Raj

JUDITH MCNAUGHT

S engleskog prevela SVETLANA GRUBIĆ SAMARŽIJA

~2~

POSVETA Svatko tko ima posla sa mnom dok radim na romanu zna da su za bilo kakav odnos potrebne određene osobine: primjerice nevjerojatno strpljenje, iznimna tolerancija i sposobnost vjerovanja da uistinu radim dok zurim u prazno.

Ovaj roman posvećen je mojoj obitelji i mojim prijateljima koji imaju pregršt takvih osobina i koji su neizmjerno obogatili moj život: Mojemu sinu Claytonu i mojoj kćeri Whitney, koji su toliko ponosni na mene da mi pružaju veliko zadovoljstvo. I olakšanje.

I onim vrlo posebnim ljudima koji su mi ponudili svoje prijateljstvo, da bi potom ponijeli veći teret tog prijateljstva, pogotovo Phyllis i Richardu Ashley, Debbie i Craigu Kiefer, Kathy i Lloydu Stansberry te Cathy i Paulu Waldner. Nisam mogla ni zamisliti bolju podršku od one koju sam dobila od svih vas.

~3~

Zahvala

Robertu Hylandu, na ogromnim uslugama tijekom cijeloga života.

Odvjetniku Lloydu Stansberryu, na bezbrojnim odgovorima vezanim uz pravna pitanja u ovom romanu.

Nevjerojatnim voditeljima robnih kuća po zemlji koji su mi posvetili svoje vrijeme i stručnost, i bez čije pomoći nikada ne bih mogla napisati ovaj roman.

~4~

PRVO POGLAVLJE prosinac, 1973.

Otvorivši svoj spomenar, Meredith Bancroft sjedila je na krevetu s baldahinom i pažljivo izrezivala jednu sliku iz Chicago Tribunea. Iznad slike pisalo je: Djeca čikaških bogataša odjevena u vilenjake sudjeluju u dobrotvornoj božićnoj priredbi u Memorijalnoj bolnici u Oaklandu, a potom su bila navedena njihova imena. Ispod natpisa nalazila se velika slika “vilenjaka”: pet dječaka i pet djevojčica, uključujući i Meredith, koji su davali darove djeci na dječjem odjelu. S lijeve strane cijeli je događaj nadgledao zgodan osamnaestogodišnji mladić, koji se prema natpisu zvao “Parker Reynolds III., sin gospodina i gospođe Reynolds od Kenilwortha”.

Meredith se nepristrano usporedila s drugim djevojkama u vilenjačkim kostimima, pitajući se kako to da one imaju tako dugačke noge i lijepe obline, dok je ona izgledala... Zdepasto! - izjavila je s bolnom grimasom na licu. - Izgledam kao trol, a ne kao vilenjak!

Uopće joj se nije činilo poštenim to što ostale djevojke koje su imale četrnaest godina, i koje su tek nekoliko tjedana bile starije od nje, izgledaju tako divno, dok je ona izgledala kao trol ravan kao daska, i to sa zubnim aparatićem. Pogledala je sebe i ponovno požalila zbog tog tračka taštine koji ju je natjerao da skine naočale zbog fotografiranja; bez njih je škiljila, što je radila i na toj groznoj slici. - Kontaktne leće sigurno bi mi pomogle - zaključila je.

Pogled joj je pobjegao na Parkerovu sliku, a na licu joj se pojavio sanjiv osmijeh kad je isječak iz novina prislonila na ono što bi joj bile grudi da ih je imala, a nije. Još ne. A ovim tempom neće ih nikada ni imati.

Otvorila su se vrata njezine sobe, a Meredith je brzo maknula sliku s prsa. U sobu je ušla krupna šezdesetogodišnja kućna pomoćnica kako bi uzela njezino posuđe nakon večere. Niste pojeli desert - grdila ju je gospođa Ellis.

- Debela sam, gospođo Ellis - rekla je Meredith. Kako bi to dokazala, sišla je s antiknog kreveta i stupajućim korakom došla do ogledala iznad toaletnog stolića. - Pogledajte me rekla je, upirući prstom u svoj odraz. - Uopće nemam struk!

- Imate tu samo malo sala, to je sve.

- Nemam ni bokove. Ravna sam kao daska. Nije ni čudo što nemam prijatelja...

Gospođa Ellis, koja je za obitelj Bancroft radila manje od godinu dana, izgledala je zaprepašteno. - Nemate prijatelja? Kako to?

~5~

Očajnički se želeći nekome povjeriti, Meredith je rekla: - Samo se pretvaram da je u školi sve u redu. A zapravo je grozno. Ja sam... Potpuno neprilagođena. Oduvijek sam takva.

- Ajme, tko bi mislio! Sigurno nešto ne valja s djecom u vašoj školi...

- Nije problem u njima, nego u meni, ali promijenit ću se - izjavila je Meredith. - Krenula sam na dijetu i želim učiniti nešto sa svojom kosom. Grozna je.

- Nije grozna!- usprotivila se gospođa Ellis, pogledavši Meredithinu svjetloplavu kosu i tirkizne oči. - Imate divne oči i jako lijepu kosu. Krasnu, gustu i...

- Bezbojnu.

- Plavu.

Meredith je tvrdoglavo zurila u ogledalo, uveličavajući svoje mane.- Visoka sam sto sedamdeset centimetara. Sva sreća da sam napokon prestala rasti, jer bih izrasla u diva! Ali nisam posve beznadna, to sam shvatila u subotu.

Gospođa Ellis zbunjeno se namrštila. - Što se dogodilo u subotu da ste promijenili mišljenje o sebi?

- Ništa monumentalno - rekla je Meredith. Nešto monumentalno pomislila je. Parker mi se nasmiješio na božićnoj priredbi.

Bez pitanja mi je donio Coca-Colu. Rekao mi je da rezerviram jedan ples za njega na zabavi gospođice Eppingham u subotu. Prije sedamdeset pet godina Parkerova obitelj osnovala je veliku čikašku banku u kojoj se čuvao novac tvrtke Bancroft & Company, a prijateljstvo obitelji Bancroft i Reynolds trajalo je generacijama.- Sada će se sve promijeniti, a ne samo moj izgled - veselo je nastavila govoriti Meredith okrenuvši se od ogledala. - I ja ću imati prijateljicu! U školi ima jedna nova djevojka koja ne zna da me nitko ne voli. I ona je pametna, kao i ja, a večeras me nazvala da me pita nešto iz zadaće. Ona me nazvala i razgovarale smo o svemu i svačemu.

- Doduše, primijetila sam da nikada kući ne dovodite prijatelje iz škole - rekla je gospođa Ellis, nervozno stišćući ruke. - Ali mislila sam da je to zbog toga što živite tako daleko.

- Nije zbog toga - rekla je Meredith i srušila se na krevet, te samozatajno pogledala u svoje izdržljive papuče koje su izgledale kao umanjena verzija papuča njezina oca. Unatoč tomu što su bili jako bogati, Meredithin otac jako je pazio na novac. Sva njezina odjeća bila je iznimno kvalitetna i dobivala ju je tek kad je bilo nužno, a uvijek se velika pažnja posvećivala trajnosti.- Znate, ne uklapam se.

- Dok sam ja bila djevojčica - rekla je gospođa Ellis iznenada, kao da je shvaća - nisu nam se baš sviđala djeca koja su dobivala dobre ocjene.

- Nije samo stvar u tome - ironično je rekla Meredith.- Nisam neprilagođena samo zbog izgleda i ocjena. Nego i... Zbog svega ovoga - rekla je i pokazala na veliku, pomalo strogu sobu s antiknim namještajem, koja je nalikovala na ostalih četrdeset pet soba palače Bancroftovih. - Svi misle da sam jako čudna jer otac ustraje na tome da me Fenwick vozi u školu.

- Zašto je to čudno, ako smijem pitati?

- Ostala djeca idu u školu pješke ili školskim autobusom. - I?

~6~

- I ne dovozi ih vozač u Rolls-Royceu! - Meredith je gotovo sjetno dodala: - Njihovi su očevi vodoinstalateri i računovođe. Jedan radi kod nas u robnoj kući.

Ne mogavši tomu proturječiti, a ne želeći priznati da je to istina, gospođa Ellis reče: - A ovoj novoj djevojčici u školi nije čudno što vas Fenwick vozi?

- Nije - rekla je Meredith i nestašno zahihotala, zbog čega su joj oči iza naočala odjednom živahno zasjale. - Zato što misli da mi je Fenwick tata! Rekla sam joj da moj tata radi za neke bogataše koji imaju veliku trgovinu.

- Niste valjda!

- Jesam i ovaj... Nije mi žao. To sam trebala proširiti po školi prije mnogo godina, samo nisam htjela lagati.

- Ali sada ste htjeli lagati? - pitala ju je gospođa Ellis, strogo je pogledavši.

- To nije laž. Ne posve - rekla je Meredith molećivim glasom. - Otac mi je to davno objasnio. Vidite, Bancroft & Company tvrtka je koju posjeduju dioničari. A kao predsjednik tvrtke Bancroft & Company otac zapravo radi za dioničare. Razumijete?

- Mislim da ne - ravnodušno je rekla. - Tko ima najveći udio u dionicama?

Meredith ju je skrušeno pogledala.- Pa mi.

Gospođi Ellis cijelo je funkcioniranje poznate čikaške robne kuće Bancroft & Company bilo posve zbunjujuće, ali Meredith je često pokazivala neobično razumijevanje cijelog procesa poslovanja. Iako, pomislila je gospođa Ellis s bespomoćnim gnjevom usmjerenim prema Meredithinu ocu, možda to i nije bilo tako neobično, s obzirom na to da njezin otac nije pokazivao nikakvo zanimanje za nju osim kad joj je govorio o robnoj kući. Zapravo, gospođa Ellis smatrala je Philipa Bancrofta krivim zbog toga što se njegova kći nije mogla prilagoditi u školi. Prema svojoj kćeri ponašao se kao prema odrasloj osobi i ustrajao na tome da se i ona tako ponaša. U rijetkim prilikama kada je imao goste Meredith je bila domaćica. Zbog toga je Meredith bila opuštena u društvu odraslih i očito potpuno neprilagođena u društvu vršnjaka.

- Ali imate pravo - rekla je Meredith. - Ne mogu zavaravati Lisu Pontini da mi je Fenwick otac. Mislila sam da joj neće biti važno kad joj kažem da je Fenwick zapravo naš vozač ako me najprije upozna. Jedini razlog zbog kojeg to još nije saznala taj je što ne poznaje nikoga u našem razredu i odmah nakon škole mora ići kući. Ima sedmero braće i sestara te mora pomagati.

Gospođa Ellis nespretno je potapšala Meredith po ruci, pokušavajući se dosjetiti nečega ohrabrujućeg. - Ujutro sve izgleda vedrije - izjavila je, kao i inače pribjegavajući prigodnim klišejima koji su joj bili jako utješni. Uzela je posuđe od večere, a zatim zastala na vratima dosjetivši se još jedne nadahnjujuće fraze. - I zapamtite ovo - rekla je glasnim tonom osobe koja namjerava reći nešto pametno - svakome kad-tad svane.

Meredith nije znala da li da zaplače ili da se nasmije. - Hvala vam, gospođo Ellis - rekla je - to je vrlo ohrabrujuće. - U tišini je gledala kako se vrata zatvaraju, a onda je polako uzela svoj spomenar. Kad je u njega zalijepila isječak iz Tribunea, dugo je zurila u njega, a onda lagano dodirnula Parkerova nasmiješena usta. Od pomisli da će plesati s njim, uplašeno je i uzbuđeno zadrhtala. Sada je bio četvrtak, a ples gospođice Eppingham bit će preksutra.

Imala je osjećaj kao da mora čekati još nekoliko godina.

~7~

Uzdahnula je i unatraške listala stranice velikog spomenara. Sprijeda su bili vrlo stari isječci, sada već požutjeli od starosti, a slike su izblijedjele. Spomenar je pripadao njezinoj majci, Caroline, i sadržavao je jedine opipljive dokaze u kući da je Caroline Edwards Bancroft ikada postojala. Sve ostalo vezano uz nju uklonjeno je prema uputama Philipa Bancrofta.

Caroline Edwards bila je glumica, i to baš ne odveć dobra ako je suditi prema kritikama, ali nesumnjivo je bila glamurozna. Meredith je gledala izblijedjele slike, ali nije čitala članke jer ih je znala napamet. Znala je da je na dodjelu Oscara 1955. godine išla u pratnji Carya Granta i da je David Niven rekao da je ona najljepša žena koju je ikada vidio, a David Selznick htio je da glumi u jednom njegovu filmu. Znala je da joj je majka glumila u tri mjuzikla na Broadwayu, i da su kritičari popljuvali njezinu glumu, ali su joj hvalili zgodne noge. U trač-rubrikama moglo se pročitati da je imala avanturu s gotovo svakim glumcem s kojim je glumila. Na isječcima se mogla vidjeti odjevena u krzno na zabavi u Rimu, zatim kako u Monte Carlu igra rulet u dugačkoj crnoj haljini bez naramenica. Na jednoj fotografiji bila je na plaži u Monacu u oskudnom bikiniju, a na drugoj je skijala u Gstaadu sa švicarskim osvajačem zlatne olimpijske medalje. Meredith je bilo jasno da je Caroline bila okružena zgodnim muškarcima kamo god je išla.

Zadnji isječak koji je njezina majka sačuvala bio je datiran šest mjeseci nakon onoga iz Gstaada. Nosila je veličanstvenu bijelu vjenčanicu, smijala se i trčala niza stube katedrale držeći Philipa Bancrofta pod ruku dok su ih posipali rižom. Novinari su nadmašili sami sebe u ekstravagantnom opisivanju vjenčanja. Zabava u hotelu Palmer House bila je zatvorena za novinare, ali svejedno su izvijestili o svim poznatim gostima, od Vanderbiltovih i Whitneyevih do suca Vrhovnog suda i četiriju senatora.

Brak je potrajao dvije godine, dovoljno da Caroline zatrudni, rodi i ima otrcanu avanturu s trenerom konja, te da potom pobjegne u Europu s lažnim talijanskim princem koji je bio gost u ovoj kući. Meredith je osim ovoga znala malo, te da joj majka nikada nije poslala ni čestitku za rođendan. Meredithin otac, koji je veliku pozornost pridavao dostojanstvu i tradicionalnim vrijednostima, rekao je da je njezina majka bila sebična kurva kojoj pojmovi bračne vjernosti i majčinske odgovornosti nisu bili uopće poznati. Kad je Meredith imala godinu dana, zatražio je razvod i skrbništvo nad Meredith, potpuno spreman iskoristiti značajan politički i društveni utjecaj obitelji Bancroft kako bi dobio parnicu. Nakraju nije morao posezati za tim. Prema onomu što je rekao Meredith, njezina majka nije se ni pojavila na raspravi, a kamoli da mu se suprotstavila.

Kad je dobio skrbništvo, Meredithin otac odlučio je pobrinuti se za to da Meredith nikada ne krene stopama svoje majke.

Bio je odlučan u tome da će Meredith zauzeti svoje mjesto u poduljoj lozi dostojanstvenih žena obitelji Bancroft, koje su vodile uzorne živote, posvećene dobrotvornom radu koji je bio primjeren njihovu položaju i kojima nikada nije pripisan nijedan skandal.

Kad je došlo vrijeme da Meredith krene u školu, Philip se uzrujao saznavši da su pravila ponašanja popustila, čak i u njegovu društvenom sloju. Mnogi njegovi poznanici zauzeli su liberalniji stav spram odgoja djece te svoju djecu slali u “progresivne” škole kao što su Bently i Ridgeview. Kad je otišao pogledati te škole, čuo je fraze poput “nestrukturirana nastava” i “samoizražavanje”. Progresivno obrazovanje zvučalo mu je nedisciplinirano te je

~8~

nagovještavalo niži standard naobrazbe i vladanja. Nakon što je odbio obje škole, odveo je Meredith da vidi St. Stephens, privatnu katoličku školu koju su vodile benediktinke i koju su pohađale njegova teta i njegova majka.

Njezinu ocu svidjelo se sve što je vidio toga dana kada su posjetili St. Stephen’s: trideset četiri djevojčice prvog razreda odjevene u stroge karirane sivo-plave haljine te deset dječaka u bijelim košuljama i plavim kravatama odmah su im prišli s puno poštovanja dok mu je opatica pokazivala učionicu. Četrdeset četiri mlada glasa uglas su rekla: Dobro jutro, sestro! Osim toga u St. Stephen ‘su još se uvijek podučavalo na dobar, staromodan način, za razliku od Bentlya gdje je vidio kako neka djeca slikaju prstima, dok druga, koja su odabrala učenje, rješavaju matematičke zadatke. Dodatan plus bio je taj što će Meredith ondje dobiti i strogu moralnu poduku.

Njezin otac bio je svjestan činjenice da se situacija u četvrti u kojoj se nalazila škola tijekom godina pogoršala, ali bio je opsjednut idejom da se Meredith odgaja na isti način kao i druge uzorne, čestite žene iz obitelji Bancroft koje su pohađale St. Stephen’s tijekom triju generacija. Problem četvrti riješio je time što je naredio obiteljskom vozaču da Meredith vozi od kuće u školu i natrag.

No nije bio svjestan toga da djevojčice i dječaci koji su sada pohađali St. Stephens nisu bili kreposna mala bića kao toga dana kad je on posjetio školu. To su bila obična djeca iz niže srednje klase ili čak iz siromašnih obitelji; igrali su se zajedno i išli zajedno u školu te su zajedno bili sumnjičavi spram svakoga tko je dolazio iz posve drukčije i mnogo imućnije obitelji.

Meredith to nije znala kad je stigla u St. Stephen’s i krenula u prvi razred. Odjevena u urednu sivo-plavu kariranu haljinu, nosila je novu kutiju za ručak i drhtala zbog uzbuđenja koje bi osjetio svaki šestogodišnjak koji dolazi u razred pun neznanaca, ali nije se stvarno bojala. Nakon što je skoro cijeli život provela u samoći, družeći se samo s ocem i poslugom, veselo je iščekivala trenutak kada će napokon pronaći prijatelje svoje dobi.

Prvi dan u školi još je dobro i prošao, ali sve se iznenada pogoršalo kad je nastava završila, a učenici krenuli prema vratima kako bi izašli na igralište i na parkiralište. Fenwick je čekao na igralištu i stajao pokraj Rolls-Roycea u svojoj crnoj uniformi. Starija djeca stala su i zurila u njih te je potom označila kao bogatašicu, dakle kao “drukčiju”.

Već to je bilo dovoljno da postanu oprezni i suzdržani, a krajem tjedna također su otkrili još toga o “bogatašici” što ju je izdvajalo: kao prvo, Meredith Bancroft govorila je više kao odrasla osoba nego kao dijete; kao drugo, nije znala nijednu od igara koje su oni igrali za vrijeme odmora, a kad ih je i igrala, djelovala je nespretno jer nije znala pravila. Najgore od svega bilo je to što je nakon nekoliko dana postala učiteljičina ljubimica jer je bila pametna.

Nakon mjesec dana Meredith su njezini vršnjaci imenovali uljezom, izvanzemaljcem s drugog svijeta kojega svi trebaju izbjegavati. Možda bi joj s vremenom pomoglo to da je dovoljno lijepa, pa bi joj se drugi divili, ali to nije bio slučaj. Kad je imala devet godina, u školu je došla s naočalama. S dvanaest je dobila zubni aparatić, a s trinaest godina bila je najviša djevojka u razredu.

Prije tjedan dana, godinama nakon što je Meredith izgubila svaku nadu da će ikada imati pravu prijateljicu, sve se promijenilo. Lisa Pontini upisala se u osmi razred St. Stephen’sa. Bila je malo viša od Meredith i hodala je kao manekenka, a složene matematičke

~9~

zadatke rješavala je kao od šale. U podne istoga dana Meredith je sjedila na niskom kamenom zidu kod škole i ručala, kao i svaki dan, s otvorenom knjigom na krilu. Isprva je počela donositi knjigu jer bi joj čitanje ublažilo osjećaj izoliranosti i različitosti. Do petog razreda postala je strastvena čitateljica.

Baš je htjela okrenuti stranicu kad su joj u vidokrug ušle izlizane oksfordice. Pred njom je stajala Lisa Pontini i znatiželjno je gledala. Lisa je zbog svojega tamnog tena i crvenosmeđe kose bila čista suprotnost Meredith; štoviše, krasilo ju je neko samopouzdanje koje ju je činilo odvažnom. Umjesto da sivu vestu sa školskim grbom nosi skromno preko ramena kao Meredith, Lisa je rukave labavo povezala na grudima.

- Ajme, kakva rupa! - izjavila je Lisa i sjela pokraj Meredith, pogledavajući školski prostor. - Nikada u životu nisam vidjela toliko niskih dječaka. Ovdje sigurno stavljaju nešto u vodu što im usporava rast! Koji je tvoj prosjek?

Ocjene su se u St. Stephen’su izražavale točno u decimalu.-97,8 - rekla je Meredith, pomalo začuđena Lisinom brzom promjenom teme i neočekivanom druželjubivosti.

- Moj je 98,1 - odgovorila je Lisa, a Meredith je primijetila da su Lisine uši probušene.

Naušnice i ruž bili su zabranjeni u školi. Dok je Meredith to opažala, i Lisa je nju odmjeravala. Sa zbunjenim je smiješkom izravno pitala: - Sama si svojom voljom ili si neki izopćenik?

- Nisam nikada razmišljala o tome - lagala je Meredith.

- Koliko još moraš nositi taj aparatić?

- Još godinu dana - rekla je Meredith, zaključivši da joj se Lisa Pontini uopće ne sviđa.

Zatvorila je knjigu i ustala, sretna što će se ubrzo oglasiti zvono.

Tog poslijepodneva, kako je već bio običaj posljednjeg petka u mjesecu, učenici su se poredali u crkvi kako bi ispovjedili svoje grijehe svećenicima St. Stephen’sa. Osjećajući se, kao i uvijek, poput besramne grešnice, Meredith je kleknula u ispovjedaonicu i povjerila svoje grijehe ocu Vickersu, među kojima su bili i oni da joj se ne sviđa sestra Mary Lawrence i da provodi previše vremena razmišljajući o izgledu. Kad je završila, pridržala je vrata za sljedeću osobu, kleknula u klecalo i izmolila molitve koje je dobila za pokoru.

Budući da je učenicima bilo dopušteno otići nakon toga, Meredith je izašla van i čekala Fenwicka. Nekoliko minuta poslije Lisa je silazila niz crkvene stube i oblačila jaknu. Još uvijek uvrijeđena zbog toga što joj je Lisa rekla da je izopćenik i što je komentirala da mora nositi zubni aparat, Meredith ju je oprezno gledala kako se osvrće i potom joj prilazi.

- Zamisli samo - rekla je Lisa - Vickers mi je rekao da za pokoru moram izmoliti cijelu krunicu zbog malo ljubakanja! Kakvu bi tek onda pokoru dao za francuski poljubac? dodala je uz bezobrazan smiješak i sjela pokraj Meredith.

Meredith nije znala da nečija nacionalnost može odrediti način ljubljenja, ali prema Lisinu komentaru zaključila je da svećenici sigurno ne žele da učenici iz St. Stephen’sa to rade kao Francuzi, kako god to bilo. Želeći izgledati iskusno, rekla je: - Za takve poljupce moraš cijeli dan čistiti crkvu.

Lisa je zahihotala i znatiželjno gledala Meredith. - Nosi li i tvoj dečko zubni aparat?

Meredith je pomislila na Parkera i odmahnula glavom.

~ 10 ~

- To je dobro - rekla je Lisa sa zaraznim osmijehom. - Uvijek sam se pitala kako je moguće da se dvoje ljudi s aparatićem ljubi, a da im aparatići ne zapnu jedan za drugi. Moj se dečko zove Mario Campano. Visok je, crn i zgodan. Kako se tvoj dečko zove? Kakav je?

Meredith je pogledala prema ulici, nadajući se da se Fenwick neće sjetiti da škola danas završava ranije. Iako joj nije bilo ugodno razgovarati o toj temi, Lisa Pontini ju je očaravala te je Meredith iz nekog razloga osjetila da ta djevojka zaista želi da se sprijatelje.

- Ima osamnaest godina i izgleda kao Robert Redford - iskreno je rekla Meredith.

- Zove se Parker.

- Kako mu je ime?

- To mu je ime. Prezime mu je Reynolds.

- Parker Reynolds - ponovila je Lisa, mršteći nos. - Zvuči kao neki snob. Je li dobar u tome?

- U čemu?

- U ljubljenju, naravno.

- Aha. Pa... Da. Fantastično se ljubi.

Lisa ju je podrugljivo pogledala. - Nikada te nije poljubio. Lice ti se zarumeni kad lažeš.

Meredith je iznenada ustala. - Slušaj - ljutito je počela. - Nisam te zvala da dođeš ovamo i...

- Hej, ne brini. Ljubljenje i nije baš nešto. Mislim, kad me Mario prvi put poljubio, to mi je bio najneugodniji trenutak u životu.

Sada kada je Lisa htjela reći nešto o sebi Meredithin je bijes iščeznuo te je ponovno sjela. - Bilo ti je neugodno zato što te poljubio?

- Ne, bilo mi je neugodno zato što sam se naslonila na ulazna vrata dok me ljubio i ramenom pritisnula zvono. Moj tata otvorio je vrata, a ja sam mu se srušila u naručje dok me Mario još grlio. Bila je potrebna cijela vječnost da se svi otpetljamo na podu.

Meredithin smijeh naglo je prestao kad je vidjela da dolazi Rolls-Royce. - Eno moj... Moj prijevoz - izvukla se, uozbiljivši se.

Lisa je pogledala u stranu i razjapila usta. - Ajme, zar je to Rolls-Royce?

Nelagodno kimajući, Meredith je slegnula ramenima dok je uzimala knjige i rekla: Živim daleko odavde, a moj tata ne želi da idem autobusom.

- Znači, tata ti je vozač? - pitala je Lisa i krenula s Meredith prema autu. - Sigurno je super vozikati se u takvu autu i pretvarati se da si bogata. - Ne čekajući Meredithin odgovor, nastavila je: - Moj tata postavlja cijevi. Njegov sindikat trenutačno štrajka, pa smo se preselili ovdje gdje je stanarina još manja. Znaš kako je to.

Meredith iz osobnog iskustva nije znala “kako je to”, ali iz očevih ljutitih tirada znala je kako sindikati i štrajkovi utječu na poslovnjake kao što su Bancroftovi. No svejedno je suosjećajno kimnula kad je Lisa turobno uzdahnula. - Sigurno je teško - rekla je, a onda nepromišljeno dodala: - Hoćeš li da te odvezemo kući?

- Itekako! Ne, čekaj, možemo li sljedeći tjedan? Imam sedmero braće i sestara i mama sigurno ima već dvadeset zadataka za mene. Radije bih se još malo zadržala ovdje i došla kući kao i inače.

~ 11 ~

To je bilo prije tjedan dana, a oprezno prijateljstvo koje je započelo toga dana samo se razvijalo i raslo na krilima novog povjeravanja i veselih priznanja. Sada dok je Meredith zurila u Parkerovu sliku u spomenaru i razmišljala o plesu u subotu navečer odlučila je da će sutra u školi Lisu pitati za savjet. Lisa je znala mnogo o frizurama i takvim stvarima.

Možda će joj predložiti nešto čime će Meredith biti privlačnija Parkeru.

Svoj plan ostvarila je kad su sutradan sjedile vani i ručale. - Što misliš - pitala je Lisu postoji li nešto osim plastične operacije što bi me sutra navečer učinilo drukčijom? Nešto zbog čega bi me Parker doživio starijom i ljepšom?

Prije nego što je odgovorila, Lisa ju je dugo i temeljito pogledala. - Te naočale i zubni aparatić baš i ne pobuđuju strast, znaš - našalila se.- Skini naočale i ustani.

Meredith ju je poslušala, a onda je namrgođeno, ali ipak veselo, čekala da je Lisa obiđe i pregleda. - Baš se trudiš izgledati neugledno - zaključila je Lisa. - Imaš super oči i kosu. Da se malo našminkaš, skineš naočale i napraviš nešto s kosom, naš bi te Parker mogao primijetiti sutra navečer.

- Stvarno to misliš? - pitala je Meredith, a oči su joj zasjale kad je pomislila na njega.

- Rekla sam da bi mogao - Lisa je ispravila Meredith s okrutnom iskrenošću. - On je stariji, tako da ti godine ne idu na ruku. Koje si rješenje dobila u onom zadnjem zadatku testa iz matematike jutros?

U tjedan dana otkako su se sprijateljile Meredith se već naviknula na Lisine brze promjene tema. Kao da je bila prepametna da se usredotoči na samo jednu temu. Meredith joj je rekla svoje rješenje, a Lisa je kazala: - To sam i ja dobila. S obzirom na takva dva mozga - šalila se - očito je da je to točno rješenje. Znaš li da svi u ovoj otrcanoj školi misle da RollsRoyce pripada tvom tati?

- Nikada im nisam rekla da mu ne pripada - iskreno je rekla Meredith.

Lisa je zagrizla jabuku i kimnula. - Zašto bi im i rekla? Ako su toliko glupi da misle da bi jedno bogato dijete išlo u ovu školu, i ja bih ih također pustila da to misle.

Tog poslijepodneva nakon škole Lisa je ponovno htjela da je Meredithin “otac” odveze kući, a Fenwick je nevoljko pristao raditi to cijeli tjedan. Kad je Rolls-Royce stao ispred kućice od smeđe cigle u kojoj je živjela obitelj Pontini, Meredith je promatrala gužvu djece i igračaka u prednjem dvorištu. Lisina majka stajala je na trijemu, noseći pregaču, kao i uvijek. - Lisa - povikala je s teškim talijanskim naglaskom - Mario te zove. Želi razgovarati s tobom. Zdravo, Meredith - dodala je i mahnula. - Možeš nam jedan dan doći na večeru.

Možeš i prespavati ovdje tako da tvoj tata ne mora kasno dolaziti ovamo i voziti te kući.

- Hvala na pozivu, gospođo Pontini - viknula je Meredith i mahnula sa stražnjeg sjedala.

- Doći ću. - Meredith je oduvijek sanjala o tome; maštala je da će imati prijateljicu kojoj će se moći povjeravati, prijateljicu koja će je pozvati da prespava kod nje, i sada je bila jako ushićena zbog toga.

Lisa je zatvorila vrata od auta i nagnula se na prozor.

- Tvoja je mama rekla da te Mario zove - podsjetila ju je Meredith.

~ 12 ~

- Dečka treba pustiti da čeka - rekla je Lisa. - Tako ga držiš u neizvjesnosti. Nemoj me zaboraviti nazvati u nedjelju da mi ispričaš sve što se dogodilo s Parkerom na plesu. Da ti barem mogu napraviti frizuru prije nego što odeš na ples.

- I ja bih to voljela - rekla je Meredith, iako je znala da će Lisa saznati da joj Fenwick nije otac ako dođe u kuću. Svaki joj je dan htjela reći istinu i svaki je dan to odgađala, govoreći si da Lisi neće biti bitno je li joj otac bogat ili siromašan kad je dobro upozna. Sjetno je nastavila: - Ako dođeš sutra, možeš prespavati kod nas. Dok ja budem na plesu, možeš pisati zadaću, a kad se vratim kući, moći ću ti ispričati kako je bilo.

- Ali ne mogu doći. Sutra navečer idem na spoj s Mariom - nepotrebno je dodala Lisa.

Meredith je bila zaprepaštena što Lisi roditelji dopuštaju da s četrnaest godina izlazi s dečkima, ali Lisa se samo nasmijala i rekla da se Mario ne bi usudio učiniti nešto neprimjereno, jer zna što bi mu u tom slučaju učinili njezin otac i ujaci. Odgurnuvši se od auta, Lisa je rekla: - Sjeti se onoga što sam ti danas rekla, dobro? Očijukaj s Parkerom i gledaj ga u oči. I podigni kosu, tako ćeš izgledati profinjenije.

Na putu kući Meredith se pokušala zamisliti kako očijuka s Parkerom. Preksutra mu je bio rođendan; to je zapamtila prije godinu dana kada je shvatila da se zaljubljuje u njega.

Prošli tjedan provela je sat vremena tražeći u trgovini pravu čestitku koju će mu dati sutra navečer, ali čestitke na kojima je pisalo ono što ona stvarno osjeća bile bi preosjećajne. Iako je bila naivna, pretpostavila je da se Parkeru ne bi svidjela čestitka na kojoj je sprijeda pisalo Mojoj jedinoj ljubavi... Tako da se, nažalost, morala zadovoljiti onom na kojoj je pisalo Sretan rođendan posebnom, prijatelju.

Meredith je naslonila glavu na sjedalo i sklopila oči, sanjivo se smiješeći dok se zamišljala kako izgleda poput prekrasne manekenke i govori duhovite i pametne stvari dok je Parker pozorno sluša.

~ 13 ~

DRUGO POGLAVLJE Meredith se potišteno gledala u ogledalo dok je gospođa Ellis stajala iza nje i zadovoljno kimala. Kad su gospođa Ellis i ona prošli tjedan išle u kupnju, baršunasta haljina izgledala je poput sjajnog topaza. No večeras je baršun bio smeđe boje s metalnim odsjajem, a usklađene cipele s niskom, debelom petom bile su bapske. Meredith je znala da je ukus gospođe Ellis bio bapski; osim toga i ona i Meredith bile su pod očevim pritiskom da izaberu haljinu koja je bila “prikladna za Meredithinu dob i Meredithin odgoj”. Kući su donijele tri haljine kako bi ih odobrio Meredithin otac, a ova je bila jedina koju nije smatrao previše “oskudnom” ili “prozirnom”.

Jedino zbog čega Meredith nije bila očajna večeras bila je njezina frizura. Inače je kosu do ramena razdjeljivala sa strane i stavljala ukosnicu iznad uha, ali Lisini komentari uvjerili su je da joj je zaista potrebna nova, profinjenija frizura. Večeras je uvjerila gospođu Ellis da joj podigne kosu u punđu načinjenu od gustih kovrča s dva slobodna pramena preko ušiju, i Meredith se svidjela ta frizura.

- Meredith - rekao je njezin otac kad je ušao u sobu pregledavajući karte za operu - Park Reynolds treba dvije dodatne karte za Rigoletto, pa sam mu rekao da može uzeti naše.

Možeš li ih dati mladom Parkeru večeras kad budeš... - podigao je pogled i namrštio se. - Što si to napravila s kosom? - otresito je pitao.

- Večeras sam je htjela nositi podignutu.

- Više mi se sviđa kada je nosiš kao i inače, Meredith. - Nezadovoljno pogledavši gospođu Ellis, rekao je: - Kada sam vas zaposlio, gospođo, mislio sam da smo se dogovorili da ćete uz svoje dužnosti pomoćnice također savjetovati moju kćer o ženskim pitanjima kada je to potrebno. Je li ova frizura vaša predodžba o...

- Ja sam izričito tražila da mi gospođa Ellis pomogne napraviti ovakvu frizuru, oče umiješala se Meredith kad je gospođa Ellis problijedjela i počela drhtati.

- Ako je tako, trebala si je pitati za savjet - rekao je Philip - a ne reći joj što želiš da ti napravi.

- Da, naravno - rekla je Meredith. Nije htjela razočarati oca ili ga uzrujati. Uvijek je mislila da je ona kriva ako mu se cijeli dan ili noć pokvare zbog nekog njezina postupka.

- Dobro, sve je u redu - popustio je kada je vidio da se Meredith kaje. - Gospođa Ellis može ti popraviti frizuru prije nego što kreneš. Donio sam ti nešto, draga moja. Jednu ogrlicu - dodao je i iz džepa izvadio ravnu, tamnozelenu baršunastu kutijicu. - Možeš je večeras staviti, dobro će ti pristajati uz haljinu. - Meredith je čekala da otvori kopču i zamišljala zlatni medaljon, ili možda... - To su biseri tvoje bake - izjavio je, a ona se morala

~ 14 ~

potruditi da sakrije svoj užas dok je on vadio dugačak niz velikih bisera. - Okreni se da ti ih zakopčam.

Dvadeset minuta poslije Meredith je stajala ispred ogledala i hrabro se pokušavala uvjeriti da izgleda lijepo. Kosa joj je ponovno bila ravna i spuštena kao inače, ali biseri su bili najgori. Njezina baka nosila ih je gotovo svaki dan cijeloga života; umrla je noseći ih, a sada su stajali poput teškog tereta na Meredithinim nepostojećim grudima. - Oprostite, gospođice - okrenula se kad je na vratima čula glas obiteljskog batlera. - Dolje je neka gospođica Pontini koja tvrdi da vam je prijateljica iz škole.

Uhvaćena u laži, Meredith je sjela na krevet i mahnito pokušavala smisliti kako da se izvuče iz ovoga. Ali nije bilo načina i ona je to znala. - Dovedite je ovamo, molim vas.

Minutu poslije u njezinu je sobu ušla Lisa i promatrala sobu kao da se iznenada našla na nepoznatu planetu. - Pokušala sam te nazvati - rekla je - ali telefon ti je bio zauzet sat vremena, pa sam odlučila riskirati i doći ovamo - zastala je i okrenula se, proučavajući sve oko sebe. - Tko je vlasnik ove hrpe kamenja?

U bilo kojem drugom trenutku Meredith bi se nasmijala zbog ovakva neuljudna opisa ove kuće. No sada je tek tihim, napetim glasom uspjela izustiti: - Moj otac.

Lisin se izraz lica uozbiljio. - To sam i sama shvatila kad ti se muškarac koji mi je otvorio vrata obratio s “gospođice Meredith” istim tonom kojim svećenik Vickers kaže “Blažena Djevice Marijo”. - Lisa se okrenula i pošla prema vratima.

- Lisa, čekaj! - molila ju je Meredith.

- Lijepo si se našalila. Ovo je stvarno bio odličan dan - sarkastično je dodala Lisa i ponovno se okrenula. - Najprije me Mario pokušao skinuti, a kad sam došla u kuću svoje “prijateljice”, saznam da je napravila budalu od mene.

- Nije istina! - zavapila je Meredith. - Pustila sam da misliš da mi je naš vozač Fenwick otac jer sam se bojala da će istina sve pokvariti!

- Da, baš - prezrivo je uzvratila Lisa u nevjerici. - Mala bogatašica očajno se htjela sprijateljiti s malom siromašicom. Sigurna sam da ste se ti i tvoji bogati prijatelji smijali što te moja mama pozvala na špagete i...

- Prestani! - povikala je Meredith. - Ne shvaćaš! Sviđaju mi se tvoji mama i tata i htjela sam da budemo prijateljice. Imaš braću i sestre, i tete, i stričeve, i sve ono što sam ja oduvijek htjela imati. Zašto misliš da je sve odmah lijepo ako živim u ovoj glupoj kući?

Pogledaj kako je to utjecalo na tebe! Bacila si jedan pogled na nju i više nisi ništa htjela imati sa mnom, a u školi je tako otkako znam za tebe. Osim toga - dovršila je - volim špagete.

Volim kuće kao što je tvoja, gdje se ljudi smiju i gdje viču!

Prestala je kad je bijes na Lisinu licu zamijenjen sarkastičnim osmijehom. - Voliš buku?

U tome je stvar?

Meredith se slabašno nasmiješila. - Izgleda da volim.

- A što je s tvojim bogatim prijateljima?

- Nemam ih. Mislim, poznajem neke vršnjake i viđam ih s vremena na vrijeme, ali svi idu u istu školu i godinama su prijatelji. Ja sam i ondje uljez, čudakinja.

- Zašto te je otac poslao u školu St. Stephen’s?

~ 15 ~

- On misli da je to dobro za građenje karaktera. Moja baka i njezina sestra pohađale su tu školu.

- Tvoj je otac čudan.

- Vjerujem, ali ima dobre namjere.

Lisa je slegnula ramenima, a glas joj je namjerno bio ležeran. - Onda djeluje kao većina drugih očeva. - Bilo je to blago popuštanje, oprezna naznaka sličnosti, a sobu je obavio muk.

Razdvojene krevetom s baldahinom u stilu Luja XIV. i ogromnim društvenim razlikama, dvije iznimno pametne tinejdžerice prepoznale su sve različitosti koje postoje između njih te su se promatrale s umirućom nadom i oprezom. - Morala bih krenuti - rekla je Lisa.

Meredith je turobno pogledala u platnenu torbu koju je Lisa donijela, očito u namjeri da prespava ovdje ako je to u redu. Podigla je ruku kako bi je pozvala, no onda ju je spustila, znajući da to nema smisla. - I ja moram uskoro krenuti - rekla je umjesto toga.

- Ovaj... Dobro se zabavi.

- Fenwick te može odvesti kući nakon što mene ostavi kod hotela.

- Mogu ići autobusom - započela je Lisa, ali tek je sada primijetila Meredithinu haljinu te je užasnuto zastala. - Tko ti bira odjeću? Helen Keller1 ? Nećeš valjda to večeras nositi?

- Hoću. Ne sviđa ti se?

- Zaista želiš da ti kažem?

- Mislim da ne.

- Reci mi kako bi ti opisala tu haljinu?

Meredith je slegnula ramenima, potištena izraza lica. - Što misliš o riječi staromodno?

Ugrizavši se za usnicu da se ne nasmije, Lisa je podigla obrve. - Zašto si je kupila ako ti je bila ružna?

- Svidjela se mojemu ocu.

- Tvoj otac ima odvratan ukus.

- Ne bi smjela izgovarati riječi kao što je odvratan - tiho je rekla Meredith, znajući da je Lisa u pravu i da je haljina ružna.

- Zbog takvih riječi djeluješ opako i okorjelo, a to zapravo nisi.

Ne znam kako se trebam obući ni kakvu da si frizuru napravim, ali znam da sam u pravu što se tiče govora.

Lisa je zurila u nju razjapljenih usta, a onda se nešto počelo događati: lagano povezivanje dvaju potpuno različitih duhova koji su iznenada shvatili da jedan drugomu mogu ponuditi nešto uistinu posebno. Lisine zelenosmeđe oči zasjale su od polagana smiješka, te je nagnula glavu u stranu, zamišljeno promatrajući Meredithinu haljinu. - Malo spusti naramenice, da vidimo hoće li to pomoći - iznenada joj je rekla.

Meredith joj se nasmiješila i poslušno povukla naramenice.

- Frizura ti je groz... Odvrat... Strašna - ispravila se Lisa, a onda je pogledala oko sebe i opazila buket umjetnog cvijeća koji je stajao na komodi. - Mogao bi pomoći cvijet u kosi ili cvijet zataknut za pojas.

1

Helen Keller (1880 - 1968) - američka slijepa i gluha književnica te aktivistica (op. prev.).

~ 16 ~

U Meredith se probudila intuicija predaka Bancroftovih te je osjetila da joj je pobjeda nadomak ruke i da je trenutak da iskoristi svoju prednost. - Hoćeš li prespavati ovdje? Ja ću se vratiti do ponoći i nikoga neće biti briga dokad ćemo biti budne.

Lisa je oklijevala, a onda se nasmiješila. - Može. - Preusmjerivši pozornost na problem Meredithina izgleda, rekla je: - Zašto si izabrala cipele s takvom niskom, debelom petom?

- U njima ne djelujem tako visoko.

- U modi je biti visok, ludo. Moraš li nositi tu bisernu ogrlicu?

- Otac tako želi.

- Ali možeš je skinuti u autu, zar ne?

- Osjećao bi se grozno da to sazna.

- Pa, ja mu neću reći. Posudit ću ti svoj ruž - dodala je, već kopajući po torbi. - A što je s naočalama? Baš ih moraš nositi?

Meredith je potisnula nalet smijeha. - Samo ako želim vidjeti.

Meredith je otišla četrdeset pet minuta poslije. Lisa je prije rekla da ima dara za dotjerivanje svega - od ljudi do soba - i Meredith joj je sada vjerovala. Zbog cvijeta zataknuta za uho Meredith se osjećala elegantnije i manje staromodno. Od lagano nanesena rumenila izgledala je življe, a zbog ruža se osjećala starije i profinjenije, iako je Lisa rekla da je malo preupadljiv za njezinu blijedu put. Sa samopouzdanjem na najvišoj razini, Meredith se okrenula na vratima svoje sobe te mahnula Lisi i gospođi Ellis, a potom se nasmiješila Lisi. Ako želiš, slobodno mi preuredi sobu dok me nema.

Lisa je veselo podigla palčeve. - Nemoj da Parker čeka.

~ 17 ~

TREĆE POGLAVLJE prosinac, 1973.

Zvona koja su odzvanjala u glavi Matta Farrella bila su nadjačana sve većom tutnjavom njegova srca dok je uranjao u Laurino požudno, strastveno tijelo, koje ga je snažno jahalo i kukovima ga tjeralo da uđe još dublje. Bila je divlja... I blizu vrhunca.

Zvona su postajala sve glasnija. Nisu to bila ona pjevna zvona s crkvenih zvonika u središtu grada, niti prodorna zvona vatrogasne postaje prekoputa.

- Hej, Farrell, jesi li unutra? - Zvona.

Sigurno da je bio “unutra”. Unutra, u njoj, samo što ne eksplodira. Zvona.

- Kvragu, Farrell... - Zvona. - Gdje si... - zvona - ti to? - Onda je shvatio: netko je stajao vani ispred benzinske postaje, udarao po zvonu koje se čulo unutra i dozivao ga.

Laura se ukočila i tiho zavrištala. - Jao, netko je došao. - Prekasno. Nije mogao stati, nije htio stati. Nije želio to početi ovdje, ali ona je navaljivala i zavodila ga, a sada njegovo tijelo nije marilo za ovo ometanje. Uhvativši je za oble guzove, okrenuo ju je, snažno ušao u nju i svršio. Potom je sjeo i nježno je, ali užurbano od gurnuo. Laura je već povlačila suknju prema dolje i namještala vestu. Gurnuo ju je iza hrpe guma i ustao baš kad su se vrata otvorila, a u automehaničarsku radionicu ušao je Owen Keenan, sav namršten i sumnjičav. Što se, pobogu, ovdje događa, Matt? Vičem kao lud.

- Bio sam na pauzi - odgovorio je Matt, rukama si češljajući tamnu kosu koja je bila razbarušena od Laurinih neobuzdanih dodira. - Što trebaš?

- Tata ti je pijan kod Maxine. Stiže i šerif. Ako ne želiš da ostatak noći provede na triježnjenju u policijskoj postaji, bolje da ga se ti prvi dočepaš.

Kad je Owen otišao, Matt je s poda pokupio Laurin kaput na kojemu su ležali, zatim ga je otresao i držao ga dok ga je ona oblačila. Znao je da ju je prijateljica dovezla ovamo, što je značilo da treba prijevoz. - Gdje si ostavila auto? - pitao je.

Rekla mu je te je kimnuo. - Odvest ću te do tvojega auta prije nego što odem spasiti oca.

Božićne lampice visjele su na raskrižjima dok je Matt vozio glavnom ulicom, a boje su im bile zamagljene na snijegu koji je padao. Na sjevernom kraju grada iznad znaka na kojem je pisalo Dobro došli u Edmunton, Indiana, broj stanovnika 38 124 visio je crveni plastični vijenac. Sa zvučnika koji je osigurao Klub Elks treštala je Tiha noć, pomiješana s melodijom Zvončića koja je dolazila iz plastičnih sanjki na krovu željezarije Horton’s.

~ 18 ~

Snijeg koji je lagano padao i božićne lampice učinili su čudo za Edmunton, stvarajući ozračje kao na slikama Normana Rockwella2; čudo za grad koji je inače po jakom danjem svjetlu bio tek gradić koji se smjestio iznad uske doline, u kojoj se uzdizao niz dimnjaka čeličane te u zrak izbacivao gejzire dima i pare. Sve to obavila je tama, koja je prekrila južni dio grada, u kojem su se elegantne kuće pretvarale u kolibe, krčme i zalagaonice, a onda i u polja koja su zimi bila pusta.

Matt je zaustavio kamionet u mračnom kutu parkirališta pokraj Jacksonove prodavaonice tekstila, ondje gdje je Laura ostavila svoj auto. Zagrlila ga je i rekla: - Nemoj zaboraviti doći po mene u sedam navečer, u podnožju brda, pa ćemo završiti ono što smo započeli prije sat vremena. I Matt, pazi da te nitko ne vidi. Tata ti je prošli put vidio kamionet ondje i počeo ispitivati.

Matt ju je pogledao i odjednom mu se zgadila seksualna privlačnost koju je osjećao prema njoj. Bila je lijepa, bogata, razmažena i sebična. Znao je to. Dopustio joj je da ga iskoristi kao svoga pastuha i natjera na to da se potajno nalaze i krišom pipkaju. Spustio se tako nisko da je čeka u podnožju brda umjesto da ode po nju na ulazna vrata, što su sigurno radili njezini drugi, prihvatljivi dečki.

Nisu imali baš ništa zajedničko osim te seksualne privlačnosti. Tatica Laure Frederickson bio je najbogatiji građanin Edmuntona, a ona je bila na prvoj godini skupog fakulteta na istoku. Matt je po danu radio u čeličani, vikendom kao automehaničar, a navečer je pohađao lokalni odjel Državnoga sveučilišta Indiana.

Nagnuvši se preko njezina krila, otvorio je vrata kamioneta te neumoljivim i ozbiljnim glasom rekao: - Ili ću večeras doći po tebe na ulazna vrata ili si napravi druge planove za večer.

- Ali što ću reći tati kad vidi tvoj kamionet na prilazu?

Posve netaknut njezinim očajnim pogledom, Matt je sarkastično rekao: - Reci mu da mi je limuzina na popravku.

2

Norman Rockwell (1894 - 1978) - američki slikar i ilustrator, poznat po realisti čnim prikazima svakodnevnog života.

~ 19 ~

ČETVRTO POGLAVLJE prosinac, 1973.

Dugačka povorka limuzina polako se pomicala prema natkrivenom ulazu u čikaški hotel Drake, gdje su stajale kako bi mlađahni gosti ondje izašli.

Vratari su išli amo-tamo i pratili svaku novu skupinu mladih gostiju u predvorje. Ni riječju ni izrazom lica nijedan od vratara hotela nije pokazao ni najmanji prezir ili podsmijeh prema mladim gostima, koji su stizali u smokinzima skrojenim po mjeri i svečanim haljinama, jer to nisu bila obična djeca dotjerana za maturalnu večer ili za svadbu, pod dojmom svojega okruženja i nesigurna u to kako se trebaju ponašati. To su bila djeca najuglednijih čikaških obitelji; bila su smirena, samouvjerena, a jedini dokaz njihove mladosti bilo je možda ushićenje zbog noći koja ih čeka.

Pred kraj automobilske povorke Meredith je gledala kako drugi mladi ljudi izlaze. Kao i ona, i oni su došli na godišnju večeru i ples učiteljice Eppingham. Večeras će njezini učenici, svi u dobi između dvanaest i četrnaest godina, morati pokazati društvene vještine koje su usvojili i utvrdili tijekom njezina šestomjesečnog tečaja; vještine koje će im biti potrebne za otmjeno kretanje u uzdignutom društvenom sloju kojemu će automatski pripadati kao odrasle osobe. Zbog toga će se svih pedeset učenika, primjereno odjevenih u svečanu odjeću, najprije pozdraviti s domaćicom, potom će sjesti za stol gdje će im biti poslužena večera u dvanaest sljedova, a onda će ići na ples.

Meredith je kroz prozore auta promatrala vesela, samouvjerena lica drugih dok su se okupljali u predvorju. Primijetila je da je jedino ona stigla sama, jer su druge djevojke ili došle zajedno ili u pratnji, često starije braće ili bratića koji su već završili tečaj kod učiteljice Eppingham. Potišteno je gledala prekrasne haljine koje su nosile druge djevojke, kao i profinjene frizure na njihovim glavama: imale su bujne kovrče povezane baršunastom vrpcom ili su pak kosu pokupile bogato ukrašenim ukosnicama.

Gospođica Eppingham za večeras je rezervirala Veliku plesnu dvoranu, pa je Meredith stubama krenula gore iz mramornog predvorja dok joj se želudac grčio od nervoze, a koljena klecala od zabrinutosti. Na odmorištu je opazila ženski toalet te je odmah krenula prema njemu. Kad je ušla, prišla je ogledalu, u nadi da će se umiriti zbog svojega izgleda.

Zapravo, s obzirom na ono s čime se Lisa morala suočiti, Meredith je zaključila da ne izgleda tako loše. Plava kosa bila joj je razdijeljena na desnoj strani, gdje ju je pridržavao umjetni cvijet, te je ravno padala do iznad ramena. Nadala se da joj cvijet da je zagonetan, profinjen izgled. Iz torbice je izvadila Lisin ruž boje breskve i malo ga nanijela. Zadovoljno je

~ 20 ~

otkopčala bisernu ogrlicu i stavila je u torbicu, a potom je skinula naočale i strpala ih unutra zajedno s biserima. - Puno bolje - optimistično je zaključila. Ako ne bude škiljila i ako svjetla budu prigušena, postoji mogućnost da će se Parkeru svidjeti kako izgleda.

Ispred Velike plesne dvorane učenici su si mahali i okupljali se u skupine, ali njoj nitko nije mahao niti joj povikao: Nadam se da sjedimo za istim stolom! Znala je da nisu oni krivi zbog toga. Prije svega, većina ih se poznavala od djetinjstva; roditelji su im bili prijatelji i išli su jedni drugima na proslave rođendana. Čikaško društvo bila je velika, ekskluzivna klika, a odrasli članovi osjećali su se dužnima očuvati tu isključivost i osigurati to da i njihova djeca budu dio te klike. Jedino Meredithin otac nije podržavao tu filozofiju: s jedne strane htio je da Meredith zauzme položaj u društvu koji joj pripada, a s druge strane nije želio da je pokvare djeca čiji su roditelji bili popustljiviji od njega.

Meredith je bez problema prošla prijam, a onda je krenula prema stolovima. Budući da su mjesta bila označena ugraviranim pločicama s imenom, morala je krišom izvaditi naočale iz torbice i pogledati svaku pločicu. Kad je pronašla svoje ime za trećim stolom, vidjela je da sjedi s Kimberly Gerrold i Stacey Fitzburgh, dvjema djevojkama koje su bile “vilenjaci” zajedno s njom na dobrotvornoj zabavi. - Zdravo, Meredith - rekle su uglas i pogledale je s veselim prezirom zbog kojega se uvijek osjećala nespretno i nesigurno, a onda su obratile pozornost na dječake koji su sjedili između njih. Treća djevojka bila je Parkerova mlađa sestra, Rosemary, koja je nezainteresirano kimnula prema Meredith, a onda je nešto šapnula dječaku koji je sjedio pokraj nje i koji se potom nasmijao i pogledao prema Meredith.

Odlučno potisnuvši nelagodnu pomisao da je Rosemary govorila o njoj, Meredith je veselo gledala oko sebe, pretvarajući se da je očarana crvenim i bijelim božićnim ukrasima.

Stolica s njezine desne strane bila je prazna, a poslije je saznala da je osoba koja je ondje trebala sjediti dobila gripu, zbog čega je Meredith bila u nezgodnu položaju jer je ostala bez partnera za večeru.

Večera se uobičajeno odvijala, a Meredith je za svaki slijed izabirala ispravan komad srebrnog pribora za jelo od njih jedanaest poslaganih oko njezinih tanjura. Ovakva svečana večera kod kuće je bila uobičajena, kao i kod većine drugih polaznika tečaja, tako da joj ništa nije moglo odvući pozornost s osjećaja usamljenosti dok je slušala raspravu o aktualnim filmovima.

- Jesi li ga pogledala, Meredith? - pitao je Steven Mormont, sa zakašnjenjem primijenivši pravilo gospođice Eppingham da se svi za stolom moraju uključiti u razgovor.

- Nažalost, nisam. - Nasreću, više ništa nije morala reći, jer je baš u tom trenutku počeo svirati orkestar te se rastvorio pregradni zid, što je bio znak da učenici sada pristojno okončaju razgovor za stolom i dostojanstveno krenu prema plesnoj dvorani.

Parker je obećao da će svratiti na ples, a s obzirom na to da mu je sestra bila ovdje, Meredith je znala da će doći. Osim toga njegovo fakultetsko bratstvo imalo je zabavu u jednoj drugoj plesnoj dvorani, tako da je on bio u hotelu. Ustala je, poravnala kosu, provjerila je li joj trbuh uvučen i krenula prema plesnoj dvorani.

Sljedeća dva sata gospođica Eppingham obnašala je dužnost domaćice tako što je kružila među gostima i pazila na to da svatko ima partnera za razgovor ili ples. Meredith je neprestano gledala kako joj šalje nekog dječaka koji bi je potom nevoljko zamolio za ples.

~ 21 ~

Do jedanaest sati većina gostiju okupila se u male grupe, a podij je bio gotovo prazan, za što je sigurno bila zaslužna staromodna glazba koju je svirao orkestar. Meredith i njezin plesač bili su jedan od četiriju parova koji su još plesali, a njezin partner Stuart Whitmore uživljeno je objašnjavao kako mu je cilj zaposliti se u očevom odvjetničkom društvu. Kao i Meredith, i on je bio ozbiljan i pametan, i sviđao joj se više od drugih dječaka ovdje, osobito stoga što je on htio plesati s njom. Slušala je Stuarta, pozorno gledajući ulaz u plesnu dvoranu, kad se ondje iznenada pojavio Parker s trojicom svojih fakultetskih prijatelja. Srce joj je poskočilo kad je vidjela kako je zgodan u crnom smokingu, s tom gustom, plavom kosom s pramenovima i preplanulim licem. Pokraj njega je svaki drugi muškarac u dvorani, uključujući i njegova dva prijatelja, izgledao beznačajno.

Primijetivši da se Meredith odjednom ukočila, Stuart je prekinuo svoje izlaganje o uvjetima za upis na pravni fakultet i pogledao u smjeru u kojem je ona gledala. - Aha, stigao je Rosemaryin brat - rekao je.

- Da, znam - odgovorila je Meredith, nesvjesna sanjiva tona u svojemu glasu.

No Stuart ga je primijetio i nezadovoljno napravio grimasu. - Što to ima na Parkeru Reynoldsu zbog čega se djevojke usplahire i ostanu bez daha? - ironično je pitao. - Mislim, zašto ti je draži od mene samo zbog toga što je viši, stariji i šest puta uglađeniji?

- Ne smiješ se podcjenjivati - rekla je Meredith iskreno, ali odsutno, gledajući kako Parker korača dvoranom kako bi ispunio dužnost i otplesao sa sestrom. - Jako si pametan i jako si simpatičan.

- I ti si.

- Bit ćeš odličan odvjetnik, baš kao i tvoj otac.

- Želiš li izaći sa mnom u subotu navečer?

- Molim? - iznenađeno je pitala Meredith i naglo ga pogledala. - Mislim - brzo je dodala lijepo što si me to pitao, ali otac mi neće dopustiti da izlazim s dečkima dok ne napunim šesnaest godina.

- Hvala ti što si me tako lako odbila.

- Nisam! - odgovorila je Meredith, ali onda je sve zaboravila jer je jedan prijatelj Rosemary Reynolds odvukao Parkera, koji se uputio prema vratima dvorane da ode. Oprosti, Stuarte - pomalo je očajno rekla - ali moram nešto dati Parkeru! - Nesvjesna toga da je počela privlačiti mnogo znatiželjnih pogleda, Meredith je pojurila preko praznog plesnog podija i sustigla Parkera prije nego što je otišao sa svojim prijateljima. Znatiželjno su ju pogledali, kao da je riječ o nespretnoj bubi koja im je doletjela, ali Parkerov osmijeh bio je iskren i srdačan. - Zdravo, Meredith. Uživaš u večeri?

Meredith je kimnula, nadajući da će se on sjetiti obećanja da pleše s njom, no snuždila se kad je on samo stao i čekao da ona kaže zbog čega je došla. Obrazi su joj se zarumenjeli od posramljenosti kad je sa zakašnjenjem shvatila da šuti i gleda u njega kao u Boga. - Ovaj...

Moram ti nešto dati - rekla je drhtavim, prestravljenim glasom kopajući po torbi.- Hoću reći, otac mi je rekao da ti dam ovo. - Izvukla je omotnicu s kartama za operu i rođendanskom čestitkom, ali pritom joj je na pod pala biserna ogrlica. Brzo se sagnula da je pokupi, ali u istom trenutku to je učinio i Parker te je čelom snažno tresnula o njegovo. - Oprosti! povikala je kad je on rekao jao. Kad je ustala, iz otvorene torbice ispao joj je Lisin ruž, a Jonathan Sommers, jedan od Parkerovih prijatelja, sagnuo se da ga uzme. - Kako bi bilo da

~ 22 ~

istreseš sve iz torbice, tako da možemo pokupiti sve odjedanput? - našalio se Jonathan, a dah mu je zaudarao po alkoholu.

Posramljena zbog hihotanja polaznika tečaja koji su gledali, Meredith je gurnula omotnicu Parkeru, strpala ogrlicu i ruž u torbicu te se okrenula, pokušavajući suspregnuti suze, kako bi se neslavno povukla. No Parker se iznenada sjetio obećanja za ples.- A da otplešemo onaj ples koji si mi obećala? - dobronamjerno je pitao.

Meredith se okrenula, a lice joj se oraspoložilo. - Oh, to. Ovaj... Zaboravila sam. Želiš li?

Mislim, plesati?

- To je najbolja ponuda koju sam dobio ove večeri - pristojno je odgovorio, a kad su glazbenici počeli svirati pjesmu Bewitched, Bothered, and Bewildered, Parker je uzeo Meredith u naručje, a ona je imala osjećaj da joj se ostvaruje san. Pod prstima je osjetila glatku tkaninu njegova crnog smokinga i čvrstinu njegovih leđa. Kolonjska voda prekrasno je mirisala i odlično je plesao.

Meredith je bila tako beznadno izvan sebe, da je svoje misli izgovorila naglas. Prekrasno plešeš - rekla je.

- Hvala ti.

- I večeras jako lijepo izgledaš u smokingu.

Tiho se nasmijao, a Meredith je zabacila glavu unatrag, uživajući u njegovu srdačnom osmijehu dok je govorio: - I ti izgledaš jako lijepo.

Osjetivši kako joj krv navire u obraze, brzo je pogledala u njegovo rame. Nažalost, od ustajanja i saginjanja te naginjanja glave naprijed-natrag popustila je ukosnica koja joj je pridržavala cvijet u kosi te je on sada labavo visio na žici, a da ona to nije ni primijetila.

Mahnito se pokušavajući dosjetiti reći nešto profinjeno i duhovito, zabacila je glavu unatrag i veselo rekla: - Uživaš li u božićnim praznicima?

- Itekako - rekao je, a pogled mu je pao na njezino rame i viseći cvijet. - A ti?

- Da, itekako - odgovorila je, osjećajući se nevjerojatno nespretno.

Parker je spustio ruke čim je glazba prestala te se uz smiješak pozdravio s njom.

Znajući da ne može stajati i zuriti u njega dok odlazi, Meredith se brzo okrenula i vidjela svoj odraz u zidnom ogledalu. Ugledala je umjetni cvijet kako joj neuredno visi na ramenu te ga je otrgnula, nadajući se da je pao upravo tada. Čekajući u redu za garderobu, turobno je gledala cvijet koji je držala, bojeći se da joj je visio na ramenu cijelo vrijeme dok je plesala s Parkerom. Pogledala je djevojku koja je stajala pokraj nje, a ona je kimnula kao da joj je pročitala misli. - Da. Visio je dok si plesala s njim.

- Toga sam se i bojala.

Druga djevojka suosjećajno se nasmiješila, a Meredith se sjetila njezina imena: Brooke.

Brooke Morrison. Meredith ju je oduvijek smatrala simpatičnom. - U koju ćeš školu ići nagodinu? - pitala je Brooke.

- Bensonhurst, u Vermontu - rekla joj je Meredith.

- Bensonhurst? - ponovila je Brooke i namrštila nos. - To je Bogu iza nogu i ustrojena je kao zatvor. Moja je baka išla u Bensonhurst.

~ 23 ~

- I moja - odgovorila je Meredith potišteno uzdahnuvši, žaleći što je otac tako uporno želi onamo poslati.

Lisa i gospođa Ellis sjedile su na stolicama u Meredithinoj sobi kad je Meredith otvorila vrata. - I? - pitala je Lisa i skočila. - Kako je bilo?

- Prekrasno - rekla je Meredith napravivši grimasu - ako izuzmemo to da mi je sve palo iz torbice kad sam davala Parkeru rođendansku čestitku. I to da sam mu govorila kako odlično izgleda i pleše. - Potišteno se svalila na stolicu koju je Lisa upravo bila oslobodila te sa zakašnjenjem shvatila da je ta stolica pomaknuta. Zapravo, cijela je soba bila drukčije namještena.

- I, što misliš? - pitala je Lisa s nestašnim smiješkom na licu dok je Meredith polako gledala oko sebe, a na licu su joj se vidjeli iznenađenje i zadovoljstvo. Osim što je premjestila namještaj Lisa je izvadila umjetno cvijeće iz vaze i zataknula ga za držače zastora Meredithina kreveta s baldahinom. Zelene su biljke ukradene iz ostalih dijelova kuće, a stroga soba sada je poprimila ženstveno, vrtno ozračje. - Lisa, nevjerojatna si!

- Istina - nasmiješila se. - Gospođa Ellis mi je pomogla.

- Ja sam - usprotivila se gospođa Ellis - samo donijela biljke. Lisa je napravila sve ostalo.

Nadam se da vaš otac neće imati ništa protiv - nelagodno je dodala i ustala da ode.

Kad je otišla, Lisa je rekla: - Nekako sam se nadala da će tvoj otac zaviriti ovamo.

Mislim, pripremila sam odličan govor. Želiš li ga čuti?

I Meredith se njoj nasmiješila i kimnula.

Isijavajući dobrim odgojem i koristeći se besprijekornom dikcijom, Lisa je održala svoj govor: - Dobra večer, gospodine Bancroft. Ja sam Meredithina prijateljica, Lisa Pontini.

Namjeravam postati dizajner interijera pa sam ovdje vježbala. Nadam se da nemate ništa protiv, gospodine?

Izgovorila je to tako savršeno da se Meredith morala nasmijati, a onda je rekla: - Nisam znala da namjeravaš postati dizajner interijera.

Lisa ju je podsmješljivo pogledala.- Bit ću sretna ako završim srednju školu, a kamoli ako odem na fakultet i studiram unutarnje uređenje. Nemamo novca za fakultet. - Sa strahopoštovanjem je dodala: - Gospođa Ellis mi je rekla da je tvoj otac onaj Bancroft iz tvrtke Bancroft & Company. Je li na poslovnom putu ili nešto slično?

- Ne, nego je na večernjem sastanku s upravnim odborom - odgovorila je Meredith, a budući da je mislila da će Lisa biti očarana poslovnim funkcioniranjem tvrtke Bancroft & Company jednako kao i ona, nastavila je: - Dnevni je red vrlo uzbudljiv. Dva člana misle da bi se Bancroft’s trebao proširiti na druge gradove. Financijski direktor kaže da je to fiskalno neodgovorno, ali komercijalni direktori ustrajno tvrde da bi dodatna kupovna moć povećala našu ukupnu dobit.

- Meni to ništa nije jasno - rekla je Lisa, gledajući veliku šefleru u kutu sobe. Pomaknula ju je metar naprijed, a učinak te jednostavne promjene bio je zapanjujući.

- Kamo ćeš ići u srednju školu? - pitala je Meredith, diveći se svojoj preuređenoj sobi i razmišljajući o tome kako je nepravedno to što Lisa ne može ići na fakultet i iskoristiti svoju nadarenost.

- Kemmerling - odgovorila je Lisa.

~ 24 ~

Meredith se trgnula. Prolazila je pokraj Kemmerlinga na putu u St. Stephens. St. Stephens je bila stara, ali besprijekorno održavana škola, a Kemmerling je bila velika, ružna, oronula javna škola čiji su učenici djelovali odrpano i grubo. Njezin otac neprestano je naglašavao da izvrsni učenici moraju ići u izvrsne škole. Dugo nakon što je Lisa zaspala, u Meredithinu umu počela se rađati jedna ideja te je svoju strategiju osmislila detaljnije nego išta prije, osim svojih zamišljenih spojeva s Parkerom.

~ 25 ~

PETO POGLAVLJE Rano sljedećeg jutra Fenwick je Lisu odvezao kući, a Meredith se spustila u blagovaonicu gdje je njezin otac čitao novine i čekao da doručkuje s njom. Inače bi je zanimalo kako je prošao njegov sinoćnji sastanak, ali sada je nešto drugo bilo hitnije. Sjela je na stolicu, rekla dobro jutro, a onda lansirala svoju kampanju dok je on još uvijek pozorno čitao članak. - Nisi li uvijek govorio da je dobro obrazovanje neophodno? - započela je. Kad je on odsutno kimnuo, ona je nastavila. - Nisi li također rekao da su neke od javnih srednjih škola neadekvatne i da pate od manjka nastavnog osoblja?

- Da - odgovorio je i ponovno kimnuo.

- I nisi li mi rekao da je zaklada obitelji Bancroft godinama donirala novac Bensonhurstu?

- Aha - promrmljao je i okrenuo sljedeću stranicu.

- Dakle - rekla je Meredith, pokušavajući suspregnuti svoje sve veće uzbuđenje - ima jedna učenica u St. Stephen’su, prekrasna djevojka, iz vrlo pobožne obitelji. Jako je pametna i nadarena. Želi biti dizajner interijera, ali morat će pohađati srednju školu Kemmerling jer joj roditelji ne mogu priuštiti bolju školu. Nije li to žalosno?

- Aha - ponovno je rekao, mršteći se dok je čitao članak o gradonačelniku Richardu Daleyu. Demokrati mu baš nisu bili dragi.

- Nije li tragično da se takva nadarenost, pamet i ambicija protrate?

Otac je sada podigao pogled s novina i iznenada je prodorno pogledao. S četrdeset dvije godine bio je privlačan, elegantan, ali otresit muškarac, s prodornim plavim očima i smeđom kosom koja je kod sljepoočnica postajala srebrnkasta. - Što želiš predložiti, Meredith?

- Stipendiju. Ako je Bensonhurst ne ponudi, onda ih možeš pitati da uzmu novac koji im je zaklada donirala za stipendije.

- A također mogu navesti da se ta stipendija treba dodijeliti djevojci koju si upravo spomenula, zar ne? - To je zvučalo kao da je Meredith predložila nešto nemoralno, ali već je znala da bi njezin otac iskoristio svoju moć i svoj utjecaj kad god bi od toga imao koristi.

Tomu i služi moć, kako joj je rekao već nekoliko stotina puta.

Polako je kimnula, a oči su joj bile nasmiješene. - Da. - Shvaćam.

- Nitko to ne zaslužuje više od nje - revno ga je poticala. - I - dodala je, sva nadahnuta ako nešto ne učinimo za Lisu, jednog dana vjerojatno će morati živjeti od socijalne pomoći! -

~ 26 ~

Socijalna pomoć sigurno će izazvati vrlo negativnu reakciju kod njezina oca. Meredith je silno ocu htjela ispričati još mnogo toga o Lisi i o tome koliko joj je njihovo prijateljstvo bilo važno, ali ju je šesto čulo upozorilo da to ne radi. Otac se do sada toliko zaštitnički ponašao prema njoj da nijedno dijete nikada nije zadovoljavalo kriterije da postane njezinim prijateljem. Vjerojatnije će misliti da Lisa zaslužuje stipendiju više nego prijateljstvo s Meredith.

- Podsjećaš me na svoju baku Bancroft - rekao je nakon zamišljene stanke. - Uvijek se zauzimala za neku vrijednu, ali manje povlaštenu dušu.

Probo ju je osjećaj krivnje, jer koliko se zauzimala za to da Lisa ide u Bensonhurst iz plemenitih razloga, toliko se zauzimala i iz onih sebičnih, ali to je zaboravila kad je on rekao sljedeće: - Sutra nazovi moju tajnicu. Daj joj potrebne informacije o toj djevojci i reci joj da me podsjeti da nazovem Bensonhurst.

Sljedeća tri tjedna Meredith je neizvjesno čekala rezultat, bojeći se reći Lisi što želi napraviti jer nije htjela da se ona razočara, no nije mogla vjerovati da bi u Bensonhurstu mogli odbiti zahtjev njezina oca. Djevojke iz Amerike sada su išle na školovanje u Švicarsku i Francusku, a ne u Vermont, a pogotovo ne u Bensonhurst s tim ogoljelim kamenim domovima i strogim nastavnim programom i pravilima. Škola sigurno nije onako puna kao nekoć i stoga neće htjeti riskirati odbijanjem njezina oca.

Tjedan poslije stiglo je pismo iz Bensonhursta, a Meredith je nervozno stajala pokraj očeve stolice dok ga je on čitao. - Piše - napokon joj je rekao - da gospođici Pontini dodjeljuju stipendiju na temelju njezina izvrsnog uspjeha u školi i uvjeravanja obitelji Bancroft da će biti dobra učenica. - Meredith je veselo kliknula, što nije bilo primjereno za jednu damu, pa ju je otac hladno pogledao prije nego što je nastavio: - Stipendija pokriva troškove nastave, smještaja i hrane. Morat će sama platiti put u Vermont i osigurati si džeparac dok je u školi.

Meredith se ugrizla za usnicu; nije uzela u obzir trošak leta u Vermont i džeparac, ali s obzirom na to da je dogurala ovako daleko, bila je gotovo sigurna da će uspjeti smisliti još nešto. Možda će moći uvjeriti oca da se odvezu autom u Vermont; onda će se Lisa moći povesti s njima.

Meredith je sutradan ponijela u školu sve brošure o Bensonhurstu, kao i pismo o dodijeljenoj stipendiji. Dan kao da je trajao cijeli tjedan, ali onda se napokon našla za stolom u kuhinji Pontinievih dok je Lisina majka posluživala prhke talijanske kekse i nudila domaće cannole. - Postaješ premršava, kao Lisa - rekla je gospođa Pontini, a Meredith je poslušno uzela keks dok je otvarala školsku torbu i vadila brošure o Bensonhurstu.

Osjećajući se malo nelagodno u ulozi filantropa, uzbuđeno je govorila o Bensonhurstu i Vermontu te o tome kako je uzbudljivo putovati, a onda je priopćila da je Lisi dodijeljena stipendija za tu školu. Na trenutak je zavladala grobna tišina, dok su gospođa Pontini i Lisa pokušavale shvatiti posljednji dio, a onda je Lisa polako ustala. - Što sam ja - bijesno je planula - tvoj novi socijalni slučaj? Što si ti, pobogu, umišljaš?

Izjurila je kroz stražnja vrata, a Meredith je otišla za njom. - Lisa, samo sam ti htjela pomoći!

- Pomoći? - odbrusila je Lisa i obrušila se na nju. - Zašto misliš da bih ja htjela ići u školu s hrpom bogatih snobova kao što si ti, koji će me smatrati socijalnim slučajem? Već vidim:

~ 27 ~

škola puna razmaženih kuja koje se žale kako se moraju snaći sa samo tisuću dolara mjesečnog džeparca koji im šalju tatice i...

- Nitko neće znati da primaš stipendiju ako im ti ne kažeš... - započela je Meredith, a onda je problijedjela zbog povrijeđenosti. - Nisam znala da me smatraš “bogatim snobom” ili “razmaženom... razmaženom kujom”.

- Poslušaj se samo! Ne možeš ni izgovoriti riječ kuja bez zamuckivanja! Tako si prokleto uštogljena i nadmoćna!

- Ti si snob Lisa, a ne ja - prekinula ju je Meredith tihim, poraženim glasom. - Ti sve gledaš kroz novac. I ne moraš brinuti da se ne bi uklopila u Bensonhurst. Ja sam ta koja se nikamo ne uklapa, a ne ti. - To je rekla s hladnim dostojanstvom koje bi se silno svidjelo njezinu ocu, a potom se okrenula i otišla.

Fenwick je čekao ispred kuće Pontinievih. Meredith se zavukla na stražnje sjedalo auta.

Shvatila je da s njom nešto nije u redu, imala je nešto u sebi zbog čega se ljudi nisu osjećali ugodno u njezinu društvu, bez obzira na društveni sloj kojemu su pripadali. Nije joj palo na pamet da u njoj možda ima nešto posebno, da ima određenu finoću i osjećajnost zbog kojih su je druga djeca omalovažavala i izbjegavala. To je palo na pamet Lisi, koja je gledala kako auto odmiče i mrzila Meredith Bancroft što je mogla glumiti dobru vilu u tinejdžerskim godinama, te je prezirala sebe zbog svojih ružnih i nepravednih osjećaja.

Sutradan za ručkom Meredith je sjedila na svojem uobičajenom mjestu vani, ogrnuta kaputom, te jela jabuku i čitala knjigu. Krajičkom oka vidjela je kako joj Lisa prilazi te se još jače usredotočila na svoju knjigu.

- Meredith - rekla je Lisa - oprosti zbog onog jučer.

- U redu je - odgovorila je Meredith, ne podigavši pogled. - Zaboravi to.

- Prilično je teško zaboraviti da sam bila grozna prema najboljoj i najljubaznijoj osobi koju sam ikada upoznala.

Meredith ju je pogledala, a onda je ponovno spustila pogled na knjigu, ali glas joj je bio blaži, iako odlučan.- Nije više bitno.

Lisa je sjela pokraj nje na kameni zidić i tvrdoglavo nastavila: - Jučer sam se ponijela kao vještica zbog mnogo sebičnih, glupih razloga. Zalila sam samu sebe jer si mi ti nudila tu fantastičnu priliku da odem u posebnu školu, da se osjećam kao netko poseban, a znala sam da nikada neću moći otići. Mislim, mami je potrebna pomoć s djecom i kućom, a čak i da joj nije potrebna pomoć, trebao bi mi novac za put u Vermont i druge stvari kad dođem onamo.

Meredith nikada nije razmišljala o tome da Lisu majka ne bi pustila u školu i smatrala je iznimno nepravednim to što je Lisa morala biti majka svojoj braći i sestrama, samo zato što je gospođa Pontini imala osmero djece. - Nisam mislila da te majka i otac neće pustiti priznala je, prvi put pogledavši Lisu. - Mislila sam da roditelji uvijek žele priuštiti djeci dobro obrazovanje ako je to moguće.

- Djelomično si bila u pravu - rekla je Lisa, a Meredith je prvi put primijetila da Lisa izgleda kao da joj želi priopćiti neke novosti. - Mama to želi. Nakon što si otišla, jako se posvađala s tatom zbog toga. On je rekao da jedna djevojka ne mora ići u otmjenu školu, nego se samo mora udati i rađati djecu. Mama ja počela mahati velikom kuhačom i vikati na njega da ja mogu bolje od toga, a onda je sve počelo. Mama je nazvala baku, koja je onda nazvala moje tete i ujake, te su svi došli k nama, i ubrzo su svi počeli davati novac za mene.

~ 28 ~

Ali samo kao pozajmicu. Ako budem puno učila u Bensonhurstu, mislim da ću moći dobiti stipendiju za neki fakultet, a poslije ću naći izvrstan posao i svima vratiti dug.

Oči su joj sjale kad je odjednom stisnula Meredith za ruku. - Kakav je osjećaj - tiho je pitala - kada znaš da si odgovorna za mijenjanje nečijeg života? Kada znaš da si ostvarila moje snove i snove moje mame i mojih teta...

Meredith je iznenada osjetila kako joj suze naviru na oči. - Osjećaj je jako lijep - rekla je.

- Misliš da možemo biti cimerice?

Meredith je kimnula, a lice joj se ozarilo.

Nekoliko metara dalje skupina djevojaka koje su zajedno ručale podigla je pogled i zurila: Lisa Pontini, nova djevojka u školi, i Meredith Bancroft, najčudnija djevojka u školi, iznenada su ustale te plakale, smijale se i grlile, skačući gore-dolje.

~ 29 ~

ŠESTO POGLAVLJE lipanj, 1978.

Soba koju je Meredith s Lisom četiri godine dijelila u Bensonhurstu bila je natrpana kutijama i napola popunjenim kovčezima. Na vratima ormara visjele su plave kape i haljine koje su nosile na promociji noć prije, kao i zlatne rese koje su bile znak da su obje maturirale s najboljim uspjehom. Lisa je veste iz ormara spremala u kutiju, a iza otvorenih vrata njihove sobe u hodniku su se čuli nepoznati muški glasovi očeva, braće i momaka učenica koje su iseljavale i koji su im dolje nosili kovčege i kutije. Meredithin otac prespavao je u obližnjem prenoćištu i doći će za sat vremena, no Meredith je izgubila pojam o vremenu. Preplavljena osjećajem nostalgije, pregledavala je hrpu fotografija koje je izvadila iz ladice radnog stola i smiješila se sjećanjima koja je svaka od njih pobuđivala.

Godine koje su Lisa i ona provele u Vermontu bile su objema prekrasne. Suprotno Lisinu prvobitnom strahu da će biti izopćenik u Bensonhurstu, ubrzo je postala trendseterica među drugim djevojkama, koje su je smatrale odvažnom i jedinstvenom. U prvom razredu Lisa je organizirala i povela uspješan napad na dečke iz srednje škole Litchfield koji su im pokušali ukrasti gaćice u Bensonhurstu. U drugom razredu Lisa je osmislila izgled pozornice za godišnju predstavu u Bensonhurstu, a pozornica je bila tako spektakularna da su slike dospjele u novine u nekoliko gradova. U trećem razredu Lisa je bila ta koju je Bill Fletcher pozvao na proljetni ples u Litchfieldu. Osim što je bio kapetan Litchfieldove nogometne momčadi, Bill Fletcher također je bio strašno zgodan i jako pametan. Dan prije plesa dvaput je zabio na utakmici, a onda još jedanput u obližnjem motelu gdje mu je Lisa podarila svoje djevičanstvo. Nakon tog monumentalnog događaja Lisa se vratila u sobu koju je dijelila s Meredith i veselo obznanila vijesti četirima djevojkama koje su se ondje okupile. Legla je na krevet, nasmiješila se i izjavila: - Više nisam djevica. Odsada me slobodno možete pitati za savjete i informacije!

Ostale djevojke očito su to smatrale još jednim primjerom Lisine neustrašive samostalnosti i profinjenosti jer su se smijale i klicale, ali Meredith je bila zabrinuta, pa čak i pomalo užasnuta. Te noći, kad su im prijateljice otišle, Meredith i Lisa prvi put su se pravo posvađale otkako su došle u Bensonhurst. - Ne mogu vjerovati da si to učinila! - planula je Meredith. - Što da ostaneš trudna? Što ako druge djevojke to prošire? Što ako tvoji roditelji saznaju?

Lisa je reagirala jednako silovito. - Ti nisi moj čuvar i nisi odgovorna za mene, pa se prestani ponašati kao moja majka! Ako želiš čekati da te Parker Reynolds ili neki drugi princ

~ 30 ~

na bijelom konju obori s nogu i odvede u krevet, onda čekaj, ali nemoj očekivati da se svi drugi ponašaju kao ti! Ja nisam povjerovala u sva ona sranja o kreposti koja su nam prodavale časne sestre u St. Stephen su - nastavila je Lisa i bacila jaknu u ormar. - Ako si ti bila toliko glupa i progutala sve to, onda vječno budi djevica, ali nemoj očekivati da i ja budem! I nisam toliko nepažljiva da ostanem trudna, Bili je koristio kondom. Osim toga druge djevojke neće reći ni riječi o tome što sam napravila, jer su one to već učinile! Jedina zaprepaštena mala djevica večeras u našoj sobi bila si ti!

- Dosta - ledenim ju je glasom prekinula Meredith i krenula prema svojemu radnom stolu. Unatoč naizgled mirnu glasu izjedali su je osjećaji krivnje i posramljenosti. Ona se osjećala odgovornom za Lisu jer ju je ona dovela u Bensonhurst. Osim toga Meredith je znala da su njezina moralna načela zastarjela i da nema pravo Lisi nametati nikakva ograničenja samo zato što su ona njoj bila nametnuta. - Nisam te mislila osuđivati, Lisa. Samo sam bila zabrinuta za tebe.

Nakon što je zavladala napeta tišina, Lisa se okrenula prema njoj i rekla: - Mer, žao mi je.

- Zaboravi - odgovorila je Meredith. - Bila si u pravu.

- Nisam - rekla je i pogledala Meredith očajnim i molećivim pogledom. - Samo nisam i ne mogu biti kao ti. Nije da nisam pokušala s vremena na vrijeme.

Meredith se turobno nasmijala na to priznanje. - Zašto bi htjela biti poput mene?

- Zato - rekla je Lisa i nestašno se nasmiješila, a potom glasom Humphreya Bogarta rekla - što ti imaš stila, mala. I to stila s velikim s.

Njihova prva prava svađa završila je primirjem koje je sklopljeno iste večeri uz frape u Paulsonovoj slastičarnici.

Meredith se prisjetila te večeri dok je gledala fotografije, no njezina sjećanja naglo su prekinuta kad je u sobu zavirila Lynn McLaughlin i rekla: - Rano jutros na govornicu u hodniku nazvao je Nick Tierney. Rekao je da je vaš telefon ovdje već isključen i da će uskoro navratiti.

- S kojom je od nas htio razgovarati? - pitala ju je Lisa. Lynn je odgovorila da je nazvao Meredith, a kad je otišla, Lisa je stavila ruke na kukove i tobože se ljutito okrenula prema Meredith. - Znala sam! Sinoć nije mogao skinuti pogled s tebe iako sam ja gotovo izvršila stoj na glavi kako bi me primijetio. Nisam te smjela naučiti kako da se šminkaš i izabireš odjeću!

- Evo ga opet - uzvratila joj je Meredith uz smiješak. - Ponovno si pripisuješ zasluge za moju slabašnu popularnost kod nekoliko mladića. - Nick Tierney bio je student treće godine na Yaleu, koji je jučer ispunio svoju dužnost došavši gledati kako mu sestra završava srednju školu, te je očarao sve djevojke lijepim licem i izvrsnom građom. Nekoliko minuta nakon što je ugledao Meredith, bio je očaran i to je jasno pokazao.

- Slabašna popularnost kod nekoliko mladića? - ponovila je Lisa, izgledajući fantastično čak i dok joj je crvena kosa nemarno bila podignuta na vrh glave. - Da si izašla s polovinom momaka koji su te pozvali van u posljednje dvije godine, srušila bi moj rekord predanih odlazaka na spojeve!

Htjela je reći još nešto kad je na otvorena vrata pokucala sestra Nicka Tierneya. Meredith - rekla je i bespomoćno se nasmiješila - Nick te čeka dolje s dvojicom prijatelja koji

~ 31 ~

su jutros došli iz New Havena. Kaže da ti želi pomoći da se spakiraš i zavesti te, ili zaprositi, ovisno o tome što želiš.

- Pošalji jadnoga zaljubljenog muškarca ovamo, zajedno s njegovim prijateljima - uz smijeh je rekla Lisa. Kad je Trish Tierney otišla, Lisa i Meredith veselo su se gledale u tišini, po svemu suprotne. A opet, u svemu usklađene.

Protekle četiri godine donijele su im mnoge promjene, ali one su bile dramatičnije kod Meredith. Lisa je uvijek bila upečatljiva: nikada joj nisu morale smetati naočale, niti je bila opterećena masnim naslagama. Meredith je prije dvije godine svojim džeparcem kupila kontaktne leće, zbog čega više nije morala nositi naočale i čime su joj oči postale naglašenije. Priroda i vrijeme pobrinuli su se za sve ostalo i naglasili njezine delikatne crte lica, učinili joj svjetloplavu kosu gustom te zaoblili i suzili stas na pravim mjestima.

U dobi od osamnaest godina Lisa je sa svojom vatrenom kovrčavom kosom i osebujnim stavom bila srčana i glamurozna. S druge strane Meredith je bila mirna i spokojno lijepa.

Lisina živahnost sviđala se muškarcima; Meredithina nasmiješena suzdržanost bila im je izazov. Kad god su te dvije djevojke nekamo išle zajedno, muškarci su se okretali za njima, lusa je uživala u njihovoj pozornosti; obožavala je ushićenje koje bi osjetila pri izlasku na spojeve i uzbuđenje zbog nove romanse. Za razliku od nje, Meredith i nije bila oduševljena svojom popularnošću kod osoba suprotnog spola. Iako je uživala u društvu mladića koji su je vodili na skijanje, na ples i na svoje tulume, nakon što je iščeznulo prvobitno ushićenje zbog nečega novog, izlaženje s dečkima prema kojima nije osjećala ništa više od prijateljstva bilo je ugodno, ali ni izbliza onako uzbudljivo kako je mislila da će biti. Takav stav imala je i prema ljubljenju. Lisa je sve to pripisala činjenici što je Meredith godinama pogrešno idealizirala Parkera i što je svakog muškarca kojeg je upoznala uspoređivala s njim. To je nesumnjivo objašnjavalo Meredithin nedostatak entuzijazma, ali veći dio problema vjerojatno je bio uzrokovan time što je bila odgajana samo među odraslima, gdje je najdominantnija osoba bio jedan silovit i dinamičan biznismen. A iako su dečki iz srednje škole Litchfield s kojima je izlazila bili ugodno društvo, uvijek se osjećala mnogo starijom od njih.

Meredith je od djetinjstva znala da želi završiti fakultet i jednog dana zauzeti svoje mjesto u tvrtki Bancroft & Company. Dečki iz Litchfielda, pa čak i njihova starija braća studenti koje je imala prilike upoznati, kao da nisu imali druge ciljeve ili interese osim seksa, sporta i opijanja. Meredith je sama pomisao na to da svoje djevičanstvo daruje nekom dečku kojemu je najvažniji cilj dodati njezino ime na popis djevica iz Bensonhursta koje su razdjevičili dečki iz Litchfielda, a takav je popis navodno visio u Crown Hallu u Litchfieldu, bila ne samo apsurdna nego i sramotna i vulgarna.

Onaj s kim bude intimna bit će netko komu će se diviti i komu će vjerovati; željela je nježnost, razumijevanje i romantiku. Kad god je zamišljala seksualnu vezu s nekim, uvijek je to bilo više od vođenja ljubavi; zamišljala je duge šetnje na plaži, držanje za ruke i razgovaranje; noći provedene pred kaminom, i gledanje u plamen, i... razgovaranje. Nakon što je godinama bezuspješno pokušavala uspostaviti istinsku komunikaciju i bliskost sa svojim ocem, Meredith je bila odlučna u tome da će njezin dečko jednog dana biti netko s kime će moći razgovarati i netko tko će svoje misli podijeliti s njom. A kad god je zamišljala tog idealnog dečka, to je uvijek bio Parker.

~ 32 ~

Tijekom godina koje je provela u Bensonhurstu Meredith je uspijevala prilično često viđati Parkera dok je na praznicima bila kod kuće. Taj joj je pothvat bio olakšan činjenicom da su i Parkerova i njezina obitelj bili učlanjeni u ladanjski klub Glenmoor. Ondje su se članovi tradicionalno okupljali na velikim plesovima i sportskim događanjima. Do prije nekoliko mjeseci, dok nije napunila osamnaest godina, Meredith je bilo zabranjeno dolaziti u klub na događanja za odrasle, ali uspjela je iskoristiti ono što je mogla pohađati. Svake godine pozivala bi Parkera da joj bude partner u teniskim utakmicama juniora i seniora. On bi svaki put pristojno prihvatio njezin poziv, no njihove utakmice uvijek su završavale očajnim porazom, i to uglavnom zbog toga što je Meredith bila strašno nervozna jer igra s njim.

Tijekom godina služila se i drugim trikovima; tako je primjerice uvjerila oca da svakog ljeta organizira nekoliko svečanih večera, a na jednoj od njih uvijek bi bili prisutni Parker i njegova obitelj. Budući da je Parkerova obitelj bila vlasnik banke u kojoj su bila pohranjena sva sredstva tvrtke Bancroft & Company i budući da je Parker već radio u toj banci, gotovo je bio obvezan doći na večeru i zbog poslovnih razloga i zbog toga da bude Meredithin partner.

U božićno vrijeme Meredith je dvaput uspjela stajati ispod imele, koju je objesila u predvorju, kad su Parker i njegova obitelj došli u godišnji praznični posjet Bancroftovima, i uvijekje odlazila s ocem kad je bilo vrijeme uzvratiti posjet Reynoldsovima.

Zbog njezina trika s imelom iz prvog razreda Parker je bio dečko koji je prvi put poljubio Meredith, a ona se toga sjećala do sljedećeg Božića i sanjala o tome kako je mirisao i smiješio se prije nego što ju je poljubio.

Kad god bi došao na večeru, uživala bi slušajući ga kako govori o poslu u banci, a osobito je uživala u šetnjama nakon toga, dok su njihovi roditelji pili konjak. A baš tijekom njihove šetnje prošlog ljeta Meredith je s nelagodom shvatila da je Parker oduvijek znao da je ona zaljubljena u njega. Počeo je ispitivanjem kako je bilo na skijanju prethodne zime u Vermontu, a Meredith mu je ispričala smiješnu priču kako je išla na skijanje s kapetanom skijaške momčadi iz Litchfielda. Kad se Parker prestao smijati zbog toga što je taj dečko morao hvatati njezinu skiju niz planinu, što je činio vrlo elegantno, dostojanstveno je i nasmiješeno rekao: - Svaki put kad te vidim ljepša si nego prošli put. Mislim da sam oduvijek znao da će jednog dana netko uzeti moje mjesto u tvojemu srcu, ali nikada nisam mislio da će ga oteti neki sportaš koji ti je spasio skiju. Zapravo - zadirkivao ju je - navikao sam se na to da sam ja tvoj najdraži romantični junak.

Dostojanstvo i zdrav razum spriječili su Meredith da mu ne izbrblja da ju je pogrešno shvatio i da nitko nije uzeo njegovo mjesto; zrelost ju je spriječila da se ne pretvara da nikada nije imao mjesto u njezinu srcu. Budući da očito nije bio shrvan njezinim imaginarnim odbijanjem, učinila je jedino što je mogla: pokušala spasiti njihovo prijateljstvo i istodobno svoju zaljubljenost prikazati kao nešto zabavno iz svoje rane mladosti. - Znao si što sam osjećala? - pitala ga je i pritom se uspjela nasmiješiti.

- Jesam - odgovorio joj je, također uz smiješak. - Nekoć sam se pitao hoće li tvoj otac to primijetiti i potražiti me s puškom u ruci. Jako se zaštitnički ponaša prema tebi.

- I ja sam to primijetila - našalila se Meredith, iako to baš nije bilo smiješno. Ni tada ni sada.

~ 33 ~

Parker se nasmijao na njezinu pošalicu, a onda se uozbiljio i rekao: - Iako tvoje srce pripada skijašu, nadam se da to ne znači da je gotovo s našim šetnjama, večerama i teniskim mečevima. Uvijek sam uživao u tome. Stvarno.

Nakraju su razgovarali o Meredithinim planovima za fakultet i namjeri da krene stopama svojih predaka, sve do mjesta predsjednice tvrtke Bancroft & Company. Djelovao je kao da je razumije što želi zauzeti mjesto u Bancroft’su, koje joj s pravom pripada, i iskreno je vjerovao da ona to može napraviti ako bude htjela dovoljno jako.

Sada dok je Meredith stajala u sobi učeničkog doma, razmišljajući o tome kako će ga ponovno vidjeti nakon godinu dana, već se pokušala pripremiti na mogućnost da joj Parker nikada neće biti ništa više od prijatelja. Ta mogućnost bila je obeshrabrujuća, ali bila je sigurna u njegovo prijateljstvo i ono joj je mnogo značilo.

Iza Meredith Lisa je izašla iz ormara sa zadnjom hrpom odjeće koju je bacila na krevet pokraj otvorenog kovčega. - Misliš na Parkera - zadirkivala ju je. - Uvijek imaš taj sanjiv izraz... - Zastala je kad se na vratima pojavio Nick Tierney, a njegova dva prijatelja bila su zaklonjena iza njega.

- Ovim sam dečkima rekao - izjavio je i nagnuo glavu prema svojim nevidljivim prijateljima - da će u jednoj sobi vidjeti više ljepote nego što su vidjeli u cijeloj saveznoj državi Connecticut, ali budući da sam ja ovdje prvi došao, ja imam pravo izbora, a moj je izbor Meredith. - Namignuvši Lisi, zakoračio je ustranu. - Gospodo - rekao je i pokazao rukom - dopustite mi da vas upoznam sa svojim “drugim izborom”. - Druga dvojica ušla su u sobu djelujući umišljeno i kao da im je dosadno, poput pravih studenata prestižnog fakulteta. Pogledali su Lisu i na mjestu stali kao ukopani.

Mišićavi plavi prvi se oporavio. - Ti si sigurno Meredith - rekao je Lisi, izrazom lica jasno dajući do znanja da misli da je Nick najbolje uzeo sebi. - Ja sam Craig Huxford, a ovo je Chase Vauthier. - Kimnuo je prema tamnokosom dvadesetjednogodišnjaku koji je stajao pokraj njega i gledao Lisu kao da pred njim napokon stoji savršenstvo.

Lisa je prekrižila ruke na prsima i obojicu ih veselo pogledala. - Ja nisam Meredith.

Istodobno su okrenuli glavu prema drugom kutu sobe, gdje je stajala Meredith.

- Dragi Bože... - šapnuo je Craig Huxford sa strahopoštovanjem.

- Dragi Bože... - ponovio je Chase Vauthier dok su gledali u jednu, pa u drugu djevojku, pa opet iznova.

Meredith se ugrizla za usnicu da se ne nasmije njihovoj apsurdnoj reakciji. Lisa je podigla obrve i ironično rekla: - Kad završite s molitvom, ponudit ćemo vam Coca-Colu u zamjenu za vašu pomoć pri slaganju ovih kutija za selidbu.

Sa smiješkom na licu upravo su htjeli krenuti kad je iza njih ušao u sobu Philip Bancroft, koji je došao pola sata prije nego što je bilo dogovoreno. Naglo je zastao i smrknuo se ugledavši trojicu mladića. - Što se ovdje, kvragu, događa?

Petero se ljudi u sobi ukipilo, a onda je Meredith pokušala spasiti stvar brzim predstavljanjem mladića ocu. Ne obazirući se na njezin pokušaj, on je trznuo glavom prema vratima. - Van! - grubo je rekao, a kad su oni otišli, obrušio se na djevojke. - Mislio sam da pravila ove škole zabranjuju muškarcima koji nisu očevi ulazak u ovu prokletu zgradu.

Nije to mislio, nego je to znao. Prije dvije godine nenadano je posjetio Meredith, a kad je stigao u dom u četiri sata jednog nedjeljnog poslijepodneva, vidio je kako neki dečki sjede

~ 34 ~

dolje u dnevnom boravku doma, odmah iza glavnog ulaza. Prije tog vikenda muškim posjetiteljima bio je dopušten boravak ondje vikendom poslijepodne. Nakon tog dana muškarcima je posve bio zabranjen ulazak u zgradu. Philip je promijenio pravila uletjevši u ured tajnice, koju je potom optužio za sve: od nemarnosti do doprinosa delinkventnom ponašanju maloljetnika te je zaprijetio da će sve roditelje obavijestiti o tome i da će otkazati pozamašnu godišnju donaciju obitelji Bancroft.

Sada je Meredith pokušavala potisnuti svoju ljutnju i posramljenost zbog njegova ponašanja prema trojici mladića koji nisu učinili ništa čime bi opravdano izazvali njegov bijes. - Kao prvo - rekla je - škola je jučer završila, tako da pravila više ne vrijede. Kao drugo, samo su nam pokušali pomoći da poslažemo ove kutije za selidbu, tako da možemo...

- Ja sam mislio - prekinuo ju je - da ja dolazim ovamo ovoga jutra to učiniti. Vjerujem da sam se zato ustao u... - Svoju prodiku prekinuo je kad je čuo glas tajnice.

- Oprostite, gospodine Bancroft - rekla je - dolje imate hitan poziv.

Kad je otišao javiti se, Meredith je potišteno sjela na krevet, a Lisa je Coca-Colom udarila po stolu. - Ne mogu razumjeti tog čovjeka! - bijesno je rekla. - Nemoguć je! Ne dopušta ti da izlaziš s nekim koga on ne poznaje od rođenja i tjera sve koji to pokušaju. Za šesnaesti rođendan poklonio ti je auto, a ne da ti da ga voziš. Ja imam četvoricu braće koji su Talijani, kvragu, a svi se skupa ne ponašaju tako nepodnošljivo zaštitnički kao tvoj otac! - Ne shvaćajući da time samo još doprinosi Meredithinu bijesu, prišla joj je i sjela pokraj nje. Mer, moraš učiniti nešto s njim, ili će ti ovo ljeto biti gore od prošloga. Mene neće biti pola ljeta, pa se nećeš moći družiti sa mnom. - Osoblje u Bensonhurstu bilo je toliko oduševljeno Lisinim ocjenama i njezinom umjetničkom nadarenošću da je dobila šestotjednu stipendiju u Europi te je mogla odabrati bilo koji grad koji odgovara njezinim planovima za buduću karijeru. Lisa je izabrala Rim i ondje upisala tečaj unutarnjeg uređenja.

Meredith se turobno oslonila o zid. - Ne brinem se toliko zbog ovog ljeta, koliko zbog onog što će biti za tri mjeseca.

Lisa je znala da Meredith misli na bitku s ocem koju je vodila zbog budućeg fakulteta.

Lisa je dobila ponudu za punu stipendiju četiriju sveučilišta te je odabrala Sveučilište Northwestern jer je Meredith namjeravala ići onamo. No Meredithin otac inzistirao je da se prijavi na Maryville College, što nije bilo ništa više od malo bolje djevojačke škole u jednom čikaškom predgrađu. Meredith je napravila kompromis i prijavila se u obje škole, a obje su je i primile. Otada je u napetu odnosu s ocem. - Zaista misliš da ćeš ga moći odgovoriti od toga da te ne pošalje u Maryville?

J - Ja ne idem onamo!

- Ti to znaš i ja to znam, ali tvoj je otac taj koji mora platiti školarinu.

Meredith je uzdahnula i rekla: - Popustit će. Ponaša se previše zaštitnički prema meni, ali želi najbolje za mene, zaista, a Ekonomski fakultet na Northwesternu je najbolji. Diploma Maryvillea ne vrijedi ni papira na kojemu je napisana.

Lisin bijes pretvorio se u zbunjenost dok je razmišljala o Philipu Bancroftu, čovjeku kojega je upoznala, ali opet ga nije mogla shvatiti. - Jasno mi je da želi najbolje za tebe - rekla je. - I priznajem da nije kao većina roditelja koji ovdje šalju djecu u školu. Njemu je barem stalo do tebe. Zove te svaki tjedan i dolazio je na svaki veliki školski događaj. - Lisa je

~ 35 ~

tijekom njihove prve godine u Bensonhurstu bila zaprepaštena kad je shvatila da većina roditelja drugih djevojaka živi posve odvojeno od svoje djece i da su njihovi skupocjeni darovi koji su stizali u poštanske sandučiće obično bili zamjena za njihove posjete, telefonske pozive i pisma. - Možda bih trebala nasamo razgovarati s njim i pokušati ga nagovoriti da ti dopusti da ideš na Northwestern.

Meredith ju je ironično pogledala. - Što misliš da bi time postigla?

Lisa se sagnula, uzrujano povukla lijevu čarapu i ponovno zavezala cipelu. - Isto ono što sam postigla posljednji put kad sam mu se suprotstavila i stala na tvoju stranu. Počet će misliti da loše utječem na tebe. - Kako bi spriječila Philipa da ne počne to misliti, Lisa se uvijek, osim jedanput, prema Philipu Bancroftu ponašala kao prema voljenom, poštovanom dobročinitelju zbog kojega se upisala u Bensonhurst. Pred njim je bila utjelovljenje poslušne uljudnosti i lijepog ponašanja, što je bilo toliko suprotno njezinoj izravnoj, otvorenoj osobnosti da ju je to strašno ljutilo, a Meredith uglavnom nasmijavalo.

Philip je isprva Lisu doživljavao kao neko nahoče koje je sponzorirao i koje ga je iznenadilo dobrom prilagodbom na Bensonhurst. No kako je vrijeme prolazilo, na svoj je grub i suzdržan način počeo pokazivati da je ponosan na nju te je možda počeo osjećati i blagu naklonost prema Lisi. Lisini roditelji nisu si mogli priuštiti dolazak na školske događaje u Bensonhurstu, pa je Philip preuzeo njihovu ulogu te ju je vodio na večeru zajedno s Meredith i općenito pokazivao zanimanje za njezine školske aktivnosti. Kad su išle u prvi razred, tog proljeća je Philip čak rekao svojoj tajnici da nazove gospođu Pontini i pita je želi li što poslati po njemu kad bude išao u Vermont u posjet za vikend. Gospođa Pontini revno je prihvatila njegovu ponudu i dogovorila se s njim da će se naći na aerodromu. Ondje mu je dala bijelu kutiju punu cannola i talijanskih slastica, te smeđu papirnatu vrećicu s dugačkim salamama intenzivna mirisa. Iako ljut što se na avion morao ukrcati kao prokleti siromašni radnik koji ulazi u autobus Geyhounda s ručkom u rukama, kako je poslije priznao Meredith, Philip je svejedno dostavio Lisi njezinu pošiljku i nastavio se ponašati kao surogat-roditelj dok je bila u Bensonhurstu.

Sinoć je, kao dar za završetak srednje škole, Meredith poklonio privjesak od ružičastog topaza na debelom zlatnom lančiću iz Tiffanya. Lisi je poklonio mnogo manje skupu, ali nesumnjivo prekrasnu zlatnu narukvicu s njezinim inicijalima i datumom lijepo ugraviranim na površini. I ona je kupljena kod Tiffanya.

Lisa isprva uopće nije znala kako da se ponaša prema njemu, jer iako je uvijek bio ljubazan prema njoj, uvijek je bio hladan i suzdržan, kako se zapravo ponašao i prema Meredith. Poslije, nakon što je promislila o njegovim postupcima i odlučila ne obazirati se na njegovo držanje, Lisa je veselo priopćila Meredith da je zaključila da je Philip zapravo psić meka srca koji samo laje, ali ne grize. Taj posve krivi zaključak naveo ju je da se pokuša zauzeti za Meredith tijekom ljeta nakon drugog razreda. Lisa je tom prilikom rekla Philipu, vrlo uljudno i s najslađim osmijehom na licu, da zaista misli da je Meredith zaslužila malo više slobode tijekom ljeta. Philipova reakcija na Lisinu “nezahvalnost” i “miješanje”, kako je on to nazvao, bila je burna, i samo zbog njezine ponizne isprike koja je odmah uslijedila nije ispunio svoju prijetnju da će okončati njezino prijateljstvo s Meredith i predložiti u Bensonhurstu da se njezina stipendija da nekome tko to “više zaslužuje”. Pri tom sukobu Lisa nije ostala zapanjena samo njegovom nevjerojatno žestokom reakcijom. Napokon je shvatila da Philip nije samo predložio da se njoj dodijeli stipendija, nego je stipendija

~ 36 ~

dolazila iz privatne donacije obitelji Bancroft školi. Zbog te spoznaje osjećala se kao veliki nezahvalnik, a zbog njegove burne reakcije osjećala se ljutito i frustrirano.

Lisa je sada ponovno osjetila taj bespomoćni bijes i zbunjenost zbog strogih ograničenja koja je nametao Meredith. - Zar uistinu vjeruješ - pitala je - da se on ponaša kao tvoj stražar zato što ga je tvoja majka prevarila?

- Nije ga prevarila samo jedanput, nego je bila totalna kurva koja je nakon što su se vjenčali spavala sa svima: od trenera konja do vozača kamiona. Namjerno je ismijavala mojega oca svojim sramotnim avanturama s ljigavim bezveznjacima. Kad sam prošle godine pitala Parkera što njegovi roditelji znaju o njoj, on mi je to rekao. Očito su svi znali kakva je.

- To si mi sve ispričala, ali nije mi jasno - ogorčeno je nastavila Lisa - zašto se tvoj otac ponaša kao da je pomanjkanje morala neka genetska greška koju si ti mogla naslijediti.

- Tako se ponaša - odgovorila je Meredith - zato što djelomično vjeruje u to.

Obje su s osjećajem krivnje podigle pogled kad se Philip Bancroft vratio u sobu. Kad je ugledala njegovo turobno lice, Meredith je zaboravila svoje probleme. - Što je bilo?

- Tvoj je djed jutros preminuo - rekao je ošamućenim, grubim glasom. - Srčani udar.

Idem se odjaviti iz motela i uzeti stvari. Dogovorio sam nam let za sat vremena. - Okrenuo se prema Lisi. - Povjeravam ti svoj auto da se njime vratiš kući. - Meredith ga je nagovorila da dođe autom, a ne avionom, tako da se Lisa može povesti s njima.

- Naravno, gospodine Bancroft - brzo je rekla Lisa. - I primite moju sućut zbog oca.

Kad je otišao, Lisa je pogledala Meredith, koja je odsutno zurila u prazna vrata. - Mer? Jesi li dobro?

- Valjda jesam - čudnim je glasom rekla Meredith.

- Je li to onaj djed koji se prije mnogo godina oženio svojom tajnicom?

Meredith je kimnula. - On i moj otac nisu se baš najbolje slagali. Nisam ga vidjela od jedanaeste godine. Ali znao je nazvati da razgovara s ocem o robnoj kući i da razgovara sa mnom. Bio je... Bio je... Voljela sam ga - bespomoćno je dovršila. - I on je mene volio. Pogledala je Lisu suznih očiju. - On mi je bio jedini bliski rođak osim oca. Imam još samo nekoliko rođaka iz petog i šestog koljena, koje uopće ne poznajem.

~ 37 ~

SEDMO POGLAVLJE U predvorju doma Philipa Bancrofta Jonathan Sommers nelagodno je oklijevao, gledajući gomilu ljudi koji su, kao i on, došli ispuniti svoju dužnost i izraziti sućut na dan pogreba Cyrila Bancrofta. Zaustavio je konobara s pladnjem pića i uzeo si dvije čaše namijenjene drugim gostima. Nakon što je iskapio votku s tonikom, Jonathan je praznu čašu odložio u veliku posudu s paprati, a onda je otpio gutljaj viskija iz druge čaše i namrštio se jer to nije bio Chivas Regal. Uz votku i džin koji je popio iz pljoske vani u autu osjećao se malo spremnijim da izdrži pogrebne svečanosti. Pokraj njega sićušna starica oslonila se na štap i znatiželjno ga promatrala. Budući da su manire očito nalagale da razgovara s njom, Jon je tražio neku uljudnu temu prikladnu za ovu prigodu. - Ja mrzim pogrebe, a vi? - pitao je.

- Ja ih baš volim - samozadovoljno je rekla. - U ovim godinama svaki pogreb na koji dođem smatram osobnom pobjedom jer ja nemam glavnu ulogu.

Potisnuo je nalet smijeha, jer bi glasan smijeh u ovako ozbiljnoj prigodi bio oštro kršenje pravila pristojnog ponašanja koja je morao poštivati. Ispričao se, stavio nepopijeno piće na stolić i otišao potražiti neko bolje. Iza njega starica je uzela čašu i otpila mali gutljaj.

- Jeftin viski! - s gnušanjem je rekla i vratila je gdje je bila.

Nekoliko minuta poslije Jon je vidio Parkera Reynoldsa kako s dvjema mladim ženama i još jednim muškarcem stoji u niši pokraj dnevnog boravka. Nakon što je stao kod švedskog stola da uzme još jedno piće, prišao je svojim prijateljima. - Odlična zabava, zar ne - rekao je sa sarkastičnim smiješkom na licu.

- Mislio sam da mrziš pogrebe i da nikada ne ideš na njih - rekao je Parker kad su se svi ispozdravljali.

- Mrzim ih. Nisam ovdje došao žaliti za Cyrilom Bancroftom, nego zaštititi svoje nasljedstvo. - Jon je otpio gutljaj svojega pića, pokušavajući sprati gorčinu zbog onoga što će reći. - Moj mi otac opet prijeti da će me razbaštiniti, samo mislim da je stari gad ovaj put ozbiljan.

Leigh Ackerman, lijepa brineta prekrasna stasa, pogledala ga je s veselom nevjericom u očima. - Otac će te razbaštiniti ako ne budeš išao na pogrebe?

- Ne, draga moja, otac mi prijeti da će me razbaštiniti ako se “ne popravim” i smjesta ne napravim nešto od sebe. Drugim riječima, to znači da se moram pojavljivati na pogrebima starih obiteljskih prijatelja, kao u ovom slučaju, i da moram sudjelovati u najnovijem poslovnom pothvatu naše obitelji. Ili mi neće pripasti ništa od tog divnog novca koji moja obitelj ima.

~ 38 ~

- Zvuči strašno - rekao je Parker i nasmiješio se nimalo ne suosjećajući s njim. - O kakvom je novom poslovnom pothvatu riječ?

- O naftnim bušotinama - rekao je. - O još naftnih bušotina. Ovaj je put moj stari sklopio dogovor s venecuelskom vladom da ondje provede istraživanje.

Shelly Fillmore pogledala je preko Jonova ramena u malo ogledalo s pozlaćenim okvirom te dodirnula kut usana kako bi uklonila malu mrlju crvenoga ruža. - Nemoj mi reći da te šalje u Južnu Ameriku?

- Ništa tako bitno - ogorčeno se podsmjehnuo Jon. - Otac me pretvara u slavnog voditelja razgovora za posao. Zadužen sam za zapošljavanje ljudi koji će ići onamo. A znate što je stari gad još učinio?

Jonovi prijatelji bili su jednako naviknuti na njegove tirade o ocu, kao i na njegovo pijanstvo, ali svejedno su htjeli čuti njegove najnovije prigovore. - Što je učinio? - pitao je Doug Chalfont.

- Provjeravao me. Nakon što sam izabrao prvih petnaest snažnih, iskusnih muškaraca, moj stari htio je razgovarati sa svakim od njih kako bi mogao ocijeniti moju sposobnost za izabiranjem radnika. Odbio je polovicu. Jedini koji mu se stvarno svidio bio je neki Farrell, radnik u čeličani kojeg nisam namjeravao zaposliti. Najbliže što je Farrell bio naftnoj bušotini bilo je prije dvije godine kad je radio na nekoliko malih, na nekom polju kukuruza u Indiani. Nikada nije bio ni blizu velike bušotine kakve ćemo imati u Južnoj Americi. Osim toga Farrellu uopće nije stalo do bušenja nafte. Jedino ga zanima sto pedeset tisuća dolara bonusa koji će dobiti ako izdrži ondje dvije godine. To je ocu izravno rekao.

- Zašto ga je onda tvoj otac zaposlio?

- Rekao je da mu se sviđa Farrellov stil - podsmjehnuo se Jon i ispio piće do kraja. Svidio mu se Farrellov plan za to što će učiniti s bonusom kad ga dobije. Čovječe, mislio sam da će se otac predomisliti i ponuditi Farrellu moj ured umjesto da ga pošalje u Venezuelu.

No naredio mi je da sljedeći mjesec Farrella “upoznam s onime što radimo”.

- Jon - smireno je rekla Leigh - pijan si i glasan.

- Pardon - rekao je - ali već dva prokleta dana slušam kako mi otac hvali tog lika. Kažem vam, taj Farrell je bahat, ambiciozan kučkin sin. Nema stila, nema novca, nema ničega!

- Zvuči božanstveno - našalila se Leigh.

Kad ostalih troje nije ništa reklo, Jon je u svoju obranu rekao: - Ako mislite da pretjerujem, dovest ću ga u klub na ples četvrtoga srpnja pa ćete se osobno uvjeriti u to kakva muškarca otac želi napraviti od mene.

- Ne budi glup - upozorila ga je Shelly. - Tvom ocu on se možda sviđa kao zaposlenik, ali kastrirat će te ako nekoga takva dovedeš u Glenmoor.

- Znam - rekao je Jon i pakosno se nasmiješio - ali vrijedno je toga.

- Samo ga nemoj natovariti nama ako ga dovedeš - upozorila ga je nakon što se pogledala s Leigh. - Ne mislimo večer provesti u pokušaju ćaskanja s nekim radnikom iz čeličane samo zato da ti možeš napakostiti ocu.

- Nema problema. Ostavit ću Farrella da bude prepušten sam sebi i da se muči dok ga moj otac gleda kako pokušava zaključiti koju vilicu upotrijebiti. Moj stari poslije mi neće moći reći ni riječi. Na kraju krajeva, on mi je rekao da “uvedem Farrella u posao” i “pazim na njega” dok je u Chicagu.

~ 39 ~

Parker je zahihotao zbog Jonova bijesnog izraza lica. - Sigurno postoji lakši način za rješavanje tvojega problema.

- Postoji - rekao je Jon. - Mogu si naći bogatu ženu koja će me uzdržavati i onda ću moći starog poslati kvragu. - Pogledao je pokraj ramena i jednoj zgodnoj curi u uniformi sluškinje koja je nudila piće pokazao da dođe. - Ne samo da si zgodna - rekao joj je dok je praznu čašu stavljao na njezin poslužavnik i uzimao punu - nego mi možeš i spasiti život! - S obzirom na to kako mu se usplahireno nasmiješila i potom zacrvenjela, bilo je jasno i Jonu i ostatku grupe da nije imuna na njegovo visoko mišićavo tijelo i lijepe crte lica. Približio joj se i lažnim šaptom rekao: - Je li moguće da kao konobarica radiš samo iz fore, ali da tvoj otac zapravo ima banku ili da je član burze?

