama koje su uredno poredane stajale na prilaznom putu. Nakon neugodnog razgovora s Anthonyjem, Sophia je nastavila kružiti dvoranom i naizgled veselo čavrljati s ljudima, iako se unutar sebe osjećala grozno. U nadi da će ju to opustiti, popila je čašu punča. Uzalud, i dalje je bila napeta. Usto, nije se mogla prestati pitati gdje je Ross. Bi li mu rekla o susretu s Anthonyjem? No time će mu pouzdano pokvariti dan. Komu ne bi prisjelo kad bi takvo što čuo na proslavi vlastita vjenčanja? S osmijehom na licu i sumornim mislima u glavi, odjednom ga je ugledala kako ulazi u dvoranu. Uputio se ravno prema njoj. O, Bože, kako je otmjen i naočit, pomislila je. Zacijelo je svratio u salon ili u biblioteku popušiti cigaru i popiti čašicu brendija. Rijetko je pušio, no ovo je bio osobit dan. Izgledao je vrlo raspoloženo. Razumije se da mu ne može reci za Anthonyja. Ne bi imala srca oneraspoložiti ga. — Mila — tiho je rekao pa podigao njezinu ruku i spustio joj poljubac na prste u satenskoj rukavici. — Tražila sam te. Gdje si nestao? — Morao sam se pozabaviti istjerivanjem štakora iz kuće. — Štakora? — smeteno je upitala. — Zar to nije mogao riješiti netko od posluge? Zabljesnuo ju je osmijehom. — Ne. Bio je to osobito velik štakor i želio sam se njime osobno pozabaviti. — Oh — promrmljala je i pogledom zabrinuto okružila pod dvorane. — Misliš li da ih ima još? Vole se zavlačiti ženama pod suknje. Osmjehnuo se i zagrlio ju oko struka. — Ne brini, ja sam jedini koji će ti se zavući pod suknju. Čim mi se pruži prilika za to.

183

BalkanDownload Nekoliko trenutaka bez riječi je zurila u njega pa shvatila da će mu morati reći. Između njih više ne smije biti tajni. Bilo je previše i što mu je zatajila tko je Gentry. — Moram ti nešto reći — najzad je izgovorila. — Da je tvoj bivši dragi bio dovoljno drzak pojaviti se na proslavi našega vjenčanja? To mi je već poznato. — Ah... otkud znaš? — zapanjeno je upitala. — Nisi ga nikad vidio, čak i ne znaš tko je. — Vidio sam izraz tvojeg lica dok si pričala s njim. Više od toga mi ne treba. Ne zamaraj se razmišljanjem o njemu. Nije toga vrijedan. Pao joj je kamen sa srca. Nije joj priredio ljubomorni ispad niti ju osumnjičio da koketira s bivšim ljubavnikom. Uistinu je nevjerojatan, pomislila je. Nikad joj nije nabio na nos da se olako podala nekomu i izgubila djevičanstvo. Većina drugih zbog toga bi ju držala ukaljanom i manje vrijednom. No on se prema njoj uvijek odnosio s poštovanjem. — Doista — složila se. — On je nula prema tebi. Nije mi pružio ništa osim boli i srama. Ti si jedini muškarac kojeg volim i kojeg ću zauvijek voljeti. Poljubio ju je u sljepoočnicu. — Ne brini, neće te više salijetati. Zapravo, čini mi se da je naglo odlučio otići odavde. Zbog nečega u njegovu tonu stekla je dojam da on ima neke veze s tim. — Hm, u svezi onog štakora kojeg si istjerao... — Gle, zasvirali su valcer — rekao je i poveo ju prema plesnom podiju. — Ali, jesi li... — Hajde, Sophia, svi čekaju da otvorimo bal. Moramo otplesati prvi valcer. — Uh, ne znam dobro plesati valcer. Nisam imala prilike naučiti. — Jednostavno je. Vodit ću te, samo slijedi moje korake. — Da, mili — ganuto je odvratila. — Slijedila bih te i na kraj svijeta. Zagledao se u njezine oči. — Za tri sata — tiho je rekao. — Što? — začuđeno je upitala. — Za tri sata poći ćemo u našu sobu. Čim otkuca ponoć. — Ali, neće li biti prerano da se povučemo? Ljudi će ovdje ostati do zore. — Mi nećemo — odlučno je rekao i poveo ju na podij. — Imamo pametnija posla.

184

BalkanDownload — Poput spavanja? — upitala je, glumeći naivku. — Ne, nego... Ostatak rečenice šapnuo joj je na uho i široko se osmjehnuo kad je vidio da joj je rumenilo navrlo u lice.

185

BalkanDownload ŠESNAESTO POGLAVLJE po povratku kući Ross je jedva prikrio mrzovolju kad je svih šest runnera Jutro nahrupilo u kuhinju kako bi njemu i njegovoj supruzi čestitali na vjenčanju. Naravno, svaki od njih uzeo si je pravo poljubiti mladenku, i to ne baš bratski. Razumije se da je Rossu pao mrak na oči. Jedva je dočekao da završe s cirkusiranjem. — U redu, momci — zlovoljno je promrsio. — Vratite se na posao. Nasmijali su se i uputili se prema vratima, a prije no što će izaći, Edie Sayer molećivo je pogledao Sophiju. — Učinite nam uslugu i malo ga omekšajte, gospođo — rekao je. — Vi ste nam zadnja nada. Čim su se vrata zatvorila za njima, Sophia se nasmijala i poljubila Rossove krute usnice. — Eto, trudim se udovoljiti im. — Bojim se da to ima suprotan učinak — rekao je. — Ali nastavi. Izazovno ga je pogledala ispod trepavica. — Ništa do večeras. Moraš na posao. — Samo na sat vremena. Nakon toga ti i ja izlazimo. — Kamo? — upitala je i poljubila ga u vrat dok je on njoj ljubio uho. — U grad. — Po što? — Vidjet ćeš. — Ali... Ušutkao ju je poljupcem. — Nema više pitanja. Za sat vremena doći ću po tebe. Bila je uvjerena da se neće uspjeti izvući od poslovnih obveza, ali prevarila se. Za točno sat vremena došao je po nju i poveo ju prema kočiji. No i dalje je odbijao reći kamo ju vodi. Vozeći se, promatrala je gradske ulice s brojnim trgovinama. Bilo je tu uistinu svega, krojačkih salona, galanterija, prodavaonica dugmeta i ukrasnih pera za kosu, zlatarnica i parfumerija. Otmjene dame i gospoda sjedili su na terasama slastičarnica ili šetali parkovima. Bio je to posve drugi svijet od onoga u Bow Streetu. Tako blizu, a tako daleko, pomislila je Sophia.

186

BalkanDownload Kočija je skrenula u Mayfair, trenutačno najpoželjniji londonski kvart za stanovanje i ubrzo stala pred jednom od kuća u Barkley Streetu, klasičnom građevinom od bijelog kamena, s prizemljem, katom i potkrovljem sa zabatima iznad dvaju prozora. Na katu, prozori su bih lučni, s prečkama. Čim im je lakaj otvorio vrata, Ross je izašao, pomogao supruzi da izađe i poveo ju prema vratima. — Idemo li nekomu u posjet? — upitala je. — Zapravo, ne — rekao je Ross i otključavši vrata uveo ju u predvorje. — To je kuća lorda Cobhana, prijatelja mog djeda. Već neko vrijeme živi na svojem seoskom posjedu i odlučio ju je iznajmiti. — I, zašto smo onda došli ovamo? — upitala je, pogledom kružeći po predvorju bez ikakva pokućstva, slika i kipova. No i tako ogoljeno, bilo je krasno. Visoki stupovi boje lapis lazulija. Bijeli zidovi sa štukaturama. Ross je podigao pogled na šest metara visok strop, oslikan ornamentima. — Ako ti se kuća sviđa, mogli bismo živjeti u njoj dok ne sagradimo vlastitu — rekao je i u nedoumici slegnuo ramenima. — No problem je u tome što je Cobhan većinu pokućstva odnio sa sobom. Ako ju iznajmimo, morat ćeš ju opremiti. Bez riječi se zagledala u njega. Uistinu je bio divan. Budući da nije znao što bi mislio o njezinoj šutnji, ponudio joj je i drugu mogućnost. — Ako ti se ne sviđa, nije važno. Pronaći ćemo neku drugu. — Ne, ne — požurila ga je razuvjeriti. — Jasno da mi se sviđa. Prilično si me iznenadio i to je sve. Mislila sam da ćemo živjeti gdje i dosad. Pogledao ju je kao da se pita je li sišla s uma. — Zaboga, ne. Moja supruga pouzdano neće živjeti u državnoj kući. Želim miran i udoban život, u kući poput ove. — Prilično je velika — rekla je, pa kratko zašutjela. — Pomalo me brine... — oprezno je izgovorila pa ponovno zašutjela. — Što? — Svjesna sam da imaš mnogo posla i nije da ti predbacujem što tako mnogo radiš, ali ne bih željela dane provoditi sama u ovako velikoj kući. Osjećala bih se prilično nelagodno. Možda bismo mogli potražiti neku manju kuću na King Streetu ili...

187

BalkanDownload — Nećeš biti sama — rekao je i toplo se osmjehnuo. — Dovoljno sam dugo svoj privatni život žrtvovao poslu. Pouzdano nisam nezamjenjiv. Uskoro namjeravam odstupiti s položaja. Morgan je sposoban zamijeniti me. — Ali... što ćeš raditi? — upitala je Sophia i zabrinuto se namrštila znajući da on nije od onih koji bi život provodili dokoličareći. — Bavit ću se politikom. Želim potaknuti neke reforme. Poznajem mnogo utjecajnih ljudi i siguran sam da po tom pitanju možemo nešto učiniti. A morao bih se pozabaviti i unapređenjem posjeda u Silverhilu. Usto, namjeravam kupiti udio jedne željezničke kompanije, iako će mojoj majci pasti mrak na oči od pomisli na uplitanje u takve poslove i ljude koji se njima bave — rekao je i privukao ju k sebi. — No više od svega, učinit ću to zato jer želim biti s tobom. Previše sam dugo samovao i sad kad sam te pronašao, bio bih lud kad bih nastavio po starom. Stala je na prste, spustila malen poljubac na njegove usnice i brzo se povukla jer znala je kamo bi to moglo voditi. — Hajde, pokaži mi kuću — rekla je i široko mu se osmjehnula. Bila je to vrlo šarmantna kuća, s mnogo niša i lođa. Sophia je s divljenjem promatrala zidove pastelnih boja urešene štukaturama i dvokrilna vrata s rezbarijama mitoloških bića. Kamini su bili mramorni, podovi prekriveni francuskim sagovima. Tu i tamo mogao se vidjeti pokoji komad pokućstva poput škrinje ili japanskog paravana. No kad je u maloj sobi na prvom katu, jednoj od onih koje su gledale na dvorište, ugledala neobičnu stolicu, prilično se začudila. — Što je to? — upitala je i prišla joj kako bi ju bolje pogledala. Nasmijao se. — Stolica za jahanje. Ili sobni konj, ako ti je tako draže. — Čemu to služi? — Za vježbu. Moj je djed imao takvu. Služio se njome kako bi učvrstio bedra ili smršavio kad bi pretjerao u jelu. Sumnjičavo ga je pogledala. — Kako je moguće vježbati sjedeći na stolici? — Gibaš se u njoj, kao u sedlu. Ako vremenski uvjeti ne dopuštaju jahanje, može se i na njoj jahati. Matthew i ja smo se tako katkad satima zabavljali. Smeteno se zagledala u stolicu. Sastojala se od četiri međusobno spojena kožna jastuka, ukupne visine Šezdesetak centimetara. Kao i svaka stolica, imala

188

BalkanDownload je naslon, a s lijeve i desne strane bih su niski rukohvati. — Kako se može jahati na tome? Koliko vidim, ne može ju se uzjahati kao konja. — To nije nužno. U jastucima su opruge — rekao je i pritisnuo gornji. — Vidiš? Kad sjedneš na nju, spustit će se. Tada se nogama odgurneš od poda i na taj način vježbaš — objasnio je. — Pomičeš se gore-dolje, kao u sedlu za vrijeme jahanja — dometnuo je pa sjeo na stolicu i pokazao joj kako to izgleda u praksi. Glasno se nasmijala. Nije si mogla pomoći, doista je bilo smiješno vidjeti uvaženog suca na toj šašavoj napravi. — U redu — rekla je. — Nemam ništa protiv da iznajmimo kuću, no moraš se riješiti te glupe stolice. — Ne brzaj sa zaključcima. Ako bi ju isprobala, možda bi promijenila mišljenje. — Ne bih rekla. Zaželim li se razgibati, radije ću poći na žustru šetnju. — Ako se ne varam, spomenula si da ne znaš jahati? — Da. Nažalost, nije bilo prilike... — Podučit ću te — rekao je i odmjerio ju od glave do pete. — Svuci se. — Što? — zapanjeno je upitala. — Sada? Ovdje? — Sada i ovdje — opušteno je odvratio i udobno se zavalio u stolicu. Nesigurno se zagledala u njega. Istina, bio je to zanimljiv izazov, ali oklijevala je voditi ljubav s njim u kući koju su došli razgledati, i to usred bijela dana. — Što ako netko dođe? — Nitko neće doći. — Možda će te lakaj htjeti nešto upitati. — Nije tako glup. Bez riječi polako je raskopčala haljinu, pustila ju da padne na pod pa iskoračila iz nje i izula cipele. Sada je stajala pred njim samo u korzetu, gaćicama i čarapama s podvezicama. — Nastavi — tiho je rekao. Gledajući ga u oči, počela je polako razvezivati korzet. — Želiš li da ti pomognem? Odmahnula je glavom. Osjećala se poput elitne bludnice. Svidjelo joj se to činiti za njega. — Kad ne bi bio moj muž, ne bih to nikad činila — tiho je rekla i svukla korzet.

189

BalkanDownload Požudno se zagledao u njezine bujne grudi. — Dođi — promuklim je glasom izgovorio. Prišla mu je i mirno stala pred njega. Razvezao joj je gaćice i spustio ih preko kukova, tako da su pale na pod. Iskoračivši iz njih, sagnula se u namjeri da svuče i čarape. — Ne. Ostani u njima. Sviđaš mi se takva. Spustila je pogled na izbočinu na njegovim hlačama. — Očito. Primio ju je oko struka i povukao ju u krilo. Stolica se smjesta spustila desetak centimetara. vrata.

Glasno se nasmijala. — Mislim da to neće ići — rekla je i zagrlila ga oko

— Hoće — odvratio je i namjestivši ju tako da je sada klečala na stolici između njegovih nogu, dlanovima joj obujmio stražnjicu. — Ti se nećeš svući? — Ne. — Ali, željela bih... — započela je i zašutjela jer usnicama joj je obujmio bradavicu i počeo vrhom jezika kružiti po njoj. Istodobno, ugurao je ruku između njezinih nogu. Ubrzo ju je uspalio trljanjem, a zatim prstom ušao u nju. Čeznutljivo je uzdahnula. Stolica je pratila njezino gibanje i stalno se pomicala gore-dolje. Jače je zagrlila Rossa oko vrata, zatvorila oči i uhvatila ritam. Svidjelo joj se. Uspaljena, drhtavim prstima počela mu je otkopčavati hlače. Odmaknuo joj je ruku. — Ja ću — rekao je i tiho se nasmijao. — Ne želim da mi potrgaš gumbe — rekao je i brzo se raskopčavši, uhvatio ju za kukove i spustio ju na svoj napet ud. Zabacila je glavu i zajecala od užitka. Odgurnuo se nogama od poda i još se jače zabio u nju. Širom je otvorila oči i jače se privila uz njega. — Ah, to je... to... Ponovno se nasmijao. — Znao sam da će ti se svidjeti — rekao je i ponovno se nogama odgurnuo od poda. Pa opet. I opet. Stolica je škripala, opruge u kožnim jastucima cviljele stežući se i rastežući poput mijeha za raspirivanje vatre. U svakom slučaju, bilo je vatreno. Preplavljena užitkom, Sophia je glasno stenjala i jecala. Najzad, valovi vrhunca počeli su se širiti njezinim uzdrhtalim tijelom. Činilo se da tomu nema kraja. Ross se nastavio nogama odgurivati od poda i ubrzo se i sam prepustio vrhuncu.

190

BalkanDownload Trebalo im je neko vrijeme da bi došli do daha. — Mislim da bismo trebali zadržati tu stolicu — promrmljao je Ross i poljubio ju u znojem orošeno čelo. — U slučaju da još koji put poželiš jahati. Budući da je prvo trebalo opremiti kuću na novoj adresi, nastavili su živjeti na staroj. Sophia je većinu vremena provodila kupujući pokućstvo, posteljinu, zastore i sve ostalo za uređenje doma. Ross je za to vrijeme vršio pripreme za povlačenje s položaja. Čudno, ali činilo se da nimalo ne žali zbog toga. Zapravo, i nije žalio. Život mu se dugo svodio samo na posao, a sada je vidio brojne nove mogućnosti i izazove. Prije, sve je shvaćao previše ozbiljno. Sada se često smijao. Sophia je otkrila i da je vrlo duhovit. Tko bi to ikada pomislio za njega? Kao ljubavnik bio je izuzetno maštovit. Ni na što se nije mogla požaliti, u svakom ju je pogledu usrećivao. Ako je prije mislila da ga dovoljno dobro poznaje, prevarila se, jer otkad su se oženili, znatno su se više zbližili i često joj se povjeravao. Ross je bio čovjek kao i svaki drugi, i kao takav, imao je vlastitih dvojbi i strahova. Nije ih skrivao pred njom. Kad god bi u nečemu pogriješio — a kao i svakomu drugomu i to mu se katkad događalo — prilično bi si to predbacivao. Od sebe je uvijek zahtijevao najviše i nabolje. Na njegovo razočarenje, gospoda koja su držala ključeve državne blagajne, odbila su njegovu zamisao o zapošljavanju više sudaca i otvaranju više ureda. — Pogrešno sam postupio kad sam na sebe preuzeo toliko posla — požalio joj se jedne večeri, sjedeći kraj kamina s čašicom brendija u ruci. — Očito, dokazao sam da jedan čovjek može sam raditi sve to. Nimalo ne sumnjam u Morganove sposobnosti, no on pouzdano neće slijediti moj primjer i pretrgnuti se od posla na račun osobnog života — rekao je pa ispio brendi. Sophia je uzela čašu iz njegove ruke, odložila ju na stol i sjela na oslonac za ruke njegova naslonjača. — I ne mora — rekla je i prstima prošla kroz njegovu crnu, mjestimice sijedim vlasima prošaranu kosu. — Ti si po tom pitanju bio iznimka, nitko drugi ne bi se toliko trudio. Kad to shvate, poduzet će nešto. A čak je i tebi to bilo previše, no bio si previše tvrdoglav da bi to priznao. Kratko ju je pogledao i osmjehnuo se. — Tek kad si se ti pojavila, shvatio sam što propuštam u životu.

191

BalkanDownload — Redovno objedovati i dovoljno spavati? — Između ostalog — rekao je i pomilovao ju po bedru. — Kako bilo, nemam namjeru nastaviti po starom. — Ako ti je važno uvesti neke promjene u sudstvo, učini to — rekla je, i kratko mu promrsila kosu. — Istina, željela bih s tobom provoditi više vremena, ali čekat ću koliko god bude trebalo. — Ne želim odlagati odlazak — rekao je i ponovno joj pomilovao bedro, no ovoga puta pod suknjom. — Ironično, zar ne? Godinama me kritiziraju, a sad kad želim otići, to im se ne sviđa. Mnogi me ministri na sve moguće načine pokušaju nagovoriti da promijenim mišljenje. — Samo zato što znaju da se nitko drugi neće toliko truditi — rekla je i pomilovala ga po licu. — Da, znam — rekao je i počeo vrhom prsta rastreseno kružiti oko njezina koljena. — Imao sam vraški naporan dan. Vapim za nečim što će me opustiti. — Želiš li još malo brendija? — suosjećajno je upitala i ustala. Nasmijao se pa ustao i privukao ju k sebi. — Ne, nešto drugo. Zagrlila ga je oko vrata. — Rado ću ti ispuniti bilo koju želju — rekla je i zabljesnula ga osmijehom. — Što bi htio? što.

Ponovno se nasmijao i nježno ju gurnuo prema krevetu. — Dobro znaš

Svakog dana netko bi ih pozvao u goste. Pretežno političari i uspješni poslovni ljudi, no i pojedini aristokrati. Očito, svi su željeli upoznati ženu kojoj je uspjelo osvojiti muškarca poput Rossa Cannona. No prihvatili su samo nekolicinu poziva. Budući da je godinama radila kao služavka, Sophia se ni uz najbolju volju nije mogla opustiti u društvu pripadnika viših klasa. Iako su svi bili vrlo ljubazni prema njoj, uglavnom se osjećala kao da joj nije mjesto među njima. Rossova majka uvjeravala ju je da će se to s vremenom promijeniti. Ipak, mnogo se bolje osjećala među ljudima iz više srednje klase, poput Morgana i njegove supruge. Ili među biznismenima i njihovim suprugama. Ti ljudi bili su znatno realniji i znali su što muči sirotinju, za razliku od aristokrata koji su većinom živjeli u oblacima i nisu imali pojma čak ni o cijeni kruha.

192

BalkanDownload Ross se prilično trudio pomoći joj. Nikada nije izgubio živce i nikada mu nije bilo teško popričati s njom o onome što ju muči. Uvijek je bio izuzetno pažljiv prema njoj, bili sami ili u društvu. Supruge drugih muškaraca znale su reći da bi bile sretne kad bi se njihovi muževi i upola toliko trudili oko njih. Svi su govorili da se Cannon zahvaljujući njoj jako promijenio. No Sophia je držala da je to samo zato što je na temelju dugih godina usamljeničkog života naučio cijeniti prednosti braka. Sreću nije uzimao zdravo za gotovo, pogotovo zato jer je znao da se u tren oka može sve promijeniti. Najzad, to mu se jednom već dogodilo. Vikende su pretežno provodili u Silverhillu. Budući da je Rossova majka voljela priređivati zabave, kuća je, osobito u proljetnim i ljetnim mjesecima, uvijek bila puna gostiju. No Sophia i Ross radije su odlazili na piknike ili na duge šetnje okolicom. Sophia se u međuvremenu prilično zbližila sa svekrvom pa i sa šogoricom. S obzirom na to da su sada bile u rodbinskoj vezi, Iona se posve drukčije odnosila prema njoj. No uvijek je djelovala pomalo melankolično. Očito, nije bila osobito sretna u braku. Jednom prilikom, dok su pijuckale limunadu sjedeći na stražnjoj terasi, kraj zida prekrivenog rascvjetalim ružama, odlučila joj se povjeriti. — Matthew je bio posve drukčiji dok mi je udvarao — rekla je, s velikom gorčinom u glasu što je bila oštra opreka njezinu anđeoskom izgledu. — Neodoljiv — dometnula je i zagledala se u daljinu. Sunčeve zrake poigravale su se u njezinoj zlaćanoj kosi. Sophia je bez riječi čekala da nastavi. — Mnogo šarmantniji od svih koji su mi udvarali. Vrlo opušten i duhovit. Naravno, privukao me i izgledom. Lagala bih kad bih rekla da nije — kazala je i popivši gutljaj limunade, naškubila usnice, očito ne zato što joj se limunada činila previše kiselom. — Nažalost, prekasno sam shvatila da neki muškarci uživaju samo u lovu. Kad jednom osvoje ženu, više ih ne zanima. — Da — rekla je Sophia, prisjetivši se Anthonyja. — Znam takve. Iona se osmjehnula kao da je pomirena sa sudbinom. — Znam da nisam jedina koja se razočarala kad je shvatila da ju muž nikada nije volio. Ipak, trebala bih biti zadovoljna. Živim lijepo i udobno, a Mathew zapravo nije loš čovjek, samo je egocentričan. Kad bi mi barem uspjelo češće ga namamiti u krevet. Željela bih imati dijete, to bi me prilično utješilo.

193

BalkanDownload — Nadam se da hoćeš — rekla je Sophia i toplo joj se osmjehnula. — Matthew će se možda promijeniti i postati općenito odgovorniji. Ima nade, Ross kaže da se sad već prilično dobro snalazi u poslu. Tijekom proteklih nekoliko tjedana, Ross je uspio natjerati brata da nauči sve što je nužno za vođenje posjeda. Iako Matthew to nije prihvatio bez protivljenja, htio — ne htio, najzad je morao popustiti i primiti se posla. — Iskreno se nadam da će se promijeniti — rekla je Iona i dugim, savršeno njegovanim noktima, maknula listić koji joj je pao na suknju. — Ako se Ross toliko promijenio pod tvojim utjecajem, valjda može i Matthew pod Rossovim. Prije nego što si se pojavila, Ross je bio vrlo zatvoren. Sada je posve drukčiji. Moram priznati da sam ga se sve do nedavno pomalo pribojavala. Imala sam osjećaj kao da mi može pročitati misli. Sophia se kratko nasmijala. — Da, poznat mi je taj osjećaj. — Uvijek je bio krut i strog. Ali više nije takav. Često sam mislila da sam bolje prošla što sam se udala za Mathewa nego za nekog poput Rossa. Ako već ništa drugo, Matthew barem nikada nije bio hladan i suzdržan. Ali, najzad je ispalo da tvoj muž nije ni približno toliko hladan i suzdržan kao što smo mislili. — Ne, nije — rekla je Sophia i porumenjela. — Pouzdano ne. — Moram priznati da ti zavidim što imaš muškarca koji te voli i želi. Neko vrijeme sjedile su u tišini, svaka u svojim mislima. Sve što se čulo bilo je zujanje pčelice oko ruža i povremen zvuk zvonca za poslugu. Doista je čudno kako se u tako malo vremena toliko toga promijenilo, pomislila je Sophia. I ne tako davno jedino što je željela bilo je udati se za Anthonyja. A da se udala za njega ili muškarca poput njega, našla bi se u istoj situaciji kao i Iona. Bila bi razočarana, s malo nade za ljepšu budućnost. Bogu hvala, to se nije dogodilo. Bogu hvala što joj nije ispunio ondašnju želju i mudro ju poveo prema boljoj sudbini. Nakon ručka, većina gostiju povukla bi se u sobe kratko odspavati ili se zabaviti nekom aktivnošću unutar kuće, budući da je bilo pretoplo za boravak vani. Ne i Ross. Nikad nije spavao popodne, i sama pomisao na spavanje usred dana bila mu je apsurdna. — Hajdemo u šetnju — predložio je supruzi. — Sada? — začudila se. — Ali svi se odmaraju u kući.