- Molim? Mislim, nije tako - rekla je, dražesno usplahirena.

Jonov smiješak postao je zadirkujući i seksi. - Nije član burze?

A možda ima tvornice ili naftne bušotine?

- Nema... On je vodoinstalater - izbrbljala je.

Jonathanov je smiješak nestao te je uzdahnuo. - U tom slučaju bak ne dolazi u obzir.

Postoje određeni financijski i društveni kriteriji koje će kandidatkinja za moju suprugu morati ispuniti. Ali svejedno bismo mogli imati avanturu. Hoćemo li se naći u mojemu autu za pola sata? Moj je onaj crveni Ferrari odmah tu naprijed.

Djevojka je otišla, djelujući i uvrijeđeno i zaintrigirano.

- To je stvarno bilo odvratno - rekla je Shelly, ali ga je Doug phalfont gurnuo i nasmijao se. - Kladim se u pedeset dolara da ée te ta cura čekati u autu kad odeš.

Jon je okrenuo glavu da odgovori, ali pozornost mu je iznenada odvratila prekrasna plavuša u uskoj crnoj haljini s visokim ovratnikom i kratkim rukavima, koja je silazila niza stube i išla u dnevni boravak. Zurio je u nju razjapljenih usta kad je zastala kako bi razgovarala s jednim starijim parom, a kad se jedna skupina ljudi pomaknula i zaklonila mu pogled, on se nagnuo u stranu kako bi je vidio. - Koga to gledaš? - pitao je Doug, slijedeći njegov pogled.

- Ne znam tko je to, ali volio bih saznati.

- Gdje je? - pitala je Shelly i svi su pogledali u smjeru u kojemu je on zurio.

- Ondje! - rekao je Jon, pokazujući čašom prema plavuši kad su se ljudi oko nje maknuli te ju je ponovno ugledao.

Parker ju je prepoznao te se nasmiješio. - Svi je godinama poznajete, samo je niste vidjeli neko vrijeme. - Četiri lica zabezeknuto su ga pogledala, a on se još jače nasmiješio. Prijatelji moji, to je Meredith Bancroft.

- Ma nije moguće! - rekao je Jon. Prodorno je zurio u nju, ali nije mogao pronaći sličnost između nespretne, prilično neugledne djevojke koje se sjećao i profinjene mlade ljepotice koju je sada gledao. Više nije bilo masnih naslaga, naočala, zubnog aparatića i one uvijek prisutne ukosnice kojom je pridržavala ravnu kosu. Sada je ta svijetla zlatna kosa bila skupljena u jednostavnu punđu, a dva pramena uokviravala su lice klasične, isklesane ljepote. Tada je podigla pogled i pogledala desno od Jonove grupe te pristojno kimnula, a on joj je vidio oči. Nasred sobe vidio je te velike modrozelene oči te se iznenada sjetio istih onih zapanjujućih očiju koje su ga davno gledale.

~ 40 ~

Neobično iscrpljena, Meredith je mirno stajala i slušala ljude koji su joj se obraćali, smiješila se kad su se oni smiješili, ali kao da nije mogla prihvatiti činjenicu da joj je djed umro i da su stotine ljudi koji su se kretali iz sobe u sobu ovdje zbog toga. Činjenica da ga nije dobro poznavala ublažila je tugu koju je osjećala proteklih nekoliko dana i pretvorila je u tupu bol.

Na pogrebu je opazila Parkera i dobro je znala da bi on mogao biti ovdje negdje, ali s obzirom na žalosne okolnosti, činilo joj se krivim i nepristojnim tražiti ga u nadi da poboljša izglede njihovoj romantičnoj vezi. Osim toga bila je sve umornija od toga da ona uvijek njega traži; mislila je da je sada on na redu da napravi neki korak. Kao da ga je svojim mislima iznenada dozvala, čula je bolno poznat muški glas kako joj govori u uho: - Ondje je muškarac koji je zaprijetio da će me ubiti ako te ne dovedem da se pozdravi s tobom.

Već sa smiješkom na licu, Meredith se okrenula i stavila ruke na Parkerove ispružene dlanove, a onda je osjetila kako joj koljena klecaju dok ju je vukao prema sebi da je poljubi u obraz. - Izgledaš prekrasno - šapnuo je - i jako umorno. Hoćeš li da odemo u šetnju nakon što ispunimo društvene obveze?

- Može - rekla je, iznenađena što joj je glas zvučao smireno, zbog čega joj je odmah laknulo.

Kad su došli do niše, Meredith se našla u suludoj situaciji upoznavanja s ljudima koje je već poznavala, s četvoro ljudi koji su se pretvarali kao da je nevidljiva kad ih je posljednji put vidjela prije nekoliko godina, a koji su se sada silno htjeli sprijateljiti s njom i uključiti je u svoje aktivnosti. Shelly ju je pozvala na tulum sljedeći tjedan, a Leigh ju je nagovarala da sjedi s njima na plesu u Glenmooru četvrtoga srpnja.

Parker ju je s Jonom namjerno “upoznao” nakraju. - Ne mogu vjerovati da si to ti - rekao je, ali je od alkohola govorio malo nerazgovjetno. - Gospođice Bancroft - nastavio je s najšarmantnijim osmijehom na licu - ovim sam ljudima upravo govorio da mi hitno treba jedna bogata i prekrasna supruga. Hoćete li se udati za mene sljedeći vikend?

Meredith je otac spominjao Jonathanove česte sukobe s razočaranim roditeljima; Meredith je pretpostavila da Jon “hitno treba jednu bogatu ženu” baš iz tog razloga, a cijeli njegov stav bio joj je smiješan. - Sljedeći mi vikend odgovara - rekla je i veselo se nasmiješila. - Ali otac će me se odreći ako se udam prije nego što završim fakultet, tako da ćemo morati živjeti s tvojim roditeljima.

- Ne daj Bože! - zadrhtao je Jonathan te su se svi nasmijali, uključujući i njega.

Uhvativši Meredith za lakat, Parker ju je spasio dodatnih gluposti i rekao: - Meredith treba malo svježeg zraka. Idemo se prošetati.

Vani su hodali prednjom tratinom i šetali prilazom. - Kako se držiš? - pitao ju je.

- Dobro, stvarno... Samo sam malo umorna. - Kad je nastupila tišina, Meredith se pokušala dosjetiti neke duhovite i profinjene izjave, ali je onda odlučila da će jednostavno i s iskrenim zanimanjem reći: - Sigurno ti se mnogo toga dogodilo u proteklih godinu dana...

Kimnuo je i rekao posljednje što je Meredith htjela čuti. - Ti si među prvima tko mi može čestitati. Sarah i ja ćemo se vjenčati. Zaruke ćemo službeno objaviti na zabavi u subotu navečer.

~ 41 ~

Mučno joj se zavrtjelo u glavi. Sarah Ross! Meredith je znala tko je Sarah i ona joj se nije sviđala. Iako je bila jako lijepa i vrlo živahna, Meredith je ona uvijek djelovala površno i tašto.

- Nadam se da ćete biti jako sretni - rekla je, pažljivo skrivajući svoje sumnje i razočaranje.

- I ja se nadam.

Pola su se sata šetali posjedom i razgovarali o njegovim planovima za budućnost, a potom i o njezinim. Bilo je prekrasno razgovarati s njim, pomislila je Meredith osjetivši bolan gubitak. Shvaćao ju je i potpuno ohrabrivao u želji da pohađa Sveučilište Northwestern, a ne Maryville.

Išli su prema kući kad je na prilaz stala limuzina. Iz nje je potom izašla zapanjujuća brineta s dvama mladićima u ranim dvadesetima.- Vidim da se ožalošćena udovica napokon odlučila pojaviti - rekao je Parker s netipičnim sarkazmom kad je pogledao Charlotte Bancroft. Na ušima su joj svjetlucale velike dijamantne naušnice, a unatoč jednostavnom sivom kostimu koji je nosila izgledala je privlačno i bujno. - Jesi li primijetila da na pogrebu nije pustila ni suzu? Ima nešto u toj ženi što me podsjeća na Lucreziu Borgiu.

Meredith se u sebi složila s tom usporedbom.- Nije došla primiti sućut. Želi da se danas poslijepodne pročita oporuka, čim svi odu, tako da se večeras može vratiti u Palm Beach.

- Kad smo već kod odlaska - rekao je Parker i pogledao na sat - imam dogovor za sat vremena.- Nagnuo se i bratski je poljubio u obraz. - Pozdravi oca i reci mu da sam otišao.

Meredith je gledala kako odlazi i sa sobom odnosi sva njezina romantična djevojačka maštanja. Ljetni povjetarac mrsio mu je kosu prošaranu pramenovima, a koraci su mu bili dugački i sigurni. Otvorio je vrata auta, skinuo sako svojega crnog odijela i stavio ga preko suvozačeva sjedala. Onda je podigao pogled i mahnuo joj.

Očajno se trudeći ne razmišljati o svojem gubitku, natjerala se da pozdravi Charlotte.

Tijekom pogreba nijedanput se nije obratila ni Meredith ni njezinu ocu; samo je stajala između svojih sinova, bezizražajna lica. - Kako si? - uljudno je pitala Meredith. Želim što prije otići kući - ledenim joj je tonom uzvratila ta žena. - Kada možemo prijeći na posao?

- Kuća je još uvijek puna ljudi - rekla je Meredith, u sebi zgrožena Charlotteinim držanjem. - Morat ćeš pitati mojega oca kad se čita oporuka.

Charlotte se okrenula na stubama, ledena izraza lica. - Tvojemu ocu nisam se obratila od onog dana u Palm Beachu. Sljedeći ću mu se put obratiti kada ja budem vodila glavnu riječ, a on će me preklinjati da razgovaram s njim. Do tada ćeš ti biti prevoditeljica, Meredith. - Ušla je u kuću sa sinovima pod rukom, koji su izgledali poput počasne straže.

Meredith joj je zurila u leđa, a trnci su joj prostrujali tijelom zbog mržnje koja je isijavala iz nje. Dan u Palm Beachu koji je Charlotte spomenula jasno se urezao Meredith u sjećanje. Prije sedam godina s ocem je odletjela u Floridu na poziv djeda koji se onamo preselio nakon srčanog udara. Kad su stigli, saznali su da nisu pozvani samo na uskršnje praznike, nego na vjenčanje; na vjenčanje Cyrila Bancrofta i Charlotte, koja mu je dva desetljeća bila tajnica. Ona je tada imala trideset osam godina i bila je trideset godina mlađa od njega, udovica s dvama tinejdžerima koji su bili tek nekoliko godina stariji od Meredith.

~ 42 ~

Meredith nikada nije znala zašto se Philip i Charlotte mrze, ali iz onoga malo što je čula tijekom burne svađe između oca i djeda toga dana ta je mržnja počela puno prije, dok je Cyril još živio u Chicagu. Charlotte je čula kad ju je Philip nazvao proračunatom, ambicioznom kurvom i kada je oca nazvao glupom, Jarom budalom koju je nasamarila da se oženi njome tako da njegovi sinovi dobiju dio Cyrilova novca.

Taj put u Palm Beachu Meredith je zadnji put vidjela svojega djeda. Odande je nastavio kontrolirati svoja poslovna ulaganja, ali vođenje tvrtke Bancroft & Company u cijelosti je prepustio Meredithinu ocu, što je učinio već prvog dana boravka u Palm Beachu. Iako je robna kuća iznosila manje od jedne četvrtine obiteljskog kapitala, po svojoj prirodi njezino vođenje zahtijevalo je potpunu pozornost njezina oca. Za razliku od drugih ogromnih dionica, Bancroft’s je bio mnogo više od puke burzovne transakcije koja je donosila dividendu; on je bio temelj obiteljskog prvobitnog bogatstva i izvor velika ponosa.

- Ovo je posljednja volja i oporuka Cyrila Bancrofta - započeo je djedov odvjetnik dok su Meredith i njezin otac sjedili u knjižnici, zajedno sa Charlotte i njezinim sinovima. Najprije su bile navedene velike svote novca darovane raznim dobrotvornim ustanovama, a nakon toga još četiri oporučna zapisa slugama Cyrila Bancrofta: po petnaest tisuća dolara dobili su njegov vozač, kućna pomoćnica, vrtlar i domar.

Budući da je odvjetnik izričito tražio da i Meredith bude prisutna, pretpostavila je da će vjerojatno i njoj pripasti neki mali iznos. No svejedno se trgnula kad je Wilson Riley izgovorio njezino ime. - Svojoj unuci, Meredith Bancroft, ostavljam svotu od četiri milijuna dolara. - Meredith je od šoka i nevjerice razjapila usta kad je čula taj ogroman iznos te se morala potruditi da se usredotoči na slušanje kad je Riley nastavio: - Iako su me udaljenost i okolnosti spriječile da dobro upoznam Meredith, kad sam je posljednji put vidio, bilo mi je jasno da je ona srdačna i pametna djevojka koja će na pravi način iskoristiti taj novac. Kako bih osigurao da se to dogodi, uvjetujem da se rečena sredstva drže u štednji, zajedno sa svim kamatama, dividendama itd. dok ne napuni trideset godina. Svojega sina Philipa Edwarda Bancrofta imenujem oponomoćenikom za njezinu štednju koji će voditi brigu o rečenim sredstvima.

Zastavši da se nakašlja, Riley je pogledao Philipa, pa Charlotte i njezine sinove, Jasona i Joela, te nastavio čitati Cyrilove riječi. - Kako bi sve bilo pošteno, ostatak svoje imovine podijelio sam što je ravnomjernije bilo moguće na preostale nasljednike. Svojemu sinu Philipu Edwardu Bancroftu ostavljam sve svoje dionice i prava u tvrtki Bancroft & Company, robnoj kući koja čini oko jedne četvrtine moje ukupne imovine. - Meredith je to čula, ali nije joj baš bilo najjasnije. Kako bi sve bilo pošteno, svojem jedinom djetetu ostavio je jednu četvrtinu imovine? Ako je htio sve ravnomjerno raspodijeliti, njegovoj ženi sigurno nije moglo pripasti više od polovice, a ne tri četvrtine. A onda je, kao iz daljine, čula kako odvjetnik dovršava: - Svojoj ženi Charlotte i svojim zakonski posvojenim sinovima Jasonu i Joelu ostavljam jednake dijelove u preostale tri četvrtine svoje imovine. Također uvjetujem da Charlotte Bancroft bude opunomoćena za dijelove nasljedstva Jasona i Joela dok obojica ne napune trideset godina.

Meredith se srce stegnulo kad je čula riječi zakonski posvojeni i na blijedom licu svojega oca vidjela da se osjeća izdano. Polako je okrenuo glavu i pogledao Charlotte; ona je pak

~ 43 ~

neumoljivo gledala u njega s pakosnim, pobjedonosnim smiješkom na licu. - Proračunata kujo! - rekao je kroz zube. - Rekla si da ćeš ga natjerati da ih posvoji i to si i učinila.

- Prije mnogo sam te godina upozorila da ću to učiniti. Sada te upozoravam da još uvijek nismo poravnali račune - dodala je, sa sve većim smiješkom na licu, kao da se hrani njegovim bijesom. - Razmišljat ćeš o tome, Philipe. Ležat ćeš budan noću i pitati se kad ću te ponovno napasti i što ću ti oduzeti. Ležat ćeš budan noću, pitajući se i brinući se, baš kao što si mene natjerao da ležim budna prije osamnaest godina.

Kosti su mu iskočile na licu kad je stisnuo čeljust kako joj ne bi odgovorio na to.

Meredith je odvratila pogled s njih i pogledala Charlottine sinove. Jasonovo lice bilo je kopija lica njegove majke: pobjedonosno i pakosno. Joel se mrštio i gledao u cipele. “Joel je blage naravi”, rekao je otac Meredith prije mnogo godina. “Charlotte i Jason pohlepne su barakude, ali barem znaš što od njih možeš očekivati. Od mlađeg sina, Joela, prolaze me trnci; u njemu ima nešto čudno.”

Kao da je osjetio da ga Meredith gleda, Joel je podigao pogled, neutralna izraza lica.

Meredith nije djelovao ni čudno ni opasno. Zapravo, kad ga je posljednji put vidjela na vjenčanju, Joel se trudio biti ljubazan prema njoj. Tada je Meredith bilo žao Joela jer je njegovoj majci jasno bio draži Jason, a Jason, koji je bio dvije godine stariji, prema bratu kao da nije osjećao ništa osim prezira.

Meredith odjednom više nije mogla podnijeti nesnosnu atmosferu u sobi. - Ispričajte me - rekla je odvjetniku, koji je širio neke papire na stolu. - Pričekat ću vani dok ne završite.

- Morate potpisati ove papire, gospođice Bancroft.

- Potpisat ću ih prije nego što odete, kada ih moj otac pročita. Umjesto da ode gore, Meredith je odlučila izaći van. Padao je mrak te se spustila niza stube, dok joj je večernji povjetarac rashlađivao lice. Iza nje otvorila su se ulazna vrata te se okrenula, misleći da je odvjetnik zove da se vrati. No ondje je ugledala Joela, koji je iznenada zastao, jednako zatečen njihovim susretom. Oklijevao je, kao da je htio ostati, ali nije bio siguran je li dobrodošao.

Meredith je vjerovala da se uvijek mora biti pristojan prema gostima, pa se pokušala nasmiješiti. - Vani je lijepo, zar ne?

Joel je kimnuo, prihvaćajući neizrečeni poziv da joj se pridruži ako želi te sišao niza stube. S dvadeset tri godine bio je nekoliko centimetara niži od svojeg starijeg brata i nije bio tako privlačan kao on. Stajao je ondje i gledao je, kao da ne zna što bi rekao. Promijenila si se - napokon je rekao.

- Sigurno jesam. Imala sam jedanaest godina kad smose posljednji put vidjeli.

- Nakon onoga što se upravo dogodilo unutra, sigurno žališ što si nas ikada vidjela.

I dalje pomalo omamljena djedovom oporukom i ne mogavši shvatiti što sve to znači za budućnost, Meredith je slegnula ramenima. - Možda ću sutra to osjećati. Trenutno se samo osjećam... Otupjelo.

- Htio bih da znaš - neodlučno je rekao - da nisam namjeravao ukrasti ljubav tvojega djeda ili njegov novac od tvojega oca.

Ne mogavši ga ni mrziti ni oprostiti mu zbog toga što je prevario njezina oca i oduzeo mu nasljedstvo koje mu s pravom pripada,

~ 44 ~

Meredith je uzdahnula i pogledala u nebo. - Što je tvoja majka mislila kad je rekla da još nisu poravnali račune?

- Samo znam da se njih dvoje mrze otkako znam za sebe. Nemam pojma zašto, znam da moja majka neće stati dok mu se ne osveti do kraja.

- Pobogu, kakva zbrka!

- Mlada damo - odgovorio je smrtno ozbiljno - tek je počelo.

Meredith se naježila zbog tog mračnog proročanstva te odvratila pogled s neba i pogledala ga u lice, no on je samo podigao obrve, ne želeći to pojasniti.

~ 45 ~

OSMO POGLAVLJE Meredith je iz ormara izvukla haljinu za proslavu povodom četvrtoga srpnja, bacila je na krevet i skinula kućni ogrtač. Ovo ljeto, koje je počelo pogrebom, pretvorilo se u petotjednu bitku s ocem oko toga na koji će fakultet ići, u bitku koja je jučer eskalirala u pravi rat. Meredith se prije uvijek maksimalno trudila udovoljiti mu; kad je bio nepotrebno strog, govorila si je da je to zbog toga što se boji za nju; kad je bio grub, pokušala ga je opravdati time da ima puno odgovornosti koje ga umaraju. Ali sada, sada kada je sa zakašnjenjem shvatila da se njegovi planovi za nju kose s njezinima, nije se htjela odreći svojih snova da bi ga umirila.

Otkako je bila djevojčica pretpostavljala je da će jednog dana dobiti priliku da krene stopama svih svojih predaka i zauzme mjesto u tvrtki Bancroft & Company, koje joj s pravom pripada. Svaka generacija muškaraca iz obitelji Bancroft ponosno se penjala hijerarhijom robne kuće, počevši kao njezini voditelji, da bi potom stigli do mjesta potpredsjednika i poslije predsjednika i izvršnog direktora. Nakraju kad su bili spremni predati robnu kuću u ruke svojih sinova, postajali su predsjednici upravnog odbora. Nikada u gotovo sto godina nisu doživjeli neuspjeh, niti su mediji ili zaposlenici robne kuće ismijali bilo koga od Bancroftovih kao nesposobna ili nedostojna svoga položaja. Meredith je vjerovala, odnosno znala je da i ona može dokazati da je vrijedna toga, samo ako joj se pruži prilika. Jedino što je željela ili očekivala bila je ta prilika. A jedini razlog zbog kojega joj otac nije htio pružiti priliku bio je taj što se nije rodila kao muško, nego kao žensko!

Na rubu plača zakoračila je u haljinu i povukla je gore. Stavila je ruke iza leđa i mučila se zakopčati prorez. Prišla je toaletnom stoliću i pogledala u ogledalo iznad njega. Posve nezainteresirano gledala je koktel-haljinu bez naramenica koju je kupila nekoliko tjedana prije baš za ovu prigodu. Gornji dio preklapao joj se preko grudi poput saronga, načinjena od svilenog šifona u duginim bojama, zatim se sužavao u struku, da bi joj se zatim haljina graciozno širila do koljena. Uzela je četku i prošla njome kroz dugačku kosu. Nije imala volje napraviti nešto posebno s njom, te ju je začešljala s lica, podigla u punđu i izvadila nekoliko pramenova da joj padnu preko ušiju i time ublaže efekt. Privjesak od ružičastog topaza savršeno bi naglašavao njezinu haljinu, ali i njezin će otac večeras biti u Glenmooru te mu nije htjela pružiti to zadovoljstvo da vidi kako ga nosi. Umjesto toga stavila si je zlatne naušnice s ružičastim kamenjem koje je razigrano svjetlucalo na svjetlu, a ramena i vrat ostavila je golima. Zbog frizure je djelovala profinjenije, a zlatni ten koji je ljetos poprimila odlično je pristajao uz haljinu bez naramenica; ali i da nije bilo tako, Meredith ne bi bilo briga niti bi išta mijenjala. Uopće joj nije bilo važno kako izgleda; išla je na proslavu jedino

~ 46 ~

zbog toga što nije mogla podnijeti pomisao da ostane kod kuće i izludi od frustriranosti, kao i zbog toga što je obećala Shelly Fillmore i ostalim Jonathanovim prijateljima da će doći.

Meredith je sjela za toaletni stolić i obula ružičaste svilene salonke s utkanim valovitim prugama koje je kupila kako bi ih nosila uz haljinu. Kad se uspravila, pogled joj je pao na uokvireni primjerak starog broja Business Weeka koji je visio na zidu. Na naslovnici časopisa nalazila se veličanstvena robna kuća Bancroft’s, I uniformiranim vratarima na glavnom ulazu. Građevina od četrnaest katova bila je čikaška znamenitost, a vratari povijesni simbol neprestanog ustrajanja Bancroft’sa na izvrsnosti i služenju kupcima. U časopisu se nalazio dugačak, divan članak o robnoj kući, u kojemu je pisalo da etiketa Bancroft’sa na nekom artiklu predstavlja statusni simbol, a ukrašeno slovo B na vrećicama kupca s izvrsnim ukusom. U članku se također spominjala izuzetna sposobnost nasljednika u vođenju posla.

Pisalo je da se talent i ljubav za prodajom očito nasljeđivao u genima Bancroftovih, i to sve od osnivača robne kuće - Jamesa D. Bancrofta.

Kad je novinar razgovarao s Meredithinim djedom i pitao ga za to, Cyril se navodno nasmijao i rekao da je to moguće. No dodao je kako je James Bancroft započeo tradiciju koja se prenosila s oca na sina; tradiciju pripremanja i obučavanja nasljednika otkako je bio dovoljno star da objeduje za stolom s roditeljima. Za blagovaonskim stolom svaki otac započeo bi razgovor sa sinovima o onome što se događalo u robnoj kući. Za dijete ti svakodnevni prikazi događaja iz robne kuće bili su isto što i priče za laku noć. Gradilo se uzbuđenje i napetost, a znanje se prenosilo suptilno. I upijalo. Poslije su se tinejdžeru opušteno spominjali pojednostavljeni problemi, o kojima se potom raspravljalo. Tražila su se rješenja, koja su, doduše, rijetko bila pronađena. No pravi cilj ipak nije bilo pronalaženje rješenja; cilj je bio podučiti, poticati i ohrabrivati.

Na kraju članka novinar je pitao Cyrila za njegove nasljednike, a kad se Meredith sjetila djedova odgovora, osjetila je kako je nešto steže u grlu. - Moj sin već je naslijedio moje mjesto predsjednika - rekao je Cyril. - On ima jedno dijete, a kad dođe vrijeme da ono preuzme vodstvo tvrtke Bancroft & Company, siguran sam da će Meredith to izvrsno raditi.

Samo bih htio to doživjeti. - Meredith je znala da ona nikada neće preuzeti vodstvo Bancroft’sa ako bude onako kako njezin otac želi. Iako je uvijek s njom razgovarao o funkcioniranju robne kuće, baš kao i njegov otac s njim, odlučno se suprotstavljao tomu da ona radi ondje. To je saznala dok su večerali nedugo nakon djedova pogreba. Prije mu je neprestano spominjala da želi slijediti tradiciju i zauzeti svoje mjesto u Bancroft’su, ali otac je ili nije slušao ili joj nije vjerovao. No te noći shvatio ju je ozbiljno i s okrutnom joj iskrenošću priopćio da od nje ne očekuje da ga naslijedi, niti to želi. Tu privilegiju namjeravao je ostaviti budućem unuku. Onda joj je hladno obznanio jedan posve drugi običaj, koji je očekivao da ona slijedi: žene iz obitelji Bancroft nisu radile u robnoj kući, niti igdje drugdje, zapravo. Njihova dužnost bila je da budu uzorne supruge i majke te da svoje dodatne talente i vrijeme posvete dobročinstvu.

Meredith to nije htjela prihvatiti. Nije mogla, ne sada. Bilo je prekasno. Mnogo prije nego što se zaljubila u Parkera, ili je barem tako mislila, zaljubila se u svoju robnu kuću. Kad je imala šest godina, već je sa svim vratarima i sigurnosnim osobljem bila na ti. S dvanaest godina znala je imena svih potpredsjednika, kao i njihove dužnosti. S trinaest godina zamolila je oca da ide s njim u New York, gdje je provela poslijepodne u Bloomingdale’su i razgledavala trgovinu dok je njezin otac bio na sastanku. Kad su otišli iz New Yorka, već je imala svoje mišljenje, koje nije bilo potpuno točno, zašto je Bancroft’s bolji od Bloomie’sa.

~ 47 ~

Sada, s osamnaest godina, već je imala opće znanje o stvarima kao što su problemi vezani uz osiguranje naknade radniku u slučaju nezgode na radu, o maržama, tehnikama prodaje te o problemima odgovornosti za proizvode. Nju je to očaravalo, ona je to željela studirati, i nije namjeravala sljedeće četiri godine svojega života slušati predavanja o romanskim jezicima i renesansnoj umjetnosti!

Kad mu je to rekla, on je rukom udario po stolu tako snažno da je posuđe poskočilo. - Ići ćeš na Maryville, kamo su išle tvoje obje bake, i nastavit ćeš živjeti kod kuće! Kod kuće!ponovio je.

- Je li ti to jasno? Ta je tema gotova! - Onda je gurnuo svoju stolicu i otišao.

Dok je bila dijete, Meredith je radila sve kako bi mu udovoljila, a on je uvijek bio zadovoljan. I njezinim ocjenama, i ponašanjem, i držanjem. Zapravo, bila je uzorna kći. No sada je napokon shvatila da je cijena tog udovoljavanja i održavanja mira postajala mnogo veća: sada je ona podrazumijevala podčinjavanje individualnosti i odricanje snova o vlastitoj budućnosti, a da i ne spominje žrtvovanje društvenog života!

Njegov apsurdan stav prema njezinom izlaženju s mladićima ili odlaženju na tulume trenutno joj nije bio glavni problem, ali ovog je ljeta bio velik izvor sukoba i neugodnih situacija. Sada kada je imala osamnaest godina kao da je postajao još stroži umjesto da postaje blaži. Kada bi Meredith išla na spoj, on bi osobno dočekao mladića na vratima i podvrgnuo ga dugotrajnom ispitivanju, odnoseći se prema njemu s uvredljivim prezirom kako bi ga zaplašio i kako nikada više ne bi Meredith pozvao van. ()nda joj je postavio smiješno rano ograničenje da mora biti kod kuće do ponoći. Ako bi prespavala kod Lise, uvijek bi izmislio razlog da je nazove i uvjeri se da je ondje. Ako bi se otišla provozati navečer, htio bi plan puta; a kad bi se vratila kući, htio bi izvještaj o svakoj minuti dok je nije bilo. Nakon svih tih godina provedenih u privatnim školama s najstrožim mogućim pravilima htjela je okusiti potpunu slobodu. Zaslužila ju je. Itekako. Pomisao da sljedeće četiri godine živi kod kuće pod sve budnijim okom svojega oca bila je nepodnošljiva i nepotrebna.

Do sada se nikada nije otvoreno pobunila jer bi ga pobuna samo razjarila. Mrzio je kad mu se netko suprotstavlja i mogao se tjednima ljutiti. Ali u prošlosti mu nije popuštala samo zbog straha da se ne naljuti. Kao prvo, dio nje žudio je za njegovim pohvalama. Kao drugo, shvaćala je koliko je bio ponižen ponašanjem njezine majke i skandalom koji je uslijedio.

Kad joj je Parker sve to ispričao, rekao je da se njezin otac vjerojatno tako jako zaštitnički ponaša prema njoj zato što se boji da je ne izgubi jer ima samo nju, i vjerojatno iz straha da bi nehotice mogla učiniti nešto što bi ponovno potaknulo priču o skandalu koji je prouzročila njezina majka. Meredith se ova druga pomisao nije baš sviđala, ali ju je prihvatila te je pet tjedana ovog ljeta provela pokušavajući razumno razgovarati s njim. Kad joj to ne bi uspjelo, pribjegla bi svađanju. No jučer se njihovo neslaganje pretvorilo u prvu žestoku bitku. Došao je račun za školarinu Sveučilišta Northwestern i Meredith ga je odnijela ocu u radnu sobu. Rekla je tiho i smireno: - Neću ići na Maryville. Ići ću na Northwestern i dobiti diplomu koja nešto vrijedi.

Kad mu je dala račun, on ga je bacio ustranu i pogledao je tako da joj se želudac zgrčio. Stvarno? - podrugljivo je rekao.- A kako namjeravaš platiti školarinu? Rekao sam ti da je ja neću platiti, a do tridesete godine ne smiješ uzeti ni centa od svojega nasljedstva. Sada je

~ 48 ~

prekasno prijaviti se za stipendiju, a studentski kredit nikada nećeš moći dobiti, tako da to možeš zaboraviti. Živjet ćeš kod kuće i ići na Maryville. Je li ti to jasno, Meredith?

Godine potisnute ogorčenosti sada su isplivale na površinu i probile Meredithinu branu samokontrole. - Posve si nerazuman!

- zavapila je. - Kako ne razumiješ...

On je polako ustao i pogledao je sa surovim prezirom.- Potpuno razumijem! - bijesno se podsmjehnuo. - Razumijem da postoje radnje koje želiš činiti... I ljudi s kojima ih želiš činiti.

Radnje koje ti ja nikada ne bih dopustio i ti to prokleto dobro znaš. Zbog toga želiš ići na veliko sveučilište i živjeti ondje! Što te najviše privlači, Meredith? Mogućnost da živiš u miješanim domovima gdje se dečki motaju po hodnicima i uvlače u tvoj krevet? Ili...

- Ti si bolestan!

- A ti si baš kao tvoja majka! Imala si sve najbolje u životu, a samo želiš priliku da odeš u krevet s nekim ološem...

- Proklet bio! - planula je Meredith, zatečena snagom svog nekontroliranog bijesa. - Ovo ti nikada neću oprostiti. Nikada.

- Meredith se okrenula i pošla prema vratima.

Iza nje zagrmio je njegov glas: - Kamo misliš da ideš?

- Van! - dobacila je preko ramena. - I još nešto: neću se vratiti kući prije ponoći. Dosta mi je ograničenja!

- Vrati se ovamo! - povikao je. Meredith ga je ignorirala i hodnikom došla do ulaznih vrata. Još se više razbjesnjela kad je ušla u bijeli Porsche koji joj je poklonio za šesnaesti rođendan. Njezin je otac pomahnitao. Bio je bolestan! Večer je provela s Lisom i namjerno je ostala vani do gotovo tri u noći. Otac ju je čekao kad se vratila, koračajući predvorjem. Urlao je i svakako je nazivao, od čega ju je srce boljelo, ali prvi put u životu Meredith nije bila zastrašena njegovim bijesom. Izdržala je njegov okrutni verbalni napad i sa svakom zlobnom riječi koju joj je uputio njezina želja da mu se odupre bila je sve veća.

Zaštićen od nepozvanih osoba i znatiželjnih pogleda visokom željeznom ogradom i čuvarom na ulazu, ladanjski klub Glenmoor prostirao se na hektarima prekrasnih tratina prošaranih rascvjetanim grmljem i cvjetnim gredicama. Dugačak, zavojit prilaz osvijetljen ornamentalnim plinskim svjetiljkama vijugao je Kroz veličanstvene hrastove i javore, sve do ulaza u klub, a potom je opet vijugao natrag na glavnu cestu. Sama zgrada kluba, dugačko trokatno zdanje od bijele opeke sa širokim stupovima na impozantnoj fasadi, bila je okružena s dvama velikim golf-terenima i nizom teniskih terena sa strane. Straga su ostakljena vrata vodila do širokih terasa sa stolovima i suncobranima te drvećem u posudama. Stube od kamenih ploča spuštale su se s najniže terase do dvaju olimpijskih bazena. Večeras su bazeni bili zatvoreni, ali debeli, žarko žuti jastuci bili su ostavljeni na ležaljkama za one članove koji će poželjeti gledati vatromet iz ležećeg položaja ili se odmoriti od plesanja kad orkestar započne svirati vani nakon toga.

Baš je padao mrak kad je Meredith prošla pokraj glavnog ulaza, gdje je osoblje pomagalo članovima da izađu iz automobila. Stala je na krcato parkiralište pokraj zgrade i parkirala auto između sjajnog novog Rolls-Roycea, koji je pripadao bogatom osnivaču jedne tvornice tekstila, i osam godina starog Chevroleta koji je pripadao mnogo bogatijem

~ 49 ~

bankaru. Inače je u sumrak bila raspoložena, ali kad je izašla iz auta, bila je vrlo potištena i zabrinuta. Osim odjeće nije imala ništa što bi mogla prodati da prikupi novac koji joj je bio potreban da pokrije troškove studiranja. Auto je glasio na očevo ime, a njezino nasljedstvo također je bilo pod njegovom kontrolom. Na svom bankovnom računu imala je točno sedamsto dolara. Sedamsto dolara na svojemu imenu. Mahnito smišljajući način kako da plati školarinu, polako je hodala prema ulaznim vratima kluba.

Tijekom posebnih prigoda kao što je bila ova klupski čuvari radili su i kao osoblje na parkiralištu. Jedan od njih pojurio je stubama da joj otvori vrata. - Dobra večer, gospođice Bancroft - rekao je i prekrasno joj se nasmiješio. Bio je mišićav i dobro je izgledao; student medicine na Sveučilištu u Illionisu. Meredith je to znala jer joj je to rekao prošli tjedan dok se pokušavala sunčati. - Bok, Chris - odsutno je rekla.

Osim što je bio Dan neovisnosti, četvrtog srpnja također se slavilo i osnivanje Glenmoora, a u klubu je bilo živo zbog smijeha i razgovora dok su članovi s koktelom u rukama hodali iz prostorije u prostoriju, odjeveni u smokinge i večernje haljine koji su bili obavezni za večerašnju dvostruku proslavu. Unutrašnjost Glenmoora bila je mnogo manje impozantna i elegantna od nekih novijih ladanjskih klubova oko Chicaga. Orijentalni tepisi koji su prekrivali lakirane parkete izblijedjeli su, a starinski namještaj djelovao je više solidno nego pretjerano otmjeno. U tom pogledu Glenmoor je bio poput većine drugih vodećih ladanjskih klubova u zemlji. Bio je star i vrlo ekskluzivan. Njegov prestiž i poželjnost nisu proizlazili iz njegova namještaja, pa čak ni iz sadržaja, nego iz socijalnog statusa članstva. Samo bogatstvo nije bilo dovoljno za željeno članstvo u Glenmooru - ono je također moralo biti popraćeno dovoljno visokim društvenim ugledom. U rijetkim slučajevima kad je kandidat za članstvo ispunjavao oba ta kriterija, svejedno je morao imati jednoglasan pristanak svih četrnaest ljudi u odboru za članstvo u Glenmooru prije nego što je ostalim članovima bilo dopušteno komentirati. U posljednjih nekoliko godina zbog tako strogih kriterija u članstvo je odbijeno nekoliko novih uspješnih poduzetnika, mnogo liječnika, bezbroj kongresmena, niz igrača White Soxa i Bearsa te sudac Vrhovnog suda.

No Meredith nije bila zadivljena ni ekskluzivnošću kluba ni njegovim članovima. To su bila tek poznata lica, neka koja je poznavala dosta dobro, a neka nije poznavala uopće. Dok je hodala hodnikom, automatski je kimala i smiješila se ljudima koje je poznavala te gledala u razne prostorije kako bi pronašla ljude s kojima se trebala sastati. Jedna blagovaonica pretvorena je u kasino za tu večer; u drugim dvjema bio je poslužen raskošan švedski stol.

Sve su bile krcate. U prizemlju se orkestar uštimavao u glavnoj sali, a sudeći po buci koja je odande dolazila stubama dok je Meredith prolazila pokraj njih, pretpostavila je da i ondje ima mnogo ljudi. Dok je prolazila pokraj sobe za kartanje, oprezno je pogledala unutra. Otac joj je jako volio kartati, kao i većina drugih ljudi u toj prostoriji, ali on nije bio ondje, kao ni Jonovo društvo. Kako je provjerila sve prostorije na ovom katu osim glavnog salona kluba, Meredith je otišla onamo.

Unatoč veličini uređenje salona trebalo je stvoriti ozračje udobnosti. Ogromne sofe i naslonjači okruživali su niske stolove, a mjedene zidne svjetiljke uvijek su bile prigušene tako da bacaju topao odsjaj na svijetle zidne obloge od hrastovine. Inače su teški baršunasti zastori bili navučeni preko staklenih vrata u stražnjem dijelu salona; večeras su bili razmaknuti tako da gosti mogu izaći na usku terasu, gdje je bend svirao opuštajuću glazbu.

Cijelom dužinom lijeve strane prostirao se šank, a konobari su se kretali naprijed-natrag, od

~ 50 ~

gostiju koji su sjedili za šankom do ostakljenog zida iza njih, gdje su na policama ispod prigušenih svjetala stajale stotine boca s pićem.

I salon je večeras bio pun te se Meredith htjela okrenuti i poći dolje kad je opazila Shelly Fillmore i Leigh Ackerman koje su je nazvale da je podsjete da im se večeras pridruži.

Stajale su na drugom kraju šanka s još nekoliko Jonathanovih prijatelja i jednim starijim parom koje je Meredith napokon uspjela prepoznati. Bili su to gospodin i gospođa Sommers, Jonathanovi stric i strina. Prilijepivši osmijeh na lice, Meredith im je prišla, a potom se ukipila kad je primijetila oca kako sa skupinom ljudi stoji s njihove lijeve strane. - Meredith rekla je gospođa Sommers kad je Meredith sve pozdravila - sviđa mi se tvoja haljina. Gdje si je, pobogu, našla?

Meredith je morala pogledati što nosi. - U Bancroft’su. - A gdje drugdje!- našalila se Leigh Ackerman. Gospodin i gospođa Sommers okrenuli su se ustranu da razgovaraju s drugim prijateljima, a Meredith je jednim okom gledala oca, nadajući se da joj se neće približavati. Mirno je stajala nekoliko minuta, dopustivši si da je njegova prisutnost potpuno uznemiri, a onda je iznenada shvatila da joj on čak uspijeva uništiti ovu večer! Zbog toga je ljutito odlučila da će mu pokazati da on to ne može učiniti i da ona još nije poražena.

Okrenula se i od jednog konobara naručila koktel sa šampanjcem, a onda je Dougu Chalfontu podarila najvedriji osmijeh i odlično se pretvarala da je očarana onime što je govorio, što god to bilo.

Vani se sumrak pretvorio u noć; unutra se glasnoća razgovora proporcionalno povećavala s konzumacijom alkohola, a Meredith je pijuckala drugi koktel sa šampanjcem i pitala se bi li trebala naći posao i tako još bolje dokazati ocu da je čvrsto odlučila ići na dobar fakultet. Pogledala je u ogledalo iza šanka i vidjela kako je gleda, očiju stisnutih od hladnog nezadovoljstva. Dokono se zapitala što mu sada smeta. Možda njezina haljina bez naramenica, ili, što je vjerojatnije, pozornost koju dobiva od Douga Chalfonta. No nije mu smetala čaša sa šampanjcem koju je držala. Baš kao što se od Meredith zahtijevalo da govori kao odrasla osoba čim je naučila govoriti, također se od nje očekivalo i da se ponaša kao odrasla osoba. Kad je imala dvanaest godina, otac joj je dopustio da ostane za stolom kad je na večeri imao nekoliko gostiju. Kad je imala šesnaest godina, učila je kako se ponašati kao njegova domaćica, te je pijuckala vino s drugim gostima, ali s mjerom, naravno.

Shelly Fillmore pokraj nje rekla je da je vjerojatno vrijeme da krenu u blagovaonicu kako ne bi izgubili rezervirani stol, a Meredith se sa zakašnjenjem podsjetila da si je obećala da će se večeras dobro zabaviti. - Jonathan je rekao da će nam se pridružiti prije večere dodala je Shelly. - Je li ga itko vidio? - izvila je vrat i pogledala gomilu ljudi u salonu, koji su također već kretali prema blagovaonici. - Dragi Bože! - povikala je, gledajući na ulaz u salon.- Tko je to? Tako je divan! - Ta primjedba, izrečena glasnije nego što je trebala biti izrečena, pobudila je zanimanje, i to ne samo među skupinom ljudi s kojom je bila Meredith nego i među drugim ljudima koji su čuli njezin uzvik i sada se počeli okretati.

- Na koga misliš? - pitala je Leigh Ackerman, gledajući po sobi. Meredith, koja je bila okrenuta prema ulazu, sada je podigla pogled i odmah točno znala zbog koga je izraz Shellyina lica bio tako zadivljen i gramziv. Na ulazu je s desnom rukom gurnutom u džep hlača stajao muškarac koji je bio visok barem metar devedeset i koji je imao kosu tamnu gotovo kao i smoking koji je prekrivao njegova široka ramena i dugačke noge. Lice mu je bilo preplanulo, oči svijetle, a dok je stajao ondje i dokono proučavao elegantno odjevene članove Glenmoora, Meredith se pitala kako ga je Shelly mogla opisati kao divnog. Njegove

~ 51 ~

crte lica izgledale su kao da ih je u granitu isklesao neki kipar koji je htio prikazati surovu snagu i čistu muževnost, a ne mušku ljepotu. Brada mu je bila četvrtasta, nos ravan, a vilica čvrsta od silovite odlučnosti. Sve u svemu, Meredith je on djelovao bahato, ponosno i grubo.

Ali opet, nju nikada nisu privlačili crni, pretjerano mačo tipovi.

- Pogledajte ta ramena - oduševljeno je rekla Shelly - pogledajte to lice. E pa to je, Douglas - zadirkivala je Douga Chalfonta okrenuvši se prema njemu - seksipil u najčišćem obliku!

Doug je pogledao tog muškarca i uz smiješak slegnuo ramenima.- Ja baš nisam oduševljen. - Okrenuvši se prema jednom drugom muškarcu iz njihove skupine, kojega je Meredith tek večeras upoznala, pitao je: - A ti, Rick? Uzbuđuje li tebe on?

- Ne znam dok mu ne vidim noge - šalio se Rick. - Ja volim noge, a zbog toga me uzbuđuje Meredith.

U tom trenutku na vratima se pojavio Jonathan, koji je malo teturao, a oko ramena zagrlio je pridošlicu i gledao po sobi. Meredith je vidjela pobjedonosni smiješak koji je uputio svojim prijateljima kad ih je ugledao na kraju šanka i odmah je shvatila da je polupijan, ali bila je posve zbunjena očajnim smijehom koji je dopirao od Leigh i Shelly.- Jao, ne! - rekla je Leigh, pogledavši Shelly i Meredith s prijetvornim izrazom očaja. - Samo mi nemojte reći da je taj veličanstven primjerak muške vrste radnik kojeg je Jonathan zaposlio za rad na njihovoj naftnoj bušotini!

Smijeh Douga Chalfonta nadjačao je većinu Leighinih riječi, pa se Meredith nagnula bliže Leigh. - Oprosti, što si rekla?

Brzo govoreći tako da može završiti prije nego što njih dvojica stignu do njih, Leigh je pojasnila: - Muškarac s Jonathanom zapravo je radnik u čeličani iz Indiane! Jona je otac natjerao da zaposli tog tipa na njihovoj naftnoj bušotini u Venezueli.

Zbunjena ne samo zbog posprdnih pogleda Jonathanovih drugih prijatelja nego i zbog Leighina objašnjenja, Meredith je pitala: - Zašto ga je doveo ovamo?

- To je šala, Meredith! Jon je ljut na oca jer ga je natjerao da zaposli tog tipa i onda mu je rekao da se Jon treba ugledati na njega. Jon je tipa doveo ovamo da napakosti ocu. Znaš, da natjera oca da vidi kako se ovaj snalazi u ovakvou društvu. A znaš što je jako smiješno šapnula je baš kad su njih dvojica stigli.- Jonova strina upravo mi je rekla da su njegovi tata i mama u posljednji tren odlučili vikend provesti u vikendici umjesto da dođu ovamo.

Od Jonathanova preglasna, nerazgovjetna pozdrava svi su se okrenuli i pogledali ih, uključujući i njegova strica, njegovu strinu i Meredithina oca. - Bok svima - zagrmio je i mahnuo tako da sve uključi.- Bok strina Harriet i striče Russell! - čekao je da svi obrate pozornost. - Volio bih da upoznate mog prijatelja Matta Terrella... Ne, F... Farrella - štucnuo je. - Strina Harriet, striče Russell - nastavio je i nasmiješio se od uha do uha - pozdravite Matta. On je najnoviji očev primjer na koji se ja trebam ugledati kad odrastem!

- Drago mi je - uljudno je rekla Jonathanova strina. Odvrativši leden pogled s pijanog nećaka, bezvoljno je pokušala biti pristojna prema muškarcu kojeg je doveo sa sobom. Odakle ste, gospodine Farrell?

- Iz Indiane - odgovorio je smirenim, ravnodušnim glasom.

- Iz Indianapolisa? - pitala je Jonathanova strina mršteći se. - Mislim da ne poznamo nikakve Farrellove iz Indianapolisa.

~ 52 ~

- Ja nisam iz Indianapolisa. I siguran sam da ne poznajete moju obitelj.

- Odakle si točno? - otresito je pitao Meredithin otac, spreman ispitati i zastrašiti svaku mušku osobu koja se približi Meredith.

Matt Farrell se okrenuo, a Meredith je s potajnim divljenjem pedala kako nepokolebljivo gleda u očeve prezrive oči. - Iz Edmuntona, južno od Garya.

- Čime se baviš? - nepristojno je upitao.

- Radim u čeličani - uzvratio je te uspio izgledati i zvučati jednako oštro i hladno kao i njezin otac.

Svi su zatečeno ušutjeli nakon što je to rekao. Nekoliko sredovječnih parova koje je zastalo i čekalo Jonathanova strica i strinu nelagodno se pogledalo i otišlo. Gospođa Sommers očito je također odlučila žurno otići. - Uživajte u večeri, gospodine Farrell uštogljeno je rekla i zajedno sa suprugom krenula prema blagovaonici.

Odjednom su se svi pokrenuli. - Dakle - veselo je rekla Leigh Ackerman, gledajući sve ljude u njihovoj skupini osim Matta Farrella, koji je stajao malo po strani - idemo jesti!Uhvatila je Jona pod ruku i okrenula ga prema vratima, znakovito dodavši:- Rezervirala sam stol za devet ljudi.

Meredith je brzo prebrojala: u njihovoj skupini bilo je devet ljudi, ne računajući Matta Farrella. Zgrožena Jonathanovim ponašanjem i ponašanjem svih njegovih prijatelja, na trenutak je ostala stajati na mjestu. Njezin otac vidio je da stoji blizu Farrella te je zastao na putu prema blagovaonici, kamo je išao sa svojim prijateljima, i čvrsto je uhvatio za lakat. Riješi ga se! - izustio je dovoljno glasno da Farrell čuje, a onda je odjurio. U stanju ljute, prkosne buntovnosti, Meredith ga je gledala kako odlazi, a onda je pogledala Matta Farella, ne znajući što da sada učini. On se okrenuo prema ostakljenim vratima i gledao u ljude na terasi sa suzdržanom ravnodušnošću osobe koja zna da je nepoželjan uljez i koja se stoga i namjerava tako držati. Čak i da nije rekao da je radnik u čeličani iz Indiane, Meredith bi nekoliko trenutaka nakon što ga je upoznala znala da ne pripada ovamo. Kao prvo, smoking mu na širokim ramenima nije stajao kao da je skrojen po mjeri, što znači da ga je unajmio, a kao drugo, nije govorio s usađenim samopouzdanjem osobe iz visokog društva koja uvijek očekuje da bude prihvaćena i dobrodošla gdje god se našla. Osim toga u njegovu ponašanju nedostajalo je neke neodređene uglađenosti; bila je prisutna suptilna grubost i nepristojnost, koja ju je istodobno i privlačila i odbijala.

S obzirom na sve to, bilo je začuđujuće što ju je on iznenada podsjetio na nju. Ali jest.

Gledala ga je kako stoji posve sam, kao da ga nije briga što su ga izopćili, te je vidjela sebe kad je u školi St. Stephen’s svaki odmor provodila s knjigom na krilu, pokušavajući se pretvarati da ni nju nije briga.- Gospodine Farrell - pitala je što ležernije je mogla - hoćete li nešto popiti?

Iznenađeno se okrenuo, malo oklijevao, a onda kimnuo. - Viski s vodom.

Meredith je pozvala konobara, koji je odmah došao. - Jimmy, gospodin Farrell želi viski s vodom.

Kad se okrenula, vidjela je kako je Matt Farrell proučava blago se mršteći i pogledom prelazi preko njezina lica, zatim preko njezinih grudi i struka, a onda ponovno podiže

~ 53 ~

pogled i gleda je u oči, kao da je sumnjičav zbog njezina postupka te pokušava shvatiti zašto je to učinila. - Tko je onaj čovjek koji vam je rekao da me se riješite? - iznenada je pitao.

Nerado mu je rekla istinu. - Moj otac.

- Najiskrenije suosjećam s vama - ozbiljno se šalio, a Meredith je prasnula u smijeh jer se nitko nikada nije usudio kritizirati njezina oca, čak ni neizravno, i jer je iznenada osjetila da je Matt Farrell “buntovnik”, kao što je i ona odlučila biti. To ga je činilo srodnom dušom, a umjesto da se sažali nad njim ili da joj bude odbojan, iznenada ga je počela doživljavati kao hrabra mješanca koji je nepošteno bačen u grupu umišljenih jedinki s pedigreom. Odlučila ga je spasiti. - Jeste li za ples? - pitala je i nasmiješila mu se kao da joj je stari prijatelj.

On ju je zaintrigirano pogledao. - Zašto mislite da radnik u čeličani iz Edmuntona u Indiani zna plesati?

- Znate li?

- Mislim da ću se snaći.

To baš i nije bila poštena procjena njegove vještine, zaključila je Meredith nekoliko minuta poslije dok su plesali vani na terasi na neku “laganicu” koju je svirao bend. Zapravo, bio je dosta dobar, ali nije bio jako opušten i stil mu je bio staromodan.

- Kako mi ide?

Nesvjesna dvosmislenosti koja bi mogla proizaći iz njezine vesele procjene, rekla je: Zasad mogu reći da imate dobar ritam i da se dobro krećete. A to je zapravo i najvažnije.Pogledala ga je u oči i nasmiješila mu se tako da njezinim sljedećim riječima ne pripiše pogrešno nikakvo kritiziranje:- Ustvari, samo vam treba malo vježbe.

- Koliko vježbe preporučujete?

- Ne puno. Jedna noć bila bi dovoljna da naučite nove pokrete.

- Nisam znao da ima “novih” pokreta.

- Ima - rekla je Meredith - ali najprije se morate naučiti opustiti.

- Najprije? - ponovio je.- A ja sam cijelo vrijeme mislio da se treba opustiti poslije.

Odjednom je shvatila na što misli i što govori. Pogledala ga je ravno u oči i rekla: Razgovaramo li o plesu, gospodine Farrell?

U glasu joj se nesumnjivo čuo prijekor i on je to opazio. Na trenutak ju je gledao s pobuđenim zanimanjem, procjenjivao, prosuđivao. Oči mu nisu bile svjetloplave kao što je isprva mislila, nego zapanjujuće metalno sive, a kosa mu je bila tamnosmeđa, a ne crna. Kad je progovorio, u tihu glasu čula se isprika: - Sada da.- Sa zakašnjenjem objasnivši zbog čega ona osjeća ukočenost njegovih pokreta, rekao je:- Istegnuo sam ligament u desnoj nozi prije nekoliko tjedana.

- Žao mi je - rekla je Meredith, ispričavajući mu se što ga je zvala da dođe plesati. - Boli li?

Na njegovu preplanulu licu pojavio se zapanjujući osmijeh koji mu je otkrio bijele zube.

- Samo kad plešem.

Meredith se nasmijala na tu šalu i osjetila kako njezini problemi padaju u drugi plan.

Ostali su vani otplesati još jedan ples i razgovarati ni o čemu smislenijem osim o lošoj glazbi i lijepu vremenu. Kad su se vratili u salon, Jimmy im je đonio piće. Vođena nestašlukom i prezirom prema Jonathanu, Meredith je rekla:

~ 54 ~

- Molim te da ovo piće naplatiš Jonathanu Sommersu, Jimmy.

- Pogledala je Matta i vidjela iznenađenje na njegovu licu.

- Zar ti nisi član?

- Jesam - rekla je Meredith sa snuždenim osmijehom na licu.

- To je bila moja mala osveta.

- Zbog čega?

- Zbog... - Sa zakašnjenjem shvativši da bi ga mogla uvrijediti ili posramiti, slegnula je ramenima. - Ne volim baš Jonathana Sommersa. Čudno ju je pogledao, uzeo svoje piće i malo popio. - Sigurno si gladna. Pustit ću te da se pridružiš svojim prijateljima.

To je bila pristojna gesta kojom je htio opravdati njezin odlazak, ali Meredith sada nije imala volje pridružiti se Jonu i njegovim prijateljima, a kad je pogledala po prostoriji, bilo je očito da se nitko ni najmanje neće potruditi da se sprijatelji s Mattom Farrellom ako ga ona sada ostavi ovdje. Uistinu, svi u salonu zaobilazili su i nju i njega u širokom luku. - Zapravo rekla je - hrana ovdje baš i nije nešto.

Pogledao je ljude u salonu i odložio čašu s odlučnošću koja joj je govorila da namjerava otići. - A nisu ni ljudi.

- Ne zaobilaze nas iz zlobe ili bahatosti - uvjeravala ga je. - Stvarno ne.

Sumnjičavo ju je i nezainteresirano pogledao, a onda ju je pitao:- Što ti misliš, zašto to rade?

Meredith je vidjela nekoliko sredovječnih parova koji su bili prijatelji njezina oca i svi su bili dragi. - Pa, kao prvo, neugodno im je zbog Jonathanova ponašanja. I zbog onoga što znaju o tebi: gdje živiš i što radiš, mislim... Pa ih je većina samo zaključila da nemaju ništa zajedničko s tobom.

Očito je mislio da mu se ona obraća svisoka, jer se uljudno nasmiješio i rekao: - Vrijeme je da odem.

Iznenada joj se zamisao da ode odavde sjećajući se samo poniženja nije činila nimalo poštenom. Zapravo, to joj je djelovalo nepotrebno i... Nezamislivo! - Ne možeš još otići priopćila mu je s odlučnim osmijehom. - Dođi sa mnom i uzmi piće.

Skupio je oči.- Zašto?

- Zato što - tvrdoglavo je i vrckavo izjavila Meredith - je dobro držati piće u rukama dok ovo radiš.

- Što to? - ustrajao je.

- Družiš se - izjavila je. - Družit ćemo se!

- Ne dolazi u obzir! - Matt ju je uhvatio za zglob da je povuče natrag, ali bilo je prekasno.

Meredith je iznenada odlučila upoznati ga sa svima i pobrinuti se da se dobro zabavi.

- Molim te, udovolji mi - nježno je rekla i molećivo ga pogledala.

Na usnama mu se nevoljko pojavio smiješak.- Imaš najčudesnije oči...

- Zapravo, strašno sam kratkovidna - našalila se s najsrdačnijim osmijehom. - Poznata sam po tome što se zabijam u zidove. To je strašno gledati. Možeš li me uhvatiti za ruku i voditi me po hodniku tako da se ne spotaknem?

~ 55 ~

Nije bio imun na njezinu duhovitost, kao ni na njezin osmijeh. - I jako si odlučna odgovorio je, ali je zahihotao i nevoljko ispružio ruku da joj ispuni želju.

Nekoliko koraka dalje u hodniku Meredith je ugledala stariji par koji je poznavala. Dobra večer, gospodine i gospođo Foster. - Veselo ih je pozdravila kad su prolazili pokraj nje ne primijetivši je.

Odmah su stali. - Oh, dobra večer, Meredith - rekla je gospođa Foster, a onda su se ona i njezin suprug pristojno, ali znatiželjno nasmiješili Mattu.

- Da vas upoznam s očevim prijateljem - rekla je Meredith i potisnula smijeh kad ju je Matt u nevjerici pogledao. - Ovo je Matt Farrell. Matt je iz Indiane i zaposlen je u čeličnoj industriji.

- Drago mi je - srdačno je rekao gospodin Foster, rukujući se s Mattom.- Znam da Meredith i njezin otac ne igraju golf, ali se nadam da su vam rekli da imamo dva velika terena ovdje u Glenmooru. Hoćete li se zadržati dovoljno dugo da odigramo nekoliko partija?

- Ne znam ni hoću li se zadržati dovoljno dugo da popijem ovo piće - rekao je Matt, očito očekujući da će ga nasilu istjerati kad Meredithin otac sazna da ona Matta predstavlja kao njegova prijatelja.

Gospodin Foster kimnuo je s potpunim razumijevanjem.- Posao nekako uvijek uspije spriječiti užitke. Ali barem se nadam da ćete ostati na vatrometu. Naš je uvijek najbolji u gradu.

- Siguran sam u to - rekao je Matt i upozoravajućim pogledom pogledao Meredithino nevino lice.

Gospodin Foster se vratio na svoju omiljenu temu o golfu, dok se Meredith uzaludno trudila da joj lice bude ozbiljno. - Koji je vaš hendikep? - pitao je Matta.

- Mislim da sam večeras ja Mattov hendikep - umiješala se Meredith i uputila Mattu provokativan, nasmiješen pogled.

- Molim? - zbunjeno je trepnuo gospodin Foster.

Ali Matt nije odgovorio, a Meredith nije mogla jer ju je on gledao u nasmiješene usne, a kad je podigao sive oči i pogledao je u oči, u njihovim dubinama bilo je nešto drukčije.

- Idemo, dragi - rekla je gospođa Foster, primijetivši odsutne izraze na Mattovu i Meredithinu licu.- Ovi mladi ljudi ne žele provesti cijelu večer razgovarajući o golfu. Pribravši se sa zakašnjenjem, Meredith si je strogo rekla da je popila previše šampanjca, a onda je uhvatila Matta pod ruku. - Dođi sa mnom - rekla je već krenuvši prema stubama koje su vodile prema sali u kojoj je svirao orkestar.

Gotovo ga je sat vremena vodila od jedne skupine ljudi do druge, a oči su joj svjetlucale dok je gledala Matta i smijala se govoreći nečuvene “poluistine” o tome tko je on i čime se bavi. A Matt je stajao pokraj nje, ne pomažući joj aktivno, nego promatrajući njezinu domišljatost istinski se zabavljajući.

- Eto vidiš - veselo je rekla kad su napokon napustili bučnu prostoriju i izašli kroz ulazna vrata da se prošetaju tratinom.- Ne računa se ono što kažeš, nego ono što ne kažeš.

- To je zanimljiva teorija - zadirkivao ju je. - Imaš li ih još? Meredith je odmahnula glavom, a pozornost joj je odvuklo nešto što je podsvjesno znala cijelu večer. - Uopće ne govoriš kao radnik iz čeličane.

~ 56 ~

- Koliko ih poznaješ?

- Samo jednog - priznala je.

Njegov ton iznenada je postao ozbiljan. - Dolaziš li ovamo često?

Prvi dio večeri proveli su igrajući blesavu igru, ali imala je osjećaj da mu više nije bilo ni do kakvih igara. Nije ni njoj, a u tom trenutku dogodila se značajna promjena između njih.

Dok su prolazili pokraj ruža i cvjetnjaka, počeo ju je ispitivati o njoj. Meredith mu je rekla da je završila školu. Kad ju je on potom upitao kakvi su joj karijerni planovi, shvatila je da ju je pogrešno shvatio i mislio da je završila fakultet. Umjesto da ga ispravi i tako izazove užasnutu reakciju kada on sazna da ima osamnaest, a ne dvadeset dvije godine, brzo ga je upitala nešto o njemu kako bi izbjegla taj problem.

Rekao joj je da za šest tjedana odlazi u Venezuelu i što će ondje raditi. Od tog trena razgovor se nevjerojatnom lakoćom prebacivao s jedne teme na drugu, dok napokon nisu prestali hodati kako bi se bolje mogli usredotočiti na ono što govore. Meredith je stajala ispod starog brijesta na livadi, ne osjećajući grubu koru na golim leđima, te ga je slušala, posve zaokupljena onime što govori. Saznala je da Matt ima dvadeset šest godina, a osim što je bio duhovit i iznimno elokventan, pozorno je slušao što ona govori, kao da ništa drugo na svijetu nije bitno. To je bilo uznemirujuće, ali joj je i jako laskalo. No to je također stvaralo lažan dojam da su sami na svijetu. Baš se bila nasmijala na neku šalu koju joj je ispričao kad joj je pokraj lica proletjela debela buba i zazujala joj oko uha. Trgnula se, napravila grimasu i pokušala vidjeti kamo je buba otišla. - Je li mi u kosi? - nelagodno je upitala i nagnula glavu.

On joj je stavio ruke na ramena i pregledao kosu. - Nije - uvjeravao ju je. - To je običan mali ljetni hrušt.

- Ljetni su hruštevi odvratni, a ovaj je bio velik poput kolibrića! - Kad se on nasmijao, ona mu se namjerno samozadovoljno nasmiješila. - Nećeš se smijati za šest tjedana kad ne budeš mogao izaći van da ne staneš na neku zmiju.

- Stvarno?- promrmljao je, ali sada ju je gledao u usta, a rukama joj je klizio niz vrat i zaustavio se na licu.

- Što radiš? - besmisleno je prošaputala Meredith kad je on polako počeo prelaziti preko njezine donje usne.

- Pokušavam odlučiti da li da si priuštim uživanje u vatrometu.

- Vatromet počinje tek za pola sata - rekla je drhtavim glasom, jako dobro znajući da će je poljubiti.

- Imam osjećaj - šapnuo je, polako spuštajući glavu - da će početi sada.

T počeo je. Stavio je usne na njezine i tako je zavodljivo poljubio da su Meredithinim cijelim tijelom eksplodirale iskrice. U početku je poljubac bio lagan, nježan; njegove usne oblikovale su se prema njezinima, polako istražujući njihove obrise. Meredith su i prije ljubili dečki, ali oni su uvijek bili dosta neiskusni i nestrpljivi; nitko je nikada nije poljubio s ovakvom polaganom temeljitošću kao Matthew Farrell. Pomaknuo je ruke; jedna mu je ruka klizila njezinim leđima da je privuče bliže, dok mu se druga zaustavila na njezinu zatiljku, a usne su mu se polako otvorile. Izgubljena u tom poljupcu, stavila je ruke ispod njegova smokinga te klizila njima preko njegovih prsa i širokih ramena, a onda ga je zagrlila oko vrata.

~ 57 ~

Čim se privila uz njega, njegove su se usne još jače otvorile, a jezikom je strastveno prelazio preko njezinih usana i tjerao ih da se razdvoje. Čim su se razdvojile, gurnuo je jezik u njezina usta, a poljubac je eksplodirao. Stavio je ruku na njezinu dojku, milujući ju preko haljine, a onda ju je nestrpljivo uhvatio za stražnjicu i snažno privukao uza se kako bi postala svjesna njegova stanja uzbuđenosti. Meredith se lagano ukočila zbog ove prisilne intimnosti, a onda je iz nekog nepoznata razloga zarila prste u njegovu kosu i rastvorenim se usnama obrušila na njegove usne.

Kao da je prošlo nekoliko sati kad je odvojio svoja usta od njezinih. Dok joj je srce mahnito udaralo, stajala je u njegovu naručju, čela naslonjena na njegova prsa, i pokušavala izaći na kraj s uzburkanim osjećajima. Negdje u ošamućenom umu shvatila je da se ponaša vrlo čudno zbog jednog običnog poljupca. Očekujući da će ga vidjeti kako je gleda zbunjeno i podrugljivo, podigla je pogled da vidi njegove isklesane crte lica, ali ondje nije bilo podsmjehivanja. Vidjela je strastven pogled u tim sivim očima; lice mu je bilo surovo i mračno od požude, a ruke su mu se odmah stegnule, kao da je ne želi pustiti. Tada je shvatila da je još uvijek jako uzbuđen. Osjetilaje neobičan osjećaj zadovoljstva i ponosa što je i na njega poljubac utjecao jednako kao i na nju. Ne razmišljajući što čini, pogledala ga je u usta. U tim čvrstim ustima bilo je odvažne senzualnosti, a opet neki su poljupci bili iznimno nježni. Mučno nježni... Žudeći za time da opet te usne osjeti na svojima, Meredith ga je pogledala u oči s nesvjesnom zamolbom u očima.

Matt je shvatio zamolbu, i uz zvuk koji mu je iz prsa izašao napola kao stenjanje, a napola kao smijeh, još ju jače stegnuo. - Da - promuklo joj je odgovorio te joj silovitim i strastvenim poljupcem oduzeo dah, izluđujući je od užitka.

Nešto poslije začuo se smijeh, a Meredith mu se nespretno istrgnula iz naručja i zabrinuto se okrenula. Deseci parova izlazili su iz kluba da gledaju vatromet, a dobrano ispred njih bio je njezin otac koji je jurio prema njima s bijesom u svakom dugačkom, silovitom koraku. - Dragi Bože - prošaputala je. - Matt, moraš otići. Okreni se i idi. Odmah.

- Neću.

- Molim te! - gotovo se rasplakala. - Ja ću biti dobro, ovdje mi neće ništa reći, čekat će da budemo sami, ali ne znam što će tebi učiniti. - Meredith je ubrzo saznala.

- Dolaze dvojica muškaraca da te isprate, Farrell - zasiktao je njezin otac, lica izobličena od bijesa. Okrenuo se prema Meredith i čvrsto je uhvatio za ruku.- Ti ideš sa mnom. - Dva konobara iz kluba već su hodala prilazom. Dok ju je otac vukao za ruku, Meredith je još jednom preko ramena zamolila Matta:- Molim te, idi. Nemoj napraviti scenu, molim te.

Otac ju je povukao dva koraka naprijed, a Meredith, koja je morala hodati da je on ne vuče, gotovo se rasplakala od olakšanja kad su oba konobara koja su hodala prema Mattu usporila i onda stala. Matt je očito krenuo prema cesti, s olakšanjem je shvatila Meredith.

Njezin otac očito je došao do istog zaključka, jer kad su ga konobari nesigurno pogledali za daljnje upute, on je rekao: - Pustite gada neka ode, ali nazovite vratara, neka se pobrine da se ne vrati.

Kad su se približili ulaznim vratima, razjareno se okrenuo prema Meredith. - Tvoja majka bila je glavna tema razgovora u ovom klubu, ali ja neću dopustiti da i ti to budeš. Jesi li me ćula? - Pustio joj je ruku kao da joj je koža zaražena Mattovim dodirom, ali glas mu je bio tih. Jer bez obzira na ozbiljnost provokacije, jedan Bancroft nikada u javnosti nije

~ 58 ~

rješavao obiteljske probleme. - Idi kući i ostani ovdje. Do kuće ti treba dvadeset minuta; za dvadeset pet minuta ću te nazvati i neka ti Bog pomogne ako ne budeš ondje!

Rekavši to, brzo se okrenuo i odjurio u klub. U stanju mučna poniženja, Meredith ga je gledala kako odlazi, a onda je otišla unutra i uzela torbicu. Na putu prema parkiralištu, vidjela je tri para kako se ljube među stablima.

Vida pomućena od bespomoćnog bijesa, Meredith je već prošla pokraj usamljene figure koja je hodala prebacivši smoking preko desnog ramena, a onda je shvatila da je to Matt.

Zakočila je, osjećajući se silno krivom zbog poniženja koje mu je priuštila da ga nije odmah mogla ni pogledati u oči.

On je prišao autu s njezine strane i lagano se sagnuo, gledajući je kroz otvoren prozor. Jesi li dobro?

- Jesam. - Pokušavajući se našaliti, pogledala ga je. - Moj otac je Bancroft, a Bancroftovi se nikada ne svađaju u javnosti.

Vidio je da su joj oči suzne. Gurnuo je ruku kroz otvoren prozor i tvrde vrhove prstiju stavio na njezin glatki obraz. - Ni ne plaču pred drugima, zar ne?

- Ne - priznala je Meredith, pokušavajući upiti od njega nešto prekrasne ravnodušnosti koju je pokazao spram njezina oca. - Ja... Sada idem kući. Da te ostavim negdje usput?

Pogled mu je s njezina lica pao na upravljač koji je ona grčevito držala. - Može, ali samo ako mi daš da vozim to čudo.- To je rekao kao da samo želi dobiti priliku da vozi njezin auto, ali nakon sljedeće rečenice bilo je jasno da je zabrinut za njezinu sposobnost vožnje u ovakvu stanju. - Kako bi bilo da te ja odvezem kući, pa ću sebi pozvati taksi odande?

- Izvoli - veselo je rekla Meredith, odlučna da spasi to malo ponosa što joj je ostalo.

Izašla je i otišla sjesti na suvozačevo sjedalo.

Matt nije imao problema sa svladavanjem brzina pa je minutu poslije auto lagano klizio prilazom ladanjskog kluba i izašao na glavnu cestu. Svjetla su brzo prolazila u mraku, a vjetar je puhao kroz prozore dok su se vozili u tišini. U daljini s lijeve strane neki drugi vatromet imao je veliku završnicu spektakularnim padom crvenih, bijelih i plavih iskri.

Meredith ih je gledala kako sjaje, a onda polako iščezavaju. Sa zakašnjenjem se sjetivši pristojnih manira, rekla je: - Htjela bih se ispričati zbog onoga što se večeras dogodilo. Zbog svojeg oca, mislim.

Matt ju je veselo pogledao postrance. - On bi se trebao ispričati. Povrijedilo mi je ponos kad je poslao ona dva mlitava, sredovječna konobara da me izbace. Barem je mogao poslati četvoricu, zbog mog ega.

Meredith ga je pogledala razjapljenih usta, začuđena jer očito nije bio ni najmanje zastrašen bijesom njezina oca, a onda se nasmiješila jer je bilo divno biti s takvom osobom.

Veselo pogledavši njegova snažna ramena, rekla je: - Ako te zaista mislio izbaciti odande protiv tvoje volje, bilo bi pametnije da je poslao šestoricu.

- Moj ti ego i ja zahvaljujemo - rekao je dokono se nasmiješivši, a Meredith, koja se prije nekoliko minuta htjela zakleti da se više nikada neće nasmiješiti, sada je prasnula u smijeh.

- Prekrasno se smiješ - tiho je rekao.

- Hvala ti - zatečeno je rekla, neizmjerno sretna zbog tog komplimenta. Na blijedom svjetlu s upravljačke ploče promatrala je njegov zasjenjen profil i gledala kako mu vjetar mrsi kosu, pitajući se što je to imao u sebi zbog čega je nekoliko jednostavnih, tihih riječi

~ 59 ~

djelovalo poput fizičkog dodira. Prisjetila se riječi Shelly Fillmore, koje su joj vjerojatno dale odgovor: “seksipilnost u najčišćem obliku”. Nekoliko sati prije nije mislila da je Matt iznimno privlačan. Ali sada jest. Zapravo, bila je sigurna da ženske sline za njim. Sigurno se zato i znao tako dobro ljubiti. Da, bio je seksipilan, ali i vrlo iskusan u ljubljenju. - Ovdje skreni - rekla je petnaest minuta poslije kad su se približili ogromnoj kapiji od kovanog željeza. Ispružila je ruku i pritisnula gumb na upravljačkoj ploči, a kapija se otvorila prema prilazu.

~ 60 ~

DEVETO POGLAVLJE Ovo je moj dom - rekla je Meredith kad je stao ispred kuće.

Pogledao je impozantno kameno zdanje s prozorima od olovna stakla dok je Meredith otključavala ulazna vrata. - Izgleda kao muzej.

- Barem nisi rekao “mauzolej” - rekla je i nasmiješila mu se preko ramena.

- Nisam, ali to sam pomislio.

Meredith se i dalje smiješila njegovoj iskrenoj šali dok ga je uvodila u mračnu knjižnicu u stražnjem dijelu kuće i uključivala svjetiljku, ali kad je on otišao ravno do telefona na radnom stolu i uzeo ga, ona se snuždila. Htjela je da ostane, htjela je razgovarati, raditi bilo što da odagna očaj koji će je sigurno preplaviti kad bude sama. - Ne moraš odmah ići. Moj će otac kartati do dva ujutro, kada se zatvara klub.

Okrenuo se kad je čuo očaj u njezinu glasu. - Meredith, nisam nimalo zabrinut što bi mi tvoj otac mogao napraviti, ali ti moraš živjeti s njim. Ako dođe kući i pronađe me ovdje...

- Neće - uvjeravala ga je Meredith.- Mog oca ni smrt ne bi mogla omesti u kartanju; opsjednut je kartanjem.

- Ali je i vraški opsjednut tobom - izravno je rekao, a Meredith je držala dah dok je on oklijevao prije nego što napokon nije spustio slušalicu. Ovo će vjerojatno biti posljednja ugodna večer u sljedećih nekoliko mjeseci i htjela je da traje. - Jesi li za konjak? Bojim se da ti ne mogu ponuditi ništa za jelo jer posluga već spava.

- Konjak je u redu.

Meredith je otišla do ormara s pićem i izvadila bocu konjaka. On je iza nje rekao: Zaključava li posluga hladnjak noću? - Zastala je, držeći široku čašu za konjak. - Tako nešto izvlačila se.

Ali nije mogla zavarati Matta; shvatila je to kad mu je donijela čašu na sofu i vidjela kako mu oči razigrano svjetlucaju.- Ne znaš kuhati, zar ne, princezo?

- Sigurno bih znala - šalila se - da mi netko pokaže gdje je kuhinja, a onda i gdje su štednjak i hladnjak.

Kutovi njegovih usana razvukli su se u osmijeh, ali onda se nagnuo i odlučno stavio čašu na stol. Točno je znala što namjerava, čak i prije nego što ju je uhvatio za zglobove i čvrsto povukao prema sebi. - Znam da znaš kuhati - rekao je i podigao joj bradu.

- Zašto si tako siguran u to?

- Zato - šapnuo je - jer si mene zapalila prije manje od sat vremena.

~ 61 ~

Usta su mu bila centimetar udaljena od njezinih kad se ona zbog prodorne zvonjave telefona istrgnula iz njegova naručja. Kad se javila, očev glas bio je poput ledenog sjevernog vjetra. - Drago mi je da si bila toliko razumna da učiniš kako ti je rečeno. I Meredith - dodao je - bio sam na rubu da ti dopustim da ideš na Northwestern, ali sada to zaboravi. Tvoje večerašnje ponašanje živi je dokaz da ti se ne može vjerovati. - Poklopio joj je.

Meredith je drhtavim prstima spustila slušalicu. Najprije su joj se ruke počele tresti, a onda i koljena, sve dok joj cijelo tijelo nije drhtalo od bespomoćnosti i bijesa. Stavila je dlanove na stol da se umiri.

Matt joj je prišao s leđa i stavio joj ruke na ramena. - Meredith? - rekao je zabrinutim glasom. - Tko je to bio? Je li se nešto dogodilo? Čak joj je i glas drhtao. - Otac je provjeravao jesam li došla kući kao što mi je naredio.

Na trenutak je ušutio, a onda ju je tiho pitao: - Što si učinila tlu ti toliko ne vjeruje?

Zaboljela ju je Mattova loše prikrivena optužba, koja je pospješila njezin gubitak kontrole. - Što sam učinila? - ponovila je histeričnim glasom.- Što sam učinila?

- Sigurno si mu dala neki razlog zbog kojeg misli da te mora ovako čuvati.

U Meredith se nakupio divlji prezir koji je odjednom gnjevno planuo. Suznih očiju, s nekim se neodređenim ciljem bacila na njega i rukama počela kliziti po njegovim čvrstim prsima. - Moja majka bila je promiskuitetna. Stalno je bila s drugim muškarcima. Moj me otac čuva jer zna da sam kao ona.

Matt je skupio oči kad ga je ona čvrsto zagrlila. - Što to, pobogu, radiš?

- Znaš ti što ja radim - šapnula je, a prije nego što je on uspio odgovoriti, ona se priljubila uz njega i polako ga zamamno poljubila. Želio ju je, Meredith je to znala čim ju je zagrlio i čvršće privukao svojem krutom tijelu. Želio ju je. Strastveno ju je i požudno poljubio, a ona se potrudila da se on ne predomisli, ali i da se ona ne predomisli. Nespretno mu je otkopčala košulju i rukama klizila po njegovim prsima, razmičući bijelu tkaninu. Otkrila mu je čitav hektar preplanulih mišića s kovrčavim tamnim dlačicama, a onda je čvrsto zatvorila oči te počela na leđima otkapčati svoju haljinu.

Htjela je ovo, zaslužila je ovo, silovito si je rekla.

- Meredith?

Trgnula se zbog njegova tihog glasa, ali nije imala hrabrosti podići pogled iznad njegovih prsa.

- Vraški sam polaskan, ali nikada nisam vidio da žena trga odjeću sa sebe u naletu strasti, osobito ne nakon jednog poljupca.

Poražena prije nego što je uopće počela, Meredith je naslonila čelo na njegova prsa. On ju je zagrlio i dugačke prste stavio na njezin zatiljak, milujući je palcem, dok ju je drugom rukom obavio oko struka i približio k sebi. Potom su se njegovi prsti spustili niz njezina gola leđa do rasporka haljine. Korzet vrlo skupe haljine od sifona otkopčao se.

Glasno uzdahnuvši, počela je dizati ruke da se zakloni od njegova pogleda te je oklijevala. - Ovaj... Nisam baš dobra u ovome - rekla je i pogledala ga u oči.

Kapci su mu se spustili, a pogled mu se smjestio na vrhove njezinih grudi.

- Nisi? - promuklo je prošaputao kad je spustio glavu.

~ 62 ~

Meredith je htjela pronaći nirvanu; tražila ju je u sljedećem poljupcu. I pronašla ju je.

Prstima ga uhvativši za napete mišiće na leđima, strastveno ga je poljubila, a kad su njegove rastvorene usne pronašle njezina usta, ona je prihvatila strastven nalet njegova jezika.

Uzvratila mu je poljubac jezikom, a on je ostao bez daha i još je čvršće stisnuo. A onda je iznenada izgubila kontrolu; bila je svjesna samo osjeta. On ju je strastveno ljubio, a potom joj je pala odjeća i osjetila je hladnoću. Kosa joj se spustila preko ramena, oslobođena njegovim rukama, a soba se okrenula dok ju je spuštao na sofu pokraj svojeg čvrstog, strastvenog, golog muškog tijela.

I onda je stalo, a Meredith je lagano izronila iz mračnog, slatkog svijeta gdje je osjećala samo njegova usta i uzbudljivo kretanje njegovih ruku po svojemu tijelu. Otvorila je oči i ugledala ga kako se nalaktio i proučavao joj lice na nježnom svjetlu stolne lampe. - Što radiš? - prošaputala je, ali slabašan, krhki glas nije zvučao kao njezin.

- Gledam te. - Kad je to rekao, pogled mu se spustio niz njezine dojke i struk na bedra i noge. Posramljena, Meredith ga je zaustavila poljupcem u prsa. Njegovi mišići refleksno su se trgnuli kad mu je usnama okrznula kožu, a ruka mu je polako uronila u njezinu kosu na zatiljku i podigla joj glavu. Ovaj put pogledala ga je u oči, a on je spustio glavu. Gotovo ju je grubo poljubio, jezikom joj razdvojivši usne i poljubivši je tako silovito i erotično da je ona osjetila trnce cijelim tijelom. Nagnuvši se nad nju, ljubio ju je dok se nije čulo kako tiho stenje, a onda su mu se usta našla na njezinim dojkama koje je dražio dok ju je prstima istraživao, mučio i tjerao da se izvija. Pomaknuo se, smjestivši se iznad nje, kružeći kukovima, dok ju je usnama grubo i nježno ljubio po vratu i obrazu. Ponovno ju je poljubio u usta i razdvojio ih; stavio je noge među njezine, razdvojio joj bedra, a jezik mu je lijeto vrijeme bio isprepleten s njezinim te ga je povlačio i gurao duboko. A onda je stao.

Uhvativši joj lice, promuklo joj je naredio: - Pogledaj me. - Meredith je nekako uspjela izroniti iz svoje putene omamljenosti; natjerala se da otvori kapke i pogleda ga u strastvene sive oči. Kad je to učinila, Matt je ušao u nju tako silovito da je ona tiho zavapila i izvila tijelo poput luka. U tom djeliću sekunde on je shvatio da joj je upravo oduzeo nevinost, a njegova reakcija bila je burnija od njezine. Ukipio se i čvrsto zatvorio oči. Napetih ramena i ruku, ostao je u njoj, ne pomičući se.- Zašto? - upitao je promuklim šaptom.

Ona je zadrhtala jer je mislila da je optužuje te je krivo shvatila njegovo pitanje. - Zato što to još nikada nisam napravila.

On je potom otvorio oči, a Meredith u njima nije vidjela razočaranje i optuživanje, nego nježnost i žaljenje. - Zašto mi nisi rekla? Mogao sam ti puno više olakšati.

Raširivši prste na njegovu obrazu, Meredith je, s nježnim, utješnim smiješkom na licu, rekla: - I olakšao si mi. I učinio sve savršenim.

Time je postigla nešto novo. On je zastenjao. Prekrio je njezine usne svojima i beskrajno se nježno počeo micati u njoj, povlačeći svoju muškost gotovo posve van i potom polako gurajući unutra, postupno pojačavajući tempo dok Meredith nije podivljala od želje. Zarila je nokte u njegova leđa i njegove kukove, pritišćući ga uza se dok se strast nagomilavala u njoj i dok se nakraju nije raspršila u dugačkim, razornim praskovima izuzetna užitka. Uzevši ju u naručje, Matt je gurnuo prste u njezinu kosu i silovito je poljubio te ušao u nju još jedanput.

Od sirove strasti njegova poljupca i iznenadnog izljeva tekućine iz njegova tijela u njezino Meredith ga je stisnula još jače i zastenjala od izvanredna užitka.

~ 63 ~

Dok joj je srce mahnito udaralo, okrenula se na bok zajedno s njim, licem pritisnutim na njegova prsa, u njegovu čvrstom zagrljaju. - Znaš li - prošaputao je drhtavim, promuklim glasom, okrznuvši joj obraz usnama - kako si samo uzbudljiva i strastvena?

Meredith nije odgovorila jer je počela shvaćati što je učinila, ali nije se htjela vratiti u stvarnost. Ne sada, ne još. Nije htjela ovo pokvariti. Sklopila je oči i slušala prekrasne riječi koje joj je izgovarao dok joj je ruku držao na obrazu i palcem dokono prelazio preko njezine kože.

A onda je pitao nešto što je zahtijevalo odgovor. Čarolija je nestala i ona je više nije mogla vratiti. - Zašto? - tiho ju je pitao. - Zašto si to učinila večeras? Sa mnom?

Postala je napeta zbog tog teškog, znatiželjnog pitanja, te je uzdahnula osjećajući gubitak i izvukla se iz njegova naručja. Zamotala se u deku koja je stajala na kraju sofe.

Znala je za fizičku intimnost seksa, ali nitko je nije upozorio na ovaj čudan, nelagodan osjećaj poslije. Osjećala se emocionalno razgolićeno, izloženo, bespomoćno, čudno.- Mislim da bismo se oboje trebali obući - nervozno je rekla - a onda ću ti reći sve što te zanima.

Odmah se vraćam.

Meredith je u svojoj sobi obukla plavo-bijeli ogrtač, svezala pojas oko struka i vratila se dolje, i dalje bosa. Dok je prolazila hodnikom, pogledala je koliko je sati. Otac će se vratiti kući za sat vremena.

Matt je telefonirao u radnoj sobi, potpuno odjeven, samo što je kravatu gurnuo u džep.Koja je ovdje adresa? - pitao je. Ona mu je rekla, a on ju je prenio taksi-kompaniji koju je nazvao. - Rekao sam im da dođu za pola sata - kazao je. Prišavši stoliću ispred sofe, uzeo je čašu s konjakom koju je ondje prije ostavio.

- Želiš li još nešto? - pitala je Meredith, jer joj se činilo da bi to pitanje dobra domaćica postavila gostu kad se večer bliži kraju. Ili bi to pitala konobarica, zapitala se pomalo histerično.

- Želio bih dobiti odgovor na svoje pitanje - rekao je. - Zašto si odlučila to učiniti večeras?

Učinilo joj se da čuje napetost u njegovu glasu, ali lice mu je bilo posve bezizražajno.

Uzdahnula je i odvratila pogled, samozatajno prelazeći preko kvadratne intarzije na stolu. Otac se godinama prema meni ponaša kao... Kao da sam potajno nimfomanka, a ja nikada nisam učinila nešto čime bih to opravdala. Kada si večeras rekao da sigurno postoji neki razlog zašto me tako “štiti”, nešto je u meni samo puklo. Mislim da sam zaključila da barem mogu imati iskustvo spavanja s muškarcem ako me se već smatra kurvom. A istodobno sam dobila neku ludu ideju da kaznim i tebe i njega. Htjela sam ti pokazati da si u krivu.

Nakon nekoliko trenutaka zloslutne tišine Matt je otresito rekao: - Mogla si mi jednostavno reći da ti je otac tiranski, sumnjičavi gad i tako me uvjeriti. Povjerovao bih ti.

Meredith je u dubini duše znala da je to istina te ga je nelagodno pogledala, pitajući se je li bijes bio jedini razlog za ovo što se upravo dogodilo ili je samo iskoristila bijes kao izliku da intimno doživi tu seksualnu privlačnost kojuje cijelu noć osjetila prema njemu.

Iskoristila. To je bila ključna riječ. Na neki čudan način osjećala se krivom što je iskoristila muškarca koji joj se silno sviđao kako bi se osvetila ocu.

~ 64 ~

U dugoj tišini imala je osjećaj da on razmišlja o onome što je ona rekla i što nije rekla te da pokušava zaključiti što ona misli. Do kojih god da je zaključaka došao, očito baš nije bio zadovoljan jer je naglo odložio čašu i pogledao na sat. - Odšetat ću do kraja prilaza.

- Ispratit ću te. - Pristojne rečenice izgovorene između dvoje neznanaca koji su prije manje od sat vremena radili najintimnije moguće radnje. Zapazila je taj nesklad kad se uspravila od stola. U tom istom trenutku on je prodorno pogledao njezine bose noge, zatim lice, a potom i kosu koja joj je padala preko ramena. Bosonoga, spuštene kose i u dugačkom ogrtaču, Meredith baš i nije izgledala onako kao u večernjoj haljini bez naramenica i s kosom skupljenom u elegantnu punđu. Znala je što će je pitati i prije nego što je to učinio. Koliko imaš godina?

- Ovaj... Ne baš onoliko koliko ti misliš.

- Koliko? - bio je ustrajan.

- Osamnaest.

Očekivala je neku reakciju na to. No umjesto toga on ju je dugo i prodorno gledao, a onda je učinio nešto što njoj nije imalo nikakva smisla. Okrenuo se, prišao stolu i napisao nešto na komadić papira.- Ovo je moj broj telefona u Edmuntonu - smireno je rekao i dao joj papirić. - Tamo me možeš dobiti sljedećih šest tjedana. Nakon toga Sommers će znati kako možeš stupiti u kontakt sa mnom.

Kad je otišao, ona se popela gore, mršteći se dok je gledala komadić papira u ruci. Ako je ovo bio Mattov način da joj kaže da ga nazove, bio je bahat, nepristojan i zapravo odvratan. I pomalo ponižavajući.

Većinu sljedećeg tjedna Meredith bi se trgnula svaki put kad bi zazvonio telefon, u strahu da je zove Matt. Pri samoj pomisli na ono što su napravili lice bi joj se zacrvenjelo od sramote. Htjela je zaboraviti i taj čin i njega.

Tjedan poslije nije uopće ništa htjela zaboraviti. Kad su splasnuli osjećaji krivnje i straha da će biti otkrivena, cijelo je vrijeme mislila na njega i na trenutke koje je tjedan prije htjela zaboraviti. Dok bi noću ležala u krevetu lica naslonjena na jastuk, osjetila bi njegove usne na svojem obrazu i vratu te se uzbuđeno prisjećala svake seksi, nježne riječi koju joj je šapnuo. Prisjećala se i drugih trenutaka, kao naprimjer ugodnog druženja s njim dok su razgovarali na tratini u Glenmooru i kako se smijao njezinim izjavama. Pitala se misli li na nju i ako misli, zašto je ne zove...

Kada je nije nazvao ni nakon tjedan dana, Meredith je shvatila da ju je očito lako zaboraviti i da je uopće nije smatrao “uzbudljivom” i “strastvenom”. Stalno je analizirala ono što mu je rekla prije nego što je otišao, pitajući se ne zove li je možda zbog nečega što mu je rekla. Razmišljala je o tome da mu je možda povrijedila ponos kad mu je rekla istinu zašto je odlučila spavati s njim, ali bilo joj je teško povjerovati da je tako. Matthew Farrell nije bio nimalo nesiguran i bio je svjestan svoje seksualne privlačnosti. On je poveo onaj dvosmisleni razgovor čim su se upoznali, kad su prvi put plesali. Vjerojatnije je nije zvao jer je zaključio da je premlada za njega.

Krajem sljedećeg tjedna Meredith više nije htjela da je zove. Mjesečnica joj je kasnila dva tjedna i požalila je što je uopće upoznala Matthewa Farrella. Iz dana u dana mislila je samo na užasavajuću mogućnost da je zatrudnjela. Lisa je bila u Europi, tako da nije bilo nikoga komu se mogla obratiti i tko bi joj pomogao da joj vrijeme brže prođe. Čekala je i

~ 65 ~

molila se; gorljivo se zaklinjala da više nikada neće spavati ni s kim dok se ne uda, samo da nije trudna.

Ali Bog ili nije slušao njezine molitve ili nije bio sklon podmićivanju. Zapravo, jedina osoba koja je primijetila da je nešto muči i brinula se oko toga bio je njezin otac. - Što je bilo, Meredith? - stalno ju je ispitivao. Ne tako davno najveći problem u životu bio je to što nije mogla ići na fakultet na koji je htjela. Sad joj se taj problem činio beznačajnim. - Ništa odgovorila bi mu. Bila je prezabrinuta da bi se svađala s njim zbog onoga što se s Mattom dogodilo u Glenmooru i preodsutna da nakon loga vodi neke druge bitke s njim. Šest tjedana nakon što je upoznala Matta Meredith nije dobila ni drugu mjesečnicu te je njezin strah prerastao u užas. Pokušavajući se utješiti time da joj nije muka ni ujutro ni u neko drugo doba dana, dogovorila je pregled kod doktora.

Pet minuta nakon što je spustila slušalicu, otac je pokucao na vrata njezine sobe. Kad mu je viknula da uđe, prišao joj je i pružio veliku omotnicu. Na povratnoj adresi pisalo je Sveučilište Northwestern. - Pobijedila si - kratko je rekao. - Više ne mogu podnijeti ovo tvoje raspoloženje. Idi na Northwestern ako ti je to tako vraški važno. Ali vikendom ćeš dolaziti kući i tu nema pregovora!

Otvorila je omotnicu u kojoj se nalazila obavijest da je službeno upisana u jesenski semestar te se uspjela slabašno nasmiješiti.

Meredith nije išla k svojemu liječniku jer je on bio jedan od očevih prijatelja. Umjesto toga išla je u jednu staru kliniku za planiranje obitelji blizu južnog dijela Chicaga, gdje je bila sigurna da je nitko ne poznaje. Iscrpljeni liječnik ondje joj je potvrdio najgore strahove: trudna je.

Meredith je tu vijest primila vrlo smireno, ali kad je došla kući, njezina otupjelost pretvorila se u bezumnu, silovitu paniku. Nije mogla pobaciti ni dati bebu na usvajanje, a nije mogla ni ocu reći da će postati neudana majka i prouzrokovati najnoviji skandal u obitelji Bancroft. Postojala je samo jedna alternativa i Meredith se odlučila za nju: nazvala je broj koji joj je dao Matt. Kad joj se nitko nije javio, nazvala je Jonathana Sommersa i slagala mu da je pronašla nešto što pripada Mattu te da mu to mora poslati. Jonathan joj je dao Mattovu adresu, kao i informaciju da Matt još nije otišao u Venezuelu. Otac joj je bio na putu, tako da je spakirala stvari u mali kovčeg i napisala mu poruku da je otišla u posjet prijateljima, a onda je sjela u auto i odvezla se u Indianu.

U očajnu stanju uma Edmunton je vidjela kao turoban gradić dimnjaka, tvornica i čeličana. Mattova adresa bila je u udaljenom ruralnom dijelu koji joj je bio jednako turoban.

Nakon što je pola sata vozila jednom cesticom, a zatim i drugom, Meredith je odustala od pokušaja da pronađe zapisanu ulicu te je stala na oronuloj benzinskoj crpki da pita za upute.

Van je izašao jedan debeo, sredovječan muškarac koji je najprije odmjerio Meredithin Porsche, a onda i nju, i to tako da se Meredith naježila. Pokazala mu je adresu koju je pokušavala pronaći, ali umjesto da joj kaže gdje se ona nalazi, okrenuo se i povikao preko ramena: - Hej, Matt, nije li to tvoja ulica?

Meredith je razrogačila oči kad se muškarac koji je držao glavu ispod haube starog kamiona polako uspravio i okrenuo. To je bio Matt. Ruke su mu bile masne, a traperice stare i izblijedjele.

Izgledao je baš kao automehaničar u nekoj zabiti. Toliko je bila iznenađena njegovim izgledom i toliko uspaničena zbog svoje trudnoće da nije mogla sakriti svoju reakciju kad je

~ 66 ~

prišao njezinu autu. On je to primijetio te se ugasio iznenađeni smiješak na njegovim isklesanim crtama lica; lice mu se uozbiljilo, a kad je progovorio, glas mu je bio bezosjećajan. - Meredith - rekao je i kratko kimnuo.- Što radiš ovdje?

Umjesto da je pogleda, usredotočio se na brisanje ruku krpom koju je izvukao iz stražnjeg džepa, a Meredith je imala neugodan osjećaj da je pogodio zašto je došla i da je zbog toga tako iznenada postao hladan. Vrlo je revno poželjela da je mrtva i isto toliko gorljivo da nije došla. Očito joj neće htjeti pomoći, a nije ni htjela pomoć protiv njegove volje. - Zapravo ništa - rekla je uz nervozan smijeh, već stavivši ruku iznad mjenjača. - Samo sam se htjela provozati pa sam otišla u ovom smjeru. Ali bolje bi bilo da krenem i...

U tom trenutku podigao je pogled s krpe i pogledao je u oči, a prodornim sivim očima samo ju je ušutkao. Bile su to hladne, pronicljive, sumnjičave oči. Oči koje znaju. Otvorio je vrata. - Ja vozim - kratko je rekao, a u iznimno napetu stanju Meredith ga je odmah poslušala, izašla iz auta i obišla ga. Matt je preko ramena pogledao debelog muškarca koji je stajao kod haube i gledao što se odvija, s nekom odbojnom, nepristojnom očaranošću.Vratit ću se za sat vremena.

- Kvragu, Matt, već je pola četiri - rekao je drugi automehaničar i nasmiješio se, čime je otkrio da nema prednji zub. - Dosta je za danas. Ovakav elegantan komad zaslužuje više od sat vremena s tobom.

Meredithina poniženost sada je bila potpuna, a njezin očaj još je dodatno pojačan time što je Matt izgledao razjareno kad je ubacio Porsche u brzinu i izletio na vijugavu cestu dok je prašina letjela na sve strane. - Možeš li malo usporiti?- pitala je drhtavim glasom, ali se iznenadila kad ju je odmah poslušao. Laknulo joj je. Imajući osjećaj da trebaju razgovarati o nečemu, rekla je jedino čega se uspjela sjetiti u tom trenutku: - Mislila sam da radiš u čeličani.

- Tamo radim pet dana u tjednu. Ovdje radim honorarno preostala dva dana kao automehaničar.

- Aha - nelagodno je rekla. Nekoliko minuta poslije iza zavoja je uključio pokazivač smjera i skrenuo na malu čistinu usred šumarka sa starim, istrošenim stolom za piknik na sredini. Na travi pokraj oronula zidanog roštilja stajao je drveni znak s izblijedjelim urezanim slovima: Motorističko mjesto za piknik. Uz dopuštenje Lions Cluba iz Edmuntona.

Ugasio je motor, a Meredith je u tišini čula kako joj krv mahnito udara u ušima dok je zurila ravno ispred sebe, pokušavajući se priviknuti na činjenicu da je ovaj nepronični neznanac pokraj nje isti onaj muškarac s kojim se smijala i vodila ljubav prije šest tjedana.

Problem koji ju je doveo ovamo turobno se nadvio nad njom, razdirala ju je neodlučnost, a oči su je boljele od suza koje nije htjela isplakati. On se pomaknuo, a ona se trgnula i pogledala ga, no on je izlazio iz auta. Došao je do njezine strane, otvorio vrata i Meredith je izašla. Gledajući oko sebe s lažnim zanimanjem, rekla je: - Ovdje je lijepo - ali glas je i njoj zvučao napeto.- Ali stvarno se moram vratiti.

Umjesto da odgovori, naslonio se na stol za piknik, premjestio težinu na jednu nogu i podigao obrvu, valjda čekajući dodatno objašnjenje zašto je došla, pomislila je. Zbog njegove duge šutnje i nepokolebljiva pogleda počela je gubiti kontrolu koju je silno htjela zadržati.

Riječi koje su joj cijeli dan brujale u mislima ponovno su joj se počele zastrašujuće vrtjeti po glavi: trudna je i postat će neudana majka, a otac će joj pomahnitati od bijesa i boli. Trudna je! Trudna je! Trudna je, a muškarac koji je bio poluodgovoran za njezin jad sjedio je ondje i

~ 67 ~

gledao je kako se meškolji sa suzdržanim zanimanjem znanstvenika koji promatra kukca koji se meškolji pod mikroskopom. Iznenada i neobjašnjivo bijesna, Meredith se obrušila na njega: - Jesi li ljut zbog nečega ili samo tvrdoglavo šutiš?

- Zapravo - ravnodušno je rekao - čekam da ti počneš.

- Aha. - Meredithin nalet bijesa pretvorio se u očaj i nesigurnost dok je gledala njegove smirene crte lica. Zaključila je da će ga pitati za savjet, promijenivši odluku koju je donijela prije nekoliko minuta. Samo savjet, to je sve. Jer morala je razgovarati s nekim! Prekriživši ruke na prsima kao da se želi zaštititi od Mattove reakcije, nagnula je glavu unatrag i bolno uzdahnula dok se pretvarala da proučava krošnje drveća iznad glave. - Zapravo, imala sam određen razlog zbog kojega sam danas došla.

- To sam i pretpostavio.

Pogledala ga je pokušavajući zaključiti je li pretpostavio još nešto, ali izraz lica bio mu je neproničan. Ponovno je pogledala lišće koje joj se počelo mutiti kad su joj suze navrle na oči. - Ovdje sam zato... - Nije mogla izgovoriti te riječi, te ružne, sramotne riječi.

- Zato što si trudna - dovršio je umjesto nje ravnodušnim glasom.

- Kako si znao? - ogorčeno je pitala.

- Samo su te dvije stvari mogle dovesti ovamo. To je bila jedna od njih.

Utapajući se u samotnom očaju, pitala je: - A koja je bila druga?

- Moje vrhunsko plesno umijeće? Šalio se, a ta posve neočekivana reakcija slomila je Meredith. Brana je puknula i pustila suze, a Meredith je prekrila lice rukama. Tijelo joj se počelo tresti od bolnih jecaja. Osjetila je kako joj stavlja ruke na ramena te mu je dopustila da je povuče k sebi, među svoja bedra i u svoje naručje. - Kako se možeš šaliti u ovakvu trenutku? - plakala mu je naslonjena na prsa, ali bila je bolno zahvalna na tihoj utjesi koju joj je pružao svojim zagrljajem. Stavio joj je maramicu u ruku, a Meredith se tresla, trudeći se očajnički da se pribere.- Hajde, reci kazala mu je brišući oči. - Glupa sam jer sam dopustila da se to dogodi.

- Od mene nećeš čuti takvu glupost.

- Hvala ti - sarkastično je rekla, brišući nos. - Sada se osjećam mnogo bolje. - U tom trenutku shvatila je da on reagira nevjerojatno i zapanjujuće smireno, a da njezin stav samo sve pogoršava.

- Jesi li sto posto sigurna da si trudna?

Meredith je kimnula.- Jutros sam išla u kliniku i rekli su mi da sam trudna šest tjedana.

Također sam sigurna da je dijete tvoje, ako nisi siguran, a prepristojan si da pitaš.

- Nisam baš toliko pristojan - sarkastično je rekao. Pogledala ga je svojim suznim modrozelenim očima, uvrijeđenim zbog pogrešna tumačenja njegovih riječi, ali on je odmahnuo glavom da ušutka njezin izljev. - Nije me pristojnost spriječila da te to pitam, nego osnovno poznavanje biologije. Ne sumnjam da sam ja odgovoran. - Od njega je jednim dijelom očekivala optuživanje i gađenje, a to što je reagirao s takvom tihom, racionalnom logikom djelovalo je nevjerojatno umirujuće i potpuno zbunjujuće. Zureći u gumb na njegovoj plavoj majici, obrisala je suzu i čula ga kako je pita ono što ju je satima mučilo: - Što želiš učiniti?

- Ubiti se! - turobno mu je priznala.

~ 68 ~

- Koja ti je druga opcija?

Glava joj se podigla kad je čula kako se on nevoljko nasmijao. Zbunjeno se namrštila i pogledala ga, pod dojmom nepopustljive snage na tom jakom licu i utješena iznenađujućim razumijevanjem koje je vidjela u njegovu postojanom pogledu. Lagano se odmaknula da razmisli i pomalo se razočarala kada je on odmah spustio ruke. No ona je svejedno shvatila da on smireno prihvaća ovu situaciju te se osjećala uvelike razumnije nego cijeli dan do sada.- Sve su moje opcije grozne. Ljudi u klinici smatrali su da je pobačaj logičan izbor... Čekala je, očekujući da će je on sigurno nagovarati da učini baš to. Da nije vidjela kako mu se čeljust gotovo neprimjetno stegnula, pomislila bi da je ravnodušan spram toga, ili da se čak slaže s tim. No ovako nije bila posve sigurna. Odvratila je pogled, a glas joj se slomio. - Ali...

Mislim da to ne bih mogla podnijeti. Ne sama. Čak i kada bih, ne znam kako bih poslije živjela sama sa sobom. - Drhtavo je udahnula kako bi si umirila glas. - Mogla bih roditi i dati dijete na posvajanje, ali, dragi Bože, to ne bi ništa riješilo. Ne za mene. Svejedno bih morala reći ocu da sam neudana majka, a to će mu slomiti srce. Nikada mi neće oprostiti. Znam da neće! I... I stalno mislim o tome kako bi mi se dijete poslije osjećalo dok bi se pitalo zašto sam ga dala. I znam da bih ostatak svojeg života provela gledajući djecu i pitajući se je li to moje dijete, i pita li se ono tko sam ja i traži li me. - Obrisala je još jednu suzu. - Mislim da ne bih mogla živjeti ni s tom sumnjom ni s tom krivnjom.- Pogledala je njegove nepronične crte lica. - Možeš li nešto reći na sve ovo? - pitala ga je.

- Čim kažeš nešto s čim se ne slažem - obavijestio ju je autoritativnim tonom koji još nije upotrijebio s njom - obavijestit ću te.

Zastrašena njegovim tonom, ali utješena njegovim riječima, rekla je:- Oh.- Nervozno trljajući dlanove o smećkaste hlače, Meredith je nastavila: - Moj se otac razveo od moje majke jer je spavala sa svima. Ako odem kući i kažem mu da sam trudna, mislim da će me izbaciti iz kuće. Nemam ništa novca, ali naslijedit ću nešto kad budem imala trideset godina.

Do tada bih mogla nekako sama odgajati svoju bebu...

Napokon je progovorio. Dvije riječi, kratke i konačne. - Našu bebu.

Meredith je drhtavo kimnula i skoro se rasplakala od olakšanja jer on tako misli. Posljednja opcija ti se neće svidjeti. Ni meni se ne sviđa. Sramotna je... - Poniženo je i tjeskobno zastala, a onda je skupila svu svoju hrabrost i ponovno započela u jednom dahu.Matt, bi li mi htio pomoći da uvjerimo mojega oca da smo se zaljubili i odlučili... I odlučili se odmah vjenčati? A onda bismo mu za nekoliko tjedana mogli reći da sam trudna? Naravno, nakon što se dijete rodi, razvest ćemo se. Možeš li pristati na takav dogovor?

- Vrlo nerado - odbrusio je nakon duge stanke.

Potpuno ponižena zbog toga što je dugo oklijevao i nevoljko pristao na to, Meredith je okrenula glavu.- Hvala ti što si tako obziran - sarkastično je odgovorila. - Rado ću ti napismeno obećati da od tebe ne želim ništa za dijete i da ću ti dati razvod. Imam olovku u torbici - dodala je i krenula prema autu s nekom napola oblikovanom, ljutitom zamisli da će mu baš tada napisati ugovor.

On ju je uhvatio za ruku dok je prolazila pokraj njega, naglo je zaustavio i okrenuo.Kako, kvragu, očekuješ da ću reagirati? - ljutito je pitao. - Zar ne misliš da je malo neromantično od tebe započeti izjavom da udaju za mene smatraš “sramotnom” te u istom dahu spomenuti razvod i vjenčanje?

~ 69 ~

- Neromantično? - ponovila je Meredith, začuđeno gledajući njegove grube crte lica dok se htjela histerično nasmijati zbog njegova iznimno ublažena izraza i dok se brinula zbog njegove ljutnje. Ali onda je shvatila sve ostalo što je rekao te se osjećala kao bezobzirno dijete. - Žao mi je - rekla je i pogledala ga izravno u zagonetne srebrne oči.- Stvarno mi je žao. Nisam htjela reći da mi je udaja za tebe sramotna. Htjela sam reći da je vjenčati se zbog toga što sam već trudna sramotan razlog za čin koji bi se trebao izvršiti samo kada se dvoje ljudi vole.

S olakšanjem je gledala kako popušta napetost na njegovu licu. - Ako stignemo u matični ured prije pet sati - rekao je, uspravio se i preuzeo kontrolu - danas možemo dobiti dozvolu i vjenčati se u subotu.

Dobivanje dozvole za vjenčanje bilo je zapanjujuće lako i posve beznačajno. Stajala je pokraj Matta i dala dokumente potrebne da dokaže svoju dob i identitet, gledala ga kako se potpisuje te se potom i ona potpisala. Potom su izašli iz stare vijećnice u središtu grada, dok je domar nestrpljivo čekao da zaključa vrata za njima. Sad su bili zaručeni. To je bilo tako jednostavno i bezosjećajno. - Uspjeli smo stići na vrijeme - rekla je, a osmijeh joj je bio vedar i krhak, dok joj se želudac stezao. - Kamo ćemo sada ići?- dodala je dok je sjedala u auto, odmah mu puštajući da vozi jer se nije htjela prepirati oko toga. - Odvest ću te kući.

- Kući? - napeto je ponovila, primijetivši da ni on ne izgleda ništa veselije od nje zbog toga što su sada napravili. - Ne mogu ići kući. Ne mogu dok se ne vjenčamo.

- Nisam mislio na onu tvoju kamenu utvrdu u Chicagu - ispravio ju je dok je sjedao pokraj nje. - Mislio sam na svoj dom. - Iako je bila umorna i smetena, svejedno se malo nasmiješila na njegov prezriv opis njezine kuće. Počela je shvaćati da se Matthew Farrell nikoga i ničega ne boji. Okrenuo se i stavio ruku na naslon njezina sjedala, a njezin smiješak iščeznuo je kad je čula njegov neumoljiv ton. - Pristao sam na to da ishodimo dozvolu, ali prije nego što napravimo konačan korak, morat ćemo se dogovoriti oko nekih stvari.

- Oko čega?

- Još ne znam. Razgovarat ćemo kod kuće. Četrdeset pet minuta poslije Matt je s ceste koja je prolazila pokraj lijepo uređenih kukuruznih polja skrenuo na neravnu stazu. Auto je klopotao i lupao dok je prelazio preko drvenih dasaka mostića koji je premošćivao jedan potok, zatim je skrenuo i Meredith je ugledala mjesto koje je zvao domom. Uvelike se razlikujući od uređenih polja u daljini, starinska drvena seoska kuća izgledala je zapušteno i oronulo. U dvorištu je korov dobivao bitku za prostor s travom, a vrata staje s lijeve strane kuće pijano su visjela na jednoj šarci.

Unatoč svemu tomu vidjelo se da je netko jednom volio to mjesto i uživao u njemu.

Ružičaste ruže buntovno su cvale na rešetki pokraj trijema, a s grane velikoga hrasta u dvorištu visjela je stara drvena ljuljačka za trijem.

Dok su se vozili ovamo, Matt joj je rekao da mu je majka umrla prije sedam godina nakon dugotrajne borbe s rakom i da ovdje živi s ocem i šesnaestogodišnjom sestrom. Silno nervozna što će mu upoznati obitelj, Meredith je nagnula glavu udesno, gdje je neki seljak poljem vozio traktor.- Je li to tvoj otac?

Matt je zastao kad se sagnuo da otvori vrata, pogledao u smjeru u kojem mu je pokazala i odmahnuo glavom.- To je susjed. Većinu zemlje davno smo prodali, a ostatak smo dali njemu u zakup. Moj otac izgubio je ono malo zanimanja za obrađivanje zemlje koju je imao

~ 70 ~

kad mi je umrla majka. - Vidio je napetost na njezinu licu dok su se penjali na trijem te ju je uhvatio za ruku. - Što je bilo?

- Jako se bojim upoznavanja s tvojom obitelji.

- Nemaš se čega bojati. Moja će te sestra smatrati uzbudljivom i profinjenom jer dolaziš iz velikoga grada. - Nakon malo oklijevanja dodao je: - Moj otac pije, Meredith. Počeo je piti kada su mu rekli da je majčina bolest terminaina. Ima stalni posao i nikada nije agresivan.

To ti govorim da ga možeš razumjeti. Nekoliko mjeseci posve je trijezan, ali to ne mora dugo potrajati.- To nije bila isprika, nego iznošenje činjenica, izgovoreno smirenim, ravnodušnim tonom.

- Shvaćam - rekla je, iako nikada nije imala veze s nekim alkoholičarom i nije to uopće shvaćala.

No nije više morala brinuti o tome jer su se u tom trenutku otvorila vrata s mrežom, a mršava djevojka tamne kose kao što je Mattova i sivih očiju istrčala je na trijem, gledajući auto u dvorištu.- Ajme meni, Matt, Porsche!- Kosa joj je bila kratka gotovo kao i njegova, a time su joj lijepe crte lica bile još izraženije. Okrenula se prema Meredith, lica ozarena od strahopoštovanja i čuđenja. - Tvoj je?

Meredith je kimnula, iznenađena time koliko joj se odmah svidjela ta djevojka koja je tako nalikovala Mattu, a opet uopće nije bila suzdržana kao on. - Sigurno si strašno bogata otvoreno je nastavila. - Mislim, Laura Frederickson jako je bogata, ali ona nikada nije imala Porsche.

Meredith je bila zatečena spominjanjem novca te znatiželjna tko je Laura Frederickson; Matt je djelovao vrlo uzrujano zbog spominjanja i jednoga i drugoga. - Prestani, Julie!upozorio ju je.

- Jao, oprosti - rekla je i nasmiješila mu se. Meredith je rekla: - Bok! Ja sam Mattova sestra Julie, s jako lošim manirama. Idete unutra? - Otvorila je vrata s mrežom. - Tata je maloprije ustao - dodala je Mattu. - Ovaj tjedan ide na posao u jedanaest, pa će večera biti u pola osam. Je li to u redu?

- Da - rekao je Matt i stavio ruku na Meredithina leđa, uvodeći je unutra. Meredith je pogledala oko sebe, a srce joj je mahnito udaralo dok se pripremala da upozna Mattova oca.

Kuća je iznutra izgledala uvelike kao izvana: starinski, sa znakovima zanemarivanja i istrošenosti koji su zasjenili njezinu starinsku draž. Podovi od drvenih dasaka bili su izgrebani i izlizani, a pleteni tepisi razbacani uokolo bili su istrošeni i izblijedjeli. Pod pravim kutom naspram zidanog kamina s policama ugrađenim u zid stajala su dva kvrgava naslonjača. Ispred njih nalazila se sofa s uzorkom koji je davno nalikovao na jesenje lišće.

Iza dnevnog boravka nalazila se blagovaonica s namještajem od javorovine, a iza toga otvorena vrata otkrivala su kuhinju sa sudoperom s drvenim nogama. Na desnoj strani blagovaonice stubište je vodilo na kat, a jedan vrlo visok i mršav prosijedi muškarac, s naboranim licem, silazio je njime, u jednoj ruci držeći sklopljene novine, a u drugoj čašu s jantarnom tekućinom. Nažalost, Meredith la nije vidjela do tog trenutka, a nelagodu koju je osjetila dok je gledala po kući još joj se vidjela na licu kad je pogledala čašu U njegovoj ruci.

- Što se događa? - pitao je dok je ulazio u dnevnu sobu, pogledavajući Meredith, pa Matta, pa Julie, koja je stajala pokraj kamina i potajno se divila Meredithinim hlačama na crtu, talijanskim sandalama i safari-košulji boje pijeska.

~ 71 ~

Matt je odgovorio predstavljajući Meredith njemu i Julie.- Meredith i ja upoznali smo se prošli mjesec u Chicagu - rekao je. - Vjenčat ćemo se u subotu.

- Moooolim?- pitao je njegov otac.

- Odlično! - povikala je Julie i svima odvukla pažnju. - Oduvijek sam htjela imati stariju sestru, ali nikada nisam mislila da će doći sa svojim Porscheom!

- S čime? - pitao je Patrick Farrell svoju nezaustavljivu kćer.

- S Porscheom - ushićeno je ponovila Julie, otrčala do prozora te razmaknula zastor da mu ga pokaže. Meredithin auto sjajio se na suncu, onako elegantan, bijel i skup. Potpuno neprikladan ovomu mjestu, baš kao i ona. I Patrick je očito pomislio isto to, jer kad je pogledao Meredith, spojio je svoje čupave obrve dok mu se bore između izblijedjelih plavih očiju nisu pretvorile u brazde. - Chicago? - rekao je. - Bio si u Chicagu tek nekoliko dana!

- Ljubav na prvi pogled!- izjavila je Julie i prekinula neugodnu tišinu. - Kako romantično!