194

BalkanDownload — Odlično. Njima kuća, nama sve izvan nje. Sophia je kratko svrnula pogled k nebu i pošla se preodjenuti u haljinu za šetnju. Pošli su putom prema gradu, no na pola puta Sophia je izjavila da se umorila i povukla Rossa da sjednu pod obližnje orahovo stablo. Sjeli su i upustili se u opušten razgovor o svemu i svačemu. Sophia još uvijek nije mogla vjerovati da muškarac može tako pozorno slušati mišljenje žene o nekim ozbiljnijim temama. To jednostavno nije bilo uobičajeno, no unatoč tomu, Ross se nikad nije nasmijao ničemu što je rekla niti na bilo koji način omalovažio njezino mišljenje, čak i kad se nije slagao s njom. Legla je i položila glavu u njegovo krilo. — Katkad mi je ljepše pričati s tobom, nego voditi ljubav — sanjivo je zamijetila. Osmjehnuo se. — Trebam li to shvatiti kao kompliment mojem govornom umijeću ili pokudu mojem umijeću vođenja ljubavi? Uzvratila mu je osmijeh i pomilovala ga po prsima. — Itekako dobro znaš da se nemam na što požaliti. Ali ni u snu nisam očekivala da bih mogla imati ovakav odnos sa suprugom. — Nego kakav? — Hm, uobičajen. Očekivala bih da ćemo voditi samo lagane, površne razgovore... ni o čemu osobito ozbiljnom. I da ćeš ti spavati u svojoj, a ja u svojoj sobi. Obično je tako, zar ne? Kad želi voditi ljubav, muž dođe k ženi. Općenito, on živi svoj, a žena svoj život. Malo je toga što čine zajedno, a u svezi važnijih stvari, ona se uvijek obraća njemu za pomoć i mišljenje — rekla je i kratko se namrštila, opazivši da je visoko podigao obrve. — Jesam li rekla nešto što nisam trebala? — zbunjeno je upitala.

— Ne — odvratio je i slegnuo ramenima. — Nego, tek sam sada shvatio

da sam s Eleanorom živio točno tako.

Podigla se u sjedeći položaj i kratko mu promrsila kosu. Toliko je rijetko spominjao svoju prvu suprugu da je Sophia gotovo i zaboravila da je ikad prije bio oženjen. Nikada nije imala osjećaj kao da živi u njezinoj sjeni. Bio je potpuno njezin, no sad, kad se prisjetila da ju je volio, držao ju u naručju i vodio ljubav s njom, odjednom ju je preplavila ljubomora. — Jesi li bio zadovoljan takvim načinom života? — upitala je, trudeći se ostati staložena.

195

BalkanDownload — Čini se da jesam — odvratio je i kratko se zamislio. — No sada me to više ne bi zadovoljilo. Očito, otkrio sam da može biti i drukčije. Upitno ga je pogledala. — Eleanora je bila dobra žena — s izvjesnim je oklijevanjem izgovorio. — Ali jako krhka. Otkinula je vlat trave i počela ju uvrtati oko prsta. Ni uz najbolju volju nije mogla shvatiti što je vidio u krhkoj i toliko osjetljivoj ženi poput Eleanore. On je bio posve drukčiji, snažan i odlučan. Nije se činilo da su imali išta zajedničko. Ne po prvi put, uspio joj je pročitati misli. — Po svemu sudeći, uspjelo joj je potaknuti moje zaštitničke instinkte — rekao je. — Bila je lijepa i nježna. Djelovala je bespomoćno, poput djeteta. Općenito je u muškarcima budila želju da ju zaštite. — Naravno, nisi tomu mogao odoljeti — rekla je Sophia i upitala se kako je uopće vodio ljubav s tako krhkom i osjetljivom ženom. Jedva prikrivajući ljubomoru, iščupala je još nekoliko vlati trave. — Istina — priznao je pa podigao koljeno, naslonio ruku na njega i pozorno se zagledao u nju. — Nešto nije u redu? — tiho je upitao. — Ne, sve je u redu — rekla je i odmahnula glavom. — Samo sam se pitala... — započela je i zašutjela jer previše se stidjela upitati ga nešto toliko intimno. Kakvog bi to smisla uopće imalo? Shvatio bi da je ljubomorna. I to na ženu koje više nema. Usto, nije imala nikakvog razloga biti ljubomorna na nju. Bilo je to uistinu glupo. — Što? — ustrajao je i primio ju za ruku. — Radi se o Eleanori, zar ne? Što te zanima? Porumenjela je i oborila pogled. — Pitala sam se... kako je tako krhka žena mogla zadovoljiti u krevetu zahtjevnog muškarca poput tebe? Potpuno se umirio. Vjetar mu je mrsio kosu; na trenutak joj je djelovao poput zapanjenog dječaka. Dakako, bio je džentlmen i kao takav, nikad ne bi ukaljao uspomenu na pokojnu suprugu govoreći nekomu o tome. Ipak, Sophia je u njegovim očima mogla pročitati odgovor. I to odgovor zbog kojeg više nije imala nikakvog razloga biti ljubomorna. I dalje ga gledajući u oči, ispreplela je prste s njegovima. Nagnuo se prema njoj i nježno ju poljubio. Zacijelo bi ostalo na tome, no čvrsto ga je zagrlila oko vrata i strastveno mu uzvratila poljubac. U odgovor, povukao ju je u krilo i

196

BalkanDownload privio ju k sebi. Osjetivši njegov napet ud, čeznutljivo je uzdahnula i nestrpljivo se promeškoljila. Tiho se nasmijao. — Imaš li me namjeru ubiti? Sviđao joj se način na koji ju je pogledao. — Dosad se nisi bunio — mazno je odvratila. — Ne mogu vjerovati da je muškarac poput tebe mogao pet godina živjeti u celibatu. — Nisam cijelo vrijeme tako živio. — Ne? — začudila se. — Kako to? Mislila sam da jesi. S kim si spavao? Izvukao je češljeve od kornjačevine iz njezine kose, i pustio ju da joj se slije niz ramena. — S udovicom jednog mojeg znanca. Prvu godinu nakon Eleanorine smrti nisam se mogao zamisliti s drugom ženom. Ipak, kako je vrijeme protjecalo, priroda je učinila svoje i... — zašutio je i obuzet nelagodom, pogledao u stranu. — I upustio si se u vezu s tom ženom? Kimnuo je. — Oboje smo bili usamljeni i nedostajala nam je intimnost. Diskretno smo se sastajali četiri mjeseca, ali... — Ali? — Jednom nakon... znaš već — rekao je i, na njezino čuđenje, porumenio. — Uglavnom, briznula je u plač i rekla mi da se zaljubila u mene. Očito, dotad je već shvatila da joj ne mogu uzvratiti osjećaje. U takvoj situaciji držala je najboljim da prekinemo. U protivnom bi patila. — Razumljivo — suosjećajno je rekla Sophia. — Učinila je najbolje što je mogla. — Da — složio se Ross. — Osjećao sam se grozno zbog toga. Nisam joj želio nanijeti bol, a to se ipak dogodilo. No iz toga sam nešto naučio. Takva veza može pružiti ugodu, ali ako nema dubljih osjećaja, sve je to isprazno. To je bilo prije triju godina. Brzo su prošle, budući da sam se poprilično posvetio poslu. — Ali, sigurno je bilo trenutaka kada ti je bilo teško... mislim, muškarac poput tebe ima velike potrebe. Sramežljivo se osmjehnuo i ponovno pogledao u stranu. — Hm, da... no muškarac si u vezi s tim može i sam pomoći. — Misliš... Kratko ju je pogledao. — Zar ti to nisi nikada činila?

197

BalkanDownload Za promjenu, Sophia se nelagodno promeškoljila i porumenjela. — Da — najzad je priznala. — Sjećaš li se onog jutra kada smo zamalo... onda, kada sam došla u tvoju sobu kako bih ti previla ranu? — Kad nas je Ernest prekinuo? — Da. Nisam mogla prestati razmišljati o tvojim poljupcima i milovanjima. Silno sam žudjela za tobom i jedne noći... — odmahnula je glavom i rukama pokrila rumene obraze. Maknuo joj je ruke s lica i poljubio ju. Uzdahnula je, zatvorila oči i naslonila glavu na njegovo rame. Ponovno ju je poljubio i počeo joj polako otkopčavati haljinu. — Pokaži mi — tiho je rekao. — Što? — Kako si se dirala.

— Ne — zapanjeno je odvratila, grozeći se i pri pomisli na takvo što.—

Ne mogu...

Nastavio je ljubiti ju, milovati i nagovarati. Najzad, sramežljivo je uzdahnula i budući da joj je već podigao suknju i svukao joj gaćice do koljena, drhtavim prstima počela se polako trljati. Rukom je pokrio njezinu pa su sada to činili zajedno. Najzad, izvukla je ruku ispod njegove. — Nastavi — čeznutljivo je prošaputala. — Ovako? — Da... o, da! Osmjehnuo se. — Eto, nije li to bolje nego provesti popodne u spavanju? Bila je previše zadihana da bi mu odgovorila. Imala je pametnija posla od pričanja s njim. Jedino što je Sophiju morilo — i to svakim danom sve više, bila je briga za brata. Nick je nastavio haračiti Londonom jednako opušteno kao i prije. I dalje je bio glavni organizator lopovskog posla i glavni hvatač lopova. Ljudi i dalje nisu imali jedinstveno mišljenje o njemu. Većina je bila na njegovoj strani, zbog toga što je hvatao lopove i pomagao sirotinji. Ipak, broj njegovih protivnika iz dana u dan pomalo je rastao. — Kad se Gentry negdje pojavi, osjeća se smrad sumpora — govorili su. Kako su stvari stajale, tron moćnog vladara podzemlja počeo se opasno ljuljati.

198

BalkanDownload Nakon što mu je Sophia dala informaciju koju je tražio, nije ju više ucjenjivao. S vremena na vrijeme poslao bi joj pisanice, napisano lošim rukopisom i s mnogo pravopisnih pogrešaka. Ni uz najbolju volju nije mogao prikriti nedostatno obrazovanje. Srce bi ju zaboljelo svaki put kad bi pročitala tih nekoliko redova s izrazima bratske odanosti. Jer unatoč svemu, umio se lijepo izražavati. Inteligentan i ambiciozan kakav je bio, zacijelo bi daleko dogurao da je imao priliku školovati se. Bilo je to uistinu tužno. Umjesto u nešto dobro, sve svoje sposobnosti usmjerio je u suprotno: stvorio je mrežu uhoda, surađivao s lopovima i sam se bavio lopovlukom. Organizirao je krađe luksuznih stvari i uspješno prodavao ukradenu robu. Bio je pametan, odlučan i nemilosrdan. To je bilo ono što mu je osiguralo vodeći položaj u londonskom podzemlju. A uz malo sreće, moglo je biti i drukčije. Usto, iako joj to nije rekao, Sophia je znala da se Ross, prije nego što se povuče, želi obračunati s Gentryjem. Ubrzo, razmišljanje o bratu privremeno je potisnula u stražnji dio glave poradi otkrića da je zatrudnjela. Odlučila je Rossa obradovati tom viješću za vrijeme večere, pa je naredila Elizi da pripravi njegovo najdraže jelo — pečenu pastrvu prelivenu umakom od peršina, češnjaka i limunovog soka. Malo prije nego što će se Ross vratiti kući s posla, odjenula je svijetlozelenu haljinu dekoltea i orukvica urešenih čipkom. Odmah potom, postavila je mali stol u njihovoj spavaćoj sobi i upalila svijeće. Ugodno iznenađen, Ross ju je privukao k sebi i poljubio ju. — Ovo je san svakog muškarca — rekao je. — Postoji li neki osobit razlog zbog kojeg večeras nećemo jesti u kuhinji? — Da, moramo nešto proslaviti. Pozorno se zagledao u nju, kao da se pita je li to ono što misli da jest. — Želiš li pogađati? — Bojim se da ne bih pogodio, mila. Radije mi reci. Primila ga je za ruku i čvrsto ju stisnula. — Dobit ćemo dijete! Na njezino iznenađenje, ukočio se. No brzo se pribrao i privukao ju k sebi. — O, mila... to je uistinu krasna vijest. Doduše, nakon triju mjeseci vrućih posteljnih aktivnosti, teško da bi se mogla nazvati neočekivanom. Nasmijala se i jače se stisnula uz njega. — Ne mogu ti opisati koliko sam sretna zbog toga. Doktor Linley pregledao me i ustanovio da je sve u savršenom redu.

199

BalkanDownload — Nemam razloga sumnjati u njegovo mišljenje — rekao je Ross i poljubio ju u čelo. — Osjećaš li se dobro? Malo se odmaknula od njega i pogledala ga u oči. — Da, odlično— rekla je i toplo mu se osmjehnula. Osjećala je da nešto nije u redu, ali nije znala što. Mislila je da će ga ta vijest mnogo više oduševiti. Muškarci su po tom pitanju očito drukčiji od žena, najzad je zaključila. Suzdržaniji. Većini njih zacijelo nije ugodno pričati o ženskim stvarima, poput trudnoće i rađanja. Primila ga je za ruku i povela ga do stola. Čim su sjeli, usredotočila se na praktičnu stranu priče. Prije preseljenja u kuću koju su unajmili, morat će urediti dječju sobu. A po rođenju djeteta, pronaći dadilju. Ross je naizgled opušteno sudjelovao u razgovoru. Jeo je, pijuckao vino. Činilo se da je sve u redu, no unatoč tomu nije se mogla riješiti osjećaja da nešto skriva od nje. Kad su završili s večerom, ustala je i protegnula se. — Kasno je — rekla je i široko zijevnula. — Hoćemo li leći? Odmahnuo je glavom. — Rado bih malo prošetao prije spavanja — odvratio je i ustao. — Brzo ću se vratiti. Nesigurno mu se osmjehnula. — U redu, čekat ću te. Požurio je prema vratima i izašao. Sophia se zabrinuto namrštila. Djelovao je poput zatvorenika koji bježi iz zatvora. Što mu je? Slegnula je ramenima i počela otkopčavati haljinu. Okupat će se i leći. Trenutak poslije, nagonski je prišla prozoru, odmaknula zastor i pogledala u dvorište. Osjećaj ju nije prevario jer da, Ross je stajao tamo, pod mjesečinom. Smetena, promatrala je kako vadi cigaru i šibice iz džepa. Rijetko je pušio, najčešće u društvu muškaraca, uz čašicu brendija. A kad je kresnuo šibicu i pripalio cigaru, opazila je da mu ruka prilično podrhtava. Bilo je to uistinu čudno. Nikad ga nije vidjela tako uznemirenog. Brzo je zakopčala haljinu i izašla iz sobe. Jer najzad je shvatila što mu je. Vijest o njezinoj trudnoći uplašila ga je. Nije mogao ne prisjetiti se što se dogodilo njegovoj prvoj supruzi. Kao razuman muškarac, znao je da je vjerojatnost da se takvo što ponovno dogodi jako mala. Ipak, u nekim situacijama osjećaji nadvladaju razum, a što se Rossa tiče, ovo je bila jedna od njih. Kao i svatko drugi, imao je vlastitih strahova, a ovaj je vjerojatno bio veći od ostalih.

200

BalkanDownload Izašla je u dvorište i polako se uputila prema njemu. Odbacio je cigaru, zabio ruke u džepove hlača i pognuo glavu. Zacijelo je čuo njezine korake, ali nije se okrenuo. Prišla mu je, zagrlila ga i naslonila mu glavu na leđa. Mogao se odmaknuti od nje, ali nije to učinio. Srce ju je zaboljelo od tuge kad je osjetila kako mu tijelo podrhtava. Bio je poput velikog snažnog vuka koji je upao u stupicu. — Ne brini, sve će biti u redu — tiho je izgovorila. — Naravno da hoće. — Ipak, bojiš se da će nešto poći po zlu. Zar ne? — upitala je i jače se privila uz njega. — No ja nisam nježna i krhka poput Eleanore. Porođaj me neće stajati života, sigurna sam u to. — Naravno da ne — bez oklijevanja se složio, no unatoč tomu glas mu je podrhtavao. — Nema razloga za zabrinutost. — Mili... prestani mi govoriti ono što misliš da bih željela čuti. Radije mi reci zašto si toliko uznemiren. Nekoliko dugih trenutaka nije rekao ni riječ pa je najzad popustio. — Znao sam da će se to prije ili poslije dogoditi. Nije da nisam bio pripravan na to. I nije da me ne veseli što ćemo dobiti dijete... želio sam to. I znam da se ne bih trebao bojati... ali, ne mogu si pomoći. O, Bože... bilo je uistinu strašno. Ne možeš zamisliti... Naglo je zašutio i odmahnuo glavom. — Mili, okreni se i pogledaj me — odlučno je izgovorila i odmaknula se od njega. — Molim te. Polako se okrenuo i pogledao ju. Bez riječi, zagrlila ga je oko vrata. Smjesta ju je čvrsto privio uz sebe. Poljubila ga je u uho. Drhtavo je uzdahnuo i upleo joj prste u kosu. Dlanovima mu je obujmila lice i zagledala mu se u oči. Bile su pune suza. Pogled mu je bio preplavljen strahom, kao u čovjeka koji se našao pred vratima pakla. Spustila je mali poljubac na njegove usnice. — Nećeš ostati bez mene — obećala je. — Imat ćemo mnogo djece, a zajedno ćemo dočekati i unučad. Kimnuo je, kao da se pokušava natjerati da joj vjeruje. — Mili, Eleanora je bila posve drukčija od mene, zar ne?

201

BalkanDownload Ponovno je kimnuo. — I cijeli je naš odnos posve drukčiji od onoga kakav si imao s njom, zar ne? — Jest. — Zašto bi onda jednako tragično završio? Bez riječi poljubio ju je u sljepoočnicu i drhtavo uzdahnuo. — U njezinu slučaju nešto je krenulo po zlu. Nitko za to nije kriv. U vezi s tim nisi mogao ništa učiniti. Trebao bi se s time pomiriti, u protivnom će te prošlost stalno proganjati. — Kad bih barem mogao — tiho je rekao i pomilovao ju po kosi. — Ona zacijelo ne bi bila sretna kad bi te vidjela ovakvog. Nije se zaljubila u slabića. — Nisam slabić — pobunio se. — Samo... — Onda to dokaži — rekla je i očiju zamagljenih od suza zagledala se u njega. — Riješi se grizodušja i živi punim plućima. Sigurna sam da bi te Eleanora takvog željela vidjeti. Nekoliko trenutaka bez riječi ju je promatrao pa naglo spojio usnice s njezinima. Strastveno mu je uzvratila poljubac, a kad je osjetila da se uspalio, odmaknula se od njega i primila ga za ruku. — Hajdemo u sobu — rekla je. Promuklo je uzdahnuo, podigao ju u naručje i odnio ju u kuću.

202

BalkanDownload SEDAMNAESTO POGLAVLJE

ophia se probudila na zgužvanoj plahti, sama i naga. Očito, Ross je davno otišao na posao. Bilo joj je krajnje vrijeme da ustane. Trebala se sastati s dekoraterom i vrtlarom, a zatim otići na dobrotvornu zabavu. Po svemu sudeći, tamo će vjerojatno stići sa zakašnjenjem, i začudo, nije se ni najmanje živcirala zbog toga. Ross ju je gotovo cijele noći ljubio, milovao i vodio ljubav s njom. Najzad ga je morala moliti da prestane. Sve ju je boljelo, ali osjećala se uistinu divno, potpuno mirno i zadovoljno. Ustala je, zamolila Lucie da joj priredi kupku i odabrala odjeću za taj dan. Suknju boje marelice i malo svjetliju kratku jaknu s vezom na orukvicama i porubu. Čim je kupka bila spremna, uronila je u nju i zadovoljno uzdahnula. Topla voda otklonila je bol u mišićima i kad je ustala iz kade, osjećala se kao preporođena. Odjenula se i napravila frizuru po najnovijoj modi, s razdjeljkom na desnoj strani i ukosnicama pričvršćenim uvojcima na lijevoj. U trenutku kad je posegnula za šeširićem, Lucie je kratko pokucala i otvorila vrata. — Oprostite, gospođo, ali Ernest je došao po vas. — Zašto? — začuđeno je upitala Sophia. — Gospodin Ross želi da odmah dođete u njegov ured. — U redu — rekla je Sophia i kratko se namrštila jer bilo je to prilično neobično. No brzo je prikrila zabrinutost. — Kočija me vjerojatno čeka pred kućom. Molim te, reci kočijašu neka pričeka još nekoliko minuta. vrata.

— Da, gospođo — rekla je Lucie i nespretno joj se naklonivši, zatvorila

Sophia je stavila šeširić na glavu pa izašla iz sobe, sišla u predvorje i s Ernestom se uputila u susjednu zgradu. — Znaš li možda zašto te je moj suprug poslao po mene? — Ne, gospođo. No danas je na poslu prilična gužva. Svi nekamo jure... Sayer je već dvaput bio kod vašeg supruga. A gospodin Grant poslao je pojačanje u Newgate.

203

BalkanDownload — Čini se da očekuju pobunu — rekla je Sophia i ponovno se namrštila. To joj se nije nimalo svidjelo. Zatvorske pobune uvijek su bile opasne. — Tako se čini — složio se Ernest. Zgrada je bila puna redarstvenika. Smetena, u Ernestovoj pratnji popela se na kat i požurila prema Rossovu uredu. Kroz otvorena vrata vidjela je Granta kako s rukama u džepovima hlača zamišljeno zuri kroz prozor. Ross je stajao kraj stola, prelistavajući hrpu papira. Začuvši njezine korake, podigao je pogled i osmjehnuo joj se, poput muškarca koji sa ženom dijeli neku osobitu tajnu. Naravno, radilo se o tajni prošle noći. Prisjetivši se što joj je sve činio, Sophia je osjetila da joj rumenilo navire u obraze. — Dobro jutro — rekla je i ušla u ured. — Što se dogodilo? Očekuješ li nevolje? Kimnuo je. — Moglo bi doći do uličnih nereda. U takvoj situaciji bit će najbolje da na nekoliko dana odeš u Silverhill. Zabrinula se. — Zar je tako ozbiljno? Što se događa? — Nick Gentry uhićen je zbog organizacije jedne velike krađe. Imamo svjedoka. Omogućit ću mu pošteno suđenje, no bude li postupak trajao duže nego što sam predvidio, moglo bi doći do nereda, kao i prošli put. Zato se moraš maknuti odavde. Smračilo joj se pred očima. Osjećala se kao da ju je netko šakom udario u trbuh. Zašto, o zašto je njezin brat morao odabrati takav život? I ako već jest, zar nije mogao biti neki beznačajan lopov? Ali ne, morao je biti najbolji. Želio se istaknuti, nasmijati se svima u lice. Porušio je sve mostove za sobom... tko bi mu sada uopće mogao pomoći? Naslijepo, uhvatila se za naslon stolice i spustila glavu. U dva koraka Ross se našao kraj nje, brzo ju posjeo i zagledao se u njezino blijedo lice. — Što ti je? — zabrinuto je upitao uzevši njezine hladne ruke u svoje. — Želiš li da pozovem Linleyja? — Ne — tiho je izgovorila i pokušavajući se pribrati, ukočeno se zagledala u neku točku iza njegovih leđa. Bila je sleđena od straha. Što će sad? Morat će Rossu reći istinu. A to će ju koštati. Znala je to. No nastavi li šutjeti, to bi njezina brata moglo stajati života. Kako bi mogla živjeti s tom spoznajom? Oči su joj se naglo ispunile suzama. Jer jedno je bilo sigurno, nakon ovoga, sve će se promijeniti.

204

BalkanDownload — Mila, Što ti je? — ponovno je upitao Ross. — Je li ti zlo? Boli li te nešto? Odmahnula je glavom. — Ne, nije to — promuklim je glasom izgovorila. — Ali... — Možeš li mu ikako pomoći? — naglo je upitala. — Gentryju? Zaboga, zašto bih to učinio? — Postoji nešto što sam ti zatajila — tiho je odvratila i rubom rukava obrisala suze. — Nešto što sam saznala nedugo prije našeg vjenčanja. Trenutak je šutio pa ustao i zagledao se u nju. — O čemu se radi? — staloženo je upitao. Vidjevši da se Grant uputio prema vratima, Sophia je brzo podigla ruku. — Molim vas, ostanite. Budući da ćete uskoro zamijeniti mojeg supruga, mislim da biste i vi trebali znati o čemu se radi. Morgan je kratko pogledao Rossa pa ponovno stao kraj prozora, kako bi zadržao izvjesnu distancu od onoga za što se činilo da se prvenstveno ipak tiče Rossa i njegove supruge. Sophia je duboko udahnula i pogledala Rossa u oči. — Sjećaš li se kada si mi rekao da si saznao tko mi je poklonio ogrlicu? Kimnuo je. — Tada sam već znala tko — ravnodušno je izgovorila, u protivnom bi se rasplakala. — Upoznala sam Gentryja... na tržnici, po izlasku iz ribarnice. Rekao mi je nešto što me navelo da pođem s njim... morala sam znati... Ross ju je nastavio šutke promatrati, čekajući da nastavi. No sudeći po njegovu pogledu, nije mogao vjerovati da je bila toliko luda da ikamo pođe s Gentryjem. — Rekao je da je služio kaznu s mojim bratom. I zato sam pošla s njim — objasnila je. — Željela sam znati kako je John umro... i što je sve pretrpio. No ispostavilo se da nije umro. Ne on. Nego momak koji... — Sophia, tvoj je brat mrtav — tiho je rekao Ross, kao da govori nerazumnom djetetu. Ili možda nekomu za koga se pita je li sišao s uma. Odmahnula je glavom. — Ne, nije. Nick Gentry je moj brat. On je John. Momku koji je umro na brodu ime je bilo Nick Gentry. Za dva dana trebao je izaći na slobodu. John je čuvarima rekao da je umro John Sydney. I zato je dva dana potom bio pušten na slobodu. Pod imenom Nick Gentry.