Patrick Farrell, koji je vidio nelagodan izraz na Meredithinu licu dok je maloprije gledala kuću, njezinu je reakciju shvatio kao prijezir prema njegovu domu i njemu samu, a ne kao bojazan za njezinu nesigurnu budućnost. Sada je kroz prozor pogledao prema njezinu autu, a onda se okrenuo i pogledao njezino ukočeno lice.- Ljubav na prvi pogled ponovio je, gledajući je s neprikrivenom sumnjom. - Stvarno je tako bilo?

- Očito - rekao je Matt tonom kojim ga je upozorio da prestane govoriti o tome, a onda je spasio Meredith upitavši je želi li se odmoriti prije večere. Meredith bi učinila bilo što da se izvuče iz ovoga. Nakon što je morala Mattu reći da je trudna, ovo je bio drugi najveći sramotni trenutak u njezinu životu. Kimnula je Mattu. Julie je ustrajala u tome da Meredith ode u njezinu sobu, a Matt je otišao u auto po Meredithine stvari.

Meredith je gore turobno sjela na Juliein krevet s baldahinom, a Matt je jedini komad njezine prtljage stavio na stolicu. - Najgore je prošlo - tiho joj je rekao.

Odmahnula je glavom ne podigavši pogleda i stiskala prste u krilu. - Ne bih rekla.

Mislim da je to tek početak.- Uhvativši se najmanjeg od svojih velikih problema, rekla je: Tvoj me otac odmah zamrzio.

U glasu mu se čuo smijeh.- Možda bi bolje bilo da u čašu s ledenim čajem koju je držao nisi gledala kao u zmiju.

Meredith se bacila na leđa, zurila u strop i uzdahnula, posramljena i zbunjena. - Zar sam to učinila? - promuklo je pitala, zatvorivši oči kao da želi odagnati taj prizor.

Matt je pogledao tu beznadnu ljepoticu kako na krevetu leži poput uvenula cvijeta te se prisjetio kako je prije šest tjedana izgledala u ladanjskom klubu, onako nasmiješena i nestašna dok se silno trudila da njemu bude ugodno. Primijetio je kako se promijenila.

Nešto ga je čudno i nepoznato diralo u srce, a u mislima mu se vrtjela apsurdnost ove situacije:

Uopće se nisu poznavali, a poznavali su se intimno.

~ 72 ~

U odnosu na sve druge ženske s kojima je spavao, Meredith je bila posve nevina; nosila je njegovo dijete.

Razdvajao ih je tisućama kilometara dubok socijalni jaz, koji će premostiti brakom. A onda će ga još produbiti razvodom.

Nisu imali baš ništa zajedničko osim jedne zapanjujuće noći vođenja ljubavi; ništa osim slatkog, strastvenog vođenja ljubavi, kada je zamamna, uporna zavodnica u njegovu naručju postala uspaničena djevica, a potom i mučan užitak. Bila je to nezaboravna noć vođenja ljubavi koja ga je tjednima proganjala, noć u kojoj se dao zavesti, a potom je postao uporni zavodnik koji je više nego ikada prije htio da oboje postignu vrhunac koji nikada neće zaboraviti.

A on ga nipošto nije zaboravio.

Zahvaljujući svojoj predanosti i odlučnosti bez presedana da to postigne napravio je dijete i postat će otac. Žena i dijete nipošto nisu bili dio Mattova velikog plana, no s druge strane kad je osmislio taj plan i pridržavao ga se dugih deset godina, znao je da će se prije ili poslije dogoditi nešto zbog čega će ga morati prilagoditi novim okolnostima. Odgovornost za Meredith i dijete došla je u vrlo nezgodnu trenutku, ali Matt je bio naviknuo na to da nosi ogromne odgovornosti. Ali ne, ta odgovornost nije ga mučila toliko kao neke druge stvari, od kojih je najneposrednija bila odsutnost nade i smijeha na licu Meredith Bancroft.

Mogućnost da to dvoje više nikada neće razvedriti njezino prekrasno lice zbog onoga što se dogodilo prije šest tjedana mučila ga je mnogo više nego što je smatrao mogućim. Zato se nagnuo nad nju, stavio ruke kod njezinih ramena i glasom koji je trebao zvučati veselo oštro naredio: - Razvedri se, usnula ljepotice!

Oči su joj se naglo otvorile, skupile i pogledale smiješak na njegovim usnama, a onda su se ponovno podigle i sa zbunjenim očajem pogledale njegove oči. - Ne mogu - promuklo je šapnula. - Ova je zamisao suluda, sada mi je to jasno. Vjenčanjem ćemo samo sve pogoršati. I nama i djetetu.

- Zašto to govoriš?

- Zašto? - ponovila je, zacrvenjevši se od poniženja. - Kako me to možeš pitati? Pobogu, nisi me htio ni izvesti van opet nakon te noći. Nisi me ni nazvao. Kako možeš...

- Mislio sam te nazvati - prekinuo ju je. Ona je zakolutala očima na tu nevjerojatnu izjavu, a on je nastavio. - Za godinu ili dvije, čim se vratim iz Južne Amerike. - Da se nije osjećala tako jadno, Meredith bi mu se na to nasmijala u lice, ali njegove sljedeće riječi izrečene tiho, ali silovito, iznenadile su je i ugasile taj poriv. - Da sam i na trenutak pomislio da želiš da te nazovem, učinio bih to još odavno.

Razdirana osjećajima nevjerice i bolne nade, Meredith je zatvorila oči i bezuspješno se pokušala nositi sa svojim zbunjujućim, nekontroliranim reakcijama. Sve je bilo u krajnostima: u krajnostima očaja, olakšanja, nade, radosti.

~ 73 ~

- Razvedri se! - ponovno joj je naredio Matt, pretjerano zadovoljan zbog toga što ga je očito opet željela vidjeti. Između ostalog, prije šest tjedana pretpostavio je da će po jasnom danjem svjetlu ona ponovno razmisliti o svemu i zaključiti da su njegov nedostatak novca i socijalnog statusa nepremostive prepreke za bilo kakvu vezu između njih. No očito ona nije tako mislila. Drhtavo je udahnula, a tek kad je progovorila, Matt je shvatio da ona hrabro pokušava odgovoriti na njegov zahtjev da se razvedri. S drhtavim osmijehom turobno je rekla: - Misliš li stalno zanovijetati?

- Mislim da bih ja to trebao pitati.

- Stvarno?

- Aha - potvrdio je. - Žene zanovijetaju.

- A što rade muževi?

On ju je namjerno pogledao svisoka. - Muževi naređuju.

Za razliku od njezinih sljedećih riječi, smiješak i glas bili su joj dražesni kao u anđela.Jesi li siguran u to?

Matt je odvratio pogled s njezinih zamamnih usana i pogledao u te oči sjajne poput dragulja. Opčinjen, odgovorio je vrlo izravno. - Ne. A onda se dogodilo zadnje što je očekivao. Umjesto da ju je razvedrio, shvatio je da ona plače. I baš dok se krivio što ju je rasplakao, Meredith ga je zagrlila i privukla k sebi.

Naslonivši lice na njegov vrat, okrenula se u njegovu naručju dok se on smještao na krevet pokraj nje, a mršava su joj se ramena tresla. Kad je napokon progovorila nekoliko trenutaka poslije, riječi su joj bile gotovo nerazumljive od plača. - Mora li žena seljaka konzervirati voće i povrće?

Matt je potisnuo zatečeni smijeh, milujući njezinu bujnu kosu. - Ne. - Dobro, jer ne znam to raditi.

- Ja nisam seljak - tješio ju je.- Znaš to.

Pravi uzrok njezina jada izašao je u jecaju duboke, čiste tuge.

- Sljedeći mjesec trebala sam krenuti na fakultet. Moram ići na fakultet. Ovaj...

Namjeravala sam postati predsjednica jednog dana, Matt.

Matt je zatečeno spustio bradu, pokušavajući joj vidjeti lice.

- To je jedan vraški težak cilj - rekao je prije nego što se uspio zaustaviti. - Predsjednica Sjedinjenih Američkih...

Od te posljednje, posve ozbiljne izjave nepredvidiva mlada žena u njegovu naručju kroz suze je prasnula u smijeh. - Ma ne Sjedinjenih Država, nego robne kuće! - ispravila ga je, a prekrasne oči koje su ga pogledale iznenada su bile pune suza od smijeha, a ne očaja.

- Hvala Bogu - zadirkivao ju je, toliko silno želeći da i dalje bude nasmijana da uopće nije mislio što govori. - U sljedećih nekoliko godina namjeravam se obogatiti, ali teško da ću ti i tada moći kupiti mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

- Hvala ti - prošaputala je.

- Na čemu?

- Na tome što me nasmijavaš. Nisam ovoliko plakala otkako sam bila dijete. A sada ne mogu stati.

~ 74 ~

- Nadam se da se ne smiješ tomu što sam rekao da se namjeravam obogatiti.

Unatoč njegovu neozbiljnu tonu Meredith je osjetila da je s tim vrlo ozbiljan te se uozbiljila. Vidjela je odlučnost na toj četvrtastoj bradi, inteligentnost i okorjelo iskustvo u tim sivim očima. Život mu nije dao nikakve povlastice koje je nudio muškarcima njezina društvenog sloja, ali ona je intuitivno osjetila da Matt Farrell ima rijetku vrstu snage pomiješanu s nepokolebljivom željom za uspjehom. Osjetila je i nešto drugo kod njega, a to je da u njemu, unatoč svojevoljnu stavu i blagu cinizmu koji je opazila, postoji i neka nježnost. To je dokazao svojim današnjim ponašanjem. Ona ga je zavela prije šest tjedana, a ova trudnoća i neželjeni brak nesumnjivo su bili katastrofalni za njegov život, kao i za njezin. Ali svejedno joj nijednom nije predbacio to da je bila glupa ili neoprezna, niti ju je poslao kvragu kad ga je pitala da se oženi njome, iako je jednim dijelom očekivala da će to učiniti.

Dok ju je gledao kako ga promatra, Matt je znao da ona procjenjuje koje su mu šanse da uspije i ostvari svoju namjeru; također je znao koliko joj ta izjava sada djeluje nevjerojatno.

One večeri kad ju je upoznao, barem je izgledao uspješno. No sada je znala odakle dolazi; vidjela ga je kako drži glavu pod kamionskom haubom i kako su mu ruke masne te se sjetio zaprepaštenosti i zgroženosti koju joj je vidio na licu. I tako je, dok je gledao to njezino prekrasno lice, čekao da se nasmije njegovoj izjavi, ili ne... Ne da se nasmije, jer bila je prepristojno odgojena da mu se nasmije u lice, nego da kaže nešto umišljeno i on će odmah znati što misli - odati će je njezine izražajne oči.

Napokon je progovorila, tihim, zamišljenim, nasmiješenim glasom.- Namjeravaš napraviti čuda, zar ne?

- Itekako - potvrdio je.

Posve se iznenadio kad je Meredith Bancroft podigla ruku i sramežljivo je stavila na njegovu napetu bradu, raširivši prste preko njegova obraza. Smiješak s usana premjestio joj se u oči, koje su zasjale. Tiho, ali posve uvjereno, prošaputala je: - Sigurna sam da ćeš uspjeti, Matt.

Matt je otvorio usta da nešto kaže, ali nije mogao govoriti; bio je opijen dodirom njezinih prstiju, blizinom njezina tijela i pogledom njezinih očiju. Prije šest tjedana ona ga je mahnito privlačila; u jednom trenutku ta pritajena privlačnost sada je tako silovito buknula da je spustio glavu i silovito je, strastveno poljubio. Požudno je ljubio slatkoću njezinih usana, zatečen svojom strašću i začuđen kad je morao usporiti da joj rastvori usne, jer instinktivno je znao da i ona osjeća nešto od onoga što je osjećao on. A kad su se njezine usne razdvojile i počele micati s njegovima, bio je zaprepašten pobjedonosnim naletom koji je osjetio. Izgubio je razum; Matt se nadvio nad njom, a tijelo mu je već bilo kruto od požude.

Gotovo je zastenjao nekoliko minuta poslije kad je odvojila svoja usta od njegovih i stavila ruke na njegova prsa da ga zadrži. - Tvoja obitelj - očajno je dahtala. - Ona je dolje...

Matt je nevoljko maknuo ruku s njezine dojke. Njegova obitelj. Na to je zaboravio. Dolje je bilo očito da je otac došao do ispravna zaključka zašto će se njih dvoje iznenada vjenčati te do netočnog zaključka o tome kakav je tip žene Meredith. Morao je sići i to riješiti, a ne potvrditi očevo mišljenje da je Meredith bogata kurva time što će sada ostati s njom u ovoj sobi. Začudio se što je to zaboravio, a još se više začudio zbog svojeg gubitka kontrole kad je ona bila u pitanju, što mu se nikada prije nije dogodilo. Nije imao na umu polagano,

~ 75 ~

prekrasno vođenje ljubavi, nego brzo, potpuno posjedovanje, što je također bilo bez presedana.

Zabacivši glavu unatrag, Matt je duboko udahnuo da se pribere i digao se s kreveta, odmičući se od blizine iskušenja. Naslonivši rame na stup kreveta, gledao je kako ona brzo sjeda. Nelagodno ga je pogledala i užurbano poravnavala odjeću, a on se nasmiješio kad je ona čedno pokrila dojke koje je maloprije ljubio i milovao. - Uz rizik da ću zvučati nevjerojatno prenagljeno - ležerno je rekao - ideja braka na papiru počinje mi se činiti ne samo apsurdna nego i nepraktična. Jasno je da se jako seksualno privlačimo. Napravili smo i dijete. Možda bismo trebali pokušati živjeti kao bračni par. Tko zna - dodao je, slegnuvši širokim ramenima, dok mu je smiješak zaplesao na usnama - možda nam se svidi.

Meredith ne bi bila toliko iznenađena ni da je dobio krila i počeo letjeti po sobi, no onda je shvatila da je on dobacio tu ideju kao mogućnost, a ne kao prijedlog. Rastrgana prezirom prema njegovu ležernom stavu te čudnim zadovoljstvom i zahvalnošću što je uopće to spomenuo, šutjela je.

- Nema žurbe - rekao je i nestašno se nasmiješio dok se uspravljao. - Imamo nekoliko dana da odlučimo.

Kad je otišao, Meredith je s nevjericom zurila u zatvorena vrata. Bila je iscrpljena i potpuno ošamućena zbog brzine kojom je donosio zaključke, izdavao naredbe i mijenjao smjer. Matthew Farrell imao je više zapanjujuće različitih strana, a ona uopće nije bila sigurna tko je on zapravo. One večeri kad ga je upoznala u njemu je vidjela hladnu surovost, a opet, te iste večeri smijao se njezinim šalama, tiho joj govorio o sebi, ljubio je do iznemoglosti i vodio ljubav s njom s požudnom strasti i iznimnom nježnošću. No svejedno, imala je osjećaj da nježnost koju je gotovo uvijek pokazivao prema njoj nije nužno bila tipična za njega i da ga se ne smije podcijeniti. A još je imala jači osjećaj da će, što god da Matthew Farrell odluči učiniti sa svojim životom, jednog dana biti sila vrijedna poštovanja.

Zaspala je misleći kako je već sada bio sila vrijedna poštovanja. Što god da je Matt rekao ocu prije nego što se Meredith spustila na večeru, bilo je učinkovito, jer je Patrick Farrell prihvatio bez daljnjeg ispitivanja činjenicu da će se njih dvoje vjenčati. No svejedno, Julieino uporno brbljanje spasilo je Meredith da se večera ne pretvori u tešku muku. Matt je većinu vremena bio šutljiv i zamišljen. No istodobno je dominirao i prostorom i razgovorom, i to samo svojom prisutnošću i slušanjem što se govori.

Patrick Farrell, koji je trebao biti glava kuće, očito je tu ulogu prepustio Mattu. Mršav, zamišljen čovjek s licem na kojemu su se vidjeli tragovi ovisnosti i tragedije, Mattu je prepustio odluku svaki put kad se postavilo pitanje tko treba što učiniti. Meredith ga je istodobno žalila i bojala ga se te je stalno imala osjećaj da mu se ne sviđa.

Julie, koja je očigledno rado prihvatila ulogu kuharice i kućne pomoćnice dvojici muškaraca, bila je poput prskalice; svaka misao prsnula joj je na usnama u bujici ushićenih riječi. Njezina odanost Mattu bila je očita i potpuna; skočila je da mu donese kavu, pitala ga za savjet i slušala sve što je govorio, kao da sam Bog iznosi svoje mišljenje. Meredith, koja se očajno trudila da ne misli na svoje probleme, sada se pitala kako je Julie mogla ovdje održati svoj entuzijazam i optimizam; pitala se kako bi bilo koja djevojka tako bistra kao Julie mogla svojevoljno odustati od kakve-takve karijere zbog toga da se brine o ocu, što je Meredith

~ 76 ~

pretpostavila da Julie namjerava. Zaokupljena svojim mislima, Meredith nije odmah shvatila da se Julie obraća njoj.

- U Chicagu ima jedna robna kuća koja se zove Bancroft’s - rekla joj je Julie. - Ponekad viđam njihove oglase u Seventeenu, ali uglavnom ih vidim u Vogueu. Imaju odlične stvari.

Matt mi je jedanput ondje kupio svilenu maramu. Kupuješ li ti ikada ondje?

Meredith je kimnula, a smiješak joj je nesvjesno bio srdačniji pri spomenu robne kuće, ali nije ništa pojasnila. Nije imala vremena reći Mattu za Bancroft’s, a nije to htjela sada učiniti s obzirom na to da je Patrick već negativno reagirao na njezin auto. Nažalost, Julie joj nije dala izbora.

- Jesi li u rodu s tim Bancroftovima? Mislim, s vlasnicima robne kuće?

- Jesam.

- Bliski ste rođaci?

- Prilično - rekla je, bespomoćno sretna zbog uzbudljiva sjaja u Julieinim velikim sivim očima.

- Koliko bliski? - pitala je Julie i odložila vilicu, gledajući je. Matt je zastao držeći šalicu s kavom na pola puta do usana i zurio u nju. Patrick Farrell naslonio se na stolicu i mrštio se gledajući je.

Uz tihi uzdah poraza, Meredith je priznala: - Moj prapradjed osnovao je tu robnu kuću.

- To je odlično! Znaš li što je moj pra-pra-pradjed radio?

- Ne znam, što? - pitala je Meredith, toliko zaokupljena Julieinim zaraznim entuzijazmom da je zaboravila pogledati Matta kako je on reagirao.

- Doselio se u ovu zemlju iz Irske i izgradio ranč za konje - rekla joj je Julie te ustala i počela spremati stol.

Meredith joj se nasmiješila i ustala se da joj pomogne. - Moj je bio konjokradica!- Nakon njih oba muškarca uzela su šalice s kavom i odnijela ih u dnevni boravak.

- Stvarno je bio konjokradica? - pitala je Julie dok je punila sudoper vodom sa sapunicom. - Jesi li sigurna?

- Sto posto - potvrdila je Meredith, odlučno se ne želeći okrenuti da vidi kako Matt odlazi. - Objesili su ga zbog toga.

Nekoliko trenutaka radile su u ugodnoj tišini, a onda je Julie rekla:- Tata sljedećih nekoliko dana radi dvije smjene. Ja ću večeras ići učiti kod prijateljice. Ali vratit ću se ujutro da pripremim doručak.

Budući da joj je pozornost odvukla Julieina izjava o učenju, Meredith je previdjela činjenicu da će očito večeras ostati sama s Mattom. - Učiti? Nisi li na ljetnim praznicima?

- Idem u ljetnu školu. Tako ću moći maturirati u prosincu, dva dana nakon što napunim sedamnaest godina.

- To je rano za maturiranje.

- Matt je maturirao sa šesnaest.

- Oh - rekla je Meredith, pitajući se kakva je kvaliteta ruralnog školskog sustava kada svi mogu maturirati tako mladi. - Što ćeš nakon što maturiraš?

~ 77 ~

- Ići na fakultet. Studirat ću neku prirodnu znanost. Još nisam odlučila koju. Vjerojatno biologiju.

- Stvarno?

Julie je kimnula i ponosno rekla: - Imam punu stipendiju. Matt je do sada čekao da ode jer je htio biti siguran da ću se znati sama snaći. Ali to je i dobro jer je tako mogao magistrirati, dok je čekao da odrastem. Iako bi ionako morao ostati u Edmuntonu i raditi, da otplati mamine bolničke račune.

Meredith se naglo okrenula i gledala je razjapljenih usta. - Matt je tako mogao što?

- Magistrirati, znaš. Poslovno upravljanje. To ide nakon diplomiranja - objasnila joj je. Matt je diplomirao dva predmeta: ekonomiju i financije. Pamet nam je nasljedna - dodala je.

Kad je vidjela Meredithin šok, zastala je. Neodlučno je rekla: - Ti ne znaš baš ništa o Mattu, zar ne?

Samo kako se ljubi i vodi ljubav, posramljeno je pomislila Meredith. - Ne mnogo priznala je tihim glasom.

- Pa, nemoj se kriviti. Većina ljudi misli da je Matta teško upoznati, a vas se dvoje znate tek dva dana.- To je zvučalo tako ružno da se Meredith okrenula, ne mogavši je pogledati.

Uzela je šalicu i počela je brisati. - Meredith - rekla je Julie, zabrinuto gledajući njezino okrenuto lice - nemaš se čega sramiti. Mislim, meni nije ništa strašno to što si trudna.Meredith je ispustila šalicu, koja se otkotrljala po linoleumu ispod sudopera. - Stvarno nije! ustrajala je Julie, sagnuvši se da uzme šalicu.

- Je li ti Matt rekao da sam trudna? - uspjela je izustiti Meredith. - Ili si sama to shvatila?

- Matt je nasamo rekao tati, a ja sam prisluškivala, iako sam zapravo već i sama shvatila.

- Prekrasno - posramljeno je rekla Meredith.

- Meni je to bilo super - rekla je Julie. - Mislim, dok Matt nije tati ispričao sve o tebi, imala sam osjećaj da sam ja jedina djevica na svijetu starija od šesnaest godina!

Meredith je zatvorila oči, osjećajući se slabo zbog velikih obrata u ovom intenzivnom razgovoru i ljutita na Matta jer je o tome razgovarao sa svojim ocem. - To je očito bilo krasno tračanje - ogorčeno je rekla.

- Matt nije tračao! Htio je uvjeriti tatu kakva si cura. - Meredith se sada osjećala neizmjerno bolje, a kad je Julie to vidjela, nastavila je u malo drukčijem tonu. - Trideset osam od dvjesto cura moje generacije u srednjoj školi ove je godine trudno. Zapravo pomalo je potišteno priznala - ja nikada nisam morala brinuti zbog toga. Većina me se mladića boji poljubiti.

Osjećajući da bi neka reakcija bila u redu, Meredith se nakašljala i pitala: - Zašto?

- Zbog Matta - kratko i jasno rekla je Julie. - Svaki tip u Edmuntonu zna da mi je Matt Farrell brat. Znaju što bi im Matt napravio da pokušaju nešto sa mnom. Kad je riječ o čuvanju ženine nevinosti - dodala je i uzdahnula uz smijeh - Matt mi služi kao pojas nevinosti.

- U mojem slučaju - rekla je Meredith prije nego što se uspjela zaustaviti - to baš i nije istina.

Julie se nasmijala, a Meredith se iznenada počela smijati s njom.

Kad su se pridružile muškarcima u dnevnom boravku, Meredith se pripremila na nekoliko neugodnih sati gledanja televizije, ali Julie je opet uzela stvari u svoje ruke. - Što

~ 78 ~

ćemo raditi? - pitala je i znatiželjno pogledala Matta i Meredith. - Znam. Kako bi bilo da nešto odigramo? Možda da kartamo? Ne, čekajte, može nešto smiješno... - Okrenula se prema policama za knjige i prstom prešla preko nekoliko igara. - Monopoli!- rekla je i pogledala preko ramena.

- Ja neću - rekao je Patrick.- Radije bih gledao ovaj film. Matt nije imao nikakvu želju igrati bilo kakvu igru, a pogotovo ne tu. Baš je htio predložiti da Meredith krene s njim u šetnju, ali je shvatio da joj vjerojatno treba opuštanje od intenzivnih tema, kojima bi se njihov razgovor vani sigurno bavio. Osim toga povezala se s Julie i očito joj je bilo ugodno u njezinu društvu. Kimnuo je, pokušavajući izgledati kao da mu se sviđa ta zamisao, a onda je pogledao Meredith. Ona nije izgledala ništa entuzijastičnije nego što se on osjećao, ali nasmiješila se i također kimnula.

Dva sata poslije morao si je priznati da je monopoli bio neočekivan uspjeh u kojemu je i on uživao. S Julie kao kolovođom, igra se ubrzo pretvorila u komediju jer su se obje djevojke silno trudile da ga pobijede, a kad to nisu uspjele - da ga prevare. Dvaput je uhvatio Julie kako krade novac koji je on već osvojio, a sad je Meredith smišljala smiješne izgovore da mu ne plati koliko je trebala. - Ovaj put nema izgovora - upozorio je Meredith kad joj je figurica došla na njegovo zemljište. - Duguješ mi tisuću četiristo za to.

- Ne dugujem - rekla je i samozadovoljno se nasmiješila. Pokazala je na male plastične hotele koje je on stavio na svoje zemljište, a jedan hotel ona je gurnula svojim prstom. - Ovaj hotel bespravno je sagrađen na mojoj zemlji. Stoga ti meni duguješ novac.

- Možeš misliti kako je “bespravno sagrađen” - rekao je uz smijeh.- Daj ti meni moj novac.

Meredith se uz smijeh okrenula prema Julie. - Imam samo tisuću. Možeš li mi posuditi još?

- Naravno - rekla je Julie, iako ona više nije imala ništa novca. Ispružila je ruku i uzela nekoliko novčanica od petsto dolara s Mattove hrpe te ih dala Meredith. Nekoliko minuta poslije Meredith je priznala poraz. Julie je otišla po knjige, a Meredith je spremila igru, ustala i vratila je na policu. Iza nje ustao je Patrick Farrell. - Trebao bih krenuti - rekao je Mattu. - Jesi li kamionet ostavio u garaži? - Kad je Matt rekao da je , i kad je rekao da će sutra ujutro otići do grada da ga pokupi, Patrick se okrenuo prema Meredith. Tijekom njihova burna igranja monopolija, Meredith je osjetila da je on gleda. Sada se nasmiješio. Bio je to turoban, nesiguran osmijeh. - Laku noć, Meredith. I Matt je ustao i pitao je želi li se malo prošetati. Sretna što je dobila priliku da ne mora otići u krevet gdje će se samo brinuti, Meredith je rekla: - To zvuči lijepo.

Noćni zrak vani bio je ugodan, a mjesec je na dvorištu iscrtao široku stazu. Baš su se spustili niz stube trijema kad im je za leđima prišla Julie s vestom prebačenom preko ramena i knjigama u ruci. - Vidimo se ujutro. Joelle će me pokupiti na kraju prilaza. Idem k njoj učiti.

Matt se namršteno okrenuo. - U deset navečer? Zastala je, držeći se za ogradu, s ljutitim osmijehom na lijepom licu.- Matt!- rekla je i zakolutala očima zbog njegove tvrdoglavosti.

Onda je popustio. - Pozdravi Joelle. - Otišla je, žureći se prema svjetlima auta na kraju šljunčanog prilaza, a Matt se okrenuo prema Meredith i pitao je nešto što ga je očito zbunjivalo. - Kako to da znaš za bespravno građenje i za građevinske dozvole?

~ 79 ~

Zabacivši glavu unatrag, Meredith je gledala u puni mjesec koji je stajao na nebu poput velikog zlatnog diska. - Otac je uvijek sa mnom razgovarao o poslu. Imali smo problem s građevinskom dozvolom kad smo jednu trgovinu gradili u predgrađu i problem s bespravnom gradnjom kad je izvođač radova asfaltirao parkiralište.- Budući da je on njoj postavio to pitanje, i Meredith je njemu postavila ono koje je nju mučilo satima. Zastala je, podigla ruku i ubrala list s niske grane dok je bezuspješno pokušavala zvučati kao da ga ne optužuje. - Julie mi je rekla da si magistrirao poslovno upravljanje. Zašto si pustio da vjerujem da si običan radnik u čeličani koji ide u Venezuelu okušati se u radu na naftnim poljima?

- Zašto misliš da su radnici u čeličani obični, a ljudi s magisterijem posebni?

Meredith je čula blagi prijekor u tim riječima te se snuždila u sebi. Naslonivši ramena na deblo iza sebe, rekla je: - Jesam li zvučala kao snob?

- Jesi li snob? - pitao je, gurnuvši ruke u džepove dok ju je promatrao.

- Ja... - oklijevala je, gledajući njegove zasjenjene crte lica, u neobičnom iskušenju da kaže ono što je mislila da on želi čuti, a onda se odlučno oduprla tom iskušenju. - Vjerojatno jesam.

Nije čula gađenje u svojem glasu, ali Matt jest, a njoj je srce poskočilo od njegova očaravajućeg, lijenog osmijeha. - Čisto sumnjam.

Te dvije riječi nevjerojatno su je razveselile. - Zašto?

- Zato što se snobovi ne brinu oko toga. No da odgovorim na tvoje pitanje: jednim ti dijelom nisam spominjao diplomu jer ona ništa ne znači ako je ne iskoristim i dok to ne učinim. Sada jedino imam hrpu ideja i planova, koji se možda neće ostvariti onako kako sam ja to zamislio.

Julie je rekla da je većini ljudi teško upoznati Matta i Meredith je to bilo jasno. No opet, bilo je mnogo trenutaka, poput ovoga sada, kada je imala čudan osjećaj da je tako usklađena s njim da mu gotovo može čitati misli. Tiho je rekla: - Mislim da mi dijelom nisi rekao i zbog toga što si htio vidjeti predstavlja li mi problem to što radiš u čeličani. To je bio test, zar ne?

Na to se nasmijao. - Valjda je. Tko zna, to je možda sve što ću ikada biti. Radnik u čeličani.

- Ali sada si se prebacio s čeličana na naftne bušotine - zadirkivala ga je, nasmiješenih očiju - jer si htio glamurozniji posao, zar ne?

Matt se morao potruditi da odoli iskušenju da je ne zgrabi u naručje i ne priguši svoj smijeh njezinim usnama. Bila je mlada i mažena, a on je odlazio u stranu zemlju gdje će mnoge obične potrepštine biti luksuz. Ovaj iznenadan, suludi poriv da je povede sa sobom bio je... Samo to: sulud. S druge strane ona je također bila hrabra, draga i nosila je njegovo dijete. Njegovo dijete. Njihovo dijete. Možda ta ideja i nije bila tako suluda. Zabacivši glavu unatrag, pogledao je mjesec i pokušao ignorirati tu ideju, a čak i dok je to radio, predlagao je nešto što će mu pomoći da odluči. - Meredith - rekao je - većini parova potrebni su mjeseci da saznaju mnogo toga jedno o drugome prije nego što se vjenčaju. Ti i ja imamo samo nekoliko dana prije nego što se vjenčamo i manje od tjedan dana prije nego što odem u Južnu Ameriku. Misliš li da možemo strpati nekoliko mjeseci u nekoliko dana?

- Valjda možemo - rekla je, zbunjena iznenadnom upornošću koju je čula u njegovu glasu.

~ 80 ~

- Dobro, u redu - rekao je Matt, iznenada ne znajući kako da započne sada kada je ona pristala. - Što te zanima o meni?

Potisnuvši nalet zatečena, samozatajna smijeha, Meredith ga je zbunjeno pogledala i pitala se misli li on na genetska pitanja koja bi je mogla zanimati kao oca njezina djeteta.

Zureći u njega, neodlučno ga je pitala: - Želiš li reći da te trebam pitati nešto u smislu ima li ludila u tvojoj obitelji i imaš li policijski dosje?

Matt je suspregnuo nalet smijeha zbog njezina izbora pitanja, a onda je s prijetvornom ozbiljnošću rekao:- Odgovor je negativan i na jedno i na drugo pitanje.

Ona je ozbiljno odmahnula glavom. - Ni kod nas nema ludila, a ni ja nemam policijski dosje.

U tom je trenutku vidio smijeh koji joj je zasjao u očima kao i njemu, te je drugi put u nekoliko trenutaka morao obuzdati poriv da je ne privije uza sebe.

- Sada si ti na redu da me nešto pitaš - hrabro mu je ponudila. - Što te zanima?

- Samo jedno - odgovorio je iskreno kad je stavio ruku na deblo iza nje.- Jesi li upola toliko draga koliko mislim da jesi?

- Vjerojatno nisam.

Uspravio se i nasmiješio se jer je bio gotovo siguran da je ona u krivu.- Idemo šetati prije nego što zaboravim što bismo ovdje trebali raditi. U interesu potpune iskrenosti dodao je kad su krenuli stazom koja je vodila na glavnu cestu - upravo sam se sjetio da ipak imam policijski dosje. - Meredith je iznenada stala, a on se okrenuo i rekao: - Dvaput su me uhapsili kad sam imao devetnaest godina.

- Što si tada radio?

- Svađao se. Bolje rečeno tukao. Prije nego što mi je majka umrla, uspio sam se uvjeriti da neće umrijeti ako bude imala najbolje doktore i ako je budu primile najbolje bolnice.

Priuštili smo joj najbolje. Moj otac i ja. Kad je osiguranje isteklo, prodali smo strojeve za obrađivanje zemlje i sve drugo što smo mogli kako bismo podmirili zdravstvene račune.

Svejedno je umrla - rekao je Matt, pazeći da mu glas ne bude emocionalan.- Moj se otac prepustio piću, a ja sam potražio neki drugi ispušni ventil. Mjesecima poslije htio sam se tući, a budući da se nisam mogao dočepati Boga u kojega je moja majka toliko silno vjerovala, zadovoljio sam se sa svakim smrtnikom koji se htio tući. U Edmuntonu se nije teško potući - dodao je s ironičnim osmijehom i tek je u tom trenutku shvatio da osamnaestogodišnjoj djevojci povjerava nešto što nikada nikomu nije priznao, pa čak ni sebi. A ta osamnaestogodišnjakinja gledala ga je s tihim razumijevanjem koje uopće nije odgovaralo njezinim godinama. - Policajci su prekinuli dvije tučnjave - dovršio je - i sve su nas pohapsili. To nije ništa strašno. To je zabilježeno samo ovdje u Edmuntonu.

Dirnuta njegovim povjerenjem, Meredith je tiho rekla:- Sigurno si je jako volio. Svjesna toga da je na sklisku terenu, dodala je: - Ja svoju majku nisam poznavala. Odselila je u Italiju nakon što su se otac i ona razveli. Mislim da sam imala sreće što je nisam poznavala i voljela sve te godine, a onda izgubila, zar ne?

Matt je točno znao što želi reći i nije podcjenjivao njezin trud.- Jako lijepo - rekao je s tihom ozbiljnošću, a onda je promijenio temu ironično izjavivši: - Imam nevjerojatan ukus kada je riječ o ženama.

~ 81 ~

Meredith je prasnula u smijeh, a onda je osjetila nalet užitka kad mu je ruka skliznula preko njezinih leđa i zaustavila se na struku da je privuče sebi dok su šetali. Nakon nekoliko koraka palo joj je na pamet nešto zbog čega je naglo zastala. - Jesi li ikada bio u braku?

- Ne. A ti? - u šali je pitao.

- Jako dobro znaš da nisam nikad... - Zastala je jer joj je ta tema bila neugodna.

- Da, znam - potvrdio je. - Ali nije mi jasno kako je netko tko izgleda kao ti došao do osamnaeste godine, a da joj nevinost nije oduzeo neki bogati, slatkorječivi šminker.

- Ne volim šminkere - odgovorila je Meredith, a onda ga je zbunjeno pogledala. - To sam zapravo tek sad shvatila.

Mattu je bilo strašno drago zbog toga, jer sigurno se neće udati za jednog šminkera. Čekao je da kaže još nešto. Kad nije rekla ništa, on ju je u nevjerici potaknuo: - To je to? To je odgovor?

- Jednim dijelom. Istina je ta da sam do šesnaeste godine bila tako ružna da su me mladići izbjegavali. Kad više nisam bila ružna, bila sam tako ljuta na njih što su me sve te godine ignorirali da više nisam imala visoko mišljenje o njima.

Matt je pogledao u njezino prekrasno lice, zamamna usta i blistave oči te se nasmiješio.

- Stvarno si bila ružna?

- Reći ću ti ovako - ironično je rekla - ako budemo imali curicu, bit će joj bolje ako bude sličila tebi!

Mattov iznenadni smijeh eksplodirao je u blagoj noćnoj tišini te ju je uzeo u naručje. Uz smijeh je uronio lice u njezinu mirisnu kosu, iznenađen nježnim osjećajima zbog njezine navodne ružnoće, dirnut time što mu je to povjerila, i ushićen zbog toga što... Zbog toga što...

Nije htio misliti zašto. Jedino mu je bilo važno da se i ona smije i da su joj ruke kliznule na njegov struk.

Ozbiljno se nasmiješio, protrljao bradu po njezinoj glavi i šapnuo: - Imam izniman ukus kada je riječ o ženama.

- E, pa to ne bi mislio prije nekoliko godina - rekla je uz smijeh te se nagnula unatrag u njegovu naručju.

- Ja sam muškarac s vizijom - tiho ju je uvjeravao. - I tada bih to mislio.

Sat vremena poslije sjedili su na stubama trijema i gledali se, naslonjeni na ogradu.

Matt je sjedio na višoj stubi, a dugačke noge istegnuo je pred sobom. Meredith je sjedila na stubi niže, a koljena je privukla prsima i obujmila ih rukama. Više se nisu trudili da se upoznaju zbog toga što je Meredith trudna pa će se morati vjenčati. Bili su jednostavno par koji sjedi vani jedne noći kasnoga ljeta i uživa u uzajamnom društvu.

Zabacivši glavu, Meredith je s napola zatvorenim očima slušala kako cvrči cvrčak.

- O čemu razmišljaš? - tiho ju je pitao.

- Razmišljam o tome kako će uskoro biti jesen - rekla je i pogledala ga u oči.- Jesen je moje najdraže godišnje doba. Proljeće je precijenjeno. Vlažno je, a drveće je još uvijek ogoljelo od zime. Zima traje i traje; ljeto je lijepo, ali stalno isto. Jesen je drukčija. Mislim, ima li ijedan parfem na svijetu koji se može usporediti i mirisom lišća koje gori? - pitala je s čarobnim osmijehom na licu. Mattu je ona mirisala mnogo bolje nego lišće koje gori, ali pustio ju je da nastavi. - Jesen je uzbudljiva, sve se mijenja. Kao i sumrak.

~ 82 ~

- Sumrak?

- Sumrak je moje omiljeno doba dana, iz istog razloga. Kad sam bila mlađa, šetala bih ljeti našim prilazom u sumrak i zaustavljala se na ogradi da gledam kako auti prolaze s uključenim svjetlima. Svatko je nekamo morao ići, nešto raditi. Noć je tek započinjala... Posramljeno je zastala. - To sigurno zvuči jako smiješno.

- Zvuči jako usamljeno.

- Nisam bila usamljena, stvarno. Samo sam sanjarila. Znam da si dobio grozan dojam o mojemu ocu one večeri u Glenmooru, ali on nije čudovište kakvim ga smatraš. Voli me te me samo želi zaštititi i pružiti mi ono najbolje. Tako je oduvijek bilo. - Meredithino krasno raspoloženje iznenada se pokvarilo, a stvarnost se obrušila na nju mučnom silovitošću. - A ja ću se zauzvrat vratiti kući za nekoliko dana, trudna i...

- Dogovorili smo se da večeras nećemo brinuti o tome - prekinuo ju je.

Meredith je kimnula i pokušala se nasmiješiti, ali nije mogla kontrolirati svoje misli tako lako kao on. Iznenada je vidjela svoje dijete kako stoji na kraju nekog prilaza u Chicagu i gleda aute koji prolaze cestom. Bez obitelji, bez braće i sestara, bez oca. Samo s njom. A Meredith nije bila sigurna da će mu ona biti dovoljna.

- Ako najviše voliš jesen, što najmanje voliš? - pitao je Matt, pokušavajući joj odvući pozornost.

Malo je razmislila. - Ne volim nekupljena božićna drvca koja se vide dan nakon Božića.

Ima nešto tužno u tim prekrasnim drvcima koja nitko nije odabrao. Oni su poput siročadi koju nitko ne želi... - Zastala je, shvaćajući što govori te je brzo odvratila pogled.

- Prošla je ponoć - rekao je Matt i ustao, znajući da joj više neće moći popraviti raspoloženje. - Idemo u krevet?

To je zvučalo kao da uzima zdravo za gotovo činjenicu da bi trebali zajedno ići u krevet, a Meredith se iznenada uspaničila pri toj pomisli. Bila je trudna, a on će se oženiti njome zato što mora. Cijela je situacija već bila toliko ružna da se ionako osjećala jeftino i poniženo.

U tišini su ugasili svjetla u dnevnom boravku i krenuli gore. Vrata Mattove sobe bila su odmah na vrhu stuba, dok je Julieina soba bila s lijeve strane, na kraju hodnika. Između dviju soba nalazila se kupaonica. Kad su se približili njegovim vratima, Meredith je uzela stvar u svoje ruke. - Laku noć, Matt - rekla je drhtavim glasom. Zaobišla ga je i usiljeno mu se nasmiješila preko ramena, ostavivši ga da stoji na vratima svoje sobe. Kad je on nije pokušao zaustaviti, njezini su se osjećaji mahnito promijenili od olakšanja do očaja. Dok je hodala prema Julieinoj sobi, zaključila je da trudnice očito nisu privlačne, čak ni muškarcu koji je poludio u krevetu s njom nekoliko tjedana prije. Otvorila je vrata i ušla u Julieinu sobu.

Matt je iza nje progovorio odlučnim, smirenim glasom. - Meredith?

Okrenula se i vidjela ga kako još stoji na vratima svoje sobe, ramenom naslonjen na dovratak, dok je ruke lagano prekrižio preko prsa. - Da? - Znaš li što ja najmanje volim?

Njegov neumoljivi ton govorio joj je da pitanje nije usputno te je oprezno odmahnula glavom. Nije ju dugo držao u neizvjesnosti. - Spavati sam kad znam da na kraju hodnika postoji netko za koga sam siguran da treba spavati sa mnom. - Matt je zapravo namjeravao

~ 83 ~

da to bude poziv, a ne oštra primjedba, te se iznenadio zbog nedostatka takta prema njoj. Na njezinu prekrasnom licu izmijenilo se desetak izraza: posramljenost, nelagoda, sumnja, nesigurnost, a onda mu se slabašno nasmiješila, malo oklijevala i potom odlučno rekla: Laku noć.

Matt je gledao kako ulazi u Julieinu sobu i zatvara vrata za sobom te je dugo stajao na hodniku, jako dobro znajući da bi je vjerojatno uspio uvjeriti da ode u krevet s njim ako to nježno pokuša. No iz nekog razloga iznenada to nije htio učiniti. Okrenuo se i ušao u svoju sobu, ali vrata je ostavio otvorenima, i dalje uvjeren u to da ona želi biti s njim, te ako bude htjela, vratit će se ovamo kad se spremi za spavanje.

Odjeven u donji dio pidžame koji je morao potražiti po ladicama, stajao je pokraj prozora i gledao tratinu obasjanu mjesečinom. Čuo je kako Meredith nakon tuširanja izlazi iz kupaonice te je postao napet dok je osluškivao njezine korake. Oni su odlazili niz hodnik u Julieinu sobu i onda su se zatvorila vrata. Donijela je odluku, shvatio je s pomiješanim osjećajima iznenađenja, uzrujanosti i razočaranja. A opet, ta tri osjećaja nisu bila toliko povezana s neispunjenom seksualnom željom koliko s nečim dubljim i općenitijim. Htio je neki njezin znak da je spremna za pravu vezu s njim; koliko god se nadao tome, nije bio spreman učiniti nešto da je uvjeri da je spremna. To je morala biti njezina odluka, njezin izbor, donesen njezinom voljom. A ona je izabrala kad se okrenula od njega i pošla dalje hodnikom. Da je imala bilo kakvih sumnji vezano uz to što je on htio da ona učini, otklonila bi ih onime što joj je rekao u hodniku.

Okrenuvši se od prozora, uzrujano je uzdahnuo i suočio se s činjenicom da vjerojatno očekuje previše od jedne osamnaestogodišnjakinje. Zapravo, bilo je vraški teško zapamtiti koliko je Meredith ustvari mlada. Otkrio je prekrivač, legao u krevet, stavio ruke pod glavu i zurio u strop misleći na nju. Večeras mu je pričala o Lisi Pontini i o tome kako su se sprijateljile, a prema onome što mu je Meredith rekla, shvatio je da se ona ne osjeća kod kuće samo u ladanjskim klubovima i palačama, nego i kod obitelji Pontini. Matt je pomislio kako se ona uopće ne pretvara i ne glumi, a opet posjeduje jasnu otmjenost, neku urođenu elegantnost koja ga je privlačila jednako kao i njezino zamamno lice i čaroban osmijeh.

Napokon ga je obuzeo umor te je sklopio oči. Nažalost, te osobine neće je natjerati da joj pomisao na odlazak s njim u Južnu Ameriku bude imalo privlačna, ako ne osjeća ništa prema njemu. A očito nije ništa osjećala, jer bi inače sada bila s njim. Zamisao da jednu razmaženu osamnaestogodišnjakinju protiv njezine volje pokušava nagovoriti da ode u Venezuelu s njim, kad ona nije imala hrabrosti ni želje da sada dođe k njemu, nije bila samo odbojna nego i uzaludna.

Meredith je pognute glave stajala pokraj Julieina kreveta, rastrgana žudnjom i sumnjama koje nije mogla ni kontrolirati ni predvidjeti. Njezina trudnoća nije još imala nikakav fizički učinak, ali bilo je očito da unosi zbrku u njezin emocionalni život. Prije manje od sat vremena nije željela biti u krevetu s Mattom, a sada želi. Zdrav razum upozoravao ju je na to da joj je budućnost ionako već zastrašujuće nesigurna, a ako popusti pred sve većom Mattovom privlačnošću, sve će se samo zakomplicirati. S dvadeset šest godina bio je mnogo stariji od nje te mnogo iskusniji u svim područjima života - života koji joj je bio posve stran. Prije šest tjedana, dok je nosio smoking i dok je ona bila u poznatom okruženju, gotovo je djelovao kao drugi muškarci koje je poznavala. Ali ovdje, odjeven u traperice i majicu, odisao je nekom sirovošću koja ju je istodobno i privlačila i plašila. Htio je da mu večeras dođe u krevet, i to joj je jasno dao do znanja. Kada je bila riječ o ženama i seksu,

~ 84 ~

Matt je očito bio toliko siguran u sebe da joj je bez okolišanja mogao reći što želi da ona učini. Nije ju pitao ili je pokušao nagovoriti, nego joj je rekao! Sigurno ga je u Edmuntonu pratio glas pravog pastuha, a kako i ne bi! One večeri kad su se upoznali natjerao ju je da se strastveno izvija pod njim iako je bila strašno uplašena. Znao je gdje je dirati i kako se micati da ona ostane bez daha, a svu tu vještinu sigurno nije stekao iz knjiga! Vjerojatno je vodio ljubav stotinama puta, na stotine načina i sa stotinama žena.

A čak i dok je razmišljala o tome, nije mogla povjerovati u to da je Matt želi samo u seksualnom smislu i da ništa ne osjeća prema njoj. Istina, nije ju nazvao u šest tjedana otkako je otišao iz Chicaga, ali jednako tako istina je i to da je te večeri bila toliko uzrujana da sigurno nije ostavila dojam kako želi da je nazove. Njegova izjava da ju je namjeravao nazvati za dvije godine kad se vrati iz Južne Amerike isprva joj se činila suludom. No sada, u tihoj tami, nakon što ga je večeras slušala kako govori o svojim planovima za budućnost, imala je osjećaj da je želio postati netko prije nego što je sljedeći put nazove. Sjetila se onoga što joj je pričao o majčinoj smrti; taj mladić koji je toliko žalio i divljao nije mogao odrasti u površnog, neodgovornog muškarca kojega je kod žena jedino zanimalo... Meredith se zaustavila. Matt je bio sve, samo ne neodgovoran. Nijedanput otkako je došla nije pokušao izbjeći odgovornost za dijete. Osim toga na temelju onoga što je rekao i na temelju nekih Julieinih izjava Matt je godinama na svojim plećima nosio odgovornost za cijelu obitelj.

Ako je večeras jedino želio seks, zašto je nije pokušao nagovoriti da spava s njim, kad joj je jasno dao do znanja da to želi? Sjetila se nježnog pogleda u njegovim očima kad ju je pitao je li toliko draga koliko on misli da jest. Taj isti pogled stalno je zagrijavao njegove sive oči dok su sjedili na trijemu.

Zašto je nije pokušao nagovoriti da spava s njim?

Sinulo joj je zašto te je osjetila slabost zbog olakšanja, ali i neobičnu bojazan. Sigurno je htio voditi ljubav s njom i sigurno je znao kako je nagovoriti, ali nije htio to učiniti. Večeras je od nje želio nešto više od njezina tijela. Znala je to, ne znajući kako to zna.

Ili je sada možda bila preosjetljiva, kao i posljednjih nekoliko dana.

Meredith se uspravila i nesigurno zadrhtala, nesvjesno stavivši ruku na ravan trbuh.

Bila je uplašena i zbunjena, ali ju je mahnito privlačio muškarac kojega nije ni poznavala ni shvaćala. Dok joj je srce silovito udaralo, tiho je otvorila vrata Julieine sobe. On je svoja vrata ostavio otvorenima, to je vidjela kad je nakon tuširanja izašla iz kupaonice. Ako je zaspao, odlučila je da će se vratiti i leći. To će prepustiti sudbini.

Spavao je; to je shvatila dok je stajala na vratima njegove sobe i gledala ga na mjesečini koja je ulazila kroz zavjese na prozoru. Srce joj se usporilo i počelo normalno kucati. I dalje je stajala ondje i čudila se silovitim emocijama koje su je uopće poslale k njemu. Odjednom svjesna toga da stoji na njegovim vratima i gleda ga kako spava, polako se okrenula.

Matt nije imao pojma što ga je probudilo ni koliko je dugo stajala na tim vratima, ali kad je otvorio oči, ona je odlazila. Zaustavio ju je prvim nepromišljenim riječima koje su mu pale na pamet. - Nemoj, Meredith!

Meredith se okrenula zbog te grube naredbe, a kosa joj se razasula preko lijevog ramena. Ne znajući što on time misli, pokušala je u tami vidjeti izraz njegova lica, a kad joj to nije uspjelo, krenula je prema njemu.

Matt je gledao kako ide prema njemu. Nosila je kratku svilenu spavaćicu, koja joj je jedva prekrivala vrhove lijepo oblikovanih bedara. Pomaknuo se ustranu i otkrio pokrivač

~ 85 ~

tako da ona može leći pokraj njega. Ona je oklijevala te sjela pokraj njega, naslonivši kuk na njegov i razrogačivši oči od zbunjenosti dok je tražila njegove oči. Kad je progovorila, glas joj je bio tih i drhtav. - Ne znam zašto, ali ovaj se put još više bojim nego prošli.

Matt se ozbiljno nasmiješio i ruku joj najprije stavio na obraz, a onda na zatiljak. - I ja. Dugo su bili tihi, a jedino kretanje bilo je Mattovo polagano milovanje palcem po njezinu vratu. Oboje su predosjetili da će napraviti prvi korak na novom, nepoznatom putu.

Meredith je to podsvjesno osjetila; Mattu je to bilo posve jasno, a svejedno je bilo nešto beskrajno ispravno u tome što će učiniti. Više nije bila bogatašica iz drugog svijeta; bila je žena koju je htio imati otkako ju je ugledao, a sada je sjedila pokraj njega dok joj je kosa padala preko njegove ruke, poput bujnog, satenskog vodopada. - Mislim da bi bilo pošteno upozoriti te - šapnuo je i stegnuo joj vrat, pojačavajući stisak tako da privuče njezina usta svojima - da bi ovo mogao biti još veći rizik nego onaj u koji si se upustila prije šest tjedana.

- Meredith ga je pogledala u sanjive oči, znajući da je on upozorava na neku dublju emocionalnu povezanost.- Odluči se - promuklo je šapnuo.

Oklijevala je, a onda je s njegovih neodoljivih očiju spustila pogled na ta gipka usta. Srce joj je stalo, te se ukočila i odmaknula, a on je spustio ruku. - Ja... - rekla je i počela mahati glavom i ustajati, no onda ju je nešto zaustavilo. Prigušeno je zastenjala, sagnula se i poljubila ga, strastveno mu pritisnuvši usta, a Matt ju je obgrlio, privio uza se i onda je čvrsto stegnuo da je stavi na leđa, cijelo je vrijeme silovito i strastveno ljubeći. Čarolija je počela kao i prije šest tjedana, samo ovaj put drukčije jer je bilo strastvenije, slađe i burnije. I tisuću puta važnije.

Kad je bilo gotovo, Meredith se okrenula na bok, mlohava, vlažna i zadovoljena, dok je on nogama i bedrima bio pritisnut uz nju. Tonula je u san, a on je dokono micao rukom preko njezine. Potom ju je stavio na njezinu dojku, istodobno i posesivno i namjerno provokativno. Njezina posljednja budna pomisao bila je ta da on želi da ona zna da je tu; da on polaže neko drugo pravo koje nije zatražio, a ona mu ga nije dala. Baš tipično za njega.

Zaspala je sa smiješkom na licu.

- Jesi li dobro spavala? - pitala je Julie sutradan ujutro dok je stajala za radnom plohom u kuhinji i mazala tost maslacem.

- Jako dobro - rekla je Meredith i očajno se trudila da ne oda da je noć provela vodeći ljubav s njezinim bratom. - Mogu li kako pomoći s pripremanjem doručka?

- Ne, hvala. Tata sljedećih tjedan dana radi dvije smjene, od tri popodne do sedam ujutro. Kad dođe kući, samo će htjeti jesti i otići spavati. Već sam mu pripremila doručak.

Matt ne doručkuje. Želiš li mu odnijeti kavu? Obično mu je ja donesem prije nego što mu se oglasi alarm, a to će biti... - pogledala je na plastični kuhinjski sat u obliku čajnika - za deset minuta.

Zadovoljna time što će napraviti nešto tako prisno kao probuditi ga kavom, Meredith je kimnula i natočila kavu u šalicu, a onda je pogledala u posudu sa šećerom i nesigurno oklijevala.

- Bez šećera i bez mlijeka - rekla je Julie, smiješeći se zbog Meredithine zbunjenosti. Osim toga on je ujutro kao medvjed, pa nemoj očekivati živahan razgovor.

~ 86 ~

- Stvarno?- Meredith je razmišljala o tom novom zanimljivom saznanju.

- Nije bezobrazan, samo šutljiv.

Julie je djelomično bila u pravu. Kad mu je Meredith pokucala na vrata i ušla u sobu, Matt se okrenuo na leđa, djelujući posve dezorijentirano. Njegov jedini pozdrav bio je slabašan, zahvalan osmijeh dok se namještao u sjedeći položaj da uzme šalicu s kavom.

Meredith je nesigurno zastala pokraj kreveta i gledala ga kako ispija kavu kao da mu je potrebna da preživi sljedećih nekoliko minuta, a onda se okrenula da ode, osjećajući se nepotrebno i nametljivo. Uhvatio ju je za zglob da je zaustavi, a ona je poslušno sjela pokraj njega.- Zašto sam jedino ja jutros iscrpljen? napokon je pitao, glasa još uvijek malo promukla od spavanja. - Ja sam jutarnji tip - rekla mu je Meredith. - Vjerojatno ću poslijepodne biti umorna.

Pogled mu je pao na Julieinu kariranu košulju koju je povezala iznad struka, a onda je skliznuo na Julieine kratke bijele hlače. - Na tebi ova kombinacija izgleda kao iz modnog časopisa.

To je bio prvi kompliment koji joj je ikada udijelio, ne računajući ono što joj je mrmljao dok su vodili ljubav. Meredith je zapamtila ovaj kompliment, iako komplimentima inače nije pridavala pozornost. No nije ga zapamtila zbog toga što je rekao, nego zbog nježna načina na koji ga je izrekao.

Patrick je došao kući, doručkovao i otišao leći. Julie je otišla u pola devet veselo mašući i napominjući da ide k prijateljici poslije škole i da će ondje prespavati. U pola deset Meredith je odlučila nazvati kući i batleru ostaviti poruku za oca. Albert se javio i umjesto toga njoj prenio očevu poruku. Otac je rekao da smjesta mora doći kući i da joj je bolje da ima jako dobro objašnjenje zašto je ovako nestala. Meredith je zamolila Alberta da poruči ocu da je imala prekrasan razlog zbog kojeg je otišla i da će se vidjeti s njim u nedjelju.

Nakon toga vrijeme se vuklo i vuklo. Pazeći da ne probudi Patricka, otišla je u dnevni boravak potražiti nešto za čitanje. Na policama je bilo nekoliko mogućnosti, ali bila je previše uznemirena da bi se usredotočila na dugačak roman. Među časopisima na gornjoj polici Meredith je pronašla staru brošuru o kukičanju. Proučavala ju je sa sve većim zanimanjem, dok joj se u mislima stvarala slika lijepih i elegantnih dječjih papučica.

Kako nije imala što raditi, odlučila je okušati se u kukičanju te se odvezla u grad. U Jacksonovoj prodavaonici tekstila kupila je časopis o kukičanju, šest klubadi debelog konca i debelu drvenu kukicu promjera kao njezin prst, koja je prema prodavaču bila najbolja za početnike. Otključavala je auto, koji je parkirala ispred željezarije Tru Value, kad joj je palo na pamet da će možda ona danas biti odgovorna za večeru. Bacila je vrećicu s koncem u auto, ponovno prešla ulicu i otišla u trgovinu. Nekoliko minuta lutala je po trgovini, preplavljena opravdanim sumnjama u svoje kulinarske sposobnosti. Na polici s mesom gledala je pakiranja i grizla se za usnicu. Julieina mesna štruca sinoć je bila divna; što god da Meredith napravi, morat će biti jednostavno. Preletjela je pogledom preko odrezaka, svinjskih kotleta i telećih jetara, a onda joj se pogled zaustavio na pakiranju hrenovki te je dobila inspiraciju. Uz malo sreće večeru će pretvoriti u nostalgičnu avanturu, a ne u kulinarsku katastrofu. Uz smiješak je kupila hrenovke, pakiranje peciva i ogromnu vrećicu velikih sljezovih kolačića.

Kad se vratila kući, Meredith je spremila namirnice te sjela s kukicom i časopisom s ilustriranim uputama za kukičanje. U uvodu je pisalo da je lančani bod temelj svih bodova u

~ 87 ~

kukičanju te da početnici ne bi smjeli krenuti na sljedeći korak dok ne mogu napraviti barem stotinu potpuno istih lančanih bodova. Meredith je vrijedno počela raditi lančane bodove, od kojih je svaki bio promjera oko jedan i pol centimetar, zbog ogromne kukice i debela konca koji je koristila.

Kad je došlo poslijepodne, brige od kojih se skrivala sada su se vratile i počele je mučiti, tako da se još više posvetila kukičanju kako bi ih odagnala. Neće misliti na pedijatre... Ili na trudove... Ili na to hoće li Matt htjeti dobiti pravo na posjećivanje djeteta... Na dječji vrtić...

Na to je li Matt stvarno mislio da bi trebali imati pravi brak...

Lančani bodovi nizali su se iz njezine kukice, debeli i jednaki, te su padali u veliku hrpu svjetlosmeđeg užeta kod njezinih nogu. Pogledala je dolje, dobro znajući da je odavno trebala prestati i prijeći na drugi korak, ali nije bila spremna za taj izazov, a osim toga u tom ponavljanju dobivala je neko turobno zadovoljstvo, osjećaj da ima kontrolu koja joj je jako bila potrebna. U dva sata trudnoća koja joj se još nije činila stvarnom javila se u obliku iznenadne pospanosti, pa je Meredith odložila kukicu. Gotovo se zahvalno sklupčala na sofi i pogledala na sat. Mogla hi malo odrijemati i probuditi se da spremi konac prije nego što Matt dođe kući. Prije nego što Matt dođe kući... Bila je ushićena pri pomisli da će joj se on vratiti nakon naporna dana na poslu. Kad je naslonila obraz na ruku, sjetila se kako je vodio ljubav s njom te se morala natjerati da misli na nešto drugo, jer joj je to prisjećanje bilo tako snažno i uzbudljivo da je žudjela za njim. Bila je u ozbiljnoj opasnosti da će se zaljubiti u oca svojega djeteta. U ozbiljnoj opasnosti?, pomislila je sa smiješkom na licu. Što može biti bolje od toga? Ako Matt osjeća isto, naravno. A mislila je da osjeća.

Kroz otvoren prozor čulo se krckanje šljunka pod gumama, a ona je naglo otvorila oči i pogledala na sat. Bilo je pola pet. Brzo je sjela i prstima prošla kroz kosu da je makne s čela.

Kad je ispružila ruku da uzme konac i spremi ga, otvorila su se ulazna vrata, a njezino je srce poskočilo od sreće kad ga je ugledala.- Bok - rekla je i iznenada vidjela još ovakvih večeri, kada će joj se Matt vraćati kući. Pitala se je li uopće mislio na nju, a onda se prekorila što je blesava. Ona je imala previše slobodnog vremena; on je imao posla i sigurno je time bio zaokupljen. - Kako si proveo dan?

Matt ju je gledao kako stoji pokraj sofe, dok je u mislima vidio još ovakvih dana, mjeseci i godina kada će doći kući zlatokosoj božici s takvim osmijehom zbog kojeg je uvijek imao osjećaj da je upravo jednom rukom ubio zmaja, izliječio gripu i pronašao način da se uspostavi mir u svijet.- Dobro - rekao je uz smiješak. - A ti?

Dio dana provela je brinući se, a ostatak misleći na njega. Budući da mu to nije mogla reći, kazala mu je: - Odlučila sam početi kukičati. - Podigla je konac da mu to dokaže.

- Lijepa kućanska aktivnost - zadirkivao ju je Matt, a onda je pogledao uže lančanih bodova koje je padalo s konca i završavalo ispod stolića. Oči su mu se razrogačile. - Što praviš?

Meredith je suspregnula posramljen smijeh jer nije imala pojma. – Pogodi - rekla je, pokušavajući sačuvati obraz i nadajući se da će on nešto smisliti.

Matt joj je prišao, sagnuo se, uzeo kraj užeta i krenuo unatrag dok nije rastegnuo uže tri i pol metra, do kraja sobe. - Tepih? - ozbiljno je pitao.

Nekako je uspjela kontrolirati svoj izraz lica i djelovati povrijeđeno. - Naravno da nije tepih.

~ 88 ~

On se odmah pribrao i krenuo prema njoj, osjećajući se krivim.- Natukni mi - nježno je rekao.

- Ne moram ti natuknuti. Očito je što će biti. - Trudeći se da bude ozbiljna, izjavila je: Namjeravam dodati još nekoliko redova ovomu, tako da bude šire, a onda ću sve uštirkati i dati ti da ogradiš svoje imanje!

Dok su mu ramena drhtala od smijeha, Matt ju je povukao u naručje, ne obazirući se na kukicu koja ga je bockala u prsa.

- Kupila sam neke namirnice za večeru - rekla mu je, naslanjajući se na njegove ruke.

Matt ju je htio izvesti van. Spustio je bradu i iznenađeno se nasmiješio. - Zar nisi rekla da ne znaš kuhati?

- Bit će ti jasno kad vidiš što sam kupila - rekla je, a on ju je zagrlio oko ramena i otišao s njom u kuhinju. Izvadila je hrenovke, a on je pogledao sljezove kolačiće.

- Jako pametno - rekao je uz smiješak. - Smislila si način kako da natjeraš mene da kuham.

- Vjeruj mi - ozbiljno je rekla - tako je sigurnije.

Bio je kod kuće manje od deset minuta i već je drugi put osjetio da je život iznenada pun radosti i smijeha.

Iznijela je van deku i hranu, a Matt je zapalio vatru. Večer su proveli vani, veselo jedući hrenovke koje su bile prekuhane, peciva koja su bila premalo kuhana i sljezove kolačiće koji su se topili na vatrici. Razgovarali su o svemu: od terena u Južnoj Americi do neobičnog izostanka neugodnih simptoma trudnoće kod Meredith i pravog stupnja pečenosti sljezovih kolačića. U sumrak su završili s jelom te je Meredith pospremala tanjure, a onda je otišla u kuhinju oprati posuđe. Matt je privukao koljeno prsima i čekao je da se vrati, dokono gledajući u nebo koje se mračilo te u lišće koje je upravo skupio i stavio u vatru da je iznenadi.

Kad se Meredith vratila van, u zraku se osjetio prekrasan miris jeseni, a Matt je sjedio na deki i pokušao izgledati kao da nema ništa neobično u tome da se u kolovozu osjeti miris lišća koje gori. Ona je kleknula na deku prekoputa njega, pogledala vatru, a onda ga pogledala u lice. Matt je čak i u tami vidio da joj oči sjaje. Samo je rekla: - Hvala ti.

- Nema na čemu - odgovorio je, a glas je i njemu zvučao neobično promuklo. Ispružio joj je ruku, a onda je morao suspregnuti nalet požude koju je osjetio kad je ona krivo protumačila njegov poziv da sjedne pokraj njega i umjesto toga se smjestila između njegovih nogu, naslonila se na njegova prsa i gledala vatru. Požuda je bila popraćena iznimnim ushićenjem kad je nedugo poslije tiho priznala:- Ovo mi je najljepša večer u životu, Matt.

On ju je zagrlio oko struka i zaštitnički raširio prste po njezinu ravnom trbuhu, trudeći se da ne zvuči tako dirnuto kao što se osjećao. Slobodnom rukom maknuo joj je kosu i poljubio je u vrat. - A sinoć?

Nagnula je glavu naprijed, omogućavajući njegovim ustima bolji pristup i odmah se ispravila:- Ovo mi je druga najljepša večer u životu.

Matt se nasmiješio i gricnuo joj uho, ali strast je već počela bujati u njegovu tijelu i širiti se njegovim žilama poput požara, ne želeći odgoditi užitak niti si ga uskratiti. Uzdrman njezinom silovitošću, okrenuo je Meredithino lice prema sebi i snažno je poljubio. Ona je

~ 89 ~

počela micati usne po njegovima, dražesno i isprva nježno, a onda namjerno provokativno kad je gurnula jezik u njegova usta. Matt je izgubio kontrolu. Zavukao je ruku pod njezinu košulju i uhvatio je za dojku, a njezino zadovoljno stenjanje slomilo je posljednju krhku nit njegova suzdržavanja. Okrenuo ju je i položio na deku, napola je prekrivajući tijelom te gurnuo prste u njezinu kosu, zarobivši je dok ju je strastveno ljubio. Toliko je bio usklađen s njom da je osjetio njezinu trenutnu neodlučnost zbog siline njegove strasti. I njega je iznenadila ta njegova očajna, žurna potreba da je potpuno posjeduje; ta potreba da se mora potruditi da uspori. Toliko ga je to obuzelo da nije shvatio da njezina neodlučnost ne dolazi iz straha od njegove burne strasti, nego iz njezine neiskusnosti i nesigurnosti kako da mu je vrati i stimulira je. Čak i da je to shvatio, ne bi joj mogao pokazati kako da to napravi jer mu je ionako bilo strašno teško produljiti njihovo vođenje ljubavi. I onda ju je polako razodjenuo, pomalo nespretno jer su mu se prsti tresli, te je ljubio dok se nije počela izvijati pod njim i prelaziti rukama preko njegove uzavrele kože. Zapalio ga je dodir njezinih ruku i usana, a svakim tihim zvukom koji je ispustila krv mu je sve jače jurila žilama te ju je vodio s jedne razine na drugu, onu višu, šapćući joj promukle, uzavrele riječi užitka. Ona ga je slijedila, pridružila mu se, dok je napokon nije natjerao da glasno zastenje i počne drhtati, te svršio u njoj.

Nakon toga pokrio ih je dekom i legao pokraj nje, gledajući u nebo prošarano zvijezdama i udišući nostalgičan miris rane jeseni. Prije je vođenje ljubavi bio čin uzajamnog užitka; s Meredith je to bio čin očaravajuće ljepote. Posebne, bolne, čarobne ljepote. Prvi put u životu Matt se osjećao potpuno zadovoljno, potpuno mirno. Budućnost je bila složenija nego ikada prije, no on nikada nije bio samopouzdaniji da će je on oblikovati tako da im odgovara, samo ako mu ona da priliku i vrijeme. Vrijeme.

Silno je trebao više vremena da učvrsti ovu neobičnu, krhku vezu koja ih je približavala svakim satom koji su zajedno provodili. Ako je uspije nagovoriti da ode s njim u Južnu Ameriku, imat će vremena učvrstiti tu vezu, da ostanu u braku. Vjerovao je u to. Sutra će nazvati Jonathana Sommersa i pokušati saznati kakav je smještaj u tom području, kao i zdravstvena skrb. Neće mu reći zašto. Za sebe ga nije bilo briga. Ali Meredith i njegova beba bili su druga priča.

Ako je ne bude mogao povesti sa sobom... To bi bio problem. Nije se mogao predomisliti oko svojeg odlaska u Južnu Ameriku. Kao prvo, već je potpisao ugovor; kao drugo, trebao mu je taj bonus od 150 000 dolara kako bi mogao ostvariti svoje sljedeće ulaganje. Kao i temelji za neboder, i tih 150 000 dolara bili su temelj za njegov cijeli veliki plan. Volio bi da bude više novca za to, ali i ovo će biti dovoljno.

Dok je ležao pokraj nje, razmišljao je o tome da zaboravi na cijeli taj prokleti plan i ostane s njom u Americi, ali ni to nije mogao učiniti. Meredith je navikla na najbolje. Imala je pravo na to, a i on je htio da ima najbolje. Jedini način na koji će joj on to moći pružiti bio je da ode u Južnu Ameriku.

Pomisao da je ostavi ovdje i onda izgubi jer joj je dosadilo čekati, ili zbog toga što je izgubila vjeru u njegovu sposobnost da će uspjeti, inače bi ga izludjela. No imao je nešto što mu je išlo u prilog: nosila je njegovo dijete. Njihovo dijete uvijek će joj biti dovoljno jak razlog da ga čeka i vjeruje mu.

Istu tu trudnoću koju je Meredith smatrala katastrofom Matt je sada smatrao neočekivanim darom sudbine. Kad ju je ostavio u Chicagu, mislio je kako će mu biti

~ 90 ~

potrebno najmanje dvije godine prije nego što se vrati i pokuša joj se udvarati sa stilom, pod pretpostavkom da je do tada ne izgubi. Bila je prekrasna i zanosna, stotine muškaraca udvaralo bi joj se dok njega nema. Jedan od njih vjerojatno bi je uhvatio, a on je to znao one noći kad je otišao.

Ali sada mu je pomogla sudbina i pružila mu svijet na dlanu. Matt nije dopustio da ga obeshrabri činjenica da sudbina nikada nije bila naklonjena obitelji Farrell. Sada je bio spreman vjerovati u Boga, u sudbinu, u univerzalnu dobrotu, i to sve zbog Meredith i djeteta.

Jedino što mu je zapravo bilo malo teško povjerovati bilo je to da profinjena mlada bogatašica koju je upoznao u ladanjskom klubu, čarobna plavuša koja je pila koktele sa šampanjcem i držala se dostojanstveno, sada stvarno leži pokraj njega, spava u njegovu naručju i nosi njegovu bebu.

Njegovu bebu.

Matt je raširio prste preko njezina trbuha i nasmiješio se naslonivši joj se na vrat, jer Meredith nije imala pojma što on zapravo osjeća prema njihovu djetetu. Ili što osjeća prema njoj jer se nije pokušala riješiti ni djeteta ni njega. Onog prvog dana kad je nabrajala koje su joj opcije skoro je povraćao kad je spomenula riječ pobačaj.

Htio je s njom razgovarati o djetetu i reći joj kako se osjeća, ali kao prvo, imao je dojam da je sebični gad jer je toliko sretan zbog nečega što nju toliko žalosti. Kao drugo, bojala se suočavanja s ocem, a spominjanje trudnoće kao da ju je podsjećalo na ono što je čeka.

Suočavanje s njezinim ocem... Mattu je osmijeh iščeznuo s lica. Taj čovjek bio je pravi gad, ali nekako je uspio odgojiti najčudesniju ženu koju je Matt ikada upoznao i Matt mu je zbog toga bio istinski zahvalan. Bio je toliko zahvalan da je bio spreman učiniti što god je mogao kako bi olakšao situaciju između Meredith i njezina oca kad je u nedjelju odvede u Chicago. Nekako će se morati podsjećati da je Meredith jedino dijete Philipa Bancrofta i da ona voli tog bahatog gada, iako iz samo njoj poznatih razloga.

~ 91 ~

DESETO POGLAVLJE Gdje je Meredith? - pitao je Matt Julie kad se vratio s posla sutradan poslijepodne.

Ona je podigla pogled sa stola u blagovaonici, za kojim je pisala zadaću. - Otišla je jahati.

Rekla je da će se vratiti prije nego što ti dođeš, ali ti si došao dva sata prije. - Dodala je sa smiješkom na licu:- Pitam se zašto?

- Balavice - rekao je Matt i promrsio joj tamnu kosu prije nego što je krenuo prema stražnjim vratima.

Meredith je jučer rekla Mattu da voli jahati, pa je Matt jutros nazvao susjeda i dogovorio da Meredith jaše jednog Daleova konja.

Vani je šetao dvorištem, prolazeći pokraj zaraslog komada zemlje koji je nekoć bio povrtnjak njegove majke. Gledao u polja s desne strane ne bi li je ugledao. Bio je na pola puta do ograde kad je vidio kako Meredith dolazi, a od tog prizora sledila mu se krv u žilama. Riđan je punom snagom galopirao uz ogradu, a Meredith se sagnula uz njegov vrat, dok joj je kosa mahnito letjela oko ramena. Kad mu se približila, shvatio je da će skrenuti i odvesti konja prema njihovoj štali. Matt je promijenio smjer i krenuo kamo i ona, a puls mu je sada, kada se prestao bojati, malo usporio. Meredith Bancroft jahala je poput prave aristokratkinje, što je i bila: lako i dražesno, i s potpunom kontrolom u sedlu.

- Bok! - povikala je rumena lica dok je dovodila konja do štale i zaustavila ga pokraj bale trulog sijena. - Morat ću ga rashladiti - rekla je dok je Matt uzimao uzde, a onda se sve dogodilo u sekundi: Matt je petom nagazio na zupce starih grablji koje su stajale na tlu, i to baš u trenutku kad je Meredith zamahnula nogom da siđe s konja, a drška grablji poletjela je gore i udarila konja u nos. Konj je bijesno zanjištao, trgnuo se i propeo, a Matt je pustio uzde i bezuspješno htio uhvatiti Meredith, koja je skliznula dolje i stražnjicom pala na sijeno, a onda na tlo.

- Kvragu! - povikao je, čučnuo i uhvatio je za ramena. - Jesi li dobro?

Bala sijena ublažila je Meredithin pad i nije se ozlijedila, nego je samo bila posramljena i zbunjena zbog toga što se dogodilo. - Jesam li dobro? - ponovila je djelujući zaprepašteno dok se dizala. - Ponos mi je iznimno povrijeđen. Zapravo, uništenje, razoren...

Gledao ju je, očiju skupljenih od brige. - Što je s djetetom?

Meredith je zastala dok je otresala sijeno i prašinu sa stražnjice traperica koje je posudila od Julie. - Matt - obavijestila ga je s ironičnim, superiornim stavom, stavivši ruke na stražnjicu - dijete se ne nalazi ovdje.

~ 92 ~

Napokon je shvatio gdje joj se nalaze ruke i gdje je pala. Preplavljen veseljem i olakšanjem, pretvarao se da je zbunjen. - Stvarno?

Meredith je nekoliko minuta zadovoljno sjedila i gledala ga kako hladi konja, a onda se nasmiješila kad se nečega sjetila. - Danas sam ti isplela vestu - povikala je.

Zastao je i gledao je, sumnjičava izraza lica. - Ti si... Od onog dugačkog užeta napravila vestu? Za mene?

- Naravno da nisam - rekla je Meredith, uspijevajući izgledati povrijeđeno. - Ono dugačko uže samo je služilo za vježbu. Danas sam isplela pravu vestu. Zapravo prsluk, a ne vestu. Želiš li ga vidjeti?

Rekao je da želi, ali izgledao je tako sumnjičavo da se Meredith morala ugristi za usnicu da se ne nasmije. Kad je nekoliko minuta poslije izašla iz kuće, nosila je debeli prsluk bež boje, s kukicom zataknutom u njega i s koncem bež boje od jučer.

Matt je baš izlazio iz štale te su se sastali kod bale sijena. - Evo ga - rekla je i pokazala mu sve što je držala iza leđa. - Kako ti se sviđa?

Pogled mu je s neprikrivenim strahom pao na njezine ruke, prikovao se za vestu, a onda podigao na njezino nevino lice. Bio je zatečen i zadivljen. I bio je vidno dirnut zbog toga što je ona to napravila za njega. Meredith to nije očekivala te joj je bilo malo neugodno zbog te šale. - To je nevjerojatno - rekao je. - Misliš li da će mi odgovarati?

Meredith je bila sigurna da hoće. Provjerila je veste u njegovim ladicama, tako da bude sigurna da kupuje pravu veličinu. Kad ju je donijela kući, pažljivo je maknula etikete. Mislim da hoće.

- Daj da je probam.

- Ovdje? - pitala ga je, a kad je on kimnuo, ona je uzela kukicu, boreći se sa sve većim osjećajem krivnje. Polako i beskrajno pažljivo uzeo je vestu iz njezinih ruku i obukao je, poravnavajući je preko prugaste košulje i namještajući ovratnik kako treba.

- Kako izgledam? - pitao je, stavio ruke na kukove i lagano raširio noge.

Izgledao je prekrasno s tim širokim plećima, uskim kukovima, tako surovo zgodan i smrtonosno privlačno, čak i u izblijedjelim trapericama i jeftinoj vesti.

- Sviđa mi se, osobito zbog toga što si je sama napravila za mene.

- Matt - nelagodno je rekla, spremna da mu prizna istinu. - Da? - Što se tiče veste...

- Ne, draga - prekinuo ju je - nemoj mi se ispričavati što nisi imala vremena da ih napraviš i više. To možeš sutra.

Meredith se još uvijek oporavljala od vrtoglavog uzbuđenja što ju je svojim dubokim glasom nazvao draga, da joj je trebalo malo vremena da shvati što je rekao i da vidi nestašno svjetlucanje u njegovim očima. Jednom namjerno prijetećom gestom sagnuo se i uzeo štap sa zemlje, a onda je krenuo prema njoj. Meredith je krenula unatrag, bespomoćno se smijući: - Da se nisi usudio!

- hihotala je, zaobilazeći bale sijena i krećući prema štali. Ramena su joj se zabila u bočnu stranu građevine te je brzo jurnula ustranu, ali Matt ju je uhvatio za zglob, povukao ju prema sebi i stisnuo svoje tijelo uz punu duljinu njezina.

~ 93 ~

Rumenih obraza i očiju svjetlucavih od smijeha, pogledala je njegovo nasmiješeno lice. Što ćeš učiniti sa mnom sada kada si me uhvatio? - zadirkivala ga je.

- To je dobro pitanje - rekao je promuklim glasom. Gledajući joj usne, spustio je glavu i poljubio ju s polaganom, lijenom senzualnošću, dok mu Meredith nije počela odgovarati, a onda je poljubac postao još intenzivniji te joj je svojim usnama rastvorio njezine i gurnuo jezik unutra. A Meredith je zaboravila da što je na danjem svjetlu, na mjestu gdje ih svi mogu vidjeti. Stavila je ruku na njegov zatiljak i privukla ga bliže te je hranila njegovu požudu svojom, odgovarajući na namjerno provokativan ritam njegova jezika. Kad je napokon podigao glavu, oboje su disali teško i brzo, a njegovo uzbuđeno tijelo ostavilo je nevidljiv trag na njezinu.

Matt je duboko udahnuo i zabacio glavu unatrag, predosjećajući da je sada pravi trenutak da je nagovori da ide s njim u Južnu Ameriku. Razmišljao je o tome kako da to učini, a s obzirom na to da se tako vraški bojao da će ga odbiti, odlučio je pomoći si nekim oblikom prisile. - Mislim da je došao trenutak za naš razgovor - rekao je kad se uspravio i pogledao je. - Kad sam se pristao oženiti tobom, rekao sam ti da ću vjerojatno imati neke uvjete. Nisam bio siguran koji će to biti uvjeti. Ali sada jesam.

- Koji su uvjeti?

- Želim da ideš sa mnom u Južnu Ameriku.- Kad je to izrekao, čekao je.

Rastrgana zaprepaštenošću zbog njegova uvjeta, odnosno iznimnim zadovoljstvom zbog toga uvjeta i ljutitošću zbog diktatorskog tona kojim ga je iznio, rekla je:- Želim da nešto raščistimo. Govoriš li mi da se nećemo vjenčati ako ja ne pristanem na tvoj uvjet?

- Volio bih da ti odgovoriš na moje pitanje prije nego što ja odgovorim na tvoje.

Meredith je trebalo nekoliko trenutaka da napokon shvati da Matt sada pokušava vidjeti hoće li ona pristati na to i bez njegove prijetnje, koju je prvobitno upotrijebio implicirajući da se možda neće htjeti oženiti s njom. Nasmiješivši se u sebi zbog nepotrebna i samovoljna načina na koji je htio postići svoj cilj, Meredith se pretvarala da pažljivo razmišlja o tome. - Želiš da idem s tobom u Južnu Ameriku?

Kimnuo je.- Danas sam razgovarao sa Sommersom. Rekao je da su smještaj i zdravstvena skrb zadovoljavajući. Moram to najprije sam vidjeti da budem siguran. Ako su prihvatljivi, želim da mi se pridružiš.

- Mislim da to baš i nije poštena ponuda - rekla je ozbiljna izraza lica i odgurnula se od štale, namjerno mu uzvraćajući njegovim metodama da mora čekati njezin odgovor.

On se malo ukočio.- Trenutno je to najbolje što mogu ponuditi.

- Mislim da ti to baš ne ide na ruku - rekla je Meredith, šećući prema kući da sakrije osmijeh.- Ja dobivam muža, bebu i svoju kuću, ali i uzbudljivi put u Južnu Ameriku. Ti dobivaš ženu koja će ti vjerojatno skuhati košulje, uštirkati hranu i na krivo mjesto staviti...

Iznenađeno je zacičala kad je stavio ruku na njezinu stražnjicu, a kad se ona krenula i zabila u njega, Matt se nije smiješio. Gledao ju je s neopisivim izrazom na licu i čvrsto je privio na svoja prsa.

Julie je u kuhinji stajala na prozoru i gledala kako Matt ljubi Meredith, a onda je nevoljko pušta. Kad je otišla, on je stajao držeći ruke na kukovima, gledao je i smiješio se.

- Tata - rekla je te preko ramena začuđeno i ozareno pogledala oca - Matt se zaljubio!

~ 94 ~

- Neka mu Bog pomogne ako je tako. Iznenađeno se okrenula. - Zar ti se ne sviđa Meredith?

- Vidio sam kako je gledala kuću kad je prvi put ušla u nju. I nju i sve u njoj gledala je svisoka.

Julie se snuždila i odmahnula glavom. - Bila je uplašena taj dan. Sigurna sam.

- Matt bi trebao biti uplašen. Ako mu se ne ostvare njegovi veliki planovi, ona će ga ostaviti zbog nekog bogatog gada i na kraju neće imati ništa, čak ni pravo posjećivati moje unuče.

- Ne vjerujem u to.

- Nema teorijske šanse da bude sretan s njom - okrutno je rekao Patrick.- Znaš li što za muškarca znači kada je oženjen ženom koju voli i kada joj želi dati sve najbolje, ili barem bolje od onoga što je imala prije nego što se udala za njega, a onda to ne može učiniti? Znaš li kakav je osjećaj gledati se u ogledalo svaki dan kada znaš da ti to ne uspijeva i da si zbog toga obična propalica?

- Misliš na mamu - rekla je Julie i gledala njegovo oronulo lice. - Mama te nikada nije smatrala propalicom. I Mattu i meni stotinama je puta rekla koliko su je usrećio.

- Šteta što je nisam manje usrećio i održao na životu - ogorčeno je rekao i okrenuo se da ode. Julie nisu promaknuli znakovi depresije i pogrešan način zaključivanja. Znala je da ga uništava rad u dvostrukoj smjeni. Znala je to jednako kao što je znala da će se uskoro, možda čak i sutra, napiti do besvijesti. - Mama je živjela pet godina dulje nego što su doktori rekli da će živjeti - podsjetila ga je Julie. - A ako Matt želi da Meredith ostane s njim, on će naći način kako da to ostvari. On je kao mama. On je borac.

Patrick Farrell se okrenuo i pogledao je s turobnim smiješkom na licu. - Je li to bilo upozorenje da se oduprem iskušenju?

- Nije - rekla je - nego moj način da te zamolim da se prestaneš kriviti što nisi mogao učiniti više. Mama se snažno borila, kao i ti i Matt zajedno s njom. Vas dvojica napokon ste ljetos otplatili posljednje bolničke račune. Misliš da stvarno nije vrijeme da zaboraviš?

Patrick Farrell ispružio je ruku i podigao joj bradu. - Neki ljudi osjećaju ljubav u srcu, Julie. Neki od nas osjećaju je duboko u duši. Mi ne možemo zaboraviti. - Maknuo je ruku i pogledao kroz prozor, a izraz lica postao mu je surov. - Za Mattovo dobro, iskreno se nadam da on nije takav. Ima velike planove za budućnost, ali oni će podrazumijevati žrtvovanje, a ta djevojka u životu se nikada ni za što nije žrtvovala. Neće imati hrabrosti ostati uz njega i ostavit će ga čim krene nizbrdo.

Meredith je stajala navratima, toliko zaprepaštena time što je čula da se nije mogla ni pomaknuti. Patrick se okrenuo da ode i susreo se s njom lice u lice. Imao je toliko obzira da izgleda malo posramljeno, ali ostao je pri svome. - Žao mi je što si to čula, Meredith. Ali ja i dalje tako mislim.

Bila je povrijeđena i on je to vidio, ali pogledala ga je ravno u oči. S tihim dostojanstvom rekla je:- Nadam se da ćete jednako tako revno reći da ste pogriješili kada shvatite da jeste, gospodine Farrell.

Okrenula se i pošla gore, dok je Patrick zurio za njom u zatečenoj tišini. Iza njega Julie je samozadovoljno rekla: - Baš si je jako uplašio, tata. Sada mi je jasno što si mislio kad si rekao da Meredith nema hrabrosti.

~ 95 ~

Patrick se namrštio, ali dok je kretao na posao, zastao je kod stubišta i pogledao gore.

Meredith je krenula dolje s vestom, ali oklijevala je na gornjoj stubi. Bez previše nade u to, rekao je: - Ako mi dokažeš da sam u krivu, Meredith, jako ćeš me usrećiti.

To je bila oprezna ponuda za primirje, a ona ju je prihvatila kimanjem.

- Nosiš moje unuče - dodao je. - Volio bih ga vidjeti kako odrasta s dvama roditeljima koji će još uvijek biti u braku kad on završi fakultet.

- I ja bih to voljela, gospodine Farrell.

To je gotovo izmamilo osmijeh na njegova usta.

~ 96 ~

JEDANAESTO POGLAVLJE Sunčeve zrake prolazile su kroz vjetrobransko staklo, a Meredith je gledala njihov odsjaj na zlatnom vjenčanom prstenu koji joj je Matt stavio na prst dan prije tijekom običnog građanskog obreda vjenčanja, koji je vodio mjesni matičar i kojemu su svjedočili samo Julie i Patrick. U usporedbi s raskošnim, svečanim crkvenim vjenčanjima kojima je prije nazočila, njezino je bilo kratko i poslovno; “medeni mjesec” koji je uslijedio nakon toga bio je sve samo ne to. Kako su imali cijelu kuću za sebe, držao ju je budnom do zore, neprestano vodeći ljubav s njom, kako bi se, po njezinu mišljenju, pokušao iskupiti za to što je nije mogao odvesti na pravi medeni mjesec.

Meredith je razmišljala o tome dok je dokono trljala prsten po ljetnoj haljini koju joj je posudila Julie. Matt je u krevetu uvijek davao, i davao, i davao, a kao da nije htio ili mu nije bilo potrebno da ona učini nešto zauzvrat i zadovolji ga. Ponekad dok su vodili ljubav, žudjela je za time da mu pruži taj razarajući užitak kojim je on nju obasipao, ali nije htjela preuzeti inicijativu bez njegova poticaja. Mučilo ju je to što je on davao više nego što je dobivao, ali kad bi se premjestio gore i ušao duboko u njezino uzavrelo tijelo, Meredith bi to zaboravila. Sve bi zaboravila.

Jutros, dok je još bila u polusnu, stavio je poslužavnik s doručkom na noćni ormarić i sjeo pokraj nje. Dok god bude živa, znala je da će se sjećati njegova dječačkog osmijeha kad se nagnuo nad nju i šapnuo: - Probudi se, uspavana ljepotice, i poljubi ovu žabu.

Pogledala ga je sada te u njegovoj četvrtastoj i snažnoj bradi nije bilo ničeg dječačkog, ali u drugim trenucima, kada se smijao ili kada je spavao, a tamna mu kosa bila razbarušena, te crte lica bile su potpuno nježne, a ne surove. A te trepavice! Jedno jutro primijetila je te guste, šiljaste trepavice na njegovu obrazu dok je spavao i imala je smiješan poriv da se sagne i ušuška ga kao da je neki dječačić.

Uhvatio ju je kako ga gleda te je u šali pitao: - Jesam li se jutros zaboravio obrijati?

To ju je nasmijalo jer je bilo posve suprotno njezinim mislima.

- Zapravo, razmišljala sam o tome kako imaš trepavice kakve bi svaka djevojka voljela imati.

- Pazi što govoriš - upozorio ju je i prijetvorno se namrštio.

- U šestom razredu pretukao sam jednog klinca jer je rekao da imam trepavice kao curica.

Meredith se nasmijala, ali kako su se bližili kući i susretu s njezinim ocem, veselo raspoloženje koje su oboje pokušali zadržati počelo je iščezavati. Matt je za dva dana morao

~ 97 ~

ići u Venezuelu, tako da je njihovo zajedničko vrijeme brzo isticalo. A iako je pristao na to da njezinu ocu još ne kažu da je trudna, osobno se protivio tomu.

Ni Meredith se to nije sviđalo. Zbog toga se još više osjećala kao da je maloljetna mladenka, a to je mrzila. Dok bude čekala da se pridruži Mattu u Južnoj Americi, namjeravala je naučiti kuhati. U proteklih nekoliko dana jako joj se počela sviđati zamisao da bude prava supruga, s mužem i kućom, unatoč Mattovu zastrašujućem opisu kako će ta njihova kuća vjerojatno izgledati.

- Došli smo - rekla je Meredith nekoliko minuta poslije kad su skrenuli na prilaz.- Dome, slatki dome.

- Ako te otac voli onoliko koliko ti misliš da te voli - tiho ju je uvjeravao Matt dok joj je pomagao da izađe iz auta - pokušat će napraviti ono najbolje za nas kad se oporavi od šoka.

- Meredith se nadala da ima pravo, jer ako nema, onda će morati živjeti na farmi dok Matta ne bude, a to nije željela, s obzirom na to što je Patrick Farrell mislio o njoj.

- Evo nas - rekla je i duboko udahnula dok su se penjali prema ulaznim vratima. Budući da je jutros nazvala i zamolila Alberta da kaže njezinu ocu da će doći kući rano poslijepodne, Meredith je pretpostavila da će ju otac čekati.

Bila je u pravu. Čim je otvorila vrata, on je izjurio iz dnevnog boravka, izgledajući kao da nije spavao tjedan dana. - Gdje si ti, kvragu, bila? - zagrmio je, želeći je protresti. Ne primijetivši Matta, koji je stajao nekoliko koraka iza nje, bjesnio je: - Pokušavaš li me izludjeti, Meredith?

- Samo se smiri na trenutak da ti objasnim - rekla je Meredith i pokazala prema Mattu.

On je pogledao ulijevo i vidio s kim je Meredith bila. - Ti, gade!

- Nije ono što misliš - zavapila je Meredith. - Vjenčali smo se!

- Molim?

Matt je na to pitanje odgovorio smirenim, neumoljivim glasom. - Vjenčali smo se.

U tri sekunde Philip Bancroft došao je do jedinog mogućeg zaključka zbog kojeg bi se Meredith udala za nekoga koga ne poznaje. Bila je trudna. - O, pobogu!’- Shrvan izraz njegova lica i bolan bijes u njegovu glasu povrijedili su Meredith više od ičega što bi joj rekao ili učinio. I baš kad je mislila da ne može biti gore, saznala je da je ovo tek početak.

Gnjev je zamijenio njegov šok i njegovu tugu. Brzo se okrenuvši, Philip im je oboma naredio da odu u njegovu radnu sobu, a onda je tako silovito zalupio vratima da su se zatresli zidovi.

Uopće se ne obazirući na Meredith, hodao je amo-tamo po radnoj sobi poput divlje pantere, a svaki put kad je pogledao Matta, oči su mu zasvjetlucale od mržnje i želje da ga ubije. Imala je osjećaj da satima vrijeđa Matta i optužuje ga za sve i svašta: od silovanja do napadanja, a još ga je više razjarilo to što je Matt njegovu bezobraznu prodiku trpio mirno i šutljivo, kao da je ravnodušan spram svega.

Dršćući od nervoze i umirući od srama, Meredith je sjedila pokraj Matta na sofi na kojoj su vodili ljubav. Toliko je bila uzrujana da joj je trebalo nekoliko minuta da shvati da njezin otac nije toliko bijesan zbog trudnoće koliko zbog toga što se udala za jednog “pohlepnog lovca na miraz iz niže klase”. Kad mu je napokon ponestalo riječi, silovito se bacio na stolicu za radnim stolom i sjedio ondje u zlokobnoj tišini, pogleda prikovana uz Matta, dok je nožem za otvaranje pisama udarao po stolu.

~ 98 ~

Dok ju je grlo stezalo zbog neisplakanih suza, Meredith je shvatila da je Matt bio u krivu. Ovo nije bilo nešto na što će se njezin otac priviknuti ili nešto što će preboljeti. Izbacit će je iz svojega života, baš kao i njezinu majku, a unatoč svim njihovim sukobima, to ju je snažno potreslo. Matt joj je i dalje zapravo bio neznanac, a od ovog dana nadalje i otac će joj biti neznanac. Nije imalo smisla da pokuša objasniti ili braniti Matta, jer kad god je prekinula očevu prodiku kako bi to učinila, on ju je ili ignorirao ili se još više razljutio.

Ustala je i, s onoliko dostojanstva koliko je smogla, rekla: - Mislila sam ostati ovdje dok ne odem u Južnu Ameriku. To je očito nemoguće. Idem se gore spakirati. - Okrenula se prema Mattu da mu kaže da je čeka u autu, ali otac ju je prekinuo napeta glasa. - Ovo je tvoja kuća, Meredith, i ovdje ti je mjesto. No Farrell i ja moramo nasamo razgovarati.

Meredith se to nije sviđalo, ali Matt joj je kratko kimnuo da ode.

Kad su se vrata za njom zatvorila, Matt je čekao da počne još jedna bijesna prodika, ali Bancroft kao da se pribrao. Sjedio ja za stolom, spojio prste i zurio u Matta nekoliko dugih, okrutnih trenutaka. Matt je pretpostavio da smišlja kako najbolje postići cilj onime što namjerava reći. Bijesom nije postigao ništa, pa je Matt znao da se neće opet poslužiti njime.

No nije očekivao da će Philip Bancroft nagaziti na jedino Mattovo ranjivo mjesto kada je u pitanju Meredith: na osjećaj krivnje. Niti je očekivao da će biti tako rječito ubojit.

- Čestitam ti, Farrell - podrugljivo je rekao Bancroft ogorčenim, sarkastičnim glasom. Napravio si dijete jednoj osamnaestogodišnjakinji, djevojci koja pred sobom ima cijeli život; život u kojemu je trebala ići na fakultet, putovati i dobiti ono najbolje. - Prezrivo pogledavši Matta, dodao je: - Znaš li zašto postoje klubovi kao što je Glenmoor? - Matt je i dalje šutio, a Philip mu je odgovorio. - Zato da štite naše obitelji, naše kćeri, od slatkorječive gamadi kao što si ti.

Bancroft kao da je predosjetio da počinje piti krv tim izjavama te je poput vampira krenuo po još. - Meredith ima osamnaest godina, a ti si joj ukrao mladost tako što si joj napravio dijete i oženio se njome. A sada je želiš odvući sa sobom u Južnu Ameriku, da živi kao ropkinja jednog šljakera. Ja sam bio u Južnoj Americi i poznajem Bradleya Sommersa.

Točno znam kakvo bušenje on namjerava raditi u Venezueli, gdje su bušotine i kako to stvarno izgleda. Morat ćete si probiti put kroz džunglu kako bi iz onoga što se tamo naziva civilizacija došli do bušotina. A kad padne kiša, puteva više neće biti. Potrepštine će vam se donositi helikopterom, nema telefona, nema klima-uređaja, nema ničega! I ti namjeravaš odvesti moju kćer u tu vlažnu rupu?

Kad je prihvaćao taj posao, Matt je znao da se bonus od 150 000 dolara dobiva kao naknada za određena odricanja, ali bio je prilično siguran da će moći sve organizirati za Meredith. Unatoč tomu što je prezirao Philipa Bancrofta Matt je znao da taj čovjek ima pravo dobiti neko jamstvo za Meredithin budući život. Progovorio je prvi put otkako je došao. - Sto kilometara dalje veliko je selo - počeo je samouvjerenim, odlučnim glasom.

- Gluposti! Džipom se sto kilometara prelazi osam sati, pod pretpostavkom da put koji ste si probili nije ponovno zarastao! U tom selu namjeravaš moju kćer ostaviti godinu i pol?

Kad je namjeravaš viđati? Koliko sam shvatio, radit ćeš dvanaest sati dnevno.

- Na terenu postoje kolibe - istaknuo je Matt, iako je i sam sumnjao u to da će biti primjerene za njih, bez obzira na to što Sommers tvrdio, a to je i rekao Meredith. Također je znao da Bancroft ima pravo kada su u pitanju nepristupačan teren i drugi nedostaci.

~ 99 ~

Zapravo je računao na to da će Meredith Venezuela biti prekrasna, a da će njihovo kratko vrijeme ondje doživjeti kao pustolovinu.

- Nudiš joj predivan život - uzvratio mu je Philip s oštrim prezirom. - Šupu na terenu ili neku straćaru u nekoj zabiti! - Naglo je promijenio kut kada mu je zadao sljedeći verbalni udarac. - Ali priznajem da imaš debelu kožu, Farrell. Sve što sam iznio primio si ni ne trepnuvši. Pitam se imaš li uopće savjest? Mojoj kćeri prodao si svoje snove uzevši zauzvrat njezin cijeli život. E, pa i ona je imala snove, gade jedan. Htjela je ići na fakultet. Od djetinjstva je zaljubljena u istog muškarca, sina jednog bankara koji joj je mogao pružiti svijet na dlanu. Ona misli da ja to ne znam, ali znam. Jesi li ti to znao?

Matt je stisnuo čeljust, ali nije ništa rekao.

- Reci mi nešto: odakle joj odjeća koju ima na sebi? - Ne čekajući odgovor, Philip se podsmjehnuo. - S tobom je nekoliko dana, i više čak ni ne izgleda isto! Izgleda kao da se odijeva u jeftinom supermarketu. Dakle - rekao je Philip, sada poslovnim glasom - sada smo došli do sljedećeg pitanja koje je tebi sigurno ključno: pitanje novca. Nećeš vidjeti ni jedan cent Meredithina novca! Je li ti to jasno? - grubo je pitao i nagnuo se naprijed. - Već si joj oduzeo mladost i snove, ali nikada nećeš vidjeti ni cent njezina novca. Ja upravljam njime još dvanaest godina. Ako, nekim slučajem, još uvijek bude s tobom za dvanaest godina, prije nego što ga joj predam, uložit ću svaki prokleti cent u nešto što neće moći prodati još dvadeset pet godina.

Kad je Matt i dalje hladno šutio, nastavio je. - Ako misliš da ću se sažaliti zbog načina na koji živi s tobom i početi dijeliti novac kako bi situacija bila bolja za nju, pa samim time i za tebe, onda me ne poznaješ dobro. Misliš da si opak, Farrell, ali ti još ne znaš što je opako.

Neću prezati ni pred čime da oslobodim Meredith od tebe, a ako to znači da će ona morati hodati u dronjcima, bosonoga i trudna, onda će tako biti! Jesam li bio jasan? - grubo je pitao, izgubivši kontrolu zbog toga što Matt nije reagirao.

- Itekako - izustio je Matt. - A sad ću ja vas podsjetiti na nešto - nastavio je s ravnodušnim izrazom lica, ne pokazujući da su na njega djelovali udarci koje mu je Bancroft zadao. - Ovdje je u pitanju dijete. Meredith je već trudna, tako da je većina ovoga što ste rekli nebitna.

- Trebala je ići na fakultet - uzvratio je Philip. - Svi su to znali. Poslat ću je nekamo i može roditi. Ali imamo vremena i da razmislimo o alternativi...

Mattove oči zaiskrile su od bijesa. - Tom djetetu ništa se neće dogoditi! - upozorio je dubokim, divljim glasom.

- Dobro. Uzmi si ga ako želiš.

U svom tom kaosu od prošlog tjedna tu opciju nisu razmotrili. Jer nije bilo potrebno s obzirom na to kako je sve ispalo. Matt je rekao mnogo samouvjerenije nego što se osjećao: To je nevažno. Meredith želi ostati sa mnom.

- Naravno da želi! - uzvratio je Philip. - Seks joj je novo iskustvo. - Odmjerivši Matta pronicljivim, prezrivim pogledom, dodao je: - Ali tebi nije, zar ne? - U mislima su se obilazili kao dva mačevaoca, samo što je Philip imao oštriji mač, a Matt se morao braniti. - Kad odeš, a seks više ne bude dio tvoje privlačnosti, Meredith će moći normalnije razmišljati - izjavio je Philip potpuno uvjeren u to.- Željet će svoje snove, a ne tvoje. Htjet će ići na fakultet i izlaziti s prijateljicama. Stoga - zaključio je - zapravo tražim jedan ustupak i spreman sam ti dobro platiti za njega. Ako bude na majku, Meredith se trudnoća neće vidjeti do sedmog

~ 100 ~

mjeseca. Kako bih joj omogućio da bolje razmisli, želim da je nagovoriš da ovaj odvratni brak i trudnoću držite u tajnosti...

Ne želeći da Philip misli da je pristao na to, Matt je kratko rekao: - To je već odlučila učiniti dok mi se ne pridruži u Južnoj Americi. - Matt je stisnuo zube kad je vidio zadovoljan izraz na Bancroftovu licu.

- Dobro, ako nitko ne bude znao da ste vjenčani, onda će razvod biti mnogo bezbolniji.

Evo što ti nudim, Farrell: ako ostaviš moju kćer, priložit ću pozamašnu svotu novca za financiranje tog tvog suludog plana koji je ona spomenula nakon što odeš u Južnu Ameriku.

U ledenoj tišini Matt je gledao kako Philip Bancroft sa stola uzima veliku čekovnu knjižicu. Matt je zbog uskogrudne osvete sjedio ondje i čekao da Bancroft ispiše ček jer ga je tako htio još više uzrujati odbijanjem. Bila je to mala osveta za duševne boli koje je uspio nanijeti Mattu.

Kad je završio, Bancroft je bacio kemijsku olovku na stol i krenuo prema Mattu, dok je Matt polako ustajao. - Pet minuta nakon što izađeš iz ove sobe, poslat ću banci nalog za obustavu unovčenja ovog čeka - upozorio ga je Bancroft. - Čim uvjeriš Meredith da odustane od ove farse i dopusti ti da ti odgajaš dijete, banka će ti moći unovčiti ček. Ovaj novac ti je nagrada, sto pedeset tisuća dolara, da ne uništiš život jednoj osamnaestogodišnjakinji. Uzmi ga - naredio mu je i ispružio ruku.

Matt ga je ignorirao.

- Uzmi ček, jer je to posljednji cent mojega novca koji ćeš ikada vidjeti.

- Ne zanima me tvoj prokleti novac!

- Upozoravam te, Farrell - rekao je, a lice mu se ponovno smračilo od bijesa.- Uzmi ovaj ček.

S hladnom smirenošću, Matt je rekao: - Gurni si ga u...

Bancroftova šaka krenula je naprijed s iznenađujućom silinom. Matt je izbjegao udarac, zgrabio Bancrofta za ruku, onda ga povukao naprijed, okrenuo i zavrnuo mu ruku za leđa.

Tihim, ali prijetećim glasom rekao je: - Pažljivo me slušaj, Bancroft. Za nekoliko godina imat ću dovoljno novca da te otkupim, ali ako mi se budeš miješao u brak, pokopat ću te! Jesmo li se razumjeli?

- Pusti mi ruku, gade jedan!

Matt ga je gurnuo naprijed i krenuo prema vratima.

Bancroft se iza njega pribrao nevjerojatno brzo. - Nedjeljom ručamo u tri - otresito je rekao. - Volio bih da ne uzrujaš Meredith i ne kažeš joj što se ovdje dogodilo. Kako si već naglasio, trudna je. - Zastavši rukom na kvaki, Matt se okrenuo, a njegova šutnja značila je tihi pristanak, ali Bancroft nije završio. Začudo, izgledao je kao da je potrošio sav bijes i sada je nevoljko počeo prihvaćati činjenicu da ne može okončati njihov brak i da će ga daljnji pokušaji koštati njegova odnosa s Meredith. - Ne želim izgubiti svoju kćer, Farrell - rekao je ledenim glasom. - Očito je da se ti i ja nikada nećemo voljeti, ali zbog nje se barem možemo pokušati slagati.

Matt je proučavao ljutito, kruto lice drugoga muškarca, ali na njemu nije vidio neiskrenost. Osim toga ovo što je predlagao bilo je logično, razumno i u najboljem interesu za njega i njegovu kćer. Nedugo zatim Matt je kratko kimnuo i prihvatio ponudu u najboljoj namjeri. - Možemo pokušati.

~ 101 ~

Philip Bancroft gledao ga je kako odlazi i zatvara vrata, a onda je polako poderao ček na komadiće, s usiljenim smiješkom na licu. - Farrell - prezrivo je rekao - upravo si napravio dvije ogromne greške. Odbio si uzeti ovaj ček i podcijenio si svog neprijatelja.

Meredith je ležala pokraj Matta i zurila u mračan baldahin, zabrinuta zbog promjene koju je osjetila u njemu otkako je razgovarao s njezinim ocem. Kad ga je pitala što se dogodilo u knjižnici, Matt joj je jedino rekao: - Pokušao me nagovoriti da nestanem iz tvojega života. - Budući da su se njih dvojica jedan prema drugomu odnosili uljudno nakon sastanka nasamo, Meredith je pretpostavila da su proglasili primirje, pa ga je u šali pitala: Je li uspio? - Matt je odgovorio da nije i ona mu je povjerovala, ali večeras je vodio ljubav s njom s ozbiljnom odlučnošću, koja mu uopće nije bila slična. Kao da ju je htio obilježiti svojim tijelom, ili se opraštao od nje...

Postrance ga je pogledala; bio je posve budan. Brada mu je bila napeta, bio je zamišljen, ali ona nije znala je li ljut, tužan ili jednostavno zaokupljen mislima. Poznavali su se tek šest dana, a sada joj je više nego ikada bilo jasno koji je to bio nedostatak, jer uopće nije mogla procijeniti u kakvu je raspoloženju.

- O čemu razmišljaš? - iznenada ju je pitao.

Zatečena zbog njegove iznenadne spremnosti da razgovara, rekla je: - Razmišljala sam o tome kako se poznajemo samo šest dana.

Na zgodnim usnama pojavio mu se usiljen smiješak, kao da je očekivao da će reći nešto takvo. - To je izvrstan razlog da odustanemo od zamisli ostanka u braku, zar ne?

Meredithin osjećaj nelagode sada se pretvorio u mučnu paniku te je iznenada shvatila zašto je tako burno reagirala: bila je zaljubljena u njega. Bespomoćno zaljubljena i bolno ranjiva zbog toga. Nadajući da će izgledati ležerno, okrenula se na trbuh i nalaktila se, ne znajući misli li on to što je rekao ili pokušava pročitati njezine misli. Prvi nagon govorio joj je da pretpostavi da je on to iznio svoje mišljenje i da pokuša spasiti svoj ponos slaganjem s njim ili pretvaranjem da je ravnodušna. Ali učini li to, nikada neće biti sigurna, a nesigurnost ju je izluđivala. Osim toga nije baš bilo zrelo brzopleto donositi zaključke, osobito ne sada kada je toliko toga bilo na kocki. Odlučila je slijediti drugi nagon i saznati što je zapravo mislio. Oprezno izbjegavajući njegov pogled, prstom je pravila krug na jastuku i skupila hrabrost pa ga pitala: - Jesi li to pitao za moje mišljenje ili si mi iznosio svoje?

- Pitao sam razmišljaš li ti o tome.

Silno joj je laknulo i Meredith se nasmiješila dok je mahala glavom i objašnjavala mu: Razmišljala sam o tome kako mi te večeras teško shvatiti jer se poznajemo tako kratko. Kad nije odgovorio na to, pogledala ga je i vidjela da još uvijek izgleda turobno i zamišljeno.

- Sad si ti na redu - rekla je s nervoznim, odlučnim osmijehom. - O čemu ti razmišljaš?

Uznemirila ju je njegova večerašnja šutnja, a sada kada je progovorio, krv joj se sledila u žilama. - Razmišljao sam o tome kako smo se vjenčali zato što si htjela da dijete bude zakonski priznato i zato što nisi htjela reći ocu da si trudna. Dijete je zakonski priznato. Tvoj otac već zna da si trudna. Umjesto pokušavanja da ovaj brak uspije, možemo učiniti nešto drugo. Postoji rješenje koje do sada nismo razmatrali, ali sada bismo trebali: ja mogu uzeti dijete i odgajati ga.

~ 102 ~

Njezina odluka da reagira smireno i zrelo pala je u vodu te je odmah brzopleto došla do očita zaključka: - To bi te riješilo tereta neželjene žene, zar ne?

- Nisam to zato predložio.

- Nisi? - prezrivo ga je pitala.

- Nisam. - Legao je na bok i dodirnuo joj ruku te je nježno počeo maziti.

Meredith je planula. - Da se nisi usudio opet pokušati voditi ljubav sa mnom! - povikala je i izmaknula ruku. - Možda sam mlada, ali svejedno imam pravo znati što se događa, a ne da se cijelu noć odnosiš prema meni kao prema... Tijelu bez mozga! Ako se želiš izvući iz ovog braka, onda tako reci!

Njegova reakcija bila je gotovo jednako burna kao i njezina. - Kvragu, ne pokušavam se ni iz čega izvući! Izjeda me osjećaj krivnje, Meredith! Krivnje, a ne kukavičluka! Napravio sam ti dijete, a ti si mi došla u panici, pa sam se i oženio tobom. Kako je tvoj otac to rječito sročio - dodao je s ogorčenim samoprezirom - ukrao sam ti mladost. Ukrao sam ti snove i prodao ti moje.

Presretna jer je loše raspoložen zbog osjećaja krivnje, a ne žaljenja, Meredith je odahnula i počela nešto govoriti, no Matt joj je sada htio dokazati da je stvarno kriv zbog toga što joj je ukrao mladost i da su njezina očekivanja od budućnosti vjerojatno nerealna. Rekla si da ne želiš ostati na farmi dok me nema - istaknuo je. - Je li ti palo na pamet da je na farmi mnogo ljepše od mjesta kamo ideš? Ili imaš neki djetinjasti dojam da ćeš ovako živjeti u Venezueli ili nakon što se vratimo? Jer ako imaš, onda ćeš se zaprepastiti. Čak i ako sve ispadne onako kako želim, neću ti još godinama moći priuštiti život na koji si navikla.

Kvragu, možda ti nikada neću moći priuštiti ovakvu kuću...

- Ovakvu kuću... - prekinula ga je Meredith i užasnuto ga gledala, a onda se srušila licem na jastuk i prasnula u prigušeni smijeh.

Iznad nje njegov glas bio je napet od ljutite zbunjenosti. - Ovo nije nimalo smiješno, pobogu!

- Je - rekla je i smijala se u jastuk. - Ovo... Ovo je grozna kuća! Tako je hladna i nikada je nisam voljela. - Kad on nije ništa rekao, Meredith se djelomično pribrala i ponovno se nalaktila, a onda je sklonila kosu i krišom veselo pogledala u njegovo nepronično lice. Hoćeš da ti još nešto kažem?

Odlučno je želeći natjerati da shvati koju će žrtvu zbog njega morati podnijeti, Matt je potisnuo poriv da rukom prijeđe preko njezine sjajne valovite kose koja joj se prelijevala po leđima, ali svejedno nije mogao sakriti smijeh u glasu. - Što? - nježno je šapnuo.

Meredithina ramena zatresla su se od novog veselja. - Nisam nikada voljela ni svoju mladost! - Nadala se da će dobiti prihvatljivu reakciju na to, i dobila ju je. On ju je tako silovito poljubio, da je ostala bez daha i da više nije mogla razmišljati. Dok se pokušavala oporaviti od tog poljupca, on joj je oštro rekao: - Obećaj mi nešto, Meredith. Ako se predomisliš u vezi nečega dok me ne bude bilo, obećaj mi da se nećeš riješiti djeteta. Nema pobačaja. Ja ću ga radije sam odgajati.

- Neću se predomi...

- Obećaj mi da se nećeš riješiti djeteta!

Shvativši da se nema smisla prepirati, kimnula je i pogledala ravno u te prijeteće sive oči. - Obećavam - rekla je i nježno se nasmiješila.

~ 103 ~

Nagrada za to obećanje bila je još sat vremena vođenja ljubavi, ali ovaj put bio je muškarac kojeg je poznavala.

Meredith je stajala na prilazu i po treći put tog jutra poljubila Matta na odlasku. Dan nije dobro počeo. Za doručkom je njezin otac pitao zna li još netko za njihov brak, a Meredith se sjetila da je prošli tjedan nazvala Jonathana Sommersa kad se nitko nije javljao na telefon u kući u Edmuntonu.

Kako bi sačuvala obraz, rekla je Jonathanu da je u autu pronašla Mattovu kreditnu karticu nakon što ga je odvezla kući iz Glenmoora i da nije znala na koju adresu da je pošalje.

Jonathan joj je rekao da je Matt još uvijek u Edmuntonu. Kako je njezin otac naglasio, bilo je smiješno obznaniti da su se vjenčali samo dva dana nakon tog telefonskog poziva Jonathanu. Predložio joj je da ode u Venezuelu i da se pretvara da su se tamo vjenčali.

Meredith je znala da je on u pravu, ali ona baš nije bila dobra u laganju i bila je ljuta jer je nenamjerno stvorila takve okolnosti.

Sada se brinula zbog Mattova odlaska. - Nazvat ću te s aerodroma - obećao joj je. - Kad dođem u Venezuelu i vidim kakav je smještaj, nazvat ću te odande, ali ne telefonski. Imat ćemo radiovezu s bazom koja ima pravi telefon. Veza neće biti jako dobra i imat ću pristup samo u hitnim slučajevima. Ali uvjerit ću ih da te moram nazvati da ti kažem da sam sretno stigao i da je to hitan slučaj - dodao je. - Ali neću to moći ponoviti.

- Piši mi - rekla je i pokušala se nasmiješiti.

- Hoću. Poštanske usluge vjerojatno će biti loše, pa se nemoj čuditi ako prođe nekoliko dana bez ijednog pisma, a onda odjednom stigne više njih.

Ostala je stajati na prilazu i gledati ga kako odlazi, a onda se polako vratila kući, razmišljajući o tome kako će uz malo sreće za nekoliko tjedana opet biti zajedno. Njezin otac stajao je u hodniku te je sažaljivo pogledao. - Farrell je tip muškarca kojemu stalno trebaju nove žene, nova mjesta, novi izazovi. Slomit će ti srce ako si dopustiš da računaš na njega.

- Prestani - upozorila ga je Meredith, ne želeći se uzrujavati zbog njegovih riječi. Griješiš. Vidjet ćeš.

Matt je održao obećanje i nazvao je s aerodroma, a Meredith je sljedeća dva dana tražila stvari po kući kako bi bila zaokupljena nečime dok je čekala njegov poziv iz Venezuele.

Nazvao ju je treći dan, ali Meredith nije bila kod kuće; nervozno je čekala da je pregleda ginekolog jer se bojala da će možda imati spontani pobačaj.