205

BalkanDownload — Nemoguće — zapanjeno je rekao Ross. — Sophia... — Jest, on je moj brat. Ne bi me mogao zavarati. Zna svaku sitnicu iz naše prošlosti. Zato mi je i poslao onu haljinu. Jer zna kako je izgledala haljina naše majke i zna da sam tu njezinu haljinu najviše voljela. Uostalom, pogledaj ga... jako smo nalik jedno drugomu. Iste crte lica, iste oči. — O, Bože — tiho je rekao Ross i u nevjerici odmahnuo glavom. Izgledao je kao da ga je ošamarila. Polako se okrenuo od nje i rukama se naslonio na stol. Sophia je utonula u stolicu. Nikada joj neće oprostiti što mu to nije rekla prije nego što su se oženili. Bila je sigurna u to. Kako bi mogao? Mehanički je ispričala ostatak. Priznala mu je i da je Gentryju dala dio spisa s Fentonova saslušanja. — Žao mi je — najzad je rekla. — Znam da sam ti to trebala prije reći. Kad bih mogla vratiti vrijeme, učinila bih to. — Zašto si mi sada rekla? — upitao je, naglo se okrenuvši. Pognula je glavu i zagledala se u pod. — Jer sam se nadala da bi ga možda mogao spasiti — rekla je jer ionako više nije imala što izgubiti. Jetko se nasmijao. — Ako i bih, svelo bi se na isto. Nastavio bi po starom i ubrzo bi ponovno bio uhićen. — Zanima me sadašnjost, a ne budućnost. Molim te, nemoj dopustiti da završi na vješalima — rekla je, iako je znala da ga time dovodi u nemoguću situaciju. — Ne mogu ga opet izgubiti. Učini nešto. — Što misliš da bih mogao učiniti? — obrecnuo se. — Ne znam — odvratila je, preplavljena očajem. — Smisli nešto. Razgovarat ću s njim. Možda će shvatiti da se mora promijeniti ako namjerava... — Nikada se neće promijeniti. — Molim te, spasi ga — ustrajala je. — Još samo jednom. Nikad više to neću tražiti od tebe, što god se poslije dogodilo. Nije rekao ni riječ. Djelovao je napeto poput strune; mogla je zamisliti kako se osjeća. No nije imala izbora, morala je pokušati spasiti brata. — Oprostite, gospođo, ali moram se umiješati — rekao je Morgan. — Bojim se da ne razumijete u kakav položaj stavljate supruga. Ovo je važan slučaj i sve oči uprte su u njega. Otkrije li se da je netom prije ostavke privatne interese stavio ispred javnih, to će baciti ljagu na cijelu njegovu dosadašnju karijeru i sve za što se borio. A otkrit će se, jer ljudi će postavljati pitanja. Prije

206

BalkanDownload ili poslije saznat će se da mu je Gentry šogor. Žao mi je, ali moram vas upozoriti da bi se to najzad moglo odraziti i na njegove buduće poslove. Tko bi želio poslovati sa šogorom kralja podzemlja? Odrazit će se i na njegovu buduću političku karijeru. Najzad biste svi trpjeli zbog toga, cijela obitelj. Zacijelo to razumijete. — Razumijem — tiho je rekla Sophia. Oči su ju pekle od pokušaja da potisne suze. Čvrsto je stisnula ruke u krilu i zagledala se u Rossa. Zurio je u neku točku iza njezinih leđa. Očito, nije se mogao primorati da ju pogleda. Nije se više imalo što reći. Ustala je i tiho izašla iz ureda, svjesna da je dovela Rossa pred vrlo težak izbor. Gore od svega, zabila mu je nož u srce. Kako bi joj to mogao oprostiti? Nakon njezina odlaska, nekoliko minuta vladala je mrtva tišina. Morgan je bio taj koji ju je najzad prekinuo. — Dovraga — tiho je promrsio. — Teško mi je vjerovati da je Gentry njezin brat. — Jasno da jest — žučljivo je odvratio Ross. — Nešto tako vraški nevjerojatno mora biti istinito. Sophia se vratila kući potpuno slomljena. Više nije bila sposobna ni za što. Znala je da je strašno razočarala Rossa. Vjerojatno će se razvesti od nje. Uz njegove političke veze, to mu neće biti teško. Ili će ju jednostavno poslati nekamo, u neku ladanjsku kuću, i zaboraviti na nju. Daleko od očiju, daleko od srca. Zašto bi je se i želio sjećati? Što god učinio, neće mu to moći zamjeriti. Jer kriva je. Ipak, bilo joj je teško zamisliti da će ju potpuno odbaciti. Možda će pokušati popraviti što se dade popraviti. Zakrpati pukotine. No tako pokrpana, njihova veza nikada neće biti kakva je bila. Bit će to puka sjena onoga što su imali. Presvukla se u kućnu haljinu, legla u krevet, zatvorila oči i prepustila se spasonosnom mraku. Probudila se tek kad je netko ušao u sobu. Po zrakama sunca na zalazu koje su dopirale kroz napola navučene zastore, shvatila je da je kasno popodne. Kao opijena podigla se u sjedeći položaj i zagledala se u Rossa. Stajao je nasred sobe i bez riječi ju promatrao. Mirno mu je uzvratila pogled. Izgledali su poput gladijatora usred arene, koji iz nekog razloga oklijevaju upustiti se u borbu.

207

BalkanDownload Najzad, ona je bila ta koja je prva prekinula tišinu. — Znam da si ljut na mene — hrabro je izgovorila. — I ne zamjeram ti to. Nije rekao ni riječ. Dakako, teško da bi itko u ovakvoj situaciji bio spreman voditi uljudan razgovor. No, na njezino nemalo zaprepaštenje, u dva koraka našao se pred njom, upleo joj prste u kosu i žestoko spojio usnice s njezinima. Bio je to grub poljubac, namijenjen kazni, ne užitku. Ipak, nije se pobunila i odgurnula ga od sebe. Upravo suprotno, potpuno se podredila njegovoj volji, stavivši mu do znanja da može činiti s njom što god poželi. Činilo se da ga je to umirilo, jer odjednom, poljubac mu je postao nježniji, a i stisak prstiju upletenih u njezinu kosu znatno je popustio. Trenutak potom, naglo se odmaknuo od nje pa stao nasred sobe i smeteno se zagledao u nju. Mogla je zamisliti kako se osjeća. Lagala mu je i zatajila nešto što mu je morala reći. Izdala je njegovo povjerenje. Unatoč tomu, želio ju je. Oprostio bi joj sve pa i da je ubila nekoga. Volio ju je toliko da je bio spreman pogaziti i čast i ponos. Za nekoga poput njega, to je moralo biti vrlo uznemirujuće otkriće. Više nije znao što bi mislio. — Molim te, dopusti mi da ti objasnim — rekla je, glasa preplavljena očajem. — Željela sam ti reći da mi je Nick brat. Ali nisam mogla... previše sam se bojala. Mislila sam da ćeš... — Da, znam — umorno je rekao. — Mislila si da ću te ostaviti ako to saznam. Šutke je kimnula, trudeći se potisnuti suze. — Dokle ti se moram dokazivati? — ljutito je upitao. — Jesam li ti ikada išta predbacio? Okrivio te za nešto? — Ne, nisi — tiho je odvratila. — I zašto mi onda ne vjeruješ? — Vjerujem ti — promuklim je glasom izgovorila. — Ali strah da ću te izgubiti bio je jači od tog. Nisam si mogla pomoći. — Laž i zatajivanje jedino je zbog čega bi me mogla izgubiti. Srce joj je počelo snažno lupati. Znači li to da ga još nije izgubila? Ili ipak jest? — Želiš li reći da je prekasno? — tiho je upitala. Duboko je uzdahnuo. — Još sam uvijek tu, zar ne?

208

BalkanDownload — Ako... ako me još uvijek želiš... obećavam da ti više nikada neću lagati — promucala je. — To bi doista bilo lijepo od tebe — zajedljivo je uljudno odvratio. — I... nikad više neću ti ništa zatajiti. — I to bi me jako veselilo. Pružit će joj priliku da se iskupi! Jedva je mogla vjerovati u to. Nikada se ne bi usudila tomu nadati. Ipak, unatoč svemu, bio joj je voljan oprostiti. Ustala je, oprezno mu prišla i položila ruke na njegova prsa. Ukočio se, ali nije se odmaknuo od nje. — Hvala ti — prošaputala je. — Na čemu? — Što me unatoč svemu voliš — rekla je i odjednom shvatila da joj to zapravo nikada nije rekao. Iskazao joj je ljubav na stotinu načina, ali nikada riječima. Tako i tom prilikom. Možda ni sebi nije priznao da ju voli. Možda se plašio ljubavi i nije želio ni razmišljati o tome. No jedno je bilo sigurno. Unatoč svemu, želio ju je. Pod vrućom ljutnjom u njegovu pogledu mogla je vidjeti žudnju. Ni uz najbolju volju nije ju mogao prikriti. Postojao je samo jedan način na koji se mogla iskupiti. Gledajući ga ravno u oči, polako mu je razvezala kravatu. Nije se ni pomakao, a sudeći po kamenom izrazu njegova lica, očito se pitao misli li ona doista da će se išta riješiti valjanjem u krevetu. Kao da je to tako jednostavno. Ipak, nije odustala. Svukavši mu sako, prsluk i košulju, sagnula se u namjeri da mu razveže cipele. — Sophia, ne čini to — pobunio se. Odmahnula je glavom, izula mu cipele pa ustala, pomilovala ga po prsima, jezikom mu ukrutila bradavice i preko hlača pomilovala njegov napet ud. Kratko je zastenjao. Pogledala ga je ravno u oči. —Jesi li požalio što si me oženio? — tiho je upitala. — Ne — rekao je, ali i dalje je ostao ukočeno stajati, spuštenih ruku. — Moraš nešto znati — rekla je i otkopčala mu prvi gumb na hlačama. — Imaš veću moć nada mnom nego ja nad tobom. Nije rekao ni riječ.

209

BalkanDownload Otkopčala mu je drugi gumb. — Jer te volim. Zadrhtao je. — Volim te — ponovila je i do kraja mu raskopčala hlače. Svukavši ga, stala je kraj njega, objema rukama obujmila mu ud, počela ga milovati pa polizala prste i nastavila. Oštro je udahnuo i zatvorio oči. Spustila se na koljena i vrhom jezika kratko mu dotaknula glavić. — Reci mi što da radim — prošaputala je. Njegova suzdržanost u trenutku se pretvorila u prah i pepeo. — Liži me... da, tako... o, da. A sad ga uzmi u usta... koliko možeš. Tako... o, da... Strastvenim zalaganjem uvelike je nadoknadila nedostatak iskustva. Upravo je činila nešto što Eleanora nikada ne bi učinila. Naglo ju je povukao na noge, strastveno ju poljubio, strgnuo kućnu haljinu s nje i požudno se zagledavši u njezino nago tijelo, podigao ju u naručje i odnio ju u krevet. Prije nego što ju je stigao poleći, nagnula se nad njega i ponovno ga uzela u usta. Promuklo je zastenjao, upleo prste u njezinu kosu i podredio se njezinoj volji. Ipak, nije dugo ostao miran. U želji da i on njoj pruži užitak, namjestio ju je iznad sebe i čvrsto ju uhvativši za kukove, jezikom uronio među njezine vlažne nabrekle latice. Čeznutljivo je uzdahnula i s još većim žarom nastavila činiti što i prije. Dvaput ju je zamalo doveo do vrhunca, no kad god bi osjetio da se ukočila, prestao bi ju lickati. Sluđena, prigušeno je jecala i nestrpljivo se meškoljila tražeći još. Kad god bi ga usisala, jezikom bi duboko ušao u nju. Najzad, doveo ju je do žuđenog vrhunca pa pričekao da prestane drhturiti i pokušao ju prebaciti na leđa. Nije mu dopustila. Željela je i ona njega zadovoljiti na taj način. Budući da je već bio na rubu, nije joj dugo trebalo kako bi uspjela u tome. Izvio je kukove, muklo zastenjao i napokon se predao. Zadovoljna, legla je kraj njega i naslonila mu glavu na prsa. Privio ju je uz sebe i poljubio ju u sljepoočnicu. — Nije mi nimalo važno tko je tvoj brat — rekao je. — I da je utjelovljen đavao, bilo bi mi svejedno. Ti si sve što sam oduvijek želio. Nikad nisam mislio da bi me itko mogao toliko usrećiti. Volim te i ne mogu podnijeti pomisao da bi nas išta moglo razdvojiti. Mazno se promeškoljila. — Nećemo to dopustiti — tiho je izgovorila.

210

BalkanDownload Stavio je ruke iznad glave i zagledao se u strop. — Nažalost, ne vidim kako bih mogao spasiti tvojeg brata. Iskreno rečeno, nemam ni volje ni želje pokušati takvo što. Kako bih mogao? Opako je prešao granice. Znaš to. U takvoj situaciji ne bih mogao nikomu progledati kroz prste pa tako ni njemu. Nepopravljiv je. Mnogo je puta to dokazao. Odmahnula je glavom. — Imao je jako težak život i... — Znam — rekao je, što je blaže mogao, svjestan da se oko toga nikada neće složiti. Što god joj rekao, ona će tvrdoglavo nastaviti vjerovati da se Gentry može promijeniti. — Ucijenio te je — podsjetio ju je. — I unatoč tomu nisi digla ruke od njega. — Brat mi je i volim ga. — I to znam — rekao je i nježno ju pomilovao po kosi. — Ali... — Nitko mu nikad nije pružio priliku da započne nov, bolji život — ustrajala je. — Razmisli o tome. Možeš li zamisliti u što bi se muškarac njegovih sposobnosti mogao pretvoriti kad bi dobio priliku za to? — Bojim se da nemam dovoljno mašte — jetko je odvratio i okrenuvši se na bok, zagledao se u nju. — Sit sam razgovora o njemu. Oprosti, ali doista ne bih više. — U redu — rekla je, iako je bilo savršeno jasno da nije time oduševljena. — Što ćemo sad? Prerano je za spavanje. — Večerati? — upitao je, milujući ju po grudima. — Ogladnio sam. A za desert bih želio... tebe — rekao je i kratko se nasmijao. — Što kažeš na to? Budući da se Ross dobro pripremio, uspjeli su spriječiti veća okupljanja i demonstracije. I drugog dana Gentryjeva uhićenja, redarstvenici i pripadnici konjičke ophodnje rastjerivali su sve koji bi se pokušali okupiti u Bow Streetu. Iako to Rossu nije bilo po volji, Sophia je odlučno odbila otići u Silverhill. Posljednje što bi željela bilo je tamo bespomoćno sjediti i čekati da čuje što će biti s njezinim bratom. Rano popodne sjela je u salon i pokušala vrijeme do Rossova povratka s posla prekratiti čitanjem. Uzalud, stalno je mislila na brata. Ross tog dana nije došao na ručak i nije imala pojma što se zbiva. Sat-dva potom, otišla je u

211

BalkanDownload kuhinju po šalicu čaja, i tamo zatekla Ernesta koji je došao nešto na brzinu prezalogajiti. — Ima li što novoga? — upitala ga je. — Čuo sam kako vaš suprug razgovara s gospodinom Grantom. Očekivali su da će se pred Newgateom okupiti mnogo više ljudi — rekao je i nezadovoljno odmahnuo glavom. — Kako bilo, čini se da Gentry više nema tako mnogo pristalica. Ljudi su zbilja prevrtljivi. Sophia je bila ganuta njegovim pokušajima obrane muškarca u kojem je vidio junaka. Na neki način, mogla je to razumjeti. — Čuvaj se kad izađeš na ulicu — rekla je i potapšala ga po ruci. — Ne bih željela da ti se nešto dogodi. — Ne brinite, gospođo — veselo je rekao pa ustao i požurio prema vratima. — Ništa mi se neće dogoditi. Ostavši sama, natočila si je šalicu čaja i pošla sjesti u spavaću sobu. Vrijeme je sporo prolazilo, svaka minuta činila se dugom poput sata. I sunce je već zašlo, a Ross se još uvijek nije pojavio. U vrijeme kad je Sophia počela razmišljati bi li se presvukla u spavaćicu i legla u krevet, napokon je ušao u sobu. — Što se događa? — nestrpljivo ga je upitala. — Kako je moj brat? Je li bilo nereda pred zatvorom? Nitko mi ništa ne govori, izludjela sam čekajući da napokon dođeš kući. — Sve je pod kontrolom — rekao je i svukavši znojem natopljenu košulju, prišao umivaoniku i natočio vodu u njega. — Relativno mirno — dometnuo je i počeo se prati. — Molim te, dodaj mi čistu košulju. — Zar opet izlaziš? — upitala je i izvadila košulju iz ormara. — Kamo ideš? Trebao bi nešto pojesti. Barem sendvič. — Nemam vremena za to — rekao je i brzo se obrisavši, navukao košulju. — Netom prije odlaska s posla nešto mi je palo na pamet — dometnuo je i počeo vezati kravatu. — Idem u Newgate; neću se dugo zadržati. Legni i spavaj, nemoj me čekati. Bude li štogod važno, probudit ću te. — Razgovarat ćeš s mojim bratom? — upitala je i pridržala mu prsluk. — O čemu? Imaš neki plan? O čemu se radi? Želim ići s tobom! — Ne. O tome nema rasprave. Nećeš tamo ići. — Neću izlaziti iz kočije — ustrajala je. — Mogao bi lakaju dati pištolj. I kočijašu. A tamo je i mnogo redarstvenika, zar ne? Ništa mi se neće dogoditi.

212

BalkanDownload Ista je stvar, bila ovdje ili ondje. Poludjet ću ako opet ostanem sama ovdje! Ne mogu to više izdržati. Molim te, povedi me. Molim te. Radi se o mojem bratu. Valjda možeš razumjeti kako se osjećam? Oštro se zagledao u nju pa duboko uzdahnuo. — Obećaj mi da ćeš ostati u kočiji. — Obećavam — bez oklijevanja je odvratila. Zakolutao je očima i tiho opsovao. — U redu. Hajdemo. U strahu da se ne predomisli, brzinom je munje iz ormara izvukla pelerinu i ogrnula se njome. — Što si smislio? — upitala ga je, čim su izašli iz sobe. Odmahnuo je glavom. — Pokušat ću se nagoditi s njim, no ne bih o pojedinostima. Vidjet ću kako će se situacija razvijati. Nemoj se previše nadati. Vjerojatno neće biti ništa od toga. Budući da je Newgate služio kao mjesto za privremen smještaj zatvorenika koji su čekali suđenje ili pogubljenje, o njemu se govorilo kao o predvorju pakla. Svatko tko je iz bilo kojeg razloga ikada ušao u njega, zakleo bi se da ni pakao ne može biti mnogo gori. Jauci, psovke i grube šale, danju i noću odjekivali su među debelim kamenim zidovima. Čuvari su bili šljam svoje vrste, okrutni, podmitljivi, umno nestabilni ili neka kombinacija toga. Eddie Sayer jednom je rekao da se više grozi čuvara nego zatvorenika. Zimi, zatvorenici su se smrzavali od hladnoće, no ljeti je bilo neusporedivo gore. Jezivo je zaudaralo i posvuda je bilo žohara i štakora. Tako i te večeri kad je Ross u pratnji glavnog čuvara kročio prema Gentiyjevoj ćeliji, takozvanoj đavoljoj, najsigurnijoj od svih, koja se nalazila na zadnjem katu i za koju se držalo da je iz nje nemoguće pobjeći. Osluškujući psovke i zapomaganja iz ćelija kraj kojih su prolazili, Ross je požalio što je Sophiju doveo ovamo; i pogled izvana na to mjesto bio je jeziv. Srećom, ostat će u kočiji, a lakaj, kočijaš i dva runnera pazit će na nju. Ništa joj se neće dogoditi, uz njih će biti sigurna. — Gentry dosad nije ni pisnuo — komentirao je glavni čuvar, Eldridge, onizak podebeo stvor, iz čijeg se tijela širio smrad nimalo bolji od okolnog. Sredina glave bila mu je bez kose, a s ostatka su mu se niz ramena spuštali dugi masni crni pramenovi. Bio je jedan od rijetkih čuvara koji je volio svoj posao, vjerojatno zato što je dobro zarađivao prodajom priča novinama o tome što

213

BalkanDownload zatvorenici rade, kako se drže i što su rekli prije odlaska na vješala. Dobro je na tome zarađivao, i očito se unaprijed veselio novcu koji će dobiti prodajom priče o Gentryju. — Dovraga, što ću prodati novinama ako nastavi držati jezik za zubima? — mrzovoljno je promrmljao. — Kako drsko od njega — ironično je rekao Ross. Polaskan njegovim razumijevanjem, čuvar se široko osmjehnuo i poveo ga prema željezom okovanim vratima od hrastovine s prozorčićem u gornjem dijelu. — Gentry — viknuo je, šakom lupivši po vratima. — Diži se, netko ti je došao u posjet. Nije bilo odgovora. — Gdje je stražar? — upitao je Ross, naglo se namrštivši. — Nema ga — rekao je Eldridge i nadlanicom otro masno čelo. — Nema potrebe da bude tu. — Naredio sam da pred vratima njegove ćelije danju i noću stoji stražar — istaknuo je Ross. — Ne samo zato da bi ga spriječio u pokušaju bijega nego i da bih ga zaštitio od mogućeg ubojstva. Gentry ima i neprijatelje, mnogi se boje da će ih otkucati. Takvima bi njegova smrt bila savršeno rješenje. Dubok smijeh provalio je iz dubine Eldridgeova debela trbuha. — Bojite se da bi mogao pobjeći? — podsmješljivo je upitao. — Odavde? Nitko ne može pobjeći iz ove ćelije. Usto, ima lance na rukama i nogama. Toliko su teški da jedva može koračati. Jedini način da izađe jest da ga netko pusti, a ključ je kod mene — ponosno je istaknuo pa otključao vrata, zakoračio u ćeliju i podigao lampu. — Eto vidite, Gentry je... — naglo je zašutio i zaprepašteno se povukao korak unatrag. — Grom i pakao! Ross je ušao u ćeliju, brzo ju okružio pogledom i polako odmahnuo glavom. — O, Bože — u nevjerici je promrmljao. Ma koliko bio ljut, morao je priznati da je zadivljen Gentryjevim sposobnostima. Uistinu je bio vješt i snalažljiv. Gomila lanaca stajala je nasred poda, zajedno s lokotima. Uspio ih je otključati — i to u mraku — bogzna čime, ali sigurno ne ključem. A zatim iščupati rešetku s uskog prozora. S obzirom na to da nije bio sitan i mršav, ostat će vječni misterij kako mu je uspjelo provući se kroz tako uzak otvor. Vjerojatno je pritom iščašio rame, no uspio je. — Koliko je vremena prošlo otkad si ga zadnji put vidio? — ljutito je upitao Ross. — Ili netko drugi?

214

BalkanDownload — Mislim, ne više od sata — promrmljao je Eldridge, nelagodno se premjestivši s noge na nogu. Ross je prišao prozoru i pogledao kroz njega. Bilo je previsoko da bi Gentry skočio, a nigdje nije bilo užeta ni ičeg uz pomoć čega bi se spustio u dvorište. Trenutak poslije pogledao je gore. Dakako, stao je na prozor, rukama se uhvatio za rub krova i popeo se na njega. Budući da je bio mlad i okretan, to mu očito nije bio prevelik problem. Eto, tako je pobjegao. Odmaknuo se od prozora, duboko uzdahnuo i pokušao se prisjetiti skice zatvora. — Imaš li ključ od tavanskih vrata? — trenutak potom upitao je, pogledom ošinuvši uplašenog čuvara. Eldridge je brzo pregledao kolut s ključevima pa kimnuo. — Mislim da je ovaj, gospodine. — Daj mi ga. Drhtavim rukama Eldridge je izvukao ključ iz koluta i pružio mu ga. — U redu — rekao je Ross. — A sada se tornjaj odavde onoliko brzo koliko ti debela guzica to dopušta. Siđi na ulicu i reci dvojici runnera koji stoje pred mojom kočijom da je Gentry pobjegao. Znat će što trebaju poduzeti. — Da, gospodine — rekao je Eldridge i začuđujuće se brzo udaljio. Odmah potom, Ross je izašao iz ćelije i produžio prema stubama koje su vodile na tavan. Našavši se na tavanu, otvorio je najbliži tavanski prozor i bacio pogled na krov. — Kunem ti se, Gentry — promrsio je — kada te uhvatim, objesit ću te samo zato što si me natjerao na ovo. Zadihan i oznojen od napora, Nick Gentry popeo se na krov pa odmaknuo vlažan pramen kose s čela i brzo koliko je mogao, uputio se do visokog zida kojim je zatvorska zgrada bila spojena sa susjednom. Radilo se o starom, dvadeset centimetra širokom zidu, u prilično lošem stanju, osobito na vrhu. Kako god bilo, bio je to jedini put do slobode. Čim ga prijeđe, ući će u zgradu, spustiti se na ulicu i nestati u mraku. Poznavao je London bolje i od koga, svaki zakutak, svaku rupu. Nitko ga neće pronaći. Izbacio je iz glave svaku pomisao na pad i počeo hodati po zidu. Bez žurbe, vješto poput mačke. Srećom, oblaci su zaklonili mjesec. Nastojao je ne misliti ni o čemu, no ipak, nije mogao prestati misliti na sestru. Kad napusti London — a to je jedino što mu je preostalo, bit će to zauvijek. To pak znači da Sophiju više nikada neće vidjeti. Ta pomisao nije mu najbolje sjela, ali ne zbog ljubavi prema sestri. Ako bi se njega pitalo, bio je nesposoban voljeti ikoga. No