- Slabo krvarenje u prva tri mjeseca nije tako neuobičajeno - rekao je doktor Arledge dok je odjevena sjedila u njegovoj ordinaciji. - To možda ne znači ništa. No većina spontanih pobačaja dogodi se u prva tri mjeseca. - Rekao je to kao da jednim dijelom očekuje da će njoj laknuti. Doktor Arledge bio je očev prijatelj. Meredith ga je godinama poznavala i nije ni sumnjala da je razmišljao jednako kao i njezin otac: da se udala zato što je trudna. - No u ovom trenutku - dodao je - nema razloga misliti da postoji opasnost od spontanog pobačaja.

Kad ga je pitala može li ići u Venezuelu, malo se namrštio. - Ne mogu ti to savjetovati, osim ako si potpuno sigurna da tamo postoji kvalitetna zdravstvena skrb.

~ 104 ~

Meredith se gotovo mjesec dana silno nadala tomu da će imati spontani pobačaj ako je trudna; a sada joj je silno laknulo što neće izgubiti Mattovo dijete... Njihovo dijete.

Zbog te pomisli smiješila se cijelim putem kući.

- Farrell je zvao - rekao je njezin otac onim istim prezrivim glasom koji je koristio kad god je govorio o Mattu. - Rekao je da će te opet pokušati nazvati navečer.

Meredith je sjedila pokraj telefona kad je zazvonio, a Matt nije pretjerivao kad je rekao da će telefonska veza biti loša. - Sommersova je predodžba o prihvatljivu smještaju smiješna - rekao joj je. - Ne možeš odmah doći ovamo. Smještaj je uglavnom u barakama. Dobra je vijest ta da bi jedna kućica trebala biti prazna za nekoliko mjeseci.

- Dobro - rekla je, pokušavajući zvučati veselo jer mu nije htjela reći zašto je išla liječniku.

- Ne zvučiš jako razočarano.

- Razočarana sam! - odlučno je rekla. - Ali doktor je rekao da se kod žena spontani pobačaj može dogoditi u prva tri mjeseca, tako da je vjerojatno bolje da u tom razdoblju ostanem ovdje.

- Postoji li neki određen razlog zbog kojeg se brineš oko spontanog pobačaja? - pitao je tijekom sljedeće stanke buke i šuštanja.

Meredith ga je uvjeravala da se dobro osjeća. Kad joj je prije rekao da je neće moći nazvati nakon što je nazove prvi put, bila je razočarana, ali bilo ga je tako teško čuti uz šuštanje i viku da joj to sada nije smetalo. Kad je poklopila slušalicu, zaključila je da će pisma biti gotovo jednako dobra.

Dva tjedna nakon Mattova odlaska Lisa se vratila iz Europe da krene na fakultet.

Njezina reakcija na Meredithinu priču o tome kako je upoznala Matta i udala se za njega bila je gotovo smiješna kad je shvatila da Meredith uopće nije nesretna zbog svega što se dogodilo. - Ne mogu vjerovati! - stalno je ponavljala dok je razjapljenih usta gledala Meredith, koja je sjedila na krevetu. - Ali nešto ne valja s tom pričom - šalila se. - Ja sam uvijek bila nepromišljena, a ti si bila “Mary Poppins” Bensonhursta i najopreznija osoba na svijetu! Ako je netko trebao pasti na nekog tipa na prvi pogled, zatrudnjeti i udati se, onda sam to trebala biti ja!

Meredith se nasmiješila zbog njezina zaraznog veselja. - Vrijeme je da ja prva napravim nešto.

Lisa se malo uozbiljila. - Je li divan, Mer? Mislim, ako nije zaista, ali zaista divan, onda nije dovoljno dobar za tebe.

Razgovarati o Mattu i osjećajima prema njemu bilo je jedno novo i složeno iskustvo, osobito zbog toga što je Meredith znala da će zvučati čudno ako kaže da ga voli nakon što ga poznaje samo šest dana. Umjesto toga kimnula je, nasmiješila se i osjećajno rekla: - Prilično je divan. - No kad je počela, bilo joj je teško prestati pričati o njemu. Privukla je koljena i pokušala objasniti.

- Lisa, jesi li ikada upoznala nekoga i onda za nekoliko minuta znala da je to najposebnija osoba koju ćeš upoznati u životu?

- Ja to osjećam uglavnom prema svakom muškarcu s kojim izađem! Šalim se - nasmijala se kad ju je Meredith pogodila jastukom.

~ 105 ~

- Matt je stvarno poseban, to zaista mislim. I mislim da je genijalan, ali doslovno.

Iznimno je jak i ponekad malo diktatorski nastrojen, ali u njemu ima nešto drugo, nešto lijepo, i nježno, i...

- Imamo li kojim slučajem fotografiju tog idealnog muškarca?

- prekinula ju je Lisa, jednako očarana sjajem na Meredithinu licu, kao i njezinim riječima.

Meredith je odmah izvadila fotografiju. - Pronašla sam je u obiteljskom fotoalbumu koji mi je pokazala njegova sestra Julie te mi je rekla da si je mogu uzeti. Slikana je prije godinu dana i, iako je spontana, i nije baš najbolja. Ne podsjeća me samo na njegov izgled nego i na njegovu osobnost. - Dala je Lisi Mattovu fotografiju; on je malo škiljio na suncu, ruke je gurnuo u stražnje džepove traperica i smiješio se Julie koja ga je fotografirala.

- O, moj Božel - rekla je Lisa, razrogačenih očiju. - Ajme, koji animalni magnetizam! Koja karizma... Seksipil...

Meredith joj je uz smijeh istrgnula sliku. - Sliniš nad mojim mužem.

Lisa ju je gledala razjapljenih usta. - Uvijek su ti se sviđali uredni, plavi, uzorni Amerikanci.

- Zapravo, Matt mi nije bio tako zgodan kad sam ga prvi put vidjela. Ali ukus mi se otada poboljšao.

Lisa se uozbiljila i pitala je: - Mer, misliš li da ga voliš?

- Volim biti s njim.

- Nije li to isto?

Meredith se bespomoćno nasmijala i rekla: - Da, ali zvuči manje blesavo nego da kažem da volim nekoga koga poznajem samo nekoliko dana.

Lisa je zadovoljno ustala. - Idemo van proslaviti! Ti častiš.

- Dogovoreno - nasmijala se Meredith, već na putu prema ormaru da se presvuče.

Venecuelska poštanska usluga bila je mnogo gora nego što je Matt rekao da će biti. U sljedećih osam tjedana Meredith je pisala Mattu tri ili četiri puta tjedno, ali dobila je samo pet pisama, što je njezin otac redovito naglašavao, više ozbiljno nego zadovoljno. Meredith ga je stalno podsjećala na to da su pisma koja je dobila bila jako dugačka, napisana na deset ili dvanaest stranica. Osim toga Matt je radio dvanaest sati dnevno i bavio se teškim fizičkim radom. Nije se moglo očekivati od njega da će pisati tako često kao ona. Meredith mu je i to naglasila. Ali nije mu spomenula da su posljednja dva pisma bila mnogo manje osobna nego ona prije njih. Matt joj je u početku pisao kako mu nedostaje i kako pravi planove za njih; sada joj je počeo opisivati naftne bušotine i venecuelski krajolik. Ali o čemu god da je pisao, sve joj je živopisno predočavao. Govorila si je da joj piše o tome ne zbog toga što gubi zanimanje za nju, nego zbog toga što ne želi da ona izgubi zanimanje za zemlju u koju će doći.

Kako bi bila zaokupljena nečime dok su prolazili dani, Meredith je čitala knjige o trudnoći i odgoju, kupovala stvari za bebe, planirala i sanjarila. Beba koja u početku nije djelovala stvarno sada je obznanjivala svoju prisutnost povremenim napadima mučnine i iscrpljenosti, koji su se trebali javiti prije, kao i silovitim glavoboljama zbog koji je Meredith morala otići leći u mračnu sobu. Bez obzira na to, sve je podnosila dobrog raspoloženja i s potpunim uvjerenjem da je to posebno iskustvo. Kako su dani prolazili, prešlo joj je u

~ 106 ~

naviku razgovarati s bebom, kao da je ona može čuti kada stavi ruku na svoj i dalje ravni trbuh. - Nadam se da se unutra dobro zabavljaš - šalila se jedan dan dok je ležala na krevetu, a glavobolja joj je napokon popuštala - jer mi je strašno muka, mlada damo. - Kako bi bila nepristrana, izmjenjivala je “mlada damo” i “mladi gospodine”, budući da joj je bilo svejedno što će biti.

Krajem listopada Meredith je bila trudna već četiri mjeseca i malo se udebljala u struku, a očevi redoviti komentari o tome da se Matt želi izvući iz braka sada su joj počeli zvučati istinito. - Jako je dobro što nikomu osim Lisi nisi rekla da si se udala za njega - rekao joj je nekoliko dana prije Noći vještica. - Još uvijek imaš izbor, Meredith, nemoj to zaboraviti nježno je dodao, što je bilo rijetko. - Kad ti se počne vidjeti trbuh, reći ćemo svima da si otišla na fakultet.

- Prestani tako govoriti, kvragu! - Meredith je planula i odjurila u svoju sobu. Odlučila je odgovoriti Mattu na njegovo nepisanje tako da mu ona manje piše. Osim toga počela se osjećati kao neka nesretno zaljubljena glupača koja mu je stalno pisala, a on joj nije mogao poslati ni razglednicu.

Lisa je nazvala kasno tog poslijepodneva. U dvije minute osjetila je da je Meredith napeta te je pogodila uzrok tomu. - Nisi dobila Mattovo pismo danas? A tvoj otac stalno trubi jedno te isto, zar ne?

- Da - rekla je Meredith. - Prošla su dva tjedna otkako je stiglo pismo broj pet.

- Idemo van - rekla je Lisa. - Lijepo ćemo se dotjerati, to te uvijek oraspoloži. I ići ćemo na neko lijepo mjesto.

- Mogle bismo ići u Glenmoor na večeru? - rekla je Meredith kako bi ostvarila plan koji joj se već tjednima motao po mislima. - I možda će Jon Sommers biti ondje - priznala je pomalo turobno. - Obično bude. Mogla bi ga pitati o bušenju nafte, pa će možda spomenuti Matta.

- Dobro, može - rekla je Lisa, ali Meredith je znala da se Lisino mišljenje o Mattu srozava sve više svakim danom kada ne stigne njegovo pismo.

Jonathan je bio u salonu s nekoliko drugih muškaraca, s kojima je razgovarao i pio. Kad su Meredith i Lisa ušle, unijele su pravu pomutnju i bilo je smiješno lako izmamiti poziv da im se pridruže za njihovim stolom. Meredith je skoro sat vremena sjedila oko metar dalje od mjesta gdje je s Mattom stajala pokraj šanka četiri mjeseca prije i gledala kako Lisa toliko uvjerljivo glumi da je zaslužila Oscara: uvjerila je Jonathana da se želi prebaciti na geologiju i specijalizirati istraživanje nafte. Meredith je naučila više o bušenju nafte nego što je htjela i gotovo ništa o Mattu.

Dva tjedna poslije Meredithin doktor nije bio nasmiješen i samouvjeren kad je razgovarao s njom. Opet je krvarila, i ovaj put ozbiljno. Rekao joj je da ograniči sve aktivnosti. Meredith je više nego ikada prije željela da Matt bude uz nju. Kad je došla kući, nazvala je Julie samo kako bi razgovarala s nekim tko mu je blizak. Mattovu sestru već je dvaput prije nazvala iz istog razloga i svaki je put saznala da su se Julie i njezin otac taj tjedan čuli s Mattom.

Meredith je te noći ležala budna u krevetu, želeći da beba bude dobro i želeći da joj Matt piše. Prošlo je mjesec dana od njegova zadnjeg pisma. U njemu joj je napisao da ima jako puno posla i da je jako umoran noću. To je mogla razumjeti, ali nije mogla razumjeti kako je Matt imao vremena pisati svojoj obitelji, a njoj ne. Meredith je zaštitnički stavila

~ 107 ~

ruku na trbuh. - Tvoj tatica - šapnula je bebi - sada će dobiti jako strogo pismo vezano uz ovo.

Pretpostavila je da se to isplatilo, jer je Matt vozio osam sati da dođe do telefona i nazove je. Bila je tako sretna što ga čuje da je čvrsto stisnula slušalicu, ali on je zvučao malo bezobrazno i malo hladno. - Kućica na terenu još nije dostupna - rekao joj je. - Našao sam jednu drugu kućicu, u malom selu. Ali ja ću moći dolaziti samo vikendom.

Meredith nije mogla ići, ne sada kada joj je doktor rekao da mora svaki tjedan dolaziti na kontrolu i da se ne smije puno kretati. Nije mogla ići, a nije htjela uplašiti Matta i reći mu da doktor misli da će možda izgubiti bebu. S druge strane toliko je bila ljuta na njega što joj nije pisao, i toliko zabrinuta za bebu, da je odlučila da će ga ipak uplašiti. - Ne mogu doći rekla je. - Doktor želi da ostanem kod kuće i da se ne krećem puno.

- Baš čudno - uzvratio je. - Sommers je prošli tjedan bio ovdje i rekao mi je da ste ti i tvoja prijateljica Lisa bile u Glenmooru, gdje ste očarale sve muškarce u salonu.

- To je bilo prije nego što mi je doktor rekao da moram ostati kod kuće.

- Aha. - Što očekuješ od mene - uzvratila je Meredith s neobičnim sarkazmom - da visim ovdje svaki dan i čekam tvoja povremena pisma?

- Mogla bi pokušati - odbrusio joj je. - Osim toga ni ti se baš ne znaš dopisivati.

Meredith je to shvatila kao kritiku svojega stila pisanja i bila je toliko bijesna da mu je skoro poklopila.

- Pretpostavljam da nemaš više što reći?

- Ne baš.

Kad su poklopili, Matt je naslonio glavu na zid pokraj telefona i zažmirio, pokušavajući zaboraviti telefonski razgovor i sve ono što se događa. Nije ga bilo tri mjeseca, a Meredith više nije htjela doći u Južnu Ameriku. Tjednima mu nije pisala; već je nastavila voditi nekadašnji društveni život, a onda mu je lagala da je kod kuće u krevetu. Imala je tek osamnaest godina, ogorčeno se podsjetio. Zašto ne bi htjela izlaziti? - Sranje! - šapnuo je bespomoćno, ali nakon nekoliko minuta odlučno se ispravio. Za nekoliko mjeseci situacija na bušotinama bit će pod boljom kontrolom i inzistirat će na tome da mu daju četiri dana slobodno tako da je može otići kući vidjeti. Meredith ga je htjela i htjela je biti u braku s njim; bez obzira na to koliko malo pisama mu pisala i što je radila, u dubini duše znao je da je to istina. Otići će kući, a kad budu bili zajedno, nagovorit će je da se vrati s njim.

Meredith je poklopila slušalicu, bacila se na krevet i plakala do iznemoglosti. Kad joj je rekao da je našao kuću, nije baš pokušao to uljepšati i nije baš zvučao kao da mu je stalo da ona dođe. Kad se isplakala, obrisala je oči i napisala mu dugačko pismo zbog toga što se “ne zna dopisivati”. Ispričala se zbog toga što je izgubila živce i bez imalo mu ponosa rekla koliko joj znače njegova pisma. Detaljno mu je objasnila što joj je doktor rekao.

Kad je završila, odnijela je pismo dolje i ostavila ga Albertu da ga pošalje. Već je odustala od toga da svaki dan stoji kod poštanskog sandučića pokraj ceste i čeka Mattova pisma koja nikada ne dolaze. U tom trenutku s krpom za brisanje prašine ušetao je Albert, koji je bio i batler, i vozač, i domar. Gospođa Ellis uzela je tri mjeseca godišnjeg prvi put otkako je ovdje, a on je nevoljko preuzeo i neke njezine obveze. - Možeš li mi, molim te, poslati ovo, Alberte? - pitala ga je.

~ 108 ~

- Naravno - rekao je. Kad je otišla, Albert je odnio pismo u radnu sobu gospodina Bancrofta, otključao ladicu na antiknom radnom stolu i bacio to pismo na hrpu drugih, od kojih je pola imalo venecuelsku poštansku marku.

Meredith je otišla gore u svoju sobu i bila na pola puta do stola kad je počela krvariti.

Provela je dva dana u krilu Bancroft bolnice Cedar Hills, a to je krilo dobilo ime po njezinoj obitelji zbog njihovih velikih donacija bolnici. Molila se da ne počne opet krvariti i da nekim čudom Matt odluči doći. Željela je svoje dijete i svojega muža, a imala je strašan osjećaj da ih gubi oboje.

Kad ju je doktor Arledge otpustio iz bolnice, učinio je to pod uvjetom da mora ležati u krevetu tijekom cijele trudnoće. Čim se vratila kući, Meredith je napisala Mattu pismo u kojemu ne samo da ga je obavijestila da će možda izgubiti bebu nego ga je htjela uplašiti tako da se počne brinuti za nju. Bila je spremna učiniti gotovo sve samo da mu ostane u mislima.

Strogo mirovanje izgleda da je riješilo problem mogućeg pobačaja, ali budući da Meredith nije imala što raditi osim gledati televiziju i brinuti se, imala je mnogo vremena razmišljati o bolnoj stvarnosti: Mattu je ona očito odgovarala kao partnerica u krevetu, a sada kada su bili razdvojeni, potpuno ju je zaboravio. Razmišljala je o tome kako bi bilo najbolje da sama odgaja dijete.

No to je bio problem o kojemu je bespotrebno brinula. Na kraju petog mjeseca trudnoće Meredith je počela krvariti usred noći. Ovaj put medicina svim svojim metodama nije mogla spasiti djevojčicu koju je Meredith nazvala Elizabeth po Mattovoj majci. Gotovo su izgubili i Meredith, koja je tri dana bila u kritičnom stanju.

Tjedan dana nakon toga ležala je u krevetu s cijevima zabodenim u žile i nervozno osluškivala ne bi li čula zvuk Mattovih dugačkih, brzih koraka na hodniku. Njezin otac pokušao ga je nazvati, a kad ga nije mogao dobiti, poslao mu je telegram.

Matt nije došao. Nije nazvao.

No tijekom njezina drugog tjedna u bolnici odgovorio je na njezin telegram. Odgovor je bio kratak, izravan i ubojit: RAZVOD JE ODLIČNA IDEJA. SAMO NAPRIJED. Meredith je bila toliko shrvana s tih šest riječi da nije željela vjerovati da je on poslao telegram, ne dok je ona u bolnici. - Lisa - histerično je plakala - morao bi me mrziti da mi učini ovakvo što, a nisam učinila ništa zbog čega bi me Matt mrzio! On nije poslao taj telegram! Nije! Nije mogao! - Nagovorila je Lisu da odglumi još jednu scenu pred osobljem Western Uniona kako bi saznala tko ga je poslao. U Western Unionu nevoljko su joj dali informaciju da je telegram zaista poslao Matthew Farrell iz Venezuele i platio ga svojom kreditnom karticom.

Jednog hladnog prosinačkog dana Meredith je izašla iz bolnice, hodajući između Lise i oca. Pogledala je u vedro plavo nebo, ali ono je izgledalo drukčije, strano. Cijeli joj je svijet izgledao strano.

Otac je inzistirao da upiše zimski semestar na Northwesternu te je dogovorio da joj cimerica bude Lisa. Pristala je na to jer su oni to htjeli, ali s vremenom se sjetila zašto joj je

~ 109 ~

to nekoć toliko značilo. Sjetila se i drugih stvari, kao naprimjer kako se smiješiti, a onda i kako se smijati. Doktor ju je upozorio da bi bilo koja buduća trudnoća značila još veći rizik za nju i za bebu. Strašno ju je povrijedila pomisao da neće imati djece, ali nekako se i s tim pomirila. Život joj je zadao nekoliko velikih udaraca, ali preživjela ih je i na taj način u sebi pronašla neku unutarnju snagu koju nije znala da posjeduje.

Njezin otac angažirao je odvjetnika koji je riješio razvod. Matt joj se uopće nije javljao, ali napokon je došla do razine kada je mogla misliti na njega bez boli ili mržnje. Očito se oženio njome jer je bila trudna i jer je bio pohlepan. Kad je shvatio da njezin otac upravlja njezinim novcem, više mu nije bila od koristi. S vremenom ga je prestala kriviti. Ni njezini razlozi zbog kojih se udala za njega nisu bili nesebični; zatrudnjela je i bojala se sama suočiti s posljedicama. A iako je mislila da ga voli, on joj nikada nije govorio da on voli nju, nego se ona sama zavaravala misleći da je voli. Vjenčali su se iz posve krivih razloga i brak im je otpočetka bio osuđen na propast.

Na trećoj godini u Glenmooru je vidjela Jonathana Sommersa. Rekao joj je da se njegovu ocu jako svidjela jedna Mattova ideja te da je osnovao s njim komanditno društvo i uložio dodatan kapital u taj projekt.

To se isplatilo. U sljedećih jedanaest godina isplatilo se još mnogo Mattovih projekata.

U časopisima i novinama često su se pojavljivali članci o njemu i njegove slike. Meredith ih je vidjela, ali bila je zaokupljena svojom karijerom i više joj nije bilo važno što je on radio.

No novinarima je bilo važno. Iz godine u godinu novinari su bili sve više opsjednuti njegovim osebujnim poslovnim uspjesima i glamuroznim partnericama u krevetu, među kojima je bilo nekoliko filmskih zvijezda. Običnom čovjeku Matt je očito predstavljao ostvarenje američkog sna: siromah koji je uspio. Meredith je on bio tek neznanac s kojim je nekoć bila intimna. Budući da nije preuzimala njegovo prezime i da su samo njezin otac i Lisa znali da je bila udana za njega, zbog njegovih javno obznanjivanih romansi nikada nije osobno doživjela neku neugodu.

~ 110 ~

DVANAESTO POGLAVLJE studeni, 1989.

Valovi su se kovitlali na vjetru i pjenili na pijesku šest metara ispod grebena, gdje je Barbara Walters hodala pokraj Matthewa Farrella. Kamera je slijedila njihov hod, a njezino tamno stakleno oko promatralo je taj par u pozadini Farrellova raskošnog posjeda Carmel u Kaliforniji s desne strane i nemirnog Tihog oceana s lijeve strane.

Magla ih je počela obavijati poput debele, valovite deke, a nosili su je isti divlji naleti vjetra koji su nosili kosu Barbare Walters u svim smjerovima i pijesak u leću kamere. Na već dogovorenu mjestu Walters je stala, okrenula leđa oceanu i ponovno postavila pitanje Farrellu. I kamera se okrenula, no sada je snimala samo par kako stoji na turobnoj sivoj magli, dok je lice Waltersice bilo zaklonjeno njezinom kosom nošenom vjetrom.

- Rez! - povikala je i uzrujano micala kosu s očiju, pokušavajući osloboditi pramenove koji su joj se zalijepili za ruž. Obratila se ženi koja je bila zadužena za šminku i pitala je: Tracy, imaš li nešto što će mi držati kosu na ovom vjetru?

- Možda ljepilo? - predložila je Tracy, uzaludno se pokušavajući našaliti. Pokazala je na kombi parkiran ispod čempresa na zapadnoj tratini Farrellova posjeda. Nakon što se ispričala Farrellu, Waltersica i vizažistica krenule su prema kombiju.

- Mrzim maglu! - ogorčeno je izjavio kamerman i ljutito gledao gustu sivu nakupinu kako obavija obalu i zaklanja panoramski pogled na Half Moon Bay, koji je htio koristiti kao pozadinu za ovaj intervju. - Mrzim maglu - ponovio je i svoje namršteno lice okrenuo prema nebu. - I mrzim vjetar, kvragu!

Svoju žalbu uputio je izravno Svevišnjem, a kao odgovor uskovitlala se šaka pijeska poput minijaturnog uragana kod njegovih nogu i obavila mu prsa i lice.

Kamermanov pomoćnik je zahihotao. - A tebe očito Bog baš ne voli - primijetio je, gledajući kako bijesni muškarac briše pijesak s obrva. Pružio mu je šalicu s vrućom kavom. Jesi li za kavu?

- I to mrzim - promrmljao je kamerman, ali uzeo je šalicu. Pomoćnik je kimnuo prema visokom muškarcu koji je stajao nekoliko metara dalje od njih i gledao u ocean. - Zašto ne pitaš Farrella da zaustavi vjetar i raščisti maglu? Koliko sam čuo, Bog vjerojatno prima njegove naredbe.

- Ako mene pitate - nasmijala se Alice Champion, koja im je prišla pijuckajući kavu Matthew Farrell je Bog. - Oba muškarca ironično su pogledala skriptericu, ali ništa nisu

~ 111 ~

rekli, no Alice je znala da se iza njihove šutnje zapravo krije strahopoštovanje koje su nevoljko gajili prema tom muškarcu.

Preko ruba šalice promatrala je Farrella dok je stajao i gledao u ocean, tog usamljenog, pomalo tajanstvenog vladara financijskog carstva po imenu Intercorp, carstva koje je stvorio vlastitim radom i znojem. Visok, urbani monarh koji je potekao iz čeličana iz Indiane, Matthew Farrell nekako je uspio obrisati osobine koje bi ga mogle povezati s njegovim skromnim porijeklom.

Sada, dok je stajao na grebenu i čekao da se nastavi intervju, Alice je mislila kako zrači uspješnošću, samouvjerenošću i muževnošću. I moći. Iz Matthewa Farrella najviše je zračila surova, okrutna moć. Bio je preplanuo, uglađen, besprijekorno dotjeran, ali imao je u sebi nešto što se nije moglo sakriti čak ni odijelom skrojenim po mjeri i pristojnim osmijehom, neku opasnost, okrutnost zbog koje su mu drugi radije htjeli ugoditi nego ga uzrujati. Kao da je iz njegova cijelog bića isijavalo tiho upozorenje da ga se ne smije razljutiti.

- Gospodine Farrell? - Barbara Walters izašla je iz kombija i kosu objema rukama pridržavala na sljepoočnicama. - Vrijeme je nemoguće. Morat ćemo snimati u kući. Trebat će nam pola sata da sve namjestimo. Možemo li koristiti dnevni boravak?

- Možete - rekao je Matt, a uzrujanost zbog ove odgode sakrio je kratkim smiješkom.

Nije volio novinare. Pristao je na to da ga intervjuira Barbara Walters samo zato što se u medijima stalno govorilo o njegovu privatnom životu i ljubavnim vezama, a imidžu Intercorpa koristilo bi da se njihov izvršni direktor za promjenu prikaže u poslovnom duhu.

Kada je riječ o Intercorpu, Matt je podnio svu žrtvu koja je bila potrebne. Prije devet godina, nakon što je završio s poslom u Venezueli, iskoristio je bonus i dodatni novac koji je uložio Sommers da kupi malu tvornicu automobilskih dijelova koja je bila na rubu bankrota.

Godinu dana poslije prodao ju je za dvostruko više novaca nego što ju je kupio. Iskoristivši svoj dio zarade i dodatni novac koji je posudio od banaka i privatnih investitora, osnovao je Intercorp i sljedećih nekoliko godina nastavio kupovati kompanije koje su bile na rubu bankrota, ali ne zbog toga što su bile loše vođene, nego zbog toga što su bile potkapitalizirane. On bi ih ojačao Intercorpovim kapitalom i čekao kupca.

Poslije je, umjesto da proda kompanije, započeo s pažljivo osmišljenim programom akvizicije. Tako je od Intercorpa stvorio financijsko carstvo koje je zamišljao tijekom onih tegobnih dana i noći dok je šljakao u čeličanama i znojio se na naftnim bušotinama. Danas je Intercorp bio ogroman konglomerat sa sjedištem u Los Angelesu, koji je kontrolirao različita poduzeća: od farmaceutskih istraživačkih laboratorija do tekstilnih tvornica.

Donedavno je Matt kupovao samo odabrane kompanije koje su bile na prodaju. No prije dvije godine stupio je u pregovore za kupnju multimilijarderskog proizvođača elektronike sa sjedištem u Chicagu. Zapravo je ta kompanija prišla njemu i pitala ga želi li ih Intercorp preuzeti.

Mattu se svidjela ta ideja, ali nakon što je potrošio jako puno prihoda i mnogo mjeseci da zgotovi taj posao, direktori Haskell Electronicsa iznenada su odbili prihvatiti uvjete na koje su prije već pristali. Ljut zbog uzaludno utrošena Intercorpova vremena i novca, Matt je odlučio preuzeti Haskell uz njihov pristanak ili bez njega. Ta je odluka prouzrokovala žestoku bitku koju su mediji jako dobro popratili. Na kraju su Haskellovi direktori i rukovoditelji ostali ležati osakaćeni na financijskom bojnom polju, a Intercorp je preuzeo vrlo unosna proizvođača elektronike. No osim što je odnio pobjedu, Matt je dobio etiketu

~ 112 ~

nemilosrdnog poslovnog predatora. To ga nije previše uzrujalo; nije bilo ništa iritantnije od etikete međunarodnog plejboja koju su mu prisili mediji. Negativan publicitet i gubitak privatnosti bili su cijena uspjeha, a on je to prihvatio s istom filozofskom ravnodušnošću koju je osjećao spram ulizica i licemjera u društvu, i izdaje koju su mu znali prirediti poslovni neprijatelji. Ulizice i neprijatelji također su bili cijena iznimna uspjeha, a ako je zbog posla s njima postao vrlo ciničan i oprezan, onda je i to bila cijena koju je morao platiti.

To ga nije mučilo, no mučilo ga je to što više nije uživao u uspjehu. Ushićenje koje je nekoć osjećao kad je morao riješiti neki težak poslovni slučaj sada se već godinama nije javljalo. Zaključio je da je to vjerojatno zbog toga što se uspjeh podrazumijevao. Više mu ništa nije bio izazov, barem dok nije odlučio preuzeti Haskell Electronics. Sada je prvi put nakon nekoliko godina osjetio nešto onog starog adrenalina i uzbuđenja. Haskell je bio izazov; tu ogromnu korporaciju moralo se potpuno restrukturirati. Bilo je previše menadžera; postrojenja za proizvodnju bila su zastarjela, a marketinške strategije bile su staromodne. To će se sve morati promijeniti prije nego što ta kompanija počne ostvarivati sav svoj profitni potencijal, a Matt je htio što prije doći u Chicago i početi. Kad god bi prije preuzeo novu kompaniju, poslao bi šestoricu svojih ljudi koje je časopis Business Week nazvao njegovim “timom za preuzimanje” da procijene kompaniju i naprave preporuke. Već su dva tjedna bili u Haskellu, radili u neboderu na šezdeset katova u Haskellovu vlasništvu te čekali da im se Matt pridruži. Budući da je očekivao da će svako malo biti u Chicagu, tamo si je kupio penthaus. Sve je bilo spremno, a on je htio što prije otići tamo i početi.

Sinoć se kasno vratio iz Grčke, gdje su se pregovori za preuzimanje flote brodova s dva tjedna odužili na četiri dugačka, frustrirajuća tjedna kako bi se sve riješilo. Sad ga je zadržavao još samo ovaj prokleti intervju. Tiho psujući zbog toga što se sve odužilo, Matt je krenuo prema kući. Na istočnoj tratini njegov helikopter već je čekao da ga odveze do aerodroma, gdje ga je njegov mlažnjak Lear čekao da poleti za Chicago.

Matt je kratko mahnuo pilotu helikoptera, koji je također uzvratio mahanjem i podizanjem palca kako bi mu dao do znanja da je helikopter pun i spreman za polijetanje.

No onda je zabrinuto pogledao u zid od magle koji ih je obavijao te je Matt znao da i njegov pilot želi što prije poletjeti. Prešavši terasu od kamenih ploča, ušao je u kuću kroz velika staklena vrata koja su vodila u njegovu radnu sobu. Uzeo je telefon kako bi nazvao svoj ured u Los Angelesu, kad su se vrata iznenada otvorila. - Hej, Matt - provirio je Joe O’Hara, a njegov grub, neprofinjen glas i neuredan izgled kosili su se s gotovo sterilnom raskoši radne sobe s mramornim podom, debelim tepihom krem boje i stolom sa staklenom površinom.

O’Hara je službeno bio Mattov vozač, a neslužbeno njegov tjelesni čuvar, za što je bio mnogo prikladniji nego za ulogu vozača. Jer kad je O’Hara sjeo za upravljač automobila, vozio je kao da želi osvojiti Grand Prix.

- Kad krećemo u Chicago? - pitao je O’Hara.

- Čim završim s ovim prokletim intervjuom.

- Dobro. Dogovorio sam da nas limuzina čeka na pisti na aerodromu Midway. Ali nisam ti to došao reći - nastavio je O’Hara, prišao prozoru i razmaknuo zastore. Pozvao je Matta da mu se pridruži i pokazao na širok, zavojit prilaz koji je vijugao kroz čemprese ispred kuće.

Njegovo se istrošeno lice smekšalo, a glas mu je postao dubok i požudan.- Pogledaj onu elegantnu ljepoticu - rekao je kad je Matt prišao prozoru. Netko drugi mislio bi da je

~ 113 ~

ljepotica neka žena, ali Matt je znao da nije tako. Nakon što je O’Hari umrla žena, njegova jedina ljubav bili su auti. - Pripada jednom kamermanu koji je ovdje došao s Waltersicom.

Ljepotica je bila besprijekorno očuvan crveni kabriolet Cadillac iz 1959. godine.

- Pogledaj te kugle - rekao je O’Hara, zadivljeno govoreći o svjetlima auta s pohotnim glasom nekog adolescenta koji gleda duplericu Playboya. - A te obline! Elegantno, Matt, stvarno elegantno. Poželiš ih dodirnuti, zar ne? - Laktom je gurnuo šutljivog muškarca koji je stajao pokraj njega.- Jesi li ikada vidio išta ljepše od toga?

Matt nije morao odgovoriti jer se u tom trenutku pojavila skripterica i uljudno im rekla da su namjestili opremu u dnevnom boravku.

Intervju je gotovo sat vremena tekao očekivano, a onda su se vrata iznenada otvorila i u sobu je dojurila jedna žena, s prekrasnim, naivnim licem razvučenim u osmijeh.- Matt, dragi, vratio si se! Ja... - Svi u sobi okrenuli su glavu prema njoj, ekipa ABC-a razjapila je usta, a snimanje je naglo zastalo kad se Meryl Saunders pojavila u crvenom negližeu, koji je bio tako proziran i tako provokativan da bi se posramio i dobavljač donjeg rublja za trgovinu Frederick’s of Hollywood.

Ali ekipa ABC-a nije zurila u Merylino tijelo, nego u njezino lice: bilo je to lice koje je krasilo velike i male ekrane diljem svijeta; lice s djevojačkom dražesnošću i jasnim religioznim uvjerenjima zbog kojih je bila miljenica u Americi. Adolescenti su je voljeli jer je bila tako lijepa i jer je izgledala tako mlado; roditelji su je voljeli jer je davala dobar primjer njihovim tinejdžerima, a producenti su je voljeli jer je bila vraški dobra glumica i jer je svaki njezin film jamčio višemilijunsku zaradu. Nema veze što je bila riječ o dvadesettrogodišnjakinji s jakim seksualnim nagonom - u toj zaprepaštenoj tišini koja je uslijedila nakon Merylina ulaska, Matt je imao osjećaj da je uhvaćen kako zavodi Alisu iz zemlje čudesa.

Poput hrabrog malog vojnika, kao što je bila na filmskog setu, Meryl se uljudno nasmiješila zatečenoj skupini, lijepo se ispričala Mattu što ga je omela, a onda se okrenula i izašla sa skromnim dostojanstvom učenice djevojačke škole koja odlazi u uniformi, što je zaista pokazivalo da je dobra glumica, jer su joj crvene tangice i guzovi bili jasno vidljivi ispod žarko crvenog negližea koji je obavijao njezino gipko tijelo.

Na licu Barbare Walters vidjele su se različite reakcije, a Matt se pripremio na neizbježnu bujicu znatiželjnih pitanja o Meryl, žaleći što će njezin pomno osmišljen imidž u javnosti biti uništen. Ali gospođa Walters samo ga je pitala dolazi li mu Meryl Saunders često u goste. Matt je odgovorio da ona uživa odsjesti u njegovoj kući kad god je prazna, što je često slučaj.

Iznenadio se kad je novinarka prihvatila njegov neodređeni odgovor i vratila se temi o kojoj su razgovarali prije Merylina ulaska. Lagano se nagnuvši naprijed, pitala je: - Što mislite o sve većem broju neprijateljskih korporativnih preuzimanja?

- Mislim da će se taj trend nastaviti dok se ne naprave smjernice kojima će se staviti pod kontrolu - odgovorio je Matt.

- Namjerava li Intercorp još koga progutati?

Sugestivno pitanje, ali ne i neočekivano te ga je glatko zaobišao. - Intercorp je uvijek zainteresiran za preuzimanje dobrih kompanija kako bismo unaprijedili naš i njihov rast.

- Čak ako ta kompanija ne želi biti preuzeta?

~ 114 ~

- Svi podliježemo tom riziku, pa čak i Intercorp - odgovorio je i pristojno se nasmiješio.

- Da, ali Intercorp bi mogao progutati samo još jedan takav div. Je li itko imun na prisiljeno spajanje s vama? Naprimjer prijatelji? Hoću reći - našalila se - bi li i naš ABC mogao biti vaš sljedeći plijen?

- Predmet pokušaja preuzimanja zove se meta - ironično je rekao - a ne plijen. No našalio se - ako će vas to umiriti, mogu vam reći da Intercorp zasada nije bacio oko na ABC. Nasmijala se, a onda mu se najprofesionalnije nasmiješila. - Možemo li sada malo porazgovarati o vašem privatnom životu?

Pažljivo sakrivši iziritiranost srdačnim osmijehom, pitao je: - Mogu li vas spriječiti?

Još se jače nasmiješila, odmahnula glavom i počela. - Tijekom proteklih nekoliko godina navodno ste imali strastvene ljubavne veze s nekoliko filmskih zvijezda, jednom princezom i posljednje s Mariom Calvaris, nasljednicom grčkog brodovlasnika. Jesu li te jako dobro medijski popraćene ljubavne veze bile stvarne ili su ih izmislili novinari u trač-rubrikama?

- Da - nejasno je odgovorio Matt.

Barbara Walters nasmijala se zbog njegova namjernog izbjegavanja odgovora, a onda se uozbiljila. - A što je s vašim brakom? Možemo li o tome razgovarati?

Matt je bio toliko zatečen da je na tren ostao bez riječi. - Molim? - rekao je, ne mogavši vjerovati daju je dobro čuo. Nije htio vjerovati. Nitko nikada nije otkrio njegov kratki, zlosretni brak s Meredith Bancroft prije jedanaest godina.

- Niste se nikada ženili - pojasnila mu je - pa sam se pitala planirate li se možda oženiti u budućnosti?

Matt se opustio i neodređeno odgovorio: - Nije isključeno.

~ 115 ~

TRINAESTO POGLAVLJE studeni, 1989.

Gomila Cikažana polako se kretala Avenijom Michigan, a za njihov lagani korak djelomično je bio zaslužan neuobičajeno topao dan u studenom i gužva koju su stvorili kupci ispred izloga robne kuće Bancroft & Company, koji su već bili spektakularno ukrašeni za Božić.

Otkako se trgovina otvorila 1891. godine, Bancroft’s se od neobičnog dvokatnog zdanja od opeke s polukružnim žutim tendama iznad izloga pretvorio u građevinu od stakla i mramora na četrnaest katova, koja je zauzimala cijeli gradski blok. Ali bez obzira na mnoge izmjene kojima je Bancroft’s bio podvrgnut, jedno se nije promijenilo: dva vratara odjevena u kestenjasto-zlatnu livreju još uvijek su službeno držala stražu na glavnom ulazu u robnu kuću. Zadržao se taj dašak ponosne elegancije, vidljiv znak kontinuirane ustrajnosti Bancroft’sa na dostojanstvu i gracioznosti.

Dva starija vratara, koji su se toliko natjecali međusobno da su rijetko kada razgovarali u trideset godina otkako rade zajedno, krišom su gledali dolazak crnog BMW-a te je svaki od njih htio da vozač stane baš s njegove strane vrata.

Auto je usporio, a Leon, koji je stajao na jednoj strani vrata, sada je zadržao dah, a onda ga uzrujano izbacio kad je auto prošao pokraj njega i stao točno ispred teritorija njegova neprijatelja. - Ti stari bijedniče! - promrmljao je Leon svojemu kolegi kad je Ernest pojurio naprijed. - Dobro jutro, gospođice Bancroft - rekao je Ernest nakon što je pobjedonosno otvorio Meredithina vrata. Prije dvadeset pet godina otvorio je vrata auta njezina oca, prvi put ugledao Meredith i rekao isto to istim takvim tonom punim poštovanja.

- Dobro jutro, Erneste - odgovorila je Meredith, nasmiješila se i dala mu ključeve kad je izašla iz auta. - Možeš li zamoliti Carla da mi parkira auto? Jutros sam morala nositi puno toga i nisam htjela sve nositi iz garaže. - Usluga parkiranja bila je još jedna elegantna pogodnost koju je Bancroft’s nudio svojim kupcima.

- Naravno, gospođice Bancroft.

- Pozdravi Ameliu - dodala je, misleći na njegovu suprugu. Meredith je bila u prisnim odnosima s većinom zaposlenika koji su ovdje dugo radili; oni su joj sada bili poput obitelji, a ova robna kuća, i to glavna trgovina sve većeg lanca koji je danas imao sedam robnih kuća u raznim gradovima, bila joj je dom kao i palača u kojoj je odrasla ili kao njezin stan.

Zastala je na pločniku i gledala gomilu ljudi koja se okupila ispred izloga. Na usnama joj je zaigrao osmijeh, a srce joj je pucalo od zadovoljstva. To je osjećala gotovo svaki put kad je

~ 116 ~

pogledala elegantnu fasadu Bancroft’sa, taj ponos i ushićenje te snažan zaštitnički osjećaj.

No danas je njezina sreća bila beskrajna jer ju je sinoć Parker uzeo u naručje i s nježnom ozbiljnošću rekao: - Volim te, Meredith. Hoćeš li se udati za mene, draga? - Nakon toga stavio joj je zaručnički prsten.

- Izlozi su bolje uređeni nego ikad - rekla je Ernestu kad se gomila pomaknula, a ona je ugledala zapanjujući rezultat Lisina talenta i njezine vještine. Lisa Pontini već je bila naširoko poznata u svojoj branši zbog rada u Bancroft’su. Za godinu dana, kada joj šef ode u mirovinu, Lisa će preuzeti njegovo mjesto direktora za vizualnu prezentaciju.

Meredith je što prije htjela naći Lisu da joj kaže novosti. Otvorila je suvozačeva vrata auta, uzela dvije aktovke i nekoliko hrpa s dokumentima te krenula prema glavnom ulazu. Čim je ušla, uočio ju je zaštitar i prišao joj. - Da vam pomognem, gospođice Bancroft?

Meredith je mislila odbiti pomoć, ali ruke su ju već boljele, a osim toga osjetila je neodoljiv poriv da prošeta trgovinom prije nego što se sastane s Lisom i uživa u još jednom rekordnom danu prodaje, sudeći po gomili kupaca koji su već navalili na police i pultove.

- Hvala ti, Dan. Može - rekla je i hrpu teških fascikala stavila u njegove ruke te mu dala obje aktovke.

Kad je krenuo prema dizalima, Meredith je odsutno poravnala plavu svilenu maramu koju je stavila oko revera bijelog kaputa i, stavivši ruke u džepove, lagano počela prolaziti pokraj polica s kozmetikom. Kupci su je naguravali dok su žurili prema pokretnim stubama na sredini robne kuće, ali zbog te gužve bila je još zadovoljnija.

Zabacila je glavu unatrag i pogledala u bijelo božićno drvce visoko devet metara koje se uzdizalo iznad polica, a grane su mu bile ukrašene svjetlucavim crvenim lampicama, ogromnim crvenim baršunastim mašnama i velikim crvenim staklenim ukrasima. Svečani vijenci ukrašeni sanjkama i zvončićima visjeli su na stupovima s ogledalima posvuda po robnoj kući, a pjesma Deck the Halls veselo je dopirala iz zvučnika. Jedna žena koja je gledala torbice primijetila je Meredith te je gurnula svoju prijateljicu.

- Nije li to Meredith Bancroft? - uzbuđeno ju je pitala.

- To je sigurno Meredith Bancroft! - rekla je jedna žena. - A onaj novinar koji je rekao da izgleda kao mlada Grace Kelly bio je u pravu!

Meredith ih je čula, ali nije se obazirala na ono što govore. U proteklih nekoliko godina naviknula se na to da ljudi zure u nju i razgovaraju o njoj. Women’s Wear Daily nazvao ju je “utjelovljenjem hladne elegancije”; Cosmopolitan je rekao da je “totalno šik”. Wall Street Journal nazvao ju je “vladajućom princezom Bancroft’sa”. Iza zatvorenih vrata dvorana za sastanke članovi uprave Bancroft’sa zvali su ju “gnjavatoricom”.

Meredith je bilo bitno samo ovo posljednje; nije marila za to što novine i časopisi pišu o njoj; osim ako svojim člancima ne poboljšavaju ugled robne kuće. Ali članovi uprave bili su joj jako važni, jer su oni imali moć osujetiti je, zaustaviti njezine snove da se Bancroft’s nastavi širiti u druge gradove. Predsjednik Bancroft’sa nije se prema njoj odnosio s ništa više ljubavi ili entuzijazma nego članovi uprave. A on joj je bio otac.

Ali danas Meredith nisu mogli oneraspoložiti ni stalna bitka s ocem i članovima uprave zbog planova proširenja. Bila je tako sretna da se morala suzdržati da ne zapjeva tu božićnu pjesmu. Umjesto toga napravila je nešto što je voljela raditi dok je bila djevojčica: prišla je jednom stupu s ogledalima, nagnula se, pogledala u ogledalo i pretvarala se da namješta

~ 117 ~

pramen kose, a onda se nasmiješila i namignula zaštitaru koji je sjedio u stupu i pazio da netko nešto ne ukrade.

Okrenula se i pošla prema pokretnim stubama. Lisina ideja bila je da svaki kat uredi u drugoj boji i da uskladi tonove prema robi koja se prodaje na određenom katu. Meredith se to jako dojmilo, osobito kad je došla na prvi kat na kojemu su se nalazile krznene bunde i haljine s potpisom. Ovdje su bijela drvca bila ukrašena svjetloljubičastim ukrasima i svjetlucavim zlatnim mašnama. Točno ispred pokretnih stuba ispred “svoje” kuće sjedio je Djed Mraz, odjeven u bijelo-zlatnu odjeću. Na koljenu mu se nalazila lutka za izlog odjevena u prekrasni penjoar od francuske čipke, preko kojega je imala svjetloljubičastu bundu od nerca po cijeni od dvadeset pet tisuća dolara.

Smiješak koji je bio skriven u Meredithinu srcu sada joj se pojavio na licu kad je shvatila da je ozračje ekstravagantnog luksuza stvoreno ovom reklamom zapravo djelotvoran poziv kupcima koji su se usudili doći na ovaj kat da se prepuste sličnu ekstravagantnom iskustvu.

Sudeći po velikom broju muškaraca koji su gledali krzna i po mnogim ženama koje su isprobavale haljine s potpisom, taj poziv bio je prihvaćen. Na ovom katu svaki dizajner dobio je svoj salon gdje je bila izložena njegova kolekcija. Meredith je hodala glavnim prolazom i povremeno kimala zaposlenicima koje je poznavala. U salonu Geoffreya Beenea dvije krupne žene u bundama od nerca divile su se uskoj plavoj haljini s perlicama koja je koštala sedam tisuća dolara. - U tome ćeš izgledati kao vreća krumpira, Margaret - upozorila je jedna žena drugu. No žena se nije obazirala na nju, nego se obratila prodavačici: - Imate li možda broj 50?

U sljedećem salonu jedna žena tjerala je svoju kćer, koja je imala oko osamnaest godina, da proba baršunastu haljinu Valentina, dok je prodavačica diskretno čekala u pozadini bude li trebala pomoći. - Ako ti se sviđa - odgovorila joj je kći i bacila se na svilenu sofu - onda je ti obuci. Neću ići na tvoju glupu zabavu. Rekla sam ti da Božić želim provesti u Švicarskoj.

- Znam, dušo - rekla je njezina majka, izgledajući kao da joj je krivo i žao dok je govorila svojoj mrzovoljnoj tinejdžerici - ali mislili smo da bi ovaj put bilo lijepo da zajedno kod kuće provedemo Božić.

Meredith je pogledala na sat, shvatila da je već jedan i krenula prema dizalima kako bi pronašla Lisu i rekla joj novosti. Ona je cijelo jutro provela s arhitektom zbog nacrta za trgovinu u Houstonu te ju je čekalo puno posla poslijepodne.

Odjel za dekoriranje zapravo se nalazio u ogromnom skladištu u podrumu, ispod razine ulice, i bio je pretrpan radnim stolovima, raskomadanim lutkama za izlog, ogromnim balama tkanine i svim mogućim rekvizitima korištenim u izlozima u posljednjih deset godina. Meredith se probijala kroz taj kaos poznatom stručnošću osobe koja ga je nastanjivala, što uistinu i jest. U početku je morala raditi u svakom odjelu robne kuće. - Lisa!

- povikala je, a desetak Lisinih pomoćnika podiglo je pogled. - Lisa!

- Tu sam! - začuo se prigušen glas, onda se razmaknula tkanina oko stola, a Lisina glava s kovrčavom crvenom kosom provirila je ispod stola. - Što je sada? - uzrujano je pitala i zelenkastosmeđim očima gledala Meredithine noge. - Kako da išta napravim kad me stalno prekidate?

- Nemam pojma - veselo je odgovorila Meredith, sjela na stol i nasmiješila se Lisinu zatečenom licu. - Nikada mi nije bilo jasno kako išta uspiješ pronaći ovdje, a kamoli kako napraviš nešto.

~ 118 ~

- Bok - odgovorila je Lisa i posramljeno se na sve četiri izvukla ispod stola. - Pokušavam ispod postaviti žice tako da možemo nagnuti stol u salonu namještaja. Kako je sinoć bilo s Parkerom?

- Dobro - odgovorila je Meredith. - Manje-više kao inače - lagala je, namjerno petljajući po reveru kaputa lijevom rukom na kojoj se sada nalazio safirni zaručnički prsten. Jučer je rekla Lisi da predosjeća da će je Parker zaprositi.

Lisa je stavila ruke na kukove. - Kao inače! Pobogu, Mer, razveo se prije dvije godine, a izlazite već više od devet mjeseci. S njegovim kćerima provodiš gotovo jednako toliko vremena koliko i on. Prekrasna si i pametna, muškarci se otimaju za tebe kad te vide, ali Parker te sada “gleda” već mjesecima, i to izbliza, i mislim da gubiš vrijeme s njim. Da te mislio zaprositi, već bi to napravio...

- I je - rekla je Meredith s pobjedonosnim smiješkom, ali Lisa je započela svoju omiljenu prodiku i nije odmah shvatila Meredithine riječi. - Ionako on uopće nije za tebe. Tebi je potreban netko tko će te izvući iz tog konzervativnog oklopa i natjerati da radiš lude, uzbudljive stvari. Naprimjer da jednom glasaš za demokrate ili da u operu ideš petkom umjesto subotom. Parker ti je presličan, presistematičan, prestabilan, preoprezan, pre...

Zezaš se! Zaprosio te?

Meredith je kimnula, a Lisa je napokon pogledala tamni safir u antiknom okviru. - Tvoj zaručnički prsten? - pitala je i zgrabila Meredithinu ruku, ali dok je gledala prsten, osmijeh joj je iščeznuo te ga je zamijenilo zbunjeno mrštenje. - Što je ovo?

- To je safir - odgovorila je Meredith, nedirnuta Lisinim jasnim nedostatkom entuzijazma spram tog antiknog komada nakita. Kao prvo, uvijek je voljela Lisinu iskrenost.

Kao drugo, čak se ni Meredith, koja je voljela Parkera, nije mogla uvjeriti da je prsten zapanjujuće lijep. Bio je u redu, i star, i obiteljsko nasljeđe, a ona je time bila posve zadovoljna.

- Mislila sam da je safir, ali kakvi su ovo kamenčići? Ne svjetlucaju kao pravi dijamanti.

- To je staromodni rez, nema puno stranica. Prsten je star. Pripadao je Parkerovoj baki.

- Znači, nije si mogao priuštiti novi? - šalila se.- Znaš - nastavila je - dok nisam upoznala tebe, mislila sam da bogati ljudi kupuju prekrasne stvari i da cijena nije bitna...

- To rade samo novi bogataši - prekorila ju je Meredith. - Stari bogataši su tihi.

- E, pa stari bi bogataši mogli naučiti nešto od novih bogataša. Vi čuvate stvari dok se ne izližu. Ako se ikada zaručim, a tip mi pokuša uvaliti bakin izlizani prsten, na mjestu ću prekinuti s njim. A od čega je napravljen okvir? - zaprepašteno je pitala. - Nije baš sjajan.

- Od platine - odgovorila je Meredith i pokušala suspregnuti smijeh.

- Znala sam. Ona se valjda nikada neće izlizati, a zbog toga ga je onaj tko je naručivao prsten prije dvjesto godina dao napraviti od toga.

- Točno - rekla je Meredith, a ramena su joj se tresla od smijeha.

- Stvarno, Mer - rekla je Lisa i smijala se s njom, iako su joj oči zasjale od suza. - Da ne misliš da moraš biti hodajuća reklama za Bancroft & Company, sigurno bi još uvijek nosila odjeću s faksa.

- Samo ako je riječ o izdržljivoj odjeći.

~ 119 ~

Bez daljnjeg pretvaranja, Lisa ju je čvrsto zagrlila. - Ne zaslužuje te. Nitko te ne zaslužuje.

- On je savršen za mene - usprotivila se Meredith uz smijeh i zagrlila Lisu. - Dobrotvorni operni bal sutra je navečer. Nabavit ću karte za tebe i za Phila - rekla je Meredith, misleći na komercijalnog fotografa s kojim je Lisa izlazila. - Nakon toga slavimo zaruke.

- Phil je u New Yorku - rekla je Lisa - ali ja ću doći. Na kraju krajeva, ako će Parker biti član naše obitelji, morat ću ga naučiti voljeti. - Zatim je s neodoljivim osmijehom dodala: Iako on zaista sa smiješkom na licu ovršava udovice...

- Lisa- Meredith je sada ozbiljnije rekla. - Parker mrzi tvoje šale o bankarima, i ti to znaš. Sada kada smo zaručeni, možeš li se, molim te, prestati prepirati s njim?

- Pokušat ću - obećala je. - Nema više prepiranja i nema više šala o bankarima.

- I nećeš ga više zvati “gospodin Drysdale”?

- Prestat ću gledati reprize serije Beverly Hillbillies - zaklela se Lisa.

- Hvala - odgovorila je Meredith ustajući. Lisa se naglo okrenula i postala neobično zaokupljena poravnavanjem bale crvenog filca. - Nešto ne valja?

- Molim? - pitala je Lisa i okrenula se, a smiješak joj je bio pretjerano vedar. - Što ne bi valjalo? Moja najbolja prijateljica upravo se zaručila za muškarca svojih snova. Što ćeš obući sutra navečer? - pitala je, brzo promijenivši temu.

- Nisam još odlučila. Sutra ću svratiti na prvi kat i izabrati nešto prekrasno. Zapravo, kad budem ondje, pogledat ću i vjenčanice. Parker želi veliko, raskošno vjenčanje sa svim ukrasima i formalnostima. Ne želi da ispaštam zato što je on već imao veliko, svečano vjenčanje.

- Zna li on za ono... Za ono tvoje “vjenčanje”?

- Zna - rekla je Meredith, a glas joj je postao turoban.- Parker je bio jako drag i pun razumijevanja - počela je, a onda je naglo stala kad su se preko zvučnika začula zvona. Kupci su na njih bili naviknuti i nisu se obazirali, ali svaki voditelj odjela imao je dodijeljenu šifru i morali su se javiti što je prije moguće. Meredith je zastala i slušala: dva kratka zvona, stanka, a onda još jedno. - To je moj broj - rekla je, uzdahnula i ustala. - Moram ići. Za sat vremena imam sastanak, a još moram pročitati neke bilješke.

- Rasturi! - rekla je Lisa i iznenada se zavukla natrag pod stol, podsjećajući Meredith na raščupano crvenokoso dijete koje se igralo u improviziranom šatoru u obiteljskoj blagovaonici. Meredith je otišla do telefona na zidu pokraj vrata i nazvala operatera. - Ovdje Meredith Bancroft - rekla je kad se javio operater.

- Upravo ste me pozvali.

- Da, gospođice Bancroft - rekao je operater.

- Gospodin Braden iz osiguranja pita možete li što prije doći u njegov ured.

Rekao je da vam kažem da je važno.

~ 120 ~

ČETRNAESTO POGLAVLJE Uredi sigurnosne službe nalazili su se na šestom katu, iza odjela s igračkama, i diskretno su bili zaklonjeni lažnim zidom. Kao voditeljica poslova, Meredith je bila zadužena za odjel sigurnosti, a dok je prolazila pokraj police za kojom su kupci gledali složene električne vlakove i viktorijanske kuće za lutke, turobno se pitala koga su to zaštitari sada uhvatili u krađi da je ona morala biti prisutna. Nije mogla biti riječ o običnom kradljivcu, jer bi to riješili bez nje, što bi značilo da je vjerojatno bila riječ o nekom zaposleniku.

Sigurnosna služba pomno je nadgledala zaposlenike: od direktora do prodavača. Iako su vanjski kradljivci činili osamdeset posto krađa iz robne kuće, krađa zaposlenika bila je mnogo štetnija za financije. Za razliku od vanjskih kradljivaca, koji su mogli ukrasti samo ono što su mogli sakriti i odnijeti, zaposlenici su imali desetke prilika i desetke načina kako da nešto ukradu svaki dan. Prošli mjesec sigurnosna služba uhvatila je prodavačicu kako refundira novac prijateljima zbog tobožnjeg povratka robe s greškom, a mjesec prije otpušten je nabavljač nakita jer je uzeo deset tisuća dolara mita kako bi kupio robu slabije kvalitete od triju različitih isporučitelja. Meredith je krađu zaposlenika uvijek doživljavala kao nešto podlo i odvratno, i bilo je teško ne osjećati se izdano. Pripremivši se na najgore, zastala je pred vratima na kojima je pisalo MARK BRADEN, DIREKTOR ODJELA ZA SIGURNOST I PREVENCIJU GUBITAKA te otišla u veliku čekaonicu pokraj Markova ureda.

Pod budnim okom zaštitara, na stolicama od vinila i aluminija koje su se nalazile uza zid sjedile su dvije kradljivice: jedna žena u dvadesetima i još jedna u sedamdesetima.

Mlađa žena skutrila se na stolici i uhvatila se za trbuh, a na obrazima su joj se vidjeli tragovi suza; izgledala je neuredno, siromašno i prestrašeno. Za razliku od nje, starija kradljivica bila je oličenje vesele, elegantne pristojnosti, poput stare porculanske lutke odjevene u crveno-crni kostim Chanel te je uspravno sjedila na stolici uredno stavivši torbicu na koljena. - Dobro jutro, draga moja - zacvrkutala je svojim piskutavim glasom kad je ugledala Meredith. - Kako si danas?

- Dobro sam, gospođo Fiorenza - rekla je Meredith, potisnuvši ljutnju i frustriranost kad je prepoznala stariju gospođu. Suprug Agnes Fiorenze nije bio samo ugledan stup društva i otac senatora nego je bio i član uprave Bancroft’sa. Zbog toga je ova situacija bila škakljiva, a Meredith je sigurnosna služba nesumnjivo zato pozvala. - Kako ste vi? - pitala je Meredith, a onda je požalila.

- Jako sam nezadovoljna, Meredith. Čekam ovdje već pola sata, a gospodinu Bradenu već sam objasnila da nemam vremena. Za pola sata moram biti na svečanom ručku organiziranom u čast senatora Fiorenze i on će se strašno uzrujati ako ne dođem. Nakon toga držim govor u dobrotvornoj udruzi. Možeš li reći gospodinu Bradenu da malo požuri?

~ 121 ~

- Vidjet ću što mogu učiniti - rekla je Meredith i pokušala zadržati suzdržan izraz lica kad je otvorila vrata Markova ureda. Mark Braden naslonio se na rub stola, pio vruću kavu i razgovarao sa zaštitarom koji je vidio kako mlađa žena krade neke stvari.

Privlačan, zgodan četrdesetpetogodišnji muškarac svjetlosmeđe kose i smeđih očiju, Braden je bio stručnjak za sigurnost u ratnom zrakoplovstvu, a posao u Bancroft’su doživljavao je jednako ozbiljno kao i svoju odgovornost za očuvanje nacionalne sigurnosti.

Meredith ne samo da mu je vjerovala i poštovala ga nego joj je bio i drag, a to se vidjelo po njezinu ironičnom osmijehu kad je rekla: - U čekaonici sam srela Agnes Fiorenzu. Želi da ti kažem da je zadržavaš, a mora ići na važan ručak.

Braden je podigao slobodnu ruku, pokušavši gestom izraziti bespomoćno gađenje, a onda ju je pustio da padne. - Želim da se ti pozabaviš tim starim šišmišem.

- Što je ovaj put ukrala?

- Pojas Lieber, torbicu Givenchy i ovo. - Podigao je ogromne, sjajne plave kristalne naušnice iz odjela s bižuterijom, koje bi izgledale bizarno na sićušnoj starici.

- Koliko još ima neiskorištenog kredita? - pitala je Meredith, misleći na račun koji joj je u trgovini otvorio njezin očajni muž kako bi unaprijed pokrio ženinu krađu.

- Cetiristo dolara. Nije dosta.

- Ja ću razgovarati s njom, ali mogu li prvo dobiti šalicu te tvoje kave? - Meredith je već bilo dosta toga da mora popuštati toj starici, dok su drugi, kao mlada žena koja je sjedila pokraj nje, morali kazneno odgovarati. - Nakon ovoga zabranit ću gospođi Fiorenzi pristup robnoj kući - naglas je odlučila Meredith, jako dobro znajući da bi takva odluka mogla izazvati bijes njezina muža. - Što je uzela mlađa žena?

- Dječji skafander, rukavice i dvije veste. Sve je porekla - rekao je i ravnodušno slegnuo ramenima, dajući Meredith šalicu s kavom. - Imamo snimku. Ukupna je vrijednost robe oko dvjesto dolara.

Meredith je kimnula pijuckajući kavu i žaleći što jadna majka nije priznala krađu.

Poricanjem je tjerala robnu kuću da dokaže krađu i tuži je kako bi se zaštitila od moguće protutužbe jer su je bez razloga zadržali. - Ima li dosje?

- Moj čovjek u policiji kaže da nema.

- Jesi li spreman odustati od tužbe ako ona potpiše izjavu u kojoj priznaje krađu?

- Zašto bih, pobogu, to učinio?

- Kao prvo, zato što je podizanje tužbe skupo, a ona nema ni policijski dosje. Kao drugo, iznimno mi je neumjesno pustiti gospođu Fiorenzu samo s prijekorom jer je ukrala stvari s potpisom koje lako može platiti, a s druge strane tužiti tu ženu jer je ukrala toplu odjeću za svoje dijete.

- Hajdemo se dogovoriti: ti Fiorenzi zabrani pristup robnoj kući, a ja ću pustiti ovu drugu ako prizna krađu. Može?

- Može - odlučno je rekla Meredith.

- Uvedi staricu - naredio je Mark zaštitaru.

Gospođa Fiorenza ušla je u sobu praćena oblakom parfema Joy. Bila je nasmiješena, ali sva u žurbi. - Pobogu, dugo vam je trebalo, gospodine Braden.

~ 122 ~

- Gospođo Fiorenza - rekla je Meredith, preuzimajući glavnu riječ - neprestano nas dovodite u neugodnu situaciju jer stalno uzimate stvari bez plaćanja.

- Znam da sam ponekad problematična, Meredith, ali to nipošto ne opravdava taj tvoj strogi ton kojim mi se obraćaš.

- Gospođo Fiorenza! - rekla je Meredith, još više razdražena jer ju je prekorila kao da je neko neodgojeno dijete. - Ljudi odsluže dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog krađe nečega što je manje vrijedno od ovoga... - Pokazala je na pojas, torbicu i naušnice. - U čekaonici je žena koja je uzela toplu odjeću za svoje dijete i ona je u opasnosti da ode u zatvor. Ali vi... Vi uzimate sitnice koje vam ne trebaju.

- Pobogu, Meredith - gospođa Fiorenza ju je prekinula, izgledajući užasnuto. - Ne misliš valjda da sam te naušnice sebi uzela! Nisam baš toliko sebična, znaš. I ja radim stvari u dobrotvorne svrhe.

Meredith se zbunila i oklijevala.- Hoćete reći da stvari koje ukradete, kao te naušnice, donirate u dobrotvorne svrhe?

- Bože sačuvaj! - odgovorila je, a njezino porculansko lice izgledalo je zaprepašteno. Koja bi dobrotvorna udruga koja drži do sebe prihvatila te naušnice? Grozne su. Mislim, stvarno! Uzela sam ih za svoju služavku. Ona ima grozan ukus. Jako će joj se svidjeti. Iako, mislim da moraš spomenuti osobi koja je nabavila te naušnice za robnu kuću da nipošto ne poboljšava ugled Bancroft’sa! Mislim da bi ih u Goldblatt’su smatrali prihvatljivima, ali nije mi jasno kako Bancroft’s...

- Gospođo Fiorenza - prekinula ju je Meredith, ne obazirući se na apsurdan smjer u kojemu je krenuo razgovor. - Prošli sam vam mjesec rekla da ću morati reći vratarima da vas više ne puštaju u trgovinu ako vas još jednom uhvatimo u krađi.

- To ne misliš ozbiljno!

- Mislim.

- Zabranjeno mi je kupovanje u Bancroft’su? - Da. - To je sramota.

- Žao mi je.

- Moj muž će čuti za ovo! - rekla je, ali glas joj je postao plah i patetičan.

- Cut će za to samo ako mu vi odlučite reći - rekla je Meredith, predosjećajući da je staričina prijetnja više bila prožeta zabrinutošću nego ljutnjom.

Ponosno je podigla glavu, ali glas joj je zadrhtao kad je rekla: - Ne želim više nikada kupovati u ovoj trgovini. Odsada ću sve obavljati u I. Magnin’su. Oni ne bi ni u snu dali prostora tim groznim naušnicama!

Uzela je torbicu koju je maloprije stavila na stol, namjestila svoju meku sijedu kosu i otišla. Naslonivši se na zid, Meredith je pogledala dvojicu muškaraca u sobi i otpila gutljaj kave, osjećajući se tužno i nelagodno, kao da je upravo ošamarila neku staricu. Na kraju krajeva, njezin suprug uvijek bi platio ono što je ukrala, tako da Bancroft’s nije gubio novac zbog nje, odnosno barem ne kad bi je uhvatili.

Malo poslije rekla je Marku: - Jesi li primijetio kako je postala... Nekako snuždena?

- Nisam.

~ 123 ~

- Valjda je to za njezino dobro - nastavila je Meredith, promatrajući čudan izraz na njegovu licu. - Tko zna, možda smo je naučili pameti tako što smo je kaznili umjesto da smo ignorirali njezina djela. Zar ne?

Braden se polako nasmijao, kao da ga nešto jako zabavlja, a onda je uzeo telefon i pritisnuo četiri broja, ne odgovorivši joj. - Dan - rekao je svojem zaštitaru u prizemlju gospođa Fiorenza upravo silazi. Zaustavi je i inzistiraj da ti preda pojas Lieber koji joj se nalazi u torbici. Tako je - rekao je u slušalicu i nasmiješio se Meredithinu zgroženom izrazu lica - isti onaj pojas koji si vidio da prije krade. Upravo mi ga je ukrala sa stola.

Kad je poklopio, Meredith je odagnala zaprepašteno razočaranje i pogledala na sat, misleći na sastanak koji je imala tog poslijepodneva. - Vidjet ćemo se na sastanku. Je li tvoj izvještaj spreman?

- Da. Moj odjel izgleda dobro. Gubici su se smanjili za nekih osam posto posljednju godinu dana.

- To je odlično - rekla je, a to je i mislila.

Meredith je više nego ikada htjela da njezin sektor zablista. Očev kardiolog inzistirao je na tome da se njezin otac povuče s mjesta predsjednika Bancroft’sa ili da barem ode na šestomjesečni dopust. Odlučio je otići na dopust, a jučer se sastao s članovima upravnog odbora da rasprave tko bi trebao biti imenovan privremenim predsjednikom dok je on odsutan. Osim toga znala je samo da očajno želi dobiti priliku da ga mijenja dok ga nema. No to su htjela još najmanje četiri druga izvršna potpredsjednika. Ona je za to radila jednako naporno kao i oni, zapravo i napornije; ali ne jednako dugo kao njih dvojica, no uvijek je bila vrlo marljiva i uspješna. Osim toga predsjednik je uvijek bio neki Bancroft, a Meredith je znala da bi njoj automatski pripalo mjesto privremenog predsjednika da nije rođena kao žensko. Njezin djed bio je mlađi od nje kad je postao predsjednik, ali nije imao oca kojemu je smetao njegov spol niti članove uprave koji su imali tako strašnu kontrolu nad donošenjem odluka. Za ovo posljednje djelomično je bila kriva Meredith. Ona je zagovarala i borila se za proširenje Bancroft’sa u druge gradove. Za to je bilo potrebno skupiti ogromnu količinu kapitala, a to se moglo postići jedino prodavanjem dionica tvrtke Bancroft & Company na burzi. Sada je svatko mogao kupiti dionice i dobiti glas. Zbog toga su članove uprave birali javni dioničari, tj. nisu bili tek lutke koje je postavljao i otpuštao njezin otac. Što je bilo još gore za Meredith, svi članovi uprave imali su goleme pakete dionica, što im je davalo pravo glasa i još veću moć. No dobro je bilo to što su većinu zapravo činila ista ona dvanaestorica koja su godinama bili članovi uprave Bancroft’sa; to su bili očevi i djedovi prijatelji ili poslovni poznanici te su još uvijek bili skloni učiniti ono što im predloži njezin otac.

Meredith je htjela dobiti taj šestomjesečni rok da bude privremeni predsjednik kako bi dokazala ocu i članovima uprave da će se moći nositi s odgovornostima te pozicije i kad njezin otac napokon ode u mirovinu.

Ako njezin otac predloži da ona bude privremeni predsjednik dok njega nema, onda će članovi uprave sigurno pristati na to. No njezin otac bio je iritantno neodređen oko toga što je bilo na sastanku s članovima uprave te nije htio reći čak ni kada će upravni odbor obznaniti svoju odluku.

Stavivši šalicu na Markov stol, Meredith je pogledala mali skafander koji je ukrala žena u čekaonici te osjetila istu onu tugu koja bi ju obuzela svaki put kada bi se sjetila da nikada

~ 124 ~

neće moći imati djece. No odavno je naučila kako skriti emocije od svojih kolega, te je s vedrim osmijehom rekla: - Razgovarat ću s drugom ženom na izlasku odavde. Kako se zove?

Mark joj je rekao, a Meredith je otišla u čekaonicu. - Gospođo Jordan - rekla je blijedoj mladoj majci koja je ukrala dječju odjeću - ja sam Meredith Bancroft.

- Vidjela sam vašu sliku u novinama - odgovorila je Sandra Jordan. - Znam tko ste. Pa što onda?

- Pa... Ako nastavite poricati da ste ukrali te stvari, robna kuća morat će vas tužiti.

Njezin izraz lica bio je toliko neprijateljski nastrojen da bi Meredith odustala od svoje dobronamjerne odluke da nije znala što je ta žena uzela i da nije vidjela kako joj u očima uplašeno svjetlucaju suze. - Pažljivo me slušajte, gospođo Jordan, jer vam ovo govorim zato što suosjećam s vama. Prihvatite moj savjet ili prihvatite posljedice: ako poreknete da ste uzeli te stvari, a mi vas pustimo bez tužbe i bez dokaza da ste to učinili, vi nas onda možete tužiti jer smo vas nepravedno optužili i zadržali. Robna kuća ne može riskirati da dođe do takve tužbe, što znači da ako poreknete, mi ćemo morati pokrenuti cijeli zamorni sudski postupak sada kada smo vas zadržali. Razumijete li me? Na snimci se vidi da kradete dječju odjeću; u stropu se nalaze kamere koje sve snimaju. Mi možemo na sudu pokazati snimku, a to ćemo i učiniti kako bismo dokazali ne samo to da ste vi krivi nego i to da smo mi nedužni te da vas nismo nepravedno optužili. Pratite li me?

Meredith je zastala i gledala u kruto lice mlade žene, ne znajući želi li ona uhvatiti uže za spašavanje koje joj je Meredith pružala.

- Ja bih trebala povjerovati da puštate kradljivce ako priznaju da su nešto ukrali? pitala je, izgledajući sumnjičavo i prezrivo.

- Jeste li vi kradljivica, gospođo Jordan? - uzvratila joj je Meredith. - Zar ste vi jedna obična kradljivica? - Prije nego što joj je žena uspjela verbalno uzvratiti, Meredith je smekšala ton. - Kradljivice vaših godina obično uzimaju odjeću za sebe, ili parfem ili nakit.

Vi ste uzeli zimsku odjeću za dijete. Na policiji nema podataka o vašim prethodnim uhićenjima. Ja radije mislim da ste majka koju je očaj natjerao na taj korak, kao i potreba da joj dijete bude toplo odjenuto.

Mlada žena, koja se očito češće suočavala s neprijateljski nastrojenim ljudima nego suosjećajnim, kao da se slomila pred Meredithinim očima. Na oči su joj navrle suze koje su joj potom počele teći niz obraze. - Vidjela sam na televiziji da nikada ne smijete nešto priznati bez prisutnosti odvjetnika.

- Imate li odvjetnika?

- Nemam.

- Ako ne priznate da ste ukrali te stvari, trebat će vam jedan. Glasno je uzdahnula. - Prije nego što priznam, možete li napismeno i službeno potvrditi da me nećete prijaviti policiji?

Meredith ovo nije očekivala. Bez savjetovanja s odvjetnicima robne kuće nije mogla biti sigurna da se to poslije neće protumačiti kao neka vrsta pismenog “mita” ili da neće uzrokovati neke druge komplikacije. Odmahnula je glavom. - Bespotrebno komplicirate, gospođo Jordan.

Mlada majka zadrhtala je zbog straha i sumnje, a onda je duboko, drhtavo uzdahnula. Pa, ako priznam što sam učinila, hoćete li mi obećati da me nećete prijaviti policiji?

- Hoćete li vjerovati mojemu obećanju?- tiho je pitala Meredith.

~ 125 ~

Druga žena dugo je gledala Meredithino lice. - Bih li trebala?- napokon je pitala, a glas joj je drhtao od straha.

Meredith je kimnula, blaga izraza lica. - Da. Još jedno oklijevanje, dugačak, prigušen uzdah, a onda kimanje da prihvaća Meredithino obećanje. - Dobro... Ovaj... Ukrala sam te stvari.

Pogledavši preko ramena Marka Bradena, koji je tiho otvorio vrata i promatrao cijeli prizor, Meredith je rekla: - Gospođa Jordan priznaje da je uzela odjeću.

- Dobro - bezizražajno je rekao. U ruci je držao izjavu o priznanju koju će ona morati potpisati te ju je dao očajnoj ženi, zajedno s olovkom.

- Niste rekli - obratila se Meredith - da ću morati potpisati priznanje.

- Kad potpišete, možete ići - Meredith joj je tiho i odlučno odgovorila, a mlada žena opet ju je dugo promatrala. Ruka joj je drhtala, ali ga je potpisala i gurnula ga natrag Marku.

- Možete ići, gospođo Jordan - rekao je.

Uhvatila se za naslon stolice, izgledajući kao da će pasti u nesvijest od olakšanja te je gledala Meredith. - Hvala vam, gospođice Bancroft.

- Nema na čemu. - Meredith je već hodala hodnikom prema odjelu s igračkama kad ju je sustigla Sandra Jordan. - Gospođice Bancroft? - Kad je Meredith stala i okrenula se, žena je počela brbljati: - Ovaj... Nekoliko sam vas puta vidjela na televizijskim vijestima, u krznenim bundama i lijepim haljinama na otmjenim mjestima, i samo sam vam htjela reći da ste uživo čak i mnogo ljepši.

- Hvala - rekla je Meredith i blago se, samozatajno nasmiješila.

- I... Htjela sam da znate da nikada prije ništa nisam pokušala ukrasti - dodala je, a očima je preklinjala Meredith da joj povjeruje. - Evo, pogledajte - rekla je i iz torbice izvadila novčanik, iz kojega je pak izvukla jednu fotografiju. Meredith je gledalo malo lice bebe s ogromnim plavim očima i očaravajućim bezubim osmijehom. - To je moja Jenny - rekla je Sandra, a glas joj je postao ozbiljan i nježan. - Prošli tjedan jako se razboljela. Doktor je rekao da bih je trebala utopliti, ali sada si ne mogu priuštiti račun za struju. Pa sam mislila kad bi imala topliju odjeću... - Suze su joj navrle na oči te je silovito zatreptala. - Jennyin otac otišao je kad sam zatrudnjela, ali to je u redu jer ja i Jenny... Imamo jedna drugu i to je sve što nam treba. Ali ne bih mogla podnijeti da... Da izgubim svoju Jenny. - Otvorila je usta kao da će još nešto reći, a onda se naglo okrenula i pobjegla. Meredith ju je gledala kako trči pokraj polica sa stotinama plišanih medvjedića, ali vidjela je jedino bebu na fotografiji s malom ružičastom masnicom u kosi i anđeoskim osmijehom na licu.

Nekoliko minuta poslije Sandru Jordan zaustavio je zaštitar na glavnim vratima kad je pokušala izaći iz trgovine. - Dolazi gospodin Braden, gospođo Jordan - priopćio joj je, a Sandrino cijelo tijelo počelo se tresti kad je užasnuto shvatila da su je sigurno nasamarili da potpiše priznanje tako da je mogu predate policiji. Bila je sigurna u to kad je vidjela kako Braden hoda prema njoj držeći veliku vrećicu Bancroft’sa te je odmah shvatila da se u njoj nalazi ružičasti skafander, kao i svi ostali dokazi njezina pokušaja krađe, uključujući i velikog plišanog među kojeg nije ni dodirnula. - Lagali ste - zavapila je prigušenim glasom kad joj je Braden pružio vrećicu.

- Ponesite kući ove stvari, gospođo Jordan - prekinuo ju je, s kratkim i hladnim osmijehom te tonom osobe koja je izgovarala nešto što joj je netko drugi rekao da kaže.

~ 126 ~

Omamljena od zahvalnosti i nevjerice, Sandra je uzela vrećicu s toplom odjećom za Jenny i s plišanim medom te je zaštitnički stavila na prsa. - Sretan Božić želi vam osoblje tvrtke Bancroft & Company - ravnodušno je rekao, a Sandra je znala da darovi nisu od njega niti da je riječ o donaciji robne kuće. Podigla je pogled na polukat iznad i kroz suze tražila prekrasnu mladu ženu koja je Jennyinu sliku gledala s bolnim osmijehom na licu. Učinilo joj se da ju je ugledala, da je vidjela Meredith Bancroft kako u bijelom kaputu stoji na polukatu i smiješi joj se. Učinilo joj se, ali nije bila sigurna jer su joj vruće suze navrle na oči i počele kliziti obrazima. - Recite joj - jecajući je šapnula Bradenu - da joj se Jenny i ja zahvaljujemo.

~ 127 ~

PETNAESTO POGLAVLJE Uredi izvršnih direktora nalazili su se na četrnaestom katu, s obiju strana dugačkog, širokog hodnika s tepihom, koji se širio u suprotnim stranama od kružne recepcije. Portreti svih Bancroftovih predsjednika visjeli su u ukrasnim, pozlaćenim okvirima na zidovima recepcije iznad sofi i stolica u stilu kraljice Anne, koje su ondje stajale zbog posjetitelja. S lijeve strane stola recepcije nalazili su se ured i privatna dvorana za sastanke, koji su oduvijek pripadali predsjedniku Bancroft’sa. S desne strane nalazili su se uredi direktora s tajnicama koje su sjedile ispred njih, odijeljeni funkcionalnim, ali i ukrasnim pregradama od rezbarenog mahagonija.

Meredith je izašla iz dizala i pogledala portret Jamesa Bancrofta, osnivača tvrtke Bancroft 8c Company, svojega pradjeda. Dobar dan, pradjede, tiho je rekla. Oduvijek ga je pozdravljala svaki dan i znala je da je to smiješno, ali bilo je nešto u tom čovjeku s gustom, plavom kosom, gustom bradom i visokim ovratnikom što ju je ispunjavalo s ljubavlju. Bilo je to zbog njegovih očiju. Unatoč vrlo dostojanstvenu držanju u tim svjetloplavim očima bilo je nešto odvažno i nestašno.

Zaista je bio odvažan, ali i inovativan. Godine 1891. James Bancroft odlučio je raskrstiti s tradicijom i ponuditi istu cijenu svim kupcima. Do tada su lokalni kupci svugdje plaćali manje od stranaca, bez obzira na to jesu li došli u trgovinu stočnom hranom ili u Bancroft & Company. No James Bancroft odvažno je stavio diskretan natpis u izlog svoje trgovine, tako da ga prolaznici mogu vidjeti: JEDNA CIJENA ZA SVE. Nedugo zatim James Cash Penney, još jedan poduzetni vlasnik trgovine u Wymonigu, također je pokrenuo tu praksu i u sljedećim desetljećima postao poznat po tome. No budući da je te informacije pronašla u jednom starom dnevniku, Meredith je znala da je odluka Jamesa Bancrofta da se jedna cijena odnosi na sve starija od iste takve odluke J. C. Penneya.

Portreti njezinih drugih predaka također su visjeli na zidu u istim okvirima, ali Meredith jedva da ih je pogledala. Njezine misli već su bile na tjednom sastanku izvršnih direktora koji ih je čekao.

U sobi za sastanke bilo je neobično tiho kad je Meredith ušla, a napetost u zraku gotovo je bila opipljiva. Kao i Meredith, svi su se nadali da bi Philip Bancroft danas mogao natuknuti tko bi mogao biti njegov privremeni nasljednik. Meredith je sjela na stolicu na kraju dugačkog stola i kimnula devetorici muškaraca i jednoj ženi koji su, kao i ona, bili potpredsjednici i izvršni direktori Bancroft’sa. Hijerarhija u Bancroft’su bila je jednostavna i učinkovita. Osim direktora financijskog sektora i glavnog odvjetnika robne kuće koji je vodio pravni sektor, tu je bilo još petero potpredsjednika koji su također bili direktori sektora nabave. Tih petero muškaraca zajedno su bili odgovorni za kupovinu sve robe za

~ 128 ~

ogromnu robnu kuću i sve njezine podružnice. Osim toga svaki posebno bio je odgovoran za određenu grupu robe. Iako je svaki od njih bio nadređen voditeljima, koji su pak bili nadređeni nabavljačima i prodavačima, krajnja odgovornost za uspjeh ili neuspjeh njihove robe padala je na njihova leđa.

Još dva potpredsjednika za stolom bila su odgovorna za aktivnosti koje su pomagale da se roba makne van iz trgovina: potpredsjednik sektora za oglašavanje i poticanje prodaje, čiji je tim osmišljavao prodajne kampanje i kupovao prostor za oglašavanje na radiju, televiziji i u novinama, te potpredsjednik sektora za vizualnu prezentaciju, za kojegje radila Lisa, a čije je osoblje bilo odgovorno za izlaganje sve robe u trgovinama.

Meredith je kao voditeljica poslova bila zadužena za sve ostalo što se odnosilo na vođenje trgovina: od sigurnosti i osoblja do planiranja proširenja. U ovom se posljednjem aspektu Meredith pronašla i ostvarila uspjeh u maloprodajnim krugovima. Osim pet novih trgovina koje su otvorene pod njezinim vodstvom izabrane su lokacije za još pet trgovina, a gradnja je već počela na dvjema od tih lokacija.

Jedina druga žena za konferencijskim stolom bila je zadužena za kreativno područje.

Njezin posao bio je unaprijed predvidjeti modne trendove i izraditi preporuke za direktore sektora nabave. Theresa Bishop, koja je bila na toj poziciji, sjedila je prekoputa Meredith i tiho razgovarala s financijskim direktorom.

- Dobro jutro. - Glas njezina oca snažno je i oštro odjeknuo sobom za sastanke kad je ušetao u i zauzeo svoje mjesto na čelu stola. Kad je počeo govoriti, svi su napeto naćulili uši:- Ako se pitate je li donesena ikakva odluka vezana uz to tko će biti privremeni predsjednik, odgovor je ne. Kad odluka bude donesena, svi ćete biti pravovremeno obaviješteni. Možemo li sada pustiti tu temu i prijeći na posao robnih kuća. Tede skupljenih je očiju pogledao Teda Rothmana, potpredsjednika zaduženog za nabavu kozmetike, intimnog rublja, cipela i kaputa - prema sinoćnjim izvještajima iz svih naših trgovina prodaja kaputa pala je za jedanaest posto u odnosu na isti tjedan prošle godine.

Kako to obrazlažeš?

- To obrazlažem - uz smiješak je odgovorio Rothman - tako što je netipično toplo za ovo doba godine, Philipe, a kupci ne kupuju gornje odjevne predmete kao što bi inače kupovali u ovo doba godine. To je očekivano. - Dok je govorio, ustao je i prišao jednom računalnom monitoru ugrađenom u zidni ormar te brzo pritisnuo niz tipki na tipkovnici. Računalni sustav u trgovini odavno je ažuriran na Meredithin zahtjev (što je bilo dosta skupo), tako da su im u svakom trenutku bili dostupni podaci o prodaji iz svakog odjela svake trgovine, kao i usporedba sa stanjem od prošlog tjedna, prošlog mjeseca ili prošle godine. - Prodaja kaputa u Bostonu, gdje je temperatura preko vikenda pala na normalniju razinu za ovo doba godine - zastao je, gledajući zaslon - porasla je za deset posto u odnosu na prošli tjedan.

- Ne zanima me prošli tjedan! Zanima me zašto je prodaja kaputa pala u odnosu na prošlu godinu.

Meredith, koja je sinoć telefonski razgovarala s jednom prijateljicom iz časopisa Women’s Wear Daily, pogledala je ljutita oca. - Prema WWD-u - rekla je - prodaja kaputa pala je u svim trgovačkim lancima. Objavit će priču o tome u sljedećem broju.

- Ne želim izlike, želim objašnjenja - ljutito je rekao njezin otac. Meredith se u sebi malo snuždila, ali ne mnogo. Od dana kada ga je natjerala da je postavi na mjesto izvršnog direktora njezin otac silno se trudio da i njoj i svima ostalima pokaže da nimalo ne

~ 129 ~

favoririza svoju kćer. Zapravo, čak suprotno tomu. –Objašnjenje - mirno je rekla - leži u jaknama. Prodaja zimskih jakni u cijeloj zemlji porasla je za dvanaest posto. One nadoknađuju gubitak u prodaji kaputa.

Philip ju je čuo, ali vrijednost njezina doprinosa nije priznao ni pukim kimanjem.

Umjesto toga obrušio se na Rothmana otresitim glasom. - Što ćemo napraviti sa svim tim kaputima koji nam ostanu?

- Smanjili smo narudžbu kaputa, Philipe - strpljivo je rekao Rothman. - Ne očekujemo da ćemo imati ikakav višak. - Kad nije dodao da mu je Theresa Bishop savjetovala da kupi više jakni i smanji narudžbu kaputa, Gordon Mitchell, potpredsjednik zadužen za nabavu haljina, modnih dodataka i dječje odjeće, brzo je naglasio Rothmanov propust. - Koliko se sjećam - rekao je - jakne su kupljene umjesto kaputa jer nam je Theresa rekla da će žene više kupovati jakne ove godine zbog toga što su u modi kratke suknje. - Meredith je znala da se Mitchell nije oglasio zbog toga da Theresa dobije zasluge, nego zato što nije htio da se zasluge pripišu Rothmanu. Mitchell nikada nije propuštao priliku da druge potpredsjednike sektora nabave prikaže manje sposobnima od sebe. Bio je to jedan neugodan, zloban muškarac koji je Meredith uvijek bio odbojan bez obzira na to što je dobro izgledao.

- Siguran sam da smo svi itekako svjesni Theresine modne vidovitosti i da to cijenimo podrugljivo je rekao Philip. Nije volio imati žene na funkciji potpredsjednika i svi su to znali.

Theresa je zakolutala očima, ali nije pogledala Meredith kako bi od nje dobila suosjećanje; time bi odala postojanje međuovisnosti, a tako i slabosti, a obje su znale da to ne smiju pokazati svojem zastrašujućem predsjedniku.- Što je s novim parfemom koji će predstaviti ona rock-zvijezda... - pitao je Philip, pogledavši najprije u bilješke, a potom u Teda Rothmana.

- Karizma - Rothman mu je rekao ime parfema i zvijezdu. - Zove se Cheryl Aderly... Ona je rock-zvijezda/seks-simbol i...

- Znam tko je ona! - kratko je rekao Philip. - Hoće li parfem biti predstavljen u Bancroft’su ili ne?

- Još ne znamo - nelagodno je odgovorio Rothman. Parfemi su bili među najvećim donositeljima dobiti u robnim kućama, a dobivanje ekskluzivnog prava na predstavljanje važnog novog mirisa bio je pravi uspjeh. To je značilo besplatno oglašavanje kompanije koja je napravila parfem, besplatnu reklamu kada zvijezda dođe u trgovinu promovirati ga i ogromnu navalu žena koje ga žele isprobati i kupiti.

- Kako to misliš, ne znaš? - odbrusio je Philip. - Rekao si da je to gotova stvar.

- Aderly se izvlači - priznao je.- Koliko sam shvatio, želi se osloboditi imidža rockzvijezde i posvetiti se glumi, ali...

Philip je s gađenjem bacio nalivpero. - Pobogu! Nije me briga za njezine ciljeve u karijeri! Zanima me hoće li se Bancroft’s dočepati predstavljanja njezina parfema, i ako ne, zašto ne!

- Pokušavam ti odgovoriti, Philipe - rekao je opreznim, umirujućim glasom.- Aderly je htjela predstaviti svoj parfem u nekoj otmjenoj trgovini koja će doprinijeti njezinu novom otmjenom imidžu.

- Što može biti otmjenije od Bancroft’sa? - pitao je Philip mršteći se, a onda je, ne čekajući odgovor na to retoričko pitanje, dodao: - Jesi li saznao o kome još razmišlja?

~ 130 ~

- O Marshall Field’su.

- To je glupost! Field’s nije otmjeniji od nas i ne mogu odraditi posao za nju kao mi!

- Zapravo, naša “otmjenost” i jest problem.- Ted Rothman podigao je ruku kad je Philipovo lice pocrvenjelo od bijesa. - Dakle kad smo počeli pregovarati o tom poslu, Aderly je htjela taj otmjeni imidž, ali sada su je agent i savjetnici djelomično uvjerili u to da je pogrešno pokušati se riješiti imidža rock-zvijezde/ seks bombe kojim je pridobila toliko mnogo obožavatelja među tinejdžerima. Zbog toga pregovaraju s Field’som i smatraju ih nekim kompromisnim imidžem.

- Želim to predstavljanje, Ted - odlučno je rekao Philip. - Ozbiljno to mislim. Ponudi im veći udio u zaradi ako je potrebno ili im reci da ćemo podijeliti lokalne troškove reklamiranja.

Nemoj ponuditi više nego što je potrebno, ali osiguraj nam to predstavljanje.

- Dat ću sve od sebe.

- Zar do sada nisi davao sve od sebe? - izazivao ga je Philip. Ne čekajući odgovor, obratio se potpredsjedniku koji je sjedio pokraj Rothmana, a onda je jednog po jednog podvrgnuo istom kratkom ispitivanju kao i Rothmana. Prodaja je bila izvrsna i svaki potpredsjednik bio je i više nego sposoban; Philip je to znao, ali kako mu se zdravlje pogoršavalo, tako mu se pogoršavalo i raspoloženje. Gordon Mitchell posljednji je pretrpio Philipovu paljbu:- Haljine Dominica Avantia izgledaju grozno, kao prošlogodišnji ostaci, i ne prodaju se.

- Jedan od razloga zbog kojega se ne prodaju - izjavio je Mitchell uputivši ogorčen i optužujući pogled Lisinu šefu - taj je što su se tvoji ljudi silno potrudili da Avantieve haljine izgledaju smiješno! Kako vam je palo na pamet na lutke staviti one kape i rukavice sa šljokicama?!

Lisin šef, Neil Nordstrom, ljutitog je potpredsjednika pogledao svisoka, ali mirna izraza lica.- Lisa Pontini i njezin tim barem su uspjeli u tome da ta roba izgleda zanimljivo, iako to nije - komentirao je.

- Dosta, gospodo - pomalo je umorno odsjekao Philip. - Sam - rekao je, obrativši se Samu Greenu, glavnom odvjetniku robne kuće, koji mu je sjedio odmah s lijeve strane - što je s tužbom one žene koja je rekla da se spotaknula u odjelu namještaja i ozlijedila leđa?

- Ona je prevarantica - odgovorio je Sam Green.- Naše osiguravajuće društvo upravo je otkrilo da je tužila još četiri lanca zbog iste stvari. Neće se nagoditi s njom. Morat će nas najprije odvesti na sud, a onda će izgubiti.

Philip je kimnuo i hladno pogledao Meredith. - Što je s ugovorima za zemljište u Houstonu koje toliko silno želiš kupiti?

- Sam i ja razrađujemo posljednje detalje. Prodavatelj je pristao podijeliti posjed i spremni smo sastaviti ugovor.

Na to je odgovorio kratkim kimanjem te se okrenuo na stolici da se obrati financijskom direktoru, koji mu je sjedio s desne strane. - Allene, što ti imaš prijaviti?

Financijski direktor pogledao je u žuti notes s linijama koji je stajao ispred njega. Kao izvršni financijski direktor Bancroft Corporationa, Allen Stanley bio je odgovoran za sva financijska pitanja, pa tako i za kreditni odjel robne kuće. Zbog dvadeset godina stresne, intelektualne borbe s Philipom Bancroftom vjerojatno je izgubio veći dio kose i izgledao kao

~ 131 ~

da ima šezdeset pet godina, a ne pedeset pet. Financijski direktor i njegovi podređeni nisu donosili dobit robnoj kući. Kao ni pravni sektor ni sektor ljudskih potencijala. Philip je ta tri sektora podnosio kao neophodno zlo, ali zapravo ih je smatrao pijavicama. Osim toga mrzio je to što su mu direktori tih triju sektora stalno navodili razloge zašto nešto ne smije napraviti, umjesto da su mu govorili kako da nešto napravi. Allen Stanley imao je još pet godina do prijevremene mirovine, a Meredith se ponekad pitala kako će izdržati do tada.

Kad je Allen progovorio, glas mu je bio jasan, ali neodlučan.- Prošli mjesec imali smo rekordan broj novih prijava za kreditne kartice... Gotovo osam tisuća.

- Koliko si ih odobrio?

- Otprilike šezdeset pet posto.

- Kako, pobogu - bijesno je izustio Philip, lupkajući nalivperom Waterman po stolu da naglasi svaku riječ - možeš opravdati odbijanje triju od osam tisuća prijava? Pokušavamo pridobiti nove nositelje kartica, a ti ih odbijaš jednako brzo kako koja prijava stigne! Ne moram ti govoriti koliko je kamata na te kartice unosna za nas. A neću ni računati gubitak prihoda od tri tisuće ljudi koji neće kupovati u Bancroft’su jer ovdje ne mogu kupovati na kredit! - Meredith je gledala kako se naočigled pokušava smiriti, kao da se iznenada sjetio da ima bolesno srce.

- Odbili smo zahtjeve ljudi koji nisu kreditno sposobni, Philipe - Allen je izjavio odlučnim, razumnim tonom. - Kao što znaš, neplatiše ne plaćaju ono što kupe, kao ni kamatu na računu.

Možda misliš da nas odbijanje tih prijava košta, ali ja mislim da su moji zaposlenici spasili Bancroft’s od hrpe nenaplativa duga. Postavio sam osnovne kriterije koji moraju biti zadovoljeni prije nego što nekomu izdamo karticu Bancroft’sa, a činjenica je da tri tisuće ljudi nije ispunilo te kriterije.

- Zato što su kriteriji prokleto previsoki - glatko se ubacio Gordon Mitchell.

- Zašto to kažeš?- revno je pitao Philip, uvijek spreman naći neku grešku financijskom direktoru.

- To kažem - odgovorio je Mitchell sa zlobnim zadovoljstvom - zato što mi je nećakinja rekla da joj je Bancroft’s upravo odbio prijavu za kreditnu karticu.

- Onda nije bila kreditno sposobna - uzvratio je financijski direktor.

- Stvarno? - otezao je. - Kako to da su joj onda Field’s i Macy’s upravo izdali nove kartice? Moja nećakinja, koja je na trećoj godini fakulteta, kaže da je u odbijenici pisalo da ima nedovoljnu kreditnu povijest. Pretpostavljam da to znači da niste mogli naći ništa o njoj, ni loše ni dobro.

Financijski je direktor kimnuo, a blijedo naborano lice sada mu se namrštilo. - Očito, ako to piše u našem pismu, onda je tako i bilo.

- A što je s Field’som i Macy’som?- pitao je Philip, nagnuvši se naprijed. - Oni očito imaju bolji pristup informacijama nego ti i tvoji ljudi.

- Nemaju. Svi koristimo isti kreditni ured za informacije. Očito su njihovi kriteriji blaži od mojih.

- To nisu tvoji kriteriji, pobogu! Ova trgovina nije tvoja...

Meredith se ubacila, znajući da će financijski direktor nepopustljivo braniti svoje postupke i postupke svojih zaposlenika, ali teško da će Philipu naglasiti njegove greške, kao

~ 132 ~

i ovu, koja je bila isključivo Philipova. Potaknuta nesebičnom željom da obrani Allena Stanleya i vrlo sebičnom željom da izbjegne još jednu dugačku prepirku koju će ona i ostali izvršni direktori morati slušati, Meredith je prekinula očevu prodiku.- Posljednji put kad je iskrsnula ova tema - rekla mu je, trudeći se zvučati i uljudno i nepristrano - smatrao si da nam je prošlost pokazala da su mnogi studenti kreditno nesposobni. Naredio si Allenu da uskrati kreditne kartice svim studentima osim u iznimnim slučajevima.

Dvoranu za sastanke obavio je muk, jeziva, budna tišina koja bi često uslijedila kad god bi se Meredith usprotivila ocu, ali danas je bila teža nego ikada, jer su svi tražili bilo kakav znak popustljivosti u Philipovu krutom stavu prema kćeri, znak koji bi nagovijestio da će ga ona naslijediti. Zapravo, njezin otac nije bio ništa zahtjevniji nego njegovi kolege u Saksu ili Macy’su ili u bilo kojoj drugoj velikoj robnoj kući, i Meredith je to znala. Njoj se nije sviđao njegov otresit, autokratski stil, a ne njegovi prohtjevi. Izvršni direktori za ovim konferencijskim stolom odbrali su karijeru u maloprodaji, unaprijed znajući da je to kaotičan, zahtjevan posao, gdje je šezdesetsatni radni tjedan bio normalan, a ne izniman, za svakoga tko je htio stići do vrha i ostati ondje. I Meredith je, kao i ostali, to znala, kao što je znala da će ona morati raditi napornije, dulje i učinkovitije od svih ostalih ako bude htjela naslijediti mjesto predsjednika, koje bi joj automatski pripalo da se rodila kao muško.

Sad je ušla u raspravu o ovoj temi, jako dobro znajući da bi možda mogla dobiti očevo poštovanje, ali da će vjerojatno dobiti ogorčenost. Prezrivo ju je pogledao. - Što bi ti predložila, Meredith? - pitao je, ni ne priznajući ni ne poričući da je to bila njegova odluka.

- Isto što sam predložila i prošli put: da se studentima bez negativnih kreditnih iskustava dodijele kreditne kartice, ali s niskim limitom, recimo petsto dolara za prvu godinu. A ako Allenovi ljudi na kraju godine budu zadovoljni načinom plaćanja, onda se maksimalni limit nositelja kartice može povećati.

Na trenutak ju je samo gledao, a onda je okrenuo glavu kao da je nije ni čuo te nastavio sastanak. Sat vremena poslije zatvorio je mapu od jelenje kože u kojoj su bile bilješke sa sastanka te pogledao izvršne direktore za konferencijskim stolom.- Danas imam iznimno pretrpan raspored sa sastancima, gospodo... I dame - dodao je, s bahatim tonom zbog kojeg ga je Meredith uvijek htjela udariti. - Morat ćemo preskočiti analizu najprodavanijih artikala ovaj tjedan. Hvala na dolasku. Sastanak je završen. Allene - rekao je usputnim glasom možeš studentima ponuditi kredit s limitom od petsto dolara ako nemaju negativnu kreditnu povijest.

To je bilo to. Nije pohvalio Meredith zbog te ideje ni na koji način. Ponašao se kao što se i inače ponašao kada bi njegova talentirana kći pokazala da je donijela dobru odluku: nevoljko bi prihvatio njezine prijedloge i nikada ne bi priznao njihov vrijedan doprinos robnoj kući, kao ni njezin. Ali oni su bili vrijedni i svi su to znali. Uključujući i Philipa Bancrofta.

Meredith je skupila bilješke i izašla iz dvorane za sastanke zajedno s Gordonom Mitchellom. Od svih kandidata za mjesto privremenog predsjednika bilo je najizglednije da će ta funkcija pripasti Mitchellu ili Meredith; Mitchell je to znao, kao i Meredith. S trideset sedam godina imao je više iskustva u maloprodaji od Meredith i zbog toga je imao blagu prednost pred njom, ali u Bancroft’su se zaposlio tek prije tri godine. S druge strane Meredith je radila u Bancroft’su sedam godina, a što je još važnije, uspješno je vodila proširenje Bancroft’sa u drugim dijelovima zemlje; svađala se i nagovarala oca i bankare da

~ 133 ~

financiraju proširenje te ih napokon uspjela uvjeriti. Ona je odabirala lokacije za nove trgovine i ona je bila iznimno posvećena beskrajnim detaljima tijekom gradnje i opremanja tih trgovina. Zbog svega toga, kao i zbog prijašnjeg iskustva u drugim odjelima Bancroft’sa, članovima je imala ponuditi nešto što ni jedan drugi kandidat za mjesto predsjednika nije imao, uključujući i Gordona Mitchella, a to je bila svestranost. Svestranost i širi način razumijevanja funkcioniranja trgovine. Postrance je pogledala Gordona i vidjela proračunati izraz u njegovim očima kad ju je pogledao. - Philip mi je rekao da će ići na krstarenje prema liječnikovim uputama dok bude na dopustu - počeo je Gordon dok su tepihom hodali pokraj tajnica u boksovima ispred ureda potpredsjednika.- Kamo namjerava... - zastao je kad je njegova tajnica ustala od stola i lagano podigavši glas rekla: - Gospodine Mitchell, imate poziv na privatnoj liniji od gospodina Bendera. Njegova tajnica kaže da je prilično hitno.

- Rekao sam ti da se ne javljaš na moju privatnu liniju, Debbie - odbrusio joj je.

Ispričavši se Meredith, Mitchell je projurio pokraj svoje tajnice, ušao u ured i zatvorio vrata.

Ispred njegova ureda Debbie Novotny ugrizla se za usnicu i gledala kako Meredith Bancroft odlazi. Kad god bi zvala “tajnica gospodina Bendera”, Gordon bi postao napet i uzbuđen te bi uvijek zatvarao vrata dok su razgovarali. Već je skoro godinu dana obećavao da će se razvesti tako da se može oženiti Debbie, a ona se sada odjednom preplašila da on odugovlači jer je “tajnica gospodina Bendera” zapravo lažno ime za njegovu novu ljubavnicu. Dao je i druga obećanja koja nije održao: naprimjer rekao je da će unaprijediti Debbie na mjesto nabavljača i dati joj povišicu. Dok joj je srce snažno udaralo, Debbie je oprezno uzela slušalicu. Gordonov glas bio je tih i zabrinut:- Rekao sam ti da me ne zoveš u ured!

- Smiri se, neće dugo trajati - rekao je Bender. - Još uvijek imam hrpu onih svilenih bluza koje si kupio i brdo bižuterije. Dat ću ti dvaput više nego inače ako mi to skineš s leđa.

- Bio je to glas muškarca, a Debbie je tako laknulo da je htjela poklopiti, no onda je shvatila da bi to što Bender govori moglo imati veze s mitom.

- Ne mogu - odbrusio mu je Gordon. - Vidio sam onu posljednju pošiljku bluza i nakita koju si poslao ovamo i to je bilo osrednje sranje! Dogovor nam je prolazio ovoliko dugo samo zato što ti je roba bila kvalitetna. Ako netko ovdje malo bolje pogleda zadnju pošiljku, zanimat će ga tko je to kupio i zašto. Kad se to dogodi, moji voditelji odjela pokazat će prstom ravno na mene i reći da sam im ja rekao da kupuju od tebe.

- Ako te to brine - rekao je Bender - otpusti ih pa neće moći pokazati prstom na tebe.

- Morat ću to učiniti, ali to ništa ne mijenja. Slušaj, Benderu - hladno je rekao Gordon naš odnos obojici je bio unosan, ali sada je gotovo. Preopasno je. Kao drugo, mislim da će mi ponuditi mjesto privremenog predsjednika. Kad se to dogodi, više neću imati nikakve veze s nabavom.

Benderov glas postao je prijeteći. - Dobro me slušaj, glupane, jer ću ti ovo reći samo jedanput: ti i ja imali smo jako dobar posao i tvoje me se ambicije ne tiču. Prošle sam ti godine platio sto tisuća dolara...

- Rekao sam ti da je posao gotov.

- Nije gotov dok ja ne kažem, a to je još daleko. Samo me naljuti, pa ću nazvati starog Bancrofta...

- I što ćeš mu reći? - podsmjehnuo se Gordon. - Da sam odbio tvoje mito kako bih kupio tvoju usranu robu?

~ 134 ~

- Ne, reći ću mu da sam ja jedan pošten poslovni čovjek, a da si me ti cijedio za proviziju prije nego što si rekao svojim ljudima da kupe moju izvrsnu robu. To nije podmićivanje, to je iznuda. - Malo je zastao da mu to sjedne, a onda je dodao: - A tu je uvijek i porezna, zar ne? Ako dobiju anoniman poziv i počnu te provjeravati, sigurno će saznati da negdje imaš dodatnih sto tisuća dolara koje nisi prijavio. Utaja poreza je prevara, dragi. Iznuda i prevara.

Usred sve veće panike, Gordon je čuo neki zvuk u telefonu, neobičan prigušen zvuk zatvaranja ormarića za spise. - Pričekaj malo - brzo je rekao - moram izvaditi nešto iz aktovke. - Ne obazirući se na aktovku koja je stajala na stolu gdje ju je i ostavio, odložio je slušalicu, prišao vratima ureda te tiho stisnuo kvaku i odškrinuo vrata: njegova tajnica sjedila je za stolom, držala slušalicu na uhu i ruku preko donjeg dijela, a na telefonu je svijetlila samo jedna linija. Blijed od bijesa i panike, zatvorio je vrata i vratio se za stol. Našu raspravu morat ćemo završiti večeras - otresito je rekao. - Nazovi me kući.

- Upozoravam te...

- Dobro, dobro! Nazovi me kući. Nešto ćemo smisliti. Pomalo umiren, Bender je rekao: Tako je bolje. Nisam posve nerazuman. Budući da moraš odbiti Bancroftov posao, povećat ću tvoj dio.

Gordon je poklopio slušalicu i pritisnuo gumb na interfonu. - Debbie, možeš li doći ovamo? - pitao je, a onda je pustio gumb i dodao: - Glupa, radoznala kuja!

Nedugo zatim Debbie je otvorila vrata, zgrčena želuca i gotovo uništenih iluzija o njemu, te preplašena da će joj lice odati njezino grešno saznanje.

- Zatvori vrata i zaključaj ih - rekao je Gordon, natjeravši se na promukli ton u glasu kad je obišao stol i prišao sofi.- Dođi ovamo - dodao je.

Zbunjena senzualnim tonom njegova glasa i hladnim pogledom koji se kosio s tim, Debbie mu je oprezno prišla, a onda je prigušila vapaj zbog uspaničena iznenađenja kad ju je povukao u naručje.- Znam da si prisluškivala moj telefonski poziv - rekao je Gordon, tjerajući se da ignorira poriv da je ne zadavi. - Radim to radi nas, Debbie. Kad me žena opelješi nakon razvoda, neću imati ništa. Treba mi novac za nas, tako da ti mogu pokloniti stvari koje zaslužuješ. Razumiješ to, zar ne, dušo?

Debbie je pogledala njegovo lijepo lice, vidjela preklinjanje u njegovim očima i razumjela. Vjerovala mu je. Rukama je otkapčao njezinu haljinu i skidao je, a kad je gurnuo prste u njezin grudnjak i u njezine gaćice, ona se privila uz njega i ponudila mu svoje tijelo.

Svoju ljubav. Svoju šutnju.

Meredith je baš htjela podići slušalicu kad je njezina tajnica prošla pokraj vrata njezina ureda. - Kopirala sam nešto - pojasnila joj je Phyllis ulazeći u ured. Dvadesetsedmogodišnja Phyllis Tilsher bila je pametna, intuitivna i posve razumna u svemu osim u jednome: strašno su je privlačili neodgovorni, nepouzdani muškarci. To joj je bila slabost o kojoj je uz smijeh raspravljala s Meredith tijekom godina zajedničkog rada. - Zvao je Jerry Keaton iz ljudskih potencijala dok te nije bilo - nastavila je Phyllis, te je uz uobičajenu nasmiješenu učinkovitost počela izvještavati Meredith o pozivima koje je preuzela za nju. - Kaže da postoji mogućnost da jedna naša prodavačica podigne tužbu na osnovi diskriminacije.

- Je li razgovarao s ljudima iz pravnog sektora?

- Da, ali želi i s tobom razgovarati.

~ 135 ~

- Ja moram otići do arhitekta da do kraja pregledam nacrte za trgovinu u Houstonu rekla je Meredith. - Reci Jerryu da se možemo vidjeti odmah u ponedjeljak ujutro.

- Dobro. Zvao je i gospodin Savage. - Zastala je kad je Sam Green polako pokucao na dovratak. - Ispričavam se - objema im je rekao, a onda je dodao: - Meredith, možeš li mi posvetiti nekoliko minuta?

Meredith je kimnula. - Što je bilo?

- Upravo sam se čuo s Ivanom Thorpom - rekao je, mršteći se dok je prilazio njezinu stolu. - Izgleda da imamo zapreku u našem dogovoru za zemljište u Houstonu.

Meredith je provela više od mjesec dana u Houstonu, tražeći prikladne lokacije na kojima Bancroft’s može sagraditi ne samo novu trgovinu nego i cijeli trgovački centar.

Napokon je pronašla idealno mjesto u blizini The Gallerie te su mjesecima pregovarali s Thorp Developmentom, kompanijom koja je bila vlasnik posjeda. - Kakvu zapreku?

- Kad sam mu rekao da smo spremni sastaviti ugovor, rekao je da možda ima kupca za sve svoje vlasništvo, uključujući i to.

Thorp Development bila je holding-kompanija iz Houstona koja je posjedovala nekoliko poslovnih zgrada i trgovačkih centara, kao i neizgrađenih zemljišta, te nije bila tajna da su braća Thorp htjela prodati cijelu kompaniju; to je pisalo u Wall Street Journalu. - Misliš da stvarno imaju kupca? Ili nas pokušava natjerati da mu ponudimo više za to zemljište?

- Vjerojatno ovo drugo, ali htio sam da znaš da možda imamo konkurenciju koju nismo očekivali.

- Onda ćemo to morati riješiti, Sam. Želim našu sljedeću trgovinu sagraditi na tom zemljištu više nego što sam ikada prije negdje htjela sagraditi neku trgovinu. Lokacija je savršena. Houston se počinje oporavljati od krize, ali cijene zemljišta još su vrlo niske. Kad budemo spremni otvoriti trgovinu, njihova će ekonomija cvasti.

Meredith je pogledala na sat i ustala. Bilo je tri popodne u petak, što je značilo da će promet već sada biti pojačan. - Moram ići - rekla je i skrušeno se nasmiješila. - Provjeri može li tvoj prijatelj iz Houstona saznati ima li Thorp drugog kupca.

- Već sam ga nazvao. Istražuje.

~ 136 ~

ŠESNAESTO POGLAVLJE Mattova limuzina jurila je kroz gust promet u centru Chicaga u petak poslijepodne, brzo se probijajući prema neboderu od šezdeset katova u kojemu se nalazilo nacionalno sjedište Haskell Electronicsa. Matt je na stražnjem sjedalu podigao pogled s izvještaja koji je čitao baš u trenutku kad je Joe O’Hara zaobišao taksi, prešao preko crvenog i, neprestano udarajući po sireni, natjerao skupinu neustrašivih čikaških pješaka da mu se maknu s puta.

Manje od tri metra od Haskellove podzemne garaže Joe je nagazio na kočnicu i okrenuo auto prema ulazu. - Oprosti, Matt - rekao je i ironično se nasmiješio, podižući pogled i gledajući u retrovizoru namrgođenog Matta.

- Volio bih - kratko je i ogorčeno odgovorio Matt - da mi jedan dan objasniš zašto želiš pretvoriti pješake u znak na haubi. - Njegov glas bio je nadjačan bukom dok se prednji dio dugačkog auta spuštao, a gume beskrajno škripale dok su vijugali i vijugali, silazeći na razinu parkirališta rezerviranu za izvršne direktore, te izbjegavali zid za tek nekoliko centimetara. Bez obzira na to koliko elegantan ili skup auto bio, O’Hara ga je svejedno vozio kao neustrašivi tinejdžer u “nabrijanom” Chevyu s plavušom u krilu i pivom na sjedalu. Da mu refleksi nisu i dalje bili brzi kao u tinejdžera, odavno bi izgubio vozačku, a možda i život.

Bio je jednako odan kao i odvažan, a prije deset godina u Južnoj Americi baš te osobine natjerale su ga da ugrozi život spašavajući Matta kad su kamionu koji je Matt vozio otkazale kočnice, pa je udario u nasip i zapalio se. Joe ja za svoj trud dobio gajbu najdražeg viskija, kao i Mattovu beskrajnu zahvalnost.

Joe ja na remenu ispod jakne nosio automatski pištolj kalibra .45 koji je kupio prije mnogo godina kad je prvi put vozio Matta pokraj pobunjenih vozača kamiona koji su blokirali jednu od njegovih prvih tvrtki. Matt je zapravo mislio da je pištolj nepotreban. Iako je bio visok samo metar sedamdeset sedam, Joe je na sebi imao sto kila čvrstih mišića, svadljivo lice koje je bilo gotovo ružno te namrgođen izraz koji je jasno bio prijeteći. Bolje mu je pristajao posao tjelesnog čuvara nego vozača: izgledao je kao sumo-borac. Vozio je kao manijak.

- Stigli smo - povikao je Joe i uspio lagano zaustaviti auto ispred privatnog dizala ispod zgrade. - Dome, slatki dome.

- Godinu dana ili manje - rekao je Matt i zatvorio aktovku. Kad bi Matt kupio neku kompaniju, obično bi se u njoj zadržao mjesec ili dva, toliko da se sastaje sa svojim ljudima dok su oni procjenjivali rukovodstvo i pravili preporuke. No do sada je kupovao samo dobro vođene kompanije koje su iz nekog razloga bile u nevolji zbog nedostatka obrtnog kapitala.

Promjene koje je uveo u tim kompanijama uglavnom su bile manje i učinjene samo kako bi

~ 137 ~

se način njihova poslovanja uskladio s Intercorpovim. No s Haskellom je bilo drukčije. Stare metode i procedure morat će se zamijeniti novima. Povlastice će se morati ponovno utvrditi, plaće prilagoditi, odanost promijeniti. Matt je planirao i izgraditi veliki novi proizvodni pogon u Southvilleu, gdje je već kupio zemljište. Haskellu je bio potreban veliki popravak.

Između brodovlasničke kompanije koju je upravo kupio i reorganizacije Haskella Matt će morati raditi dugo i naporno, noću i danju, ali tako je već radio godinama. U početku je to radio iz neke očajne, kompulzivne potrebe da uspije, da dokaže da može. Čak i sada, kad je uspio više nego što je ikada mogao zamisliti, zadržao je taj zamorni tempo, ali ne zato što je uživao u njemu ili u uspjehu, nego zato što mu je prešao u naviku. I zato što ga više ništa nije zadovoljavalo. Naporno je radio, a kad si je uzeo vremena za igru, onda se prepustio tomu.

Ni jedno ni drugo nije mu pružalo neki smisao ili neku ugodu. Ali poboljšanje Haskella, njegovo pretvaranje u ono što bi trebao biti, bio je izazovan cilj. Možda je u tome pogriješio, zaključio je Matt dok je stavljao ključ u privatno dizalo koje je vozilo na katove izvršnih direktora. Stvorio je ogroman konglomerat kupujući poželjne, dobro vođene kompanije kojima je trebala Intercorpova financijska potpora. Možda je trebao kupiti nekoliko kompanija kojima je bilo potrebno više od toga. Njegov tim za preuzimanje bio je ovdje dva tjedna i radio procjene. Bili su gore i čekali da se sastanu s njim, a on je htio što prije početi.