215

BalkanDownload rastanak od nje ostavit će mu veliku prazninu u duši. Jer ona je bila jedina osoba na svijetu kojoj je stalo do njega i koja je vjerovala da u njemu ima nečeg dobrog. Odbacio je misli o tome i usredotočio se na stavljanje noge pred nogu. Kamo će poći nakon što se dokopa slobode? Mogao bi uzeti novo ime, započeti nov život. Čudno, ali to ga nije osobito veselilo. Bio je umoran od neprestanih izazova, od života koji mu nije dopuštao ni minutu mira i spokoja. Umoran poput starca, a bilo mu je tek dvadeset pet godina. Pomisao da bi morao ponovno početi ni od čega i krojiti život ispočetka, bila mu je prilično mučna. No nije imao izbora. Što je, tu je. Izaći će s time na kraj. Nije bio od onih koji bi očajavali nad nečim što se ionako ne može promijeniti. Dio zida odlomio se pod njegovom desnom nogom; komadići cigle i žbuke sručili su se na zemlju. Oštro udahnuvši, raširio je ruke, uspostavio ravnotežu i oprezno krenuo dalje. Budući da je bio mrak, nije mu preostalo drugo nego kretati se instinktivno, oslanjajući se na unutarnji osjećaj. Dolje, pozornici su rastjerivali ono malo prosvjednika što se okupilo pred zatvorom. Nick je očekivao da će ih biti mnogo više. Očito, popularnost mu je počela rapidno opadati. Gdje su sad svi oni kojima je pomagao? Pomislivši to, ironično se osmjehnuo. Prevrtljivi kopilani, pomislio je. Srećom, nitko nije opazio da netko hoda po zidu. Uz Božju ili možda vražju pomoć, napokon je došao do krova susjedne zgrade. Popevši se na njega, sjeo je kraj kamene lavlje glave na rubu pa uzeo šugav pokrivač koji je nosio prebačen preko ramena i svezao ga oko nje. Metar ispod, nalazio se prozor. Srećom, bio je otvoren; barem se neće morati probijati kroz staklo. Duboko je udahnuo, uhvatio se za pokrivač, skočio i... uz samo jedan dobar manevar, prošao kroz okvir prozora. Sreća ga je ponovno poslužila, mislio je da će to biti mnogo teže izvesti. Skočio je na noge, no vođen inercijom, nastavio se kretati i najzad tresnuo na pod. To je vraški boljelo. Promrsivši psovku kroz čvrsto stisnute zube, brzo je ustao i pogledom okružio prostoriju. Upao je u nečiji ured. Dakako, bio je prazan i mračan. Sreća ga je i dalje služila, jer vrata nisu bila zaključana. I da jesu, brzo bi to riješio. Ovako, zadržao se tek toliko da pretraži ladicu pisaćeg stola u potrazi za nečim korisnim. Uzeo je iz nje džepni nož pa odlomio nogu stolice. Nečim se ipak trebalo naoružati, za svaki slučaj.

216

BalkanDownload Odmah potom, izašao je u hodnik i požurio prema stubama. Sišavši u prizemlje, brzo ga je okružio pogledom pa tiho izašao na ulicu i držeći se sjene zida, požurio u suprotnom smjeru od zatvora. — Stani. Ni koraka dalje ili ću te upucati. Stao je i zaprepašteno se zagledao u mrakom obavijen ženski lik s pištoljem u ruci. — Sophia? — u nevjerici je prošaputao. — Da, ja sam. — Što radiš tu? Zaboga, otkud ti pištolj? Opasno je igrati se tim stvarima, nije to za tebe. Daj mi ga — rekao je i zakoračio prema njoj. — Stani — odlučno je izgovorila i napela okidač. — Budem li morala, pucat ću. Stao je. — Ne bi to učinila. Tiho se nasmijala. — Postoji samo jedan način da to saznaš. Duboko je uzdahnuo. Bio je tako blizu slobode, a sad... No, nije bio trenutak za razmišljanje o tome. Mora se pribrati i uvjeriti Sophiju da ga pusti.

— Zar ti nije stalo da preživim? — staloženo je upitao. — Znaš da moram

pobjeći, u protivnom će me tvoj muž osuditi na smrt.

— Moj muž večeras je došao ovamo kako bi se nagodio s tobom. Želi ti pomoći. — Kako da ne! Doista si naivna ako tako misliš. Dovraga, najbolje što možeš učiniti jest pustiti me da pobjegnem. — Ne — tvrdoglavo je odvratila. — Razgovarat ćeš s mojim mužem. Krajičkom oka, Nick je opazio nekoliko redarstvenika i dvojicu runnera kako žure prema njima. Gotovo je, pomislio je. Rođena sestra upropastila mu je šansu za bijeg. S obzirom na to da je stjecajem životnih okolnosti prilično razvio fatalistički način razmišljanja, slegnuo je ramenima pa bacio džepni nož i nogu stolice na zemlju. U redu. Čekat će Cannona. A Sophia će napokon otkriti da ju je muž namjerno doveo u zabludu tvrdnjom da će se pokušati nagoditi s njim. To će joj jednom za svagda otvoriti oči; shvatit će za koga se udala. Gotovo da je propali pokušaj bijega bio vrijedan toga. — U redu — ravnodušno je rekao. — Pričekat ćemo da mi tvoj muž pomogne... popeti se na vješala.

217

BalkanDownload OSAMNAESTO POGLAVLJE

oss je kroz tavanski prozor izašao na krov. Od glave do pete bio je prekriven prašinom i paučinom, no bilo je pravo osvježenje udahnuti smrdljiv londonski zrak. Čak i takav činio mu se mirisnim nakon jezivog zatvorskog smrada. Hodajući duž krova, došao je do zida izgrađenog između zatvorske i susjedne zgrade, pa stao, zagledao se u lavlju glavu s koje je visio pokrivač i opsovao sebi u bradu. Vraški vješt skot, pomislio je. Vjerojatno je već uspio sići na ulicu i tko zna dokle je već dospio. Stavivši nogu na zid, odustao je od zamisli da krene njegovim stopama. Bilo bi to suludo. Nije vraški cirkusant, a i da jest, ne bi toliko riskirao. Najzad, uvježbanom čovjeku zacijelo je lakše hodati po žici nego po podlozi koja se mrvi pod nogama. Jedino je Gentry mogao biti toliko lud da se bez razmišljanja upusti u takvo što. Trenutak potom začuo je Sophiju kako ga doziva. Malo je reći da mu je mrak pao na oči kad ju je vidio kako stoji na ulici. — Sophia — zagrmio je s visine od četiriju katova. — Smjesta se vrati u kočiju, u protivnom ćeš gorko požaliti. — Ne idi preko zida — viknula je. — Gentry je ovdje, sa mnom. — Nisam ni mislio ići za njim — ljutito je odvratio i uputio se natrag preko krova. Imao je osjećaj da je cijela vječnost prošla prije nego što je izašao na ulicu i trčećim korakom prišao skupini znatiželjnika i redarstvenika, usred koje je stajao Gentry, do njega Sayer i Gee, a nasuprot njih Sophia — s pištoljem u ruci, uperenim u brata. — Žao mi je, gospodine, ali nismo znali da je izašla iz kočije — rekao je Sayer, čim je Ross stao kraj Sophije. — Pošli smo u potragu za Gentryjem, ali ga je vaša supruga spazila kad je izašao na ulicu i pošla ga uloviti. Nikomu nije rekla ni riječ i doista... — Sve je u redu — prekinuo ga je Ross. — Želim nasamo porazgovarati s Gentryjem. Pobrinite se da se svi udalje — rekao je i svrnuo pogled na Sophiju. Bez riječi predala mu je pištolj. — Otkud ti to? — staloženo je upitao, iako je iznutra kiptio od bijesa.

218

BalkanDownload — Uzela sam ga od lakaja — rekla je i slegnula ramenima, kao da se pokušava ispričati. — Morao mi ga je dati. Nije mogao odbiti, iako je pokušao. Čula sam kad je čuvar rekao Sayeru da je Gentry pobjegao. Doista nisam namjeravala izaći iz kočije, no dogodilo se da sam kroz prozor vidjela brata na krovu susjedne kuče i... — Poslije ćemo o tome — rekao je Ross, obuzet silnom željom da ju nalupa po stražnjici, pa svrnuo pogled na Gentryja i šutke ga odmjerio od glave do pete. — Kao što vidim, moja je sestra u doista dobrim rukama — ironično je rekao Gentry. — Usred noći smuca se oko zloglasnog zatvora, s pištoljem u rukama. Svaka ti čast, Cannone, vidim da će uz tebe naučiti mnogo toga korisnoga. — Johne — pobunila se Sophia — on doista nije kriv... Naglo je ušutjela jer Ross ju je čvrsto uhvatio za nadlakticu. — Smatraj se sretnim što te ona ulovila — ledenim glasom izvijestio je Gentryja. — Jer da sam to bio ja, loše bi se proveo. — Da, naravno. Nikad u životu nisam bio sretniji — mrzovoljno je promrmljao Gentry. Nekoliko trenutaka Ross je zurio u njega, pitajući se hoće li upravo počiniti najveću pogrešku u životu. Vjerojatno da, najzad je zaključio. Namjeravao mu je predložiti da postane jedan od runnera, no to je bilo prilično rizično. Gentry je bio eksplozivna mješavina. Junak i đavao. Činilo se kao da je zapeo negdje u sredini, ne znajući za koju bi se stranu odlučio. Nedvojbeno, bio je inteligentan, hrabar i poduzetan. Uspješno je hvatao lopove i dobro je poznavao londonsko podzemlje. Problem je bio u tome što je to bio dvosjekli mač. Ako bi radio na strani zakona, bio bi izuzetno koristan. No pod okriljem zakona mogao bi se još lakše baviti nezakonitim radnjama. Ipak, u dobrim rukama i pod nadzorom osobe neupitnih moralnih kvaliteta i snažne volje...

Nitko mu nikad nije pružio priliku da započne nov, bolji život, rekla je Sophia i zamolila ga da razmisli o tome. Možeš li zamisliti u što bi se muškarac njegovih sposobnosti mogao pretvoriti kad bi dobio priliku za to? Jest, razmislio je o tome i odlučio udovoljiti joj i pružiti priliku njezinu bratu. Jer kad mu ne bi pokušao pomoći, to bi vječno stajalo između njih.

219

BalkanDownload — Predložit ću ti nešto — rekao je Gentryju. — Želim da dobro razmisliš o tome. Gentry se cinično osmjehnuo. — Jedva čekam. Zvuči zanimljivo. — Svjestan si da imam čvrste dokaze protiv tebe. Mogu se pobrinuti da nestanu. Gentry se pozorno zagledao u njega. Što se pregovora tiče, tu je pouzdano bio na poznatom terenu. — Papiri mogu nestati, no što ćeš sa svjedokom? — upitao je. — To nije tvoja briga. Sophia je oštro udahnula. Nije mogla vjerovati da bi izdao svoje principe u korist njezina brata. Nikada to ni za koga nije učinio. A sad je bio potpuno spreman na to. Ross.

— No to ću uraditi jedino ako prihvatiš moj prijedlog — dometnuo je

— Naravno, sve ima svoju cijenu — zajedljivo je odvratio Gentry. — Želiš da odem iz Engleske i nikada se više ne vratim, zar ne? — Ne. Želim da postaneš jedan od runnera.

— Što?— zapanjeno je upitao Gentry. — Što? — istodobno je upitala i Sophia. Da Ross nije bio toliko usredotočen na sadržaj razgovora, zacijelo bi se glasno nasmijao. Dva para istih plavih očiju jednako smeteno zurila su u njega. — Ne poigravaj se sa mnom, Canonne — rekao je Gentry. — Reci mi što hoćeš od mene ili me jednostavno baci natrag... — Uspješan si u hvatanju lopova i razbojnika, zar ne? — ustrajao je Ross. — Hajdemo vidjeti jesi li sposoban to raditi po pravilima zakona, bez podmetanja dokaza i prisiljavanja nekoga na priznanje nečega što nije počinio. Gentry je djelovao zgrožen pomišlju na takvo što. — Pobogu, kako si došao na tako suludu pomisao? — Jer si dobar u tom poslu. Pod Morganovim vodstvom... — Iskreno dvojim da bi mi Morgan vjerovao. — Istina, isprva ne bi. Morao bi zaslužiti njegovo povjerenje. — I očekuješ da pokleknem i pokorim mu se?

220

BalkanDownload — Ili to ili te čeka smrtna kazna. Sačuvat ću dokaze protiv tebe i ne budeš li radio kako treba... — rekao je Ross, prepustivši mu da sam zaključi što će se u tom slučaju dogoditi. Napetost između njih mogla se rezati nožem. Gledali su se poput dvaju ovnova na brvnu. — Želiš me iskoristiti za vlastitu slavu — promrsio je Gentry. — To je barem savršeno jasno. Mogu zamisliti naslove u novinama. Sir Ross Cannon preobratio je Nicka Gentryja! Svi bi me ismijavali. Štoviše, moje preobraćenje postalo bi ti jedan od kamena temeljaca za provođenje budućih zamisli. Natjerao bi me da otkucam svakoga s kim sam ikada radio. A zatim bi me poslao u lov na lopove i ubojice, potpuno svjestan da me u tom okruženju svi iz dna duše mrze. Lijepo si to zamislio. Sam sebi bih prepilio granu na kojoj sjedim. Moram priznati da ti se divim, Cannone. A usto, dobio bi moje usluge za siću. Ross se kratko zamislio pa kimnuo. — Da — rekao je. — Dobro si to sumirao. — Jebi se, Cannone — rekao je Gentry pa u nevjerici odmahnuo glavom i glasno se nasmijao. — Trebam li to shvatiti kao pristanak? — upitao je Ross, podigavši obrve. Gentry mu se kratko naklonio. — Znam da ću to požaliti — rekao je i kiselo se osmjehnuo. — Dželat bi me barem brzo riješio muka. — U redu — rekao je Ross. — Ako smo se dogovorili, otpratit ću te u ćeliju. Iz zatvora ćeš biti pušten sutra ujutro. Moram pripremiti teren za tvoj izlazak. Sophia se odlučila uplesti.— Ali, zar baš mora provesti noć u Newgateu? — zabrinuto je upitala. — Da — kratko je odvratio Ross. Nevoljko je zatvorila usta, no sudeći po načinu na koji ju je pogledao, to joj je bilo najmudrije učiniti. — Ne brini — rekao joj je brat. — Bio sam zatočen i na mnogo gorem mjestu od ovog — dometnuo je i pogledom ošinuo Rossa. — Zahvaljujući tvojemu suprugu.

221

BalkanDownload Iste noći Ross se sastao s Morganom u svojem uredu. Čuvši njegovu zamisao, Morgan je doslovce ostao bez riječi. U deset godina poznanstva i suradnje, Ross ga nikad ničim nije toliko iznenadio. — Ne mogu vjerovati — najzad je rekao. — Razumije se da ne može raditi za nas. — Zašto ne? — Dovraga, kakvo je to pitanje? Govorimo o Nicku Gentryju! — Siguran sam da bi se pod tvojom palicom mogao promijeniti. Sposoban si od njega napraviti novog čovjeka. — O, ne — pobunio se Morgan, odmahnuvši glavom. — Ne. Žao mi je, ali ne mogu to prihvatiti. Nijednom riječju nisam se požalio kad si mi natovario hrpu dodatnog posla. Čak ni kad si u zadnji čas tražio da te zamijenim u sudnici. Znaš da ću se truditi dostojno te zamijeniti. No ne možeš se povući i prepustiti mi da se bakćem s Gentryjem! Dovraga, ako ga želiš preobratiti, učini to sam. — Ti ćeš to bolje napraviti. Ja nikad nisam bio runner. Usto, odrastao si na ulici, kao i on. Imaj na umu da mu je samo dvadeset pet godina. Nije kasno za njega, mogao bi se promijeniti ako bi mu netko pružio priliku. — Iskreno sumnjam u to. Otvrdnuo je. — Ne kažem da će se to dogoditi preko noći — ustrajao je Ross. — Trebat će vremena. No siguran sam da bi u tom poslu mogao postati bolji i od koga. Izuzetno je sposoban, spreman suočiti se s bilo čime, a da i ne trepne. Gentry je poput moćnog oružja, Grante. U pravim rukama, može biti vrlo koristan. — Moćnim oružjem nije se mudro igrati — mrzovoljno je promrmljao Grant. — Zna se to čovjeku obiti o glavu — dometnuo je i zavalivši se u stolicu, zagledao se u strop. Očito, upravo je pokušavao zamisliti kako bi bilo prihvatiti se dresiranja svojeglavog mladog tigra poput Gentryja. Odjednom, zlurado se nasmijao. — Kad malo bolje razmislim, nakon svega što nam je taj mali kopilan priredio, zaslužio je da ga sameljem. Ross se široko osmjehnuo. Jedino netko Morganova stasa, mogao je visokog i jakog momka poput Gentryja nazvati malim. — Dakle, pristaješ? — Imam li izbora? Ross je odmahnuo glavom.

222

BalkanDownload — Tako sam i mislio — rekao je Morgan. — Dovraga. Iskreno se nadam da ću te se ubrzo riješiti. Kad se Ross vratio kući, zatekao je Sophiju u krevetu. Pretvarala se da spava. Naravno, znao je zašto. Zato jer joj je na povratku iz Newgatea jasno stavio do znanja da će poslije sastanka s Morganom porazgovarati s njom o njezinu ponašanju. Očito, nadala se da će se do jutra ohladiti i zaboraviti na to. Nadala se uzalud. Upalio je lampu na noćnom ormariću i sjeo na krevet. Otvorila je oči i podigla se u sjedeći položaj. — O, došao si — rekla je, glumeći iznenađenost. — Što je Grant rekao kad je čuo... Prekinuo ju je. — O tome ćemo nakon što porazgovaramo o tvojem prekršenom obećanju. Kako si to mogla učiniti? Nisam ti iz pukog hira zabranio da izlaziš iz kočije. Znaš to, a ipak si odlučila postupiti po svojem. Jesi li svjesna u kakvu si se opasnost dovela? Bila si jedina žena među onom bagrom prosvjednika. — Potpuno si u pravu — složila se. — Mogu shvatiti da se ljutiš na mene i nimalo ti to ne zamjeram. Trebala sam ostati u kočiji, kao što sam i obećala — pokorno je izrecitirala. glavi.

— Tako je — rekao je Ross, umiren njezinim posipanjem pepelom po

— Svjesna sam da sam nepromišljeno postupila i time dovela u opasnost i sebe i naše dijete. Žao mi je zbog toga. Doista jest. — I treba ti biti. Naslonila je glavu na njegovo rame. — Ne bih to učinila da za to nije postojao itekako dobar razlog — tiho je izgovorila. — Znam — zlovoljno je rekao. — No dovraga, ne želim da se o meni počne govoriti kao o muškarcu kojeg žena nimalo ne poštuje. Osmjehnula se. — Nitko se ne bi usudio ni pomisliti takvo što — rekla je i zagrlila ga. — Moram ti reći... to što si učinio za mojeg brata doista je velika stvar. — Nisam to učinio zbog njega, nego zbog tebe. — Znam. Doista si divan — rekla je i počela mu odvezivati kravatu. — Samo zbog toga? — upitao je i zgrabio ju oko struka.

223

BalkanDownload — Iz stotinu različitih razloga. Kako bih te mogla ne voljeti? Izgubio je volju za prodikom pa ustao i svukao košulju. Sophia je legla na leđa, mazno se protegnula i kratko se nasmijala. — Što je smiješno? — upitao je pa svukao i hlače. — Sjetila sam se da ti je onda, kad smo zajedno bili na tržnici, prodavačica cvijeća rekla da ću te uvaliti u nevolju. Sjeo je na krevet i podigao joj spavaćicu do struka. — Srećom, sposoban sam dovesti te u red — rekao je i ubrzo joj to i dokazao.

224

BalkanDownload EPILOG

oktor Lynley prvi je put u životu porađao ženu za čijeg je muža bio više zabrinut nego za nju. Prije svega, Ross je odbio izaći iz sobe. Sjeo je u kut, na stolac ravnog naslona i čvrsto stisnutih ruku netremice zurio u Sophiju. Mogla je to razumjeti. Znala je da je nasmrt prestrašen i zato ga je između trudova pokušala uvjeriti da će sve biti u redu. Svaki put složio bi se s njom, no izraz njegova lica govorio je nešto drugo. Najzad, kad je razmak između trudova postao kraći, a bol se znatno povećala, Sophia je prestala obraćati pozornost na njega. Gotovo je i zaboravila da je u sobi. — Jako ste tihi — zamijetio je Lynley i potapšao ju po ruci. — Slobodno urlajte ako će vam biti lakše. Možete mi i psovati sve po spisku. Neću se naljutiti, navikao sam na to. Drhtavo se osmjehnula i odmahnula glavom. — Bojim se da će se Ross onesvijestiti budem li vrištala. — Preživjet će — suho je odvratio Linley. Najzad, bol je postala toliko jaka da se Sophia više ni uz najbolju volju nije mogla suzdržati. Doktor Linley smjesta joj je podigao glavu i prislonio joj vlažan rupčić na lice. — Duboko udahnite nekoliko puta. Poslušala ga je i, kao rezultat, bol se brzo ublažila. — Hvala vam — rekla je Sophia i kratko podigla rupčić. — Što je to? Osjećam se neobično euforično. — Dušikov oksid — ravnodušno je rekao Linley. — Takozvani plin za smijanje. Ljudi ga katkad koriste iz puke zabave. No jedan od mojih kolega, Henry Hill, preporuča ga kao sredstvo protiv boli, osobito u stomatologiji. Osobno, u nekoliko navrata poslužio sam se njime u svrhu olakšavanja porođajne boli. Po svemu sudeći, posve je bezopasan. — Ne sviđa mi se pomisao da na mojoj ženi vršiš pokuse — pobunio se Ross. — Ako nešto nije dovoljno ispitano... Nije stigao završiti jer Sophia je ponovno u sav glas vrisnula i zgrabila Linleyja za ruku. — Ne slušajte ga. Dajte mi to! Udovoljio joj je. Duboko je udahnula i počela tiskati. Ubrzo potom, Amelia Elizabeth Cannon došla je na svijet.

225

BalkanDownload Sljedećeg dana, sjedeći u krevetu s malenom crnokosom djevojčicom, Sophia je kratko pogledala Rossa i bespomoćno slegnula ramenima. — Sigurna sam da će naše drugo dijete biti muško — rekla je i toplo mu se osmjehnula. Što se nje tiče, veselila se što je rodila djevojčicu, no i predobro je znala da se od žene očekuje da mužu prvo podari sina. Dakako, znala je i da joj džentlmen poput Rossa to nikada ne bi predbacio, no i da će njegov djed time biti prilično razočaran, kao i većina Cannonovih. Osmjehnuo se i nježno pomilovao kćer po glavi. — Ne bih imao ništa protiv kad bismo opet dobili djevojčicu. Smeteno se zagledala u njega. — Doista si drag, ali svi znaju da muškarac očekuje dobiti sina. Činilo se da uopće nije čuo što je rekla. — Predivna je — rekao je, zaljubljeno promatrajući kćer. — Najljepše dijete koje sam ikada vidio. Smatrao bih se pravim sretnikom ako bih ponovno dobio kćer. Volio bih imati punu kuću kćeri. Posegnula je za njegovom rukom i prinijela ju usnama. — Volim te — rekla je i spustila mu poljubac na prste. — Ne mogu ti opisati koliko sam sretna što se nisi oženio prije nego što smo se sreli. Zagrlio ju je i nježno ju poljubivši, duboko joj se zagledao u oči. — To se ne bi moglo dogoditi — rekao je i odmaknuo joj pramen kose s čela. — Zašto ne? — Jer... ti si bila ona koju sam čekao. SVRŠETAK

226

BalkanDownload AUTORIČINE BILJEŠKE

Drage čitateljice, Nadam se da uživate u čitanju serijala o čuvenim Bow Street runnerima. Uživala sam pišući ga, a i prije toga, dok sam se bavila prikupljanjem podataka vezanih uz sadržaj. Bow Street runneri bili su prethodnici današnje kriminalističke policije, mala skupina koju je 1753. godine oformio mirovni sudac Henry Fielding, u cilju borbe protiv rastućeg kriminala, osobito protiv londonskih bandi. Po njegovoj smrti, John Fielding, njegov polubrat, nastavio je s istom praksom. Tek 1829. godine Bow Street runnere zamijenili su policajci, u današnjem smislu riječi. Ujedno, koristim priliku kako bih napomenula da sam zbog potreba serijala donekle izmijenila vrijeme radnje. Također, u serijal sam uključila i prizore koji bi se nekima mogli učiniti čudnima za razdoblje u koje je smještena radnja, poput Gentryjeva tuširanja. No tijekom istraživanja otkrila sam da je vojvoda od Wellingtona još 1833. godine ugradio vodovodne instalacije u svoju palaču, a krajem istog stoljeća, vojvoda od Buckinghama svoju je rezidenciju opremio kupaonicama s kadama, tuševima i nužnicima s vodenim ispiranjem. Stoga, posve je moguće da je dobrostojeći londonski džentlmen poput Nicka Gentryja, u to vrijeme mogao imati kupaonicu i tuširati se u njoj. Što se tiče u serijalu također spomenutog odricanja od titule — zapravo, do 1963. to je bilo nemoguće učiniti. A otad je to pravo iskorišteno u samo petnaestak slučajeva. Svako dobro, Lisa

227