Na šezdesetom katu recepcionarka se javila na telefon i slušala informacije koje je dobivala od zaštitara, koji je također bio i recepcionar u predvorju Haskella u prizemlju.

Kad je poklopila, Valerie je prišla tajnici koja joj je sjedila s desne strane. - Pete Duncan kaže da je srebrna dugačka limuzina upravo skrenula u garažu - šapnula je.- Misli da je Farrell.

- Srebrna mu je sigurno omiljena boja - odgovorila je Joanna i znakovito pogledala novu srebrnu ploču od dva metra s Intercorpovim znakom koji je stajao na zidu od palisandrovine iza njezina stola.

Dva tjedna nakon što ih je preuzeo Intercorp, došla je skupina tesara koju je nadgledao muškarac koji se predstavio kao voditelj unutarnjeg uređenja Intercorpa. Kad je otišao nakon dva tjedna, cijeli prostor recepcije, kao i dvorana za sastanke te Mattov budući ured, bili su posve preuređeni. Ondje gdje su jednom bili izlizani orijentalni tepisi i namještaj od tamnog drva lagano izgreben od godina uporabe, sada su stajale površine srebrnih tepiha koje su prekrivale svaki centimetar poda i moderne tamno-crvene kožne sofe grupirane oko staklenih stolića. Bilo je općepoznato da svaki odjel ili preuzeta kompanija mora odmah biti preuređena tako da izgleda kao druge kompanije u vlasništvu Matta Farrella.

Valerie i Joanna, kao i nekoliko drugih tajnica na ovom katu, bile su sada jako dobro upoznate ne samo s ugledom i osobinama koje su pratile Matthewa Farrella nego i s njegovom okrutnošću. Nekoliko dana nakon što je Intercorp preuzeo Haskell, njegov predsjednik, gospodin Vern Haskell, bio je primoran otići u prijevremenu mirovinu. Kao i njegova dva potpredsjednika, od kojih je jedan bio sin Verna Haskella, a drugi njegov zet.

Jedan drugi potpredsjednik odbio je odstupiti te je dobio otkaz. U uredima tih odanih potpredsjednika, koji su se nalazili na ovom katu, samo na drugoj strani, sada su bila trojica Farrellovih pristaša. Još tri njegova čovjeka bila su smještena na drugim položajima u zgradi te su sve špijunirali i, kako se govorkalo, radoznalo ispitivali zaposlenike, pravili popise, nesumnjivo ljudi koje će sljedeće otpustiti.

~ 138 ~

Kako bi stvari bile još gore, nisu samo izvršni direktori izgurani sa svojih položaja; tajnica gospodina Haskella mogla je “birati” hoće li raditi za nekog drugog, manje istaknutog direktora ili otići zajedno sa svojim šefom, jer je Matthew Farrell ustrajao na tome da dopremi svoju tajnicu iz Kalifornije. To je prouzrokovalo novi nalet straha i prezira među preostalim tajnicama, ali to nije ništa u usporedbi s tim što su osjećale prema Farrellovoj tajnici kad je stigla: Eleanor Stern bila je uspravna kao svijeća, mršavi, smrknuti tiranin/zabadalo koji ih je gledao kao sokol i koji je stalno koristio riječi drskost i pristojnost.

U ured je stizala prije svih i ostajala poslije svih, a kad su vrata njezina ureda bila otvorena, što sada nije bio slučaj, čula je i najtiše žensko smijanje ili neki usputni trač. Tada bi ustala i stajala na vratima poput bijesnog stožernog narednika dok njihovo bezazleno brbljanje ne bi došlo do neizbježnog i neugodnog kraja. Zbog toga se Valerie othrvala porivu da nazove nekoliko drugih tajnica i kaže im da će doći Farrell, pa da one mogu doći ovamo uz neku izmišljenu izliku, kako bi ga barem vidjele.

U filmskim časopisima i tabloidima prikazivali su ga kao zgodnog, profinjenog komada koji je izlazio s filmskim zvijezdama i članovima europskih kraljevskih obitelji. U Wall Street Journalu pisalo je da je on “korporativni genij sa zlatnim rukama”. Na dan kad je otišao gospodin Haskell je rekao da je Matthew Farrell “arogantan, neljudski gad s instinktom psa krvosljednika i moralom izgladnjela vuka”. Dok su Joanna i Valerie čekale da ga vide, već su odlučile da će ga prezirati od prvog pogleda. I tako je i bilo.

Tiho zvono dizala pogodilo je recepciju kao udaranje gonga. Matthew Farrell izašao je van, a sam zrak kao da je počeo pucati od potisnute energije njegove prisutnosti. Tamno osunčan i sportske građe, brzo je koračao prema njima, čitao izvještaj i nosio aktovku, s bež kaputom od kašmira prebačenim preko podlaktice. Valerie je nesigurno ustala. - Dobar dan, gospodine Farrell. - Za svoju ljubaznost bila je nagrađena zastrašujućim pogledom hladnih sivih očiju, kratkim kimanjem, a onda je projurio poput vjetra; moćan, tajanstven i sasvim ravnodušan spram običnih smrtnika kao što su Valerie i Joanna.

Matt je ovdje bio već jednom na večernjem sastanku te je s nepokolebljivom sigurnošću hodao prema privatnom nizu ureda koji su nekoć pripadali Haskellovu predsjedniku i njegovoj tajnici. Tek kad je zatvorio vrata tajničina ureda, podigao je pogled s izvještaja koji je čitao u dizalu, a i to je učinio zato da kratko pogleda tajnicu s kojom je usko surađivao dugih devet godina. Nisu se pozdravili ni bespotrebno ćaskali; to nikada nisu radili. - Kakva je situacija?

- Dosta dobra - odgovorila je Eleanor Stern.

- Je li spreman dnevni red za sastanak? - dodao je, već krenuvši prema visokim, dvostrukim vratima od palisandrovine koja su vodila u njegov privatni ured.

- Naravno - odgovorila je, potpuno u skladu s njegovim oštrim tonom. Njih dvoje bili su savršen tim od prvog dana kada je stigla u njegov ured, zajedno s još dvadeset drugih žena, koje su uglavnom bile mlade i privlačne, i koje je Mattu poslala agencija za zapošljavanje.

Prije toga dana Matt je vidio Meredithinu sliku u časopisu Time and Country, koji je netko ostavio u kantini. Ležala je na plaži na Jamajci s jednim mladim igračem pola. Ispod slike pisalo je da se odmara s prijateljima s fakulteta. Odlučniji nego ikad prije da uspije, zahvaljujući toj slici, počeo je razgovarati s kandidatkinjama. Većina njih bile su praznoglave ili su otvoreno koketirale s njim, a on nije bio raspoložen ni za gluposti ni za ženske metode zavođenja. Htio je, odnosno trebao je nekog pametnog i odgovornog, nekoga tko će moći

~ 139 ~

držati korak s njegovim još odlučnijim porivom da stigne do vrha. Baš je bio bacio životopis posljednje kandidatkinje u koš kada je podigao pogled i vidio Eleanor Stern kako stupa prema njemu u cipelama s niskom petom, u jednostavnom crnom kostimu, sa sijedom kosom pokupljenom u strogu punđu. Gurnula je svoj životopis njemu u ruke i stoički čekala u tišini dok je Matt čitao relevantne činjenice, među kojima i te da je imala pedeset godina, da nije bila udana i da je u minuti mogla natipkati 120 riječi, odnosno 160 riječi stenografski. Matt ju je pogledao, želeći je ispitati, no ona je hladnim, odlučnim glasom izjavila: - Jasno mi je da sam dvadeset godina starija od ostalih kandidatkinja ovdje i da sam dvadeset puta manje privlačna. Ali kako nikada nisam bila lijepa žena, morala sam razviti druge kvalitete i oslanjati se na njih.

Matt ju je zatečeno pitao:- Koje su to kvalitete?

- Moja pamet i moje vještine - odgovorila je. - Osim mojih vještina tipkanja i stenografije, također sam pravna pomoćnica i knjigovotkinja. Osim toga znam nešto što vrlo malo današnjih dvadesetogodišnjakinja zna...

- A to je?

- Pravopis! - Svidjela mu se ta izjava sa svom svojom uštogljenom superiornosti i implicitnim prezirom za išta manje od savršenstva. Imala je određen suzdržan ponos, kojemu se Matt divio, te je predosjetio da ima istu krutu odlučnost kao i on koja je potrebna da se posao dobro napravi. Na temelju tog instinktivnog uvjerenja da je idealna za tu poziciju, izravno joj je rekao: - Radi se jako dugo i plaća trenutno nije bajna. Tek počinjem.

Ako uspijem, povući ću vas sa sobom. Vaša plaća rast će u skladu s vašim doprinosom.

- Dogovoreno.

- Puno ću putovati. Poslije ćete mi se možda morati i pridružiti.

Začudo, njezine su se blijede oči skupile. - Možda biste trebali biti malo određeniji oko mojih dužnosti, gospodine Farrell. Žene vas nesumnjivo smatraju vrlo privlačnim, ali...

Zapanjen jer je ona očito mislila da je on namjerava zavesti i ljutit zbog njezina strogog, ali netraženog mišljenja o tome da je privlačan drugim ženama, Matt je odgovorio glasom koji je bio još hladniji od njezina: - Vaše dužnosti bit će strogo tajničke i ništa više od toga.

Ne zanima me ni avantura ni flert; ne želim tortu za rođendan, kao ni ugađanje, ali ni vaše mišljenje o osobnim stvarima koje se tiču mene. Želim samo vaše vrijeme i vaše vještine.

Bio je mnogo oštriji nego što bi inače bio, a to je više bilo zbog Meredithine slike nego zbog držanja Eleanor Stern, ali njoj to ni najmanje nije smetalo. Zapravo, izgledala je kao da joj je bio draži takav poslovni dogovor koji je on upravo opisao. - To mi je potpuno prihvatljivo - izjavila je.

- Kad možete početi?

- Odmah.

Nikada nije požalio zbog svoje odluke. Za tjedan dana shvatio je da Eleanor Stern može raditi neumornim, ubitačnim tempom baš kao i on, a da se nikada ne umori i ne iscrpi. Što joj je davao više dužnosti, to je ona bila učinkovitija. Nikada nisu premostili prepreku koja je nastala između njih kad je ona izrazila svoju zabrinutost spram njegovih namjera. U početku su jednostavno bili previše zaokupljeni zajedničkim poslom kako bi uopće razmišljali o tome. Poslije to više nije bilo ni važno; upali su u rutinu i to je odlično funkcioniralo za oboje. Matt je stigao do vrha, a ona je dan i noć radila uz njega, bez pritužbi. Zapravo, bila

~ 140 ~

mu je gotovo neophodna u poslovnom životu te je održao riječ i izdašno je nagradio za odanost i trud: plaća gospođice Stern bila je 65 000 dolara godišnje, što je bilo više od plaće većine Intercorpovih srednjih menadžera.

Sada ga je slijedila u ured i čekala dok je stavljao aktovku na ulašten stol od palisandrovine koji mu je nedavno bio dostavljen. Inače joj je davao barem jednu mikrokasetu s uputama i diktatom koji je ona trebala transkribirati. - Nema diktata pojasnio joj je Matt, otvorivši aktovku i pruživši joj hrpu fascikala. - I nisam imao priliku proučiti ugovor sa Simpsonom u avionu. Moj mlažnjak imao je problema s motorom, pa sam morao doći komercijalnim letom. Beba ispred mene očito je imala problema s ušima i vrištala je tijekom cijelog leta.

Budući da je on započeo razgovor, gospođica Stern očito se smatrala obaveznom da sudjeluje u njemu.- Netko je trebao učiniti nešto s bebom.

- Muškarac pokraj mene ponudio se da je zadavi - rekao je Matt - ali bebina majka nije bila ništa sklonija tom rješenju nego što je bila mom.

- Koje je bilo vaše rješenje?

- Votka s konjakom. - Zatvorio je aktovku i rekao: - Koliko je dobro administrativno osoblje ovdje?

- Neki su jako savjesni. No Joanna Simmons, pokraj koje ste prošli na putu ovamo, nije kvalificirana. Priča se da je gospodinu Morrisseyu bila više od tajnice, u što sam sklona vjerovati. Budući da su joj vještine nepostojeće, jasno je da je talentirana u nekom drugom području.

Matt je jedva primijetio njezino nezadovoljno frkanje. Nagnuvši glavu prema dvorani za sastanke pokraj njegova ureda, pitao je: - Jesu li svi ovdje?

- Naravno.

- Imaju li svi primjerak dnevnog reda?

- Naravno.

- Očekujem poziv iz Bruxellesa u sljedećih sat vremena - rekao je Matt, već krenuvši prema dvorani za sastanke. - Odmah mi spojite taj poziv, ali ne i ostale. Šest Intercorpovih najtalentiranijih potpredsjednika sjedilo je u dvorani za sastanke na dvjema dugačkim bordo sofama od brušene kože, smještenim jedna prekoputa druge, s velikim stakleno-mramornim stolićem u sredini. Muškarci su ustali kad im je prišao Matt i rukovao se sa svakim. Svi su proučavali njegov izraz lica ne bi li uočili kakvu naznaku o ishodu njegova putovanja u Grčku. - Drago nam je da si se vratio, Matt - rekao je zadnji muškarac kad se Matt rukovao s njim. - Nemoj nas držati u neizvjesnosti - dodao je Tom Anderson. - Kako je bilo u Ateni?

- Iznimno ugodno - odgovorio je Matt kad su se svi premjestili za konferencijski stol. Intercorp sada posjeduje flotu tankera.

Prostorijom je prostrujao osjećaj pobjede, snažan i sladak, a potom se glasno razgovaralo kad su svi počeli raspravljati o planovima kako iskoristiti najnoviji dio Intercorpove obitelji.

Naslonivši se na stolicu, Matt je proučavao šestoricu iznimno sposobnih izvršnih direktora koji su sjedili ispred njega. Svi su bili dinamični i predani, najbolji u svojim područjima. Petorica su dolazila s Harvarda, Princetona, Yalea, UCLA-a i MIT-a, s diplomama

~ 141 ~

iz područja kao što su internacionalno bankarstvo i marketing. Petorica su nosila odijela skrojena po mjeri od osamsto dolara, s diskretnim monogramima na košuljama od egipatskog pamuka i s pažljivo odabranim svilenim kravatama. Kada su bili ovako zajedno kao sada, izgledali su kao reklama za Brooks Brothers, i to s naslovom: Kad dosegnete vrhunac, samo je najbolje dovoljno dobro za vas. Za razliku od njih, šesti muškarac, Tom Anderson, bio je u potpunom neskladu s njima noseći zeleno-smeđi karirani sako, zelene hlače i šarenu kravatu. Andersonova sklonost prema upadljivoj odjeći zabavljala je druge besprijekorno odjevene muškarce iz tima za preuzimanje, ali rijetko su ga zadirkivali zbog toga. U prvom redu, teško je bilo rugati se muškarcu koji je bio visok metar devedeset tri i koji je težio sto deset kilograma.

Anderson je imao završenu srednju školu. Uopće nije imao fakultetsku diplomu i bio je jako ponosan na to. - Ja imam diplomu iz životne škole - rekao bi svaki put kad bi ga netko pitao za obrazovanje. Ali nije govorio da ima neobičan dar koji mu nijedan fakultet ne bi mogao omogućiti: bio je instinktivno, intuitivno osjetljiv na nijanse ljudske prirode. U nekoliko minuta razgovora s nekim čovjekom znao je što tog čovjeka pokreće i motivira; je li to taština, pohlepa, ambicija ili nešto mnogo drukčije.

Djelovao je kao izravan, ogroman medvjed koji je volio raditi neformalno odjeven. No ispod te neuglađene vanjštine Tom Anderson krio je dar za pregovaranje i vještinu da dođe do srži problema, a to je bilo neprocjenjivo, pogotovo kad je rješavao probleme sa sindikatima uime Intercorpa.

Ali od svih njegovih osobina Matt je najviše cijenio jednu: Anderson je bio odan.

Zapravo, on je bio jedini muškarac u prostoriji čija nadarenost nije bila na prodaju najvećem ponuđaču. On je radio za prvu kompaniju koju je Matt kupio. Kad ju je prodao, Tom je odlučio riskirati s Mattom, a ne s novim vlasnicima koji su mu ponudili odlično mjesto i bolju plaću.

Matt je ostalim muškarcima u timu za preuzimanje plaćao dovoljno da ne dođu u iskušenje prijeći u konkurentsku firmu; Andersonu je plaćao čak i više zato što je bio posve odan Mattu i Intercorpu. Nikada nije požalio zbog toga koliko su ga koštali jer su kao tim bili najbolji, ali Matt je bio taj koji je usmjeravao njihovu energiju u pravom smjeru. Glavni plan za Intercorpov rast bio je isključivo njegov te ga je mijenjao onako kako je smatrao ispravnim.

- Gospodo - rekao je, prekidajući njihov razgovor o tankerima.

- O tankerima ćemo razgovarati drugi put. Sada ćemo razgovarati o problemima Haskella.

Mattove metode nakon preuzimanja bile su jedinstvene i učinkovite. Umjesto da trati mjesece pokušavajući riješiti probleme kompanije, pronaći uzroke i lijek te iskorijeniti direktore koji nisu zadovoljavali Intercorpove kriterije, Matt je radio nešto posve drukčije: skupinu muškaraca okupljenih u dvorani za sastanke slao je da rade zajedno s postojećim potpredsjednicima preuzetih kompanija. Sva šestorica bili su stručnjaci u određenom području i za nekoliko tjedana mogli su se potpuno upoznati sa svojim odjelom, procijeniti talent potpredsjednika tog odjela te prepoznati slabosti i jake točke tog odjela.

- Elliotte - rekao je Matt Elliottu Jamisonu - počnimo s tobom. Kakva je situacija u Haskellovu odjelu marketinga?

~ 142 ~

- Nije loša, ali nije ni odlična. Imaju previše menadžera i ovdje i u regionalnim uredima, a premalo prodajnih predstavnika na terenu koji prodaju proizvode. Njihovi postojeći klijenti obasipani su pažnjom, ali predstavnici nemaju vremena otvoriti nove korisničke račune. S obzirom na visoku kvalitetu Haskellovih proizvoda, Haskell bi trebao imati tri ili četiri puta više kupaca nego sada. U ovoj fazi pokušao bih s dodavanjem pedeset predstavnika njihovu prodajnom timu. Kad se izgradi tvornica u Southvilleu i kad počne raditi, predložio bih još pedeset.

Matt je napravio bilješku na žutom notesu s crtama na stolu ispred njega i ponovno posvetio pozornost Jamisonu. - Što još?

- Paul Cranshaw, potpredsjednik iz odjela marketinga, morat će otići, Matt. Radi za Haskell dvadeset osam godina i njegova marketinška filozofija zastarjela je i blesava.

Također je nefleksibilan i ne želi promijeniti način rada.

- Koliko ima godina?

- U njegovu dosjeu piše da ima pedeset šest.

- Hoće li otići u prijevremenu mirovinu ako mu ponudimo?

- On je sljedbenik, a ne vođa, ali je savjestan. Reci mu što želiš da se napravi i to će biti napravljeno. S druge strane, ako želiš inovacije i agresivne računovodstvene postupke, teško da će ih sam osmisliti.

- Sredi ga i usmjeri na pravi put - rekao je Matt nakon malo oklijevanja. - Kad ovdje imenujemo predsjednika, on će ga držati na oku. Financije su velik odjel, koji izgleda u dobrom stanju. Ako je atmosfera ondje dobra, volio bih da tako ostane.

- Slažem se. Sljedeći mjesec bit ću spreman razgovarati s tobom o budžetu i cjenovnoj strukturi.

- U redu. - Matt se sada obratio niskom plavokosom muškarcu specijaliziranom za kadrove i kadrovsku politiku. - Davide, kakvo je stanje u ljudskim potencijalima?

- Nije loše. Zapravo, dosta je dobro. Postotak manjinskih zaposlenika malo je nizak, ali opet ne toliko da dospijemo u novine ili da izgubimo ugovor s vladom - odgovorio je David Talbot.

Ljudski potencijali napravili su dobar posao pri donošenju i održavanju razumnih mjera u zapošljavanju i promaknuću i tako dalje. Lloyd Waldrup, potpredsjednik koji vodi taj odjel, mudar je i kvalificiran za svoj posao.

- On je prikriveni rasist i šovinist - rekao je Tom Anderson, nagnuvši se da si natoči kavu iz srebrnog servisa koji je stajao nasred stola.

- To je smiješna optužba - uzrujano je rekao Talbot. - Lloyd Waldrup dao mi je izvještaje s brojem žena i manjinskih predstavnika u različitim poslovnim kategorijama, a oni pokazuju dosta visok postotak s direktorskim titulama.

- Ne vjerujem tim izvještajima.

- Pobogu, što je s tobom, Tom! - odbrusio mu je, okrenuvši se na stolici da ljutito pogleda Tomove smirene crte lica. - Svaki put kad preuzmemo neku kompaniju, ti se obrušiš na direktore ljudskih potencijala. Zbog čega ti se oni gotovo nikada ne sviđaju?

- Valjda zbog toga što su skoro uvijek dupelisci željni moći.

- Uključujući i Waldrupa?

~ 143 ~

- Možda. Neće sam dati otkaz, to je sigurno. To je jedan arogantni gad i otvoreno je neprijateljski nastrojen prema Intercorpovu preuzimanju.

Tom Anderson podigao je zadivljeni pogled sa svoje šarene kravate s cvjetnim uzorkom. - To nije nikakvo iznenađenje. On je daleki rođak starog Haskella.

Elliott ga je iznenađeno pogledao. - Stvarno? - pitao je, diveći se protiv svoje volje Tomovoj sposobnosti da naizgled bez ikakva truda iskopa takve informacije. - Taj podatak nije se nalazio u njegovu dosjeu. Kako si to saznao?

- Vodio sam divan razgovor s jednom dražesnom starom ženskom koja radi u arhivi.

Ovdje je dulje od svih i hodajući je dnevnik informacija.

- Nije ni čudo da je Cranshaw bio tako prokleto nabrušen. Svakako će morati otići; između ostaloga, stvarat će lošu atmosferu. To je to što se tiče općenitih stvari, Matt. Sastat ćemo se sljedeći tjedan da prođemo detalje.

Matt se obratio Johnu Lambertu za informacije o financijama.

Lambert je pogledao u svoje bilješke i rekao: - Zarada im je dobra, to smo i prije znali, ali mnogo je prostora za racionalizaciju i rezanje troškova. Osim toga loše vrše naplaćivanje.

Za pola njihovih računa potrebno je šest mjeseci da se naplate, a to je zbog toga što se u Haskellu nisu potrudili biti agresivniji kad je riječ o naplati.

- Hoćemo li onda morati zamijeniti direktora financija?

Lambert je oklijevao.- To je teška odluka. Financijski direktor tvrdi da Haskell nije htio da se kupce tjera da brže plaćaju. Kaže da je godinama pokušavao uvesti agresivniju proceduru, ali stari Haskell nije htio ni čuti za to. Ako izuzmemo to, efikasno vodi svoj odjel.

Ozračje je jako dobro i dobar je delegator. Ima dovoljno menadžera da se obavi posao i dobro to rade. Njegov je odjel uredan.

- Kako je reagirao kad si upao u njegovu domenu? Je li bio spreman prilagoditi se na promjene?

- Pogotovo njega.

- A koji ti to cijenjeni instinkt govori?

- Pohvalio mi je odjeću dva dana zaredom. Nikada ne vjerujem nekomu tko mi hvali odjeću, osobito ako ta osoba nosi konzervativno, sivo odijelo.

Prigušeni smijeh prekinuo je napetost koja se počela gomilati u prostoriji, a čak se i David opustio. - Postoji li neki drugi razlog zbog kojeg smatraš da laže vezano uz svoje mjere zapošljavanja i promaknuća?

- Da, postoji - rekao je Tom, pažljivo pridržavajući karirani rukav sakoa da se ne umoči u kavu dok je posezao sa zdjelicom sa šećerom. - Već dva tjedna hodam ovom zgradom dok si ti radio svoj posao u ljudskim potencijama i nešto mi je upalo u oči.- Zastao je da umiješa šećer u kavu, što je svima išlo na živce osim Mattu, koji ga je i dalje gledao sa smirenim zanimanjem. Tom se potom naslonio i stavio gležanj na drugo koljeno, držeći šalicu u ruci.

- Tom! - razdražljivo je viknuo David. - Daj prijeđi na stvar tako da možemo nastaviti sa sastankom! Što si primijetio dok si hodao ovom zgradom?

Tom je posve smireno podigao čupave obrve i rekao: - Vidio sam da u privatnim uredima sjede muškarci.

- I što onda?

~ 144 ~

- Ali nisam vidio da u njima sjede žene, osim u odjelu računovodstva, gdje su tradicionalno žene voditelji. A tih nekoliko žena koje imaju svoje urede imaju tajnice koje sjede ispred njih. A to me pak natjeralo da se zapitam je li to tvoj prijatelj Waldrup možda samo dodjeljuje neke otmjene titule kako bi dame bile sretne i kako bi on izgledao dobro u izvještajima o radnim mjestima. Ako te žene uistinu imaju rukovodeća radna mjesta, gdje su im tajnice? Gdje su njihovi uredi?

- Provjerit ću to - rekao je David i uzrujano uzdahnuo. - Otkrio bih to prije ili poslije, ali bolje je to odmah saznati. - Okrenuo se prema Mattu i nastavio. - U određenom trenutku u budućnosti morat ćemo uskladiti Haskellovu politiku godišnjih odmora i plaća s Intercorpovom. Haskell svojim zaposlenicima daje tri tjedna godišnjeg nakon tri godine radnog staža i četiri tjedna nakon osam godina. Ta politika košta kompaniju cijelo bogatstvo zbog izgubljena vremena i neprestane potrebe za zapošljavanjem privremenih radnika.

- Što je s plaćama? - pitao je Matt.

- Niže su nego naše. Haskellova filozofija jest dati zaposlenicima više godišnjeg, ali platiti ih manje. Sastat ćemo se i ovo detaljnije proći kad napravim analizu i preporuke.

Sljedeća dva sata Matt je slušao, dok su preostali muškarci podnosili izvještaj iz svojih područja te nudili rješenja. Kad su završili s raspravom o Haskellu, Matt ih je izvijestio o razvoju događaja u ostalim Intercorpim podružnicama, što bi ih moglo zanimati sada ili poslije, a to je uključivalo mogući štrajk u Intercorpovoj tvornici tekstila u Georgii, kao i projekt za novi proizvodni pogon koji je namjeravao izgraditi za Haskell na velikoj parceli koju je kupio u Southvilleu.

Tijekom cijelog sastanka jedan je čovjek, Peter Vanderwild, šutio i slušao, poput genijalnog, ali pomalo preplašenog studenta koji razumije osnove, ali koji uči detalje od skupine stručnjaka. Dvadesetosmogodišnji Peter bio je čudo od djeteta s Harvarda, s vrlo visokim kvocijentom inteligencije, te se specijalizirao za analizu kompanija koje Intercorp želi preuzeti, proučavajući njihov potencijal u donošenju zarade, a zatim praveći preporuke za Matta. Haskell Electronics bio je jedan od Vanderwildovih izbora i to će biti njegov treći uspjeh zaredom. Matt ga je poslao u Chicago s ostatkom tima jer je htio da Peter iz prve ruke iskusi što se događa nakon preuzimanja neke kompanije. Htio je vidjeti ono što se ne može vidjeti u financijskim izvještajima na koja se Peter toliko oslanjao kad bi izrađivao preporuku da se kupi neka kompanija: vidjeti te financijske direktore kojima nije stalo do naplaćivanja potraživanja te direktore ljudskih potencijala koji su bili prikriveni rasisti i šovinisti.

Matt ga je doveo ovamo da promatra i da bude promatran. Unatoč Peterovu dosadašnjem izvanrednom uspjehu, Matt je znao da ga i dalje treba usmjeravati. Zapravo, bio je umišljen i preosjetljiv, drzak i plašljiv, ovisno o situaciji, i Matt je to namjeravao obuzdati. Imao je ogromnu količinu sirova talenta koji se morao dobro usmjeriti.

- Peter? - rekao je Matt. - Ima li kakvih novih događaja u tvojem području koje bismo trebali čuti?

- Imam na umu nekoliko mogućih kompanija odličnih za preuzimanje - izjavio je Peter. Nisu tako velike kao Haskell, ali su profitabilne. Jedna je lijepa mala softverska kompanija u Silicijskoj dolini...

- Ništa od softverskih kompanija, Peter - odlučno je rekao Matt.

- Ali JLH je...

~ 145 ~

- Ništa od softverskih kompanija! - prekinuo ga je Matt. - Sada su prokleto preriskantne.

- Vidio je posramljeno crvenilo kako se penje Vanderwildovim vratom. Podsjetivši se da mu je cilj usmjeriti ogromni talent tog mladića, a ne uništiti mu entuzijazam, Matt je obuzdao svoje nestrpljenje i dodao: - Nemoj to shvatiti osobno, Peter. Nikada ti nisam rekao što mislim o softverskim kompanijama. Što još želiš preporučiti?

- Spomenuo si da želiš proširiti naš odjel za poslovne nekretnine - neodlučno je rekao Peter. - Ima jedna kompanija u Atlanti, jedna ovdje u Chicagu i jedna u Houstonu. Sve tri traže nekoga tko će ih otkupiti. Prve dvije uglavnom posjeduju poslovne nebodere i višekatnice. Ova treća, u Houstonu, uglavnom se bavi poslovnim zemljištima. To je obiteljska kompanija i braća Thorp, koja je vode otkako im je prije nekoliko godina umro otac, navodno se ne podnose. - I dalje pod dojmom Mattova brzog odbijanja njegove posljednje preporuke, Peter je brzo istaknuo nedostatke ovog slučaja. - Houston je dugo u krizi i valjda nema razloga pretpostaviti da će se nedavni rast nastaviti. Osim toga budući da se braća Thorp ne mogu složiti ni oko čega, taj bi nam posao vjerojatno uzrokovao više nevolja nego...

- Pokušavaš li me uvjeriti da je to dobra ili loša ideja? - Matt je pitao sa smiješkom, da se iskupi za raniju otresitost. - Ti praviš izbor na temelju svoje najbolje prosudbe, a ja ga osporavam. To je moj posao, a ako ti počneš uz svoj posao raditi i moj, ja neću imati što raditi. Osjećat ću se beskorisnim.

Ta šaljiva primjedba popraćena je smijehom, a Peter je ustao i dao mu mapu s natpisom “PREPORUČENA PREUZIMANJA/KOMPANIJE KOJE SE BAVE POSLOVNIM NEKRETNINAMA”. U njoj su se nalazili podaci o trima kompanijama koje je spomenuo i o desetak drugih, manje privlačnih. Peter je sada bio malo opušteniji te je ponovno sjeo.

Matt je otvorio mapu te vidio da su izvještaji dugački i da su Peterove analize vrlo složene. Umjesto da bespotrebno zadržava ostale, rekao je: - Gospodo, Peter je bio temeljit kao i uvijek i bit će potrebno dosta vremena da pregledam ovu mapu. Mislim da smo pokrili sve o čemu se sada trebalo razgovarati. Sastat ću se sa svakime od vas sljedeći tjedan. Javite gospođici Stern kad budete spremni detaljnije razgovarati o svojim odjelima. - Peteru je rekao: - Idemo proći ovo u mojem uredu.

Baš je sjeo za radni stol kad mu je zazujao interfon, a gospođica Stern rekla mu je da ga spaja s Bruxellesom. Držeći slušalicu ramenom i bradom, Matt je počeo pregledavati financijski izvještaj kompanije iz Atlante koju je Peter preporučio.

- Matt - rekao je Josef Hendrik, ushićenim glasom koji je nadjačao šuštanje - veza nam je loša, prijatelju, ali moje odlične vijesti ne mogu čekati bolju vezu. Moji ljudi ovdje potpuno se slažu s komanditnim društvom koje sam ti predložio prošli mjesec. Nisu se protivili nijednom uvjetu koji si naveo.

- To je dobro, Jozef - odgovorio je Matt, ali njegov entuzijazam bio je umanjen umorom od leta i spoznajom da je mnogo kasnije nego što je mislio. Iza širokih prozora njegova ureda nebo je obavila tama, a svjetla su sjala u susjednim neboderima.

Mnogo niže, na Aveniji Michigan, čuo je kako auti trube dok su ljudi sjedili u prometnoj gužvi i pokušavali se probiti do kuće. Matt je ispružio ruku i upalio svjetiljku na stolu, a onda je pogledao Petera, koji je ustao i upalio ostala svjetla. - Kasnije je nego što sam mislio, Peter, i moram obaviti još nekoliko telefonskih razgovora. Ponijet ću kući ovu mapu te je pregledati tijekom vikenda. Razgovarat ćemo o tome u ponedjeljak ujutro u deset sati.

~ 146 ~

SEDAMNAESTO POGLAVLJE Osvježen saunom i tuširanjem, Matt je omotao ručnik oko struka i uzeo ručni sat koji je stajao na mramornom toaletnom stolu, koji se prostirao po njegovoj kružnoj kupaonici.

Telefon je zazvonio i on se javio.

- Jesi li gol? - pitao je zavodljiv glas Alicie Avery prije nego što je Matt bilo što rekao.

- Koga trebate? - pitao je, pretvarajući se da je zbunjen.

- Tebe, dragi. Jesi li gol?

- Polugol - rekao je Matt - i kasnim.

- Tako mi je drago što si napokon u Chicagu. Kad si stigao?

- Jučer.

- Napokon sam te se dočepala! - nasmijala se zavodljivim, zaraznim smijehom. - Nećeš vjerovati kakve sam maštarije imala za večeras kad se vratimo s dobrotvornog opernog bala. Nedostajao si mi, Matt - dodala je, izravna i iskrena kao i uvijek.

- Vidjet ćemo se za sat vremena - obećao joj je Matt - ako me pustiš s telefona.

- Dobro. Zapravo, tata me natjerao da te nazovem. Bojao se da ćeš zaboraviti za večerašnji operni bal. Gotovo te jednako jako želi vidjeti kao i ja, samo iz vrlo različitih razloga, naravno.

- Naravno - našalio se Matt.

- Aha, i moram te upozoriti da te namjerava prijaviti za članstvo u ladanjskom klubu Glenmoor. Bal je savršeno mjesto gdje te može upoznati s nekim članovima i pridobiti njihove glasove, pa će te pokušati vući posvuda ako mu to dopustiš. Iako se ne mora mučiti dodala je. - Odmah će te primiti. Aha, i tamo će biti gomila novinara, pa se pripremi na to da će te oblijetati kad te vide. Vrlo je ponižavajuće, gospodine Farrell - zadirkivala ga je - znati da će moj partner biti veća senzacija nego ja...

Pri spomenu ladanjskog kluba Glenmoor, gdje je upoznao Meredith onoga davnog četvrtoga srpnja, Mattova se brada stegnula od turobne ironije te gotovo nije ni slušao što je Alicia poslije govorila. Već je bio član dvaju ladanjskih klubova, koji su bila jednako ekskluzivni kao i Glenmoor. Rijetko je posjećivao te klubove, a ako se i bude učlanjivao u neki klub u Chicagu, što ne želi, to sigurno neće biti Glenmoor. - Reci ocu da cijenim njegov napor, ali da ne želim da to učini. - Prije nego što je uspio reći još nešto, javio se Stanton Avery. - Matt - rekao je svojim hrapavim, ali srdačnim glasom. - Nadam se da nisi zaboravio na onaj dobrotvorni operni dernek večeras?

- Nisam, Stantone.

~ 147 ~

- Dobro, dobro. Mislio sam da te pokupimo u devet, stanemo na piće u jahtaški klub i onda odemo u hotel. Tako nećemo morati slušati Traviatu prije nego što počne pravi tulum.

Ili ti je Traviata posebno draga?

- Od opera padnem u komu - našalio se Matt, a Stanton je zahihotao slažući se s njim. U proteklih nekoliko godina, Matt je bio na nekoliko desetaka opera i simfonija jer se kretao u krugovima gdje je sponzoriranje i pohađanje kulturnih događaja bilo potrebno iz poslovnih razloga. Sad kad je protiv svoje volje bio upoznat s većinom poznatih simfonija i opera, njegovo prvobitno mišljenje o njima nije se promijenilo: većina njih bila mu je vraški dosadna i sve su mu bile predugačke. - Može u devet - dodao je.

Unatoč tomu što nije volio opernu glazbu i oblijetanje novinara Matt se zapravo veselio večeri dok je zakapčao ručni sat i uzimao aparat za brijanje. Stantona Averya upoznao je u Los Angelesu prije četiri godine i kad god je Matt bio u Chicagu ili Stanton u Kaliforniji, pokušavali su se naći. Za razliku od mnogih diletantskih bogataša koje je Matt upoznao, Stanton je bio odlučan, pravi poslovni čovjek, s objema nogama čvrsto na zemlji, i Mattu se silno sviđao. Zapravo, kad bi mogao birati punca, Stanton bi mu bio prvi izbor. Alicia je bila uvelike slična svojemu ocu: profinjena i uglađena, ali vraški izravna kad je trebala dobiti ono što želi. Oboje su htjeli da večeras ide s njima na dobrotvorni operni bal i nisu prihvaćali odbijanje. Nakraju ne samo da je pristao doći nego je pristao i donirati pet tisuća dolara.

Prije dva mjeseca, kad je Alicia bila s njim u Kaliforniji i kad je jasno natuknula da bi se trebali vjenčati, Matt je nakratko razmišljao o toj ideji, ali taj nagon vrlo ga je brzo prošao.

Uživao je s Aliciom u krevetu i izvan njega te mu se sviđao njezin stil, ali već je imao jedan katastrofalan brak s razmaženom čikaškom bogatašicom i nije imao namjeru ponavljati to iskustvo. S druge strane nikada nije ozbiljno razmišljao o tome da se ponovno oženi jer nikada nije mogao ponoviti osjećaje koje je nekoć gajio prema Meredith: onu silovitu, posesivnu, mahnitu želju da je vidi, dira i da se smije s njom; onu vulkansku strast koja ga je obuzela i koju nije mogao zadovoljiti. Nijedna druga žena nije ga tako gledala da se istodobno osjeća i ponizno i moćno, niti je pokretala onu očajnu želju da dokaže da može biti nešto više i bolje nego što jest. Oženiti se nekime tko to nije pobuđivao u njemu značilo bi da se mora zadovoljiti nečim drugorazrednim, a drugorazredno za njega nikada nije bilo dovoljno dobro. Osim toga nije imao nikakvu želju ikada ponovno osjetiti one mučne, silovite, razarajuće emocije. Bile su jednako bolne kao i ugodne, a kad je njegov nesretni brak završio, samo sjećanje na njih i na izdajničku mladu ženu koju je obožavao napravilo je pakao od njegova života u godinama koje su uslijedile.

Zapravo, kada bi mu se Alicia mogla uvući pod kožu kao Meredith, prekinuo bi s njom čim bi osjetio da se to počinje događati. Nikada si više neće dopustiti da zbog nekoga bude tako ranjiv. Budući da je sada u Chicagu,. Alicia će sigurno ustrajati u tome da se vjenčaju.

Morat će joj jasno dati do znanja da brak ne dolazi u obzir, ni sada ni poslije, ili će pak morati okončati njihovu vrlo ugodnu vezu.

Obukavši crni smoking, Matt je iz spavaće sobe ušetao u dnevnu. Još uvijek je imao petnaest minuta prije nego što Stanton i Alicia dođu po njega, pa je prišao povišenoj platformi stana na kojoj su se nalazili šank i nekoliko sofa udobno namještenih za razgovor.

Izabrao je ovu zgradu i ovaj stan jer su svi vanjski zidovi bili načinjeni od zaobljenog stakla, iza kojih je pucao zapanjujući pogled na Lake Shore Drive i na čikašku panoramu. Na trenutak je stajao i gledao, a onda je prišao šanku da popije konjak. Dok si je točio piće,

~ 148 ~

smokingom je okrznuo novine koje je njegova kućna pomoćnica uredno složila na stolić te su novine pale na pod, a prilozi su se razbacali.

I onda je ugledao Meredith.

Njezina fotografija gledala ga je sa zadnje stranice prednjeg priloga: osmijeh joj je bio savršen, frizura joj je bila savršena, izraz lica bio joj je savršen. Tipična Meredith, pomislio je s hladnom odbojnošću kad je podigao novine i pogledao njezinu sliku: držanje i izgled bili su namješteni da se svima svidi. Bila je prekrasna kao tinejdžerica, ali tko god da joj je radio fotografije za medije, pretjerivao je u pokušaju da od nje napravi Grace Kelly.

Pogled mu je s njezine slike pao na članak ispod nje te se iznenađeno trgnuo: prema novinarki Sally Mansfield, Meredith se upravo zaručila za “simpatiju iz djetinjstva”, Parkera Reynoldsa III., a Bancroft & Company njihovo će vjenčanje u veljači proslaviti nacionalnom rasprodajom u svim trgovinama.

Matt se ironično podsmjehnuo kad je bacio novine u stranu i prišao prozoru. Bio je oženjen izdajničkom malom kujom, a nije ni znao da je imala “simpatiju iz djetinjstva”. Ali opet, on je zapravo uopće nije poznavao, podsjetio se. A ono malo što je znao o njoj prezirao je.

Usred te misli Matt je iznenada shvatio da se njegovo razmišljanje ne slaže s njegovim osjećajima. Očito je reagirao po starim navikama, jer je zapravo više nije prezirao. Jedino što je stvarno osjećao prema njoj bila je hladna nesklonost. Ono što se dogodilo između njih bilo je tako davno da je vrijeme nagrizlo sve jake osjećaje koje je gajio prema njoj, pa čak i mržnju. Na njezinu mjestu nije bilo ničega... Ničega osim gađenja i žaljenja. Meredith je bila previše beskarakterna da bi bila izdajnica; beskarakterna i potpuno pod očevim utjecajem.

Kad je bila trudna gotovo šest mjeseci, pobacila je njihovo dijete i nakon toga poslala Mattu telegram u kojemu mu je napisala što je učinila i priopćila mu da se razvodi od njega. A unatoč onomu što je učinila njegovoj bebi, on je bio toliko lud za njom da je doletio natrag zbog neke pomahnitale namjere da je pokuša odgovoriti od razvoda. Kad je stigao u bolnicu, na recepciji krila Bancroft rekli su mu da ga Meredith ne želi vidjeti te ga je zaštitar ispratio van. Misleći da je tako naložio Philip Bancroft, a ne Meredith, Matt se sutradan vratio, no na ulaznim vratima dočekao ga je policajac i gurnuo mu sudski nalog u ruku, koji je Meredith zatražila kako bi mu zabranila da joj prilazi.

Matt je godinama ta sjećanja, kao i tjeskobu zbog bebe, gurao u neki mračni, sigurni kut svojega uma, jer nije mogao podnijeti razmišljanje o tome. Izguravanje Meredith iz misli postalo je umijeće koje je vježbao i usavršio. Najprije je to radio zbog samopreživljavanja. A poslije iz navike.

Sada, dok je gledao svjetlucava svjetla daleko ispod na Lake Shore Driveu, shvatio je da to više ne mora raditi. Ona je za njega prestala postojati.

Kad je donio odluku da sljedećih godinu dana provede u Chicagu, znao je da će se sigurno sresti s Meredith, ali nije htio da mu to poremeti planove. Sada je shvatio da se nije morao zamarati time, jer to nije bilo važno. Oboje su bili odrasli; prošlost je bila iza njih. Ako ništa drugo, Meredith je uvijek bila pristojna.

Oboje će se moći uljudno ponašati tijekom njihova susreta, kako se i očekuje od odraslih osoba u tim situacijama.

~ 149 ~

Matt je ušao u Stantonovu limuzinu marke Mercedes i rukovao se s prijateljem, a onda je pogledao Aliciu, koja je nosila bundu od samurovine, dugačku do gležnja, te iste boje kao i njezina tamna, sjajna kosa. Stavila je ruku u njegovu i smiješila mu se gledajući ga u oči zavodljivim, izravnim i privlačnim pogledom. - Nismo se dugo vidjeli - rekla je onim svojim raskošnim, nježnim glasom.

- Predugo - odgovorio je i to je i mislio.

- Dva mjeseca - podsjetila ga je. - Namjeravaš li se rukovati sa mnom ili ćeš me poljubiti kako treba?

Matt je upitno pogledao njezina oca. Stanton je odgovorio popustljivim, očinskim smiješkom odobravanja, a Matt je povukao Aliciu za ruku te mu je ona naglo pala u krilo. Što podrazumijevaš pod “kako treba”? - pitao ju je.

Ona se nasmiješila i rekla: - Pokazat ću ti.

Samo bi se Alicia usudila tako poljubiti nekog muškarca pred ocem. Ali opet, ne bi se mnogo očeva nasmiješilo i uljudno pogledalo ustranu dok njihove kćeri ljube muškarca tako senzualno da se on uzbudi. Alicia je to učinila, a Matt se uzbudio. Oboje su toga bili svjesni. Mislim da sam ti stvarno nedostajala - rekla je.

- A ja mislim - rekao joj je - da bi jedno od nas trebalo imati toliko obzira da se zacrveni.

- To je tako provincijski od tebe, dragi - priopćila mu je uz smijeh dok je nevoljko micala ruke s njegovih ramena. - Tipično za srednju klasu.

- Nekoć bi pripadnost srednjoj klasi bila veliki napredak - znakovito ju je podsjetio.

- Ponosiš se zbog tog, zar ne? - zadirkivala ga je.

- Valjda.

Sišla mu je s krila, prekrižila dugačke noge, a njezina bunda razmaknula se i otkrila dubok prorez na uskoj crnoj haljini. - Kako ti se čini? - pitala ga je.

- Poslije možeš saznati kako mu se čini - rekao je Stanton, odjednom nestrpljiv što mu je kći tako zaposjela prijatelja. - Matt, što znaš o glasinama da će se Edward Mining spojiti s firmom Ryerson Consolidated? Prije nego što mi odgovoriš na to - rekao je - kaži mi kako ti je otac? I dalje ustraje u tome da ostane na farmi?

- Dobro je - rekao je Matt, i to je bila istina. Patrick Farrell bio je trijezan jedanaest godina. - Napokon sam ga uvjerio da proda farmu i preseli se u grad. Odsjest će kod mene nekoliko tjedana, a onda će otići u posjet mojoj sestri. Poslije moram otići na farmu spakirati obiteljske uspomene. On nema snage to učiniti.

Ogromna plesna dvorana hotela s visokim mramornim stupovima, svjetlucavim kristalnim lusterima i prekrasnim bačvastim svodom uvijek je bila divna, ali Meredith je smatrala da je večeras posebno lijepa. Odbor za ukrašavanje pretvorio ju je u prekrasnu zimsku zemlju iz bajke, s bijelim sjenicama prekrivenim umjetnim snijegom i ispunjenim crvenim ružama i božikovinom. Blizu središta prostorije nalazila se veća sjenica s ružama, koje su se penjale po njezinim stupovima i “snježnim nanosima” sa strane, a u njoj je orkestar svirao pjesmu Rodgersa i Harta. Iz fontana ukrašenih svjetlucavim umjetnim sigama štrcali su gejziri pjenušca, dok su konobari kružili dvoranom, nudeći kanapee gostima koji se nisu htjeli poslužiti s ogromnih srebrnih stalaka krcatih hranom.

~ 150 ~

Večeras je raskoš ukrasa bila pojačana svjetlucanjem svile, brokata i baršuna, dok su ljubitelji opere, koji su bili mnogobrojni, prekidali nasmijane razgovore kako bi pozirali fotografima ili lagano šetali pozdravljajući prijatelje. Blizu središta prostorije Meredith je stajala pokraj Parkera, koji je posesivno stavio ruku na njezin struk, i primala dobre želje od prijatelja i poznanika, koji su pročitali da su se njih dvoje zaručili. Kad je posljednja skupina otišla, Meredith je pogledala Parkera, a lice joj se odjednom ozarilo od smijeha.

- Što je tako smiješno? - pitao je s nježnim osmijehom na licu.

- Pjesma koju svira orkestar - pojasnila je. - To je ista pjesma na koju smo plesali kad sam imala trinaest godina. - Kad ju je on zbunjeno pogledao, dodala je: - Na zabavi gospođice Eppingham u hotelu Drake.

Parker se sada sjetio te se nasmiješio. - Aha, da... Obavezna noć očaja gospođice Eppingham.

- Bilo je očajno - složila se Meredith. - Ispala mi je torbica, udarila sam te u glavu i cijelo sam ti vrijeme gazila po nogama dok smo plesali.

- Pala ti je torbica i sudarili smo se glavama - rekao je istom nježnom osjetljivošću spram njezinih osjećaja, koju je zavoljela - ali nisi mi gazila po nogama. Bila si prekrasna te večeri. Zapravo, tada sam prvi put primijetio kako imaš divne oči - nastavio je prisjećati se sa smiješkom na licu. - Pogledala si me čudnim, odlučnim izrazom...

Meredith je prasnula u smijeh. - Vjerojatno sam razmišljala koji je najbolji način da te zaprosim!

Nasmiješio se, još je čvršće zagrlivši. - Stvarno?

- Naravno. - Njezin se osmijeh pokolebao kad je vidjela da prema njima odlučno grabi novinarka iz trač-rubrike. - Parkeru - brzo je rekla - idem se malo osvježiti. Sally Mansfield ide ovamo i ne želim razgovarati s njom dok u ponedjeljak ne saznam tko joj je iz Bancroft’sa rekao onu glupost da će Bancroft’s naše vjenčanje proslaviti nacionalnom rasprodajom.

- Osoba koja je to učinila morat će joj reći da objavi demanti - odlučno je rekla Meredith kad se nevoljko oslobodila njegove ruke - jer do takve rasprodaje neće doći. Molim te, vidi gdje je Lisa - dodala je dok je kretala prema velikom stubištu koje je vodilo na polukat. - Već je davno trebala stići.

- Savršeno smo tempirali, Matt - rekao je Stanton kad je Matt podigao krznenu bundu s Alicijinih ramena i dao je djevojci koja je radila u garderobi. Matt ga je čuo, ali pozornost mu je na trenutak odvuklo odvažno prostranstvo kože otkriveno dubokim dekolteom na Aliciinoj crnoj baršunastoj haljini. - Baš moćna haljina - rekao joj je, a izraz lica bio mu je veseo i požudan.

Gledala ga je u oči, zabacila glavu unatrag i crvene usne razvukla u pronicljiv osmijeh. Ti si jedini muškarac - tiho mu je rekla - koji izjavu “baš moćna haljina” izgovori tako kao da zvuči poput neodoljiva poziva da ti se pridružim u krevetu na najmanje tjedan dana.

Matt se nasmijao na to dok su kretali prema sjajnim svjetlima i buci zabave. Ispred sebe vidio je dva fotografa kako slikaju i ekipu s televizije koja je vrludala kroz gomilu te se pripremio na neizbježan medijski napad.

- Je li tako? - pitala je Alicia čim je njezin otac zastao da porazgovara s prijateljima.

~ 151 ~

- Što je li tako? - pitao je Matt, zastavši da uzme dvije čaše šampanjca s poslužavnika koji je nosio konobar.

- Je li to poziv za tjedan dana sjajne ševe kao ono prije dva mjeseca?

- Alicia - Matt ju je blago prekorio, uljudno kimajući dvojici muškaraca koje je poznavao - budi pristojna. - Htio je krenuti dalje, ali Alicia je tvrdoglavo ostala stajati na mjestu i proučavati ga sve intenzivnije. - Zašto se nikada nisi ženio?

- O tome ćemo razgovarati neki drugi put.

- Pokušavala sam razgovarati o tome posljednja dva puta kada smo bili zajedno, ali ti si izbjegavao tu temu.

Uzrujan zbog njezine tvrdoglavosti, teme i odabrana trenutka, Matt ju je uhvatio pod ruku u crnoj rukavici i odveo na stranu. - Pretpostavljam - rekao joj je - da o tome namjeravaš razgovarati sada i baš ovdje.

- Da - rekla je i pogledala ga u oči, ponosno uzdignute brade.

- Što imaš na umu?

- Brak.

Zastao je, a Alicia je vidjela iznenadnu hladnoću u njegovim očima. No ono što je rekao bilo je još zajedljivije od njegova izraza lica. - S kim?

Povrijeđena njegovom namjernom uvredom i bijesna zbog svog pogrešnog pristupa, ljutito je pogledala njegov neumoljiv izraz lica, no onda je nestala sva njezina napetost. Valjda sam to zaslužila - priznala je.

- Nisi - kratko je rekao Matt, ljutit zbog vlastite pretjerane neobzirnosti. - Stvarno nisi.

Alicia je zbunjeno i oprezno zurila u njega, a onda se lagano nasmiješila. - Barem znamo na čemu smo, zasada.

Njegov smiješak bio je kratak, hladan i jasno nepoticajan. Alicia je uzdahnula i uhvatila ga pod ruku. - Ti si - izravno mu je rekla dok ju je vodio naprijed - najkrući muškarac kojeg sam ikada upoznala! - Pokušavajući učiniti trenutak malo opuštenijim, zavodljivo ga je pogledala i iskreno dodala: - I fizički i emocionalno, naravno.

Lisa je svoju ugraviranu pozivnicu gurnula u ruke vrataru koji je stajao ispred plesne dvorane. Zastavši tek toliko da skine kaput i preda ga, u gomili je tražila Meredith ili Parkera. Uočivši Parkerovu plavokosu glavu blizu orkestra, krenula je prema njemu i prošla pokraj Alicie Avery, koja je polako hodala pokraj jednog vrlo visokog, tamnokosog muškarca širokih pleća čiji joj je profil kao kroz maglu bio poznat. Dok se Lisa probijala kroz gužvu, muškarci su se zadovoljno okretali za njom: bila je to vitka crvenokosa ženska, odjevena u široke crvene satenske hlače i crni baršunasti sako, s crnom trakom s perlicama oko čela. Bila je to posve neskladna i neprimjerena kombinacija koja je na Lisi nekako izgledala baš kako treba.

To su mislili drugi muškarci, ali ne i Parker. - Bok - rekla je i stala pokraj njega dok si je on točio šampanjac na jednoj od fontana.

Okrenuo se i nezadovoljno skupio oči gledajući njezinu odjeću, a Lisa se nakostriješila zbog njegove neizrečene kritike. - Jao, ne! - dramatično je rekla, s prijetvornom zabrinutošću gledajući njegovo lijepo, ljutito lice. - Je li kratkoročna kamatna stopa opet narasla?

~ 152 ~

Njegov bijesni pogled podigao se s dekoltea koji je bio otkriven ispod njezina sakoa te je pogledao njezino podrugljivo lice. - Zašto se ne odijevaš kao druge žene? - pitao je.

- Ne znam - rekla je Lisa, zastavši kao da razmišlja o tome, a onda ga je s veselim osmijehom pitala: - To je vjerojatno zbog iste one nastranosti zbog koje ti voliš ovršavati udovice i siročad. Gdje je Meredith?

- Otišla se osvježiti.

Kako su obavili nepristojan razgovor koji je godinama plamsao između njih dvoje, oboje su se stoički trudili da ne gledaju jedno drugo te su se usredotočili na promatranje gomile ljudi. Istodobno je s njihove desne strane došlo do nekog komešanja te su oboje pogledali u tom smjeru, promatrajući kako su se televizijske ekipe i novinari, koji su do sada hodali kroz gužvu ili stajali po strani, odjednom pokrenuli i pojurili prema svojemu plijenu.

Blicevi su počeli bljeskati, a Lisa se nagnula još malo dalje udesno i vidjela kako mediji salijeću tamnokosog muškarca kojeg je maloprije primijetila s Aliciom Avery. Kamere su mu bile uperene u lice dok ju je vodio naprijed kroz eksploziju bliceva i gomilu novinara, koji su pred njim mahali mikrofonima. - Tko je to? - pitala je, nesigurno pogledavši Parkera.

- Ne vidim...- započeo je Parker, s blagim zanimanjem gledajući metež, ali kad se gomila razdvojila, postao je napet. - To je Farrell.

To prezime, kao i nezaklonjen pogled na Farrellovo preplanulo lice, bilo je dovoljno da Lisa shvati da je muškarac s Aliciom Meredithin nevjerni, bezosjećajan bivši muž. U njoj je planula mržnja dok ga je gledala kako zastaje da odgovori na pitanja koja su mu izvikivali novinari, dok ga je Alicia Avery držala pod rukom i smješkala se fotografima. Lisa je dugo tako stajala i prisjećala se boli koju je nanio Meredith. Razmišljala je o tome da odjuri do njega i pred licemjernim ga novinarima nazove kujinim sinom! Znala je da se Meredith to ne bi sviđalo; Meredith je mrzila scene, a osim toga samo su Parker i Lisa znali da je između Meredith i njega ikada nešto bilo. Meredith! Sjetila se toga u istom trenu kao i Parker, koji više na licu nije mogao zadržati onaj pristojan, uljudan izraz lica. - Zna li Meredith da on treba doći? - pitala je u istom trenutku kad ju je Parker uhvatio za ruku i naredio joj: Pronađi Meredith i upozori je da je Farrell ovdje.

Dok se Lisa gurala i probijala kroz gomilu, ime Matthewa Farrella već se počelo šaputati poput mantre. Oslobodio se većine novinara, ali ne i Sally Mansfield, koja je stajala iza njega dok je razgovarao sa Stantonom Averyem na dnu velikog stubišta. Držeći jedno oko na Farrellu tako da može upozoriti Meredith gdje se on nalazi, a drugo oko na balkonu, Lisa se probijala naprijed, a onda je bespomoćno stala kad se Meredith iznenada pojavila i krenula dolje stubištem.

Kako nije mogla stići do nje prije nego što se Meredith spusti do zadnje stube i prođe pokraj Farrella, Lisa je stala i turobno se zadovoljila činjenicom da Meredith nikada nije izgledala više zadivljujuće nego sada kada će je njezin odvratni bivši muž vidjeti prvi put nakon jedanaest godina! Potpuno prkoseći trenutnoj oskudnoj modi, Meredith je nosila dugačku haljinu bez naramenica od svjetlucava bijelog satena, s uskim gornjim dijelom prošivenim malim biserima te prekrivenim bijelim šljokicama i sićušnim kristalima. Na vratu je imala veličanstvenu ogrlicu od rubina i dijamanata, koja je ili bila dar od Parkera, u što je Lisa sumnjala, ili ju je posudila iz Bancroft’sova odjela s antiknim nakitom, u što je Lisa bila sklonija vjerovati.

~ 153 ~

Na pola stubišta Meredith je zastala kako bi razgovarala s jednim starijim parom, a Lisi je zastao dah. Parker je stao pokraj nje i nemirno pogledavao Farrella, Sally Mansfield i Meredith.

Slušajući što mu Stanton govori, Matt je pogledom tražio Aliciu, koja je otišla na toalet, kad ga je netko pozvao, ili mu se barem učinilo da netko izgovara njegovo ime. Okrenuo je glavu, tražeći izvor glasa, pogledao malo više, prema stubištu... I ukipio se. Držeći čašu sa šampanjcem na pola puta prema ustima, Matt je zurio u ženu na stubištu koja je bila djevojka i njegova žena posljednji put kad ju je vidio. I tada je shvatio zašto su je mediji voljeli uspoređivati s mladom Grace Kelly. Plave kose, elegantno pokupljene u punđu na vratu, isprepletene bijelim ružicama, Meredith Bancroft bila je zapanjujuće lijepa slika profinjenosti i spokoja. Otkako ju je zadnji put vidio tijelo joj je sazrelo, a njezino lijepo oblikovano lice sada je zračilo nečim očaravajućim. Mattova zapanjenost nestala je jednako brzo kao što ga je i pogodila, te je uspio popiti šampanjac i kimati onomu što mu je Stanton govorio, što god to bilo, no nastavio je gledati raskošnu ljepoticu na stubištu, ali sada s distanciranim zanimanjem stručnjaka koji proučava umjetničko djelo za koje već zna da je lažno.

Ali ni on nije mogao posve osujetiti svoje srce spram nje dok je stajala ondje i slušala jedan stariji par koji ju je zaustavio na stubištu. Uvijek se dobro slagala s ljudima koji su bili mnogo stariji od nje, pomislio je Matt, prisjećajući se one večeri kad ga je uzela pod svoje okrilje u ladanjskom klubu, a srce mu se još više smekšalo. Tražio je naznake hladne direktorice u njoj, ali vidio je samo očaravajući osmijeh, sjajne tirkizne oči i neočekivanu auru... Tražio je pravu riječ, ali na pamet mu je padala samo riječ netaknutost. Možda je to bilo zbog djevičanske bijele boje koju je nosila, ili zbog toga što je za razliku od većine ostalih žena koje su imale dekolte do pupka i prorez do bedra Meredith razgolitila samo ramena, a svejednoje izgledala provokativnije od njih. Izgledala je provokativno, i kraljevski, i nedostižno.

Osjetio je kako se u njemu povlače zadnji tragovi ogorčenosti. Više od ljepote, prožimala ju je nježnost koju je zaboravio... Nježnost koju je morao nadvladati čisti strah koji ju je natjerao na pobačaj. Bila je tako mlada kada se morala udati za njega, Matt je sada pomislio, i zapravo ga uopće nije poznavala. Sigurno je očekivala da će završiti u nekom prljavom gradu kao što je Edmunton, udana za pijanca, kao što je nekoć bio Mattov otac, i ondje pokušavati odgajati njihovo dijete. Njezin otac sigurno ju je pokušao uvjeriti da će se to dogoditi; učinio bi sve da okonča njezinu vezu s nekim tko nije nitko i ništa, pa i uvjerio je da pobaci i razvede se od njega. Matt je sve to shvatio ubrzo nakon njihova razvoda. Za razliku od svoga oca, Meredith nikada nije bila snob, ne u svojoj biti.

Bila je pristojno i pažljivo odgojena, ali nikada nije bila takav snob da bi to učinila Mattu i njihovu djetetu. Za to su bili krivi strah, i mladost, i pritisak njezina dominantnog oca. To mu je sada bilo jasno. Nakon jedanaest godina morao ju je ponovno vidjeti da shvati kakva je bila. I kakva je sada.

- Prekrasna je, zar ne? - pitao je Stanton, gurnuvši Matta.

- Itekako.

- Dođi, upoznat ću te s njom i s njezinim zaručnikom. Ionako moram razgovarati s njim.

Usput da ti kažem, moraš se upoznati s Parkerom, on ima jednu od najvećih banaka u Chicagu.

~ 154 ~

Matt je oklijevao, a onda je kimnuo. Meredith i on sigurno će se stalno viđati na raznim društvenim događanjima; bilo je najbolje da sada prođe prepreku prvog susreta, a ne poslije. Sada se barem neće morati osjećati poput izopćenika.

Tražeći Parkera u gomili, Meredith se spustila niz zadnju stubu, a onda je stala kad je čula veseo, srdačan glas Stantona Averya. - Meredith - rekao je i uhvatio je za ruku - želim te upoznati s nekim.

Već se smiješila i već je počela pružati ruku, a onda joj je pogled sa Stantonova nasmiješenog lica pao na preplanuli vrat jednog vrlo visokog muškarca, a potom i na njegovo lice. Na lice Matthewa Farrella. Zavrtjelo joj se u glavi, želudac joj se počeo stezati te je kao u tunelu čula Averyev glas: - Ovo je moj prijatelj, Matt Farrell... - I vidjela je muškarca koji ju je ostavio da leži sama u bolnici kada je izgubila njegovo dijete, a onda joj poslao telegram da želi razvod. Sada joj se smiješio, istim onim nezaboravnim, intimnim, šarmantnim, odvratnim osmijehom i pružao ruku da se rukuju, a u Meredith je nešto puklo.

Izmaknula je ruku, pogledala ga s hladnim prezirom i obratila se Stantonu Averyu. - Zaista biste trebali paziti koga birate za prijatelja, gospodine Avery - oholo je rekla. - Ispričajte me.

- Meredith je okrenula leđa i otišla, ostavivši za sobom očaranu Sally Mansfield, zatečena Stantona Averya i bijesna Matthewa Farrella.

Bilo je tri ujutro kada su iz Meredithina stana otišli njezini i Parkerovi posljednji gosti, pa su sada ostali jedino njih dvoje i njezin otac. - Ne bi smio biti budan tako kasno - rekla mu je Meredith kad je sjela na stolicu u stilu kraljice Anne, prekrivene kretonom. Čak se i sada, nekoliko sati nakon suočavanja s Matthewom Farrellom, i dalje tresla pri samoj pomisli na to, ali sada zbog toga što je bila ljuta na samu sebe, ali i zbog divljeg bijesa koji je vidjela u njegovim očima kad ga je ostavila da stoji ondje ispružene ruke, kao neki glupan.

- Jako dobro znaš zašto sam još ovdje - rekao je Philip i natočio si šeri. Tek je prije sat vremena saznao da se Meredith susrela s Farrellom, kad mu je Parker rekao, i očito je htio čuti detalje.

- Nemoj to piti. Doktori kažu da ne smiješ.

- Kvragu i doktori, mene zanima što ti je Farrell rekao. Parker mi kaže da si ga ignorirala.

- Nije mi imao priliku reći ni riječ - odgovorila je Meredith i ispričala mu što se točno dogodilo. Kad je završila, u frustriranoj je tišini gledala kako guta zabranjeni šeri, taj ostarjeli, impozantni, sjedokosi muškarac u smokingu krojenu po mjeri. Upravljao je i manipulirao njome većinu njezina života, dok napokon nije skupila hrabrosti i snage da se odupre sili njegove čelične volje i vulkanskoj naravi. Unatoč svemu tomu voljela ga je i brinula se za njega. On je bio jedina obitelj koju je imala, a lice mu je bilo ispijeno od bolesti i iscrpljenosti. Čim dobije dopust, otići će na dugo krstarenje, a doktor ga je natjerao da obeća da se neće brinuti ni za Bancroft & Company, ni za ono što se događa u svijetu, ni za bilo što drugo. U šest tjedana koliko ga neće biti ne smije gledati vijesti, čitati novine ili raditi nešto što nije posve beznačajno i umirujuće. Odvrativši pogled s oca, pogledala je Parkera i rekla: Da barem nisi rekao mojemu ocu što se večeras dogodilo. To nije bilo potrebno.

~ 155 ~

Parker je uzdahnuo, naslonio se i nevoljko joj rekao nešto što nije znala. - Meredith, Sally Mansfield vidjela je i vjerojatno čula sve što se dogodilo. Imat ćemo sreće ako to sutra ne bude u njezinoj kolumni.

- Nadam se da će to objaviti - rekao je Philip.

- Ja se ne nadam - usprotivio se Parker, ne obazirući se na Philipov ljutit pogled, sa svojom uobičajenom staloženom smirenošću. - Ne želim da ljudi počnu ispitivati zašto ga je Meredith ignorirala.

Naslonivši glavu, Meredith je teško uzdahnula i sklopila oči. - Da sam imala vremena razmisliti, ne bih to učinila. Barem ne tako izravno.

- Nekoliko naših prijatelja večeras je već pitalo za to - rekao je Parker. - Morat ćemo smisliti neko objašnjenje - počeo je, ali Meredith ga je prekinula.

- Molim te - umorno je rekla - ne večeras. Samo želim leći.

- U pravu si - rekao je Parker i ustao, a Philip je jedino mogao otići s njim.

~ 156 ~

OSAMNAESTO POGLAVLJE Bilo je gotovo podne kad se Meredith otuširala. Odjevena u tamnocrvene vunene hlače i majicu, kose povezane u konjski rep, ušla je u dnevni boravak i ponovno očajno pogledala nedjeljni Tribune, koji je bacila na sofu nakon što je pročitala kolumnu Sally Mansfield. Prvo što je Sally napisala odnosilo se na sinoćnji fijasko: Žene diljem svijeta ne mogu odoljeti legendarnom šarmu Matthewa Farrella, ali naša Meredith Bancroft imuna je na njega.

Na dobrotvornom opernom balu u subotu navečer potpuno ga je izignorirala.

Naša divna Meredith, koja je navodno prema svima pristojna, odbila se rukovati s Matthewom Farrellom. Pitamo se zašto.

Prenapeta da radi i preumorna da izađe van, Meredith je stajala nasred prekrasne sobe te gledala antikne stolove i stolice. Bili su joj jednako nepoznati kao i njezin unutarnji nemir.

Perzijski tepih na kojemu je stajala imao je svjetlozeleni i ružičasti uzorak na bež pozadini.

Sve je bilo baš onako kako je htjela, od zastora od kretona razmaknutih na širokim prozorima do ukrašenog francuskog radnog stola koji je pronašla na jednoj dražbi u New Yorku. Ovaj stan, s pogledom na grad, zapravo je bio jedini njezin primjer rasipnosti; on i BMW koji je kupila prije pet godina. Danas joj se ova prostorija činila zbrkanom i nepoznatom, baš kao i njezine misli.

Odustavši od zamisli da malo radi, ušla je u kuhinju i natočila si kavu. Naslonivši se na radnu plohu, pijuckala je kavu, čekajući da nestane taj osjećaj nestvarnosti, ne želeći razmišljati o onome što se dogodilo sinoć dok joj se misli ne razbistre. Noktom je dokono prelazila preko vitica koje su vijugale keramičkim pločicama radne plohe. Iznad kutka za doručak sa stropa su visjele biljke i uživale u sunčevim zrakama koje su dopirale kroz prozore. Danas je nebo bilo tmurno. Kao i ona. Vruća, svježa kava više joj je pomogla odagnati otupjelost uma nego tuširanje, a kad je ponovno postala svjesna svega, gotovo nije mogla podnijeti ljutiti sram koji je osjećala zbog svog sinoćnjeg ponašanja. Za razliku od Parkera i njezina oca, Meredith nije žalila zbog svog postupka iz straha od posljedica kolumne Sally Mansfield.

Mučilo ju je to što je izgubila kontrolu, zapravo ne, to što je izgubila razum! Prije mnogo godina natjerala se na to da prestane kriviti Matthewa Farrella, ne toliko radi njega, nego radi sebe, jer su bijes i bol koje je osjećala zbog njegove izdaje bili više nego što je mogla

~ 157 ~

podnijeti. Godinu dana nakon što je imala spontani pobačaj, natjerala se da objektivno razmisli o svemu što se dogodilo između njih; jako se trudila da pronađe tu objektivnost, a kad ju je našla, držala je se dok nije postala dio nje.

Objektivnost, i psiholog s kojim je razgovarala na fakultetu, omogućili su joj da shvati da je to što im se dogodilo bilo neizbježno. Bili su primorani vjenčati se, a osim djeteta koje su začeli, nisu imali nijedan drugi razlog da ostanu u braku. Nisu imali ništa zajedničkog ni tada ni poslije. Matt je bezosjećajno ignorirao njezinu molbu da se vrati kući iz Južne Amerike nakon što je ona pobacila, i još je bezosjećajnije zatražio razvod odmah nakon toga.

Ali ispod svoga vanjskog šarma, uvijek je bio neosjetljiv i nepopustljiv. A kako je i mogao biti drukčiji, s obzirom na svoju prošlost? Morao se boriti kroz život, bakćući se s pijanim ocem, mlađom sestrom, poslom u čeličani i svim ostalim. Da nije bio nepopustljiv, otporan i odlučan, nikada se ne bi izvukao odande. Kad se prije jedanaest godina prema Meredith ponio s takvom bolnom ravnodušnošću, zapravo je bio ono što jest: krut, hladan i nepopustljiv. Obavio je svoju dužnost i vjenčao se njome, vjerojatno dijelom i zbog pohlepe.

Ubrzo je shvatio da Meredith nema svoj novac, a kad je izgubila bebu, više nije imao razloga ostati u braku s njom. Nije dijelio njezine vrijednosti, a da su ostali u braku, slomio bi joj srce. To je s vremenom shvatila, odnosno barem je mislila da je shvatila. A opet, sinoć je u jednom strašnom, burnom trenutku izgubila objektivnost i smirenost. To se nije smjelo dogoditi! Ustvari, ne bi se ni dogodilo da ju je netko upozorio nekoliko minuta prije susreta s njim, ili da joj se nije nasmiješio na tako srdačan, poznat, intiman način! Zapravo mu je šamarom htjela skinuti taj lažan osmijeh s lica.

Ono što je rekla Stantonu bilo je ono što je osjećala; no najviše su je tištili nekontrolirani, bolni osjećaji zbog kojih je to rekla. A bilo ju je strah da bi se to moglo ponoviti. No čak i nakon što je pomislila na to, shvatila je da je to nemoguće. No osim preziranja činjenice da je Matt postao još zgodniji i još površnije šarmantniji nego što je jedan beskrupulozni muškarac smio biti, prema njemu sada nije osjećala ništa. Očito je emotivna eksplozija od sinoć bila posljednja slabašna erupcija mrtvog vulkana.

Sada kada je sve razumno sagledala, Meredith se osjećala mnogo bolje. Natočila si je još jednu šalicu kave, ponijela je u dnevni boravak i sjela za radni stol da radi. Njezin prekrasni stan opet je bio uredan, i poznat, i spokojan, baš kao i njezine misli. Pogledala je telefon na radnom stolu i u jednom smiješnom trenutku osjetila poriv da nazove Matta Farrella te učini ono što je dobar odgoj nalagao: ispriča se za to što je napravila scenu. No lagano je slegnula ramenima i odustala od tog besmislenog poriva. Otvorila je aktovku i izvadila financijske podatke za trgovinu u Houstonu. Matthewa Farrella uopće nije bilo briga što je ona mislila ili što je radila dok su bili u braku. Stoga ga sigurno nije bilo briga ni za ono što je napravila sinoć. Osim toga on je bio tako egoističan i tako bezosjećajan da ga ništa nije moglo povrijediti.

~ 158 ~

DEVETNAESTO POGLAVLJE Točno u deset sati u ponedjeljak ujutro Peter Vanderwild došao je gospođici Stern, koju je zvao “Sfinga”, a onda je ponizno morao čekati da ona obrati pozornost na njega. Kad je bila potpuno spremna, prestala je tipkati te ga je pogledala ubojitim pogledom. - Imam sastanak s gospodinom Farrellom u deset sati - priopćio joj je.

- Gospodin Farrell je na sastanku. Primit će vas za petnaest minuta.

- Trebam li ostati i čekati?

- Samo ako nemate što raditi sljedećih petnaest minuta - hladno mu je odgovorila.

Otpravljen poput neposlušnog školarca, Peter je ukočeno otišao do dizala i vratio se u svoj ured. To se činilo mnogo mudrijim nego da ostane na šezdesetom katu i tako joj pokaže da nema što raditi sljedećih petnaest minuta. U 10:15 gospođica Stern uvela ga je u sveti kutak dok su tri Haskellova potpredsjednika izlazila, ali prije nego što je Peter uspio otvoriti usta, zazvonio je telefon na stolu Matta Farrella.

- Sjedni, Peter - rekao je Matt. - Gotov sam za minutu. - Sa slušalicom na uhu Matt je otvorio mapu s potencijalnim preuzimanjima koju mu je Peter ostavio. Sve su to bile korporacije koje su posjedovale velike blokove komercijalnih nekretnina, a Matt je pogledao svaku preko vikenda. Bio je zadovoljan s nekoliko Peterovih odabira, zadivljen iznimnom temeljitošću njegova istraživanja i pomalo zatečen nekim njegovim preporukama. Kad je završio razgovor, naslonio se i svu svoju pozornost usmjerio na Petera. - Što ti se najviše sviđa kod kompanije iz Atlante?

- Nekoliko stvari - odgovorio je Peter, zatečen njegovim izravnim pitanjem. - Njihove nekretnine uglavnom su poslovne višekatnice s visokim postotkom popunjenosti. Gotovo svi unajmljivači ugledne su korporacije s dugoročnim ugovorima o najmu, a sve zgrade jako su dobro održavane i vođene. U to sam se i sam uvjerio kad sam ih otišao pogledati u Atlantu.

- Što je s kompanijom iz Chicaga?

- Ona se bavi rezidencijalnim zgradama s visokim najmom na najboljim lokacijama, a zarada je odlična.

Matt je skupljenim očima pogledao tog mladića i izravno istaknuo: - Koliko vidim iz ove mape, mnoge njihove zgrade starije su od trideset godina. Troškovi renovacije i popravaka počet će narušavati izvrsnu zaradu za sedam do deset godina.

- Uzeo sam to u obzir dok sam pripremao prognozu zarade u toj mapi - rekao je Peter. Osim toga zemljište na kojemu se nalaze te zgrade uvijek će biti vrlo vrijedno.

~ 159 ~

Matt je zadovoljno kimnuo i otvorio sljedeću mapu. Zbog ove preporuke pitao se je li možda Peterova hvaljena genijalnost precijenjena, kao i njegov zdrav razum. Namrštivši se Vanderwildu preko vrha fascikla, pitao je: - Zašto si uzeo u obzir ovu kompaniju iz Houstona?

- Ako se u Houstonu nastavi gospodarski oporavak, vrijednosti zemljišta počet će rasti i...

- To mi je jasno - nestrpljivo ga je prekinuo Matt. - Mene zanima zašto bi ti preporučio da razmislimo o preuzimanju Thorp Developmenta. Svatko tko čita The Wall Street Journal zna da se ta kompanija prodaje dvije godine i također zna zašto još nije prodana: precijenjena je i loše vođena.

Osjećajući da je stolac na kojem sjedi odjednom postao naelektriziran, Peter se nakašljao i neumorno ustrajao: - U pravu ste, ali ako me malo poslušate, možda promijenite mišljenje. - Kad je Farrell kratko kimnuo, Peter je nastavio: - Thorp Development u vlasništvu je dvojice braće koji su tu kompaniju naslijedili prije deset godina kad im je umro otac. Otkako su oni došli na čelo kompanije, imali su jako puno loših ulaganja i za to su založili većinu posjeda koje je njihov otac preuzeo tijekom godina. Zbog toga su do grla dužni Continental City Trustu iz Houstona. Dva se brata ne podnose i ne mogu se složiti ni oko čega. Protekle dvije godine jedan brat pokušava prodati cijelu kompaniju sa svom imovinom u komadu, dok drugi brat želi podijeliti imovinu i prodati komad po komad svakomu tko želi nešto kupiti. No sada nemaju izbora nego učiniti ovo drugo, i to brzo jer će ih Continental početi ovršavati.

- Kako znaš sve to? - pitao je Matt.

- Kad sam u listopadu išao posjetiti sestru u Houstonu, odlučio sam pogledati neke Thorpove posjede dok sam bio tamo. Od Maxa Thorpa dobio sam ime njihovog bankara, Charlesa Collinsa, te sam ga nazvao kad sam se vratio ovamo. Collins je očajno htio “pomoći” Thorpu pronaći kupca, te se raspričao. Dok smo razgovarali, počeo sam sumnjati da je razlog njegova pokušaja pomoći zapravo taj da mora Thorpove dugove skinuti sa svoje grbače. Nazvao me prošli četvrtak i rekao mi da se Thorp želi dogovoriti s nama i da će nam prodati zemljište vrlo jeftino. Nagovarao me da razmislim o tome i da im sastavim ponudu.

Ako brzo reagiramo, mislim da bilo koje Thorpovo zemljište možemo dobiti po cijeni zaduženosti, a ne po stvarnoj cijeni, jer će Collins provesti ovrhu, a Thorp to očito zna.

- Zašto misliš da će provesti ovrhu?

Peter se lagano nasmiješio. - Nazvao sam svog prijatelja bankara iz Dallasa i pitao ga zna li Collinsa iz Continental City Trusta. Rekao je da ga zna te je prijateljski nazvao Collinsa, tobože da se požali na jadno stanje bankarstva u Teksasu. Collins je njemu rekao da ga kontrolori banaka pritišću da mora provesti ovrhu zbog nekoliko velikih, nenaplaćenih dugova, među kojima je i Thorpov. - Peter je zastao i u tihom, pobjedonosnom ozračju čekao neki kompliment od svog ravnodušnog šefa zbog svoje temeljitosti i istraživačkih rezultata.

Dobio je kratak smiješak i gotovo neprimjetno zadovoljno kimanje. Imao je osjećaj kao da ga je blagoslovio Bog. Silno ohrabren time, Peter se nagnuo naprijed. - Zanimaju li vas neka zemljišta u Thorpovu vlasništvu? Nekoliko njih vrhunske su parcele na kojima bi se moglo nešto izgraditi i prodati za suho zlato.

- Slušam - rekao je Matt, iako ni izbliza nije bio zainteresiran za kupovanje zemljišta kao za kupovanje poslovnih zgrada.

~ 160 ~

- Najbolje Thorpovo zemljište vrlo je poželjna parcela na šest hektara dva bloka dalje od The Gallerie, ogromnog i luksuznog trgovačkog centra sa svojim hotelima. U tom kompleksu nalazi se Neiman-Marcus, a u blizini su i Saks Fifth Avenue te mnogo drugih ekskluzivnih dizajnerskih butika. Prometna je povezanost jako dobra. Thorpovo zemljište nalazi se između dvaju trgovačkih kompleksa i savršeno je mjesto za još jedan vrhunski trgovački centar i robnu kuću.

- Vidio sam taj prostor kad sam bio na poslovnom putu tamo - ubacio se Matt.

- Onda sigurno znate kako bismo dobro prošli kada bismo to zemljište dobili za dvadeset milijuna, koliko Thorp duguje za njega. Mogli bismo ili sami nešto sagraditi tamo ili prodati zemljište poslije i zaraditi na njemu. Prije pet godina vrijednost mu je bila četrdeset milijuna dolara. Ako se gospodarski oporavak u Houstonu nastavi, uskoro će opet doseći tu vrijednost.

Matt je pisao bilješke u fascikl o Thorpu i čekao stanku u Peterovu izlaganju kako bi mu mogao objasniti da mu je draže da Intercorp ulaže u poslovne zgrade, kad je Peter dodao: Ako ste zainteresirani, morat ćemo brzo reagirati jer su i Thorp i Collins natuknuli da očekuju ponudu za to zemljište svaki tren. Mislio sam da blefiraju dok mi nisu rekli o kome je riječ. Naime Bancroft & Company ovdje iz Chicaga jako je zainteresiran za to zemljište, a to nije ni čudo! To je najbolja lokacija za njih u Houstonu. Čovječe, možemo ga ugrabiti za dvadeset milijuna i za nekoliko mjeseci prodati ga Bancroft’su za dvadeset pet do trideset milijuna dolara, koliko zapravo i vrijedi. - Peterov glas iščeznuo je jer se glava Matthewa Farrella naglo podigla i zurila u njega vrlo čudna izraza lica.

- Što si to rekao? - pitao je.

- Rekao sam da Bancroft & Company namjerava kupiti to zemljište - rekao je Peter, oprezan zbog tog hladnog, proračunatog, prijetećeg pogleda u Farrellovim očima. Misleći da Farrell želi još informacija, brzo je dodao: - Bancroft’s je poput Bloomingdale’sa ili NeimanMarcusa: stara, ugledna robna kuća s klijentelom uglavnom iz više klase. Počeli su se širiti...

- Znam što je Bancroft’s - protisnuo je Matt. Pogled mu je pao na fascikl o Thorpu te je proučavao procjenu zemljišta u Houstonu, sada s velikim zanimanjem. Vidio je brojke na dokumentima procjene te shvatio da se zemljište povoljno prodaje i da ima ogroman potencijal za zaradu. Ali njemu trenutno na umu nije bila zarada. S novim je bijesom razmišljao o Meredithinu postupku u subotu navečer.

- Kupi ga - tiho je rekao.

- Ali ne zanimaju li vas neka druga zemljišta?

- Ne zanima me ništa osim zemljišta koje želi Bancroft’s. Recite pravnom odjelu da sastave ponudu, u skladu s našom procjenom vrijednosti zemljišta. Odnesi je sutra u Houston i sam je predstavi Thorpu.

- Ponudu?- Peter je gotovo zamucao.- Na koliko?

- Ponudi petnaest milijuna dolara i daj im dvadeset četiri sata da potpišu ugovor ili ćemo odustati. Odmah će ti ponuditi dvadeset pet milijuna. Pristani na dvadeset i reci da želimo vlasništvo u roku od tri tjedna ili ništa od dogovora.

- Stvarno mislim da ne...

~ 161 ~

- Postoji još jedan uvjet. Ako Thorp prihvati našu ponudu, cijela transakcija mora biti strogo povjerljiva. Nitko ne smije znati da kupujemo to zemljište dok prodaja ne bude obavljena. Reci pravnom odjelu da i to napišu u ugovor, zajedno s drugim uvjetima.

Peter se iznenada osjećao nelagodno. Kad je Farrell prije ulagao u kompanije koje mu je Peter preporučio ili ih kupovao, nikada to nije činio samo na temelju Peterove preporuke.

Daleko od toga. Sve je sam provjeravao i poduzimao mjere opreza. No ovaj put, ako nešto krene po zlu, Peter će biti jedini i isključivi krivac. - Gospodine Farrell, stvarno mislim da ne...

- Peter - Matt ga je odlučno prekinuo. - Kupi to prokleto zemljište.

Peter je kimnuo, ustao, ali njegova nelagoda sve je više rasla.

- Nazovi Arta Simpsona iz našeg pravnog odjela u Kaliforniji, reci mu koji su uvjeti i reci mu da želim ugovore sutra ovdje. Kad stignu, donesi ih pa ćemo razgovarati o sljedećim koracima.

Kad je Vanderwild otišao, Matt se okrenuo na stolici i pogledao kroz prozore. Meredith ga je očito još uvijek smatrala bezvrijednom ništarijom, koja joj se gadila, a to je bilo njezino pravo. Također je bilo njezino pravo obznaniti svoje osjećaje svakomu tko čita čikaške novine, što je i učinila. No korištenje tih prava koštat će je desetak milijuna dolara, a to će biti dodatna cijena koju će morati platiti Intercorpu za zemljište koje želi u Houstonu.

~ 162 ~

DVADESETO POGLAVLJE Gospodin Farrell mi je rekao da mu donesem ove ugovore čim stignu - rekao je Peter gospođici Stern samouvjerenim tonom sutradan poslijepodne.

- U tom slučaju - odgovorila je podigavši tanke prosijede obrve - predlažem da učinite upravo to.

Uzrujan jer je izgubio još jednu bitku s njom, Peter se brzo okrenuo, pokucao na vrata od palisandrovine Mattova ureda i otvorio ih. Budući da je očajnički htio odgovoriti Farrella da ne ulazi tako naglo u investiciju sa zemljištem u Houstonu, nije primijetio da na drugom kraju velikog ureda Tom Anderson proučava sliku koja je baš bila obješena na zid.Gospodine Farrell - započeo je Peter - moram vam reći da osjećam iznimnu nelagodu zbog ovog posla s Thorpom.

- Imaš li ugovore?

- Imam. - Peter mu je nevoljko dao ugovore. - Ali hoćete li me barem saslušati?

Farrell je kimnuo prema jednoj tamnocrvenoj stolici od brušene kože koja je s ostalima stajala u polukrugu ispred njegova stola. - Sjedni dok ovo pročitam, a onda možeš reći što imaš.

U nervoznoj tišini Peter ga je gledao kako bezizražajno čita dugačke, složene dokumente koji će obvezati Intercorp na milijunske izdatke. Peter se iznenada zapitao podliježe li taj čovjek i kada ljudskim slabostima kao što su sumnja, ili strah, ili žaljenje, ili neka druga snažna emocija.

Otkako Peter radi u Intercorpu, imao se prilike uvjeriti u sposobnosti Matta Farrella kada nešto zaista želi postići. Mogao je riješiti komplikacije zbog kojih su se njegovi zaposlenici vrtjeli ukrug, prijeći sve preostale prepreke i završiti posao za tjedan ili dva.

Kada je htio postići neki cilj, rušio je sve prepreke na putu, ljudske ili poslovne, poput ubojitog tornada: sa zapanjujućom silinom i bez ikakvih emocija.

Drugi muškarci koji su usko surađivali s Farrellom kao članovi njegova “tima za reorganizaciju” bolje su skrivali svoje strahopoštovanje i nesigurnost spram njihova poslodavca nego Peter, ali Peter je predosjetio da i oni osjećaju isto što i on. Preksinoć su svi radili do deset sati, a onda su pozvali Petera da im se pridruži na kasnoj večeri. Tom Anderson u posljednji je trenutak odlučio da će nastaviti s poslom. Na večeri je Peter prvi put shvatio da ni ostala četvorica ne poznaju Farrella ništa bolje od njega. Samo je Tom Anderson imao tu privilegiju da bude Farrellov čovjek od povjerenja i prijatelj, iako nitko nije znao čime je to zaslužio.

~ 163 ~

Njegovo razmišljanje naglo se zaustavilo kada je Farrell napravio dvije izmjene u ugovorima, parafirao ih, potpisao pri dnu i gurnuo ih preko stola Peteru. - Ovako ispravljeno je u redu. Koji je tvoj problem s ovim poslom?

- Postoji nekoliko problema, gospodine Farrell - odgovorio je Peter, uspravio se i pokušao vratiti svoj samouvjereni stav od maloprije.- Kao prvo, imam osjećaj da ste pristali na ovu investiciju jer sam vas ja naveo na to da mislite da bismo brzo i lako mogli zaraditi preprodajom zemljišta tvrtki Bancroft & Company. Jučer sam mislio da je to sigurna stvar, ali zadnjih dan i pol proveo sam istražujući poslovanje Bancroft’sa, analizirajući njihova financijska izvješća te sam također nazvao neke prijatelje na Wall Streetu. Razgovarao sam s nekim tko osobno pozna Philipa i Meredith Bancroft...

- I?- ravnodušno je pitao Farrell.

- I nisam posve siguran da će Bancroft & Company financijski moći kupiti zemljište u Houstonu. Na temelju svega što sam saznao, mislim da ih čekaju velike nevolje.

- Kakve nevolje?

- Objašnjenje je prilično dugo te mogu samo nagađati na temelju činjenica i predosjećaja koje imam.

Umjesto da ga prekori što nije odmah prešao na stvar, što je Peter jednim dijelom i očekivao, Farrell je rekao: - Nastavi.

Od te male riječi ohrabrenja nestala je Peterova nervozna nesigurnost te se pretvorio u samouvjerenog, sposobnog genija za ulaganje kojeg su tako opisivali u poslovnim časopisima dok je još studirao na Harvardu. - Dobro, evo cjelokupne slike: do prije nekoliko godina Bancroft’s je imao nekoliko trgovina na čikaškom području i kompanija je doslovno stagnirala. Njihove marketinške metode bile su zastarjele, a rukovoditeljski tim previše se oslanjao na “prestiž” imena te su, kao i dinosauri, bili na putu prema izumiranju. Philip Bancroft, koji je još uvijek predsjednik, vodio je trgovine kao i njegov otac prije njega; poput obiteljske dinastije koja nije morala pratiti gospodarske trendove. A onda se pojavila njegova kći, Meredith. Umjesto da ode u neku djevojačku školu i posveti se pokazivanju na stranicama novina o društvenim događanjima, ona odlučuje da želi zauzeti mjesto koje joj s pravom pripada u hijerarhiji Bancroft’sa. Ide na fakultet, studira maloprodaju, diplomira s najvišim uspjehom te nakon toga magistrira. To ništa ne oduševljava njezina oca, koji je pokušava obeshrabriti da radi za Bancroft’s tako što joj da je posao prodavačice u odjelu za donje rublje.

Peter je malo zastao i pojasnio: - Ovo vam sve govorim tako da shvatite tko zapravo vodi tu robnu kuću.

- Nastavi - rekao je Farrell, ali je zvučao kao da se dosađuje te je uzeo izvještaj sa stola i počeo ga čitati.

- Tijekom sljedećih nekoliko godina - uporno je nastavio Peter - gospođica Bancroft polako se penje te usput iz prve ruke dobiva izvrstan uvid u funkcioniranje maloprodaje.

Kad su je promaknuli u odjel nabave, ona se počinje zauzimati za to da Bancroft’s lansira na tržište svoje marke, što je bio vrlo unosan potez koji su trebali napraviti puno prije. Kad se to pokazalo isplativim, tatica je premješta u odjel namještaja, koji je bio na gubitku. Umjesto da ondje ne uspije, ona otvara poseban odjel s “muzejskim antikvitetima”, o kojemu se piše u svim novinama, te tjera kupce da dođu u robnu kuću pogledati antikvitete posuđene iz

~ 164 ~

muzeja. Kad su već ondje, kupci, naravno, odlaze u stalni odjel namještaja i iznenada počinju trošiti novac na namještaj u Bancroft’su, a ne u nekim trgovinama namještaja u predgrađu.

- Tatica je potom postavlja na mjesto voditeljice odnosa s javnošću, što je bio beznačajan položaj koji nije zahtijevao ništa više od povremenog odobravanja donacija nekoj dobrotvornoj udruzi ili organiziranja božićne priredbe u auditoriju. Gospođica Bancroft odmah počinje organizirati više godišnjih posebnih događaja kako bi privukla kupce u robnu kuću, i to ne samo uobičajenih događaja kao što su modne revije. Koristi obiteljske društvene veze sa simfonijskim orkestrom, operom, muzejom itd. Naprimjer organizirala je izložbu Chicago Art Museuma u trgovini te nagovorila balet da u auditoriju izvede Orašara prije Božića. Naravno, to je bilo bogato medijski popraćeno, što je pak pojačalo osviještenost Čikažana o robnoj kući Bancroft & Company i dalo joj još elitniji imidž. Kupci su u rekordnom broju dolazili u robnu kuću, a otac ju je sada pak premjestio u modni odjel, gdje je opet briljirala. Ondje je za njezin uspjeh vjerojatno jednako bio zaslužan njezin izgled koliko i talent za modu. Vidio sam novinske isječke o njoj i ne samo da je otmjena nego je i zapanjujuće lijepa. Očito su tako mislili i neki europski dizajneri kad je otišla pregovarati s njima da Bancroft’s predstavlja njihovu liniju. Jedan od njih, koji je dopuštao samo Bergdorf Goodmanu da predstavlja njihovu liniju, očito se dogovorio s njom i pristao na to da Bancrofts dobije ekskluzivno pravo, pod uvjetom da se gospođica Bancroft također pojavljuje u njegovim haljinama. Potom je dizajnirao cijelu kolekciju za nju, u kojoj je, naravno, bila fotografirana na različitim društvenim događanjima. Mediji i javnost poludjeli su kad su je vidjeli u njegovim kreacijama, a žene su masovno počele hrliti u dizajnerski odjel Bancroft’sa. Zarada europskog dizajnera narasla je, kao i zarada Bancroft’sa, te se tom trendu priključilo još nekoliko dizajnera koji su povukli svoje linije iz drugih trgovina i dali ih Bancroft’su.

Farrell ga je nestrpljivo pogledao preko izvještaja koji je čitao.

- Koja je bit svega ovoga?

- Upravo stižem do biti: gospođica Bancroft je trgovac, kao i njezini preci, ali njezin poseban talent leži u proširivanju i dugoročnom planiranju, a time se sada bavi. Nekako je uspjela uvjeriti oca i upravni odbor Bancroft’sa, koji su sve samo ne progresivni, da započnu s programom proširivanja i otvore trgovine u drugim gradovima. Kako bi financirali otvaranja tih trgovina, morali su skupiti stotine milijuna dolara, što su napravili na uobičajen način: onoliko koliko su mogli posudili su od svoje banke, a onda su počeli javno prodavati dionice na njujorškoj burzi.

- Kakve to sve veze ima? - kratko je pitao Farrell.

- Ne bi imalo nikakve veze da nije dviju stvari, gospodine Farrell: toliko su se brzo proširili da su do grla u dugovima, a većinu svojega profita koriste za otvaranje novih trgovina. Zbog toga nemaju dovoljno gotovine da izdrže neke velike gospodarske obrate.

Iskreno, ne znam kako namjeravaju platiti zemljište u Houstonu i mogu li to uopće učiniti.

Kao drugo, u posljednje vrijeme bilo je mnogo neprijateljskih preuzimanja gdje jedan lanac robnih kuća proguta drugi. Ako netko poželi preuzeti Bancroft’s, oni si neće moći priuštiti otpor i pobijediti. Zreli su za to da ih netko pokuša preuzeti. I - izjavio je Peter dubljim glasom kako bi naglasio važnost onoga što će reći - mislim da je netko drugi to primijetio.

Umjesto da djeluje zabrinuto, Peter je na Farrellovu licu vidio neki čudan izraz, što je moglo biti veselje ili zadovoljstvo.

~ 165 ~

- Stvarno?

Peter je kimnuo, pomalo zbunjen ovom čudnom reakcijom na vijesti koje su trebale biti zabrinjavajuće. - Mislim da je netko potajno počeo kupovati sve dionice u Bancroft’su do kojih može doći, i kupuje ih u malim paketima tako da još nisu privukli pozornost Bancroft’sa, Wall Streeta ili SEC-a. - Pokazujući prema tri računalna zaslona na ormariću iza radnog stola, Peter je pitao: - Smijem li?

Farrell je kimnuo, a Peter je ustao i prišao ormariću. Na prva dva računala nalazile su se informacije o poslovanju svih Intercorpovih podružnica, a na njihovim zaslonima nalazili su se podaci koje je Farrell očito prije gledao. Na trećem računalu trenutno se nije ništa nalazilo, a Peter je upisao šifre i naredbe koje je koristio u svojem uredu. Nedugo zatim na zaslonu se pojavio indeks Dow Jones. Peter je upisao još jedna niz naredbi, a na zaslonu se pojavio naslov: POVIJEST TRGOVANJA: BANCROFT & COMPANY OZNAKA DIONICE B&C. NYSE. - Pogledajte ovo. - Peter je pokazao na stupce s podacima na zaslonu. - Do prije šest mjeseci Bancroftove dionice stajale su otprilike isto kao i prije dvije godine: prodavale su se po deset dolara. Do tada prosječan broj dionica kojima se trgovalo u tjedan dana bio je sto tisuća. Pogledajte ovo - rekao je i prstom pokazao u stupac na lijevoj strani. - U posljednjih šest mjeseci dionice se lagano dižu i sada je gotovo dvanaest dolara po dionici, a količina kupljenih dionica jednom mjesečno doseže rekord.

Pritisnuo je još jednu tipku, a zaslon se zatamnio. Potom je pogledao Farrella i namrštio se. - To je samo predosjećaj, ali mislim da netko možda pokušava preuzeti kontrolu nad kompanijom.

Matt je ustao i naglo okončao njihovu raspravu. - Ili to ili investitori samo misle da B&C predstavlja dobro dugoročno ulaganje. Nastavljamo s kupovanjem zemljišta u Houstonu.

Shvativši da mu je vrijeme isteklo, Peter je morao uzeti potpisani ugovor na stolu i učiniti kako mu je rečeno.- Gospodine Farrell - neodlučno je rekao - pitao sam se zašto mene šaljete u Houston da vodim ove pregovore. To nije u mojoj...

- To ne bi trebao biti težak posao - rekao je Matt s opreznim, ali ohrabrujućim osmijehom. - A i to će ti proširiti iskustvo. Koliko se sjećam, to je jedan od razloga zbog kojeg si se htio zaposliti u Intercorpu.

- Tako je, gospodine - odgovorio je Peter, ali nalet ponosa koji je osjetio jer mu je Farrell očito toliko vjerovao da mu je prepustio vođenje takva posla naglo je pao kad je Peter krenuo prema vratima, a Farrell dodao: - Nemoj to uprskati, Peter.

- Neću - uvjeravao ga je Peter, ali bio je poljuljan zbog neizrečena upozorenja koje je čuo u Farrellovu glasu.

Tom Anderson, koji je šutio i stajao pokraj prozora tijekom Vanderwildova izlaganja, progovorio je čim je ovaj otišao. - Matt - rekao je uz hihot dok se vraćao prema stolici ispred Mattova stola, s koje je maloprije ustao - taj te se mali boji kao samoga vraga.

- Taj mali - ironično je istaknuo Matt - ima kvocijent inteligencije 165 i već je zaradio Intercorpu nekoliko milijuna dolara. Pokazalo se da je on odlična investicija.

~ 166 ~

- A je li i to zemljište u Houstonu odlična investicija?

- Mislim da jest.

- Dobro - odgovorio je Tom, sjeo i protegnuo dugačke noge. - Jer bilo bi mi žao da potrošimo cijelo bogatstvo samo kako bismo se osvetili nekoj dami iz visokog društva koja te uvrijedila pred nekom novinarkom.

- Zašto si došao do takva zaključka? - pitao je Matt, ali oči su mu sarkastično zasjale.

- Nemam pojma. U nedjelju sam slučajno pročitao u novinama da te neka ženska koja se preziva Bancroft ignorirala na operi. A sada ti tu potpisuješ ugovor kojim kupuješ nešto što ona želi. Reci mi nešto: koliko će to zemljište koštati Intercorp?

- Vjerojatno dvadeset milijuna dolara.

- A koliko će koštati gospođicu Bancroft da ga otkupi od nas?

- Mnogo više.

- Matt - otezao je s prijetvornom opuštenošću - sjećaš li se one noći prije osam godina, kad sam se razveo od Marilyn?

Matt je bio iznenađen tim pitanjem, ali dobro se toga sjećao. Nekoliko mjeseci nakon što je Tom počeo raditi za njega, Tomova žena iznenada mu je rekla da ima ljubavnika i da se želi razvesti. Preponosan da je moli i preshrvan da se usprotivi tomu, Tom se iselio iz njihove kuće, ali do zadnjeg dana dok se nisu razveli mislio je da će se ona predomisliti. Na dan kad je razvod finaliziran Tom nije došao na posao i nije se javio telefonom, a u šest sati navečer Matt je shvatio i zašto: Tom ga je nazvao iz policijske postaje, gdje su ga tog poslijepodneva odveli nakon što je uhićen zbog remećenja javnog reda i mira u pijanom stanju.

- Ne sjećam se mnogo toga od te večeri - priznao je Matt - osim da smo se zajedno napili.

- Ja sam već bio pijan - ironično ga je ispravio - onda si me ti izvukao iz zatvora, pa smo se poslije obojica napili.- Pomno gledajući Matta, nastavio je: - Kao kroz maglu sjećam se da si suosjećao sa mnom te noći, govoreći o nekoj dami po imenu Meredith koja te nogirala ili tako nešto. Samo što je ti nisi nazvao damom, nego razmaženom kujom. Prije nego što sam zaspao, pijano smo se složili da žene čija imena počinju slovom M nisu ni za koga dobre.

- Sjećanje te očito služi bolje nego mene - neodređeno je rekao Matt, ali Tom je primijetio gotovo nezamjetno stezanje Mattove brade pri spomenu njezina imena, te je odmah došao do točnog zaključka.

- Dakle - nastavio je s osmijehom na licu - sada kada smo utvrdili da je Meredith od te noći zapravo Meredith Bancroft, hoćeš li mi reći što se dogodilo između vas dvoje da se još uvijek toliko mrzite?

- Neću - rekao je Matt. Ustao je i prišao stoliću, gdje je bio stavio nacrte za postrojenje u Southvilleu. - Završimo naš razgovor o Southvilleu.

~ 167 ~

DVADESET PRVO POGLAVLJE Promet je bio usporen nekoliko blokova prije ugla na kojemu se nalazio Bancroft’s.

Gomila kupaca šćućurena u svoje kapute jurila je preko raskrižja, ne obazirući se na crveno svjetlo na semaforu. Glave su im bile pognute zbog jakog vjetra koji je puhao s jezera Michigan i dopirao do ulica u centru. Auti su trubili, a vozači su psovali pješake zbog kojih su morali stati na zelenom svjetlu. U crnom BMW-u Meredith je gledala kako gomila kupaca zastajkuje pred izlozima Bancroft’sa i onda ulazi u trgovinu. Zahladnjelo je, zbog čega su kupci koji su htjeli izbjeći predbožićnu gužvu uvijek dolazili ranije u robnu kuću. No danas ona nije mislila na broj kupaca koji je ulazio unutra.

Za dvadeset minuta imala je službenu prezentaciju članovima uprave o robnoj kući u Houstonu, a iako su joj oni već provizorno dali zeleno svjetlo za taj projekt, nije mogla nastaviti i sklopiti daljnje dogovore bez njihova službenog odobrenja koje je jutros trebala dobiti. Četiri žene okupile su se oko stola Meredithine tajnice kad je Meredith izašla iz dizala na četrnaestom katu. Zastavši za Phyllisinim stolom, provirila je preko njihovih ramena, misleći kako će vidjeti još jedno izdanje časopisa Playgirl, kao ono oko kojega su se okupile prošli mjesec.- Što je bilo? - pitala je.- Još jedna duplerica s golim muškarcem?

- Ne, nije to - rekla je Phyllis kad su se ostale tajnice brzo razišle, a ona ušla za Meredith u njezin ured. Veselo zakolutavši očima, pojasnila je: - Pam je naručila još jednu astrološku prognozu za nadolazeći mjesec. U ovoj piše da je čeka prava ljubav, kao i bogatstvo i slava.

Meredith je veselo podigla obrve i rekla: - Mislila sam da joj je to pisalo i u prošloj.

- I jest. Rekla sam joj da ću joj za petnaest dolara ja izraditi sljedeću. - Dvije žene pogledale su se u nasmijanoj harmoniji, a onda su prešle na posao. - Za pet minuta imaš sastanak s članovima uprave - podsjetila ju je Phyllis.

Meredith je kimnula i uzela mapu sa svojim bilješkama. - Je li arhitektonska maketa u dvorani?

- Da. I namjestila sam projektor za dijapozitive.

- Ti si pravo blago - rekla je Meredith, a to je i mislila. Držeći mapu u ruci, pošla je prema vratima, no onda se okrenula i dodala: - Nazovi Sama Greena i reci mu da želim da se sastanemo čim završim sa sastankom s članovima uprave. Reci mu da želim proći pripremni kupovni ugovor za zemljište u Houstonu. Želim da ga Thorp Development dobije do kraja tjedna. Uz malo sreće - dodala je Meredith - do danas poslijepodne uprava će mi odobriti projekt u Houstonu.

~ 168 ~

Phyllis je uzela telefon na Meredithinu stolu, nazvala glavnog odvjetnika i podigla palac.- Rasturi - rekla je.

Dvorana za sastanke izgledala je otprilike isto kao i prije pedeset godina, samo što je sada, u doba stakla, mjedi i kroma, ta ogromna soba odisala nekim nostalgičnim sjajem zbog orijentalnog tepiha koji se u njoj nalazio, bogato izrezbarenih zidova od tamna drva i engleskih pejzaža koji su visjeli u baroknim okvirima. Sredinom ogromne prostorije protezao se masivni izrezbareni stol od mahagonija, dugačak devet metara, s dvadeset bogato izrezbarenih stolica presvučenih grimiznim baršunom i poredanih u jednakim razmacima. Nasred stola nalazila se ogromna ukrašena antikna srebrna vaza u kojoj su se nalazile crvene i bijele ruže. Pokraj nje nalazio se usklađen servis za čaj i kavu od porculana Sevres, sa šalicama porubljenim zlatnim obrubom i ručno oslikanim ružicama i viticama.

Srebrni vrčevi, orošeni zbog vode s ledom koja se u njima nalazila, također su u jednakim razmacima bili postavljeni na stolu.

Ta prostorija, sa svojim prevelikim, bogato izrezbarenim namještajem, izgledala je kao prijestolna dvorana, a Meredith je često mislila da je njezin djed to i htio kad je naručivao izradu namještaja prije pola stoljeća. Ponekad se nije mogla odlučiti je li ta prostorija impresivna ili ružna, ali bilo kako bilo, kad god bi ušla u nju, imala je osjećaj da zakoračuje u povijest. No jutros je radije htjela stvoriti povijest otvaranjem nove robne kuće nego osjećati se dijelom svršene prošlosti. - Dobro jutro, gospodo - rekla je s veselim, poslovnim osmijehom dvanaestorici konzervativno odjevenih muškaraca koji su sjedili za stolom i koji su imali moć da prihvate ili odbiju njezin prijedlog za projekt u Houstonu.

Osim Parkera, čiji je osmijeh bio srdačan, i starog Cyrusa Fortella, čiji je osmijeh bio pohotan, u uljudnom zajedničkom izgovaranju dobro jutro osjetila se jasna suzdržanost.

Meredith je znala da uzrok te suzdržanosti dijelom dolazi i od toga što su oni bili svjesni svoje moći i odgovornosti, a dijelom i od toga što ih je neprestano tjerala i nagovarala da dobit Bancroft sa ulažu u proširenje umjesto da isplaćuju pozamašne dividende dioničarima, među kojima su bili i oni. No najviše su bili suzdržani i oprezni prema njoj jer im je ona bila nepoznanica i jer nisu znali kako se prema njoj ponašati. Iako je bila izvršni potpredsjednik, nije bila član uprave, što je značilo da su bili iznad nje. No s druge strane bila je Bancroftica, izravan potomak osnivača kompanije, i imala je pravo da se odnose prema njoj s poštovanjem. A opet, njezin vlastiti otac, koji je bio i Bancroft i član uprave, prema njoj se odnosio s tek otresitom tolerancijom. Nije bila tajna da on nikada nije htio da ona radi za Bancroft & Company; također nije bila tajna da je ona u svemu bila odlična i da je njezin doprinos kompaniji bio ogroman. Kao rezultat svega toga članovi odbora našli su se u nesigurnoj situaciji, koja je uspješne, samouvjerene muškarce činila nervoznima i otresitima. A s obzirom na to da je Meredith neizravno bila uzrok tog neugodnog osjećaja, na nju su često reagirali ni s čim izazvanom negativnošću.

Meredith je sve to shvaćala i nije htjela da joj njihovi neohrabrujući izrazi lica poljuljaju samopouzdanje kad je zauzela svoje mjesto na dnu stola, gdje je bio namješten projektor, i čekala očevo odobrenje da počne.

- Budući da je Meredith stigla - rekao je, implicirajući bojom glasa da kasni i da su je morali čekati - mislim da se možemo prihvatiti posla.

Meredith je čekala dok se beskrajno dugo čitao zapisnik s prošlog sastanka upravnog odbora, ali pozornost joj je bila usmjerena na arhitektonsku maketu hjustonske robne kuće

~ 169 ~

koju je Phyllis maloprije dogurala na kolicima. Pogledavši veličanstven trgovački centar u španjolskom stilu koji je arhitekt osmislio, s prostorom za druge trgovine u unutarnjem dvorištu, osjetila je kako postaje još odlučnija i samopouzdanija. Houston je bio savršeno mjesto za najnovijeg i najvećeg člana sve veće obitelji Kancroft’sa, a blizina zemljišta hjustonskoj Galleriji značila je da će trgovina biti velik uspjeh čim otvori vrata. Kad je zapisnik pročitan i prihvaćen, predsjednik upravnog odbora Nolan Wilder službeno je najavio da Meredith želi predstaviti konačne podatke i planove za hjustonsku trgovinu kako bi ih oni odobrili.

Dvanaest savršeno dotjeranih muških glava okrenulo se prema njoj kad je ona ustala i prišla projektoru. - Gospodo - započela je - vjerujem da ste svi imali dovoljno vremena pogledati arhitektonsku maketu?

Desetorica su kimnula, njezin otac bacio je pogled na maketu, ali Parker je tiho gledao nju, s onim napola ponosnim i napola zbunjenim izrazom lica, kojim ju je inače gledao kad god je radila svoj posao: kao da nije mogao posve shvatiti kako ili zašto ustraje na tome da to radi, ali bio je zadovoljan time koliko ga dobro obavlja. S obzirom na to da je bio bankar Bancroft’sa, dobio je mjesto u upravi, ali Meredith je znala da ne može uvijek računati na njegovu podršku. On je bio svoj čovjek; to joj je bilo jasno otpočetka i zbog toga ga je cijenila.

- Na prošlim sastancima raspravili smo o većini troškova - rekla je Meredith i prigušila svjetla - pa ću pokušati prijeći ove dijapozitive što brže.- Pritisnula je gumb na daljinskom upravljaču projektora, a na mjesto je sjeo prvi dijapozitiv koji je pokazivao predviđene troškove gradnje robne kuće. - Kako smo se dogovorili već prije ove godine, hjustonska robna kuća prostirat će se površinom od gotovo dvadeset osam tisuća četvornih metara.

Predviđeni su troškovi gradnje trideset dva milijuna dolara, u što su uključeni naša nova robna kuća, instalacije, parkiralište, osvjetljenje - sve. Zemljište koje namjeravamo kupiti od Thorp Developmenta koštat će nas dodatnih dvadeset do dvadeset tri milijuna dolara, ovisno o tome što uspijemo ispregovarati s njima. Trebat će nam još dvadeset milijuna za inventar...

- To je najviše sedamdeset pet milijuna - prekinuo ju je jedan direktor - a ti želiš da odobrimo sedamdeset sedam milijuna dolara za robnu kuću.

- Druga su dva milijuna dolara za pokrivanje troškova prije otvaranja - pojasnila je Meredith. - Ako pogledate četvrti red na platnu, vidjet ćete da se njima pokrivaju troškovi svečanog otvorenja, oglašavanja i tako dalje.

Pritisnula je gumb i sljedeći je dijapozitiv sjeo na svoje mjesto, pokazujući mnogo veće brojke za projekt. - Ovaj dijapozitiv - pojasnila je - pokazuje predviđene troškove za izgradnju cijelog trgovačkog centra kad budemo gradili našu robnu kuću, umjesto da čekamo i gradimo ga poslije. Već znate da sam uvjerena u to da cijeli trgovački centar moramo graditi istodobno s našom robnom kućom. Dodatni troškovi su pedeset dva milijuna dolara, ali to će nam se vratiti od iznajmljivanja prostora u trgovačkom centru drugim maloprodajnim zakupcima.

- Da, vratit će nam se - razdražljivo je izjavio njezin otac - ali ne odmah kako ti to podrazumijevaš.

- Zar ja to podrazumijevam?- uljudno je pitala Meredith, znajući da nije tako.

Nasmiješila mu se i pustila da ga trenutak šutnje prekori zbog nepravde i nestrpljivosti. S godinama je naučila da je to najučinkovitiji način postupanja prema njemu kad je

~ 170 ~

nerazuman. No glas mu je svejedno bio napet, što je često bio slučaj otkako je imao srčani udar, te je morala potisnuti oštar nalet zabrinutosti.

- Čekamo - upozorio ju je.

Meredith je nastavila smirenim i razumnim tonom. - Neki od vas misle da bismo trebali pričekati s izgradnjom cijelog trgovačkog centra. Mislim da postoje tri jaka razloga da sve gradimo istodobno.

- Koji su to razlozi, da razjasnimo? - pitao je jedan drugi član uprave dok si je točio hladnu vodu.

- Kao prvo, morat ćemo platiti cijelo zemljište, bez obzira na to hoćemo li ga koristiti za trgovački centar ili nećemo. Ako trgovački centar budemo gradili istodobno s našom robnom kućom, uštedjet ćemo nekoliko milijuna troškova u gradnji, jer kao što znate, po četvornom metru jeftinije je graditi sve odjednom nego dodavati poslije. Kao drugo, troškovi gradnje sigurno će porasti kako se hjustonsko gospodarstvo bude oporavljalo. Kao treće, ako budemo imali druge, pažljivo odabrane zakupce u našem trgovačkom centru, oni će pomoći da se poveća promet u našoj trgovini. Ima li još pitanja? - pitala je, a kada nitko nije ništa pitao, Meredith je nastavila s preostalim dijapozitivima. - Kao što možete vidjeti na ovim grafovima, naš tim za istraživanje područja temeljito je procijenio lokaciju koju sam predložila za hjustonsku trgovinu i dali su joj najvišu moguću ocjenu. Demografski pokazatelji primarne trgovačke zone savršeni su, nema geografskih prepreka...

Njezino objašnjavanje prekinuo je Cyrus Fortell, osamdesetogodišnji pokvarenjak koji je već pedeset godina bio član uprave Bancroft’sa i čije su ideje bile jednako zastarjele kao i brokatni prsluk te štap s bjelokosnom drškom koje je uvijek nosio.

- Gospođice, meni je to gomila gluposti - izjavio je svojim piskavim, razdraženim glasom. - “Demografski pokazatelji”, i “primarna trgovačka zona”, i “timovi za istraživanje područja”, i “geografske prepreke”. Mene zanima što to zapravo znači!

Meredith je prema Cyrusu, kojega je poznavala otkako je bila dijete, gajila pomiješane osjećaje ljutnje i naklonosti. Ostali članovi uprave smatrali su da postaje senilan i namjeravali su ga umiroviti. - Cyruse, to znači da je skupina ljudi specijalizirana za proučavanje najboljih mjesta za otvaranje trgovina otišla u Houston i analizirala lokaciju koju sam ja odabrala. Demografski...

- Demo... što? - podrugljivo je pitao. - Mi nismo imali tu riječ kad sam ja otvarao drogerije po državi! Što to znači?

- U ovom smislu ta se riječ odnosi na karakteristike ljudske populacije koja živi u području oko naše trgovine. To jest koliko su stari, koliko zarađuju...

- Ja prije nisam obraćao pozornost ni na što od toga - razdraženo je nastavio, ljutito gledajući nestrpljiva lica za stolom. - Pa nisam. Kad sam htio otvoriti drogeriju, poslao sam ljude da je sagrade, napunio je robom i krenuli smo s prodajom.

- Danas je malo drukčije, Cyruse - rekao je Ben Houghton.- A sada lijepo slušaj tako da možeš glasati o onome što Meredith govori.

- Ali ne mogu glasati za nešto što ne razumijem, zar ne? - rekao je i pojačao glasnoću na aparatiću u džepu koji je bio povezan sa slušnim uređajem u uhu. Pogledao je Meredith.Nastavi, draga. Sada mi je jasno da si poslala hrpu stručnjaka u Houston koji su saznali da

~ 171 ~

postoje ljudi koji žive u tom području koji su dovoljno stari da idu u tvoju trgovinu pješke ili autom i koji imaju dovoljno novca kod sebe da nešto daju i Bancroft’su. Je li tako?

Meredith se nasmijala, kao i nekoliko ostalih ljudi za stolom.- Tako nekako - priznala je.

- Zašto onda nisi tako rekla? Nije mi jasno zašto vi mladi ljudi morate komplicirati sve živo izmišljanjem nekih otmjenih riječi samo kako biste nas zbunili. Dakle, što su to “geografske prepreke”?

- Znači - rekla je Meredith - geografska barijera nešto je što potencijalni kupac ne želi na putu prema našoj trgovini. Naprimjer ako kupci moraju voziti kroz industrijsku zonu ili opasnu četvrt da bi došli do naše trgovine, to bi bile geografske prepreke.

- Ima li toga na toj lokaciji u Houstonu?

- Nema.

- Onda glasam za - rekao je, a Meredith se trudila da se ne nasmije.

- Meredith - njezin otac svojim je odsječenim glasom spriječio Cyrusa od daljnjeg komentiranja - želiš li još nešto dodati prije nego što članovi uprave budu glasali o hjustonskom projektu?

Meredith je pogledala nepronična lica muškaraca koji su sjedili za stolom i odmahnula glavom. - S obzirom na to da smo detaljno razgovarali o hjustonskom projektu na prijašnjim sastancima, tomu nemam više što dodati. No voljela bih još jednom istaknuti da se Bancroft’s jedino može uspješno natjecati s ostalim robnim kućama ako se proširujemo. Još uvijek nesigurna hoće li upravni odbor glasovati za hjustonski projekt ili protiv njega, Meredith se još jednom potrudila da pridobije njihovu podršku dodavši:- Sigurna sam da ne moram podsjećati članove uprave da svaka od naših pet novih trgovina ostvaruje dobit koja je jednaka našim predviđanjima ili čak i veća. Mislim da je za taj uspjeh uglavnom zaslužna pozornost kojom odabiremo lokacije na kojima otvaramo nove trgovine.

- Pozornost kojom ti odabireš lokacije - ispravio ju je otac, a izgledao je tako hladno i strogo da Meredith nije odmah shvatila da joj je zapravo udijelio kompliment. To nije bio prvi put da joj je tako mrzovoljno udijelio kompliment, ali s obzirom na to da je to napravio sada, pred članovima uprave, Meredith je to shvatila kao vrlo ohrabrujući znak da ne samo da će podržati hjustonski projekt nego da će i tražiti od odbora da je imenuju privremenom predsjednicom dok njega nema.

- Hvala - tiho je i jednostavno rekla i sjela.

Kao da mu baš nije jasno zbog čega mu zahvaljuje, obratio se Parkeru. - Pretpostavljam da je tvoja banka još uvijek spremna pozajmiti sredstva za hjustonski projekt ako ga upravni odbor odobri?

- Spremni smo, Philipe, ali samo pod uvjetima o kojima smo razgovarali na prošlom sastanku.

Meredith je tjednima znala za te uvjete, ali svejedno se morala suzdržati da ne pokaže uspaničenost jer ih je Parker sada spomenuo. Parkerova banka, odnosno članovi uprave, analizirali su ogromne novčane iznose koje su posudili Bancroft’su u proteklih nekoliko godina te su postali nervozni zbog astronomskih brojki. Kako bi odobrili kredit za trgovine u Phoenixu i sada Houstonu, njihov upravni odbor utvrdio je nove uvjete. Zahtijevali su da ona i njezin otac osobno jamče za kredit i da osiguraju dodatni zalog, odnosno njihove osobne dionice u Bancroft’su. Meredith se kockala svojim novcem i to joj je bilo pomalo

~ 172 ~

zastrašujuće. Osim svojih dionica u Bancroft’su i plaće, još je jedino imala djedovo nasljedstvo, a i to će založiti za trgovinu u Houstonu.

No dok je njezin otac govorio, bilo je jasno da je još ljut zbog onoga što je smatrao nečuvenim zahtjevima svojega bankara. - Znaš što mislim o tvojim posebnim uvjetima, Parkeru. S obzirom na činjenicu da je Reynolds Mercantile već više od osamdeset godina jedina banka Bancroft’sa, ovaj iznenadni zahtjev za osobnim jamstvom i dodatnim zalogom smatram ne samo nepotrebnim nego i uvredljivim.

- Razumijem te - smireno je rekao Parker. - Čak se i slažem s tobom, i ti to znaš. Jutros sam se ponovno sastao s članovima uprave i pokušao ih uvjeriti ili da odustanu od ovih strožih uvjeta ili da ih barem ublaže, ali bezuspješno. No - nastavio je, gledajući muškarce okupljene za stolom kako bi i njih uključio u razgovor - njihova ustrajnost na dodatnom zalogu i osobnom jamstvu nema veze s njihovim mišljenjem o kreditnoj sposobnosti tvrtke Bancroft & Company.

- Meni zvuči kao da ima - rekao je stari Cyrus. - Meni zvuči kao da tvoja banka misli da je Bancroft’s mogući neplatiša!

- Ne misle ništa takvo. Činjenica je da u proteklih godinu dana vlada nezdrava gospodarska klima za lance robnih kuća. Dva lanca otvorila su stečajni postupak kako bi izbjegla zatvaranje u pokušaju da se reorganiziraju. To je jedan faktor koji je utjecao na našu odluku, ali jednako je važna i činjenica da bankarskom sustavu nije bilo ovako loše od Velike industrijske krize. Zbog toga je većina banaka sve opreznija pri posudbi velike svote novaca samo jednom zajmoprimcu. A moramo zadovoljiti i kontrolore banaka koji sada analiziraju naše kredite detaljnije nego ikada prije. Kriteriji kreditiranja sada su stroži.

- Meni zvuči kao da bismo trebali uzeti drugu banku - predložio je Cyrus i veselo, revno pogledao lica za stolom.- Ja bih to učinio! Pošaljimo Parkera kvragu i možemo negdje drugdje pronaći potreban novac!

- Mogli bismo pokušati pronaći drugi način financiranja - Meredith je rekla Cyrusu, trudeći se izostaviti svoje osobne osjećaje prema Parkeru tijekom ove rasprave. - Ali Parkerova banka daje nam vrlo povoljnu kamatnu stopu koju bismo teško mogli dobiti od neke druge banke. On prirodno...

- Tu nema ništa prirodno - prekinuo ju je Cyrus i zadovoljno je odmjerio pogledom, koji je graničio s pohotnim, prije nego što se optužujućim tonom obrušio na Parkera. - Da se ja ženim ovom prekrasnom mladom damom, prirodno bi bilo da joj dam što god poželi, a ne da joj založim imovinu!

- Cyruse - upozorila ga je Meredith, pitajući se zašto neki starci poput Cyrusa zaborave na dostojanstvo te se ponašaju i govore kao nezreli tinejdžeri - ovo je posao.

- Žene se ne bi trebale baviti poslom, osim ako su ružne i ne mogu si naći muškarca da se brine o njima. U mojim danima lijepa djevojka kao što si ti bila bi kod kuće, radeći prirodne stvari kao što su rađanje i...

- Ovo nisu tvoji dani, Cyruse!- odsjekao ga je Parker. - Nastavi, Meredith, što si htjela reći?

- Htjela sam reći - rekla je Meredith, osjećajući kako joj se obrazi rumene od posramljenosti dok su se drugi muškarci za stolom posprdno smješkali - da nas posebni

~ 173 ~

uvjeti tvoje banke ne moraju ozbiljno brinuti jer će Bancroft & Company svoj dug podmiriti na vrijeme.

- To je istina - potvrdio je njezin otac, koji je sada postao rezigniran i nestrpljiv. - Ako nitko nema ništa dodati ovoj raspravi, mislim da možemo zatvoriti hjustonsku temu i glasati na kraju sastanka.

Meredith je uzela svoju mapu, službeno zahvalila upravnom odboru na tome što su uzeli u razmatranje hjustonski projekt te izašla iz prostorije.

- I? - pitala je Phyllis, slijedeći Meredith u njezin ured. - Kako je prošlo? Hoćemo li imati hjustonski ogranak Bancroft’sa ili nećemo?

- Upravo traje glasanje - rekla je Meredith, pregledavajući jutarnju poštu koju joj je Phyllis stavila na stol.

- Držim fige.

Dirnuta Phyllisinom odanošću prema njoj i prema Bancroft’su, Meredith se samouvjereno nasmiješila. - Odobrit će gradnju trgovine u Houstonu - pretpostavila je.

Njezin otac nevoljko je bio za to, pa u to i nije sumnjala. No iz njegovih komentara tijekom proteklih tjedana nije mogla zaključiti slaže li se i s gradnjom cijelog trgovačkog centra istodobno. - Pitanje je jedino hoće li odobriti gradnju cijelog trgovačkog centra ili samo naše robne kuće. Možeš li nazvati Sama Greena i reći mu da donese ugovore za Thorp?

Kad je nekoliko minuta poslije poklopila slušalicu, Sam Green stajao je na vratima njezina ureda. Sam je bio visok samo metar šezdeset pet i imao je kosu bojom i teksturom nalik čeličnoj vuni, ali zračio je sposobnošću i autoritetom, što je odmah bilo uočljivo, osobito onomu tko se našao na suprotnoj strani pravnog pitanja koje je on rješavao. Iza naočala sa žicanim okvirom zelene oči bile su mu pronicljive. No u ovom trenutku radoznalo su gledale Meredith. - Phyllis je rekla da si spremna Analizirati ugovor za zemljište u Houstonu - rekao je ulazeći u njezin ured. - Znači li to da smo dobili odobrenje uprave?

- Pretpostavljam da ćemo ga dobiti za nekoliko minuta. Što misliš, koliko bi trebala iznositi naša početna ponuda Thorpu?

- Traže trideset milijuna dolara - odgovorio je, razmišljajući naglas dok je sjedao na jednu od stolica pred njezinim radnim stolom. - Kako bi bilo da najprije ponudimo osamnaest milijuna i pristanemo na, recimo, dvadeset? To im je zemljište pod hipotekom i silno im treba lova. Mogli bi ga prodati za dvadeset.

- Stvarno to misliš?

- Vjerojatno ne - rekao je i zahihotao.

- Ako budemo morali, pristat ćemo na sve do dvadeset pet. Vrijedi najviše trideset milijuna, ali nisu ga mogli prodati po toj cijeni... - Na stolu joj je zazvonio telefon, a Meredith se javila umjesto da dovrši rečenicu. Glas njezina oca bio je otresit i konačan. - Nastavljamo s hjustonskim projektom, Meredith, ali odgodit ćemo gradnju cijelog trgovačkog centra dok ne budemo ostvarili dobit od naše robne kuće ondje.

- Mislim da griješiš - rekla mu je, skrivajući razočarenje iza živahnog, poslovnog tona.

- To je bila odluka upravnog odbora.

- Mogao si ih poljuljati - izravno je rekla Meredith.

- Dobro, onda, to je bila moja odluka. - I pogriješio si.

~ 174 ~

- Kad ti budeš vodila ovu kompaniju, onda ćeš ti donositi odluke...

Meredithino srce čudno je poskočilo na njegove riječi.- A ja ću to raditi?

- Do tada ću ih ja donositi - rekao je, izbjegavajući odgovoriti na njezino pitanje.- A sada idem kući. Ne osjećam se najbolje. Zapravo, odgodio bih ovaj sastanak da ti nisi bila toliko uporna u tome da moramo nastaviti dalje zbog zemljišta.

Ne znajući je li mu stvarno loše ili to samo koristi kao izgovor da izbjegne daljnju raspravu s njom, Meredith je uzdahnula. - Čuvaj se. Vidimo se na večeri u četvrtak navečer.Kad je spustila slušalicu, dopustila si je da u tišini na trenutak požali zbog toga što se neće odmah izgraditi cijeli trgovački centar, a onda je učinila nešto što je naučila prije mnogo godina, nakon svog katastrofalnog braka: suočila se sa stvarnošću i pronašla nešto u njoj čemu se može radovati i prema čemu može težiti. Nasmiješivši se Samu Greenu, u glas je ubrizgala prizvuk zadovoljstva i pobjede. - Dobili smo odobrenje za nastavak s hjustonskim projektom.

- S cijelim trgovačkim centrom ili samo s robnom kućom?

- Samo s robnom kućom.

- Mislim da je to pogrešno.

Očito je čuo kad je to rekla ocu, ali Meredith nije komentirala njegovu primjedbu. Kad god je bilo moguće, svoje komentare i razmišljanja o očevim odlukama držala je za sebe.

Umjesto toga rekla je: - Kada možeš pripremiti ugovor i odnijeti ga Thorpu?

- Ugovore mogu pripremiti do sutra navečer. Ali ako želiš da ja osobno pregovaram s njima, moći ću otići u Houston tek za dva tjedna. Još uvijek pripremamo parnicu protiv Wilson Toysa.

- Voljela bih da ti vodiš pregovore - rekla je, znajući da će on moći ispregovarati bolje uvjete nego bilo tko drugi, ali bilo joj je žao što to ne može učiniti prije. - Valjda će za dva tjedna biti u redu. Do onda ćemo možda imati i pismenu potvrdu Reynolds Mercantilea i nećemo morati sastavljati ugovor o osiguranim financijskim sredstvima.

- To zemljište prodaje se godinama - rekao je uz smiješak. - Bit će na prodaju i za dva tjedna. Osim toga što dulje budemo čekali, to će Thorp vjerojatnije prihvatiti našu nisku ponudu. - Kad je i dalje djelovala zabrinuto, dodao je: - Pokušat ću ubrzati svoje ljude koji rade na parnici Wilson. Čim to riješimo, krećem u Houston.

Već je prošlo šest kad je Meredith podigla pogled s ugovora koje je čitala te vidjela Phyllis kako u kaputu ide prema njoj i nosi joj večernje novine. - Žao mi je zbog projekta u Houstonu - rekla je Phyllis. - Mislim, žao mi je što neće odobriti cijeli trgovački centar.

Meredith se naslonila i umorno nasmiješila. - Hvala ti.

- Zato što mi je žao?

- Ne - odgovorila je Meredith, uzimajući novine - nego zato što ti je stalo. Iako bih rekla da je ovaj dan dosta dobro prošao.

Phyllis je kimnula prema novinama, koje je već okrenula na drugu stranicu. - Nadam se da se zbog ovoga nećeš predomisliti.

Meredith je zbunjeno rasklopila novine s kojih ju je gledao Matthew Farrell pokraj neke starlete koja je očito doletjela u Chicago njegovim privatnim mlažnjakom da mu pravi društvo na sinoćnjem tulumu kod nekog njegova prijatelja. Odlomci novinskog članka

~ 175 ~

utisnuli su se u Meredithin um dok je gledala taj pozitivni prikaz najnovijeg čikaškog poduzetnika i najpoželjnijeg neženje, ali kad je pogledala Phyllis, lice joj je bilo potpuno smireno.- Ovo bi me trebalo uzrujati?

- Pogledaj poslovni prilog prije nego što odlučiš - savjetovala joj je Phyllis.

Meredith je htjela reći Phyllis da je pretjerala, ali brzo je odustala od toga. Phyllis je bila njezina prva tajnica, a Meredith je njoj bila prva šefica. U proteklih šest godina stotine noći provele su zajedno, kao i desetke vikenda; jele su hladne sendviče za Meredithinim stolom dok su radile kako bi stigle završiti projekt do roka. Bile su odan tim, voljele su se i poštovale.

Na prvoj stranici poslovnog priloga nalazila se još jedna Mattova slika te entuzijastičan članak o njegovu vođenju Intercorpa, razlozima preseljenja u Chicago, o nevjerojatnom proizvodnom postrojenju koje je namjeravao izgraditi u Southvilleu itd. Također još je jedanput spomenut raskošan penthaus koji je kupio i namjestio u Berkeley Towersima.

Malo ispod njegove slike nalazila se Meredithina slika, popraćena člankom s njezinim izjavama o uspješnom širenju Bancroft’sa na nacionalnom maloprodajnom tržištu.

- Dali su mu najbolje mjesto - primijetila je Phyllis i naslonila se na Meredithin stol, gledajući Meredith kako čita članak. - Ovdje je manje od dva tjedna, a novine su već pune priča o njemu.

- Novine su i pune priča o pljačkašima i silovateljima - podsjetila ju je Meredith, zgrožena raskošnom hvalom članka o njegovu vođenju korporacije i bijesna na sebe jer su joj se iz nekog razloga ruke počele tresti kad je vidjela njegovu sliku. Njezina reakcija nesumnjivo je bila posljedica spoznaje da se on nalazi u Chicagu, a ne tisućama kilometara daleko.

- Je li stvarno tako zgodan kao na slici?

- Zgodan? - rekla je Meredith s pažljivo ravnodušnim izrazom lica kad se ustala i krenula po svoj kaput.- Meni nije.

- On je kreten, zar ne? - pitala je Phyllis ne mogavši suzdržati smijeh.

Meredith joj je uzvratila osmijeh i došla zaključati stol. - Kako znaš?

- Čitam kolumnu Sally Mansfield - odgovorila je Phyllis. - A kad je napisala da si ga pred svima “ignorirala”, pomislila sam kako je sigurno svjetski kreten. Mislim, vidjela sam kako se ponašaš prema muškarcima koje ne podnosiš: i njima se uspiješ nasmiješiti i biti pristojna.

- Zapravo, Sally Mansfield krivo je shvatila taj događaj. Gotovo ga ni ne poznajem. Namjerno promijenivši temu, Meredith je rekla: - Ako ti je auto još uvijek na popravku, mogu te ja povesti kući.

- Ne treba, hvala. Idem k sestri na večeru, a ona živi na drugom kraju grada.

- Odvezla bih te do nje, ali kasno je i srijeda je...

- A tvoj zaručnik uvijek srijedom dolazi na večeru k tebi, zar ne?

- Da. - Sva sreća da voliš rutinu, Meredith, jer mene bi izludjelo da muškarac mojega života uvijek radi određene stvari određenim danima, i tako dan za danom... Godinu za godinom...

Desetljeće za desetljećem...

~ 176 ~

Meredith je prasnula u smijeh. - Prestani. DeprimiraĹĄ me. Osim toga ja volim rutinu, red i pouzdanost. - Ja ne. Ja volim spontanost.

- I zbog toga se tebi muĹĄkarci na spoju rijetko pojave prave veÄ?eri, a kamoli na vrijeme zadirkivala ju je Meredith.

- Istina.

~ 177 ~

DVADESET DRUGO POGLAVLJE Meredith je rado htjela potpuno zaboraviti Matthewa Farrella, ali Parker je u njezin stan stigao s novinama u ruci.- Jesi li vidjela članak o Farrellu?- pitao je poljubivši je. - Jesam.

Jesi li za piće?

- Može, molim te.

- Što želiš? - pitala je, prilazeći devetnaestostoljetnom ormaru koji je prenamijenila u ormarić s pićem, čija je vrata sada otvarala.

- Kao i inače.

Ruka joj se zaustavila na putu prema čaši, a kroz glavu joj je prošao Lisin komentar, a onda i današnji Phyllisin. Tebi treba netko tko će te natjerati da radiš uzbudljive stvari, naprimjer da glasaš za demokrata... Izludjelo bi me da muškarac mojega života uvijek radi određene stvari određenim danom...- Jesi li siguran da ne želiš nešto drugo? - neodlučno je pitala Meredith, pogledavši ga preko ramena. - Možda džin-tonik?

- Ne budi smiješna. Dušo, uvijek pijem bourbon s vodom, a ti uvijek piješ bijelo vino. To je, takoreći, običaj.

- Parkeru - neodlučno je rekla Meredith - Phyllis je danas nešto rekla, a Lisa je prije tjedan dana također nešto komentirala, zbog čega sam se zapitala jesmo li... - Zastala je, osjećajući se blesavo, ali svejedno je sebi napravila džin-tonik.

- Zapitala si se jesmo li što? - pitao je, osjetivši da joj je nelagodno te joj je prišao s leđa.

- Pa... Upali u rutinu.

Zagrlio ju je. - Ja volim rutinu - rekao je i poljubio je u sljepoočnicu. - Volim rutinu i predvidljivost, baš kao i ti.

- Znam da i ja to volim, ali ne misliš li da bi nam previše toga u predstojećim godinama moglo dosaditi i učiniti nas dosadnima? Hoću reći, zar ne misliš da bi uzbuđenje također moglo biti lijepo?

- Ne baš - rekao je, a potom ju je okrenuo u svom naručju i nježno, ali odlučno rekao: Meredith, ako si ljuta na mene zbog toga što sam od tebe i tvog oca zatražio osobno jamstvo za zajam za posao u Houstonu, onda tako reci. Ako sam te razočarao zbog toga, reci, ali nemoj tražiti krivnju drugdje.

- Nisi me razočarao - iskreno mu je rekla Meredith. - Zapravo, iz sefa sam izvadila potvrde o vlasništvu dionica kako bih ih tebi dala. Ondje su u onom velikom fasciklu na mom stolu. - Na trenutak se ne obazirući na fascikl, proučavao joj je lice, a Meredith je

~ 178 ~

nevoljko dodala:- Priznajem da je zastrašujuće predati sve što imam, ali vjerujem ti da nisi mogao uvjeriti članove uprave da odustanu od dodatnog jamstva.

- Sigurno?- pitao je, izgledajući zgodno i zabrinuto.

- Sto posto - potvrdila je to veselim osmijehom i okrenula se da mu do kraja natoči piće.

- Možeš pogledati potvrde da vidiš je li sve u redu, a ja ću postaviti stol i vidjeti što nam je gospođa Ellis ostavila za večeru. - Gospođa Ellis više nije radila za Meredithina oca, ali je srijedom dolazila očistiti Meredithin stan i kupiti namirnice te im je uvijek pripremila obrok.

Parker je prišao Meredithinu radnom stolu dok je ona na blagovaonski stol postavljala svjetloružičaste platnene podmetače.

- Ovdje su? - pitao je podigavši žuto-smeđu omotnicu. Pogledala je preko ramena. - Ne, u tome su mi putovnica, rodni list i neki drugi dokumenti. Potvrde o vlasništvu dionica U većoj su omotnici.

Podigao je drugu omotnicu, pogledao povratnu adresu s vanjske strane te se zbunjeno namrštio.- Ovdje?

- Ne - rekla je, još jedanput pogledavši preko ramena.- Tu su mi dokumenti od razvoda.

- Ova omotnica nikada nije otvarana. Jesi li ih ikada pročitala?

Slegnula je ramenima dok je uzimala platnene ubruse sa stolića. - Nisam otkako sam ih potpisala. Ali sjećam se što piše. Piše da mi Matthew Farrell u zamjenu za deset tisuća dolara, koje mu je isplatio moj otac, daje razvod i odriče se svih prava na mene i moju imovinu.

- Sigurno ne piše baš tako - rekao je Parker i turobno se nasmiješio, prevrćući omotnicu u ruci.- Smijem li pogledati?

- Smiješ, ali zašto to želiš učiniti?

Nasmiješio se.- Profesionalna znatiželja. Ipak sam ja odvjetnik, znaš. Nisam baš onako dosadan i sitničav bankar kakvim me prikazuje tvoja prijateljica Lisa. Stalno me podbada zbog toga, znaš.

Ovo nije bio prvi put da joj Parker daje do znanja da mu Lisino podbadanje smeta, a Meredith se podsjetila da ovaj put vrlo odlučno mora reći Lisi da prestane s tim. Parker je na mnogo toga mogao biti ponosan. Uzevši sve to u obzir, zaključila je da nije pametno i da nije potrebno podsjećati ga da se specijalizirao za porezno, a ne obiteljsko pravo. - Gledaj koliko želiš - odgovorila je i nagnula se da ga poljubi u sljepoočnicu. - Da barem ne moraš ići u Švicarsku. Nedostajat ćeš mi svakoga dana. - Idem samo na dva tjedna. Možeš ići sa mnom.

Držat će uvodni govor na Svjetskoj bankarskoj konferenciji, a ona ga je jako željela gledati, no to nije bilo moguće. - Znaš da bih htjela, ali ovo je...

- Doba godine kada imaš najveću gužvu - dovršio je bez zamjeranja.- Znam.

Meredith je u hladnjaku pronašla pladanj s prekrasno posloženom hladnom, mariniranom piletinom i salatu od srca palme. Kao i inače, nije morala puno toga raditi, osim otvoriti bocu vina i staviti pladanj nasred blagovaonskog stola, a to zapravo i jest bio najveći domet njezinih kulinarskih sposobnosti. Nekoliko je puta pokušala kuhati i nije joj uspjelo, a budući da ionako nije uživala u kuhanju, zadovoljila se time da svoje vrijeme provodi na poslu, a kućanske poslove prepusti gospođi Ellis. Ako se hrana nije mogla

~ 179 ~

izravno poslužiti uz zagrijavanje u mikrovalnoj ili pećnici, Meredith nije imala nikakve želje zamarati se njome.

Kiša je udarala po prozorima, a ona je upalila svijeće u antiknom svijećnjaku. Potom je donijela piletinu, salatu i rashlađeno vino te stavila sve na stol. Malo se odmaknula kako bi promatrala postavljeni stol. U ukrašenoj vazi nasred stola nalazile su se svježe, ružičaste ruže, a srebrni antikni pribor za jelo izgledao je divno na ružičastim platnenim podmetačima. Misleći kako mora doprinijeti večeri još nečim osim postavljanjem stola te stavljanjem pladnjeva i vina na njega, ispružila je ruku i nježno namjestila svježe ružičaste ruže u vazi.

- Večera je spremna - rekla je, prilazeći Parkeru. Na trenutak je izgledalo kao da je nije čuo, a onda je podigao pogled s dokumenata koje je čitao te je namrgođeno pogledao. Nešto nije u redu?

- Nisam siguran - rekao je, ali zvučao je kao da nešto jako nije u redu.- Tko je vodio tvoj razvod?

Bezbrižno je sjela na stranicu naslonjača u kojemu je on sjedio te s gađenjem pogledala dokumente označene kao “Brakorazvodna parnica: Meredith Alexandra Bancroft protiv Matthewa Allana Farrella”. - Moj se otac pobrinuo za sve. Zašto pitaš?

- Zato što s pravnog stajališta ove dokumente smatram izrazito nepravilnima.

- Kako?- pitala je Meredith, primijetivši da je očev odvjetnik pogrešno napisao Mattovo srednje ime: Allan umjesto Allen.

- Svakako - rekao je Parker, prelistavajući stranice vidno uzrujan.

Napetost u njegovu glasu doprla je do Meredith, a kako je ona mrzila misliti na Matta i na razvod, odmah je pokušala uvjeriti i njega i sebe da se bespotrebno brine, iako uopće nije imala pojma zbog čega se on brine.- Sigurna sam da je sve obavljeno u skladu sa zakonom.

Moj se otac pobrinuo za sve, a ti znaš koliko je on sitničav.

- Da, on možda i jest sitničav, ali ovaj odvjetnik, Stanislaus Spyzhalski, tko god da jest, nije baš mario za detalje. Pogledaj ovdje - rekao je i pokazao joj pismo naslovljeno njezinu ocu. - U ovom pismu piše da je priložio cijeli slučaj i da je sud zapečatio spise, kao što je tvoj otac zatražio.

- Što tu ne valja?

- Ne valja to što “cijeli slučaj” ne sadrži potvrdu da je Farrellu ikada dostavljen zahtjev za razvodom braka, kao ni potvrdu da se ikada pojavio na sudu ili da se odrekao prava na pojavljivanje, a to je tek mali dio onoga što me brine.

Meredith je osjetila prve natruhe istinske zabrinutosti, ali odlučno ih je ignorirala. Kakve sad to veze ima? Razvedeni smo i jedino je to bitno.

Umjesto da odgovori, Parker je uzeo prvu stranicu zahtjeva za razvodom braka i počeo je polako čitati, mršteći se sve više sa svakim odlomkom. Meredith je ustala kad više nije mogla podnijeti tu neizvjesnost. - Što te sada muči?- pitala je smirenim, ali ozbiljnim glasom.

- Muči me ovaj cijeli dokument - odgovorio je s nehotičnom drskošću. - Rješenje o razvodu braka sastavljaju odvjetnici, a potpisuje ga sudac, ali ovo rješenje sročeno je onako kako ga nijedan imalo kompetentan odvjetnik ne bi sročio. Pa slušaj ti ovo!- rekao je i kažiprstom pokazao na zadnji odlomak zadnje stranice.

~ 180 ~

“U zamjenu za 10 000 dolara te drugu robnu i vrijednosnu naknadu isplaćenu Matthewu A. Farrellu, Matthew Farrell odriče se svih prava na potraživanje vlasništva koje sada ima Meredith Bancroft Farrell ili će ga u budućnost imati. Osim toga ovaj sud ovime dodjeljuje rješenje za razvod braka Meredith Bancroft Farrell.”

Meredith se snuždila čak i sada kad se sjetila kako se osjećala prije jedanaest godina kad je saznala da je Matt prihvatio novac njezina oca. Kakav je samo lažljivac bio dok su bili u braku, kakav je samo odvratni licemjer bio kad je tvrdio da nikada neće taknuti ni cent njezina novca.

- Ne mogu vjerovati kako je ovo sročeno! - Parkerov tihi, ljutiti glas prenuo ju je iz misli.

- Sročeno je kao prokleti ugovor o nekretninama: “U zamjenu za 10 000 dolara te drugu robnu i vrijednosnu naknadu” - ponovio je. - Tko je, pobogu, taj lik? - pitao je Meredith. Pogledaj mu adresu! Zašto je tvoj otac angažirao odvjetnika čiji se ured nalazi u južnom dijelu grada, takoreći u siromašnoj četvrti?

- Zbog privatnosti - rekla je Meredith, sretna što ima barem jedan odgovor spreman. Tada mi je rekao da je namjerno angažirao “nepoznatog odvjetnika” iz južnog dijela grada, nekoga tko neće znati tko smo otac i ja. Bio je jako uzrujan zbog svega, kao što sam ti već pričala. Što radiš?- pitala ga je kad je posegnuo za telefonom na njezinu radnom stolu.

- Nazvat ću tvojega oca - rekao je, a onda je dodao s kratkim mrzovoljnim smiješkom kako bi utišao njezino protivljenje - neću ga uzrujavati. Nisam siguran bi li se uopće trebao zbog nečega uzrujavati. - Kad se Meredithin otac javio na telefon, Parker je održao riječ i malo ćaskao s njim, a onda ležerno spomenuo da je gledao Meredithino rješenje o razvodu braka. Kao da zadirkuje njezina oca što je izabrao odvjetnika iz sirotinjske četvrti, pitao ga je tko mu je preporučio gospodina Stanislausa Spyzhalskog. Nasmijao se na Philipov odgovor, ali kad je poklopio slušalicu, Parkerov je osmijeh nestao.

- Što je rekao?

- Rekao je da je pronašao njegovo ime u poslovnom oglasniku.

- I što onda? - rekla je Meredith, očajnički se trudeći ne reagirati na zabrinutost koja je počela strujati njome. Imala je osjećaj kao da je bačena na mračan, opasan teritorij gdje joj prijeti nešto nejasno i neodređeno. - Koga zoveš? - pitala je kad je Parker izvadio tanku crnu knjižicu s telefonskim brojevima koju je nosio u unutarnjem džepu kaputa i uzeo slušalicu.

- Howarda Turnhilla.

Rastrgana zabrinutošću i ljutnjom zbog njegovih kratkih odgovora, pitala ga je: - Zašto zoveš Howarda Turnhilla?

- Išli smo zajedno na Princeton - odgovorio je uopće joj ne pomažući.

- Parkeru, ako me pokušavaš jako razljutiti, uspjet će ti to - upozorila ga je kad je počeo pritiskati tipke na njezinu telefonu. - Zanima me zašto sada zoveš svojega starog kolegu s Princetona.

Odjednom joj se nasmiješio. - Volim taj tvoj ton. Podsjeća me na predškolsku učiteljicu.

Bio sam zaljubljen u nju. - Prije nego što ga je krenula zadaviti, jer je bila spremna na to, brzo je dodao:- Zovem Howarda jer je on predsjednik Odvjetničke komore Illinoisa i... Prekinuo je kad se Howard javio.- Howarde, ovdje Parker Reynolds - započeo je, a onda je zastao kad mu je taj muškarac nešto rekao. - Imaš pravo, zaboravio sam da ti dugujem uzvrat u skvošu. Nazovi me sutra u ured pa ćemo dogovoriti termin. - Ponovno je zastao i

~ 181 ~

nasmijao se nečemu što mu je Howard rekao, a onda kazao: - Imaš li možda pri ruci popis članova Odvjetničke komore Illinoisa? Trenutno nisam kod kuće, a zanima me je li jedna osoba član. Možeš li to provjeriti na svom popisu?

- Howard je očito rekao da može, jer mu je Parker onda rekao: - Dobro. Zove se Stanislaus Spyzhalski. Znači, S-P-Y-Z-H-A-L-S-K-I. Pričekat ću.

Prekrivši slušalicu, Parker joj se utješno nasmiješio. - Vjerojatno se bespotrebno brinem. Ako je čovjek samo nesposoban, ne znači da nije pravi odvjetnik. - No poslije, kad se Howard vratio na telefon, Parkerov je osmijeh iščeznuo. - Nije na popisu? Siguran si? Parker se na trenutak zamislio, a onda je rekao: - Imaš li možda trenutni popis Američke odvjetničke komore da provjeriš je li ondje? - Zastao je slušajući, a onda je odgovorio s usiljenim veseljem: - Ne, nije hitno. Sutra će biti u redu. Nazovi me u ured pa ćemo onda dogovoriti i termin za skvoš. Hvala ti, Howarde. Pozdravi mi Helen.

Izgubljen u svojim mislima, Parker je polako spustio slušalicu.

- Mislim da mi nije jasno zbog čega se brineš - rekla je Meredith.

- Ja mislim da bi mi dobro došlo još jedno piće - izjavio je, ustao i prišao ormariću s pićem.

- Parkeru - odlučno je rekla Meredith - budući da se ovo odnosi na mene, mislim da imam pravo znati o čemu razmišljaš.

- Trenutno razmišljam o nekoliko poznatih slučajeva ljudi koji su se predstavljali kao odvjetnici, obično u siromašnijim četvrtima, i koji su uzeli novac klijentima koji su mislili da će oni obaviti pravni posao za njih. U jednom slučaju bila je riječ o muškarcu koji je zaista bio odvjetnik, ali koji je u džep stavljao pristojbe koju naplaćuju sudovi i onda svojim klijentima “dodijelio” sporazumni razvod braka tako što je sam potpisao rješenje.

- Kako je to mogao napraviti?

- Odvjetnici sastavljaju zahtjev za razvod braka. Suci ih samo potpisuju. On se potpisao uime suca.

- Ali kako se netko može izvući s tim?

- Može se izvući tako što radi samo na sporazumnim slučajevima, uključujući i sporazumni razvod.

Meredith je ispila pola pića ne znajući što radi, a onda se oraspoložila. - Ali u tim slučajevima, kad obje strane postupaju u dobroj vjeri, sud će naknadno sigurno priznati rješenje o razvodu iako zahtjev za razvodom zapravo nije podnesen?

- Možeš misliti!

- Ne sviđa mi se ton ovog razgovora - rekla je Meredith, osjećajući se malo omamljeno od jakog pića. - Što je sud učinio s ljudima koji su mislili da su razvedeni?

- Ako su se ponovno vjenčali, sud ih je oslobodio krivnje za bigamiju.

- Dobro.

- Ali drugi brak je poništen, a prvi se morao razvrgnuti na zakonit način.

- Dragi Bože! - rekla je Meredith i svalila se u naslonjač. Ali u dubini duše znala je, bila je sigurna da je njezin razvod bio zakonit i pravomoćan. Bila je sigurna jer joj je alternativa bila nezamisliva.

~ 182 ~

Sa zakašnjenjem shvativši koliko je uzrujana, Parker je ispružio ruku i nježno prošao kroz njezinu svilenkastu kosu.

- Čak i ako Spyzhalski nije član komore, čak i ako nije završio pravni fakultet, tvoj razvod i dalje može biti pravomoćan ako je taj apsurdni zahtjev za razvodom dao sucu koji ga je onda potpisao. - Pogledala ga je, a oči su joj bile iste prekrasne modrozelene boje kao i vesta i hlače koje je nosila, samo što su sada bile tamnije i zabrinutije.- Sutra ću poslati nekoga u sudnicu da pokuša saznati je li podnesen zahtjev za razvodom braka i je li on potpisan. Ako je tako, nema razloga za brigu.

~ 183 ~

DVADESET TREĆE POGLAVLJE - Loše si spavala? - pitala ju je Phyllis sutradan ujutro kad je Meredith prošla pokraj njezina radnog stola odsutno kimnuvši.

- Nisam baš najbolje. Što mi je jutros na rasporedu?

- U deset sati ovdje imaš sastanak s odjelom oglašavanja o svečanom otvorenju trgovine u New Orleansu. Jerry Keaton iz kadrovske želi te vidjeti zbog nekih povišica koje trebaš odobriti, pa sam mu rekla da se možeš sastati s njim u jedanaest. Je li to u redu?

- Da. - A u pola dvanaest Ellen Perkvale iz pravnog odjela želi razgovarati s tobom o tužbi koja je upravo podnesena protiv nas. Odnosi se na jednu gospođu koja tvrdi da je slomila zub u Sobi Clarendon.

Meredith je zgroženo zakolutala očima. - Tuži nas jer je slomila zub dok je jela u našoj kantini?

- Ne baš. Tuži nas zbog toga što ga je slomila kad je zagrizla ljusku koja se našla na njezinoj pastrvi s bademima.

- Aha - rekla je Meredith i otključala radni stol, prihvaćajući vjerojatnost da će se morati nagoditi. - To je onda nešto drugo.

- Tako je. Možeš li održati taj sastanak u pola dvanaest?

- Mogu - odgovorila je Meredith kad joj je počeo zvoniti telefon na stolu. - Ja ću se javiti rekla je Phyllis i dan se nastavio uobičajenom mahnitom užurbanošću maloprodajnog poslovanja zbog kojeg je Meredith ponekad bila iscrpljena, ali uvijek ushićena. S vremena na vrijeme imala bi trenutak za sebe, a kad bi se to dogodilo, zurila bi u telefon, želeći da je Parker nazove i da joj kaže da je s njezinim razvodom sve u redu.

Bilo je gotovo pet sati kad je Phyllis napokon rekla da ju je nazvao Parker. Obuzeta iznenadnom napetošću, Meredith je zgrabila slušalicu. - Što si saznao? - pitala ga je.

- Još ništa konačno - odgovorio je, ali u glasu mu se čula neka nova napetost. Spyzhalski nije član Američke odvjetničke komore. Čekam da mi se javi netko iz sudnice iz okruga Cook. Nazvat će me čim dobije informaciju koju sam zatražio. Za nekoliko sati znat ću točno na čemu smo. Hoćeš li večeras biti kod kuće?

- Neću - uzdahnula je. - Bit ću kod oca. On organizira malu rođendansku proslavu za senatora Daviesa. Nazovi me tamo.

~ 184 ~

- Hoću.

- Čim dobiješ odgovor?

Obećavam.

Proslava će brzo biti gotova jer senator Davies mora u ponoć stići na let za Washington, pa me nazovi kući ako ne budem tamo.

- Pronaći ću te, ne brini.

~ 185 ~

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Kako je večer odmicala, tako je Meredith bilo sve teže ne brinuli. Dijelom uvjerena da se uzrujava bez razloga, a opet u nemogućnosti da potisne sve veću zabrinutost, uspjela je smješkati se i kimati te biti prilično ljubazna prema očevim gostima, ali morala se jako truditi. Večera je bila gotova prije sat vremena, a Parker još nije nazvao. Pokušavajući odvratiti misli, zadržala se U blagovaonici i nadgledala pospremanje stola, a onda je odšetala u knjižnicu, gdje su se uzvanici okupili na čašici konjaka prije nego što krenu kući.

Netko je upalio televizor i nekoliko je ljudi stajalo pokraj njega te gledalo vijesti. - Divna zabava, Meredith - rekla je supruga senatora Daviesa, ali ostatak njezinih riječi iščeznuo je kad je Meredith čula kako televizijski voditelj govori: - Danas je u vijestima bio još jedan Čikažanin: Matthew Farrell bio je gost Barbare Walters u prije snimljenoj emisiji koja je prikazana večeras. Između ostalog, komentirao je nedavni porast u preuzimanju kompanija.

Evo isječka iz intervjua...

Svi uzvanici pročitali su kolumnu Sally Mansfield i pretpostavili da Meredith zanima što će reći Farrell. Nakon što su je pogledali, znatiželjno joj se nasmiješivši, svi su se istodobno okrenuli prema televizoru kad su Mattovo lice i glas ispunili prostoriju.

- Što mislite o sve većem broju neprijateljskih korporativnih preuzimanja? - pitala ga je Barbara Walters, a Meredith je s gađenjem primijetila da se čak i ta novinarka naginjala naprijed, kao da je očarana njime.

- Mislim da će se taj trend nastaviti dok se ne naprave smjernice kojima će se staviti pod kontrolu.

- Je li itko imun na prisiljeno spajanje s vama? Naprimjer prijatelji? Hoću reći - dodala je u šali - bi li i naš ABC mogao biti vaš sljedeći plijen?

- Predmet pokušaja preuzimanja zove se meta - neodređeno je rekao Matt sa smiješkom na licu - a ne plijen. No - rekao je i polako se, šarmantno nasmiješio - ako će vas to umiriti, mogu vam reći da Intercorp zasada nije bacio oko na ABC. - Ljudi u sobi nasmijali su se na ovu dosjetku, ali Meredithino lice bilo je potpuno bezizražajno.

- Možemo li sada malo porazgovarati o vašem privatnom životu? Tijekom proteklih nekoliko godina navodno ste imali strastvene ljubavne veze s nekoliko filmskih zvijezda, jednom princezom i posljednje s Mariom Calvaris, nasljednicom grčkog brodovlasnika. Jesu li te jako dobro medijski popraćene ljubavne veze bile stvarne ili su ih izmislili novinari u trač-rubrikama?

- Da.

~ 186 ~

Meredith je ponovno čula kako knjižnicu ispunjava zadovoljan smijeh zbog Mattove mirnoće, a oči su joj zaiskrile zbog prezira koji je osjetila prema njemu jer je tako lako znao pridobiti ljude.

- Niste se nikada ženili, pa sam se pitala planirate li se možda oženiti u budućnosti?

- Nije isključeno.

Kratkim osmijehom naglasio je da je pitanje bilo drsko, a Meredith je stisnula zube, prisjetivši se kako joj je srce nekoć silno udaralo zbog tog osmijeha. Kamere su se odjednom usmjerile natrag na lokalne voditelje, ali olakšanje koje je u tom trenutku osjetila Meredith potisnuo je senator, koji joj se obratio s ljubaznom znatiželjom. - Pretpostavljam da smo svi ovdje pročitali kolumnu Sally Mansfield, Meredith. Hoćeš li zadovoljiti našu znatiželju i reći nam zašto ne voliš Farrella?

Meredith je uspjela u oponašanju Mattova polaganog osmijeha. - Neću.

Svi su se nasmijali, ali Meredith je na njihovim licima sada primijetila još veću znatiželju, pa se brzo zaokupila namještanjem jastuka na sofi. U tom trenutku senator je rekao njezinu ocu: - Stanton Avery kandidirao je Farrella za članstvo u ladanjskom klubu.

U sebi proklevši Matta Farrella što je došao u Chicago, Meredith je uputila ocu prijeteći pogled, ali njegov razum već je bio nadvladan emocijama.- Siguran sam da smo svi u ovoj prostoriji dovoljno utjecajni da ga držimo podalje od kluba, čak i ako ga u Glenmooru budu htjeli svi drugi članovi, što neće biti slučaj.

Sudac Northrup čuo je to te je prekinuo razgovor s drugim gostom. - Želiš da to učinimo, Philipe? Da ga odbijemo?

- Nego što!

- Ako si ti uvjeren u to da je on nepoželjan, meni je to dovoljan razlog - rekao je sudac pogledavši ostale. Polako, ali sigurno, svi očevi gosti jednoglasno su kimnuli, a Meredith je znala da su šanse za Mattovo članstvo u Glenmooru ravne nuli.

- Kupio je ogroman komad zemlje u Southvilleu - rekao je sudac njezinu ocu.- Želi ga prenamijeniti tako da na njemu može izgraditi veliki suvremeni industrijski kompleks.

- Ma nemoj? - rekao je njezin otac, a Meredith je prema njegovim sljedećim riječima shvatila da on i to namjerava onemogućiti ako bude mogao. - Koga znamo iz komisije za izdavanje građevinskih dozvola?

- Nekoliko ljudi. Znamo Paulsona i...

- Pobogu! - prekinula ga je s usiljenim smijehom i uputila ocu molećiv pogled. - Ne morate vaditi tešku artiljeriju samo zbog toga što se meni ne sviđa Matt Farrell.

- Sigurno ti i tvoj otac imate jako dobar razlog zašto ga ne volite - rekao je senator Davies.

- Nego š...

- Uopće nemamo! - rekla je Meredith, prekinuvši oca i pokušavajući spriječiti osvetu. S veselim umjetnim smiješkom svima je rekla:- Radi se o tome da mi se prije mnogo godina Matt Farrell nabacivao, kad sam imala osamnaest, a otac mu to nikada nije oprostio.

- Sada sam se sjetila gdje sam ga upoznala! - povikala je gospođa Foster i pogledala svojega supruga. Obrativši se Meredith, rekla je: - Bilo je to prije mnogo godina u

~ 187 ~

Glenmooru! Sjećam se da sam pomislila kako je to jedan nevjerojatno zgodan mladić... I, Meredith, ti si nas upoznala s njim!

Slučajno ili ne, senator je poštedio Meredith objašnjavanja rekavši: - Žao mi je što moram prekidati vlastitu proslavu rođendana, ali moram stići na avion koji u ponoć polijeće za Washington...

Pola sata poslije otišli su i posljednji uzvanici, a Meredith ih je pozdravljala stojeći pokraj oca kad je vidjela da na prilaz dolazi neki auto. - Tko je to, pobogu? - pitao je njezin otac, mršteći se zbog svjetala koja su se obrušila na njih.

Pogledala je auto i shvatila da je riječ o svjetloplavom Mercedesu kad je prošao ispod jedne od svjetiljki na prilazu. - To je Parker!

- U jedanaest sati navečer?

Meredith je obuzeo loš predosjećaj te je počela drhtati, a to je bilo prije nego što su svjetla na trijemu osvijetlila njegovo napeto, mrzovoljno lice. - Mislio sam da će zabava do sada biti gotova. Moram razgovarati s vama oboma.

- Parkeru - započela je Meredith - nemoj zaboraviti da je otac bolestan...

- Neću ga nepotrebno uzrujavati - obećao je Parker, gotovo ih gurajući niz hodnik držeći ruke na njihovim leđima - ali mora biti upoznat s činjenicama kako bi se sve pravilno riješilo.

- Prestanite razgovarati kao da ja nisam ovdje - rekao je Philip kad su ušli u knjižnicu. Kakve činjenice? Što se, kvragu, događa?

Zastavši da zatvori vrata knjižnice, Parker je rekao: - Mislim da biste oboje trebali sjesti.

- Kvragu, Parkeru, ništa me ne uzrujava toliko koliko neizvjesnost...

- U redu, Philipe. Sinoć sam slučajno pogledao Meredithino rješenje o razvodu braka i uočio nekoliko nepravilnosti. Sjećaš li se članka u novinama prije nekih osam godina o čikaškom odvjetniku koji je uzimao honorare od klijenata i stavljao ih u džep, a da uopće slučaj nije stigao na sud?

- Da. Pa što onda?

- A prije otprilike pet godina bilo je mnogo priča o navodnom odvjetniku iz južnog dijela grada, imena Joseph Grandola, koji je bio osuđen zbog pedeset i nešto slučajeva prevare jer se lažno predstavljao kao odvjetnik i naplaćivao honorare za slučajeve koji nikada nisu došli ni blizu suda. - Čekao je neki komentar, ali umjesto iznenadne ukočenosti u Philipovu držanju, nije bilo druge reakcije, pa je nastavio. - Grandola je završio prvu godinu prava prije nego što su ga izbacili. Nekoliko godina poslije otvorio je ured u četvrti gdje je većina njegovih “klijenata” bila neobrazovana. Više od deset godina varao je ljude prihvaćajući samo slučajeve koji ne zahtijevaju suđenje ili slučajeve u kojima neće biti potreban odvjetnik na suprotnoj strani: bili su to sporazumni razvodi braka, oporuke koje je trebalo sastaviti i tako dalje...

Meredith se svalila na sofu, želudac joj se počeo stezati, dok je u mislima već otupjelo počela prihvaćati ono što će Parker reći njezinu ocu, a srce joj je vikalo da to ne može biti istina. Parkerov glas kao da je odzvanjao u daljini. - Prošao je neko pravno obrazovanje i znao je dovoljno pravnog žargona da sastavi kakav-takav pravni podnesak. Kad bi mu došao klijent želeći razvod, najprije se uvjerio da se drugi supružnik potpuno slaže ili da ga nigdje

~ 188 ~

nema. U tom slučaju naplatio je klijentu koliko god je mogao i onda sastavio zahtjev za razvodom braka. Znajući da neće moći dobiti sučev potpis, sam je potpisivao zahtjeve.

- Pokušavaš li mi reći - pitao je Philip, glasa tako napeta da je gotovo bio neprepoznatljiv - da taj odvjetnik kojeg sam unajmio prije jedanaest godina zapravo uopće nije bio odvjetnik?

- Bojim se da je tako.

- Ne vjerujem! - povikao je, kao da svojim gnjevom može odagnati tu mogućnost.

- Nema smisla da zbog toga dobiješ još jedan srčani udar, jer se time neće ništa promijeniti - tiho i razumno istaknuo je Parker, a Meredith je osjetila blago olakšanje kad je vidjela da se njezin otac pokušava smiriti.

- Nastavi - ubrzo je rekao.

- Nakon što sam danas provjerio da Spyzhalski nije član odvjetničke komore, poslao sam istražitelja u sudnicu, jednog vrlo diskretnog istražitelja kojeg koristimo za pitanja u banci - umirio je Philipa koji je uhvatio naslon stolice. - Proveo je cijeli dan i dio noći provjeravajući je li Meredithin razvod u sudskim spisima, i nigdje ga nije našao.

- Ubit ću tog gada!

- Ako misliš na Spyzhalskog, najprije ćeš ga morati naći. Nestao je. Ako misliš na Farrella - nastavio je Parker rezigniranim glasom - ozbiljno ti predlažem da još jednom razmisliš o tome.

- Možeš misliti da hoću! Meredith može cijelu stvar riješiti vrlo jednostavno, tako da odleti u Reno, ili kamo već, te se tiho i brzo razvede.

- Već sam razmišljao o tome, ali to neće pomoći. - Podigao je ruku da utiša Philipov izljev bijesa. - Slušaj me, Philipe, jer sam imao vremena večeras razmisliti o ovome. Čak i ako Meredith napravi to što si predložio, time se neće otpetljati pravna zbrka njihovih vlasničkih prava. To će se svejedno morati riješiti preko sudova u Illinoisu.

- Meredith mu nikada neće morati reći da postoji zbrka!

- Osim što je to moralno i etički pogrešno, također je i posve nepraktično. - Frustrirano uzdahnuvši, Parker je pojasnio. - Američka odvjetnička komora već je zaprimila dvije žalbe protiv Spyzhalskog, i slučaj su predali vlastima. Pretpostavimo da Meredith postupi onako kako si predložio, te da uhite Spyzhalskoga i on sve prizna. Čim to učini, vlasti će obavijestiti Farrella da njegov razvod nije pravomoćan, ako to najprije ne pročita u novinama. Znaš li kakvu bi tužbu mogao podnijeti protiv vas zbog svega ovoga? U dobroj vjeri dopustio je tebi i Meredith da preuzmete odgovornost za rješavanje razvoda, a vi ste bili neoprezni. Osim toga sve ove godine zbog vas je bio izložen mogućnosti bigamije i...

- Očito si razradio sve probleme - odsjekao ga je Philip. – Što predlažeš da učinimo?

- Što god, samo da ga udobrovoljimo da pristane na brz, jednostavan razvod. - Parker je odgovorio sa smirenom neumoljivošću, a onda se obratio Meredith. - Bojim se da će taj zadatak pasti na tebe.

Tijekom cijele rasprave Meredith je sjedila i vrtjelo joj se od svega, ali taj komentar prenuo ju je iz otupjele omamljenosti. - Zašto ga ja ili netko drugi uopće mora udobrovoljiti?

~ 189 ~

- Zato što je riječ o ogromnim financijskim implikacijama. Svidjelo se to tebi ili ne, Farrell je tvoj zakoniti suprug već jedanaest godina. Ti si bogata mlada žena, Meredith, a Farrell kao tvoj zakoniti suprug može zatražiti dio onoga što imaš...

- Prestani ga tako zvati!

- To je istina - rekao je Parker, ali ovaj put nježno. - Farrell bi mogao ne pristati na razvod. Mogao bi vas tužiti i za nemar...

- Dragi Bože! - zavapila je, ustala i počela koračati. - Ne mogu vjerovati! Ne, čekaj...

Pretjerujemo - rekla je nakon jednog trenutka. Natjeravši se da počne logično razmišljati, kao da rješava neki problem na poslu, zastala je i potom rekla: - Ako je istina ono što sam pročitala, Matt je mnogo bogatiji od nas...

- Mnogo bogatiji - potvrdio je Parker, zadovoljno se smiješeći zbog toga što je sada počela smireno razmišljati. - Što znači da može izgubiti mnogo više od tebe u bitci za vlasništvo.

- Znači nemamo se oko čega brinuti - zaključila je - jer će on htjeti da ovo bude gotovo baš kao i ja i laknut će mu jer ne želim ništa od njega. Zapravo, mi imamo prednost...

- Nije baš tako - to je pobio Parker.- Kao što sam maloprije objasnio, tvoj otac i ti preuzeli ste odgovornost za to da ćete riješiti razvod, a budući da vam to nije uspjelo, Farrellovi odvjetnici vjerojatno bi mogli uvjeriti suce da ste vi krivi zbog toga. U tom slučaju sudac bi čak mogao odrediti kaznenu odštetu u njegovu korist. S druge strane vi biste se jako namučili da izvučete bilo kakav novac od Farrella jer ste trebali riješiti razvod, a njegovi odvjetnici mogli bi uvjeriti sud da ste namjerno zakazali zbog nekog promišljenog uvjerenja da ćete poslije moći izvući novac od njega.

- Prije će istrunuti u paklu nego dobiti još jedan cent od nas - odbrusio je Philip. - Tom gadu već sam platio deset tisuća dolara da nam se makne iz života i da se odrekne prava na Meredithin ili moj novac.

- Kako si mu platio?

- Pa... - Philip se snuždio. - Učinio sam ono što mi je Spyzhalski rekao, a to nije ništa posebno: ispisao sam zajednički ček koji su mogli unovčiti on i Farrell.

- Spyzhalski je varalica - sarkastično je istaknuo Parker. - Zar stvarno misliš da bi prezao pred tim da krivotvori Farrellovo odobrenje i sam unovči ček?

- Trebao sam ubiti Farrella onog dana kad ga je Meredith dovela ovamo!

- Dosta! - povikala je Meredith. - Dobit ćeš još jedan infarkt zbog ovoga! Reći ćemo našem odvjetniku da stupi u kontakt s njegovim odvjetnikom...

- Teško - prekinuo ju je Parker. - Ako želiš da čovjek surađuje i zataška ovu zbrku, a mislim da nam je to svima glavni cilj, bolje bi bilo da najprije izgladiš stvari s njim.

- Što da izgladim? - žustro je pitala Meredith.

Predložio bih ti - izjavio je Parker - da počneš s osobnom isprikom zbog onog svog komentara koji se pojavio u kolumni Sally Mansfield...

Tada se sjetila dobrotvornog bala, svalila se u naslonjač ispred kamina te počela zuriti u vatru. - Ne mogu vjerovati - prošaputala je, ali njezin otac gotovo je vikao dok je ljutito gledao Parkera.

~ 190 ~

- Parkeru, počinjem se pitati kakav si ti to čovjek kad predlažeš da se ona ispriča tom gadu! Ja ću se suočiti s njim.

- Ja sam realan, pristojan čovjek, eto kakav sam - odgovorio je i prišao Meredith te joj utješno stavio ruku na rame. - A ti si nagao čovjek i zbog toga si ti zadnja osoba na svijetu koja se treba suočiti s njim. Osim toga vjerujem u Meredith. Gledaj, Meredith mi je ispričala cijelu priču o tome što se dogodilo između Farrella i nje. Oženio se njome jer je zatrudnjela.

Bilo je okrutno ono što je učinio kad je izgubila bebu, ali to je također bilo i praktično, i možda ljubaznije nego da je otezao s tim brakom koji je otpočetka bio osuđen na propast...

- Ljubazno? - odbrusio je Philip. - On je bio dvadesetšestogodišnjak koji se htio domoći novca i koji je zaveo osamnaestogodišnju bogatašicu, napravio joj dijete i “ljubazno” se udostojao oženiti njome...

- Dosta! - Meredith je sada rekla malo silovitije. - Parker je u pravu. I dobro znaš da me nije “zaveo”. Ispričala sam ti što se dogodilo i zašto. - Potrudila se da se pribere. - No to je sada nevažno. Ja ću se suočiti s Mattom kad smislim najbolji način.

- To je moja cura - rekao je Parker. Pogledao je Philipa, ne obazirući se na njegov ubojit izraz lica. - Meredith se samo mora civilizirano sastati s njim, objasniti mu problem i predložiti mu da zatraže razvod bez ikakvih uzajamnih financijskih potraživanja. - S poticajnim osmijehom proučavao je njezino blijedo, napeto lice. - Već si se suočavala s težim neprijateljima i težim zadacima od ovoga, zar ne, dušo?

Meredith je vidjela ohrabrenje i ponos na njegovom licu te ga je pogledala s bespomoćnom zaprepaštenošću. - Nisam.

- Naravno da jesi! - usprotivio se. Sutra navečer većinu toga ćemo riješiti ako ga uspiješ nagovoriti da se sutra nađete...

- Da se nađemo? - povikala je. - Zašto ne bismo mogli telefonski razgovarati?

- Zar bi tako postupila da je riječ o nekoj problematičnoj poslovnoj situaciji koja ti je izuzetno važna?

- Naravno da ne bih - uzdahnula je.

Nekoliko minuta nakon što je Parker otišao, Meredith i njezin otac ostali su u knjižnici i zurili preda se u nekom stanju ljutite otupjelosti. - Pretpostavljam da mene kriviš za ovo napokon je rekao njezin otac.

Prenuvši se iz samosažalijevanja, Meredith je okrenula glavu i pogledala ga. Izgledao je poraženo i blijedo. - Naravno da ne - tiho je rekla. - Samo si me pokušavao zaštititi angažiranjem odvjetnika koji nas ne poznaje.

- Ujutro ću nazvati Farrella!

- Ne, ne smiješ - tiho je rekla. - Parker je u pravu. Ti postaneš nerazumno ljutit i ratoboran pri spomenu Mattova imena. Da pokušaš razgovarati s njim, izgubio bi živce za deset sekundi i na kraju bi dobio još jedan srčani udar. Idi sada leći da se naspavaš - dodala je i ustala. - Vidimo se sutra na poslu. Ujutro će se sve ovo činiti manje... zlokobnim. Osim toga - dodala je i nekako mu se uspjela utješno nasmiješiti dok su hodali prema ulaznim vratima - više nemam osamnaest godina i ne bojim se suočavanja s Matthewom Farrellom.

~ 191 ~

Zapravo - lagala je - veselim se tomu što ću ga nadmudriti!- Izgledao je kao da očajno pokušava smisliti alternativu, pa je još jače problijedio jer je nije mogao smisliti.

Veselo mu je mahnula kad je odlazila te je pojurila stubama. Auto joj je bio parkiran na prilazu te je otvorila vrata, ušla u ledeni prostor i zatvorila vrata. Potom je naslonila čelo na upravljač i sklopila oči.- O, moj Bože! - prošaputala je, užasnuta zbog toga što će se morati suočiti s crnokosim demonom iz svoje prošlosti.

~ 192 ~

DVADESET PETO POGLAVLJE - Dobro jutro - veselo je rekla Phyllis i ušla za Meredith u njezin ured.

- Ovo jutro mogla bih svakako nazvati - rekla je Meredith kad je prišla ormaru da objesi kaput - ali nipošto ne kao dobro.

Kako bi odgodila razgovor s Mattom, pitala je: - Imam li kakvih telefonskih poruka?

Phyllis je kimnula. - Gospodin Sanborn iz kadrovske je nazvao jer nisi vratila ažurirani obrazac za osiguranje. Kaže da mu je odmah potreban. - Predala ga je Meredith i čekala.

Meredith je uzdahnula, sjela za stol, uzela kemijsku olovku i ispisala ime i adresu, a onda je sa zgroženom zbunjenošću promatrala sljedeću stavku: “Bračni status”, pisalo je.

“Zaokružite jedno od navedenoga: neudana/neoženjen; u braku; udovica/ udovac”. U njoj se nakupio histerični smijeh dok je gledala ovo u sredini. Ona je bila u braku. Jedanaest godina bila je u braku s Mattom Farrellom.

- Jesi li dobro? - nervozno je pitala Phyllis kad se Meredith uhvatila za glavu i oduzeto zurila u obrazac.

Pogledala je Phyllis i pitala je:- Što se može dogoditi ako lažeš na obrascu za osiguranje?

- Valjda ti mogu odbiti isplatiti zakonskog nasljednika ako umreš.

- Pošteno - odgovorila je Meredith s gorkim humorom te s ljutitom dramatičnošću zaokružila “neudana”. Ne vidjevši da se Phyllis zabrinuto mršti, dala joj je ispunjen obrazac i rekla: - Molim te, zatvori vrata kada odeš i nekoliko minuta ne spajaj mi pozive.

Kad je Phyllis otišla, Meredith je iz komode koja se nalazila iza nje izvadila telefonski imenik, potražila broj Haskell Electronicsa i zapisala ga. Zatim je spremila telefonski imenik i sjedila, zureći u telefon kao da je iskesio zube, znajući da je došao trenutak koji ju je cijele noći užasavao. Na trenutak je sklopila oči i pokušala se pribrati ponavljanjem svojega plana: ako Matt bude ljut zbog onoga što je rekla na opernom balu, a sigurno će biti, dostojanstveno će mu se ispričati. Samo isprika, bez izgovora, nakon koje će uslijediti pristojan, služben poziv da se nađu zbog hitne stvari. To je bio njezin plan. Polako je podigla drhtavu ruku i uzela slušalicu...

Treći put u sat vremena Mattu je na stolu zazujao interfon i tako prekinuo glasnu i užarenu raspravu koju su vodili njegovi izvršni direktori. Ljutit zbog neprestanih prekida, skrušeno je pogledao muškarce i pojasnio im: - Gospođici Stern bolesna je sestra pa je otišla k njoj. Nastavite s razgovorom - dodao je kad je pritisnuo gumb na interfonu i odbrusio tajnici koja je mijenjala gospođicu Stern: - Rekao sam vam da mi ne spajate pozive!

~ 193 ~

- Da, gospodine... ovaj... znam - na zvučniku se čuo glas Joanne Simons - ali gospođica Bancroft rekla je da je jako važno i inzistirala je na tome da vas prekinem.

- Preuzmite poruku - odbrusio je Matt. Htio je pustiti gumb, a onda je zastao. - Što ste rekli, tko zove?

- Meredith Bancroft - znakovito je naglasila tajnica, a njezin ton govorio mu je da je i ona o njegovu susretu s Meredith čitala u kolumni Sally Mansfield. Kao i muškarci koji su u polukrugu sjedili oko njegova stola, očito, jer su svi zatečeno ušutjeli kad su čuli Meredithino ime, a nakon šutnje odmah je uslijedila eksplozija nervoznog, žustrog razgovora kako bi se prikrio taj muk od maloprije.

- Na sastanku sam - kratko je rekao Matt. - Recite joj da me nazove za petnaest minuta. Prekinuo je razgovor, znajući da pristojnost nalaže da se on ponudi da nazove Meredith.

Zapravo ga nije bilo briga: njih dvoje nisu si više imali što reći. Natjeravši se da se usredotoči na posao, pogledao je Toma Andersona i nastavio razgovor prekinut Meredithinim pozivom. - Neće biti nikakvih problema s dobivanjem građevinske dozvole u Southvilleu. Imamo osobu u komisiji koja nam jamči da su i okrug i grad Southville vrlo zainteresirani za to da ondje izgradimo tvornicu. Dobit ćemo odobrenje od njih u srijedu, kad će se sastati da glasaju...

Deset minuta poslije ispratio je suradnike iz ureda, zatvorio vrata i ponovno sjeo za stol. Kad ga Meredith nije nazvala ni nakon pola sata, naslonio se na kožni naslonjač i ljutito gledao telefon koji nije zvonio, a njegova ljutnja svakim je trenom bivala sve veća. Kako tipično za Meredith, pomislio je, da ga nazove prvi put nakon više od desetljeća, onda nagovori tajnicu da ga prekine usred sastanka, a kad se nije javio na poziv, onda ga tjera da sjedi i čeka. Uvijek se ponašala kao da je kraljica. Rođena je s uzvišenom slikom vlastite vrijednosti i odgajana da vjeruje da je bolja od ostalih...

Lupkajući noktima po stolu, Meredith se naslonila na stolicu i ljutito gledala na sat, namjerno čekajući četrdeset pet minuta prije nego što ga ponovno nazove. Kako tipično za tog bahatog, napuhanog hvalisavca da natjera nju da njega ponovno nazove, bijesno je pomislila. Očito s bogatstvom nije stekao nikakve manire, inače bi znao da je njegova dužnost poduzeti sljedeći korak, nakon što je ona pristojno poduzela prvi korak i stupila u kontakt s njim. Naravno, lijepe manire nikada neće ništa značiti Matthewu Farrellu. Ispod te novostečene fasade uljudnosti, nije bio ništa osim surovog, pohlepnog... Meredith je naglo zaustavila tijek svojih ogorčenih misli; ogorčenost će joj samo otežati ono što ju je sada čekalo. Osim toga, ponovno se podsjetila, nije bilo pošteno kriviti Matta za sve što se dogodilo prije mnogo godina. Ona je svojevoljno sudjelovala u vođenju ljubavi one večeri kad su se upoznali i zanemarila svoju odgovornost da se zaštiti. Kad je zatrudnjela, Matt se pristojno ponudio da se oženi njome. Poslije se uvjerila da je on voli, ali on to nikada nije rekao. Zapravo je on nikada nije zavarao i bilo je glupo i djetinjasto kriviti ga zbog toga što nije ispunio njezina naivna očekivanja. Bilo je to jednako glupo i besmisleno kao i način na koji mu se obratila na opernom balu. Osjećajući se mnogo smirenije i razumnije, Meredith je sada potisnula svoj povrijeđeni ponos i obećala si da će zadržati svoju mudru smirenost.

Kazaljke na satu pokazivale su 10:45, a ona je posegnula za telefonom.

Matt se trgnuo kad je zazujao interfon. - Gospođica Bancroft je na liniji - rekla je Joanna.

Podigao je slušalicu. - Meredith? - rekao je odsječenim, nestrpljivim glasom. - Ovo je neočekivano iznenađenje.

~ 194 ~

Meredith je odsutno primijetila da nije rekao “neočekivano zadovoljstvo”, kao što je bilo uobičajeno, i da mu je glas dublji i zvučniji nego što se sjećala.

- Meredith! - Njegova uzrujanost zavibrirala je daljinom koja ih je razdvajala i prenula je iz nervozne zamišljenosti. - Ako si me nazvala da mi dašćeš na uho, polaskan sam, ali i malo zbunjen. Što bih ja sada trebao učiniti?

- Vidim da si još uvijek jednako umišljen i nepristojan kao...

- Aha, nazvala si me da kritiziraš moje manire - zaključio je Matt.

Meredith se strogo podsjetila da joj je cilj bio da ga umiri, a ne da ga razljuti. Pažljivo obuzdavši svoje emocije, iskreno je rekla: - Zapravo, zovem zato što bih htjela... zakopati ratnu sjekiru.

- U koji dio moga tijela?

To je bilo toliko blizu istini da se ona morala bespomoćno nasmijati, a kad je Matt to čuo, iznenada se sjetio kako je nekoć bio očaran njezinim zaraznim smijehom i duhovitošću.

Vilica mu se stegnula, a glas mu je postao ozbiljniji. - Što želiš, Meredith?

- Želim, ovaj, moram razgovarati s tobom... Osobno.

- Prošli tjedan okrenula si mi leđa pred petsto ljudi - hladno ju je podsjetio. - Otkuda takav nagli preokret?

- Nešto se dogodilo i moramo to raspraviti na zreo, smiren način - rekla je, očajnički se trudeći da ne otkrije o čemu je riječ dok se ne vide oči u oči. - Ovaj, riječ je o nama...

- Više nema nas - neumoljivo je rekao - a prema onome što se dogodilo na opernom balu, očito je da nisi sposobna za smirenu zrelost.

Meredith mu je htjela ljutito odgovoriti, ali suzdržala se. Nije htjela bitku, nego primirje.

Bila je poslovna žena i naučila je uspješno izlaziti na kraj s tvrdoglavim muškarcima. Matt je odlučio biti težak i zbog toga mu je misli morala preusmjeriti na razumniji put. A to neće postići svađom. - Nisam znala da je Sally Mansfield bila u blizini kad sam se tako ponijela prema tebi - taktično je pojasnila. - Ispričavam se zbog toga što sam rekla, a pogotovo zbog toga što sam to rekla pred njom.

- Zadivljen sam - rekao je podrugljivim tonom. - Očito si studirala diplomaciju.

Meredith je napravila grimasu, ali glas joj je bio nježan. - Matt, pokušavam sklopiti primirje, možeš li barem malo surađivati?

Iznenadilo ga je kad ga je nazvala imenom, te je oklijevao punih pet sekundi, a onda je naglo rekao: - Za sat vremena idem u New York. Vraćam se u ponedjeljak kasno navečer.

Meredith se pobjedonosno nasmiješila. - U četvrtak je Dan zahvalnosti. Možemo li se naći prije, recimo u utorak, ili si nevjerojatno zauzet taj dan?

Matt je pogledao na stolni kalendar koji je bio prekriven sastancima i dogovorima zakazanim za tjedan kada je Dan zahvalnosti. Bio je nevjerojatno zauzet. - Može u utorak.

Možeš li doći k meni u ured u 11:45?

- Izvrsno - Meredith je odmah pristala, više s osjećajem olakšanja nego razočaranja jer je dobila odgodu od pet dana.

- Usput da te pitam - rekao je - zna li tvoj otac da se sastajemo? Prema njegovu oštrom tonu zaključila je da i dalje ne voli njezina oca.- Zna. - Čudi me da te nije zaključao i okovao lancima da to spriječi. Očito postaje blaži.

~ 195 ~

- Ne postaje blaži, ali sada je stariji i jako je bolestan. - Kako bi umanjila Mattov neizbježni animozitet prema svomu ocu kad čuje da je on nehotice angažirao lažnog odvjetnika i da su još uvijek zakonski u braku, dodala je: - Mogao bi umrijeti svaki tren.

- Kad se to dogodi - sarkastično je uzvratio Matt - toplo se nadam da će netko biti toliko priseban da mu zabije glogov kolac u srce.

Meredith je potisnula užasnuti smijeh na njegovu dosjetku te se pristojno pozdravila s njim. Ali kad je poklopila, s lica joj je iščeznuo smiješak te se naslonila na stolicu. Matt je zaključio da je njezin otac vampir, a ona se ponekad zaista osjećala kao da joj isisava život. U najmanju ruku, uskratio joj je mnogo mladenačkih radosti.

~ 196 ~

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE Do utorka, kad je stajala pred ogledalom u privatnoj kupaonici spojenoj s uredom, Meredith se uspjela uvjeriti da svakako može održati pristojan, služben sastanak s Mattom, kao i nagovoriti ga da pristane na jednostavan, brz razvod.

Popravila je ruž, počešljala kosu do ramena u opuštenu frizuru, a onda zakoračila unatrag da pogleda kakav dojam ostavlja crna vunena haljina s visokim ovratnikom, donjim dijelom na preklop i dugačkim rukavima. Široka, sjajna zlatna ogrlica na vratu jarko je svjetlucala na strogoj crnoj haljini, a na zapešću je imala usklađenu narukvicu. Ponos i zdrav razum nalagali su joj da mora izgledati najbolje što može; Matt je izlazio s filmskim zvijezdama i seksi, glamuroznim manekenkama te je znala da će se bolje moći suočiti s njim ako se bude osjećala samouvjereno, a ne neprivlačno. Zadovoljno je spremila šminku u torbicu, uzela kaput i rukavice te odlučila ići taksijem, tako da ne zapne u gužvi i da ne mora tražiti parking po kiši.

U taksiju je zurila kroz prozor i gledala pješake kako jure Avenijom Michigan, držeći kišobrane i novine iznad glave. Kiša je po krovu taksija kuckala poput malih čekića, a ona se još jače ušuškala u luksuzne nabore krznenog kaputa koji joj je otac poklonio za dvadeset peti rođendan. Pet dana i pet noći planirala je strategiju, uvježbavala što će mu i kako reći.

Smireno, taktično, poslovno: tako će se ponašati. Neće se spustiti na to da ga kritizira zbog postupaka iz prošlosti. Kao prvo, on nije imao savjest; kao drugo, nipošto mu nije htjela pružiti zadovoljstvo saznanjem koliko ju je silno povrijedila njegova izdaja. Bez optuživanja, podsjetila se: samo smireno, poslovno i taktično. Na taj će način utjecati na njega i, nadala se, navesti ga da se i on tako ponaša. I neće samo odjednom izreći činjenicu zbog koje se sastaje s njim. Lagano će doći do toga.

Ruke su joj počele drhtati te ih je gurnula u duboke džepove kaputa, stisnuvši šake od nervoze i napetosti. Kiša je lijevala niz vjetrobransko staklo taksija, zamagljujući semafor i pretvarajući njegove boje u zelene, žute i crvene odbljeske, koji su je podsjetili na vatromet održan one večeri četvrtog srpnja, kada joj se promijenio život.

Glas taksista prenuo ju je iz sanjarenja. - Stigli smo, gospođice.

Meredith je nespretno kopala po torbici, platila mu i kroz pljusak pojurila u visoku zgradu od stakla i čelika u kojoj se nalazila Mattova najnovija poslovna akvizicija.

Kad je izašla iz dizala na šezdesetom katu, našla se u prostranom privatnom prostoru recepcije sa srebrnim tepihom. Prišla je recepcionarki, elegantnoj brineti koja je sjedila za okruglim stolom i s neprikrivenom očaranošću gledala kako Meredith prilazi. - Gospodin

~ 197 ~

Farrell vas očekuje, gospođice Bancroft - rekla je, očito prepoznavši Meredith s fotografija. Trenutno je na sastanku, ali trebao bi biti gotov za nekoliko minuta. Molim vas, sjednite.

Uzrujana zbog toga što ju je Matt pustio da čeka poput seljaka koji pokušava upasti na primanje kod kralja, Meredith je znakovito pogledala na zidni sat. Uranila je deset minuta.

Ljutnja ju je prošla jednako naglo kao što ju je i obuzela te je sjela na stolicu od kože i kroma. Kad je uzela jedan časopis i otvorila ga, neki muškarac brzo je izašao iz velikog ureda u uglu i ostavio vrata odškrinuta. Preko ruba časopisa Meredith je otkrila da ima jasan pogled na muškarca koji je bio njezin suprug te ga je nevoljko gledala s određenom fascinacijom.

Matt je sjedio za svojim stolom, a tamne obrve zamišljeno su se namrštile dok je naslonjen na stolici slušao muškarce koji su mu nešto govorili. Unatoč opuštenu držanju odisao je autoritarnošću, sa samouvjereno stisnutom bradom, a čak je i samo u košulji isijavao nekom dinamičnom moći koja je Meredith bila pomalo iznenađujuća i začuđujuće uznemirujuća. One večeri na opernom balu bila je prerastrojena da bi ga dobro pogledala, a kamoli proučila. Ali sada, kada je imala vremena, primijetila je da su mu crte lica bile gotovo iste kao i prije jedanaest godina... A ipak, za nijansu drukčije. S trideset sedam godina više nije imao onu mladenačku drskost, a na tom mjestu pojavila se sirova snaga zbog koje je izgledao još privlačnije, i još nepopustljivije. Kosa mu je bila tamnija nego prije, oči svjetlije, ali na tim lijepo oblikovanim usnama još uvijek je bila ona jasna senzualnost. Jedan muškarac rekao je nešto smiješno, a njoj se srce stegnulo od Mattova iznenadna blistavog osmijeha. Odlučno ignorirajući tu neobjašnjivu reakciju, usredotočila se na raspravu koja se odvijala u njegovu uredu. Matt je izgleda namjeravao spojiti dva Intercorpova odjela u jedan, a svrha sastanka bila je pronaći najbolji način kako da se to izvede.

Sa sve većim profesionalnim zanimanjem, Meredith je primijetila da je Mattov način vođenja sastanka sa svojim direktorima potpuno drukčiji od načina na koji je to radio njezin otac. Njezin otac sazivao je sastanak da bi izdavao naredbe te bi pobjesnio ako bi mu se itko usudio proturječiti. S druge strane Matt je očito više volio živahnu raspravu, slobodno izražavanje različitih mišljenja i oprečnih prijedloga. Slušao je, tiho važući vrijednost svake zamisli, svakog prigovora pri njegovu izricanju. Umjesto da tjera zaposlenike da mu se ponizno podrede, kao što je radio njezin otac, Matt je koristio talent i stručnost svake osobe.

Meredith se Mattov način činio mnogo razumnijim i mnogo učinkovitijom.

Sada je sjedila i jasno prisluškivala, dok je u njoj počelo klijati sjeme divljenja. Podigla je ruku da odloži časopis i tim pokretom kao da mu je odvratila pozornost jer je Matt iznenada podigao glavu i pogledao ravno u nju.

Meredith se ukočila, i dalje držeći časopis dok su je gledale te prodorne sive oči.

Iznenada je odvratio pogled i pogledao muškarce koji su sjedili za njegovim stolom. Kasnije je nego što sam mislio - rekao je. - Nastavit ćemo s raspravom nakon ručka.

Za nekoliko trenutaka muškarci su izlazili, a Meredith se osušilo grlo kad je Matt krenuo prema njoj. Smireno, taktično, poslovno, nervozno se podsjetila kad se prisilila da pogleda gore, iznad lijepo krojenih sivih hlača koje su obgrlile njegove dugačke, mišićave noge i kukove, u te oči sa spuštenim kapcima. Bez optuživanja... Dođi lagano do problema, nemoj mu ga odmah izlanuti.

Matt ju je gledao kako ustaje, a kad je progovorio, glas mu je bio posve ravnodušan, kao i njegovi osjećaji prema njoj. - Nismo se dugo vidjeli - rekao je, namjerno zaboravljajući

~ 198 ~

njihov kratak, neugodan susret na opernom balu. Zbog toga mu se telefonski ispričala; dolaskom ovamo pokazala je želju za primirjem, a on je bio spreman na kompromis. Na kraju krajeva, prebolio ju je prije mnogo godina i bilo je smiješno zamjerati joj, kada mu više ništa nije značila.

Ohrabrena očitim izostankom animoziteta, Meredith je ispružila ruku u crnoj rukavici i trudila se da glasom ne otkrije koliko je nervozna. - Zdravo, Matt - uspjela je smireno reći, iako se tako uopće nije osjećala.

Rukovao se s njom kratko, poslovno. - Uđi nakratko u moj ured; moram obaviti telefonski razgovor prije nego što odemo.

- Odemo? - rekla je dok je pokraj njega ulazila u prostran ured sa srebrnim tepihom i panoramskim pogledom na Chicago. - Kako to misliš?

Matt je uzeo slušalicu. - Došle su neke nove umjetnine za moj ured i za nekoliko minuta postavljat će slike ovdje. Osim toga mislio sam da bolje možemo razgovarati za ručkom.

- Za ručkom? - ponovila je Meredith, mahnito smišljajući način kako da to izbjegne.

- Nemoj mi reći da si već jela, jer ti neću vjerovati - rekao je i pritiskao brojeve na telefonu.- Prije si mislila da je necivilizirano ručati prije dva popodne.

Meredith se sjetila da je rekla nešto u tom stilu jednog od onih dana koje je provela na farmi. Kako je praznoglava i umišljena bila s osamnaest godina, pomislila je. Sada je uglavnom ručala za radnim stolom, kad bi uopće imala vremena ručati. Zapravo, ručak u restoranu i nije bila tako loša zamisao, shvatila je, jer neće je moći proklinjati, ni vikati, ni napraviti scenu kad mu priopći novosti. Umjesto da stoji dok on čeka da se javi osoba koju zove, Meredith je prošetala kako bi pogledala njegovu zbirku moderne umjetnosti. Na drugom kraju prostorije primijetila je i identificirala jedino djelo koje joj se sviđalo: veliki Calderov mobil. Na zidu pokraj njega nalazila se ogromna slika s nanosima žute, plave i crvenkastosmeđe boje te se malo odmaknula, pokušavši vidjeti što bi se ikomu tu moglo svidjeti. Ona je imala dojam da na slici riblje oči plivaju u želeu od grožđa. Pokraj te slike nalazila se još jedna na kojoj kao da je bila prikazana neka njujorška uličica... Nagnula je glavu ustranu i pomno je proučavala. Ne, nije to bila uličica, nego možda samostan, ili možda naopako okrenute planine, i selo, i potok koji je dijagonalno tekao preko cijelog platna, i kante za smeće...

Stojeći za svojim stolom, Matt ju je gledao dok je čekao da mu spoje poziv. Sa suzdržanim zanimanjem stručnjaka, proučavao je ženu koja je stajala u njegovu uredu.

Obučena u bundu od nerca, sa zlatnom ogrlicom koja joj je svjetlucala na vratu, izgledala je elegantno, skupo i razmaženo, što se kosilo s božanstvenom čistoćom njezina profila dok je gledala sliku, a kosa joj se sjajila poput kovanog zlata ispod svjetala nad njezinom glavom. S gotovo trideset godina, Meredith je i dalje zračila tom uvjerljivom aurom prirodne profinjenosti i nesvjesnog seksipila. Očito je to ono što ga je najviše privlačilo kod nje, sarkastično je pomislio, njezina zapanjujuća ljepota pomiješana s površnim, ali uvjerljivim daškom kraljevske suzdržanosti i nepostojeće dražesnosti i dobrote. Čak bi mu i sada, kada je bio deset godina stariji i mudriji, bila neodoljivo privlačna da nije znao koliko je zapravo bezosjećajna i sebična.

Kad je spustio slušalicu, prišao joj je i u tišini čekao njezine komentare.

- Ovaj... Prekrasna je - lagala je Meredith.

~ 199 ~

- Stvarno? - odgovorio je Matt. - Što ti se sviđa na njoj?

- Pa... Sve. Boje... Uzbuđenje koje prikazuje... Motivi.

- Motivi - ponovio je, a u glasu mu se čula nevjerica.- Što točno vidiš na slici?

- Pa... Vidim nešto što bi mogle biti planine... Ili gotički tornjevi okrenuti naopako, ili... glas joj je nelagodno iščeznuo.

- Što ti vidiš? - pitala je s usiljenim entuzijazmom.

- Vidim ulaganje vrijedno četvrt milijuna dolara - činjenično je odgovorio - koje sada vrijedi pola milijuna.

Bila je zaprepaštena i nije to mogla sakriti. - Za to?

- Za to - odgovorio je, a njoj se gotovo učinilo da je vidjela tračak duhovite razigranosti u njegovim očima.

- Nisam to baš tako mislila kako je zvučalo - skrušeno je rekla, podsjećajući se koji joj je plan: smireno, taktično...- Zapravo, ne znam mnogo o modernoj umjetnosti.

Ravnodušno je slegnuo ramenima i prekinuo tu temu. - Idemo?

Kad je otišao do ormara po svoj kaput, Meredith je na stolu primijetila uokvirenu fotografiju vrlo zgodne mlade žene kako sjedi na srušenom deblu, koljena privučena prsima, kose razbarušene na vjetru, zapanjujućeg osmijeha. Ili je bila profesionalna manekenka, zaključila je Meredith, ili je - sudeći prema osmijehu - bila zaljubljena u fotografa.

- Tko je ovo slikao? - pitala je kad se Matt okrenuo prema njoj.

- Ja, zašto pitaš?

- Bez posebnog razloga. - Mlada žena nije bila jedna od poznatih starleta ili bogatašica s kojima se Matt fotografirao. Djevojku na fotografiji krasila je svježa, neiskvarena ljepota. Ne prepoznajem je.

- Ne kreće se u tvojim krugovima - sarkastično je rekao, oblačeći sako i kaput. - To je obična djevojka koja radi kao kemičarka u Indiani.

- I koja te voli - zaključila je Meredith, iznenađeno se okrenuvši zbog prikrivenog sarkazma u njegovu glasu.

Matt je pogledao sestrinu fotografiju. - Voli me.

Meredith je odmah predosjetila da mu je ta djevojka važna, a ako je to bila istina, ako je možda razmišljao o tome da se oženi njome, onda će se jednako kao i ona htjeti brzo, jednostavno razvesti. A time će njezin poslijepodnevni zadatak biti mnogo lakši.

Dok su prolazili kroz ured njegove tajnice, Matt je zastao da porazgovara sa sjedokosom ženom. - Tom Anderson na sastanku je komisije za izdavanje građevinske dozvole u Southvilleu - rekao joj je. - Ako se vrati dok sam ja na ručku, dajte mu broj telefona restorana i recite mu da me nazove onamo.

~ 200 ~

DVADESET SEDMO POGLAVLJE Srebrna limuzina čekala ih je uz rub pločnika. Pokraj nje stajao je krupan vozač sa slomljenim nosom i bizonskom građom, te je otvorio Meredith stražnja vrata. Meredith je inače vožnju limuzinom smatrala umirujućim i luksuznim iskustvom, ali čim su krenuli, s nelagodnim iznenađenjem uhvatila se za naslon za ruku. Uspjela je ne pokazati svoju zabrinutost dok je vozač naglo skretao iza uglova, ali kad je prošao kroz crveno i presjekao put gradskom autobusu, nervozno je pogledala Matta.

On je na njezin neizrečeni komentar odgovorio laganim slijeganjem ramena. - Joe nije odustao od svog sna da vozi na utrci u Indianapolisu.

- Ovo nije utrka u Indianapolisu - istaknula je Meredith, još se jače uhvativši za naslon za ruku dok su skretali iza još jednog ugla.

- A on nije profesionalni vozač.

Pokušavajući oponašati njegovu nonšalantnost, Meredith je popustila stisak na podstavljenom naslonu. - Stvarno? A što je onda?

- Tjelesni čuvar. Želudac joj se stegnuo jer je ovo očito bio dokaz da je Matt napravio neke stvari zbog kojih ga ljudi mrze dovoljno da bi mu nanijeli fizičke ozljede. Opasnost je nikada nije privlačila; voljela je mir i predvidljivost, a potrebu za tjelesnim čuvarom smatrala je pomalo divljačkom.

Nisu progovorili dok se auto nije zaustavio ispred natkrivenog ulaza u Landy’s, jedan od najelegantnijih i najekskluzivnijih restorana u Chicagu.

Glavni konobar, koji je također bio i suvlasnik restorana, stajao je na svojem uobičajenom mjestu pokraj ulaznih vrata, odjeven u smoking. Meredith je znala Johna još otkako je pohađala internat, kada ju je otac dovodio ovamo na ručak, a John je za njezin stol slao sokove pripremljene poput egzotičnih koktela, na račun kuće.

- Dobar dan, gospodine Farrell - službeno je rekao, ali kad se okrenuo prema Meredith, s kratkim je smiješkom dodao: - Uvijek mi je zadovoljstvo vidjeti vas, gospođice Bancroft. Meredith je kratko pogledala Mattovo nepronično lice, pitajući se kako se on osjeća zbog toga što je ona poznatija od njega u restoranu koji je on odabrao za ručak. No zaboravila je na to dok ih je konobar vodio do njihova stola, a ona je shvatila da ondje ruča nekoliko ljudi koje ona poznaje. Sudeći po njihovim zaprepaštenim pogledima, prepoznali su Matta i nesumnjivo se pitali zašto ona ruča s muškarcem kojeg je javno ponizila. Sherry Withers, jedna od najvećih tračerica u Meredithinu krugu poznanika, mahnula joj je, gledajući Matta, dok je obrve skupila s radoznalim zanimanjem.

~ 201 ~

Konobar ih je vodio pokraj posuda sa svježim cvijećem te ih je iza dražesnog bijelog zaslona za biljke doveo do stola koji je bio dovoljno daleko od koncertnog klavira od ebanovine smještena nasred prostorije da mogu razgovarati, ali i uživati u glazbi. Osim ako niste bili redovit gost Landry’sa, bilo je gotovo nemoguće rezervirati stol za manje od dva tjedna unaprijed; rezervirati dobar stol, što je ovaj svakako bio, bilo je gotovo nemoguće, a Meredith se dokono pitala kako je Matt to uspio.

- Jesi li za piće? - pitao ju je kad su sjeli.

Misli su joj se naglo prenule iz besmislenog nagađanja o tome kako je dobio rezervaciju i usmjerile se prema vrlo neugodnom suočavanju koje ju je čekalo. - Nisam, hvala, samo bih vodu s ledom... - započela je Meredith, a onda je zaključila da bi joj alkoholno piće moglo pomoći da se smiri. - Zapravo, jesam - ispravila se.

- Što želiš?

- Želim biti u Brazilu - promrmljala je i drhtavo uzdahnula.

- Molim?

- Nešto jako - rekla je Meredith, pokušavajući odlučiti što da popije. - Manhattan.Odmahnula je glavom, odbijajući to piće. Jedno je bilo uzeti nešto da je smiri, a drugo je bilo uzeti nešto što će je navesti da kaže ili učini nešto što ne bi trebala. Bila je strašno nervozna i trebalo joj je nešto da joj ublaži napetost. Nešto što će moći polako pijuckati dok ne počne djelovati. Nešto što ne voli.- Martini - zaključila je i snažno kimnula.

- Sve to? - pitao je ozbiljna izraza lica. - Čašu vode, Manhattan i martini?

- Ne... Samo martini - rekla je i slabašno se nasmiješila, ali iz pogleda joj je isijavao frustrirani očaj i nesvjesni zahtjev za strpljenjem.

Matta je na trenutak zaintrigirala kombinacija naglih kontrasta koje je primijetio na njoj u tom trenutku. U elegantnoj crnoj haljini, koja ju je prekrivala od vrata do zapešća, izgledala je i profinjeno i glamurozno. Samo to ga ne bi pridobilo, ali u kombinaciji s laganim crvenilom koje joj se pojavljivalo na glatkim obrazima i bespomoćnim zahtjevom u tim njezinim velikim, zamamnim očima, kao i s djevojačkom zbunjenošću, bila je gotovo neodoljiva. Smekšavši se zbog toga što je ona tražila da se sastanu kako bi popravila situaciju, iznenada je odlučio krenuti onim putem kojim je htio krenuti one večeri kad joj se obratio na opernom balu, a to je da prošlost ostane iza njih. - Hoćeš li se opet silno zbuniti ako te pitam kakav martini želiš?

- S džinom - rekla je Meredith.- S votkom - ispravila se. - Ne, s džinom. Da, martini s džinom.

Još se jače zacrvenjela i bila je prenervozna da primijeti kako su mu oči veselo zaiskrile kad ju je ozbiljno pitao: - Suhi ili slatki?

- Suhi.

- Beefeater’s, Tanqueray ili Bombay?

- Beefeater’s.

- Masline ili luk?

- Masline.

- Jednu ili dvije?

- Dvije.

~ 202 ~

- Valium ili aspirin? - pitao je istim ozbiljnim glasom, ali na kutu usana počeo mu se pojavljivati osmijeh, a ona je shvatila da ju je cijelo vrijeme zadirkivao. Preplavili su je osjećaji zahvalnosti i olakšanja te ga je pogledala, uzvrativši mu osmijeh.- Oprosti. Ovaj...

Malo sam nervozna.

Kad je konobar otišao s njihovom narudžbom za piće, Matt je razmišljao o njezinu priznanju da je nervozna. Pogledao je oko sebe prekrasnim restoranom, u kojemu je ručak koštao onoliko koliko je prije iznosila njegova cjelodnevna zarada u čeličani. Ne namjeravajući, i on je nešto priznao: - Nekoć sam maštao o tome da te izvedem na ručak na ovakvo mjesto.

Razmišljajući o tome koji bi bio najbolji način da započne temu koja je muči, Meredith je pogledom prešla preko prekrasnih ružičastih cvjetnih aranžmana u ogromnim srebrnim posudama i konobara u smokinzima, koji su brižno stajali pokraj stolova s platnenim stolnjacima, na kojima su svjetlucali porculan i kristal. - Na kakvo mjesto?

Matt se kratko nasmijao.- Nisi se promijenila, Meredith; tebi je najveći luksuz i dalje nešto uobičajeno.

Odlučna da zadrži krhku dobru volju koja se pojavila dok je razmišljala o tome što će popiti, Meredith je razumno rekla: - Ti ne možeš znati jesam li se promijenila ili ne; proveli smo zajedno tek šest dana.

- I šest noći - znakovito je naglasio, namjerno želeći postići da se ona opet zacrveni, da joj poljulja smirenost, da ponovno vidi nesigurnu djevojku koja nije mogla odlučiti što da pije.

Namjerno ignorirajući njegove seksualne aluzije, rekla je: - Teško je povjerovati da smo ikada bili u braku.

- To i nije čudno s obzirom na to da nisi preuzela moje prezime.

- Sigurna sam - uzvratila je, trudeći se zvučati smireno i ravnodušno - da postoje deseci drugih žena koje na to imaju više prava nego što sam ja ikada imala.

- Zvučiš ljubomorno.

- Ako zvučim ljubomorno - uzvratila je Meredith, trudeći se da se obuzda i naginjući se preko stola - onda znači da s tvojim sluhom nešto ozbiljno nije u redu!

Na licu mu se nevoljko pojavio osmijeh. - Zaboravio sam taj tvoj čestiti internatski način izražavanja kad si ljuta.

- Zašto me - zasiktala je - namjerno izazivaš?

- Zapravo - ravnodušno je rekao - ovo posljednje bio je kompliment.

- Oh - rekla je Meredith. Iznenađena i pomalo usplahirena, pogledala je konobara koji im je na stol stavljao pića. Naručili su što će jesti, a ona je odlučila pričekati dok Matt ne popije malo svojega pića i dok ga alkohol malo ne umiri, prije nego što mu priopći vijesti o njihovu nepostojećem razvodu. Njemu je prepustila odabir sljedeće teme.

Matt je uzeo čašu, ljutit na sebe jer ju je podbadao, te je s iskrenim zanimanjem i pristojnošću rekao: - Prema društvenim kolumnama, aktivna si u nekoliko dobrotvornih udruga, odlaziš na simfonijske koncerte, operu i balet. Čime se još baviš?

- Radim pedeset sati tjedno u Bancroft’su - odgovorila je Meredith, pomalo razočarana jer nije ništa pročitao o njezinim postignućima.

~ 203 ~

Matt je znao sve o njezinim navodnim uspjesima u Bancroft’su, ali zanimalo ga je koliko je dobra kao direktorica i znao je da će to moći procijeniti ako je jednostavno bude slušao kako govori. Počeo ju je ispitivati o poslu.

Meredith mu je odgovarala, u početku neodlučno, a onda sve slobodnije, jer se užasavala trenutka kada će mu morati reći razlog ovog sastanka i jer joj je posao bio omiljena tema. Njegova pitanja bila su tako pronicljiva i djelovao je kao da ga njezini odgovori zaista zanimaju, da mu je ubrzo počela pričati o svojim postignućima i ciljevima, te o svojim uspjesima i neuspjesima. Svojim načinom slušanja poticao je povjeravanje: bio je usredotočen samo na ono što mu se govori, kao da je svaka riječ zanimljiva i važna. Prije nego što se uspjela zaustaviti, Meredith mu je čak povjerila i problem o optužbama za nepotizam u robnoj kući i kako je teško bilo nositi se s tim, kao i sa šovinizmom koji je njezin otac vlastitim stavom poticao kod ostalih zaposlenika.

Kad im je konobar odnio tanjure od ručka, Meredith mu je odgovorila na skoro sva pitanja i popila gotovo pola boce crnog vina koje je on naručio. Shvatila je da je tako pričljiva jer mu odgađa reći svoje uznemirujuće vijesti. Ali čak i sada, kada to više nije mogla dugo odgađati, osjećala se mnogo opuštenije nego na početku objeda.

Gledali su se preko stola u ugodnoj tišini.- Tvoj otac sretan je što te ima među svojim zaposlenicima - rekao je Matt, a to je stvarno i mislio. Nije uopće sumnjao u to da je ona izvrsna direktorica, vjerojatno čak i talentirana. Dok je govorila, shvatio je kakav je njezin stil upravljanja, kao što je i shvatio koliko je predana i inteligentna, entuzijastična i, ponajviše, hrabra i domišljata.

- Ja sam sretna - rekla je Meredith, smiješeći mu se. - Bancroft’s mi je sve. To mi je nešto najvažnije u životu.

Matt se naslonio, razmišljajući o ovoj njezinoj novoj strani koju je otkrio. Namrštio se pogledavši vino u čaši koju je držao, pitajući se zašto, pobogu, o tim prokletim robnim kućama govori kao da su to ljudi koje voli. Zašto joj je karijera bila najvažnija u životu? Zašto joj nije bio važniji Parker Reynolds, ili neki drugi jednako istaknut bogataš iz visokog društva? Ali čak i dok si je postavljao ta pitanja, Matt je mislio da zna odgovor: njezin otac ipak je uspio; tako je nemilosrdno i učinkovito izmanipulirao njome da ju je nakraju gotovo posve odbio od muškaraca. Koji god razlog bio njezine udaje za Reynoldsa, to sigurno nije bila ljubav. Na temelju onoga što je rekla i kako je izgledala dok je govorila o Bancroft’su, bila je posve predana robnoj kući i zaljubljena u nju.

Osjetio je sažaljenje dok ju je gledao. Sažaljenje i nježnost, emocije koje je osjetio i one večeri kad ju je upoznao, uz mahnitu želju da bude njegova, zbog koje je izgubio zdrav razum. Ušao je u taj ladanjski klub, pogledao njezin veseli osmijeh i sjajne oči te izgubio glavu. Srce mu se smekšalo kad se sjetio kako ga je veselo predstavljala kao čeličnog magnata iz Indiane. Bila je tako puna smijeha i puna života, tako nevino strastvena u njegovim rukama. Pobogu, kako ju je tada želio! Želio ju je odvesti od oca, paziti je, maziti i štititi.

Da su ostali u braku, sada bi bio nevjerojatno ponosan na nju. Na neki objektivan način bio je vraški ponosan na ono što je postala.

Maziti je i štititi? Matt je shvatio u kojem su mu smjeru krenule misli te je zgrožen samim sobom stisnuo zube. Meredith nije trebala nikoga da je štiti; ona je bila ubojita kao crna udovica. Jedino ljudsko biće koje joj je bilo važno bio je njezin otac, a kako bi mu

~ 204 ~

udovoljila, ubila je svoje nerođeno dijete. Bila je razmažena, beskarakterna i bezosjećajna isprazna, prekrasna lutka čija je svrha bila da bude odjevena u prekrasnu odjeću i postavljena na kraj blagovaonskog stola. Jedino je za to bila dobra; to je bila njezina jedina svrha u životu. U proteklih nekoliko minuta to je zaboravio zbog njezina izgleda: to prekrasno lice s očaravajućim modrozelenim očima uokvirenim valovitim trepavicama; ponosno držanje; ta meka, izdašna usta; taj melodičan glas; neodlučan, zarazan osmijeh.

Pobogu, uvijek je bio budala kada je ona bila u pitanju, pomislio je, ali njegov animozitet iznenada je splasnuo kada je shvatio da je taj nalet ljutnje glup i besmislen. Bez obzira na to što je učinila, tada je bila vrlo mlada i jako preplašena, i to se sve dogodilo davno. Bilo je gotovo. Dokono prstima okrećući stalak čaše za vino, pogledao ju je i usput joj udijelio nepristran kompliment: - Po svemu sudeći, postala si izvrsna direktorica. Da smo ostali u braku, vjerojatno bih te pokušao namamiti u svoju firmu.

Nesvjesno joj je dao uvod koji je trebala i Meredith ga je iskoristila. Pokušavajući ubaciti malo humora u težak trenutak, rekla je uz nervozan, prigušen smijeh: - Onda me počni mamiti.

Skupio je oči. - Što bi to trebalo značiti?

Ne mogavši zadržati nesiguran osmijeh, Meredith se nagnula naprijed, prekrižila ruke na stolu i duboko udahnula da se smiri. - Ovaj... Moram ti nešto reći, Matt. Pokušaj se ne uzrujavati.

Nezainteresirano je slegnuo ramenima i prinio čašu s vinom ustima. - Ne gajimo nikakve osjećaje jedno prema drugomu, Meredith. Stoga me ne može uzrujati ništa što mi imaš reći...

- Još uvijek smo u braku - izjavila je.

Namrštio se. - Ništa, osim toga!

- Naš razvod nije bio pravomoćan - nastavila je, u sebi uzmičući pred njegovim prijetećim pogledom. - Ovaj... Odvjetnik koji je vodio razvod nije bio pravi odvjetnik, nego varalica i trenutno ga istražuju. Nijedan sudac nikada nije potpisao naše rješenje o razvodu braka, zapravo nijedan sudac ga nikada nije ni vidio!

S uznemirujućom promišljenošću odložio je čašu i nagnuo se naprijed, te ljutito zasiktao: - Ili lažeš ili nisi pri zdravoj pameti! Prije jedanaest godina pozvala si me da spavam s tobom, a da pritom uopće nisi mislila da se zaštitiš od trudnoće. Kad si zatrudnjela, dotrčala si k meni i prebacila mi problem. A sada mi kažeš da nisi bila toliko pametna da angažiraš pravog odvjetnika za razvod i da smo još u braku. Kako, pobogu, možeš upravljati cijelim odjelom robne kuće i biti toliko glupa?

Svaka uvredljiva riječ koju joj je izrekao udarala je po njezinu ponosu poput biča, ali njegova reakcija nije bila ništa gora nego što je očekivala i njegovo vrijeđanje prihvatila je kao svoju kaznu. Od bijesa i zaprepaštenosti ostao je bez riječi, a ona je tihim, umirujućim glasom rekla: - Matt, mogu razumjeti kako se osjećaš...

Matt je htio vjerovati u to da laže, da je ovo neki ludi pokušaj da izvuče novac od njega, ali intuicija mu je govorila da mu Meredith govori istinu.

- Da je situacija obrnuta - nastavila je, pokušavajući govoriti smirenim, razumnim glasom - i ja bih se tako osjećala...

- Kad si to saznala? - oštro ju je prekinuo.

~ 205 ~

- Noć prije nego što sam te nazvala da dogovorim sastanak.

- Recimo da govoriš istinu, da smo još uvijek u braku, što točno želiš od mene?

- Razvod. Lijep, miran, jednostavan razvod bez odgode.

- Bez financijske naknade? - podbadao ju je, gledajući kako joj se obrazi ljutito crvene.Bez podjele imovine? Ništa takvo?

- Ne! - Dobro, jer sigurno nećeš dobiti ništa!

Ljutita zbog njegova namjernog i nepristojnog podsjećanja da je njegovo bogatstvo sada mnogo veće od njezina, Meredith ga je pogledala s profinjenim prezirom. - Uvijek si mislio samo na novac, jedino ti je on bio važan. Nikada se nisam htjela udati za tebe i ne želim tvoj novac! Radije bih umrla od gladi nego dopustila da itko sazna da smo bili u braku!

Glavni konobar odabrao je neprikladan trenutak da se pojavi za njihovim stolom i pita je li njihov objed bio dobar te žele li još što.

- Da - izravno je odgovorio Matt. - Ja ću dupli viski s ledom, a moja supruga - naglasio je sa zlonamjernim, pakosnim zadovoljstvom jer je učinio baš ono što je ona upravo rekla da ne želi da se ikada učini - popit će još jedan martini.

Meredith, koja nikada, ali nikada nije napravila scenu u javnosti, ljutito je pogledala svojeg starog prijatelja i rekla mu: - Dat ću ti tisuću dolara da mu otruješ piće!

Lagano se naklonivši, John se nasmiješio i rekao s ozbiljnom pristojnošću: - Naravno, gospođo Farrell. - Onda se obratio bijesnom Mattu i duhovito pitao: - Želite li arsen ili više volite nešto egzotičnije, gospodine Farrell?

- Da me više nikada nisi oslovio tim prezimenom! - Meredith je upozorila Johna. - To nije moje prezime.

S Johnova lica nestali su veselje i dobronamjernost, te se ponovno naklonio. - Primite moje najiskrenije isprike jer sam bio tako neprimjereno slobodan, gospođice Bancroft. Vaše piće bit će na račun kuće.

Meredith se osjećala kao prava vještica jer je svoj bijes istresla na njega. Mrzovoljno je pogledala u Johnova ukočena leđa dok je odlazio, a onda opet u Matta. Malo je pričekala da se ohlade, a onda je duboko udahnula da se smiri. - Matt, kontraproduktivno je da se tako vrijeđamo. Možemo li, molim te, pokušati biti barem pristojni jedno prema drugomu? Tako bi nam bilo mnogo lakše nositi se sa svim ovim.

Znao je da je ona u pravu i nakon malo oklijevanja kratko je rekao:- Valjda možemo pokušati. Što misliš, kako bismo to trebali riješiti?

- Bez buke! - rekla je i s olakšanjem mu se nasmiješila. - I brzo. Potreba za tajnovitošću i brzinom mnogo je veća nego što ti vjerojatno misliš.

Matt je kimnuo, a misli su mu konačno postajale suvislije.

- Tvoj zaručnik - pretpostavio je. - Prema onomu što piše u novinama, želite se vjenčati u veljači.

- Pa da, tu je i to - složila se.- Parker već zna što se dogodilo. On je otkrio da čovjek kojega je angažirao moj otac nije odvjetnik i da nismo razvedeni. Ali ima još nešto, nešto što mi je iznimno važno i što bih mogla izgubiti ako se ovo sazna.

- Što to?

~ 206 ~

- Potreban mi je diskretan razvod, po mogućnosti obavljen u tajnosti, tako da se o nama ništa ne trača i ne objavljuje. Dakle moj otac uzet će dopust zbog narušena zdravlja i ja jako želim dobiti priliku da zauzmem njegovo mjesto kao privremeni predsjednik tvrtke. Ta mi je prilika potrebna da dokažem članovima uprave da sam sposobna voditi korporaciju kad otac ode u mirovinu. Članovi uprave oklijevaju da me imenuju privremenom predsjednicom; kao što sam ti rekla, jako su konzervativni i nisu sigurni u mene s obzirom na to da sam prilično mlada za tu poziciji i da sam žena. Već imam ta dva utega, a mediji nisu pomogli prikazujući me kako samo bezbrižno hodam s jednog društvenog događaja na drugi, što vole raditi. Ako se mediji dokopaju ove situacije, nastat će cirkus. Objavila sam svoje zaruke s jednim vrlo uglednim, važnim bankarom, a ti se navodno ženiš s pet starleta, ali eto... Ipak smo mi još uvijek u braku. Moguća bigamija ne dovodi do mjesta predsjednika Bancroft’sa. Stvarno, ako se ovo sazna, ja više neću imati nikakve šanse.

- Jasno mi je da to misliš - rekao je Matt - ali ja mislim da ti to ne bi toliko naštetilo koliko smatraš.

- Misliš?- ogorčeno je rekla. - Sjeti se kako si ti reagirao kad sam ti rekla da je odvjetnik bio varalica. Odmah si došao do zaključka da sam nesposobni imbecil koji ne zna voditi ni vlastiti život, a kamoli nešto drugo, poput robne kuće. Upravo će tako reagirati članovi uprave, jer me oni ne vole ništa više od tebe.

- Ne može li im tvoj otac jednostavno reći da želi da tebe imenuju?

Da, ali prema propisima korporacije članovi uprave moraju se jednoglasno složiti oko izbora predsjednika. Čak i da otac ima utjecaj na njih, nisam sigurna da bi se zauzeo za mene.

Matt nije morao odgovoriti na to jer im je jedan konobar donio piće, a drugi je prilazio njihovu stolu noseći bežični telefon.

I mate poziv, gospodine Farrell - rekao je.- Pozivatelj kaže da ste vi rekli da vas nazove ovamo.

Znajući da ga sigurno zove Tom Anderson, Matt se ispričao Meredith, uzeo slušalicu i bez okolišanja upitao: - Što je bilo s komisijom za izdavanje građevinske dozvole u Southvilleu?

- Nije dobro, Matt - rekao je Tom.- Odbili su nas.

- Zašto bi, pobogu, odbili izdati građevinsku dozvolu za projekt koji samo može koristiti njihovoj zajednici?- pitao je Matt, u tom trenutku više zatečen nego ljutit.

- Prema onome što mi je moj čovjek javio, netko vrlo utjecajan rekao im je da nas odbiju.

- Znaš li možda tko?

- Da. Tip koji se preziva Paulson predsjednik je komisije. Rekao je nekolicini članova komisije, i mojem čovjeku, da je senator Davies rekao da će smatrati osobnom uslugom ako se naš zahtjev odbije.

- To je čudno - rekao je Matt mršteći se, pokušavajući se prisjetiti je li donirao novac za Daviesovu kampanju ili za kampanju njegova suparnika, ali prije nego što se uspio sjetiti, Anderson je sarkastično dodao:- Jesi li možda u društvenoj kolumni vidio da se spominje rođendanska proslava organizirana za dobrog senatora?

- Nisam, zašto?

~ 207 ~

- Organizirao ju je određeni gospodin Philip A. Bancroft. Postoji li neka povezanost između njega i određene Meredith o kojoj smo razgovarali prošli tjedan?

U Mattovim prsima eksplodirao je uzavreli, ubojiti bijes. Pogledao je Meredith i primijetio kako je iznenada problijedjela, a razlog je mogao biti jedino taj što je spomenuo komisiju za izdavanje građevinskih dozvola u Southvilleu. Andersonu je tihim, ledenim glasom odgovorio: - Postoji povezanost. Jesi li u uredu? - Anderson je odgovorio da jest, a Matt mu je rekao: - Ostani tamo. Vratit ću se do tri i razgovarat ćemo kako dalje.

Matt je polako, promišljeno spustio slušalicu, a onda pogledao Meredith, koja je iznenada imala snažnu potrebu noktom poravnavati nepostojeće nabore na stolnjaku. Na licima su joj se vidjeli krivnja i upućenost u temu, i u tom ju je trenutku mrzio, prezirao je takvom silinom da se gotovo nije mogao suzdržati. Na ovaj ga sastanak nije zvala zato da zakopa ratnu sjekiru, kao što je rekla, nego zato što je htjela nešto, htjela je nekoliko stvari: htjela se udati za svojeg dragog bankara, htjela je postati predsjednica Bancroft’sa i htjela je brz razvod bez buke. Bilo mu je drago da to sve tako jako želi, jer neće dobiti ništa od toga.

Ono što će ona i njezin otac dobiti jest rat, rat koji će izgubiti... Zajedno sa svime što imaju.

Pokazao je konobaru da donese račun. Meredith je shvatila što radi, a zabrinutost koja je prostrujala njome kad je spomenuo komisiju za izdavanje građevinskih dozvola u Southvilleu sada je prerasla u paniku. Nisu se još složili ni oko čega, a on je iznenada okončao njihov razgovor. Konobar mu je donio račun u kožnom etuiju, a Matt je iz novčanika izvadio novčanicu od sto dolara, stavio je na račun ni ne pogledavši ga i ustao.Idemo - kratko je rekao, već zaobišavši stol da joj izvuče stolicu.

- Ali nismo još ništa dogovorili - očajno je rekla Meredith kad ju je čvrsto uhvatio za lakat i počeo tjerati prema vratima.

- Završit ćemo razgovor u autu.

Pljusak je teško udarao po crvenoj nadstrešnici kad su izašli van, a vratar u uniformi, koji je stajao na pločniku, otvorio je kišobran i držao im ga iznad glave dok su ulazili u limuzinu.

Matt je svojemu vozaču rekao da vozi u robnu kuću Bancroft’s, a onda je svu pozornost opet posvetio njoj. - Dakle - tiho je rekao - što želiš napraviti?

Njegov ton odavao je dojam da će surađivati, a ona je osjetila pomiješane osjećaje olakšanja i posramljenosti: posramljenosti jer je znala zašto ga je komisija odbila, kao što je znala i da će mu biti i odbijeno članstvo u ladanjskom klubu Glenmoor. U sebi se zaklinjući da će nekako natjerati oca da ispravi štetu koju je na ta dva mjesta nanio Mattu, tiho je rekla: - Želim da se razvedemo vrlo brzo, u tajnosti, po mogućnosti izvan Illinoisa ili izvan države, i želim da ostane tajna da smo bili u braku.

Kimnuo je, kao da o tome razmišlja s odobravanjem, no njegove sljedeće riječi iznenadile su je: - A ako odbijem, kako ćeš mi vratiti? Pretpostavljam - nagađao je hladnim glasom kao da mu je to zabavno - da me možeš nastaviti ignorirati na dosadnim društvenim događanjima i da mi tvoj otac može onemogućiti članstvo u svakom drugom ladanjskom klubu u Chicagu.

Već je znao da mu je njezin otac onemogućio članstvo u Glenmooru!. - Žao mi je zbog toga što je učinio u Glenmooru. Stvarno mi je žao.

Nasmijao se na njezinu ozbiljnost.- Nije me briga za tvoj dragocjeni ladanjski klub.

Netko me kandidirao nakon što sam mu rekao da to ne radi.

~ 208 ~

Unatoč tomu što je rekao Meredith nije vjerovala da ga nije briga. Ne bi bio čovjek da nije bio duboko posramljen što su mu uskratili članstvo. Zbog krivnje i posramljenosti nakon očeve uskogrudne zlobe, sklonila je pogled. Za ručkom je uživala u njegovu društvu i imala je osjećaj da i on uživa u njezinu. Tako se dobro osjećala razgovarajući s njim, kao da ružna prošlost ne postoji. Nije mu htjela biti neprijatelj; za ono što se dogodilo prije mnogo godina nije samo on bio kriv. Sada su oboje imali novi život, život koji su si sami izgradili.

Bila je ponosna na svoja postignuća; on je imao svako pravo biti ponosan na svoja.

Podlakticu je naslonio na naslon sjedala, a Meredith se zagledala u elegantan, vrlo tanak zlatni sat koji mu se sjajio na zapešću, a potom i u njegovu ruku. Imao je prekrasne, sposobne, muževne ruke, pomislila je. Prije mnogo godina te ruke imale su žuljeve, a sada su bile njegovane...

Imala je iznenadan, apsurdan poriv da ga uhvati za ruku i kaže mu: Žao mi je. Žao mi je zbog svega što smo napravili i međusobno se povrijedili; žao mi je što smo bili tako pogrešni jedno za drugo.

- Pokušavaš li vidjeti imam li još uvijek prljavštinu pod noktima?

- Ne! - povikala je Meredith i pogledala njegove tajanstvene sive oči. S tihim dostojanstvom priznala je: - Zalila sam što nije sve završilo drukčije... Tako da sada barem možemo biti prijatelji.

- Prijatelji? - zajedljivo je ponovio.- Prošli put kad sam bio s tobom u prijateljskim odnosima to me koštalo prezimena, momaštva i još mnogo toga.

Koštalo te više toga nego što si svjestan, jadno je pomislila Meredith. Koštalo te tvornice koju želiš izgraditi u Southvilleu, ali nekako ću to ispraviti. Natjerat ću oca da ispravi štetu koju ti je nanio i da obeća da se više nikada neće miješati u tvoje poslove. - Matt, slušaj me rekla je, odjednom očajna u naumu da ispravi sve što se dogodilo između njih. - Spremna sam zaboraviti prošlost i...

- Baš velikodušno od tebe - podsmjehnuo joj se.

Meredith se ukočila, zamalo došavši u iskušenje da mu naglasi da je ona oštećena strana, napušteni supružnik, ali onda je potisnula taj poriv i uporno nastavila.- Rekla sam da sam spremna zaboraviti prošlost i zaista jesam. Ako pristaneš na tih, pristojan razvod, dat ću sve od sebe da izgladim stvari za tebe ovdje u Chicagu.

- A kako misliš da možeš izgladiti stvari za mene u Chicagu, princezo?- pitao je, a u glasu mu se čulo sarkastično zabavljanje.

- Nemoj me zvati princezom! Nisam te mislila patronizirati, nego biti poštena!

Matt se naslonio i gledao je, spuštenih kapaka. - Ispričavam se što sam bio nepristojan, Meredith. Što namjeravaš učiniti za mene?

S osjećajem olakšanja, jer je očito promijenio stav, brzo je rekla: - Za početak, mogu se pobrinuti da se prema tebi ne odnose kao prema izopćeniku.

Znam da ti je moj otac onemogućio članstvo u našem klubu, ali pokušat ću ga natjerati da to promijeni...

- Zaboravimo na mene - uglađeno je rekao, dok mu se njezino ulagivanje i licemjerje gadilo. Više mu se sviđala kad je zauzela stav na opernom balu i bahato ga uvrijedila. Ali sada je trebala nešto od njega i Mattu je bilo drago da joj je to silno važno. Jer to neće dobiti.

- Želiš lijep, miran razvod zato što se želiš udati za svog bankara i zato što želiš biti

~ 209 ~

predsjednica Bancroft’sa, je li tako? - Kad je kimnula, Matt je nastavio: - A mjesto predsjednice Bancroft’sa ti je jako, jako važno?

- Želim to više nego što sam ikada išta željela u životu - revno je potvrdila. - Ovaj...

Surađivat ćeš, zar ne? - pitala je, gledajući njegovo nepronično lice kad je auto stao ispred Bancroft’sa.

- Neću.- Rekao je to s takvom pristojnom konačnošću da se Meredith na trenutak zbunila.

- Nećeš? - ponovila je u ljutitoj nevjerici. - Ali razvod je...

- Zaboravi ga!- odsjekao ju je.

- Da ga zaboravim? Ali sve što želim ovisi o njemu!

- To je prokleto loše.

- Onda ću ga dobiti bez tvog pristanka! - uzvratila je.

- Pokušaj i napravit ću takvu frku da je nikada nećeš moći riješiti. Kao prvo, tužit ću tvog beskarakternog bankara za utjecaj na razvod braka.

- Za utjecaj... - Previše zapanjena da bi bila oprezna, Meredith se ogorčeno nasmijala. Jesi li poludio? Ako to napraviš, ispast ćeš budala; napušteni suprug slomljena srca.

- A ti ćeš izgledati kao preljubnica - uzvratio je. Meredithinim cijelim tijelom planuo je bijes. - Proklet bio! - bjesnjela je, zacrvenjevši se. - Ako se usudiš javno osramotiti Parkera, ubit ću te vlastitim rukama! Nisi dostojan ni da mu čistiš cipele! - planula je.- Deset je puta bolji muškarac od tebe! Ne mora pokušavati odvesti u krevet svaku ženu koju upozna. Ima principe, gospodin je, ali ti to ne razumiješ jer si ispod tog odijela skrojena po mjeri još uvijek tek ništavni prljavi radnik iz čeličane, iz prljavog malog grada, s prljavim, pijanim ocem!

- A ti si još uvijek - pomahnitalo je rekao - zlobna, umišljena kuja!

Meredith je zamahnula otvorenim dlanom, no onda je bolno uzdahnula kad ju je Matt uhvatio za zglob i zaustavio ga centimetar od svojega lica. Snažno ga je stisnuo i prijetećim je glasom upozorio: - Ako komisija za izdavanje građevinskih dozvola u Southvilleu ne promijeni odluku, više neće biti ni razgovora o razvodu. Ako se odlučim dati ti razvod, ja ću odlučiti o uvjetima, a ti i tvoj otac pristat ćete na njih. - Još joj jače stisnuvši zglob, povukao ju je naprijed dok im lica nisu bila udaljena tek nekoliko centimetara jedno od drugoga. - Je li ti to jasno, Meredith? Ti i tvoj otac nemate moć nada mnom. Razljuti me još samo jedanput i požalit ćeš što tvoja majka nije pobacila tebe!

Meredith je istrgnula ruku. - Ti si čudovište! - zasiktala je. Kiša joj je prskala po obrazima. Zgrabila je rukavice i torbicu te prijekorno pogledala vozača/tjelesnog čuvara, koji joj je otvorio vrata i gledao njihovu svađu s entuzijastičnim zanimanjem gledatelja na teniskoj utakmici.

Dok je izlazila, Ernest je pojurio k njoj, sa zakašnjenjem je prepoznavši, spreman da je obrani od te opasnosti u kojoj se našla. - Jesi li vidio onog muškarca u autu? - pitala je vratara Bancroft’sa. Kad je rekao da jest, ona mu je kazala: - Dobro. Ako se ikada približi ovoj robnoj kući, smjesta zovi policiju!

~ 210 ~

DVADESET OSMO POGLAVLJE Joe O’Hara počeo je zaustavljati auto ispred zgrade Intercorpa, ali prije nego što je stao, Matt je otvorio vrata i izašao.

- Recite Tomu Andersonu da dođe ovamo - naredio je gospođici Stern dok je nakon ručka s Meredith ljutito prolazio pokraj nje na putu u svoj ured. - A onda mi pokušajte nabaviti aspirin.

Dvije minute poslije pojavila se pokraj njegova stola s čašom hladne vode i dva aspirina.

- Gospodin Anderson dolazi gore - rekla je i promatrala ga dok je pio tablete. - Imate vrlo pun raspored, nadam se da vas ne hvata gripa. Gospodin Hursh na bolovanju je zbog gripe, kao i dva potpredsjednika te pola odjela za obradu podataka. Počinje glavoboljom.

Budući da ona nikada nije pokazivala nikakvo zanimanje za njegovo zdravlje, Matt je pretpostavio da se samo brine zbog toga hoće li se držati svojeg rasporeda. - Ne hvata me gripa - kratko je rekao. - Nikada nisam bolestan. - Stavio je ruku na zatiljak i odsutno počeo masirati bolne mišiće. Glavobolja koja je jutros lagano počela, sada je postajala sve jača.

- Ako ipak imate gripu, ona može trajati tjednima i čak uzrokovati upalu pluća. To se dogodilo gospođi Morris iz oglašavanja i gospodinu Lathrupu iz kadrovske te su oboje u bolnici. Možda biste se trebali odmoriti, a ne ići u Indianu sljedeći tjedan. Inače će vaš raspored...

- Nemam gripu - nervozno je naglasio Matt. - Imam običnu, beznačajnu glavobolju.

Ona se ukočila zbog njegova tona, brzo se okrenula i izjurila van, naletjevši na Toma Andersona.

- Što muči gospođicu Stern? - pitao je Tom, pogledavši preko ramena.

- Boji se da će morati ponovno dogovarati moje sastanke - nestrpljivo je rekao Matt. Razgovarajmo o komisiji.

- Dobro, što želiš da učinim?

- Zasada traži odgodu donošenja konačne odluke.

- Što onda?

Matt je kao odgovor podigao telefonsku slušalicu i nazvao Vanderwilda. - Koja je cijena dionica Bancroft’sa? - pitao je Petera, a kad je on odgovorio, Matt je rekao:- Počni s kupovinom.

Upotrijebi istu metodu koju smo upotrijebili kad smo odlučili preuzeti Haskell. Radi to u tajnosti. - Poklopio je slušalicu i pogledao Toma. - Želim da provjeriš svakog člana uprave Bancroft’sa. Jedan od njih možda će se prodati. Pronađi ga i saznaj koliko traži.

~ 211 ~

Otkako njih dvojica rade zajedno, u korporativnim bitkama koje su gubili i dobivali, Matt nikada nije posegnuo za nečim tako niskim kao što je mito. - Matt, govoriš o čistom podmićivanju.

- Namjeravam pobijediti Bancrofta njegovim oružjem. Koristi svoj utjecaj da kupi glasove u komisiji za izdavanje građevinskih dozvola. Mi ćemo koristiti novac da kupimo glasove u njegovoj upravi. Jedina razlika u tome što on radi i što ja radim jest u sredstvu razmjene. Kad dokrajčim tog osvetoljubivog starog gada, on će dobivati naredbe od mene u vlastitoj dvorani za sastanke!

- Dobro - rekao je Tom nakon neodlučne stanke. - Ali to će se morati raditi vrlo diskretno.

- To nije sve - rekao mu je Matt dok je ulazio u dvoranu za sastanke smještenoj uz njegov ured. Pritisnuo je gumb na zidu, a ostakljena ploha iza koje se skrivao bar tiho se pomaknula ustranu. Matt je iz ormarića izvadio bocu viskija, natočio si ga u čašu i otpio veliki gutljaj. - Želim znati sve što se može znati o radu Bancroft’sa. Radi na tome s Vanderwildom. Za dva dana želim znati sve o njihovim financijama i o njihovim izvršnim direktorima. A najviše od svega zanima me gdje su najranjiviji.

- Pretpostavljam da ih namjeravaš preuzeti.

Matt je otpio još jedan veliki gutljaj. - To ću odlučiti poslije. Sada želim dovoljno dionica da ih kontroliram.

- Što je sa Southvilleom? Uložili smo cijelo bogatstvo u to zemljište.

Na Mattovim usnama pojavio se ironičan osmijeh. - Iz auta sam nazvao Pearsona i Levinsona - rekao je, misleći na čikaško odvjetničko društvo koje mu je bilo na usluzi - i rekao im što želim. Dobit ćemo građevinsku dozvolu i ostvariti lijepu zaradu od Bancroft’sa.

- Kako?

- Tu je ono pitanjce hjustonskog zemljišta koje tako silno žele. - I? - I mi ga sada posjedujemo.

Anderson je kimnuo, napravio dva koraka prema vratima i okrenuo se. Neodlučno je rekao: - Budući da ću zajedno s tobom biti na prvoj crti bojišnice u ovoj bitci s Bancroftom, volio bih barem znati kako je ona započela.

Da ga je to pitao netko od drugih izvršnih direktora, Matt bi ga izgrdio na pasja kola.

Povjerenje je bio luksuz koji si ljudi Mattovih financijskih mogućnosti nisu mogli priuštiti.

Naučio je, kao i drugi koji su stigli do vrha, da je preriskantno, čak i opasno nekomu povjeriti previše. Ta bi osoba onda najčešće iskoristila tu informaciju da pridobije nekoga drugoga, ponekad makar samo i zbog toga da dokaže da im se zaista povjerava poznata i uspješna osoba. Od svih ljudi koje je poznavao, Matt je samo četvorima bezuvjetno vjerovao: svomu ocu, svojoj sestri, Tomu Andersonu i Joeu O’Hari. Tom je bio s njim od starih dana, kada se snalazio pomoću odvažnosti i hrabrosti, gradeći carstvo na temeljima smjelosti i predosjećaja te uz vrlo malo pravog kapitala. Vjerovao je Andersonu i O’Hari jer su dokazali svoju odanost. A u određenoj im je mjeri vjerovao i zbog toga što, kao ni on, nisu dolazili iz bogatih obitelji i privatnih škola. Matt je nakon stanke nevoljko odgovorio:- Prije deset godina napravio sam nešto što se Bancroftu nije svidjelo.

- Pobogu, to je onda bilo nešto jako gadno kad ti se želi osvetiti nakon toliko godina. Što si napravio?

~ 212 ~

- Usudio sam se pucati na više i upasti u njegov mali elitni svijet.

- Kako?

Matt je otpio još jedan gutljaj pića da ispere gorčinu svojih riječi, sjećanja. - Oženio sam se njegovom kćeri.

- Oženio si se s njegovom... Meredith Bancroft? Tom kćeri?

- Baš tom - mrzovoljno je potvrdio Matt.

Kad ga je Anderson zbunjeno i zatečeno pogledao, Matt je dodao: - Ima još nešto što bi trebao znati. Danas mi je rekla da razvod koji je mislila da je dobila prije jedanaest godina nije pravomoćan. Odvjetnik je bio varalica koji zahtjev nikada nije podnio sudu. Rekao sam Levinsonu da to provjeri, ali imam predosjećaj da je to istina.

Nakon što je ponovno zanijemio, sav zapanjen, Andersonov brzi um počeo je raditi. - A sada se želi nagoditi za cijelo bogatstvo, zar ne?

- Želi razvod - ispravio ga je Matt - i ona i njezin otac žele me uništiti, ali osim toga tvrdi da ne želi ništa.

Tom je reagirao s ljutitom odanošću i gorkim, sarkastičnim smijehom. - Kad ih dokrajčimo, požalit će što su započinjali ovaj rat - obećao je i krenuo prema vratima.

Kad je otišao, Matt je prišao prozorima i promatrao dan koji je bio jednako pust i turoban kao i njegova duša. Anderson je vjerojatno bio u pravu kada je u pitanju ishod svega ovoga, ali Mattov pobjedonosni osjećaj već je iščezavao. Osjećao se... Prazno. Dok je zurio u kišu, u mislima su mu se neprestano vrtjele Meredithine posljednje riječi: Nisi dostojan ni da Parkeru čistiš cipele! Deset je puta bolji muškarac od tebe! Ispod tog odijela skrojena po mjeri još si uvijek tek ništavni prljavi radnik iz čeličane, iz prljavog malog grada, s prljavim, pijanim ocem!

Pokušao je te rečenice izbaciti iz glave, ali nije mogao. Rugale su mu se zbog vlastite gluposti, silovito ga podsjećajući na to koja je budala bio kada je ona u pitanju. Godinama nakon što je mislio da su se razveli nije ju mogao posve istjerati iz svojega srca. Radio je do iznemoglosti kako bi izgradio carstvo, vođen nekim glupim, napola definiranim planom da se jednog dana vrati i zadivi Meredith svime što je postigao i onime što je postao.

Usne su mu se izobličile zbog ogorčene samoironije. Danas je imao priliku zadiviti je: financijski je uspio; odijelo koje je nosio koštalo je više nego kamionet koji je vozio kad su se upoznali; u prekrasan, skupi restoran odvezao ju je u limuzini s vozačem i nakon svega toga još uvijek ga je smatrala “tek ništavnim prljavim radnikom iz čeličane”. Inače se ponosio svojim porijeklom, ali zbog Meredithinih riječi osjećao se kao nekakvo ljigavo čudovište izvučeno s dna neke ustajale močvare, čudovište koje je ljuske zamijenilo kožom.

Bilo je gotovo sedam navečer kad je napokon izašao iz zgrade. Joe je otvorio vrata auta, a Matt je ušao unutra. Bio je nevjerojatno umoran te je bolan vrat naslonio na sjedalo, pokušavajući ignorirati slabi miris Meredithina blagog parfema koji se zadržao u autu.

Potom se prisjetio njihova ručka i toga kako se smiješila gledajući ga u oči dok je govorila o robnoj kući. S tipičnom arogancijom Bancroftovih smiješila mu se i tražila ga uslugu, da joj omogući tih, miran razvod, a istodobno ga je javno osramotila i surađivala s ocem da ga uništi. Matt je bio potpuno spreman dati joj razvod, ali ne još.

~ 213 ~

Auto je iznenada skrenuo, a pokraj i iza njega čule su se sirene. Matt je naglo otvorio oči i vidio kako ga Joe gleda u retrovizoru.- Je li ti ikada palo na pamet - otresito je pitao - da s vremena na vrijeme gledaš cestu? Put će tako možda biti manje pustolovan, ali mirniji.

- Ma ne. Uspavljuje me ako predugo zurim u cestu. Dakle - rekao je, započinjući temu koja mu je očito bila u mislima nakon što je svjedočio svađi u autu između Matta i Meredith - ono danas ti je bila žena, ha, Matt? - Pogledao je cestu, a onda je opet bacio pogled na retrovizor. - Mislim, svađali ste se oko razvoda, pa sam zaključio da ti je žena, ne?

- Da - otresito je rekao Matt.

- Baš je vatrena - zahihotao je Joe, ne obazirući se na Mattove skupljene oči. - Ne voli te baš, zar ne?

- Ne. - Što ima protiv radnika iz čeličane?

Njezine posljednje riječi prostrujale su Mattovim mislima. Ti si tek ništavni prljavi radnik iz čeličane. - Prljavština - neodređeno je rekao Matt.- Ne voli prljavštinu.

Kad je bilo očito da mu poslodavac neće ništa više reći, Joe je nevoljko promijenio temu.

- Hoćeš li me trebati sljedeći tjedan dok budeš na farmi u Indiani? Ako ne, tvoj otac i ja htjeli smo dva dana igrati damu.

- Neću. Budi s njim.- Iako je bio trijezan više od desetljeća, Patrick je bio jako emotivan oko prodaje farme unatoč tomu što je odluka o prodaji na kraju bila njegova. Zbog toga Mattu nije bilo svejedno da ga ostavi posve sama dok on bude ondje kako bi spakirao njihove osobne stvari.

- A večeras? Izlaziš li?

Matt je imao spoj s Aliciom. - Uzet ću Rolls - rekao je. - Uzmi si slobodnu večer.

- Ako me trebaš...

- Kvragu! Rekao sam da ću uzeti Rolls.

- Matt?

- Što?!

- Žena ti je prava bomba - rekao je Joe i ponovno zahihotao. - Šteta što te čini tako mrzovoljnim.

Matt je ispružio ruku i nepristojno zatvorio prozor između prednjeg i stražnjeg dijela.

S Parkerovom rukom oko ramena koja ju je tiho tješila, Meredith je zurila u vatru koja je pucketala u njezinu kaminu i s bespomoćnim bijesom razmišljala o nesretnom sastanku s Mattom. Bio je tako ljubazan u početku, zadirkivao ju je jer nije mogla odlučiti što da pije...

Slušao ju je dok je govorila o poslu.

Poziv koji je primio vezan uz komisiju za izdavanje građevinskih dozvola u Southvilleu sve je promijenio; Meredith je to shvatila sada kada je imala vremena razmisliti. Ali neke stvari nije shvaćala, stvari zbog kojih se osjećala nelagodno jer nisu imale smisla: čak i prije nego što je Matt primio poziv, imala je osjećaj da nosi u sebi neki bijes... Ne, nego prezir prema njoj. A unatoč onomu što je napravio prije jedanaest godina, danas se nijedanput nije imao potrebu braniti. Daleko od toga. Zapravo, ponašao se kao da misli da bi se ona trebala braniti. On je tada želio razvod, ona je bila povrijeđena strana, a Matt je nju danas nazvao zlobnom, umišljenom kujom.

~ 214 ~

Meredith je uzdahnula i uzrujano prestala posvećivati pozornost tim besmislenim mislima. Tražila je razloge da opravda njegove postupke, zgroženo je shvatila, pokušavala je pronaći izgovore za njih. One večeri kada ga je upoznala toliko je bila zaslijepljena njegovom surovom snagom i ležernim izgledom da je odlučila od njega napraviti princa na bijelom konju. To je radila i sada, samo u manjoj mjeri, a sve to zbog toga što je i danas imao gotovo isti takav opojni učinak na njezina osjetila kao i prije toliko godina.

Užarena crvena cjepanica otkotrljala se u kaminu, ostavljajući za sobom niz narančastih iskri, a Parker je pogledao na sat. - Sedam je sati - rekao je.- Mislim da bi bilo bolje da odem.

- Uzdahnuvši, Meredith je ustala i otpratila ga do vrata, zahvalna na njegovu obazrivom odlasku. Njezin otac cijelo poslijepodne obavljao je pretrage u bolnici i inzistirao na tome da navečer dođe k njoj da čuje izvještaj o sastanku s Mattom. Ono što će mu reći sigurno će ga razljutiti, a iako je Meredith bila naviknuta na njegov bijes, bilo bi joj neugodno da ga on izbaci u Parkerovoj prisutnosti. - Nekako ga moram natjerati da promijeni odluku o zemljištu u Southvilleu - rekla je. - Do tada nemam ni najmanje šanse natjerati Matta da pristane na miran razvod.

- Uspjet ćeš - pretpostavio je Parker kad ju je zagrlio da je privuče k sebi i utješno poljubi. - Ponajprije, tvoj otac nema mnogo izbora. Shvatit će to.

Zatvarala je vrata kad je čula Parkera kako u hodniku pozdravlja njezina oca, te je duboko udahnula i pripremila se na sukob koji ju je čekao.

- I? - rekao je Philip kad je ušao u njezin stan. - Što se dogodilo s Farrellom?

Meredith je na trenutak ignorirala to pitanje. - Što ti je doktor rekao za nalaze? Što ti je rekao za srce?

- Rekao je da mi je još u prsima - sarkastično je odgovorio Philip dok je skidao kaput i bacao ga preko stolice. Mrzio je sve doktore općenito, a svojega posebno, jer doktora Shaeffera nije mogao natjerati, ni strašenjem ni podmićivanjem, da mu da ono što je htio: jako srce i potvrdu da je zdrav kao dren. - Pusti sada to. Zanima me što je točno Farrell rekao - izjavio je i otišao si natočiti čašu šerija.

- Da se nisi usudio to popiti! - upozorila ga je, a onda je razjapila usta kad je iz unutarnjeg džepa sakoa izvadio tanku cigaru. - Pokušavaš li se ubiti? Spusti tu cigaru!

- Meredith - odbrusio joj je ledenim glasom - neodgovaranjem na moje pitanje nanosiš mojem srcu više stresa nego ova kapljica konjaka i dim cigare. Molim te, prisjeti se da sam ja roditelj, a ne dijete.

Nakon cijelog dana živciranja, od tog nepravednog napada oči su joj bijesno zaiskrile.

Izgledao je bolje nego cijeli tjedan, što je značilo da su nalazi sigurno bili poticajni, osobito stoga što je odlučio konzumirati šeri i cigaru. - Dobro!- odgovorila je, sretna što se on dobro osjeća, jer odjednom nije mogla ni pokušati uljepšati sastanak. Htio je detaljan izvještaj, a Meredith mu ga je dala. Začudo, kad je završila, on je izgledao kao da mu je gotovo laknulo.

- To je to? To je sve što je Farrell rekao? Nije rekao ništa što se činilo... - pogledao je u cigaru kao da se pokušava dosjetiti prave riječi - ništa što se činilo čudnim?- naglasio je.

- Ispričala sam ti sve što je bilo izrečeno - odgovorila mu je Meredith.- A sada bih htjela čuti neke odgovore. - Pogledavši ga ravno u oči, tiho, ali silovito ga je pitala: - Zašto si onemogućio Mattu da bude član Glenmoora? Zašto si se potrudio da komisija odbije njegov

~ 215 ~

zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole? Zašto, nakon svih ovih godina, nastavljaš s tom ludom osvetom? Zašto?

Unatoč ljutitu tonu njezin je otac izgledao kao da mu je nelagodno.- Onemogućio sam mu pristup klubu kako bih tebe zaštitio, da ga ne moraš viđati ondje. Pobrinuo sam se da mu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole bude odbijen zato što želim da se goni iz Chicaga, tako da ga ne moramo viđati kamo god idemo. Ali to nema veze, što je učinjeno, učinjeno je.

- E pa morat će se ispraviti - odlučno mu je priopćila Meredith.

Philip se nije obazirao na to. - Ne želim da više razgovaraš s njim. Danas sam pristao na to samo zbog toga što me Parker uspio uvjeriti da je to najbolji način. Trebao je ići s tobom.

Iskreno rečeno, počinjem misliti da je Parker slabić, a ja ne volim slabiće.

Meredith je prigušila smijeh. - Kao prvo, Parker uopće nije slabić i bio je toliko pametan da zna da bi njegova nazočnost samo zakomplicirala tešku situaciju. Kao drugo, da upoznaš nekoga tko je jak kao ti, mrzio bi ga.

Posegnuo je za kaputom na naslonu stolice kamo ga je bio bacio, te ju je ljutito pogledao preko ramena.- Zašto to kažeš?

- Zato - rekla je Meredith - što je jedini muškarac kojeg sam upoznala, a koji ti može biti ravan po čistoj, neustrašivoj snazi volje, Matthew Farrell! Da, to je istina - nježno je rekla. Na neki način ti je vrlo sličan: pronicljiv, neranjiv i spreman na sve kako bi dobio što želi. U početku si ga mrzio zato što je bio nitko i ništa, i zato što se usudio spavati sa mnom. Ali još si ga više mrzio zbog toga što ga nisi mogao zastrašiti: ni one prve večeri u ladanjskom klubu kad si ga istjerao ni poslije kad sam ga dovela kući nakon što smo se vjenčali.Nasmiješila se; bio je to tužan osmijeh bez ljutnje te je smireno završila: - Prezireš ga jer je on jedini muškarac kojega si ikada upoznao koji je jednako nesalomljiv kao ti.

Kao da je ravnodušan spram njezina odgovora, hladno je rekao: - Ti me ne voliš, zar ne, Meredith?

Meredith je razmislila o tom pitanju s pomiješanim osjećajima ljubavi i opreza. Podario joj je život, no onda je pokušavao usmjeriti svaki njezin udisaj, svaki dan toga života. Nitko ga nikada nije mogao optužiti da se nije brinuo za nju ili da ju je zanemarivao, jer bdio je nad njom poput jastreba otkako je bila dijete. Toliko joj je toga pokvario, a zapravo je to radio iz ljubavi, iz posesivne, zagušujuće ljubavi. - Volim te - odgovorila je s nježnim osmijehom kako bi ublažila svoje riječi - ali ne sviđa mi se mnogo toga što radiš. Znaš povrijediti ljude bez kajanja, baš kao i Matt.

- Radim ono što mislim da se treba uraditi - odgovorio je, oblačeći kaput.

- Ono što se sada treba uraditi - podsjetila ga je Meredith i ustala tako da ga može otpratiti do vrata - jest popraviti štetu koju si mu nanio u Glenmooru i u procesu zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole u Southvilleu. Kad to napraviš, ponovno ću stupiti u kontakt s njim i izgladiti situaciju.

- I misliš da će mu to biti dovoljno i da će pristati dati ti razvod?- odgovorio je sa sarkastičnom nevjericom.

- Da, mislim. Vidiš, u prednosti sam: Matthew Farrell ne želi biti u braku sa mnom ništa više nego što ja želim biti u braku s njim. Trenutno želi osvetu, ali nije toliko lud da si zakomplicira ostatak života zbog toga da se osveti tebi ili meni. Nadam se. Dakle - dovršila

~ 216 ~

je - daješ li mi riječ da ćeš sutra sjesti za telefon i nazvati komisiju da prihvati njegov zahtjev?

Pogledao ju je, a njegova volja sukobljavala se s njezinim potrebama. - Razmislit ću o tome.

- To nije dovoljno...

- To je najviše što sam spreman učiniti.

Kad je proučila njegovo kruto lice, Meredith je zaključila da blefira te ga je s olakšanjem poljubila u obraz. Kad je otišao, ponovno je prišla sofi i sjela. Četvrt sata odsutno je buljila u ugaslu žeravicu kad se sjetila da joj je Parker večeras bio rekao da se sutra sastaju članovi uprave Bancroft’sa kako bi pokušali odlučiti tko će biti privremeni predsjednik. On neće glasati o ovoj temi zbog svoje povezanosti s Meredith. No večeras je bila preiscrpljena da bi osjećala napetost ili uzbuđenje zbog sastanka na kojemu možda neće biti donesena konačna odluka.

Dok je posezala za daljinskim upravljačem koji je stajao na stoliću, iznenada se sjetila intervjua Barbare Walters s Mattom. Razgovarali su o njegovu uspjehu i o poznatim ženama s kojima je bio, a Meredith se pitala kako je ikada mogla misliti da bi ona i Matt mogli biti sretni zajedno. Ona i Parker međusobno su se shvaćali; dolazili su iz istog društvenog kruga, iz istog društvenog sloja ljudi koji su poklanjali nova krila bolnicama i posvećivali vrijeme dobrotvornim ili društvenim događanjima. Oni nisu o svojem bogatstvu govorili na javnoj televiziji, kao ni o svojim neukusnim ljubavnim avanturicama!

Bez obzira na to koliko novca Matthew Farrell zaradio, ogorčeno je pomislila, ili s koliko prekrasnih, poznatih žena spavao, i dalje će biti ono što je oduvijek bio: okrutan, bahat i pokvaren. Bio je pohlepan, beskrupulozan i... Zbunjeno se namrštila gledajući u televizor: bio je sve to, a opet, danas je imala osjećaj da on ima jednako nisko mišljenje o njoj!. Kad se sjetila kako je napala njegovu obitelj i nazvala ga prljavim radnikom iz čeličane, nije baš imala visoko mišljenje o sebi. To je bio nizak udarac, a zapravo se u sebi divila ljudima koji su bili toliko snažni tijelom i duhom da se bave teškim fizičkim radom; bilo je potrebno mnogo hrabrosti da se dan za danom vraćaš poslu koji ne pruža nikakav mentalan izazov, nego ti samo daje plaću. Obrušila se na Mattovo porijeklo jer je to bila njegova jedina ranjiva točka.

Zvonjava telefona prenula ju je iz misli, pa se javila. Čula je Lisin zabrinuti glas: - Mer, što se danas dogodilo s Farrellom? Rekla si da ćeš me nazvati nakon što se sastaneš s njim.

- Znam i javila sam ti se na dojavljivač nakon što sam se vratila u ured, ali nisi mi odgovorila.

- Otišla sam iz zgrade na nekoliko minuta. I, što se dogodilo?

Meredith je već dvaput ispričala cijelu priču i bila je preumorna da je opet prepričava. Sastanak nije bio uspješan. Mogu li ti detalje ispričati sutra?

- Razumijem. Može uz večeru?

- Može. Ali ja sam na redu za kuhanje.

- Jao, ne! - zadirkivala ju je Lisa. - Još uvijek imam probavnih tegoba od posljednjeg puta kada si kuhala. Kako bi bilo da donesem nešto iz kineskog restorana na putu do tebe?

- Može, ali ja plaćam.

- Pošteno. Da donesem još nešto?

~ 217 ~

- Ako želiš da ti prepričam svoj sastanak s Mattom - mrzovoljno se našalila Meredith bolje da doneseš cijelu kutiju papirnatih maramica.

- Tako je loše? - Da. - Onda bi možda bilo bolje da donesem pištolj - šalila se - pa ga nakon večere možemo potražiti.

- Nemoj me dovoditi u iskušenje! - odgovorila je Meredith, ali blago se nasmiješila Lisinoj šali.

~ 218 ~

DVADESET DEVETO POGLAVLJE U pola dva sutradan poslijepodne Meredith je otišla iz odjela oglašavanja i krenula prema svojemu uredu. Cijeli dan ljudi su se okretali za njom i zurili u nju kamo god bi išla, a ona je znala zašto to rade. Pritisnula je gumb dizala, razmišljajući o sramotnom napisu Sally Mansfield u Tribuneu od jutros: Prijatelji Meredith Bancroft koji su bili zatečeni kada je ona na opernom balu prije dva tjedna ignorirala najpoželjnijeg čikaškog neženju, Matthewa Farrella, ponovno će se iznenaditi: njih dvoje ručali su skupa za jednim od ugodnih stolova u stražnjem dijelu Landry’sa!

Naš najnoviji neženja itekako je zaposlen: te iste večeri pratio je prekrasnu Aliciu Avery na premijeru Ukroćene goropadnice u Little Theateru.

Meredith je u svojemu uredu ljutito otvorila ladicu, ponovno se čudeći uskogrudnoj osvetoljubivosti kolumnistice koja je bila bliska prijateljica Parkerove bivše supruge. Taj napis da je ručala s Mattom nije bilo ništa drugo nego smicalica pomoću koje će Parker izgledati kao budala, u neposrednoj opasnosti da bude ostavljen.

- Meredith - rekla je Phyllis, napeta glasa. - Upravo je nazvala tajnica gospodina Bancrofta. Rekla je da te on odmah želi vidjeti u svojemu uredu.

Nezakazani, iznenadni pozivi Meredithina oca bili su iznimno rijetki; aktivnosti svojih direktora radije je nadgledao pomoću redovito zakazanih tjednih sastanaka, a sve drugo rješavao je telefonski. U trenutku tišine u kojemu su se Meredith i njezina tajnica pogledale obje su pretpostavile da razlog može biti povezan s imenovanjem privremenog predsjednika.

Taj zaključak potvrđen je kad je Meredith stigla na recepciju ispred očeva ureda te vidjela da su pozvani i svi drugi izvršni potpredsjednici, uključujući i Allena Stanleya, koji je prošli tjedan bio na godišnjem odmoru.

- Gospođice Bancroft - rekla je očeva tajnica pokazujući joj prema naprijed - gospodin Bancroft želi vas odmah primiti.- Meredithino srce poskočilo je od veselja dok je hodala prema vratima njegova ureda: budući da će njoj prvoj biti priopćena odluka uprave, bilo je logično da je ona izabrana. Kao njezin otac, i njegov otac, i svi drugi Bancroftovi prije njih, i

~ 219 ~

Meredith Bancroft dobit će svoje pravo stečeno rođenjem. To jest bit će joj dopušteno da svoju sposobnost dokaže u sljedećih šest mjeseci.

Blesavo blizu tomu da se rasplače od sentimentalnosti, Meredith je pokucala na vrata i ušla u njegov ured. Samo su Bancroftovi nastanjivali ovaj ured i sjedili za tim stolom; kako je ona mogla i pomisliti da će njezin otac zanemariti takav važan običaj?

Njezin otac stajao je pokraj prozora, ruku sklopljenih iza leđa.

- Dobro jutro - veselo je rekla njegovim leđima.

- Dobro jutro, Meredith - rekao je okrenuvši se, a glas i izraz lica bili su mu neuobičajeno srdačni. Sjeo je za svoj stol i gledao je dok je prilazila. Iako su se na drugom kraju ureda nalazili sofa i stolić, on nikada nije ondje sjedio niti je pozvao nekoga drugoga da tamo sjedne. Umjesto toga navika mu je bila sjediti za stolom na okretnoj stolici s visokim naslonom i obraćati se ljudima službeno, preko velike prepreke prostranog, antiknog, impozantnog stola. Meredith nije bila sigurna radi li on to nesvjesno ili je tako namjerno htio zastrašiti druge. Bilo kako bilo, svi su - uključujući ponekad i Meredith - bili uznemireni kada su se morali prostranim tepihom dovući do njegova stola, dok je on sjedio za njim, čekao i gledao.

Meredith je primijetila da on sada čeka s neuobičajenim strpljenjem, ali nije ustao. Iako bi zbog dobrog odgoja ustao kad god bi neka žena stigla na neko drugo mjesto, ako je ta žena radila za Bancroft’s kao menadžer ili je bila na nekoj višoj poziciji, on bi ostao sjediti, čak i kad bi svi drugi muškarci ustali. Meredith je znala da je tako tiho kritizirao njihovu prisutnost u izvršnim redovima. A opet, kad god je bila s njim negdje izvan robne kuće, on je poštivao sve formalnosti. Za svojeg radnog vijeka u robnoj kući Meredith je naučila prihvatiti te njegove dvije vrlo različite strane, iako ju je svejedno ponekad znalo uzrujati to što bi ga navečer poljubila za laku noć, a on bi onda sljedeće jutro na poslu prošao pokraj nje i jedva joj otresito kimnuo glavom.

- Sviđa mi se ta haljina koju imaš na sebi - rekao je, pogledavši njezinu bež haljinu od kašmira.

- Hvala ti - odgovorila je Meredith s iznenađujućom iskrenošću.

- Ne volim ona poslovna odijela koja nosiš većinu vremena. Žene bi trebale nositi haljine. - Ne čekajući njezin odgovor, nagnuo je glavu prema jednoj od stolica ispred stola, a Meredith je sjela, očajno želeći skriti nervozu.

- Pozvao sam cijelo izvršno osoblje jer vam moram nešto priopćiti, ali najprije sam htio razgovarati s tobom. Članovi uprave donijeli su odluku o privremenom predsjedniku. Zastao je, a Meredith se nagnula naprijed, napeta od iščekivanja. - Izabrali su Allena Stanleya.

- Molim?- zatečeno je izustila, a zavrtjelo joj se od zaprepaštenosti, ljutnje i nevjerice.

- Rekao sam da su izabrali Allena Stanleya. Neću ti lagati: napravili su tako prema mojoj preporuci.

- Allen Stanley - prekinula ga je Meredith zatečenim, bijesnim glasom dok je ustajala na rubu je živčanog sloma otkako mu je žena umrla! Osim toga nema iskustvo u vođenju maloprodajnog poslovanja, kao ni potrebnu stručnost...

- On je dvadeset godina financijski direktor Bancroft’sa - odsjekao ju je otac, ali Meredith nije bila zastrašena niti je bila gotova. Razjarena, ne samo zbog toga što joj je

~ 220 ~

uskraćena prilika koja joj je trebala biti dodijeljena nego i zbog glupog odabira nasljednika, stavila je ruke na njegov stol. - Allen Stanley samo je malo bolji računovođa! Nisi mogao gore odabrati, i ti to znaš! Bilo tko drugi, bilo tko, bio bi bolji izbor... - A onda je shvatila o čemu je riječ i zbog toga su je gotovo izdala koljena. - Zato si preporučio Stanleya, zar ne?

Zato što nikako neće moći voditi Bancroft’s kao ti ili bolje od tebe. Namjerno ugrožavaš ovu kompaniju jer tvoj ego...

- Neću od tebe trpjeti takve riječi!

- Da se nisi usudio sada pozivati na autoritet roditelja!- bijesno ga je upozorila Meredith. - Tisuću si mi puta rekao da naš odnos u ovoj robnoj kući ne postoji. Ja nisam dijete i govorim ti kao kći. Ja sam potpredsjednica i većinski dioničar ove kompanije.

- Da mi se netko od drugih potpredsjednika obrati na ovaj način, smjesta bi dobio otkaz!

- Onda daj meni otkaz!- uzvratila je. - Ne, neću ti pružiti to zadovoljstvo! Dajem otkaz.

Koji odmah stupa na snagu. Imat ćeš pismo na svojemu stolu za petnaest minuta.

Prije nego što je krenula van, on se svalio na svoju stolicu. - Sjedni!- naredio joj je. Budući da želiš to raščistiti u ovom nezgodnom trenutku, bacimo sve karte na stol.

- To bi bila dobrodošla promjena! - uzvratila je Meredith dok je sjedala.

- Dakle - rekao je sa zajedljivim sarkazmom - istina je ta da nisi ljuta zbog toga što sam odabrao Allena Stanleya, nego zato što nisam odabrao tebe.

- Ljuta sam i zbog jednoga i zbog drugoga.

- Bilo kako bilo, imao sam valjane razloge zašto da ne odaberem tebe, Meredith. Kao prvo, nisi dovoljno stara ni iskusna da preuzmeš ovu kompaniju.

- Stvarno? - uzvratila je Meredith. - Kako si došao do tog zaključka? Ti si bio manje od godinu dana stariji od mene kad te djed postavio da vodiš kompaniju.

- To je bilo drukčije.

- Naravno - složila se, a glas joj je drhtao od bijesa. - Tvoje iskustvo u robnoj kući kada si postao glavni bilo je mnogo manje impresivno od mojega! Zapravo, jedini tvoj uspjeh bio je taj što si stizao na vrijeme na posao! - Vidjela je kako stavlja ruku na prsa, kao da ga boli, a to ju je još više razjarilo. - Da se nisi usudio glumiti srčani udar, jer me to neće spriječiti da ti kažem ono što sam ti trebala reći prije mnogo godina.- Ruka mu je pala sa sakoa te ju je ljutito i problijedjelo gledao kad je izjavila:- Ti si zadrt. I jedini pravi razlog zbog kojeg mi nećeš dati priliku jest taj što sam žena.

- Nisi daleko od istine - protisnuo je kroz stisnute zube potiskujući bijes koji je bio gotovo jednako snažan kao i njezin. - Na recepciji sada čeka pet muškaraca koji su u ovu robnu kuću uložili nekoliko desetljeća svojega života. Ne nekoliko godina, već nekoliko desetljeća!.

- Stvarno? - sarkastično mu je uzvratila.- Koliko je njih uložilo četiri milijuna dolara vlastita novca? Osim toga ne samo da blefiraš nego i lažeš. Dvojica od njih počeli su raditi ovdje iste godine kao i ja, i to za veću plaću, usput da kažem.

Stisnuo je šake i stavio ih na stol. - Ova je rasprava besmislena.

- Da, jest - ogorčeno se složila, ustajući.- I dalje ostajem pri davanju otkaza.

~ 221 ~

- Što misliš, kamo ćeš otići odavde? - rekao je glasom koji podrazumijeva da nikada neće naći tako dobar posao.

- U bilo koju robnu kuću u zemlji! - uzvratila je Meredith, previše bijesna da razmisli o boli koju bi joj nanio takav čin nelojalnosti. Bancroft’s je bio njezina prošlost, njezin život.

- Marshall Field’s bi me zaposlio za pet minuta, kao i May Company ili Neimans...

- Sada ti blefiraš - odsjekao ju je.

- Samo me gledaj! - upozorila ga je, ali već joj je bila muka pri pomisli da radi za konkurenciju Bancroft’sa te je bila iscrpljena uzburkanim emocijama. Gotovo je umorno rekla: - Možeš li barem jedanput biti iskren prema meni...

Kad je u ledenoj tišini čekao njezino pitanje, ona je rekla: - Nikada mi nisi namjeravao predati robnu kuću, zar ne? Ni sada ni u budućnosti, bez obzira na to koliko dugo i naporno radila ovdje?

- Nisam.

U dubini duše uvijek je to znala, no svejedno joj se zavrtjelo u glavi kad je on to priznao.

- Zato što sam žena - izjavila je.

- To je jedan razlog. Oni muškarci vani neće raditi za ženu.

- To je glupost - otupjelo je odgovorila Meredith.- I to je protuzakonito. A nije ni istina, ali to već znaš. Deseci su mi muškaraca podređeni, izravno ili neizravno, u odjelima pod mojim vodstvom. Zbog svoje egoistične zadrtosti misliš da ne bih trebala voditi ovu kompaniju.

- Možda dijelom i zbog toga - uzvratio joj je. - A možda i zbog toga što ti ne želim pomagati i poticati te u toj slijepoj odlučnosti da cijeli život izgradiš oko ove kompanije!

Zapravo, učinit ću sve što je u mojoj moći da te spriječim da svoj život temeljiš na karijeri u bilo kojoj robnoj kući! To su moji motivi zbog kojih ti ne dopuštam da naslijediš ovaj ured, Meredith. A sviđali ti se oni ili ne, barem ja znam koji su. S druge strane, ti ni ne znaš zašto si tako odlučna da postaneš sljedeći predsjednik Bancroft’sa.

- Molim? - izustila je u ljutitoj zbunjenosti. - Onda mi ti reci zašto je to tako.

- Dobro, hoću. Prije jedanaest godina udala si se za gada koji je htio tvoj novac i koji ti je napravio dijete; izgubila si dijete i saznala da više nećeš moći imati djece. A onda si iznenada - završio je ogorčenim trijumfom - razvila trajnu ljubav prema tvrtki Bancroft & Company i snažnu ambiciju da joj budeš majka!

Meredith je zurila u njega dok su joj kroz misli prolazile sve mane njegova argumenta, a grlo joj se bolno stegnulo od emocija. Boreći se da glas održi stabilnim, rekla je: - Volim ovo mjesto otkako sam bila djevojčica; voljela sam ga i prije nego što sam upoznala Matthewa Farrella, kao što sam ga voljela i nakon što je on otišao iz mojega života. Zapravo, mogu ti reći točno kada sam odlučila raditi ovdje i jednog dana postati predsjednicom. Imala sam šest godina, a ti si me doveo ovamo da te čekam dok si bio na sastanku uprave. I rekao si mi - shrvano je nastavilada mogu sjesti ovamo, na tvoju stolicu dok te čekam. To sam i učinila.

Sjedila sam ondje, dirala tvoja nalivpera i pozvala tvoju tajnicu preko interfona, a ona je došla ovamo i ja sam joj izdiktirala pismo. Bilo je to pismo za tebe - rekla je, a kad mu je lice problijedjelo, znala je da se iznenada sjetio tog pisma. - U pismu je pisalo - zastala je da ponovno drhtavo udahne, odlučno odbijajući da je vidi kako plače - “Dragi oče, učit ću i

~ 222 ~

naporno raditi tako da jednog dana budeš toliko ponosan na mene da mi dopustiš da radim ovdje kao ti i djed. A ako bude tako, hoćeš li mi dopustiti da opet sjednem na tvoju stolicu?”

- Taj si dan pročitao to pismo i rekao naravno - dovršila je Meredith, gledajući ga s ponosnim prezirom. - Ja sam održala svoju riječ, ali ti nikada nisi održao svoju. Druge djevojčice igrale su se lutkama, ali ja nisam - dodala je uz prigušeni smijeh. - Ja sam se igrala robne kuće!

Podigla je bradu i dodala:- Prije sam mislila da me voliš. Znam da si htio da budem muško, ali nikada nisam mislila da ti nije stalo do mene samo zato što sam žensko. Cijeli si me život tjerao da mrzim majku jer nas je ostavila, ali sada se pitam je li otišla ili si je ti otjerao od sebe, baš kao što si i mene otjerao. Moj otkaz bit će ti sutra na stolu. - Vidjela je izraz zadovoljstva na njegovu licu zbog te odgode, a onda je bradu podigla još više. - Imam zakazane sastanke i do sutra mu se neću moći posvetiti.

- Ako ne budeš ovdje kad drugima priopćim odluku - upozorio ju je kad je krenula prema bočnim vratima koja su vodila u dvoranu za sastanke te onda u hodnik - mislit će da si u suzama pobjegla zato što nisam odabrao tebe.

Meredith je zastala dovoljno dugo da ga pogleda s iznimnim prezirom. - Nemoj se zavaravati, oče. Iako se prema meni odnosiš kao prema neželjenu teretu, nitko od njih ne misli da si toliko bešćutan i ravnodušan prema meni, kao što zapravo jesi. Mislit će da si vlastitoj kćeri prije nekoliko dana rekao koga ćeš odabrati.

- Mislit će drukčije kad daš otkaz - upozorio ju je, a na trenutak mu se u glasu čulo nešto slično zabrinutosti.

- Bit će prezaokupljeni time da pomažu jadnom Allenu Stanleyu da vodi kompaniju i neće stići razmišljati o tome.

- Ja ću pomagati Allenu Stanleyu.

Zastala je s rukom na kvaki i pogledala ga preko ramena, toliko otupjela da se uspjela i nasmijati. - Znam to. Zar si mislio da sam toliko bahata da vjerujem da ću moći voditi Bancroft’s sama, bez tvoje pomoći dok si na dopustu? Ili si se bojao da ću pokušati? - Ne čekajući njegov odgovor, Meredith je otvorila vrata dvorane za sastanke i ostavila ga bez riječi.

Njezino razočaranje što nije dobila priliku da se dokaže kao privremena predsjednica Bancroft’sa bilo je potpuno zasjenjeno boli koju je osjetila jer je upravo shvatila koliko mu malo znači. Godinama si je govorila da je on voli, ali samo da to ne zna pokazati. Sada, dok je čekala dizalo, Meredith se osjećala kao da joj je netko svijet okrenuo naglavačke. Vrata su se otvorila i ona je zakoračila unutra, a onda je zurila u dvostruki niz osvijetljenih brojeva, ne znajući koji da pritisne jer nije znala kamo ide. Niti tko je. Cijeli život bila je kći Philipa Bancrofta. To je bila njezina prošlost. Njezina budućnost oduvijek je bila ovdje, u robnoj kući. Sada je njezina prošlost laž, a budućnost... praznina. Muški glasovi dopirali su niz hodnik te je stisnula gumb za polukat, moleći se da se vrata zatvore prije nego što je itko vidi.

Polukat je zapravo bio balkon koji je gledao na prizemlje robne kuće, a tek kad je Meredith prišla ulaštenoj mjedenoj ogradi i pogledala dolje, shvatila je da je automatski došla ovamo, na svoje omiljeno mjesto. Uhvativši se za hladnu, glatku mjedenu ogradu, stajala je ondje i gledala dolje u bučno komešanje među policama, osjećajući se potpuno usamljeno u robnoj kući prepunoj kupaca, dok je na zvučnicima svirala pjesma White

~ 223 ~

Christmas. S desne strane, za pultovima s donjim rubljem, žene su pregledavale kombinee i spavaćice, dok je gospođa Hollings, voditeljica odjela donjeg rublja i Meredithina bivša šefica, nadgledala sve za glavnim pultom s istom onom strogom, nepokolebljivom mirnoćom koja je isijavala iz nje svih dvadeset pet godina koliko je radila u Bancroft’su.

Kratko se nasmiješila Meredith, ali Meredith je okrenula glavu, pretvarajući se da nije vidjela taj tihi pozdrav. Okrenula je glavu jer se nije mogla natjerati ni na prijetvoran osmijeh.

Iza nje kupci su pretraživali police sa svilenim penjoarima. Na balkonu sa suprotne strane, na muškom odjelu udobne odjeće za nošenje kod kuće, veselo su se prodavali kućni ogrtači. Čula je glasove i glazbu te neprestano zujanje računalnih blagajni koje su izbacivale račune, ali nije ništa osjećala. Iznad glave oglasio se sustav pozivanja: dva kratka zvona, stanka, onda još jedno; bila je to njezina pozivna šifra, ali nije reagirala. Nije se uspjela pomaknuti sve dok joj se netko nije izravno obratio.

- Radite li ovdje? - upitala je jedna nestrpljiva žena.

Radi li ona ovdje? Meredith se teškom mukom pokušala usredotočiti.

- Mislim - nastavila je žena gurajući penjoar Meredith - pretpostavljam da radite, budući da ne nosite kaput.

- Da - odgovorila je Meredith. Danas još radi ovdje.

- Gdje onda mogu naći penjoare na popustu iz vaše reklame? Ovaj košta 425 dolara, a u nedjeljnom Tribuneu piše da ih imate za 89,95 dolara.

- Ti su na petom katu - objasnila je Meredith.

Ponovno se oglasila njezina pozivna šifra, a ona je i dalje stajala ondje, ne znajući pozdravlja li se s robnom kućom, svojim snovima ili se samo muči.

Treći put kad se oglasio poziv, Meredith je nevoljko prišla pultu blizu kućnih ogrtača i nazvala broj glavnog operatera robne kuće. - Ovdje Meredith Bancroft - rekla je. - Zvali ste me?

- Da, gospođice Bancroft. Vaša tajnica kaže da hitno morate nazvati svoj ured.

Kad je poklopila, Meredith je pogledala na sat. Imala je još dva sastanaka zakazana tog poslijepodneva, ako ih bude mogla održati kao da je sve normalno. No čak i ako bude mogla, koji je bio smisao mučiti se time? Meredith je nevoljko nazvala Phyllis. - Ja sam - rekla je. Zvala si me?

- Jesam. Oprosti što te uznemiravam, Meredith - započela je Phyllis, a po njezinu tužnom, nelagodnom tonu, Meredith je pretpostavila da je gotov sastanak koji je sazvao njezin otac da objavi tko je njegov privremeni nasljednik i da su se vijesti već proširile. Zvao je gospodin Reynolds - nastavila je Phyllis. - I to dvaput posljednjih pola sata. Kaže da mora razgovarati s tobom. Zvuči vrlo uzrujano.

Meredith je shvatila da je i Parker očito čuo vijesti. - Ako bude opet zvao, molim te, reci mu da ću mu se javiti kasnije. - Sada ne bi mogla podnijeti njegovo suosjećanje da se ne slomi. A da joj pokuša reći da je to nekako najbolje... Ni to ne bi mogla podnijeti.

- U redu - rekla je Phyllis. - Za pola sata imaš sastanak s direktorom oglašavanja. Želiš li da to otkažem?

Meredith je ponovno oklijevala, dok joj je pogled gotovo s ljubavlju skitao po uzbudljivim aktivnostima svuda oko nje. Nije mogla samo tako otići, ne dok je posao u

~ 224 ~

Houstonu još visio u zraku i dok je još nekoliko drugih projekata trebalo njezinu pažnju.

Ako bude naporno radila sljedeća dva tjedna, moći će završiti veći dio posla, a ostatak pripremiti da se preda njezinu nasljedniku. Ostaviti sve u neredu, otići, a da se ne pobrine za neke svoje projekte, nije bilo u najboljem interesu robne kuće. Njezine robne kuće.

Povrijediti Bancroft’s bilo bi kao da povrijedi sebe. Bez obzira na to kamo išla ili što radila, ovo mjesto uvijek će biti dio nje, a ona dio njega.- Ne, nemoj ništa otkazivati. Doći ću uskoro.

- Meredith? - neodlučno je rekla Phyllis. - Ako te to išta tješi, većina nas misli da je tebi trebalo pripasti mjesto predsjednika.

Meredithin smijeh bio je kratak i prigušen. - Hvala - rekla je i poklopila. Phyllisine riječi potpore bile su dražesne, ali sada joj nisu uspjele podići loše raspoloženje.

~ 225 ~

TRIDESETO POGLAVLJE Parker je pogledao telefon koji je zvonio u Meredithinu dnevnom boravku, a potom nju.

Stajala je pokraj prozora, izgledajući blijedo i povučeno. - To je vjerojatno opet tvoj otac.

- Neka se javi telefonska sekretarica - odgovorila je Meredith i slegnula ramenima. Iz ureda je otišla u pet sati, a do tada se već odbila javiti na dva očeva poziva i na nekoliko poziva novinara koje je jako zanimalo kako se osjeća zbog toga što ju je danas mimoišla predsjednička pozicija.

Glas njezina oca bijesno je zagrmio čim je snimljena poruka završila: - Meredith, znam da si tamo, kvragu. Javi se! Želim razgovarati s tobom.

Zagrlivši je s leđa oko struka, Parker ju je privukao k sebi. - Znam da ne želiš razgovarati s njim - rekao je suosjećajno, ali racionalno - ali u posljednjih sat vremena već je zvao četiri puta. Zašto ne razgovaraš s njim kako bi to riješila?

Parker je inzistirao na tome da se vidi s Meredith kako bi joj bio moralna podrška, ali ona je zapravo samo htjela biti sama. - Trenutno ne želim ni s kim razgovarati, a najmanje s njim. Molim te, pokušaj to razumjeti. Stvarno bih htjela biti... Sama.

- Znam - rekao je, uzdahnuvši, ali ostao je tamo gdje je i bio, pružajući joj u tišini suosjećanje dok je Meredith kroz prozore bezvoljno zurila u tamu. - Dođi na sofu - šapnuo je i usnama joj okrznuo sljepoočnicu. - Natočit ću ti piće. - Odmahnula je glavom, odbijajući piće, ali prišla je sofi i sjela u njegovo naručje. - Jesi li sigurna da ćeš biti dobro ako odem? pitao ju je sat vremena poslije. - Moram još nešto obaviti ako sutra mislim ići, ali ne ide mi se kad si ti ovako neraspoložena. Sutra je Dan zahvalnosti i ti ga nećeš željeti provesti s ocem kao što si planirala. Slušaj - iznenada je rekao, donijevši odluku - otkazat ću let za Ženevu. Netko drugi može održati uvodni govor na bankarskoj konferenciji. Ma neće ni primijetiti...

- Ne! - povikala je Meredith, tjerajući se da pokaže energiju koju nije osjećala dok je ustajala. U svoj ovoj muci zaboravila je da Parker sutra treba ići na put i tri se tjedna sastajati s kolegama iz Europe, te održati uvodni govor na Svjetskoj bankarskoj konferenciji.

- Neću se baciti kroz prozor - obećala je s ironičnim smiješkom, zagrlila ga oko ramena i nježno poljubila prije odlaska.- Ići ću na večeru za Dan zahvalnosti k Lisinoj obitelji. Kad se ti vratiš, ja ću već napraviti planove za novu karijeru i dovest ću si život u red. Privest ću kraju organizaciju našeg vjenčanja.

- Što namjeravaš napraviti vezano uz Farrella?

Zatvorivši oči, Meredith se nakratko zapitala kako se bilo tko može nositi s toliko komplikacija, prepreka i razočaranja. Uslijed današnjih poražavajućih saznanja, uspjela je

~ 226 ~

zaboraviti da je još uvijek u braku s tim odvratnim, nemogućim...- Moj otac morat će odobriti Mattov zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole. Toliko mi duguje - ogorčeno je dodala. - Kad se to dogodi, moj će odvjetnik stupiti u kontakt s Mattom i ponuditi mu to za sklapanje primirja.

- Misliš li da se u ovakvu stanju možeš baviti organizacijom vjenčanja?- nježno je pitao.

- Mogu i hoću - obećala je, tjerajući se da zvuči entuzijastično. - Vjenčat ćemo se u veljači, kako smo i planirali!

- Još nešto...- dodao je, naslonivši ruku na njezin obraz. - Obećaj mi da se nećeš posvetiti novom poslu prije nego što se vratim.

- Zašto?

Duboko udahnuvši, vrlo oprezno je rekao: - Oduvijek mi je bilo jasno zašto si inzistirala na tome da radiš u Bancroft’su, ali budući da više ne možeš, volio bih da barem razmisliš o tome da si napraviš karijeru moje supruge. Imat ćeš jako puno posla. Osim vođenja kućanstva i društvenih događanja tu je i humanitarni rad...

Preplavljena očajem kakav je već godinama nije obuzeo, Meredith se htjela pobuniti, no onda je odustala.

- Sretan put - prošaputala je kad ga je poljubila u obraz.

Bili su na pola puta prema vratima kad je netko odlučno iz predvorja počeo pritiskati zvono, u veselom, poznatom ritmu. - To je Lisa - rekla je Meredith, osjećajući se krivom što je zaboravila na njihov dogovor za večeru te frustrirano što neće biti sama, što je očajnički htjela. Pritisnula je gumb koji je otključavao sigurnosna vrata u prizemlju, a minutu poslije Lisa je umarširala u stan s odlučnim, veselim osmijehom na licu i kutijama kineske hrane u ruci. - Čula sam što se danas dogodilo - izjavila je i kratko, ali snažno zagrlila Meredith. Pretpostavila sam da ćeš zaboraviti na naš dogovor za večeru i da nećeš biti gladna - dodala je, stavljajući kutije na ulaštenu površinu blagovaonskog stola dok je skidala kaput - ali nisam mogla podnijeti pomisao da budeš sama večeras, pa sam došla, htjela ti to ili ne. Zastavši da pogleda preko ramena, dodala je: - Oprosti, Parkeru, nisam znala da ćeš ti biti ovdje. Mislim da ćemo imati dosta hrane.

- Parker upravo odlazi - rekla joj je Meredith, nadajući se da će njih dvoje ovaj put preskočiti svoj uobičajeni verbalni dvoboj.

- Sutra odlazi na Svjetsku bankarsku konferenciju.

- Kako zabavno!- dramatično je rekla Lisa i podarila mu blistav osmijeh. - Možeš usporediti metode ovršavanja udovica s bankarima iz cijelog svijeta.

Meredith je vidjela kako mu se lice koči, a oči bijesno skupljaju, te je kao u magli ponovno osvijestila osjećaj iznenađenosti što mu Lisino podbadanje tako jako smeta, ali u tom trenutku njezini problemi zasjenili su sve drugo. - Molim vas, vas dvoje!

- upozorila ih je, gledajući dvoje ljudi koje je voljela, a koji su se stalno podbadali. Nemojte se prepirati. Ne večeras. Lisa, ne mogu ništa jesti...

- Moraš, da ne oslabiš.

- I - odlučno je nastavila Meredith - radije bih bila sama. Stvarno.

- Nema šanse. Tvoj se otac zaustavljao na ulici dok sam dolazila. - Zvono se oglasilo i to potvrdilo.

~ 227 ~

- Što se mene tiče, može ostati dolje cijelu noć - rekla je Meredith otvarajući vrata Parkeru.

Parker se naglo okrenuo. - Pobogu, ne mogu otići ako je on dolje. Očekivat će da ga pustim ovamo.

- Nemoj ga pustiti - rekla mu je, trudeći se kontrolirati emocije.

- Što da mu, pobogu, kažem kad me zamoli da mu pridržim sigurnosna vrata?

- Dopusti da ti dam prijedlog, Parkeru - dražesno je odgovorila Lisa, uhvativši ga pod ruku i otprativši ga prema otvorenim vratima. - Možeš se ponašati prema njemu kao i prema nekom jadniku koji mora uzdržavati desetero djece i koji dolazi dići kredit u tvoju banku, a ti mu kažeš ne!

- Lisa - protisnuo je kroz zube otrgnuvši ruku - stvarno bih te mogao zamrziti. Meredith je dodao: - Budi razumna, taj čovjek nije samo tvoj otac, mi smo i poslovno povezani.

Stavivši ruke na kukove, Lisa ga je pogledala s vedrim, odvažnim osmijehom: - Parkeru, gdje ti je odvažnost, karakter, hrabrost?

- Gledaj svoja prokleta posla! Da imaš imalo stila, shvatila bi da je ovo osobno pitanje i pričekala bi u kuhinji.

Taj prijekor imao je iznenađujući učinak na Lisu; inače mu je uvijek znala vratiti istom mjerom, ali od ove Parkerove izjave sada su joj se poniženo zarumenjeli obrazi.- Gade - tiho je rekla, brzo se okrenula i pošla prema kuhinji. Dok je prolazila pokraj Meredith, rekla je: Došla sam te utješiti, a ne uzrujati, Mer. Pričekat ću u kuhinji. - Lisa je u kuhinji ljutito obrisala suze koje su joj navirale na oči i uključila radio.- Samo ti trabunjaj, Parkeru povikala je i pojačala glasnoću radija. - Neću čuti ni riječ. - S radija se čuo piskavi sopran koji je glasno izvodio ariju iz Madame Butterfly.

U dnevnoj sobi još jedna dugačka, uporna zvonjava iz predvorja pridružila se prodornoj buci žalosnog sopranskog zavijanja, a Parker je oštro udahnuo, ne znajući da li da razbije radio ili da zadavi Lisu Pontini. Pogledao je svoju zaručnicu, koja je stajala malo dalje od njega, previše očajna da bi primijetila zaglušujuću buku, i srce mu se smekšalo. - Meredith nježno je rekao kad je zvono utihnulo - zaista želiš da to učinim? Da ga ne pustim gore?

Pogledala ga je, uzdahnula i kimnula.

- Onda ću to i učiniti.

- Hvala ti - prošaputala je.

Oboje su se iznenađeno okrenuli kad su začuli bijesan glas njezina oca koji je umarširao u sobu. - Pobogu! Baš lijepo što sam se morao ušuljati kroz sigurnosna vrata s drugim stanarom! Što je ovo, tulum?- pitao je, podigavši glas da nadjača operu koja je treštala s radija. - Danas poslijepodne ostavio sam dvije poruke tvojoj tajnici, Meredith, i još četiri na tvoju telefonsku sekretaricu! Ljutnja zbog njegova upada zasjenila je njezinu iscrpljenost.

- Više si nemamo što reći.

Bacio je šešir na sofu i izvukao cigaru iz džepa. Meredith ga je gledala kako je pali i stoički odbila komentirati. – Naprotiv - odsjekao je, držeći cigaru među zubima i ljutito je gledajući - Stanley je odbio predsjedničko mjesto. Rekao je da misli da to ne bi mogao podnijeti.

~ 228 ~

Previše povrijeđena njihovim ranijim sastankom da bi išta osjećala zbog ovih novosti, Meredith je ravnodušno rekla:- Pa si ga odlučio ponuditi meni?

- Ne, nisam! Ponudio sam ga svom drugom izboru, odnosno drugom izboru uprave: Gordonu Mitchellu.

Ta bolna informacija gotovo je uopće nije dirnula. Slegnula je ramenima. - Zašto si onda ovdje?

- Mitchell ga je odbio.

Parker je reagirao s istim iznenađenjem koje je Meredith osjećala. - Mitchell je strašno ambiciozan. Mislio sam da bi umro za takvu priliku.

- I ja. Uglavnom, smatra da može bolje doprinijeti robnoj kući ako ostane u odjelu nabave. Njemu je dobrobit Bancroft’sa očito važnija nego osobna slava - dodao je znakovito pogledavši Meredith, potiho je optužujući za sebičnost. Otresito je završio: - Ti si treći izbor.

Zato sam došao.

- I pretpostavljam da sada očekuješ da ću to objeručke prihvatiti? - uzvratila mu je, i dalje toliko povrijeđena onime što joj je ranije rekao da se nije mogla osjećati ushićeno zbog ovoga što joj je upravo priopćio.

- Očekujem - rekao je dok mu je lice poprimalo ljutitu, zabrinjavajuće crvenu boju - da se ponašaš kao izvršni direktor kakvim se smatraš, što znači da na trenutak zanemariš naše različitosti tako da možeš iskoristiti priliku koja ti se nudi!

- Drugdje ima još prilika.

- Nemoj se zavaravati! Nikada nećeš dobiti bolju priliku da nam pokažeš što znaš.

- Znači to mi daješ? Priliku da se dokažem?

- Da! - protisnuo je kroz zube.

- A što ako se dokažem?

- Tko zna?

- Pod tim okolnostima nisam zainteresirana. Nađi nekoga drugoga.

- Kvragu! Ne postoji nitko kvalificiraniji od tebe za taj posao, i ti to znaš!

Te riječi izletjele su iz njega u eksploziji prezira, frustriranosti i očaja. Meredith je njegovo nevoljko priznanje bilo mnogo draže od bilo kakve obične pohvale. Uzbuđenje koje je maloprije odbila osjećati, sada se počelo gomilati u njoj, ali pokušala je zvučati nonšalantno. - Onda prihvaćam.

- U redu. Sutra ćemo za večerom razgovarati o poslu. Imamo pet dana da prođemo predstojeće projekte prije nego što odem na krstarenje. - Posegnuo je za šeširom, namjeravajući krenuti.

- Ne tako brzo - rekla je, iznenada se usredotočivši.- Prvo, ali ne i najvažnije, moramo razgovarati o povišici.

- Sto pedeset tisuća dolara godišnje. Stupa na snagu mjesec dana nakon što se useliš u moj ured.

- Sto sedamdeset pet tisuća dolara godišnje. Stupa na snagu odmah - usprotivila mu se.

- Pod uvjetom - ljutito je pristao - da ti se plaća vrati na sadašnju ako... Odnosno kada se vratim s dopusta.

~ 229 ~

- Dogovoreno.

- I - dodao je - nipošto, ponavljam nipošto nećeš provoditi velike promjene u poslovanju prije nego što se posavjetuješ sa mnom.

- Dogovoreno - ponovno je rekla.

- Onda je sve riješeno.

- Ne baš. Postoji još nešto što želim od tebe. Namjeravam se potpuno posvetiti poslu, ali imam dva pitanja osobne prirode koja također moram riješiti.

- A to su?

- Razvod i vjenčanje. Ovo drugo ne mogu postići bez onog prvog. - Kad je samo zašutio, krenula je naprijed. - Vjerujem da će Matt pristati na razvod ako mu ponudim ruku pomirenja: odobrenje zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole i jamstvo da se više nećemo miješati u njegov život. Zapravo, gotovo sam sigurna da će pristati.

Otac ju je gledao s turobnim smiješkom. - Stvarno to misliš?

- Da, ali ti očito ne. Zašto?

- Zašto? - pitao je, djelujući kao da se zabavlja. - Reći ću ti zašto. Rekla si da te podsjeća na mene, a ja se ne bih zadovoljio s tako slabašnom ponudom. Sada ne. Više ne. Natjerao bih ga da požali što me ikada pokušao uništiti, a kad bih to postigao, sklopio bih nagodbu pod svojim uvjetima, nagodbu koja bi ga ubila!

Od tih riječi zabrinuto su je prošli trnci. - Svejedno - ustrajala je - prije nego što pristanem preuzeti mjesto predsjednika, želim da mi obećaš da će mu zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole biti odobren čim ga ponovno podnese.

Oklijevao je, a onda je kimnuo. - Pobrinut ću se za to.

- I također, obećavaš da mu se više nećeš miješati u poslove ako pristane na brz razvod bez buke?

- Obećavam. Parkeru - rekao je, sagnuvši se da uzme šešir sa sofe - sretan put.

- Kad je otišao, Meredith je pogledala Parkera. Nasmiješio joj se kad je ona tiho rekla: Moj otac nije mogao reći da mu je žao ili da je pogriješio, ali pristajanje na sve što sam rekla njegov je način da se iskupi. Slažeš li se?

- Vjerojatno - rekao je Parker, ne baš uvjeren u to.

Meredith to nije primijetila; zagrlila ga je s iznenadnim, energičnim veseljem. - Sve ću uspjeti: biti predsjednica, riješiti razvod i organizirati naše vjenčanje - veselo je obećala. Vidjet ćeš!

- Znam da hoćeš - rekao je, nasmiješivši se i spojivši ruke na njezinim leđima da je privuče bliže.

Sjedeći za kuhinjskim stolom, nogama naslonjenima na sjedište stolice, Lisa je zaključila da Puccinijeva opera nije samo dosadna, nego i nepodnošljiva, a onda je podigla pogled i vidjela Meredith kako stoji na vratima. - Jesu li Parker i tvoj otac otišli? - pitala je, isključivši radio. - Ajme, kakva večer - dodala je kad je Meredith kimnula.

- Ovo je jedna prekrasna, čudesna, fantastična večer! - izjavila je Meredith s očaravajućim osmijehom.

~ 230 ~

- Je li ti itko ikada rekao da imaš zabrinjavajuće promjene raspoloženja?- pitala je Lisa, začuđeno je gledajući. Prije nekoliko minuta čula je Philipov povišen glas u dnevnom boravku.

- Lijepo te molim da mi se obraćaš s malo više poštovanja.

- Kako želiš da ti se obraćam? - pitala je Lisa, proučavajući Meredithino lice.

- Naprimjer s gospođo predsjednice?

- Šališ se! - oduševljeno je povikala Lisa.

- Samo s načinom oslovljavanja. Hajdemo otvoriti bocu šampanjca! Želim ovo proslaviti.

- Dogovoreno - složila se Lisa kad ju je zagrlila. - A onda mi možeš ispričati što se jučer dogodilo s tobom i Farrellom.

- Bilo je grozno! - veselo je izjavila Meredith, izvadila bocu šampanjca iz hladnjaka i počela kidati foliju.

~ 231 ~

TRIDESET PRVO POGLAVLJE Sljedeći tjedan Meredith se bacila na posao privremenog predsjednika tvrtke; vješto je i oprezno donosila odluke, sastajala se s izvršnim odborom, slušala njegova mišljenja, predlagala nove ideje i za nekoliko su dana počeli reagirati na nju s povjerenjem i entuzijazmom. Istodobno je uspijevala odrađivati većinu obaveza kao voditeljica poslova, što joj je mnogo olakšala Phyllisina sposobnost, neumorna odanost i spremnost da s njom radi prekovremeno.

Nakon što je nekoliko dana uspješno obavljala dva posla, Meredith je uhvatila ritam, a iscrpljenost koju je prije osjećala pretvorila se u euforiju. Čak je uspjela nešto vremena posvetiti organizaciji vjenčanja; naručila je pozivnice iz Bancroft’sove papirnice, a kad su je nazvali iz salona vjenčanica i rekli joj da imaju nove modele, otišla ih je vidjeti. Jedna prekrasna uska haljina od ledeno plave svile s ušivenim biserima i dubokim prorezom na leđima bila je točno ono što je tražila i što nije mogla naći. - Savršena je! - povikala je, smijući se i grleći crtež dok ju je osoblje u salonu vjenčanica ozareno gledalo, poneseno njezinim iskrenim, zaraznim ushićenjem.

U jednoj ruci držeći crtež, a u drugoj uzorak pozivnice, sjedila je za bogato izrezbarenim stolom koji je pripadao njezinu ocu i djedu. Prodaja u svim robnim kućama Bancroft’s bila je rekordna, ona je uspješno rješavala sve što joj se pojavilo na stolu, bez obzira na to koliko komplicirano bilo, i udavala se za najboljeg, najdivnijeg muškarca na svijetu, muškarca kojeg je voljela otkako je bila dijete.

Naslonivši se na okretnu stolicu, nasmiješila se portretu osnivača Bancroft’sa, koji je visio u širokom, bogato izrezbarenom okviru na suprotnom zidu. Iznenada obuzeta sentimentalnošću i srećom, pogledala je bradata muškarca sa svjetlucavim plavim očima i dražesno šapnula: - Što misliš o meni, pradjede? Ide li mi dobro?

Kako je tjedan tekao dalje, tako se ona nastavila osjećati sretno i zaokupljeno poslovnim izazovima. Uspješno je rješavala sve zadatke kojih se prihvatila... Osim jednog.

Prije nego što joj je otac otišao na krstarenje, održao je obećanje vezano uz Mattov zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, ali ona nije mogla dobiti Matta da mu to kaže.

Kad god je zvala njegov ured, njegova tajnica kratko bi joj priopćila da je on ili izvan ureda ili izvan grada. U četvrtak poslijepodne, kad joj i dalje nije uzvratio poziv, Meredith je pokušala ponovno. Ovaj put tajnica joj je prenijela Mattovu poruku:- Gospodin Farrell mi je naložio - priopćila joj je otresitim, hladnim glasom - da vam kažem da mu se obratite preko njegovih odvjetnika, Pearsona i Levinsona. Odsada nadalje neće primati vaše pozive,

~ 232 ~

gospođice Bancroft. Također mi je rekao da vam kažem da će vas tužiti za zlostavljanje ako ga nastavite zvati ovamo.- I onda joj je žena poklopila!

Meredith je odmaknula slušalicu od uha i ljutito zurila u nju. Razmišljala je o tome da se pojavi u Mattovu uredu i inzistira na tome da se sastane s njim, ali s obzirom na to kako je trenutno bio raspoložen, vrlo bi je vjerojatno na silu istjerao iz zgrade pomoću zaštitara.

Shvativši da jednostavno mora ostati ravnodušna i objektivna, smireno je razmotrila druge mogućnosti, baš kao da je riječ o poslovnom problemu. Znala je da bi bilo uzaludno zvati Mattove odvjetnike. Oni su zastupali suprotnu stranu i pokušali bi je zastrašiti iz čiste zabave. Osim toga otpočetka je znala da će nakon nekog vremena trebati odvjetnika da joj sastavi pravne dokumente kad Matt pristane na prijateljski razvod. No očito joj je odvjetnik bio potreban prije nego što je mislila, kako bi proveo iritantnu formalnost i prenio njezinu ponudu za sklapanjem primirja Pearsonu i Levinsonu, kako bi oni to prenijeli svojemu klijentu.

Ali nije mogla izabrati bilo kojeg sposobnog odvjetnika, s obzirom na to da je Matta zastupalo jedno tako moćno i ugledno odvjetničko društvo kao što je Pearson & Levinson.

Koga god da odabere, morat će imati jednako velik politički utjecaj i vještinu kao i Mattovi glasoviti odvjetnici; inače će njegovi odvjetnici zastrašiti njezine pravnim pokazivanjem mišića i igricama izvan suda koje odvjetnici posebno vole. Kao drugo, a to je bilo jednako važno, onaj koga odabere morat će biti netko tko će čuvati njezinu privatnost jednako dobro kao i njezine pravne interese; netko tko neće o njezinu slučaju razgovarati s prijateljima na piću u Klubu odvjetnika... Netko komu može bezuvjetno vjerovati.

Parker je predložio jednog svog prijatelja, ali Meredith je htjela nekoga koga ona poznaje i tko se njoj sviđa. Nije htjela miješati poslovne i privatne probleme, tako da Sam Green nije dolazio u obzir. Dokono je uzela olovku i napisala imena odvjetnika koje je privatno poznavala, a onda je polako križala jednog po jednog. Svi su bili vrlo uspješni, svi su bili članovi njezina ladanjskog kluba; zajedno su igrali golf, pa su vjerojatno zajedno i tračali.

Samo je jedna osoba zadovoljavala njezine kriterije, iako joj nije htjela sve ovo ispričati.

- Stuart - uzdahnula je s pomiješanim osjećajima nevoljkosti i privrženosti. Stuart Whitmore bio je jedini dječak kojemu se sviđala kad je bila ružna trinaestogodišnjakinja, jedini dječak koji ju je dobrovoljno zamolio za ples na zabavi gospođice Eppingham. S trideset tri godine bio je fizički neprivlačan kao i uvijek, s uskim ramenima i proćelavom smeđom kosom.

Također je bio i sjajan odvjetnik iz duge loze sjajnih odvjetnika, fascinantan govornik i, što je bilo najvažnije, njezin prijatelj. Prije dvije godine posljednji ju je put - i najupornije do tada - pokušao odvesti u krevet. Napravio je to u tipičnom Stuartovu stilu: kao da iznosi dobro pripremljen pravni argument poroti, naveo je razloge zašto bi ona morala spavati s njim, završavajući s “uključujući, ali ne nužno, i mogućnost vjenčanja”.

Iznenađena i dirnuta time što je razmišljao o tome da se vjenča s njom, Meredith ga je nježno odbila, potrudivši se da on shvati da joj je njegovo prijateljstvo iznimno važno.

Pažljivo je slušao njezino odbijanje, a onda je ironično odgovorio: - Hoćeš li onda razmisliti o tome da me uzmeš da te zastupam u nekom sudskom postupku? Na taj se način mogu uvjeriti da ne možemo imati nešto zbog etičkih razloga, a ne zbog neuzvraćenih osjećaja. Meredith je još uvijek pokušavala odgonetnuti tu rečenicu kad je u njoj čula ironičan humor, a njezin smiješak bio je ispunjen zahvalnošću i ljubavlju. - Hoću! Sutra ću iz ljekarne ukrasti bočicu aspirina, pa me ti možeš izvući iz zatvora.

~ 233 ~

Stuart joj se nasmiješio i ustao, ali oprostio se s njom na srdačan i drag način. Dajući joj svoju posjetnicu, rekao joj je: - Pozovi se na peti amandman dok ja ne dođem.

Sutra ujutro Meredith je natjerala Marka Bradena da nazove svog prijatelja, narednika u lokalnoj policijskoj postaji, koji je onda nazvao Stuarta i rekao mu da je Meredith uhićena zbog krađe u ljekarni. Posumnjavši u to da se radi o smicalici, Stuart je poklopio, ponovno nazvao i saznao da uistinu postoji narednik Reicher i da je Meredith navodno u pritvoru.

Sjedeći na stubi ispred policijske postaje, Meredith je gledala kako gume Stuartova Mercedesa škripe i staju ispred postaje, gdje je bilo zabranjeno parkirati. Tek kad je vidjela kako skače iz auta koji nije ni ugasio, shvatila je koliko mu je zaista stalo do nje.

- Stuarte! - povikala je kad je on pojurio stubama pokraj nje. On je zastao i okrenuo se te odmah shvatio da je nasjeo na šalu. - Jako mi je žao - prošaputala je. - Samo sam ti htjela pokazati na što sam spremna kako bih sačuvala prijateljstvo koje mi puno znači.

S lica mu je iščeznuo bijes, te je duboko udahnuo da se smiri, a onda se nasmiješio. - U sobi za sastanke ostavio sam dvije suprotne stranke u procesu teškog razvoda da same čekaju drugog odvjetnika. Do sada su se ili poubijali ili, još gore, pomirili i na taj način mi uskratili astronomski honorar.

S osmijehom na licu zbog prisjećanja na te događaje, Meredith je uzela slušalicu i pritisnula tipku na interfonu. - Phyllis, možeš li mi, molim te, nazvati Stuarta Whitmorea iz Whitmore &, Northridgea? Čim je spustila slušalicu, u njoj se počela gomilati nervozna napetost i ruka joj je počela drhtati kad je posegnula za hrpom računalnih ispisa na stolu. U proteklu godinu dana Stuarta nije vidjela više od dvaput. Što ako joj se ne bude htio javiti... Što ako ne želi imati nikakve veze s njezinim osobnim problemima... Što ako je nekamo otputovao? Trgnula se kad je čula oštro, kratko zujanje interfona.

- Gospodin Whitmore je na liniji jedan, Meredith. Meredith je duboko udahnula i uzela slušalicu. - Stuarte, puno ti hvala što si mi se tako brzo javio.

- Baš sam išao na saslušanje kad sam čuo da tajnica preuzima tvoj poziv - odgovorio je poslovnim, ali uljudnim tonom.

- Imam jedan mali pravni problem - pojasnila je. - Zapravo, nije mali. Prilično je velik.

Ne, ogroman.

- Slušam - rekao je kad je ona oklijevala.

- Želiš da ti sada kažem o čemu je riječ? Preko telefona, kad se žuriš?

- Ne nužno. Ali možeš mi natuknuti, da mi probudi pravni apetit.

U tom trenutku u njegovu je glasu čula ironičan, prikriven humor te je odahnula. Ukratko, potreban mi je savjet oko... Oko moga razvoda.

- U tom slučaju - odmah je ozbiljno odgovorio - savjetujem ti da se prvo udaš za Parkera. Tako ćemo se bolje moći nagoditi.

- Ovo nije šala kao prošli put, Stuarte - upozorila ga je, ali imao je nešto u sebi što je u njoj pobuđivalo toliko povjerenja da se lagano nasmiješila. - Našla sam se u najnevjerojatnijoj zakonskoj zavrzlami koju si ikada vidio. I moram se smjesta izvući iz nje.

~ 234 ~

- Inače volim otezati, tako mi raste honorar - našalio se.- No za staru prijateljicu valjda bih jedanput mogao žrtvovati pohlepu u korist suosjećanja. Imaš li vremena za večeru danas?

- Ti si anđeo!

- Stvarno? Jučer je odvjetnik suprotne stranke rekao sucu da sam manipulativni gad.

- Ma nisi! - odano se usprotivila Meredith. On se tiho nasmijao. - Da, ljepotice, jesam.

~ 235 ~

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE Umjesto da je osuđuje zbog toga kako se ponašala kao osamnaestogodišnjakinja ili da bude užasnut time, Stuart je cijelu njezinu priču slušao uopće ne pokazujući emocije, čak ni iznenađenje kad mu je rekla tko je bio otac njezina djeteta. Zapravo, njegov bezizražajni izraz lica i uporna tišina bili su toliko zbunjujući da ga je Meredith, završivši svoje izlaganje, neodlučno pitala: - Stuarte, je li ti sve jasno?

- Potpuno mi je jasno - rekao je i dodao da to potvrdi - upravo si mi ispričala da tvoj otac sada želi iskoristiti svoj utjecaj kako bi se odobrio Farrellov zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole s istim zanemarivanjem nezakonitosti zlouporabe položaja kao i kada je tražio senatora Daviesa da ga odbije? Je li tako?

- Ovaj... Valjda - odgovorila je, osjećajući se nelagodno zbog njegove stručno sročene osude očevih postupaka.

- Pearson i Levinson zastupaju Farrella? - Da. - To je to onda - rekao je i pokazao konobaru da donese račun. - Ujutro ću nazvati Billa Pearsona i reći mu da njegov klijent nepravedno nanosi mojoj najdražoj klijentici bespotrebne duševne boli.

- Što onda?

- Onda ću ga zamoliti da njegov klijent potpiše neke lijepe dokumente, koje ću ja sastaviti i poslati mu.

Meredith se nasmiješila s pomiješanim osjećajima nade i nesigurnosti. - Je li to sve?

- Moglo bi biti.

Stuart je napokon nazvao kasno poslijepodne sljedeći dan.

- Jesi li razgovarao s Pearsonom?- pitala je Meredith, a želudac joj se stezao od iščekivanja i zabrinutosti.

- Baš sam završio razgovor prije minutu.

- I? - revno ga je potaknula kad nije rekao ništa. - Jesi li mu rekao za očevu ponudu? Što je rekao?

- On je rekao - sarkastično je odgovorio Stuart - da je situacija između tebe i Farrella vrlo osobne prirode i da joj njegov klijent prvo želi pristupiti s te strane, a poslije, kad njegov klijent bude spreman, on će odrediti uvjete pod kojima će se riješiti razvod braka.

~ 236 ~

- Dragi Bože - izustila je. - Što to znači? Ne razumijem!

- U tom slučaju pokušat ću izbaciti pravni jezik i prevesti ti - ponudio joj je Stuart. Pearson mi je rekao da odjebem.

Ta psovka, koja je bila posve netipična za Stuarta, govorila je Meredith da je on bio mnogo uzrujaniji nego što je djelovao, a to ju je zabrinjavalo gotovo jednako kao i neshvatljiv stav Mattova odvjetnika.- I dalje ne razumijem!- rekla je, nagnuvši se naprijed. Matt je bio voljan surađivati onaj dan za ručkom, sve dok nije primio telefonski poziv vezan uz tu građevinsku dozvolu u Southvilleu. Sada mu nudim odobrenje zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole, a on neće ni saslušati.

- Meredith - odlučno je rekao Stuart. - Jesi li mi nešto prešutjela dok si mi opisivala svoju vezu s Farrellom?

- Ne, nisam. Zašto pitaš?

- Zato što je - odgovorio je - prema svemu što sam pročitao i čuo o njemu, Farrell jedan razuman, inteligentan čovjek, i to prema nekim ljudima hladno, gotovo nehumano razuman.

Zaposleni razumni ljudi neće se truditi da se osvete zbog beznačajnih uvreda. Tako gube vrijeme, a Farrellovo vrijeme vrijedi jako puno novca. Ali svaki čovjek ima neku granicu.

Kod Farrella kao da se prešla ta granica i on sada želi borbu, traži je! A to me jako uznemiruje.

Meredith je to i više nego uznemirivalo. - Zašto bi želio borbu?

- Pretpostavljam da želi zadovoljštinu osvetom.

- Osvetu zbog čega? - zabrinuto je zavapila Meredith.- Zašto to govoriš?

- Zbog nečega što je Pearson rekao: upozorio me da ćeš doživjeti još veće neugodnosti ako pokušaš progurati razvod na sud bez prethodnog konzultiranja s njegovim klijentom i bez njegova potpunog odobrenja.

- Još veće neugodnosti?- preneraženo je ponovila. - Zašto bi on to sada htio? Kad smo ručali prošli tjedan, pokušao je biti ljubazan. Zaista. Salio se iako me zaista prezire...

- Zašto? - odmah ju je prekinuo. - Zašto bi te prezirao? Zašto to misliš?

- Ne znam. Jednostavno to osjećam. - Ne želeći se više baviti tim pitanjem na koje nije znala odgovor, nastavila je. - Razumljivo, bijesan je zbog toga sa Southvilleom i nesumnjivo je uvrijeđen zbog onoga što sam mu rekla u autu nakon ručka. Je li ga to naživciralo i prešlo granicu?

- Moguće - odgovorio je Stuart, ali nije zvučao uvjereno u to.

- Što ćemo sada učiniti?

- Razmislit ću o tome za vikend. Za sat vremena krećem u Palm Beach, gdje ću vikend provesti s Teddyem i Liz Jenkins na njihovoj jahti. Razradit ćemo strategiju kad se vratim.

Pokušaj ne brinuti previše.

- Pokušat ću - obećala je Meredith, a kad je poklopila slušalicu, svojski se potrudila izbaciti iz misli Matthewa Farrella zaokupljajući se poslom. Dva sata poslije to joj je i pošlo za rukom, a onda je Sam Green tražio da se odmah sastanu. Kao što je i obećao, Sam je požurio svoje zaposlenike da dovrše projekt zbog kojeg nije mogao ići u Houston i pregovarati s Thorpom za njihovo zemljište. Sam ih je nazvao prije tri dana, kako bi dogovorio sastanak ovaj tjedan, no Ivan Thorp rekao mu je da može doći tek sljedeći tjedan.

~ 237 ~

Meredith ga je sa smiješkom na licu gledala kako ide prema njezinu stolu. - Jesi li spreman za put u Houston?

- Thorp me upravo nazvao i otkazao sastanak - rekao je i svalio se na stolicu prekoputa nje, izgledajući ljutito i uzrujano.- Ispostavilo se da su prihvatili ponudu od dvadeset milijuna dolara za to zemljište. Kupac je htio kupnju držati u tajnosti do sada, zbog čega je Thorp i odgodio naš sastanak. Zemljište se sada nalazi u vlasništvu odjela za nekretnine jednog velikog konglomerata.

Silno razočarana i odlučna da ne prihvati poraz, Meredith je rekla: - Stupi u kontakt s novim vlasnicima i saznaj hoće li ga prodati.

- Već jesam i potpuno su ga spremni prodati - rekao je Sam, a glas mu je bio prožet sarkazmom.

Iznenađena njegovim tonom, Meredith je nastavila: - Onda prestanimo gubiti vrijeme i počnimo pregovarati s njima.

- Već sam pokušao. Žele trideset milijuna dolara i taj je iznos fiksan.

- Trideset milijuna! To je smiješno! - povikala je Meredith, napola ustajući sa stolice. To je suludo! To zemljište vrijedi najviše dvadeset sedam milijuna dolara u trenutnim gospodarskim uvjetima, a oni su ga kupili za samo dvadeset milijuna!

- Naglasio sam to direktoru njihova odjela za nekretnine, ali njegov je stav uzmi ili ostavi.

Meredith je ustala i uznemireno prišla prozorima, pokušavajući odlučiti što da sada napravi. Zemljište u Houstonu, smješteno blizu The Gallerie, bilo je najpoželjnija lokacija za robnu kuću Bancroft’s koju je igdje vidjela. Htjela je da se ta robna kuća sagradi ondje i nije mislila popustiti. - Namjeravaju li sami ondje nešto izgraditi? - pitala je vraćajući se za stol, na koji se potom naslonila i zamišljeno prekrižila ruke.

- Ne. - Rekao si da je u vlasništvu nekog konglomerata. Kojeg? Sam Green, kao i gotovo svi drugi u Bancroft’su, očito je znao da se u tračerskim rubrikama Meredithino ime spominje uz ime Matthewa Farrella te je nekoliko sekundi oklijevao, a onda je odgovorio: Intercorpa.

Od nevjerice i bijesa uspravila se i ljutito ga pogledala. – Šališ se! - planula je.

Ironično se namrštio. - Izgledam li kao netko tko se šali?

Svjesna toga da se više ne mora pretvarati da je ovo samo poslovna bitka, Meredith je bijesno rekla:- Ubit ću Matthewa Farrella zbog ovoga!

- Tu prijetnju smatram dijelom povjerljiva razgovora između odvjetnika i klijenta, tako da neću morati svjedočiti protiv tebe ako to napraviš.

U njoj su počele bujati emocije; razjareno je gledala Sama u nevjerici, a Stuartova pretpostavka da Matt želi osvetu otklonila je svaku sumnju da je Intercorpova kupovina zemljišta u Houstonu slučajnost. Očito je ovo bila jedna od neugodnosti na koju je Pearson danas upozorio Stuarta.

- Što želiš učiniti sljedeće?

~ 238 ~

Njezine buntovne plave oči brzo su ga pogledale. - Sljedeće, nakon što ga ubijem? Onda ga želim baciti ribama! Taj zlobni, proračunati... - Prekinula je, pokušavajući se primiriti te je prišla stolu. - Moram razmisliti o ovome, Sam. Razgovarat ćemo o tome u ponedjeljak.

Kad je Sam otišao, Meredith je počela koračati amo-tamo. Koračala je cijelom duljinom svojega ureda, do prozora i natrag, pokušavajući obuzdati bijes kako bi bila objektivna i produktivna. Jedno je bilo to da joj Matt od osobnog života napravi noćnu moru, to je nekako mogla riješiti pomoću Stuarta. Ali sada je napadao Bancroft & Company i to ju je plašilo i ljutilo više nego išta drugo što joj je mogao pokušati učiniti osobno. Moralo ga se zaustaviti, i to odmah. Tko zna što je još namjeravao učiniti, ili još gore, kakve je spletke već poduzeo.

Ljutito je gurnula prste kroz kosu na zatiljku i nastavila koračati dok se polako nije smirila i počela razmišljati. - Zašto ovo radi? - naglas je pitala u praznoj prostoriji. Odgovor je bio jasan: to je sigurno bio njegov način osvećivanja zbog toga što mu je odbijen zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole u Southvilleu. Matt je bio ljubazan na ručku prošli tjedan, sve dok nije primio onaj poziv o Southvilleu. Uplitanje njezina oca u Mattov zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole očito je bio razlogom ove bitke.

Ali to je sve sada bilo tako nepotrebno! Nekako ga je morala natjerati da je sasluša, da je shvati da je dobio bitku i da se njezin otac predao. Matt je samo morao ponovno podnijeti zahtjev da bi ga komisija odobrila! Budući da nije bilo Stuarta da je savjetuje da to ne radi, Meredith je krenula jedinim putem koji je bio moguć: domarširala je do stola i nazvala Mattov ured.

Kad se njegova tajnica javila na telefon, Meredith je namjerno progovorila dubljim glasom: - Ovdje... Phyllis Tilsher - lagala je, predstavivši se kao svoja tajnica. - Je li gospodin Farrell ondje?

- Gospodin Farrell je otišao kući. Neće se vratiti do ponedjeljka poslijepodne.

Meredith je pogledala na sat, iznenađena što je već bilo pet. - Nisam znala da je tako kasno. Trenutno nemam njegov broj kod kuće. Možete li mi ga dati?

- Ne smijem nikomu davati kućni broj gospodina Farrella - rekla je.- Takav je naputak gospodina Farrella.

Meredith je spustila slušalicu. Neće moći izdržati do ponedjeljka da opet pokuša, a nazivanje u ured ionako je bilo gubljenje vrijeme. Čak i da se lažno predstavi, njegova bi tajnica sigurno inzistirala na tome da kaže što želi prije nego što ga spoji s njim. Mogla bi otići do njegova ureda u ponedjeljak, ali s obzirom na to kako je bio raspoložen, vjerojatno je neće htjeti primiti i onda će narediti zaštitarima da je izbace iz zgrade. Ako ga nije mogla natjerati da je sasluša u uredu i ako nije mogla čekati do ponedjeljka da ga opet nazove, morala je doći do njega... - Nazvati ga kući! - naglas je rekla. Bilo je puno bolje da ga nazove kući; ondje neće imati tajnicu kojoj je već rečeno da mu ne spaja njezine pozive. Nadajući se ludoj sreći da je njegov telefonski broj javno dostupan, uzela je telefon i nazvala informacije.

Operateru je bilo jako žao, ali njegov broj nije bio objavljen.

Razočarana, ali ne i poražena, Meredith je spustila slušalicu. Sada kada je odlučila nazvati ga kući, nije mislila odustati.

Misleći na izvediv plan, Meredith je osjećala smirenu, čvrstu odlučnost koja se uopće nije slagala s njezinim krhkim izgledom i tihim glasom. Pokušavajući se sjetiti nekoga tko

~ 239 ~

zna njegov privatni broj i tko bi joj ga bio spreman dati, zatvorila je oči i usredotočila se.

Matt je na operni bal došao s Aliciom Avery, a Stanton Avery kandidirao je Matta za članstvo u Ladanjskom klubu Glenmoor. Zadovoljno se smiješeći, potražila je broj Stantona Averya u svom imeniku i nazvala ga.

Kako je rekao Averyev batler, gospodin Avery i njegova kći nalazili su se u njihovoj kući na St. Croixu, gdje će ostati još tjedan dana. Meredith je razmišljala o tome da pokuša izvući njihov telefonski broj na St. Croixu, ali brzo je zaključila da joj Stanton vjerojatno neće htjeti dati Mattov broj telefona. Vjerojatnije će htjeti zaštititi Mattovu privatnost od žene koja ga je uvrijedila na opernom balu i čiji je otac onemogućio da Matt bude član Glenmoora.

Spustila je slušalicu i potom nazvala Glenmoor, namjeravajući pitati voditelja kluba da pronađe Mattov telefonski broj u njegovoj prijavi za članstvo.

Ali Timmy Martin već je otišao. I ured je bio zatvoren. Ugrizavši se za usnicu, prihvatila je činjenicu da sada još jedino može otići do Mattova stana. Mogućnost suočavanja s razjarenim Matthewom Farrellom, osobito na njegovu terenu, bila je zastrašujuća. Prošli su je trnci kad se prisjetila divljeg izraza na njegovu licu kad je njegova oca nazvala prijavim pijancem. Zabacivši glavu unatrag, sklopila je oči, a u njoj se žaljenje miješalo sa strahom i bijesom. Da se barem njezin otac nije uplitao u Mattov zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole... Ili ga ponizio onemogućavanjem učlanjenja u Glenmoor. Da barem nije izgubila živce u autu... Onda bi njihov ručak završio jednako ugodno kao što je i počeo, i ništa se od ovoga ne bi događalo.

No žaljenjem neće riješiti svoj ogromni problem te je otvorila oči, pripremajući se na ono što mora učiniti. Nije znala Mattov telefonski broj, ali točno je znala gdje živi. Kao i svatko tko je čitao Chicago Tribune. U nedjeljnom prilogu od prošlog mjeseca na četiri stranice u boji nalazio se prikaz nevjerojatnog penthausa koji je najnoviji i najbogatiji čikaški poduzetnik kupio i namjestio u Berkeley Towersima na Lake Shore Driveu.

~ 240 ~

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE Promet na Lake Shore Driveu kretao se puževim korakom, a Meredith se nervozno nadala da vrijeme, koje je bilo sve gore, ne nagovještava buduće događaje. Kiša pomiješana sa susnježicom počela je padati kad je ona izašla iz garaže, a vjetar je zlokobno zavijao šamarajući njezin auto. Ispred nje nalazilo se ogromno more stražnjih crvenih svjetala; na istoku je jezero Michigan sigurno ključalo poput kipućeg lonca.

U toplom prostoru svojega automobila Meredith se pokušavala usredotočiti na to što će točno reći Mattu kad ga ugleda: nešto što će ublažiti njegov bijes i uvjeriti ga da joj dopusti da ostane. Nešto diplomatski. Jako diplomatski. Njezin smisao za humor, koji u posljednje vrijeme nije bio osobito vidljiv, sad se nametnuo pa je na trenutak vidjela sebe kako kuca na njegova vrata, s bijelom maramicom u ruci, kojom će mu u znak primirja mahnuti čim otvori vrata.

Taj prizor bio je tako apsurdan da se nasmiješila, ali od sljedeće pomisli užasnuto je zastenjala: prije nego što dođe do vrata njegova stana, sigurno će morati proći pokraj neizbježne recepcije i zaštitara, što su imale sve luksuzne zgrade kako bi zaštitile svoje stanare. Ako njezino ime ne bude na njihovu popisu očekivanih gostiju, neće joj dopustiti da ode do dizala.

Rukama je refleksno stisnula upravljač; počeli su je obuzimati panika i nervoza te se natjerala da duboko udahne kako bi se smirila. Promet je krenuo i ona je ubrzala. Nekako će se morati provući pokraj zaštitara. Ako je sigurnosni sustav Berkeley Towersa bio imalo sličan sustavima drugih luksuznih rezidencija, neće biti lako. Vratar će je vjerojatno pustiti u predvorje, gdje ću je zaštitar pitati kako se zove. Pogledat će na popis s imenima osoba koje su očekivali različiti stanari, a kad na popisu ne pronađe njezino ime, ponudit će joj da telefonom nazove Matta. I tu je bio problem... Nije znala Mattov telefonski broj, a čak i da jest, sada je bila sigurna da je on neće htjeti vidjeti. Nekako će se morati provući pokraj zaštitara da dođe do Mattova penthausa.

Dvadeset minuta poslije, kad je Meredith stala na pločniku pred Mattovom zgradom, i dalje nije znala kako će to izvesti, ali imala je začetak plana.

Vratar ju je dočekao s kišobranom da je zaštititi od kiše, a ona mu je predala ključeve auta i potom iz aktovke izvadila veliku žuto-smeđu omotnicu u kojoj se nalazila neka pošta za njezina oca.

Otkako je zakoračila u luksuzno predvorje i prišla recepciji, sve se odvijalo baš onako kako se pribojavala i kako je pretpostavila. Zaštitar u uniformi pitao ju je kako se zove, onda je pogledao popis na stolu i, kada nije pronašao njezino ime, pokazao na telefon od zlata i

~ 241 ~

bjelokosti koji se nalazio na njegovu stolu. - Vaše ime nije na večerašnjem popisu, gospođice Bancroft. Možete upotrijebiti ovaj telefon i nazvati gospodina Farrella. Potrebno mi je njegovo odobrenje da vas pustim gore. Žao mi je zbog neugodnosti.

Imao je samo dvadeset tri ili dvadeset četiri godine, s olakšanjem je pomislila, što znači da će lakše povjerovati njezinoj predstavi nego neki stariji, iskusniji zaštitar. Meredith mu je podarila osmijeh kojim bi se i led rastopio.- Nema potrebe za ispričavanjem. - Pogledala je na oznaku s imenom na njegovoj uniformi.- Potpuno razumijem, Craig. Imam broj u svom adresaru.

Svjesna njegova zadivljenog pogleda, Meredith je kopala po svojoj torbi marke Hermes, pretvarajući se da traži svoj mali adresar. Još se jednom skrušeno nasmiješivši, ponovno je pretražila torbu, a onda potapšala džepove kaputa i nakraju pogledala u žuto-smeđu omotnicu.- Jao, ne! - povikala je, izgledajući očajno. - Moj adresar! Nisam ga uzela! Craig, gospodin Farrell čeka ove dokumente. - Mahala je velikom žuto-smeđom omotnicom. Moraš me pustiti gore.

- Znam - promrmljao je Craig, gledajući njezino prekrasno, snuždeno lice, no onda se pribrao.- Ali ne mogu. To nije u skladu s pravilima.

- Stvarno moram gore - molila ga je, a onda je, s obzirom na to da je bila očajna, učinila nešto što inače nikada ne bi. Meredith Bancroft, koja je iznimno cijenila svoju privatnost i mrzila ljude koji su se razbacivali svojim imenima, pogledala je mladića ravno u oči i s iznenadnim osmijehom rekla: - Nisam li te već negdje vidjela? Sigurno jesam. Da, naravno: u robnoj kući!

- U... U kojoj robnoj kući?

- Bancroft & Company! Ja sam Meredith Bancroft - priopćila mu je, srameći se entuzijazma u svojemu glasu. Uobraženo. Odvratno uobraženo, pomislila je.

Craig je pucnuo prstima.- Znao sam! Znao sam da ste mi poznati. Vidio sam vas na vijestima i u novinama. Vaš sam velik obožavatelj, gospođice Bancroft.

Njezine usnice trznule su zbog ovog entuzijastičnog, naivnog divljenja zbog kojeg se ponašao kao da je ona kakva filmska zvijezda. - Sada kada znaš da nisam neki kriminalac, možeš li samo ovaj put napraviti iznimku za mene?

- Ne mogu. - Kad je otvorila usta da se pobuni, on joj je pojasnio: - To vam ionako ne bi koristilo. U penthaus ne možete ući iz dizala jer se vrata dizala neće otvoriti ako nemate ključ ili ako vas netko ne pusti iznutra.

- Shvaćam. - Meredith je bila obeshrabrena i frustrirana, ali od njegova sljedećeg prijedloga skoro se onesvijestila.

- Znate što ćemo - rekao je, uzeo telefon i pritisnuo nekoliko tipki.- Gospodin Farrell nam je rekao da ga ne zovemo zbog nepozvanih gostiju, ali ja ću ga osobno nazvati i reći mu da ste došli.

- Ne! - povikala je, znajući što će vjerojatno čuti od Matta. - Ovaj... Mislim, pravila su pravila i vjerojatno ih ne bi smio kršiti.

- Za vas ću prekršiti pravilo - rekao je uz smiješak, a onda progovorio u slušalicu. Ovdje zaštitar iz predvorja, gospodine Farrell. Želi vas vidjeti gospođica Meredith Bancroft.

Da, gospodine, gospođica Meredith Bancroft... Ne, gospodine, ne Banker. Bancroft. Znate, kao robna kuća Bancroft.

~ 242 ~

Ne mogavši podnijeti izraz njegova lica kad mu Matt kaže da je izbaci, zatvorila je torbicu i namjeravala se pokunjeno povući.

- Dobro, gospodine - rekao je Craig. - Dobro, gospodine, hoću. Gospođice Bancroft rekao je kad se ona počela okretati - gospodin Farrell rekao mi je da vam kažem... Uzdahnula je. - Mogu misliti što ti je rekao da mi kažeš. Craig je iz džepa izvukao ključeve od dizala i kimnuo.- Rekao je da vam kažem da dođete gore.

Kad je pokucala, vrata joj je otvorio Mattov vozač/tjelesni čuvar, noseći zgužvane crne hlače i bijelu košulju s rukavima zasukanim na jakim podlakticama. - Ovuda, gospođo rekao je promuklim glasom s naglaskom iz Bronxa, i to kao da je izašao iz gangsterskog filma 1930-ih. Dršćući od napetosti i odlučnosti, išla je za njim kroz predvorje, pokraj dvaju elegantnih bijelih stupova, spustila se preko dviju stuba i došla do polovice ogromnog dnevnog boravka s mramornim podom i svjetlozelenim sofama poslaganim u široko slovo U oko golemog niskog staklenog stola.

Meredithin pogled nervozno je skočio s ploče za damu i pločica koje su stajale na stolu prema sjedokosom muškarcu koji je sjedio na jednoj sofi, a onda se opet vratio na vozača, koji je vjerojatno igrao damu s drugim muškarcem kad je stigla. Ta pretpostavka potvrđena je kad je vozač obišao stakleni stol, sjeo na sofu, raširio ruke preko njezina naslona i gledao je kao da se lijepo zabavlja. Osjećajući se nelagodno i zbunjeno, Meredith je pogledala vozača, a onda sjedokosog muškarca koji ju je gledao u hladnoj tišini. - Ovaj... Došla sam vidjeti gospodina Farrella - pojasnila je.

- Onda otvori oči, curo! - odbrusio joj je, ustajući. - Pred tobom sam.

Meredith ga je zabezeknuto gledala. Bio je utegnut i vitak, imao je gustu valovitu sijedu kosu, lijepo podšišane brkove i prodorne blijede plave oči. - Sigurno je došlo do zabune.

Došla sam vidjeti gospodina Farrella...

- Očito imaš problema s prezimenima, curo - prekinuo ju je Mattov otac sa zajedljivim prezirom. - Ja se prezivam Farrell, a ti se ne prezivaš Bancroft, nego još uvijek Farrell, koliko sam čuo.

Meredith je iznenada shvatila tko je to, a srce joj je zastalo zbog animoziteta koji je isijavao iz njega. - Ovaj... Nisam vas prepoznala, gospodine Farrell - zamucala je. - Došla sam vidjeti Matta.

- Zašto? - pitao je. - Što, kvragu, hoćeš?

- Ja... Želim vidjeti Matta - ustrajala je Meredith, gotovo ne mogavši vjerovati da je ovaj visoki, krupni, ljutiti muškarac ista ona zamišljena, izmoždena osoba koju je upoznala na farmi.

- Matt nije ovdje.

Meredith je već dosta toga pretrpjela ovo poslijepodne i nije si imala namjeru dopustiti da je još netko muči ili da joj poremeti plan. - Onda ću - odgovorila je - čekati dok se ne vrati.

- Morat ćeš dugo čekati - sarkastično je rekao Patrick. - On je na farmi u Indiani.

Znala je da laže. - Njegova tajnica rekla je da je kod kuće.

- Pa to mu i jest kuća! - rekao je, krenuvši prema njoj.- Sjećaš je se, zar ne, curo? Trebala bi je se sjećati. Hodala si njome i svisoka je gledala.

~ 243 ~

Meredith se odjednom jako uplašila bijesa koji se gomilao iza njegovih krutih crta lica.

Zakoračila je unatrag kad je on krenuo prema njoj. - Predomislila sam se. Ovaj... Razgovarat ću s Mattom neki drugi put. - Brzo se okrenula želeći otići, a onda je ostala bez daha kad ju je Patrick Farrell uhvatio za ruku i okrenuo, dok mu je prijeteće lice samo nekoliko centimetara bilo udaljeno od njezina. - Kloni se Matta, čuješ li me? Već si ga jedanput skoro ubila i nećeš mu se sada ponovno ušetati u život i opet ga uništiti!

Meredith je pokušala osloboditi ruku, a kad nije uspjela, bijes je nadvladao strah. - Ne želim vašeg sina - prezrivo mu je priopćila.- Želim razvod, ali on neće surađivati.

- Ne znam zašto se uopće htio oženiti tobom, a pogotovo mi nije jasno zašto sada želi ostati u braku s tobom! - protisnuo je Patrick Farrell i pustio joj ruku. - Ubila si njegovo dijete jer nisi htjela imati skromnog Farrella u toj svojoj plemenitoj maternici!

Meredith su proželi bol i bijes te je rasparali poput tisuću noževa. - Kako se usuđujete reći mi takvo što! Imala sam spontani pobačaj!

- Namjerno si pobacila!.- povikao je. - Pobacila si kad si bila trudna šest mjeseci, a onda si Mattu poslala telegram. Prokleti telegram, nakon što je sve bilo gotovo!

Meredith je stisnula zube da obuzda bol koju je toliko godina potiskivala u sebi, ali ona se više nije mogla obuzdati. Eksplodirala je i krenula prema ocu čovjeka zbog kojega je toliko propatila: - Da, poslala sam mu telegram u kojemu sam mu napisala da sam imala spontani pobačaj, a vaš dragi sin nikada me nije ni nazvao!

- Bijesno se užasnula kad je osjetila da joj suze naviru na oči.

- Upozoravam te, curo - započeo je strašnim glasom - nemoj se igrati sa mnom. Znam da je Matt doletio ovamo da te vidi i znam što je pisalo u telegramu, jer sam vidio i njega i taj telegram!

Meredith nije odmah shvatila što je rekao vezano uz telegram.

- On... Došao me vidjeti? - U njezinu srcu počelo je cvjetati nešto neobično i slatko, ali onda je jednako naglo uvenulo. - To je laž - odlučno je rekla. - Ne znam zašto se vratio, ali sigurno ne zbog toga da vidi mene, jer to nije učinio.

- Ne, nije te vidio - bijesno se podsmjehnuo.- I ti znaš zašto nije! Bila si u krilu Bancroft u bolnici i zabranila si mu pristup.

- Kao da je napokon izbacio sav svoj bijes, ramena su mu se pognula te ju je pogledao s bespomoćnim, ljutitim očajem. - Stvarno ne znam kako si mogla učiniti takvo što! Kad si ubila dijete, pomahnitao je od tuge, ali kad ga nisi pustila da te vidi, to ga je skoro ubilo.

Vratio se na farmu i ostao ondje. Rekao je da se ne vraća u Južnu Ameriku. Tjednima sam ga gledao kako utapa tugu u alkoholu. Vidio sam što radi, ono što sam ja sebi radio godinama.

Pa sam ga otrijeznio. A onda sam ga poslao natrag u Južnu Ameriku da te preboli.

Meredith gotovo da nije čula zadnji dio; u mislima joj se oglasilo zvono za uzbunu. Krilo Bancroft dobilo je ime po njezinu ocu jer je on donirao novac za njegovu gradnju. Njezinu osobnu medicinsku sestru zaposlio je njezin otac; doktor joj je bio stari prijatelj njezina oca.

Svatko koga je viđala u bolnici ili s kime je razgovarala odgovarao je njezinu ocu, a njezin otac mrzio je Matta. Zbog toga je mogao... Možda... Njome je prostrujao prodoran osjećaj sreće, koji je razbio ledeni oklop koji joj je jedanaest dugih godina okruživao srce. Bojeći se vjerovati Mattovu ocu, i bojeći mu se ne vjerovati, podigla je suzne oči i pogledala njegovo

~ 244 ~

kameno lice. - Gospodine Farrell - drhtavo je prošaputala. - Je li se Matt stvarno vratio kući da me vidi?

- Prokleto dobro znaš da je !- rekao je Patrick, ali dok je gledao u to njezino shrvano lice, nije vidio podmuklost, nego zbunjenost i imao je mučan predosjećaj da se grdno prevario i da ona ne zna ništa o svemu ovome.

- I vidjeli ste taj... Taj telegram koji sam mu navodno poslala? O tome da sam pobacila? Što je točno pisalo?

- Pisalo je... - oklijevao je Patrick, gledajući je u oči, rastrgan između osjećaja sumnje i krivnje. - Pisalo je da si pobacila i da ćeš zatražiti razvod.

Meredith je problijedjela, a soba se počela okretati te se uhvatila za naslon sofe i čvrsto je stisnula prstima dok se pokušavala pribrati. Glava joj je tutnjala od bijesa na oca, zaprepaštenost joj je strujala tijelom, a od žaljenja je skoro pala na koljena; od žaljenja zbog svih onih mučnih, samotnih mjeseci nakon spontanog pobačaja i svih godina potisnute boli zbog Mattova napuštanja, koje su uslijedile nakon toga. Ali najviše od svega osjećala je tugu; duboku, novu, bolnu tugu zbog toga što je izgubila dijete i zbog ljudi koji su bili žrtve manipulacija njezina oca. Ona ju je razdirala, opustošila joj srce i natjerala joj vruće suze na oči, koje su joj počele kliziti niz obraze. - Nisam namjerno pobacila i nisam poslala taj telegram... - Glas joj se slomio dok je kroz suze gledala Patricka. - Kunem se da nisam!

- Tko ga je onda poslao?

- Moj otac - zavapila je. - To je sigurno bio moj otac! - Glava joj je pala naprijed, a ramena su joj počela drhtati od tihih jecaja. - To je morao biti moj otac.

Patrick je gledao uplakanu djevojku koju je njegov sin nekoć neizmjerno volio. Na svakom dijelu njezina tijela vidjeli su se muka, bijes i tuga. Oklijevao je, shrvan tim prizorom, a onda je povukao svoju snahu u naručje silovito promrmljavši: - Možda sam budala što ti vjerujem, ali vjerujem ti.

Umjesto da bahato odbije njegov dodir, što je jednim dijelom očekivao, njegova snaha zagrlila ga je i privila se uz njega dok su joj mršavim tijelom strujali snažni, bolni jecaji. - Žao mi je - shrvano je plakala. - Jako mi je žao...

- Dobro je - stalno joj je šaputao Patrick, čvrsto je držeći i bespomoćno joj milujući leđa.

Kroz suze koje su mu se nakupljale u očima vidio je kako Joe O’Hara ustaje i odlazi u kuhinju te je još čvršće grli. - Samo se isplači - šapnuo joj je, obuzdavajući divljački bijes spram njezina oca. - Isplači se. - Držeći u naručju tu uplakanu djevojku, Patrick je zamišljeno gledao iznad njezine glave. Kad se smirila, znao je što želi da ona napravi. Ali nije bio siguran kako da to izvede. - Osjećaš li se sada bolje? - pitao je, spustivši bradu da je pogleda.

Kad je ona plaho kimnula i uzela njegovu maramicu, on je rekao:- Dobro. Obriši oči, a ja ću ti donijeti nešto za piće. Onda ćemo razgovarati o tome što ćeš dalje učiniti.

- Točno znam što ću dalje učiniti - silovito je rekla Meredith, brišući oči i nos. - Ubit ću oca.

- Nećeš ako ga se ja prvi dočepam - osorno je rekao Patrick. Povukao ju je prema sofi, gurnuo da sjedne i nestao u kuhinju. Vratio se nekoliko minuta poslije sa šalicom vruće čokolade.

Meredith je njegovu gestu smatrala jako dražesnom te se nasmiješila kad joj je dao šalicu i sjeo pokraj nje.

~ 245 ~

- Dakle - rekao je kad je popila čokoladu. - Porazgovarajmo o tome što ćeš reći Mattu.

- Reći ću mu istinu.

Bezuspješno pokušavajući sakriti svoje oduševljenje, Patrick je silovito kimnuo. Upravo to i trebaš učiniti. Na kraju krajeva, ti si još uvijek njegova žena i on ima pravo znati što se dogodilo. A s obzirom na to da ti je on muž, obavezan je saslušati te i vjerovati ti.

Oboje imate i druge obaveze: oprostiti i zaboraviti, pružiti si utjehu i potporu. Poštivati bračne zavjete...

Tada je shvatila na što on cilja te je zastala dok je stavljala šalicu na stol. Patrick Farrell bio je sin irskih emigranata. Očito je duboko vjerovao u doživotno trajanje braka, a sada kada je saznao istinu o tome što se dogodilo njegovu unučetu, počeo ju je pritiskati. Gospodine Farrell, ja...

- Zovi me tata. - Kad je Meredith oklijevala, iz očiju mu je nestala srdačnost. - Zaboravi.

Nisam smio očekivati da će netko poput tebe htjeti...

- Ne radi se o tome! - rekla je Meredith, a lice joj se posramljeno zacrvenjelo kad se sjetila kako ga je prije prezirala. - Radi se o tome da ne smijete gajiti nadu sa mnom i Mattom. - Morala ga je natjerati da shvati da je prekasno da spase brak, ali nakon boli koju je upravo prošao, nije ga mogla ponovno povrijediti tako da mu izravno kaže da ne voli njegova sina. Ona je samo htjela dobiti priliku da objasni Mattu da je imala spontani pobačaj; htjela ga je zamoliti za razumijevanje i za oprost. I htjela je njemu podariti isto to.

Silno je to htjela. - Gospodine Farrell... Tata - nespretno se ispravila kad se on namrštio znam što pokušavaš postići, ali to neće ići. Jednostavno ne može. Matt i ja poznavali smo se tek nekoliko dana prije nego što smo se razdvojili, a to nije dovoljno da...

- Da znaš voliš li nekoga? - dovršio je Patrick kad je Meredith bespomoćno ušutjela.

Njegove guste sijede obrve podrugljivo su se podigle.- Čim sam ugledao svoju ženu, znao sam da je ona jedina za mene.

- Pa, ja nisam tako impulzivna - rekla je Meredith, a onda je htjela propasti u zemlju jer su oči Patricka Farrella odjednom veselo zasvjetlucale. - Prije jedanaest godina bila si prilično impulzivna - znakovito ju je podsjetio. - Matt je proveo s tobom jednu noć u Chicagu i zatrudnjela si. Sam mi je rekao da prije njega nisi ni s kim bila intimna. Tako da se meni čini da si ti prilično brzo shvatila da je on jedini za tebe.

- Molim te, nemoj ulaziti u to - drhtavo je prošaputala Meredith, podigavši ruku da se obrani od njegovih riječi. - Ne znaš što osjećam... Što sam cijelo vrijeme osjećala prema Mattu. Nedavno se nešto počelo događati između Matta i mene. Sve je tako komplicirano...

Patrick ju je zgroženo pogledao. - Nema tu ništa komplicirano. Vrlo je jednostavno.

Voljela si mojega sina. On je volio tebe. Zajedno ste napravili bebu. U braku ste. Bit će vam potrebno neko vrijeme da pronađete osjećaje koje ste nekoć gajili jedno prema drugomu. I pronaći ćete ih. To je tako jednostavno.

Meredith se gotovo nasmijala na njegovo potpuno krivo shvaćanje cijele situacije, a on je podigao obrve kad je shvatio da su njoj njegovi komentari smiješni. - Bolje ti je da što brže odlučiš što ćeš napraviti - rekao je Patrick, besramno je pokušavajući natjerati da nešto poduzme implicirajući da Matt razmišlja o ženidbi - jer ga jedna djevojka jako voli i možda će se htjeti oženiti njome.

~ 246 ~

Meredith je pretpostavila da misli na djevojku čija se fotografija nalazi na Mattovu stolu, a srce joj se čudno stegnulo kad je ustala da ode. - Ona iz Indiane? - On je oklijevao i potom kimnuo, a ona se bezvoljno nasmiješila dok je uzimala torbicu.

Matt ne prihvaća moje pozive. Moram razgovarati s njim više nego ikada - rekla je glasom kojim ga je molila za pomoć.

- Farma je savršeno mjesto za to - izjavio je Patrick i nasmiješio se dok je naglo ustajao.Imat ćeš mnogo vremena na putu do tamo da smisliš najbolji način kako da mu sve kažeš, a on će morati slušati. Do tamo će ti trebati samo dva sata.

- Molim? - trepnula je. - Nema šanse. Nikakve. Nije dobra ideja da se s Mattom nađem sama na farmi.

- Misliš da ti je potrebna pratilja? - u nevjerici je pitao.

- Ne - poluozbiljno je rekla Meredith. - Mislim da nam je potreban sudac. Nadala sam se da ćeš se ponuditi da se svi troje nađemo ovdje kad se vrati.

Stavivši joj ruke na ramena, žurno joj je rekao: - Meredith, idi na farmu. Sve što mu moraš reći možeš mu reći ondje. Nikada nećeš dobiti bolju priliku - uvjeravao ju je kad je oklijevala. - Farma je prodana. Zato je Matt sada ondje; pakira naše osobne stvari. Telefon je isključen, tako da vas nitko neće moći omesti. Ne može se odvesti autom zato što je imao kvar na putu onamo, pa su mu auto morali odvući u radionicu. Joe treba doći po njega tek u ponedjeljak ujutro. - Vidio je da se ona počinje kolebati pa je zadovoljno počeo povećavati pritisak. - Razdvaja vas jedanaest dugih godina mržnje i boli, i sve to možeš okončati još ove večeri! Danas! Nije li to ono što zapravo želiš? Znam kako si se osjećala kad si mislila da Mattu nije stalo ni do tebe ni do bebe, ali zamisli kako se tek on osjećao svih ovih godina! Do devet sati večeras sva ta patnja može biti iza vas. Mogli biste biti prijatelji kao nekoć. Izgledala je kao da će kapitulirati, ali i dalje je oklijevala, a Patrick je pogodio zbog čega.

Lukavo je dodao: - Kad završite s razgovorom, možeš otići u motel Edmunton i ondje odsjesti. Što je više Meredith razmišljala o njegovim argumentima, to joj je bilo jasnije da on ima pravo. Bez telefona na farmi Matt neće moći nazvati policiju da je uhite zbog ometanja posjeda; bez auta neće moći otići i ostaviti je ondje. Morat će slušati. Pomislila je na to kako se Matt osjećao - i kako se još uvijek osjeća - zbog telegrama koji je dobio i odjednom je očajnički htjela učiniti to što je Patrick predložio: smjesta okončati sve ružno što se između njih dogodilo i rastati se kao prijatelji. - Morat ću svratiti u stan i spakirati kovčeg za noćenje - rekla je.

Nasmiješio joj se s takvom srdačnom nježnošću i odobravanjem da joj se grlo stegnulo.

- Ponosan sam na tebe, Meredith - šapnuo je, a ona je shvatila da on zna da ni izbliza neće biti lako suočiti se s ljutitim Mattom kao što je on to prikazao. - Trebala bih krenuti - rekla je, a onda je stala na prste i spontano ga poljubila u hrapav obraz. On ju je zagrlio i čvrsto stisnuo, a ona se skoro slomila od te nježne geste. Nije se mogla sjetiti kad ju je vlastiti otac posljednji put zagrlio.

- Joe će te odvesti - rekao je, emotivna glasa. - Počeo je padati snijeg i uvjeti na cesti mogli bi biti jako loši.

Meredith je zakoračila unatrag i odmahnula glavom. - Radije bih išla svojim autom.

Znam voziti po snijegu.

~ 247 ~

- Svejedno bi mi bilo draže da te Joe odveze - ustrajao je.

- Sve će biti u redu - jasno je uzvratila. Meredith se okrenula da ode, a onda se sjetila da je danas trebala ići na večeru s Lisom i u jednoj galeriji pogledati izložbu najnovijih radova Lisina dečka. - Mogu li upotrijebiti ovaj telefon? - pitala je Patricka.

Lisa je bila više nego razočarana. Bila je i malo ljuta kad je Meredith otkazala, i zahtijevala je objašnjenje. Kad joj je Meredith rekla kamo ide i zašto, Lisa je bila bijesna: na Philipa Bancrofta. - Pobogu, Mer, sve ove godine... A ti i Matt uzajamno ste se optuživali.... I sve to zato što je gad od tvojega oca... - Zastala je usred svoje nepovezane tirade i tmurno rekla: - Sretno večeras.

Kad je Meredith otišla, Patrick je dugo šutio, a onda je preko ramena pogledao Joea, koji je prisluškivao na kuhinjskim vratima. - I - rekao je sa širokim osmijehom na licu - što misliš o mojoj snahi?

Joe se odgurnuo s dovratka i ušetao u dnevni boravak. - Mislim da bi bilo bolje da sam je ja odvezao na farmu, Patrick. Tako ne bi mogla otići jer onda ni ona ne bi imala auto.

Patrick je zahihotao. - I sama je to shvatila. Zato nije htjela da je odvezeš onamo.

- Matt neće biti sretan što je vidi - upozorio ga je Joe. - Strašno je ljut na nju. Ne, još i gore nego ljut. Nikad ga nisam vidio takva. Jučer sam mu spomenuo njezino ime, a on me tako pogledao da mi se krv sledila u žilama. Prema nekim pozivima koje je obavio u autu čuo sam da želi preuzeti njezinu robnu kuću. Još nikada nisam vidio da ga netko može toliko uznemiriti kao ona.

- Znam - tiho se složio Patrick, s još većim osmijehom na licu. - A znam i to da mu se do sada još nitko nije uvukao pod kožu kao Joe je namršteno gledao Patrickov zadovoljni izraz lica. - Nadaš se da je Matt možda neće pustiti s farme kad mu kaže što je učinio njezin otac i kad se on smiri, zar ne?

- Računam na to.

- Kladim se u pet dolara da si u krivu. Patrick se snuždio.- Kladiš se protiv toga?

- Pa, inače ne bih. Inače bih se kladio u deset, a ne pet dolara, da će Matt pogledati to njezino prekrasno lice, i da će vidjeti kako joj izgledaju oči dok plače, i onda je odvesti u krevet da joj se pokuša iskupiti.

- Zašto misliš da neće učiniti sve to?

- Zato što je bolestan! Eto zašto.

Patrick se opustio i zadovoljno nasmiješio.- Nije toliko bolestan.

- Jako je bolestan! - tvrdoglavo je ustrajao Joe. - Cijeli tjedan ima gripu, a svejedno je išao u New York. Kad sam ga jučer pokupio na aerodromu, tako je kašljao u autu da sam se naježio.

- Hoćeš li povisiti ulog na deset dolara?

- Može.

Sjeli su da nastave igrati damu, ali Joe je oklijevao. - Patrick, poništavam okladu. Nije pošteno da ti uzmem deset dolara. Ovaj tjedan gotovo uopće nisi vidio Matta. Kažem ti da će biti prebolestan i preljut da je zadrži ondje.

- Možda će biti ljut, ali neće biti toliko bolestan.

~ 248 ~

- Zašto si tako siguran u to?

- Zato što slučajno znam - rekao je Patrick, pretvarajući se da je zaokupljen sljedećim potezom na ploči - da je Matt ponio sa sobom lijek koji je dobio od doktora prije nego što je otišao u Indianu. Nazvao me iz auta dok je išao na farmu i rekao mi da se osjeća bolje.

- Blefiraš, trza ti se kapak!

- Hoćeš li povisiti ulog?

~ 249 ~

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE Kad je Meredith izašla iz svojega stana s malom torbom, počeo je lagano padati snijeg, ali kad je ušla u saveznu državu Indianu, našla se u mećavi. Kamioni s pijeskom i ralice čistili su autocestu, a njihova žuta svjetla okretala su se kao na svjetioniku. Jedan kombi pretekao ju je i zapljusnuo joj vjetrobransko staklo; nakon tri kilometra prošla je pokraj istog tog kombija koji je bio prevrnut u jarku, a vozač je stajao vani i razgovarao s drugim vozačem, koji se već bio zaustavio da mu pomogne.

Na radiju su rekli da je temperatura zraka minus pet stupnjeva i da nastavlja padati te da se očekuje trideset centimetara snijega, ali Meredith je bila tek polusvjesna opasna vremena. Mislila je samo na prošlost i na to kako mora stići na farmu i uvjeriti Matta u to što se zaista dogodilo. Kad ju je Patrick nagovarao da ide na farmu, još je uvijek napola bila u šoku zbog svega što je saznala. Sada, kada je taj šok iščeznuo, još je više nego Patrick osjetila da neodgodivo mora sve ispraviti, objasniti. Čak i sada joj se smučilo kad je pomislila kako se Matt morao osjećati kad je dobio taj telegram. A svejedno je došao kući da jc vidi u bolnici, gdje su ga onda odbili primiti kao da je kakav prosjak koji nema nikakva prava. Nikada nije ostavio ni nju ni njihovo dijete. Ta spoznaja ispunila ju je dražesnošću i sveobuhvatnom potrebom da ga uvjeri u to da nije namjerno pobacila njihovo dijete niti izbacila njega iz svojega života.

Njezina prednja svjetla zlokobno su zasvijetlila na autocesti i Meredith je malo usporila, ostavši bez daha kad se njezin auto našao na ledu i nekontrolirano pojurio naprijed, no onda se ponovno našao na cesti prekrivenoj snijegom. Čim je opet uspostavila kontrolu nad BMW-om, ponovno je počela razmišljati o Mattu. Sada je shvatila razlog tog prikrivenog animoziteta koji je osjetila u njemu. Sve joj je bilo jasno, uključujući i njegov bijesni komentar u autu prošli tjedan: - Razljuti me još samo jedanput i požalit ćeš što tvoja majka nije pobacila tebe!

S obzirom na strašnu nepravdu koja mu je učinjena, Meredith je shvatila zašto se osvećivao na načine koji su se činili tako iznimno pokvarenima. S obzirom na sve što je vjerovao da mu je napravila prije mnogo godina, bilo je nevjerojatno da je pokušao biti ljubazan prema njoj na opernom balu i na ručku. Meredith na njegovu mjestu ne bi mogla biti ni pristojna, a kamoli ljubazna.

Pomislila je na to da je Matt mogao sam poslati taj telegram kako bi se pred ocem opravdao za to što je napustio Meredith, no onda je brzo odbacila tu pomisao. Matthew Farrell radio je ono što je htio i nikomu se nije opravdavao. Napravio joj je dijete, oženio se njome, a onda se suočio s bijesom njezina oca bez ikakve brige ili isprike. Poslovno carstvo

~ 250 ~

izgradio je samo na čistoj odvažnosti i snazi volje. Ne bi se bojao vlastita oca i sam si poslao telegram. Telegram koji je ona dobila, i u kojemu je pisalo da zatraži razvod, očito je bio poslan kao ogorčen odgovor na onaj sramotni koji je on dobio. I unatoč tomu došao je kući da je pokuša vidjeti prije nego što joj ga je poslao...

Suze su joj navrle na oči te je nesvjesno ubrzala. Morala je stići do njega, razgovarati s njim, natjerati ga da shvati. Morao joj je oprostiti, kao i ona njemu, a takvo snažno kajanje i bolnu nježnost koju je sada osjećala prema Mattu nije smatrala ni najmanje čudnim niti prijetećim za njezinu budućnost s Parkerom. U mislima je vidjela kako će izgledati budućnost: sljedeći put kad joj Matt pruži ruku kao na opernom balu, nasmiješi joj se i kaže bok, Meredith, i ona će se njemu nasmiješiti i rukovati se s njim. Njihovo prijateljstvo neće morati biti ograničeno na slučajne susrete na društvenim događanjima; mogli bi biti i poslovni prijatelji. Matt je bio sjajan taktičar i pregovarač; u budućnosti će ga možda moći povremeno nazvati da joj da savjet, sretno je zaključila. Sastat će se na ručku i smiješiti se jedno drugomu; ona će mu reći svoj problem, a on će joj dati savjet. Tako se ponašaju stari prijatelj. Zar u njoj sve se više raspirivao.

Lokalne ceste bile su opasne, ali Meredith to gotovo nije ni primijetila. Njezino prekrasno zamišljanje budućih prijateljskih sastanaka s Mattom uništila je spoznaja da nema nikakvih dokaza koji će mu jamčiti da je ono što će mu reći istina. Već je znao koliko silno želi miran razvod. Ako ušeta u kuću i odmah mu kaže za spontani pobačaj, on će nesumnjivo misliti da je izmislila cijelu priču kako bi igrala na njegovo suosjećanje i na taj ga način natjerala da pristane na razvod. Još gore: kupio je zemljište u Houstonu za dvadeset milijuna dolara i držao je Bancroft & Company u zamci od deset milijuna dolara, zahtijevajući trideset milijuna za zemljište. Sigurno će misliti da je njezina priča o spontanom pobačaju samo očajna, očita smicalica kojom ga želi navesti da otpusti vijke na toj zamci. Zbog toga će najprije morati izgladiti stvari s njim tako da mu kaže da će mu zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole biti odobren. Kad shvati da je njezin otac pristao na to da se više nikada ne upliće u Mattov život, Matt će sigurno biti razuman oko razvoda, kao što je to pokušao biti za ručkom prije nego što je primio onaj telefonski poziv. Tada, i tek tada kada mu bude jasno da ona nema vise nikakve koristi od toga, reći će mu što se stvarno dogodilo s njihovim djetetom. Tada će joj sigurno povjerovati, jer neće imati razloga da dvoji.

Drveni most preko potoka na njegovu posjedu bio je prekriven snijegom visokim desetak centimetara. Meredith je ubrzala da ne zapadne te je zadržala dah. BMW se probijao kroz snijeg, gume su klizile, stražnji se dio zanio ustranu, a onda je krenuo prema prednjem dvorištu kuće. Na mjesečini i na svjetlu, koje se odražavalo na poljima prekrivenim snijegom, ogoljela stabla u dvorištu bila su jeziva, izobličena inačica onoga što su bila tog davnog ljeta. Poput zlokobnih kostura bacali su izobličene sjene na kuću od bijelih dasaka i upozoravali je da ode, a Meredith je imala loš predosjećaj kad je ugasila svjetla i motor. Kroz zastore na gornjem prozoru lagano je svijetlilo svjetlo; Matt je bio ondje i još je bio budan. I bit će bijesan kad je vidi.

Naslonivši se na naslon sjedala, sklopila je oči i pokušala skupiti hrabrost koja joj je bila potrebna da izdrži ono što će se dogoditi u sljedećih nekoliko minuta. U tom trenutku, dok je bila sama u autu i našla se pred nevjerojatno teškim i silno važnim zadatkom, Meredith je prvi put nakon jedanaest godina zamolila za pomoć.- Molim te - šapnula je Bogu - neka mi povjeruje.

~ 251 ~

Otvorila je oči, uspravila se, izvukla ključeve i uzela torbicu. Prije jedanaest godina njezine molitve da joj Matt dođe bile su uslišane, samo ona to nije znala, pa se prestala moliti nakon toga. Bog je sada sigurno bio jako ljut na nju zbog toga. Bilo je nevjerojatno pomislila je uz histerični smijeh dok je izlazila iz auta - kako je uspjela sve razljutiti, a toliko se trudila biti dobra osoba.

Svjetlo na trijemu iznenada se upalilo, a njezin je smijeh iščeznuo; srce joj se stegnulo te je podigla pogled i vidjela da se ulazna vrata otvaraju. Od zabrinutosti je izgubila ravnotežu u duboku snijegu, uhvatila se za branik da ne padne i ispustila ključeve u snijeg pokraj desne gume. Sagnula se da ih uzme, ali sjetila se da ima rezervne ključeve u torbici pa nije htjela kopati po snijegu. Ne u ovom trenutku, kad ju je čekao najvažniji sukob u životu.

Svjetlo s trijema raspršilo se po dvorištu, a Matt je stajao na ulazu i u nevjerici zurio u zbunjujući prizor pred sobom: neka žena upravo je izašla iz svojega auta, žena koja je nevjerojatno nalikovala Meredith, a onda se sagnula i nestala. Ponovno se pojavila i kroz uskovitlan snijeg hodala naprijed. Uhvatio se za dovratak, pokušavajući odagnati slabost i vrtoglavicu. Zurio je u nju, djelomično uvjeren u to da halucinira zbog vrućice, ali kad mu se ta žena približila i s čela sklonila gustu kosu prekrivenu snijegom, taj mu je pokret bio toliko bolno poznat da mu se srce gotovo utučeno stegnulo.

Popela se stubama i podigla lice. - Zdravo, Matt. Matt je zaključio da sigurno halucinira.

Ili sanja. Možda je čak i umirao gore u svojemu krevetu. Nije znao što je točno od tog troga, ali znao je da ga zimica koju je osjetio u kući sada trese još jače. Prikaza se pred njim nasmiješila; bio je to dražesno oprezan osmijeh. - Smijem li ući? - pitala je. Izgledala je i zvučala kao anđeoska verzija Meredith.

Snažan nalet hladnog vjetra nanio mu je snijeg u lice i prenuo ga iz omamljenosti. Ovo nije bila nikakva prokleta prikaza, ovo je zaista bila Meredith, a zbog te spoznaje adrenalin mu je sa zakašnjenjem počeo bijesno kolati venama. Prebolestan da je otjera natrag do auta ili da se nasmrt smrzne svađajući se s njom, nepristojno je okrenuo leđa i pustio je da uđe za njim. Zahvalan što je dobio snagu zbog šoka što ju je ugledao na svom pragu, ušetao je u mračni dnevni boravak: - Sigurno imaš nagon psa tragača i upornost buldoga kad si me ovdje pronašla - rekao joj je kad je ispružio ruku u mraku i upalio svjetlo. Glas je i njemu samu zvučao promuklo i čudno.

Meredith se pripremila na mnogo gori, mnogo burniji prijam od ovoga. - Imala sam pomoć u potrazi za tobom - rekla je, gledajući njegovo oronulo lice, potresena naletom bolne nježnosti koju je osjetila prema njemu. Potiskujući poriv da podigne ruke, stavi mu ih na lice i kaže žao mi je, zasada se zadovoljila time da skine kaput i da mu ga.

- Batler ima slobodnu večer - narugao se Matt, ne obazirući se na njezin kaput. - Sama si ga objesi. - Umjesto da uzvrati kako je on očekivao, ona se okrenula i stavila kaput na stolicu. Oči su mu se skupile od bijesa i zbunjenosti dok je ovu tihu poniznost uspoređivao s njihovim posljednjim susretom. - I? - otresito je pitao. - Da čujem. Što želiš?

Iznenadio se kad se ona nasmijala - bio je to čudan, zadihani smijeh. - Mislim da želim piće. Da, svakako želim piće.

- Nemamo Dom Pérignon - obavijestio ju je. - Možeš birati između viskija i votke. Uzmi ili ostavi.

- Može votka - tiho je rekla.

~ 252 ~

Mattu su klecala koljena dok je ulazio u kuhinju, gdje je u čašu natočio votku te se potom vratio u dnevni boravak. Meredith je uzela čašu koju joj je gurnuo i pogledala po sobi. - Ovaj... Neobično je vidjeti te ovdje nakon svih tih godina... - nesigurno je započela.

- Zašto? Odavde dolazim, a ti misliš da ovamo još uvijek pripadam. Ja sam tek ništavni prljavi radnik iz čeličane, sjećaš se?

Matt se zabezeknuo kad se ona posramljeno zacrvenjela i počela ispričavati: - Jako mi je žao što sam to rekla. Htjela sam te povrijediti i zato sam to rekla. Nisam to mislila i nema ništa loše u tome da je netko radnik iz čeličane... To su vrijedni, pristojni ljudi koji...

- Što to, pobogu, izvodiš? - Matt je planuo, a onda se skoro srušio od prodorne boli koju je osjetio u glavi. Soba mu se zavrtjela te je naslonio ruku na zid, kako bi zadržao ravnotežu.

- Što je bilo? - povikala je Meredith. - Jesi li bolestan? Matt je iznenada imao osjećaj da će se ili onesvijestiti kao prokleto dijete ili povraćati pred njom. - Idi odavde, Meredith. Vrtjelo mu se u glavi, a u želucu mu se mućkalo kad se brzo okrenuo i pošao prema stubama. - Ja idem leći.

- Jesi bolestan - povikala je i potrčala prema njemu kad se on uhvatio za ogradu i zaljuljao se na drugoj stubi. Htjela ga je uhvatiti za ruku da mu pomogne, ali on ju je odgurnuo, no uspjela je osjetiti da mu je koža strašno vruća.

- Dragi Bože, pa ti goriš!

- Odlazi!

- Šuti i nasloni se na mene - naredila mu je, a on nije imao snage da je zaustavi: uzela mu je ruku i prebacila je preko svojih ramena.

Kad ga je Meredith dovela u spavaću sobu, on je zateturao naprijed i srušio se na krevet, zatvorenih očiju. Miran kao... Smrt. Meredith je prestrašeno uzela njegovu mlohavu ruku, pipala puls, a u panici nije ništa osjetila. - Matt! - povikala je, uhvatila ga za ramena i počela tresti. - Matt, da se nisi usudio umrijeti! - histerično ga je upozorila.- Prešla sam cijeli ovaj put da ti kažem ono što moraš znati, i da te zamolim za oprost, i...

Sirov strah u njezinu glasu i silovit način na koji ga je tresla napokon su doprli do Mattovih ošamućenih osjetila, te u tom omamljenom stanju više nije mogao osjećati nikakav animozitet prema njoj. Samo je shvaćao da je ona ondje i da je njemu strašno muka. Prestani me... - šapnuo je - tresti! Pobogu!

Meredith ga je pustila i gotovo zaplakala od olakšanja, a onda se pribrala i pokušala doći k sebi. Posljednji joj se put ovako na rukama srušio otac, i on je gotovo umro, ali Matt je bio mlad i snažan. Imao je vrućicu, a ne bolesno srce. Ne znajući kako da mu pomogne, pogledala je po sobi i na stolu pokraj kreveta ugledala dvije bočice s lijekovima. Na objema etiketama pisalo je da se jedna tableta uzima svaka tri sata. - Matt - žurno je rekla, misleći da je možda vrijeme da popije lijek - kad si popio ove tablete?

Matt ju je čuo i pokušao otvoriti oči, ali prije nego što je uspio, ona ga je držala za ruku i nagnula mu se na uho, zabrinuto ga pitajući: - Matt, čuješ li me?

- Nisam gluh - promuklo je odgovorio - i ne umirem. Imam gripu i bronhitis. Upravo sam popio tablete.

Osjetio je kako krevet propada kad je sjela pokraj njega i zamislio da mu vršcima prstiju nježno sklanja kosu s čela. Očito je bio vrlo blizu stanju bunila jer je prizor koji je vidio

~ 253 ~

izgledao poput smiješnog sna: Meredith je zabrinuto sjedila pokraj njega, dirala mu čelo, gladila kosu. Prilično smiješno, zapravo urnebesno.

- Jesi li siguran da je samo to: gripa i bronhitis? - pitala je s druge strane njegovih sklopljenih kapaka.

Njegove usne lagano su se nasmiješile. - Koliko gore želiš da bude?

- Mislim da ću nazvati doktora.

- Potrebna mi je ženska ruka.

Odgovorila je s drhtavim, zabrinutim smijehom: - Hoće li ti moja biti dovoljna?

- Jako smiješno - prošaputao je.

Meredith je osjetila kako joj se srce steže jer je to gotovo zvučalo kao da će mu ona biti i više nego dovoljna. - Ostavit ću te na miru da se odmoriš.

- Hvala ti - promrmljao je, okrenuvši lice od svjetla, već tonući u san.

Meredith ga je pokrila, tek sad primijetivši da je bos. Zaspao je u odjeći koju je nosio kad ju je pustio unutra, a ona je mislila da će joj u njoj biti toplije nego u pidžami. Došavši do vrata, stavila je ruku na prekidač za svjetlo, a onda se okrenula i gledala kako mu se prsa dižu i spuštaju u uravnoteženom, usnulom ritmu. Teško je disao i lice mu je bilo blijedo, ali čak je i bolestan i usnuo izgledao kao vrlo velik i zastrašujući suparnik. - Zašto se - ironično je pitala usnula muškarca - svaki put kad ti se približim ništa ne odvija onako kako treba?

Smiješak joj je iščeznuo s lica te je ugasila svjetlo. Zaista je mrzila kaos i nesigurnost u privatnom životu; mrzila je taj osjećaj bespomoćnosti i ugroženosti. Na poslu je kaos bio u redu - izazovan, poticajan, uzbudljiv. Jer kada je na poslu riskirala i slušala intuiciju, to se gotovo uvijek isplatilo. Ako nije, posljedica je bio neuspjeh, a ne katastrofa. U svom cijelom privatnom životu kao odrasla osoba samo je dvaput jako riskirala i oba puta bila je riječ o katastrofalnim pogreškama: spavala je s Matthewom Farrellom i udala se za njega. Čak i sada, jedanaest godina poslije, pokušavala se izvući iz druge pogreške. Lisa je neprestano kritizirala Parkera jer ima predvidljivu, pouzdanu narav, ali Lisa nije mogla shvatiti da su predvidljivost i pouzdanost dvije stvari koje Meredith u privatnom životu cijeni i za kojima žudi. Posljedice spontanih osobnih rizika nije mogla podnijeti. U poslu je imala smisao za riskiranje s pravim stvarima, ali u privatnom životu jednostavno nije!

Zastavši da uzme kaput sa stolice, Meredith je otišla u auto po svoju torbu za noćenje i unijela je unutra. Krenula je prema stubama, a onda je zastala da pogleda sobu s pomiješanim osjećajima nostalgije i neodređene tuge. Bila je ista; stara sofa i dva naslonjača ispred kamina, knjige na policama, svjetiljke. Ista, samo manja i nekako napuštena zbog otvorenih kutija za selidbu na podu, od kojih su neke već bile pune knjiga i sitnica zamotanih u novinski papir.

~ 254 ~

TRIDESET PETO POGLAVLJE I dalje je padao snijeg kad se Meredith ujutro ušuljala u Mattovu sobu da vidi kako je.

Malo je bio vruć, ali čelo mu je bilo mnogo hladnije nego sinoć.

Na sivom dnevnom svjetlu, nakon što se naspavala i otuširala u vrućoj vodi, njezin neočekivani sinoćnji prijam u kuću djelovao je više smiješno nego uznemirujuće.

Obukavši tamnoplave hlače na crtu i vestu s V-izrezom žarko žute i tamnoplave boje, prišla je ogledalu da se počešlja te se počela smiješiti. Nije si mogla pomoći. Što je više razmišljala o prošloj noći, to joj se ona činila smješnijom. Nakon sve one nervoze i odlučnosti, nakon strašne vožnje po mećavi, izgovorili su si tek nekoliko rečenica, a onda joj se Matt gotovo srušio pred noge i oboje su otišli spavati! Kad god bi se približila Mattu, očito bi na djelu bila neka čudna, nadnaravna sila - zaključila je potisnuvši hihot.

Zapravo, bilo je dobro to što je bio prebolestan da je nasilu izbaci. Iako mu nije mogla reći sve svoje vijesti dok je bio tako bolestan, do danas poslijepodne sigurno će se osjećati dovoljno dobro da o svemu razumno razgovara, a opet preslabo da je odbije saslušati. Ako je ipak bude pokušao otjerati, dobit će na vremenu tako što će mu reći poluistinu - da je izgubila ključeve U snijegu i da ne može nikamo.

Zadovoljna svojim planom, počešljala se i namjestila kosu prstima tako da joj u ležernim valovima i uvojcima pada preko ramena. Zadovoljno je nanijela ruž i maskaru, a onda se malo odmaknula i pogledala kako izgleda. Kosa joj je bila predugačka, pomislila je, ali osim toga izgledala je dobro. Želeći uzeti neke stvari za bolesničku sobu kao što su toplomjer i aspirin, hodnikom je krenula prema kupaonici. U ormariću iza ogledala u kupaonici nalazio se toplomjer i nekoliko bočica, uglavnom s naljepnicama požutjelim od starosti. Meredith ih je pogledala, nesigurno se mršteći. Bolest joj je bila gotovo nepoznat pojam: samo je s vremena na vrijeme imala menstrualne bolove ili glavobolju, u životu je bila prehlađena samo dvaput, a posljednji put gripu je imala s dvanaest godina!

Kako se pomaže nekomu tko ima gripu i bronhitis, zapitala se. Gripa je poharala zaposlenike u robnoj kući i Meredith se pokušala prisjetiti što joj je Phyllis rekla o svojim simptomima. Imala je strašnu glavobolju, sjetila se Meredith, bilo joj je muka i boljeli su je mišići. Bronhitis je pak bilo nešto drugo - uzrokovao je stvaranje sekreta u plućima i poticao kašalj.

Meredith je izvadila toplomjer i bočicu s aspirinom, a to su bile jedine dvije stvari za koje je znala čemu služe. Potom je uzela bočicu s masnom narančastom naljepnicom: mertiolat. Na naljepnici je pisalo da služi za posjekotine, pa ga je vratila i uzela tubu s nečim

~ 255 ~

što je služilo za ublažavanje bolova u mišićima. Otvorila ju je, malo istisnula na prst, a od smrada su joj zasuzile oči.

Zbunjeno je pregledavala police. Shvatila je da je problem u tome što su stvari u ormariću bile toliko stare i zastarjele da joj nazivi proizvoda nisu ništa značili.

Na velikoj smeđoj boci pisalo je Smithovo ricinusovo ulje i ramena su joj se počela tresti od smijeha. To bi mu dobro došlo, zaključila je, stvarno. Nije imala pojma čemu točno služi ricinusovo ulje, ali znala je da je okus navodno odvratan. Pa si je i to stavila pod ruku, namjeravajući mu to u šali staviti na pladanj. Shvatila je da je iznimno dobro raspoložena za osobu koja je bila sama na farmi s bolesnim muškarcem koji je mrzi, ali to je pripisala činjenici da će moći okončati tu mržnju. I tomu da mu je zaista htjela pomoći da mu bude bolje. Toliko mu je dugovala nakon svega što mu je nehotice priuštila u prošlosti. Osim toga ovdje je osjetila mladenačku nostalgiju, kao da ponovno ima osamnaest godina.

Zapazila je malu plavu staklenku te je prepoznala njezinu naljepnicu; to se koristilo za ublažavanje simptoma začepljenja pluća i nije mirisalo mnogo bolje od onoga u tubi, ali možda će mu pomoći da se bolje osjeća. I to je dodala onomu što je do sada uzela i sve još jednom pregledala. Znala je da će mu aspirin ublažiti glavobolju, ali mogao bi mu loše djelovati na želudac. Trebalo joj je još nešto. - Led - naglas je rekla. Vrećica s ledom sigurno će mu ublažiti glavobolju.

Spustila se u kuhinju sa svojom zalihom lijekova, otvorila zamrzivač i odahnula kad je vidjela da unutra ima jako puno leda. Nažalost, nakon što je pretražila sve elemente i ladice, nije pronašla ništa što bi mogla iskoristiti kao vrećicu za led. A onda se sjetila crvene gumene vrećice koju je jutros vidjela ispod umivaonika kad je tražila ručnik nakon tuširanja. Otišla je gore, sagnula se i izvadila gumenu vrećicu iz ormarića, ali nedostajao je čep. Cučnula je, pokušavajući napipati čep, a onda se napola zavukla u ormarić da ga potraži.

Vidjela ga je straga, iza sredstva za čišćenje, te ga je izvukla, ali bio je pričvršćen na tanku crvenu gumenu cijev dugu jedan metar, s čudnom metalnom kopčom.

Meredith je ustala, pogledala neobični spoj čepa i cijevi i onda pokušala odvojiti čep od cijevi, ali proizvođač je, iz nekog nepoznata razloga, cijelu stvar napravio jednodijelno.

Budući da nije imala izbora, Meredith je napravila čvrst čvor na cijevi i odnijela napravicu dolje da je napuni ledom i vodom.

Kad je to završila, jedini problem s kojim se još morala suočiti bio je doručak, a izbor joj baš nije bio prevelik. Morala mu je poslužiti nešto bezokusno i lagano, čime je bilo isključeno sve iz ormarića osim svježeg kruha koji se nalazio na radnoj plohi. U hladnjaku je pronašla pakiranje salame i slanine, maslac i karton jaja; u zamrzivaču su se nalazila dva odreska. Matt očito nije pazio na kolesterol. Izvadila je maslac i u toster stavila dvije kriške kruha, a onda je ponovno pretražila ormariće da vidi što bi mogli ručati. Osim limenki s juhom, sve drugo bilo je začinjeno ili teško: odrezak, špageti, tunjevina... I limenka slatkog kondenziranog mlijeka. Mlijeko!

Oduševljeno je pronašla otvarač za konzerve i natočila mlijeko u čašu. Izgledalo je strašno gusto, a kad je pročitala upute, saznala je da se može koristiti izravno iz limenke ili razrijeđeno s vodom. Ne znajući kako Matt više voli, kušala ga je i zatresla se. Voda mu neće pomoći i nije si mogla zamisliti zašto on ovo voli, ali očito mu se sviđalo. Kad je tost bio gotov, otišla je u dnevni boravak, uzela gornju plohu stolića za grickalice i upotrijebila je kao

~ 256 ~

pladanj na koji će staviti lijekove, vrećicu s ledom i doručkom te odnijeti sve gore odjedanput.

Mattu je glava toliko pulsirala da ga je to prenulo iz omamljena sna te je postao bolno polusvjestan da je jutro. Okrenuvši glavu na jastuku, natjerao se da otvori oči, a onda se zbunio kad je vidio staromodnu bijelu plastičnu budilicu s crnim kazaljkama koje su pokazivale pola devet, a ne digitalni radijski sat koji je imao u svojoj spavaćoj sobi. Tada mu se počelo vraćati sjećanje; bio je u Indiani i bio je bolestan. Sudeći prema nevjerojatnu trudu koji je morao uložiti kako bi se okrenuo i naslonio na podlakticu da dohvati bočice s lijekovima koje su stajale pokraj sata, još uvijek je bio bolestan. Kako bi razbistrio misli, prodrmao je glavu, a onda se trgnuo kad su mu bolno počele pulsirati sljepoočnice. No temperatura mu se snizila, jer mu je majica bila natopljena znojem. Kad je uzeo čašu s vodom sa stola i progutao tablete, htio se ustati da se otušira i obuče, ali bio je toliko iscrpljen da je odlučio odspavati još sat vremena i onda pokušati. Na jednoj bočici nalazilo se upozorenje: OPREZ. UZROKUJE POSPANOST, pa se kao kroz maglu zapitao je li to razlog zbog kojega ne može odagnati ošamućenost. Legao je na jastuke i sklopio oči, ali mučilo ga je neko nejasno sjećanje. Meredith. Sanjao je neki ludi san da je ona došla po mećavi i pomogla mu da legne. Pitao se kako to da mu je podsvijest prizvala tako bizarnu sliku.

Meredith bi mu prije pomogla da skoči s mosta, ili s ruba litice, ili da bankrotira, ali sve manje destruktivno od toga bilo bi suludo.

Baš je opet počeo tonuti u san kad je čuo kako se krišom po škripavim stubama kreću neki koraci. Trgnuo se i sjeo, a u glavi mu se vrtjelo od tog naglog pokreta. No kad se počeo otkrivati, uljez mu je pokucao na vrata. - Matt? - povikao je tihi glas, jedinstveni glas, pjevan, profinjen.

Meredithin glas.

Ruka mu se ukočila dok je zabezeknuto gledao u zid ispred sebe te je u jednom suludom trenutku pomislio da je potpuno dezorijentiran.

- Matt, ulazim... - Kvaka se okrenula, a on je shvatio da nije sanjao bizaran san. Meredith je zaista bila ovdje.

Odgurnuvši vrata ramenom, Meredith je unatraške polako ušla u sobu, namjerno mu dajući vremena da se pokrije u slučaju da se ustao, ali još se nije obukao. Uljuljkana u lažni osjećaj sigurnosti jer je sinoć bio prilično ljubazan, skoro joj je ispao pladanj kad je iza nje njegov bijesni glas planuo poput pare koja sikće iz vulkana. - Što ti radiš ovdje?!

- Donijela sam ti pladanj - pojasnila je, okrenuvši se prema njemu te zaobišavši krevet, iznenađena njegovim bijesnim izrazom lica. Ali taj izraz lica nije bio ništa u usporedbi s prijetećim pogledom od kojeg mu se cijelo lice izobličilo kad je primijetio crvenu gumenu vrećicu.

- Što, pobogu - planuo je - namjeravaš učiniti s tim? Odlučna u tome da mu ne dopusti da je uzruja ili zastraši, Meredith je podigla bradu i smireno odgovorila:- To je za tvoju glavu.

- Ti tako zamišljaš neslanu šalu? - pitao je, gledajući je ubojitim pogledom.

Posve zbunjena, Meredith je odložila pladanj na krevet pokraj njegova kuka i utješno rekla:- Stavila sam led u nju za tebe...

~ 257 ~

- Mogu misliti - protisnuo je, a onda je groznim glasom rekao - imaš točno pet sekundi da se izgubiš iz ove sobe i još jednu minutu da se izgubiš iz ove kuće prije nego što te ja izbacim. - Nagnuo se naprijed, a Meredith je shvatila da namjerava maknuti pokrivače i prevrnuti pladanj.

- Ne - povikala je Meredith, ali u glasu su joj se jednako čuli i molba i protivljenje. Nema smisla da mi prijetiš jer ne mogu otići. Izgubila sam ključeve auta kad sam izašla iz njega. A čak i da nisam, ne bih mogla otići dok ti ne kažem sve što sam ti došla reći.

- Ne zanima me - grubo je rekao Matt, želeći maknuti prekrivač, bijesan jer je morao čekati da prođe nalet vrtoglavice.

- Sinoć se nisi ovako ponašao - očajno je rekla i uzela pladanj s kreveta da ga on ne prevrne na pod. - Nisam mislila da ćeš se ovako uzrujati samo zato što sam ti pripremila vrećicu s ledom za glavu!

Zastao je, s ukočenom rukom na prekrivaču te s neopisivim izrazom zbunjenosti i komične zaprepaštenosti na lijepo oblikovanu licu. - Što si napravila? - pitao je prigušenim šapatom.

- Upravo sam ti rekla. Pripremila sam ti vrećicu s ledom za glavu...

Meredith je zabrinuto zastala kad je on iznenada prekrio lice rukama i pao na jastuke, a ramena su mu se tresla. Zapravo, tresao se od glave do pete, a prigušeni zvukovi čuli su mu se iza ruku. Toliko se silovito tresao da mu je glava poskakivala, a opruge na krevetu su škripale. Toliko se jako tresao da je Meredith mislila da ima napadaj ili da se guši i umire.

- Što je bilo? - povikala je. Od njezina pitanja krevet se još jače počeo tresti, a njegovi prigušeni zvukovi pojačali su se. - Nazvat ću hitnu!- zavapila je, odložila pladanj i potrčala prema vratima. - Imam telefon u autu... - Izašla je iz sobe i potrčala stubama kad je iza nje eksplodirao Mattov smijeh: bio je to glasan, srčan nalet smijeha; produljeni izljevi nekontrolirana veselja...

Meredith se ukočila, okrenula i slušala, shvativši da je napadaj kojemu je svjedočila zapravo bio napad neobuzdanog smijeha. Ukopana na stubama, držala je ruku na ogradi i nelagodno razmišljala o mogućem uzroku tog napadaja smijeha. Otpočetka ju je mučila ona duga gumena cijev, ali ta naprava nije nimalo nalikovala jednokratnim higijenskim proizvodima kakvi su se mogli vidjeti u drogerijama. Osim toga, pomalo je mahnito pomislila u svoju obranu dok je polako krenula gore stubama, ta crvena gumena vrećica visjela je na vratima kupaonice kad je prošli put bila ovdje! Da to jest higijenski proizvod, sigurno bi bio zaklonjen od pogleda.

Zastala je ispred njegovih vrata, osjećajući se vrlo posramljeno. No tada je shvatila da joj se vjerojatno isplati osjećati nelagodu. Na kraju krajeva, od smijeha je zaboravio na svoj bijesni pokušaj da je izbaci van. Matthew Farrell čak je i u ležećem položaju bio najteži protivnik s kojim se ikada sukobila. A kad je bio ljut, bio je zastrašujući. No bez obzira na to što on rekao ili učinio, bez obzira na to koliko ljutit ili nerazuman postao, bilo je vrijeme da se ona pokuša pomiriti s njim.

Meredith je odlučno gurnula ruke u džepove, namaknula na lice izraz koji je trebao odavati pristojnu zbunjenost te ušla u sobu. Čim ju je ugledao, Matt je morao potisnuti najnoviji nalet smijeha. Unatoč jakom crvenilu na obrazima lagano je hodala prema njemu, držeći ruke u džepovima i

~ 258 ~

pokušavajući izgledati kao da uopće ne zna zašto se on smijao. Kako bi upotpunila ovu komičnu sliku zbunjene nevinosti koju je pokušala proizvesti, samo je još trebala pogledati u strop i početi fićukati.

Razmišljajući o tome, iznenada je shvatio zašto je ona zapravo došla, i osmijeh koji mu je vrebao na kutovima usana naglo je nestao. Meredith je očito saznala da je on kupio zemljište u Houstonu koje je ona željela i da će je ono sada koštati deset milijuna dolara više.

Dotrčala je ovamo da ga privoli i pridobije te bi napravila bilo što samo da se on predomisli, pa čak i pripremila pladanj s lijekovima i brižno bdjela uz njegovu bolesničku postelju.

Zgrožen njezinim nespretnim, očitim pokušajem da manipulira njime, čekao je da ona progovori, a kad se to nije dogodilo, on ju je otresito pitao: - Kako si me pronašla?

Meredith je odmah primijetila zabrinjavajuću promjenu njegova raspoloženja. - Sinoć sam otišla u tvoj stan - priznala je. - Što se tiče pladnja...

- Zaboravi to - nestrpljivo ju je odsjekao. - Pitao sam te kako si me pronašla.

- U tvom stanu bio je tvoj otac i razgovarali smo. On mi je rekao da si ovdje.

- Sigurno si jako dobro odglumila kad si ga uspjela uvjeriti da ti pomogne - rekao je s neprikrivenim prezirom. - Moj te otac inače ne bi ni pogledao.

Meredith je bila toliko očajna u namjeri da ga natjera da je sasluša i povjeruje joj te je bez razmišljanja sjela na krevet pokraj njega i počela: - Tvoj otac i ja razgovarali smo i ja sam mu objasnila neke stvari. A on mi je povjerovao. Nakon što smo se razumjeli, rekao mi je gdje si kako bih mogla doći ovamo i objasniti sve i tebi.

- Onda počni objašnjavati - osorno je rekao i naslonio se na jastuke.

- Ali neka bude kratko - dodao je, toliko iznenađen što je uspjela pridobiti njegova oca da je iznenada htio i sam vidjeti nešto od predstave koju je sinoć odglumila.

Meredith je pogledala njegovo hladno, prijeteće lice, duboko udahnula da se umiri i natjerala se da ga pogleda u oči. Maloprije te su oči bile tople od smijeha; sada su bile poput krhotina leda.- Hoćeš li pričati - odbrusio je - ili sjediti i proučavati mi lice?

Trgnula se zbog njegova tona, ali nije spustila pogled. - Pričat ću - rekla je. - Objašnjenje je malo komplicirano...

- Ali nadam se uvjerljivo - rugao se.

Umjesto da mu odgovori s onim bahatim bijesom kao prije, kimnula je i ironično se nasmiješila. - Nadam se.

- Onda počni! Ali drži se važnih točaka: što želiš da vjerujem, što nudiš i što želiš zauzvrat. Zapravo, ovo posljednje možeš preskočiti, jer znam što želiš. Samo me zanima kako to namjeravaš dobiti.

Njegove riječi poput biča šibale su njezinu ranjenu savjest, ali gledala ga je u oči i počela tiho i iskreno govoriti. - Želim da vjeruješ istini, koju ću ti ispričati. Nudim ti nešto za sklapanje primirja; o toj sam ponudi htjela razgovarati sinoć kad sam otišla u tvoj stan. A od tebe zauzvrat želim - nastavila je, ignorirajući njegovu naredbu da preskoči taj dio - samo primirje. Razumijevanje. To jako želim.

Sarkastično se nasmiješio kad je rekla ovo posljednje. - I to je sve što želiš? Primirje i razumijevanje? - Zbog gorke ironije u njegovu glasu imala je osjećaj da on misli na zemljište u Houstonu.- Slušam - nepristojno ju je potaknuo kad je ona oklijevala.- Sada kada su mi jasni tvoji čisto nesebični motivi, da čujemo što želiš ponuditi.

~ 259 ~

To je zvučalo ne samo kao da sumnja u njezine motive nego i kao da sumnja u to da ona može ponuditi nešto što nije bezvrijedno i beznačajno, pa je Meredith izbacila glavni adut i ponudila mu ono najvažnije što je imala na raspolaganju, ono za što je znala da mu je iznimno važno. - Nudim ti odobrenje zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole u Southvilleu - rekla mu je i vidjela kako se iznenadio zbog njezina iskrenog priznanja da zna za taj slučaj. - Znam da ga je moj otac onemogućio i također želim da shvatiš da ja nikada nisam pristala na to. Posvađala sam se s njim zbog toga mnogo prije nego što smo ti i ja ručali.- Kako si iznenada postala poštena.

Usne su joj se čudno nasmiješile. - Mislila sam da ćeš tako reagirati. I ja bih na tvom mjestu. Ali možeš mi vjerovati jer ti mogu to dokazati. Komisija za izdavanje građevinskih dozvola odobrit će ti zahtjev čim ga ponovno podneseš. Moj mi je otac obećao da neće samo prestati stopirati taj proces, nego će se predomisliti i iskoristiti svoj utjecaj da se zahtjev odobri. A ja ti dajem svoju riječ da će on održati svoju.

On se kratko, neugodno nasmijao. - Zašto misliš da ću vjerovati tebi ili njemu na riječ kada je u pitanju bilo što? Sada ću ja tebi nešto predložiti - dodao je grubim, prijetećim glasom.- Ako se moj zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole odobri do pet sati popodne u utorak, bez ponovnog podnošenja zahtjeva, otkazat ću tužbe koje moji odvjetnici pripremaju za srijedu: tužbu protiv tvojega oca i senatora Daviesa zbog nezakonita pokušaja korištenja osobnog utjecaja na javne službenike i još jednu tužbu protiv komisije za izdavanjem građevinskih dozvola u Southvilleu zbog namjernog djelovanja na štetu dobrobiti njihove zajednice.

Meredith se mučno zgrčio želudac kad je saznala da on to namjerava učiniti i kad je shvatila kojom je brzinom pokrenuo svoje osvetničke snage. Business Week o njemu je napisao: “Čovjek koji se vraća danima u kojima je izreka ‘oko za oko, zub za zub’ smatrana pravdom, a ne okrutnom i neljudskom osvetom”. Potisnuvši nalet straha, Meredith se podsjetila da je Matt, unatoč svemu što se piše o njemu, unatoč tomu što ima razloga da je mrzi, svejedno pokušao biti ljubazan prema njoj na opernom balu, i to je bio spreman ponoviti i onog dana na ručku. Svoju moć okrenuo je protiv njezina oca i nje tek kad su ga potpuno izbacili iz takta. Od te spoznaje vratila joj se hrabrost i tijelom joj je prostrujao prodoran osjećaj nježnosti prema ovom ljutitom, dinamičnom muškarcu koji se toliko suzdržavao.

- Što još?- nestrpljivo je pitao Matt te je bio zatečen njezinim nježnim pogledom kad je podigla oči i rekla: - Moj otac više neće poduzimati nikakve činove osvete: ni velike ni male.

- Znaci li to - pitao je s prijetvornim ushićenjem - da mogu biti član onog tvog ekskluzivnog malog ladanjskog kluba?

Kimnula je zacrvenjevši se.

- To me ne zanima. Nikada me nije ni zanimalo. Što još nudiš? - Budući da je oklijevala i prepletala prste na krilu, on je izgubio strpljenje. - Nemoj mi reći da je to to? To je tvoja ponuda? A ja bih sada trebao oprostiti i zaboraviti i dati ono što ti uistinu želiš?

- Kako to misliš, ono što uistinu želim?

- Houston! - ledenim je glasom pojasnio.- Među tvojim nesebičnim razlozima ovoga posjeta izostavila si trideset milijuna dolara vrijedan motiv zbog kojeg si sinoć dojurila u moj stan. Ili sam krivo procijenio čistoću tvojih postupaka, Meredith?

~ 260 ~

Ponovno ga je iznenadila odmahivanjem glave i tihim priznanjem: - Jučer sam saznala da si kupio zemljište u Houstonu i u pravu si, to me potaknulo da dođem u tvoj stan.

- I zbog toga si onda dotrčala ovamo - sarkastično je dodao. - A sada kad si ovdje, spremna si reći i učiniti sve što je potrebno da se predomislim i prodam ti zemljište za iznos za koji sam ga ja kupio. Na što si sve spremna?

- Kako ti misliš?

- Mislim, je li to to? Tih nekoliko jadnih ustupaka sigurno ne može biti najbolje što možeš?

Otvorila je usta da odgovori, ali Mattu je bilo dosta ove odvratne predstave. - Poštedjet ću te odgovora na to pitanje - opako je rekao.- Ničime što kažeš ili učiniš, ni sada ni u budućnosti, nećeš moći promijeniti moje mišljenje. Možeš brižno bdjeti pokraj moje postelje, možeš se ponuditi da spavaš sa mnom, ali zemljište u Houstonu i dalje će te koštati trideset milijuna dolara ako ga želiš. Je li ti to jasno?

Njezina reakcija potpuno ga je zatekla. Napadao ju je svakom rečenicom koju je izgovorio, prijetio joj je javnim tužbama i katastrofalnim skandalom koji će uslijediti, vrijeđao je svakim tonom svojega glasa; ukratko, podvrgnuo ju je zastrašivanju zbog kojeg bi se iskusni poslovni neprijatelji ili znojili ili razjarili, ali njoj nije uspio poljuljati kontrolu.

Zapravo, gledala ga je s izrazom lica za koji bi Matt mislio da je nježan i skrušen, da nije znao da je to nemoguće.

- To mi je itekako jasno - tiho je odgovorila i polako ustala.

- Pretpostavljam da odlaziš?

Ona je odmahnula glavom i lagano se nasmiješila. - Maknut ću poklopac s tvojeg doručka i brižno bdjeti pokraj tvoje postelje.

- Pobogu! - planuo je Matt, a njegova čvrsta kontrola nad situacijom malo je popustila. Nisi li shvatila ovo što sam upravo rekao? Ničime što učiniš nećeš moći promijeniti moje mišljenje oko zemljišta u Houstonu!

Izraz joj se lica uozbiljio, ali pogled joj je i dalje bio nježan dok ga je gledala u oči. Vjerujem ti: - I? - ljutito je pitao, a bijes mu se polako pretvarao u potpunu zbunjenost, za koju je krivio lijek od kojega se nije mogao usredotočiti.

- I prihvaćam tvoju odluku kao... Kao neku vrstu kazne za prošla nedjela. Nisi mogao pronaći bolju kaznu, Matt - priznala je bez zamjeranja. - Htjela sam to zemljište za Bancroft & Company, i jako će me boljeti kad pripadne nekom drugom. Ne možemo platiti trideset milijuna dolara. - Zurio je u nju u zaprepaštenoj nevjerici kad je ona nastavila s ozbiljnim smiješkom na licu. - Oduzeo si mi nešto što sam silno htjela. Sada kada to imaš, možemo li reći da smo kvit i sklopiti primirje?

Njegov prvi poriv govorio mu je da joj kaže da ide kvragu, ali to je bila čisto emocionalna reakcija, a kad je bila riječ o nagodbama, Matt je odavno naučio da ne smije dopustiti da mu emocije nadvladaju razum ili da se upliću u njegovo logičko mišljanje. A logika ga je podsjetila da je neka vrsta pristojnog odnosa upravo ono što je on htio postići tijekom njihova protekla dva susreta. Sada mu je ona to nudila, a istodobno mu je s takvim dostojanstvom priznavala pobjedu da je to bilo zapanjujuće. I gotovo neodoljivo. Dok je stajala ondje i čekala njegovu odluku, a kosa joj se u prirodnim valovima i kovrčama

~ 261 ~

razasipala preko ramena, Meredith Bancroft s rukama u džepovima od hlača izgledala je više kao skrušena srednjoškolka koja je pozvana u ured ravnatelja nego kao izvršna direktorica jedne korporacije. A ipak je i dalje izgledala kao ponosna mlada bogatašica: spokojno dostojanstvena, smireno nedostižna, zapanjujuće lijepa.

Dok ju je sada gledao, Matt je napokon potpuno shvatio svoju davnu opsjednutost njome. Meredith Bancroft bila je primjer prave žene: promjenjiva i nepredvidljiva, bahata i dražesna, duhovita i dostojanstvena, spokojna i hirovita, nevjerojatno pristojna... Nesvjesno provokativna. Čemu voditi ovaj smiješni rat s njom, pitao se. Ako ga prekine, svatko može krenuti svojim putem bez ikakva žaljenja. Prošlost se trebala zaboraviti prije mnogo godina; sada je već bilo krajnje vrijeme da se to učini. On je dobio svoju osvetu, vrijednu deset milijuna dolara, jer uopće nije sumnjao u to da ona neće pronaći način kako da dođe do dodatnog novca. Već se kolebao kad se iznenada prisjetio kako mu je nosila onaj pladanj i morao je potisnuti poriv da se ne nasmije. Čim se njegov izraz lica promijenio, ona kao da je predosjetila da je on na rubu predaje: ramena su joj se malo opustila, a oči su joj zasvjetlucale od olakšanja. To što ga je tako dobro mogla pročitati bilo je dovoljno iritantno da ga natjera da produlji neizvjesnost. Prekriživši ruke preko prsa, Matt je rekao: - Ne sklapam nagodbe dok ležim na leđima.

Nije ju zavarao. - Misliš li da će te doručak malo oraspoložiti? - pitala ga je sa zadirkujućim osmijehom na licu.

- Sumnjam - odgovorio je, ali njezin osmijeh bio je tako zarazan da se on počeo smiješiti protiv svoje volje.

- I ja - našalila se, a onda mu je ispružila ruku. - Primirje? Matt je odmah odgovorio na tu gestu i počeo pružati ruku, no ona je iznenada povukla ruku i s dražesnim smiješkom rekla: - Prije nego što pristaneš, moram te upozoriti na jednu stvar.

- A to je?

Glas joj je bio poluozbiljan. - Razmišljala sam o tome da te tužim zbog zemljišta u Houstonu. Ne želim da te moj komentar od maloprije zavara da misliš da ću dobrovoljno prihvatiti gubitak tog zemljišta kao kaznu. Kad sam to rekla, htjela sam reći da neću zamjeriti ako te sud ne natjera da ga prodaš po trenutnoj tržišnoj cijeni. Nadam se da ćeš shvatiti da je sve što se tu dogodi poslovne, a ne osobne prirode.

Mattove oči zasvjetlucale su od potisnutog smijeha. - Divim se tvojoj iskrenosti i upornosti - iskreno joj je rekao. - Ali predlažem ti da još jednom razmisliš o tome hoćeš li me tužiti. Koštat će te cijelo bogatstvo ako me budeš tužila zbog prevare, ili po kojoj me već osnovi misliš tužiti, a svejedno ćeš izgubiti.

Meredith je znala da je on vjerojatno u pravu, a gubitak zemljišta u Houstonu u tom trenutku i nije joj mnogo značio; bila je presretna jer je već dobila nešto što je bilo jednako važno kao i tužba: nekako je uspjela ovog ponosnog, dinamičnog muškarca odvratiti od bijesa i natjerati ga na smijeh; nagovorila ga je da prihvati primirje. Odlučna da zapečati to primirje i učini atmosferu još vedrijom, ako je to moguće, u šali mu je povjerila: - Zapravo, razmišljala sam da te tužim zbog ograničavanja tržišnog natjecanja ili tako nešto. Što misliš, kakvi su mi tada izgledi?

Pretvarao se da razmišlja o tome, a onda je odmahnuo glavom. - Ni to neće proći na sudu. No ako si stvarno odlučila tužiti me, ja bih predložio da to bude zbog koluzije i zavjere.

~ 262 ~

- Tada bih mogla pobijediti? - pitala je s još većim osmijehom.

- Ne, ali suđenje bi bilo zabavnije.

- Razmislit ću o tome - obećala je s prijetvornom ozbiljnosti.

- Svakako.

Nasmiješio joj se. Meredith mu je uzvratila smiješak. I u tom dugom trenutku srdačnosti i razumijevanja jedanaestogodišnja prepreka ljutnje i tuge koja ih je razdvajala počela se rušiti te je na kraju pala. Meredith je polako, nesigurno podigla ruku i pružila mu je, nudeći mu primirje i prijateljstvo. Obuzeta snagom tog trenutka, gledala je kako Matt pruža svoju ruku, a onda je osjetila kako njegovi dugi prsti klize preko njezinih, kako svojim dlanom dotiče njezin, a potom su se njegovi jaki i topli prsti čvrsto stisnuli i obuhvatili joj dlan. - Hvala ti - prošaputala je i pogledala ga u oči.

- Nema na čemu - tiho je odgovorio, još malo držeći je za ruku, koju je potom pustio. I pustio da prošlost ode u zaborav.

Poput dvoje neznanaca koji su slučajno doživjeli nešto intenzivnije nego što su namjeravali ili očekivali, oboje su se odmah pokušali povući na sigurniji teren. Matt se naslonio na jastuke, a Meredith je brzo posvetila pozornost na zaboravljeni pladanj s hranom i lijekovima. Matt je krajičkom oka gledao kako neugodnu crvenu gumenu stvar uzima samo vrškovima palca i kažiprsta te je s gadljivom skromnošću stavlja na pod, da se ne vidi. Kad se ponovno okrenula prema njemu i stavila pladanj na stol pokraj kreveta, pribrala se i nasmiješila. - Nisam znala kako ćeš se jutros osjećati i mislila sam da nećeš biti gladan, ali donijela sam ti doručak.

- Sve izgleda jako ukusno - lagao je Matt, gledajući stvari na pladnju.- Obožavam ricinusovo ulje, kao predjelo, naravno. A pretpostavljam da je ova smrdljiva ljepljiva smjesa u plavoj staklenci glavno jelo?

Meredith je prasnula u smijeh i uzela tanjur sa zdjelicom.- Ricinusovo ulje bila je šala uvjeravala ga je.

Sada kada je emocionalna bitka između njih završila, Matt je počeo gubiti bitku da ostane budan. Obuzimali su ga naleti pospanosti, vukli ga u san, a kapci su mu bili teški poput kamenja. Više se nije osjećao bolesno; osjećao se iscrpljeno. Očito su za to djelomično bile krive i one proklete tablete. - Hvala na trudu, ali nisam gladan - rekao joj je.

- I mislila sam da nećeš biti gladan - rekla je, gledajući ga s istom onom nježnošću koja joj je cijelo jutro sjajila iz tirkiznih očiju. - Ali svejedno moraš jesti.

- Zašto? - pitao je pomalo razdražljivo, a onda je sa zakašnjenjem shvatio da mu je Meredith uistinu pripremila doručak; Meredith, koja prije jedanaest godina nije znala upaliti štednjak i koja nije htjela to ni pokušati. Dirnut njezinom brižnošću, natjerao se da opet sjedne, odlučan da jede što god ona pripremila.

Sjela je pokraj njega na krevet. - Moraš jesti da ne oslabiš - pojasnila je, a onda uzela čašu s bijelom tekućinom koja se nalazila na pladnju i ispružila mu je.

On ju je uzeo, okrenuo i oprezno gledao. - Što je ovo?

- Pronašla sam konzervu u kuhinjskom ormariću. To je toplo mlijeko.

Napravio je grimasu, ali je poslušno prinio čašu usnama i progutao.

~ 263 ~

- S maslacem - dodala je Meredith, a on se zagrcnuo. Matt joj je gurnuo čašu u ruku, naslonio glavu na jastuke i sklopio oči. - Zašto? - promuklo je prošaputao.

- Ne znam, zato što mi je to moja guvernanta davala kad sam bila bolesna.

Kapci su mu se otvorili, a sive oči nakratko su mu duhovito zasvjetlucale. - Kad samo pomislim da sam nekoć zavidio bogatoj djeci...

Meredith ga je nasmiješeno pogledala i polako počela podizati poklopac s tanjura s tostom.

Maknula ga je i otkrila dvije kriške hladnog tosta, a Matt je uzdahnuo od olakšanja i umora; mislio je da nikako neće moći ostati budan da to prožvače. - Pojest ću to poslije, obećavam - rekao je, uloživši nadnaravnu moć da održi kapke otvorenima. - Sada samo želim spavati.

Izgledao je tako umorno i izmoždeno da je Meredith nevoljko pristala. - Dobro, ali barem popij aspirin. Ako popiješ tablete s mlijekom, vjerojatno ti neće loše sjesti na želudac.- Dala mu je tablete i čašu mlijeka s maslacem. Matt je zgroženo pogledao toplu bijelu tekućinu, ali je poslušno popio tablete s njom.

Meredith je zadovoljno ustala.- Trebaš li još nešto?

On je grčevito zadrhtao. - Svećenika - izustio je.

Ona se nasmijala. A taj pjevni zvuk zadržao se u sobi nakon što je otišla, prolazeći kroz njegov omamljeni um poput tihe melodije.

~ 264 ~

TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE Tablete su do podneva prestale djelovati i Matt se osjećao mnogo bolje, iako je bio iznenađen što se osjećao slabo nakon što se samo otuširao i obukao - ništa napornije od toga. Krevet iza njega privlačno ga je pozivao, ali on se nije obazirao. Meredith je dolje očito pripremala ručak; čuo ju je kako hoda kuhinjom. Iz kutije je uzeo mali električni putni brijaći aparat koji je kupio u Njemačkoj, uključio ga u pretvarač struje, pogledao u ogledalo i zaboravio da mu aparat tiho radi u ruci. Meredith je bila dolje...

Nemoguće. Nezamislivo. Ali svejedno istinito. U potpuno budnu stanju, motivi njezina dolaska ovdje i smireno prihvaćanje njegove presude za zemljište u Houstonu u najboljem slučaju činili su mu se nevjerojatnim. Matt je to znao, ali kad se počeo brijati, misli su mu polako počele skretati od toga da detaljno preispitaju njezino ponašanje. Razlog tomu nesumnjivo je bio taj što mu je trenutno bilo mnogo ugodnije da to ne čini. Vani je opet padao snijeg, a sudeći prema sigama koje su visjele na granama drveća, bilo je hladno kao na Sjevernom polu. Ali unutra je bilo toplo i imao je neočekivano društvo, a istina je bila ta da nije još bio dovoljno zdrav da nastavi s pakiranjem te nije bio toliko bolestan da leži u krevetu i zuri u zidove. Meredithino društvo - iako ni u najluđim snovima neće biti umirujuće - ugodno će mu odvratiti misli.

Meredith je u kuhinji čula kako hoda nad njezinom glavom i nasmiješila se kad je juhu iz konzerve koju je pripremila stavljala u zdjelicu, a sendvič na tanjur. Od trenutka kad ju je Matt uhvatio za ruku obuzeo ju je neobičan mir; mir koji je sada procvjetao poput ruža u proljeće. Zapravo, nikada nije poznavala Matta Farrella, shvatila je, i pitala se poznaje li ga itko uistinu. Prema svemu što je pročitala i čula o njemu, njegovi poslovni protivnici mrzili su ga i bojali ga se; njegovi izvršni direktori divili su mu se i gajili strahopoštovanje prema njemu. Bankari su mu se ulagivali, glavni direktori pitali ga za savjet, a Komisija za vrijednosnice i burzu nadgledala ga je poput jastreba.

Uz malo iznimaka - shvatila je dok je razmišljala o pričama koje je pročitala - čak i ljudi koji su mu se divili suptilno su odavali dojam da je Matthew Farrell opasan predator s kojim treba postupati nježno i kojega se nikada ne smije razljutiti.

Ali svejedno, pomislila je Meredith s još jednim nježnim osmijehom na licu, ležao je gore u tom krevetu, i dalje vjerujući u to da je ona hladno pobacila njegovo dijete i razvela se od njega kao da je neki jadni prosjak... I svejedno ju je uhvatio za ruku. Bio joj je spreman oprostiti. Prisjećanje na taj trenutak i njegova dražesnost bili su nevjerojatno dirljivi.

Meredith je zaključila da svi ti ljudi koji o njemu pričaju sa strahom i bojazni očito ne poznaju dobro Matta! Da ga poznaju, shvatili bi da je on sposoban ponuditi ogromno

~ 265 ~

razumijevanje i golemo suosjećanje. Uzela je pladanj i krenula gore. Večeras - ili sutra ujutro - reći će mu što se dogodilo s njihovom bebom, ali to neće učiniti sada. S jedne strane silno je htjela to obaviti, da potpuno i zauvijek izbriše bol, ljutnju, pomutnju koju su oboje osjećali. Tada će sve između njih biti čisto; sve će biti mirno i možda će čak uspjeti biti i pravi prijatelji. Moći će dostojanstveno i prijateljski okončati ovaj njihov burni brak osuđen na propast.

Ali koliko god Meredith htjela sve raščistiti, tog se suočavanja bojala kao ničega do sada. Jutros je Matt bio spreman zaboraviti prošlost, a ona nije htjela zamišljati kako će on reagirati kad sazna za razmjere izdaje i prevare njezina oca.

Sada je bila zadovoljna time da ga pusti da uživa u blaženu neznanju i time sebi pruži kratak odmor od strašno stresna i iscrpljujuća protekla dvadeset četiri sata... I od onoga što će sigurno i njoj, kao i njemu, biti bolan i tegoban razgovor. Prošlo joj je mislima da je bila neuobičajeno zadovoljna zbog toga što će provesti mirnu večer u njegovu društvu, ako se on bude osjećao dovoljno dobro, ali to nije smatrala ni najmanje zabrinjavajućim ili važnim. Na kraju krajeva, na neki način bili su stari prijatelji. I zaslužili su ovu priliku da obnove svoje prijateljstvo.

Zastavši pred vratima njegove sobe, pokucala je i povikala: - Jesi li pristojno obučen?

Matt je s razigranom bojazni predosjetio da mu nosi još jedan pladanj. - Jesam. Uđi.

Meredith je otvorila vrata i vidjela ga kako pred ogledalom stoji bez majice i brije se.

Zatečena neobičnom intimnošću tog prizora, odvratila je pogled s njegovih preplanulih leđa i namreškanih mišića. Njegove su se obrve u ogledalu podigle kad je primijetio njezinu reakciju. - To nije ništa što već nisi vidjela - ironično je komentirao.

Koreći se zbog toga što se ponašala poput neiskusne, nevine djevice, pokušala je reći nešto jednako ravnodušno pa je bubnula prvo što joj je palo na pamet. - Istina, ali sada sam zaručena žena.

Njegova se ruka umirila. - Imaš problem - opušteno je rekao nakon trenutka tišine. Imaš muža i zaručnika.

- Bila sam ružna i nepopularna kad sam bila mlada - šalila se, odlažući pladanj. - Sada skupljam muškarce kako bih nadoknadila propušteno. - Okrenuvši se prema njemu, ozbiljnijim je tonom dodala: - Prema nečemu što je tvoj otac rekao shvatila sam da nemam samo ja problem sa supružnikom i zaručnikom.

Očigledno se i ti želiš oženiti onom djevojkom čija fotografija stoji na tvom radnom stolu.

Djelujući opušteno, Matt je zabacio glavu unatrag i brijaćim aparatom prešao preko vrata do brade. - To je rekao moj otac?

- Da. Je li to istina?- Je li to važno?

Oklijevala je, neobično nesretna zbog smjera u kojemu je išao ovaj razgovor, ali iskreno je odgovorila. - Nije.

Matt je isključio aparat, osjećajući se slabo, te u takvu stanju nije htio razgovarati o budućnosti. - Mogu li te nešto zamoliti?

- Naravno.

- Protekla dva tjedna bila su mi jako iscrpljujuća i zapravo sam se veselio što ću doći ovamo te biti u miru i tišini...

~ 266 ~

Meredith se osjećala kao da ju je ošamario. - Žao mi je što sam poremetila tvoj mir.

S ironičnim smiješkom na usnama rekao je:- Ti si mi uvijek remetila mir, Meredith. Kad god se približimo jedno drugomu, nastane pravi kaos. Nisam htio reći da mi je žao što si ovdje, nego da bih htio s tobom provesti ugodno, mirno poslijepodne, bez ikakvih teških tema.

- Zapravo, i ja bih to htjela.

Potpuno složni, u tišini su se gledali, a Meredith je onda odvratila pogled i uzela teški tamnoplavi kućni ogrtač s etiketom Neiman-Marcusa, koji je bio prebačen preko naslona stolice. - Možeš ovo obući, sjesti ovdje i pojesti ručak.

Poslušno je obukao ogrtač, povezao pojas i sjeo, ali Meredith je primijetila kako nelagodno promatra pokrivene tanjure. - Što je ispod te zdjelice? - oprezno je pitao.

- Ogrlica od češnjaka - lagala je s prijetvornom ozbiljnošću - da je staviš oko vrata. - Još se smijao kad je ona maknula poklopac. - Čak i ja znam pripremiti juhu iz konzerve i staviti salamu između dviju kriški kruha - priopćila mu je uz smiješak.

- Hvala ti - iskreno je rekao. - Ovo je vrlo ljubazno od tebe.

Kad je pojeo, spustili su se dolje i sjeli pred kamin u kojem je sam zapalio vatru. Neko vrijeme ugodno su razgovarali o običnim temama kao što su vrijeme, njegova sestra, i na kraju knjiga koju je čitao. Matt je očito imao zadivljujuću moć oporavka, pomislila je, ali svejedno je vidjela da se umara. - Hoćeš li otići natrag u krevet? - pitala ga je.

- Neću, ovdje mi je bolje - odgovorio je, ali svejedno je legao na sofu i naslonio glavu na jastučić. Kad se probudio sat vremena poslije, odmah je pomislio isto ono što i ujutro kad je otvorio oči: da je samo sanjao da je Meredith ondje. Ali kad je lagano okrenuo glavu i pogledao stolicu na kojoj je ona sjedila maloprije, vidio je da to nije san. Bila je ondje i pisala bilješke u žuti notes koji je držala na krilu, dok su joj noge bile sklupčane. Vatra iz kamina obasjavala joj je kosu, obojila joj glatke obraze sa svjetloružičastim rumenilom i bacala sjene s dugačkih, valovitih trepavica. Gledao ju je dok je radila i u sebi se smiješio jer je više nalikovala nekoj školarki koja piše zadaću nego privremenoj predsjednici velikog trgovačkog lanca. Zapravo, što ju je dulje gledao, to mu se istina činila nevjerojatnijom. No ta zabluda opovrgnuta je čim ju je tiho pitao:- Na čemu radiš?

Umjesto da odgovori na algebri ili na geometriji, žena na stolici nasmiješila se i rekla:Pišem sažetak o trendovima na tržištu koji ću predstaviti na sljedećem sastanku upravnog odbora. Nadam se da će ih on uvjeriti da proširim proizvodnju naše robne marke. Robne kuće - pojasnila mu je kad je on izgledao istinski zainteresirano za temu - osobito one poput Bancroft’sa, ostvaruju velik profit od prodavanja svojih robnih marki, ali mi tu prednost ne koristimo potpuno, kao na primjer Neiman’s, Bloomingdale’s ili neke druge robne kuće.

Baš kao i na ručku prošli tjedan, Matta je odmah zaintrigirala ova njezina poslovna strana, djelomično i zbog toga što je bila u takvoj suprotnosti s predodžbama koje je o njoj imao iz prošlosti. - Zašto ne koristite tu prednost? - pitao ju je. Nekoliko sati poslije, kad su prešli teme od robne marke Bancroft’sa i financijskih pitanja do problema s odgovornošću za kvalitetu proizvoda i planova za proširenje, Matt više nije bio samo zaintrigiran, nego vraški zadivljen njome... I, na neki ludi način, strašno ponosan na nju.

Sjedeći prekoputa njega, Meredith je kao kroz maglu bila svjesna toga da je nekako zaradila njegovu podršku, ali toliko je bila zaokupljena njihovim razgovorom, toliko

~ 267 ~

zadivljena njegovim brzim shvaćanjem složenih koncepata da je potpuno izgubila pojam o vremenu. Stranica na koju je pisala sada je bila puna bilješki s njegovim prijedlozima, koje će rado razraditi. No njegov posljednji prijedlog nije dolazio u obzir. - To nikada nećemo moći izvesti - objasnila mu je kad joj je rekao da razmisli o kupovini vlastitih pogona za proizvodnju odjeće u Tajvanu ili Koreji.

- Zašto ne? Vlastitim pogonom otklonit ćete sve probleme s kontrolom kvalitete i gubitkom povjerenja kupaca.

- U pravu si, ali to si nikako ne mogu priuštiti. Ni sada ni u bližoj budućnosti.

Namrštio se misleći da joj nije jasno kako to funkcionira. - Ne predlažem ti da koristiš svoj novac! Posudi ga od banke, tomu služe bankari - dodao je, na trenutak zaboravljajući da je njezin zaručnik bankar. - Bankari ti posuđuju vlastiti novac kad znaju da ga posuđuješ za nešto sigurno, onda ti zaračunaju kamatu kad ga vraćaš, a kad se kredit otplati, onda ti kažu kako si sretna što imaš njih da riskiraju za tebe. Sigurno si do sada naučila kako to ide.

Meredith je prasnula u smijeh. - Podsjećaš me na moju prijateljicu Lisu: ona baš nije zadivljena strukom mojega zaručnika. Misli da bi mi Parker trebao dati novac k;id god ga trebam, bez zahtijevanja uobičajenog zaloga.

Mattov osmijeh malo je iščeznuo kad se podsjetio da ona ima zaručnika, no onda se zaprepastio kad je ona opušteno dodala: - Vjeruj mi, postajem stručnjak za poslovne kredite. Bancroft’s je prezadužen, a i ja sam, da budem iskrena.

- Kako to misliš, i ti si?

- Širimo se vrlo brzo. Ako uđemo u trgovački centar koji je izgradio netko drugi, troškovi se smanjuju, ali i profit, tako da obično sami gradimo trgovački centar, a onda dio damo u najam drugim trgovinama. To košta cijelo bogatstvo i posuđivali smo novac za to.

- Razumijem, ali kakve to ima veze s tobom osobno?

- Za dobivanje kredita potrebno je pokriće - podsjetila ga je. - Bancroft & Company već je založio sav kolateral koji ima, kao i same robne kuće, naravno. Korporaciji je ponestalo kolaterala dok smo gradili robnu kuću u Phoenixu. Htjela sam otvoriti trgovine u New Orleansu i Houstonu, tako da za kolateral dajem dionice i vlasništvo iz svoje zaklade. Za tjedan dana napunit ću trideset godina i od tada ću imati pristup štednji koju mi je djed ostavio.

Vidjela je kako se mršti te je brzo dodala: - Nema razloga za brigu. Robna kuća u New Orleansu bez problema vraća kredit, kako sam i pretpostavila. Dok god robne kuće mogu vraćati kredit, nemam razloga za brigu.

Matt je ostao bez teksta. - Nemoj mi reći da si uz zalaganje svojih stvari kao kolateral bila i osobni jamac u kreditu za robnu kuću u New Orleansu?

- Morala sam - smireno mu je objasnila.

Matt je pokušao ne zvučati kao bijesni profesor koji drži predavanje nazadnom studentu sa svoje uzdignute katedre superiornog znanja, no to je radio s polovičnim uspjehom. - Nemoj to više nikada napraviti - upozorio ju je. - Nikada, ali nikada, nemoj založiti vlastiti novac u poslovne svrhe. Rekao sam ti, banke to i žele. One zarađuju na kamatama, pa one trebaju i preuzeti rizik. Kada bi se promet smanjio i kada trgovina u New Orleansu ne bi mogla vraćati kredit, to bi morala ti raditi, a kada ti ne bi mogla, onda bi banka sjela na tvoj račun.

~ 268 ~

- Nije bilo drugog načina...

- Ako su ti to rekli u tvojoj banci, to je glupost - prekinuo ju je. - Bancroft & Company je ugledna, profitabilna korporacija.

Hanka te jedino ima pravo tražiti da budeš jamac za poslovni kredit ili da založiš svoje vlasništvo kao kolateral kada je riječ o nekom nepoznatom tko nema pristojnu kreditnu povijest.- Otvorila je usta da mu proturječi, ali Matt ju je zaustavio podigavši ruku. - Znam da će te pokušati natjerati da budeš jamac - priznao je. - Oni bi rado imali pedeset jamaca za obični stambeni kredit kada bi mogli, jer time otklanjaju svoj rizik. Ali više nikada nemoj pristati biti jamac za kredit Bancroft’sa. Misliš li da izvršne direktore General Motorsa banke traže da jamče za poslovne kredita GM-a?

- Naravno da ne. Ali naš je slučaj malo drukčiji.

- U to te banke uvijek pokušavaju uvjeriti. Tko je, pobogu, bankar Bancroft’sa?

- Moj zaručnik... Reynolds Mercantile Trust - pojasnila mu je, gledajući kako mu preko lica obasjana vatrom kamina prelaze najprije zaprepaštenost, a onda uzrujanost.

- Zaručnik ti je stvarno sklopio super posao - sarkastično je rekao.

Meredith se pitala je li ta izjava potaknuta muškom taštinom.

- Nisi razuman - tiho mu je priopćila.- Nešto si smetnuo s uma. Postoje revizori koji nadgledaju kredite banke, a s obzirom na to da banke trenutno posvuda propadaju, revizori ne odobravaju preveliko kreditiranje jednog zajmoprimca. Bancroft 6c Company zadužen je stotine milijuna dolara kod Reynolds Mercantilea. Parker nam nije mogao nastavljati posuđivati novac, osobito sada kada smo zaručeni, bez protivljenja, osim ako ne založimo prihvatljiv kolateral.

- Sigurno postoji neki drugi kolateral koji ste mogli založiti. Što je s tvojim dionicama u robnoj kući?

Zahihotala je i odmahnula glavom. - To sam već založila, kao i moj otac. Postoji još sam jedan većinski dioničar u B&C-u koji nije založio svoje dionice.

- Tko je to?

Meredith je htjela okrenuti razgovor u drugom smjeru i on joj je sada dao priliku. - Moja majka.

- Tvoja majka?

- I ja sam imala majku, znaš - ironično ga je podsjetila. - Dobila je veliki paket dionica u brakorazvodnoj nagodbi.

- Zašto tvoja majka ne založi svoje dionice? To nije nerazumno, budući da će pobrati zaradu. Vrijednost njezinih dionica raste svakim danom tijekom proširenja i dobrog poslovanja B&C-a.

Odloživši notes, Meredith ga je pogledala. - Nije to napravila zato što to nitko nije tražio od nje.

- Želiš li mi reći zašto ne? - pitao je Matt, nadajući se da će ona misliti da joj pokušava pomoći, a ne da zabada nos gdje mu nije mjesto.

- Nitko to nije tražio od nje jer živi negdje u Italiji, a ni otac ni ja nemamo ništa s njom otkako sam napunila godinu dana. - Kad je to primio ne pokazavši nikakve emocije, Meredith je iznenada odlučila reći mu nešto što inače želi zaboraviti. Gledajući kako će on

~ 269 ~

reagirati, rekla mu je sa smiješkom na licu: - Moja je majka bila... Odnosno jest... Caroline Edwards.

Tamne obrve zbunjeno su mu se namrštile, te mu je dodatno pomogla: - Sjeti se starog filma s Caryem Grantom, gdje on stoji na obali, a princeza mitskog kraljevstva bježi...

Po njegovu osmijehu točno je znala kada se sjetio filma i njegove glumice. Naslonivši se na naslon sofe, iznenađeno ju je gledao s osmijehom na licu. - Ona ti je majka?

Meredith je kimnula.

U zamišljenoj tišini Matt je uspoređivao elegantnu savršenost Meredithinih crta lica sa zvijezdom tog filma, koliko je se sjećao. Meredithina majka bila je lijepa, ali Meredith je bila još ljepša. U njoj je gorio sjaj koji joj je obasjavao izražajne oči; zračila je prirodnom elegantnošću koju nije mogla naučiti u nekoj glumačkoj školi. Imala je prekrasan mali nos na kojemu bi joj kipari zavidjeli, lijepo oblikovane jagodične kosti i romantična usta koja su pozivala muškarca da ih poljubi, dok je sve drugo na njoj upozoravalo tog muškarca da je se kloni. Čak i ako joj je taj muškarac bio muž...

Matt je odmah izbacio tu pomisao iz glave. Bili su u braku samo formalno; u stvarnosti su bili neznanci. Intimni neznanci, podsjetio ga je demon u glavi i Matt se iznenada morao suzdržati da ne pogleda ispod V-izreza žarko žute veste na njezinu vratu. Nije morao pogledati. Nekoć je istražio i izljubio svaki milimetar tih grudi koje su sada tako provokativno popunjavale njezinu vestu. Još se točno sjećao kako su mu stajale u ruci, kako je glatka bila njezina koža, a bradavice napete, kako je mirisala... Uzrujan time što su mu misli odjednom krenule u seksualnom smjeru, pokušao se uvjeriti da je to tek prirodna, normalna reakcija svakog muškarca koji se našao u društvu žene s privlačnom sposobnošću da izgleda i nevino i zavodljivo u običnoj vesti i hlačama. Shvativši da j šutke gleda, vratio se temi o kojoj su razgovarali. - Uvijek sam se pitao odakle ti to prekrasno lice... Očito je da ga nisi naslijedila od oca. Šokirana ovim netipičnim komplimentom i neuobičajeno zadovoljna zbog toga što je očito mislio da je njezino lice prekrasno i sada, kad je bila na pragu tridesete, Meredith je na kompliment reagirala s osmijehom i laganim slijeganjem ramena, jer zaista nije znala što da kaže.

- Kako to da sam tek sada saznao tko ti je majka?

- Prije nismo imali mnogo vremena za razgovor.

Zato što smo bili prezauzeti vođenjem ljubavi, odgovorile su njegove misli, uporno ga podsjećajući na one strastvene, beskrajne noći kad ju je držao u naručju, spojio svoje tijelo s njezinim, pokušavajući zadovoljiti potrebu da bude blizu njoj i da je istodobno zadovolji.

Meredith je bilo iznenađujuće ugodno povjeravati mu se, pa mu je rekla još nešto: - Jesi li kada čuo za Seabord Consolidated Industries?

Matt se prisjetio raznih imena i činjenica koje je nagomilao tijekom godina. - Postoji neki Seabord Consolidated negdje na jugoistoku... Mislim na Floridi. To je holding - društvo koje je isprva posjedovalo nekoliko velikih kemijskih kompanija, a poslije su se proširili na rudarstvo, aeronautiku, proizvodnju računalnih komponenata i na lanac drogerija.

- Supermarketa - ispravila ga je Meredith s onim svojim veselim kosim osmijehom zbog kojeg ju je nekoć uzima u naručje i ljubio. - Seaboard je osnovao moj djed.

~ 270 ~

- I sada je tvoj? - pitao je Matt, iznenada se prisjetivši da je na čelu Seaboarda navodno žena.

- Ne, on je u vlasništvu očeve pomajke i njezinih dvaju sinova. Moj djed oženio se svojom tajnicom sedam godina prije nego što je umro. Poslije je posvojio njezina dva sina, a kad je umro, njima je ostavio Seaboard.

Matt je bio zadivljen. - Sigurno je sposobna poslovna žena: od Seaboarda je napravila velik i vrlo profitabilan konglomerat.

Meredith je zbog antipatije koju je osjećala prema očevoj pomajci opovrgnula tu nezasluženu pohvalu i na taj način otkrila više nego što je namjeravala. - Charlotte je proširila korporaciju, ali ona je uvijek bila diversificirana. Zapravo, Seaboard je posjedovao sve što je obitelj stekla generacijama, a Bancroft & Company, odnosno robna kuća, činila je manje od četvrtinu ukupne imovine. Tako da nije izgradila Seaboard ni iz čega.

Meredith je vidjela Mattov iznenađen izraz lica i shvatila je da je već zaključio da podjela djedove imovine nije bila baš ravnomjerna. U nekom drugom trenutku ne bi mu povjerila toliko kao sada, ali u današnjem danu bilo je nešto posebno. Bilo je ugodno nakon svih ovih godina prijateljski sjediti prekoputa Matta, u toplini saznanja da popravlja prijateljstvo koje nikada nije trebalo završiti animozitetom, u laskavoj spoznaji da je on vrlo zainteresiran za sve što ona govori. Sve to, zajedno s ugodnim pucketanjem vatre u kaminu dok se snijeg gomilao na prozorima, stvaralo je ozračje koje je poticalo povjeravanje. Budući da se uljudno suzdržavao od znatiželjnih pitanja, Meredith je dobrovoljno ponudila odgovore. - Charlotte i moj otac mrzili su se, a kad se moj djed oženio njome, stvorio se jaz između njih dvojice koji nikada nije premošten. Poslije je moj djed zakonski posvojio Charlotteine sinove, možda da se osveti ocu jer ga je izbjegavao. Nismo ni znali da je to učinio dok nije pročitana oporuka. Svoju imovinu podijelio je na četiri jednaka dijela i jednu četvrtinu ostavio mom ocu, a ostalo Charlotte i njezinim sinovima, čije je dijelove kontrolirala Charlotte, naravno.

- Primjećujem li to cinizam u tvom glasu svaki put kad spomeneš tu ženu?

- Vjerojatno.

- Zato što se domogla tri četvrtine imovine tvojega djeda - pretpostavio je Matt umjesto polovine, što bi bilo normalnije?

Meredith je pogledala na sat, shvativši da bi trebala poduzeti nešto oko večere te je nabrzinu pojasnila: - Nije to razlog zbog kojega je ne podnosim. Charlotte je najbezosjećajnija, najhladnija žena koju sam upoznala i mislim da je namjerno produbila jaz između oca i djeda. Iako se nije morala jako truditi - zaključila je Meredith s ironičnim osmijehom na licu. - Moj otac i djed bili su tvrdoglavi i temperamentni: preslični da bi imali lijep, miran odnos. Jednom, kad su se svađali oko toga kako moj otac vodi robnu kuću, čula sam kako djed viče na oca i govori mu da je jedino pametno što je ikada učinio u životu to što se oženio mojom majkom, a onda je to uništio baš kao što uništava robnu kuću. Skrušeno pogledavši na sat, ustala je i rekla: - Kasno je, a ti si sigurno gladan. Pripremit ću nam nešto za večeru.

Matt je shvatio da je jako gladan te je i on ustao. - Je li tvoj otac stvarno uništavao robnu kuću? - pitao je dok su ulazili u kuhinju.

Meredith se nasmijala i odmahnula glavom. - Sigurna sam u to da nije. Moj djed bio je slab na lijepe žene. Bio je lud za mojom majkom i bijesan na oca jer su se razveli. On joj je

~ 271 ~

ustvari dao paket dionica Bancroft’sa. Rekao je da je moj otac to i zaslužio jer će znati da ona preko dividende dobiva zaradu svaki put kad robna kuća ostvari jedan dolar profita.

- Zvuči kao super tip - sarkastično je rekao Matt.

Meredith je već počela razmišljati o večeri, te je otvorila kuhinjski ormarić, pokušavajući zaključiti što bi on mogao jesti. Matt je odmah otišao do hladnjaka i izvadio odreske. - Može ovo?

- Odresci? Jede ti se nešto tako teško?

- Mislim da da. Nisam danima pojeo pravi obrok. - Iako je htio večerati, Matt nije baš bio voljan okončati njihov razgovor, možda zbog toga što je ovakav ležeran razgovor između njih dvoje bio jedno novo iskustvo. Gotovo jednako novo, ali ne i toliko nevjerojatno, kao njezin boravak ovdje i glumljenje odane, brižne supruge koja se brine o bolesnom mužu.

Dok je odmatao meso, gledao ju je kako stoji pokraj njega i veže si krpu oko uskog struka da si napravi pregaču. Nadajući se da će je opet potaknuti na razgovor, našalio se na račun jedne od njezinih posljednjih izjava. - Govori li tebi tvoj otac da uništavaš robnu kuću?

Uzimajući kruh, veselo mu se nasmiješila, ali taj kosi osmijeh nije se vidio u njezinim izražajnim očima. - Samo kad je neobično dobre volje.

Meredith je vidjela kako mu oči suosjećajno svjetlucaju, te mu je odmah htjela dati do znanja da to nije potrebno. - Neugodno je kad viče na mene na sastancima izvršnih direktora, ali do sada su se svi već naviknuli na to. Osim toga svi oni dođu na red, ali ne tako često ni na isti način kao ja. Znaš, shvaćaju da je moj otac tip čovjeka koja mrzi dokaze da je netko drugi posve sposoban postići nešto bez njegovih savjeta ili uplitanja. Zapošljava sposobne, pametne ljude s dobrim idejama, a onda ih tjera da se podrede njegovim idejama.

Ako njihova ideja bude uspješna, on uzme zasluge; ako ne bude, onda mu oni budu žrtveno janje. Oni koji mu se usprotive i tjeraju po svome budu promaknuti i dobiju povišicu ako im ideje uspiju, ali ne dobiju zahvalu ni priznanje. I opet ih čeka ista bitka čim sljedeći put požele napraviti nešto inovativno.

- A ti - pitao je Matt, naslonivši rame na zid pokraj nje - kako ti vodiš posao sada kada si na čelu?

Meredith je zastala dok je iz ladice vadila pribor za jelo i pogledala ga, prisjećajući se sastanka koji je on vodio u svojem uredu onoga dana kada je ona došla onamo. Nažalost, pozornost su joj odvukla njegova naga prsa, koja su bila u ravnini s njezinim očima i koja su se jasno vidjela kroz razjapljeni otvor njegova kućnog ogrtača. Gledanje u tu preplanulu kožu i mišiće s nešto tamnih kovrčavih dlačica imalo je neočekivan i uznemirujući učinak na nju. Uz neobično zastajanje daha, podigla je pogled i taj je osjećaj iščeznuo, ali ne i intimnost trenutka. - Vodim posao kao i ti - tiho je rekla, ne trudeći se skriti divljenje koje je osjećala.

On je podigao tamnu obrvu. - Kako ti znaš kako ja vodim posao?

- Gledala sam te onog dana kad sam došla u tvoj ured. Oduvijek sam znala da postoji bolji način odnošenja prema direktorima od očeva, ali nisam bila sigurna hoće li oni smatrati slabim ili tipično ženskim ako pokušam s otvorenijim dijalogom kad postanem predsjednica.

- I? - pitao ju je, lagano se smiješeći.

- I ti si radio točno to sa svojim zaposlenicima tog dana, a tebe nitko nikada ne bi optužio da si slab ili da je to tipično ženski. I tako sam - završila je sa zadihanim,

~ 272 ~

samozatajnim smijehom kad je nastavila vaditi pribor za jelo iz ladice - odlučila biti kao ti kad odrastem!

Prostoriju je ispunila tišina; Meredith se osjećala pomalo nesigurno, a Matt je bio mnogo zadovoljniji njezinom pohvalom nego što si je to htio priznati. - To mi jako laska službeno je rekao.- Hvala ti.

- Nema na čemu. A sada možeš sjesti dok ja pripremam večeru.

Nakon večere vratili su se u dnevnu sobu, a Meredith je prišla polici za knjige i gledala stare knjige i igre koje su se ondje nalazile. Provela je prekrasan, nezaboravan dan i osjećala se krivom zbog Parkera i nekako neodređeno nelagodno zbog... Zbog nečega što baš nije mogla imenovati. Zapravo, mogla je, pomislila je s brutalnom iskrenošću; vrlo je lako to mogla imenovati, iako nije razumjela zašto je to tako pogađa. U ovoj kući bilo je previše dominantne muževnosti da bi ona bila mirna, previše muškog šarma, previše uspomena koje su se počele buditi. Nije predvidjela ništa od toga kad je došla ovamo. Nije očekivala da će krupni kadar Mattovih nagih prsa potaknuti niz uspomena na druga vremena kad ih je vidjela, na vremena kada je ležala na leđima, a Matt na njoj, u njoj.

Prstom je polako prešla preko prašnjavih hrbata romana, čije naslove zapravo nije ni vidjela, te se dokono zapitala koliko je drugih žena imalo iste takve intimne uspomene na Mattovo tijelo u njihovima. Deseci, zaključila je, ne, vjerojatno stotine njih. I na neki čudan, posve nepristran način više nije osuđivala Matta zbog svih njegovih medijski popraćenih seksualnih avantura, kao ni žene koje su mu nudile svoje tijelo. Sada kada je bila odrasla žena posve je shvaćala ono što joj je tek djelomično bilo jasno kad je bila djevojka: Matt Farrell zračio je odvažnim seksipilom i potentnom muževnošću. To je samo po sebi značilo ubojitu privlačnost, ali kad se tomu doda ogromno bogatstvo koje je stekao i moć koju je sada imao, bilo joj je jasno da je ta kombinacija neodoljiva većini žena.

Ona pak nije bila ugrožena time. Nimalo! Zadnje što joj je trebalo u životu bio je nepredvidljivi pastuh za kojim trče druge žene. Puno draži bili su joj pouzdani, čestiti muškarci. Kao Parker. Ali uživala je u Mattovu društvu. To si je priznala. Možda je i previše uživala.

Matt ju je gledao sa sofe, nadajući se da neće pronaći neku knjigu i posvetiti joj se ostatak večeri. Kad se dugo zadržala pred policom sa starim društvenim igrama, pomislio je da možda gleda monopoli... I prisjeća se kada su ga prošli put igrali. - Hoćeš igrati?- pitao je.

Ona je naglo okrenula glavu, a izraz lica bio joj je neobjašnjivo oprezan.

- Što?

- Mislio sam da gledaš jednu igru... Onu na vrhu.

Meredith ju je tada ugledala: društvenu igru monopoli, a sva njezina zabrinutost i uznemirenost nestali su spoznajom da bi sljedećih nekoliko sati mogla raditi nešto tako neozbiljno i smiješno kao što je igranje monopolija s njim. Nasmiješila mu se preko ramena i posegnula za igrom.- Igra li se tebi?

Matt je iznenada htio igrati monopoli koliko i ona. - Pa valjda bismo mogli - rekao je, već mičući prekrivač sa sofe kako bi mogli sjediti ondje i staviti ploču između.

Dva sata poslije Matt je posjedovao Boardwalk, Park Place, zelene kartice, crvene kartice, žute kartice, sve četiri željezne stanice, vodovod i elektrodistribuciju, a ploča je

~ 273 ~

doslovno bila prekrivena njegovim kućama i hotelima te mu je Meredith morala platiti svaki put kad je stala na nešto od toga. - Duguješ mi dvije tisuće dolara za zadnji potez - naglasio je, iznimno zadovoljan time kako provodi večer i iznimno očaran ženom koja je igru monopoli pretvorila u jednu od najugodnijih večeri nakon nekoliko godina. - Daj mi ih.

Meredith ga je smireno pogledala, a on se nasmijao i prije nego što je rekla: - Imam samo još petsto dolara. Možeš li mi posuditi?

- Nema šanse. Pobijedio sam. Daj mi to.

- Vlasnici sirotinjskih stanova nemaju srca - rekla je i stavila mu novac na otvoreni dlan.

Pokušala se namrštiti, ali nakraju mu se nasmiješila.- Trebala sam znati još prošli put kad smo igrali ovu igru i kada si kupio sve pred sobom te uzeo sav novac da ćeš jednog dana postati poznat, moćan bogataš.

Umjesto da se nasmiješi, on se na trenutak zagledao u nju i potom tiho pitao: - Bi li ti bilo bitno da si to znala?

Meredith je zastalo srce jer uopće nije očekivala tako važno pitanje. Silno želeći cijelu stvar riješiti na opušten način i vratiti raspoloženje koje je vladalo maloprije, pogledala ga je izrazom žene koja je okrutno oklevetana te je počela pospremati ploču.

- Molim vas, gospodine Farrell, nemojte implicirati da sam u mladosti bila koristoljubiva. Već ste me dovoljno ponizili time što ste osvojili sav moj novac.

- U pravu si, jesam. - Matt je oponašao njezin opušteni ton, ali začudio se što je postavio to pitanje naglas i bio je bijesan na sebe jer se iznenada počeo pitati što je mogao učiniti da ona poželi ostati u braku s njim. Ustao je i pobrinuo se da se vatra ne raspiri dok oni spavaju. - Kad smo već kod novca - rekao je dok je ona vraćala igru na policu - ako ikada ponovno budeš jamac za kredit svoje kompanije, barem inzistiraj na tome da banka tvojega zaručnika pristane na to da te oslobodi jamstva nakon dvije ili tri godine. To im je dovoljno dugo da dobiju dokaz da je kredit stabilan.

Meredith je laknulo zbog promjene teme te se okrenula. - Zar banke to rade?

- Pitaj svojega zaručnika. - Matt je čuo sarkazam u svom glasu i mrzio se zbog apsurdnog naleta ljubomore koji ga je potaknuo. A dok se grdio zbog onoga što je već rekao, izrekao je još toga:- A ako on ne pristane, promijeni bankara.

Meredith je shvatila da se iznenada našla na nesigurnu terenu, ali nije joj bilo jasno kako je onamo dospjela. - Reynolds Mercantile - strpljivo je pojasnila - Bancroft’sova je banka već gotovo jedno stoljeće. Da znaš detalje našeg financijskog poslovanja, sigurna sam da bi shvatio da je Parker i više nego susretljiv.

Iracionalno uzrujan time što je ona uporno branila Parkera, namjerno je rekao nešto što je htio reći cijelu večer.- Je li on odgovoran za taj prsten koji nosiš na lijevoj ruci? Ona je kimnula, oprezno ga gledajući. - Ima grozan ukus. Prsten je vraški ružan. Rekao je to s takvim veličanstvenim prezirom, i to što je rekao o prstenu bilo je tako istinito da je Meredith osjetila kako se u njoj gomila nezadrživ smijeh. On je mirno stajao, izazovno podigavši obrve, izazivajući je da to porekne, a ona se ugrizla za donju usnicu i pokušavala suzdržati smijeh.- To je obiteljsko nasljeđe.

- Ružan je.

- Pa, obiteljsko nasljeđe je...

~ 274 ~

- Bilo koji predmet - izravno je rekao Matt - duboke sentimentalne vrijednosti koji je preružan da se proda i prevrijedan da se baci.

Umjesto da se razbjesni, što je Matt djelomično očekivao, Meredith je prasnula u smijeh i naslonila se na zid. - U pravu si - smijala se.

Matt ju je gledao i pokušavao se podsjetiti da mu ona više ništa ne znači, a onda je odvratio pogled s tog njezina rumenog, zamamnog lica i pogledao sat na kaminu. - Prošlo je jedanaest - rekao je. - Trebali bismo poći na spavanje.

Iznenađena njegovim otresitim tonom, Meredith je brzo ugasila svjetiljku pokraj sofe. Oprosti, nisam te smjela toliko zadržavati. Nisam znala da je toliko sati.

Kao Pepeljugina začarana kočija koja se na kraju večeri pretvori u bundevu, tako se i ugodno veselo ozračje između njih rasprsnulo kad su se zajedno penjali gore da odu na spavanje. Meredith je to osjetila, ali nije znala zašto se to događa. Matt je to osjetio i znao je točno zašto se to događa. S hladnom ju je uljudnošću otpratio do Julieine sobe i poželio joj laku noć.

~ 275 ~

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE Matt je još uvijek bio budan u ponoć; oči su mu bile sklopljene, a misli su mu bile opsjednute činjenicom da Meredith spava s druge strane hodnika. U pola jedan okrenuo se na leđa i, iz čiste frustriranosti, otvorio bočicu na kojoj je stajalo upozorenje da lijek uzrokuje pospanost te je popio jednu tabletu. U jedan i petnaest ponovno je otvorio bočicu i popio još jednu tabletu.

One su ga uspavale, ali u tom omamljenom stanju sanjao je nju... Bili su to beskonačno strastveni snovi, u kojima mu se Meredith okretala u naručju, gola i uzbuđena, prelazila je rukama preko njegova tijela, a on je stenjao od uzbuđenosti. Neprestano su vodili ljubav, dok je na kraju nije uplašio time što ne može stati... - Matt, prestani, plašiš me!

Gurnuo je dublje i onda još dublje, a ona ga je molila da prestane...- Matt, molim te, prestani!

Dok mu je govorila da sanja... - Prestani, sanjaš!

I prijetila mu da će nazvati doktora... - Ako se ne probudiš, nazvat ću doktora!

Nije htio doktora, htio je nju. Pokušao se ponovno popeti na nju, ali ona ga je vukla dolje i stavila ruku na njegovo čelo... I ponudila mu kavu... - Molim te, probudi se! Donijela sam ti kavu.

Kavu?

I nježno mu šapnula na uho... - Kvragu, sanjaš! Smiješiš se u snu! Probudi se, odmah!

Psovka je zapravo doprla do njega. Meredith nikada nije psovala, što je značilo da s njegovim snom nešto nije bilo u redu. Nešto nije bilo u redu...

Natjerao se da otvori oči te je ugledao njezino prekrasno lice, pokušavajući se pribrati.

Ona se naginjala nad njim i držala ga za ramena, izgledajući zabrinuto. - Što nije u redu?pitao je.

Meredith je popustila stisak i sjela pokraj njega, odahnuvši.- Bacao si se i govorio u snu tako glasno da sam te čula u hodniku. Kad te nisam mogla probuditi, počela sam paničariti, ali čelo ti je bilo hladno. Izvoli, donijela sam ti kavu - dodala je, kimajući prema šalici na noćnom ormariću.

Matt se poslušno natjerao da sjedne. Naslonivši se na uzglavlje, rukom je prošao kroz kosu, pokušavajući odagnati tragove sna. - To je zbog tableta.- Dvije takve svladaju i najsnažnijeg muškarca.

Uzela je bočicu i pročitala što piše na naljepnici. - Tu piše da se treba uzeti samo jedna.

~ 276 ~

Matt nije ništa odgovorio, nego je uzeo šalicu i ispio gotovo svu kavu, a onda je naslonio glavu na uzglavlje i sklopio oči na nekoliko minuta, čekajući da čarolija topline i kofeina počne djelovati. Uopće nije bio svjestan onoga što ga je mučilo večer prije niti se brinuo oko toga.

Prisjetivši se njegova rituala buđenja i toga da prvih nekoliko minuta nakon buđenja ne govori, Meredith je ustala i dokono namještala stvari na noćnom ormariću, a onda je odsutno uzela njegov kućni ogrtač i stavila ga na kraj kreveta. Kad se okrenula, oči su mu bile budnije, a lice opuštenije i gotovo dječačko. I jako lijepo.- Jesi bolje?- pitala ga je uz smiješak.

- Mnogo bolje. Praviš jako dobru kavu.

- Svaka žena trebala bi imati jednu glavnu kulinarsku sposobnost, nešto čime se može hvaliti kad prilike to zahtijevaju.

Vidio je kako joj oči veselo svjetlucaju te se polako nasmiješio. - Tko je to rekao?

- To je pisalo u jednom časopisu koji sam čitala kod zubara - odgovorila je uz smijeh. Moja glavna kulinarska sposobnost jest kava. Jesi li za doručak sada?

- Ovisi o tome namjeravaš li ga poslužiti u bočicama i staklenkama kao jučer ili ne šalio se.

- Da sam na tvom mjestu, pazila bih da ne uvrijedim kuharicu. Ispod sudopera nalazi se sredstvo za čišćenje u prahu koje bi izgledalo kao šećer da ti ga stavim u pahuljice.

Ramena su mu se zatresla od smijeha te je iskapio ostatak kave.

- Ozbiljno - rekla je, nasmiješivši mu se s kraja kreveta, poput zlatne božice u plavim trapericama, anđela s nestašnim pogledom.- Što želiš za doručak?

Tebe, pomislio je, i njegovim cijelim tijelom počela je strujati požuda. Želio je nju za doručak. Htio je ispružiti ruke i uvući je u krevet, gurnuti prste u njezinu razbarušenu svilenu kosu i spojiti svoje željno tijelo s njezinim. Htio je osjetiti njezine ruke na sebi, htio je ući u nju i natjerati je da stenje. - Što god pripremiš, bit će u redu - napeto je rekao, namještajući prekrivač da sakrije erekciju.- Doći ću dolje nakon što se otuširam.

Kad je izašla iz sobe, Matt je zatvorio oči i stisnuo zube, razdiran bijesom i nevjericom.

Unatoč svemu što se dogodilo u prošlosti još uvijek mu je ovo mogla raditi! Da prema njoj osjeća samo požudu, to bi si još mogao oprostiti, ali nije si mogao oprostiti tu iznenadnu beznadnu žudnju da opet bude dio nje... Da je natjera da ga voli.

Prije jedanaest godina zaljubio se u nju gotovo istog trenutka kad ju je ugledao i godinama nakon toga proganjala ga je ta nasmiješena, bahata, čestita osamnaestogodišnjakinja.

U proteklom desetljeću spavao je s desecima žena, koje su bile iskusnije od Meredith tada. S njima je seksualni čin bio čin uzajamnog zadovoljavanja. S Meredith je to bio čin apsolutne ljepote. Nešto posebno. Bolno. Čarobno... To jest barem je to tada mislio, a sada je zaključio da je to vrlo vjerojatno mislio zato što je toliko bio lud za njom da nije mogao razlikovati maštu od stvarnosti. S osamnaest ga je godina očarala, ali s dvadeset devet godina bila je mnogo opasnija za njegov mir jer se promijenila, a te su ga promjene zaintrigirale i mamile. Njezina mladenačka profinjenost poprimila je dodatni sjaj elegantnosti, no u očima joj se još uvijek vidjela ona nježna ranjivost, a osmijeh joj se i dalje mijenjao od provokativnog do veselog, ovisno o raspoloženju. S osamnaest godina zračila je

~ 277 ~

neprijetvornom iskrenošću koja ga je očarala i iznenadila; s dvadeset devet godina bila je uspješna poslovna žena, a opet je djelovala jednako prirodno i neusiljeno kao i prije.

Jednako je bilo iznenađujuće to što je djelovala posve ravnodušno spram svoje ljepote, ili je čak uopće nije bila svjesna. Jučer nijedanput nije zastala pred ogledalom u dnevnom boravku da se dotjera niti je u prolazu bacila pogled na ogledalo. Za razliku od drugih lijepih žena koje je poznavao, nije pozirala ni pravila se važna, ni mrsila svoju prekrasnu kosu kako bi privukla pozornost. Njezina je ljepota sazrela i njezino je tijelo postalo raskošno razvijeno, zbog čega je izgledala jednako privlačno u trapericama i vesti, kao i u kaputu od nerca i crnoj haljini, koje je nosila na ručku neki dan.

Matt se jako uzbudio, a ruke su ga boljele od želje da istraži i miluje te nove obline koje je dobila. Iznenada mu je njegov izdajnički um ponudio privlačno rješenje: ako je bude imao samo još jedanput, možda će moći utažiti tu žeđ za njom i potpuno je izbaciti iz misli... Tiho opsovavši, Matt je ustao i obukao kućni ogrtač. Bio je lud što je uopće razmišljao o tome da opet bude intiman s njom.

Opet? Ukipio se. Prvi put otkako je ona došla mogao je razmišljati, a da nije bio oslabljen zbog bolesti ili onih prokletih tableta. Zašto je, kvragu, uopće došla na farmu?

Ona je odgovorila na to pitanje: Želim primirje.

Dobro, pristao je na njezino primirje. Zašto je onda još bila ovdje? Meredith se nije došla igrati obitelji s njim, to je bilo prokleto sigurno. Zašto je onda ostala, donosila mu kavu u krevet i svim se silama trudila da ga očara i udobrovolji?

Odgovor ga je pogodio poput kante hladne vode, ostavivši ga bez teksta zbog vlastite gluposti: Htjela sam to zemljište u Houstonu za Bancroft’s, rekla je, ali ne možemo si priuštiti da platimo trideset milijuna dolara.

Pobogu, bila je poput narkotika! Potpuno mu je opila um. Meredith je htjela dobiti zemljište u Houstonu za prvobitnu cijenu i očito je bila spremna učiniti sve da to ostvari, pa i dodvoravati mu se. Njezina ponizna isprika, navodna želja za primirjem, briga oko njega ovaj vikend: sve je to bila prevara osmišljena kako bi on popustio! Istinski zgrožen njezinom dvoličnošću i svojom lakovjernošću, Matt je prišao prozoru i razmaknuo zastore, te je gledao snijeg koji se nagomilao na prilazu, dok ju je u mislima vidio kako pokorno stoji pokraj njegova kreveta: Prihvatit ću to kao neku vrstu kazne...

Kazne? bijesno je pomislio. Pokorno? Meredith u sebi nema ništa pokorno! Ona i njezin otac gazili su svakoga tko im je stao na put, i to su radili kao da je to njihovo bogomdano pravo! Jedino što se promijenilo kod Meredith bilo je to da je naučila kako biti uporna.

Sigurno bi spavala s njim da misli da će tako dobiti zemljište, pomislio je zgroženo, a ne požudno.

Brzo se okrenuvši, Matt je uzeo aktovku s poda, otvorio je i izvadio mobitel koji je uvijek ondje držao. Kad se na njegov poziv javila Sue O’Donnell sa susjedne farme, Matt je nestrpljivo odgovorio na njezina pitanja o njegovoj obitelji, a onda je rekao: - Zatrpan sam snijegom ovdje. Možeš li zamoliti Dalea da mi odmah očisti prilaz?

- Nego što - odmah je pristala.- Trebao bi doći kući poslijepodne i odmah ću ga poslati k tebi.

Ljutit zbog te odgode, ali ne mogavši smisliti alternativu, Matt je prekinuo i otišao u kupaonicu otuširati se. Prije nego što ga požuda natjera da učini nešto zbog čega će izgubiti to malo ponosa i samopoštovanja što mu je ostalo, otjerat će Meredith odavde! Kako bi u

~ 278 ~

tome uspio, samo je morao naći ključeve njezina auta. Nejasno se sjećao kako je izašla iz auta one večeri kad je stigla, a onda se sagnula pokraj prednje gume auta s vozačeve strane.

Ondje će pronaći njezine ključeve. Kopanje po snijegu bilo mu je mnogo manje odvratno nego to da je mora trpjeti pod svojim krovom još jedan dan. Ili još jednu noć. Ako ih ne bude mogao naći, prespojit će žice da upali auto bez prokletih ključeva. Ušao je u kadu i pustio vodu, pitajući se ima li joj auto elektronički alarm koji će onesposobiti vozilo ako to pokuša.

Ako ima, smislit će nešto drugo, ali nekako će je otjerati odavde. Čim prilaz bude očišćen, dat će joj pet minuta da se spakira i ode.

~ 279 ~

TRIDESET OSMO POGLAVLJE Još uvijek si zakapčajući košulju, Matt se odlučno spuštao stubama. Meredith se okrenula kad je projurio kroz kuhinjska vrata, oblačeći kožnu pilotsku jaknu na putu prema ulaznim vratima. - Kamo ideš?

- Idem van pronaći tvoje ključeve. Sjećaš li se gdje su ti ispali?

Usne su joj se iznenađeno rastvorile kad je vidjela nepopustljivu odlučnost od koje mu se stegnula brada.- Ovaj... Ispali su mi kad sam hodala pokraj prednjeg dijela auta, ali ne moraš sada izlaziti...

- Moram - odlučno je rekao. - Ova predstava predugo je trajala. Nemoj izgledati tako iznenađeno - odbrusio joj je.- I tebi je dojadila ova gluma bračne sreće jednako kao i meni. Oštro je udahnula kao da ju je ošamario, a Matt je hladno dodao: - Divim se tvojoj upornosti, Meredith. Želiš dobiti zemljište u Houstonu za dvadeset milijuna dolara i potreban ti je brz razvod bez buke. Dva mi dana ugađaš kako bih pristao na oboje. Pokušala si i nisi uspjela. A sada se vrati u grad da budeš sposobna direktorica kakva jesi. Tuži me zbog zemljišta u Houstonu i podnesi zahtjev za razvodom braka, ali prekini s ovom odvratnom farsom! Ne pristaje ti uloga ponizne, brižne žene i sigurno ti se već zgadila koliko i meni.

Naglo se okrenuo i izjurio kroz ulazna vrata. Meredith je zurila u mjesto na kojemu je stajao, dok joj se srce stezalo od panike, razočaranja i poniženja. Iznenada je zaključio da su ova dva dana bila dosadna predstava! Odagnavši suze koje su joj navrle od uzrujanosti, ugrizla se za usnicu i vratila se tavi. Očito je propustila najbolju priliku da mu kaže da nije namjerno pobacila i nije imala pojma zašto je odjednom postao tako neprijateljski nastrojen. Mrzila je tu hirovitu nepredvidljivost tipičnu za Matta; oduvijek je bio takav.

Nikada nisi mogao znati što misli ili što će sljedeće učiniti! Prije nego što ode iz ove kuće, reći će mu što se točno dogodilo prije jedanaest godina, ali sada nije bila sigurna hoće li mu to biti važno, čak i ako joj povjeruje. Uzela je jaje i tako ga snažno udarila o tavu da je žumanjak iscurio van.

Matt je deset minuta kopao po snijegu pokraj prednje gume BMW-a, bezuspješno pokušavajući pronaći Meredithine proklete ključeve; kopao je i pregledavao dok mu rukavice nisu bile mokre, a ruke smrznute, a onda je odustao i provjerio kakav ima alarm, gledajući kroz prozor. Nije vidio tipkovnicu, što je vjerojatno značilo da se alarm može onesposobiti samo njezinim ključem. Čak i da joj obije bravu i prespoji žice prokletog auta, ovakav alarm bio je osmišljen da onesposobi auto za vožnju.

- Doručak je gotov - nelagodno je rekla Meredith, ušavši u dnevnu sobu kad je čula lupanje ulaznih vrata. - Jesi li pronašao ključeve?

~ 280 ~

- Nisam - rekao je Matt, trudeći se da ne izgubi živce. - U gradu ima jedan bravar, ali on ne radi nedjeljom.

Meredith je poslužila kajganu koju je pripremila, a onda je sjela prekoputa njega.

Očajno se trudeći ponovno uspostaviti sličan odnos kakav su imali jučer, pitala je tihim, razumnim glasom: - Možeš li mi možda reći zašto si iznenada zaključio da je cijeli vikend moja dosadna spletka?

- Samo ću reći da mi se razum vratio zajedno sa zdravljem - kratko je rekao. Meredith ga je deset minuta, dok su jeli, pokušavala potaknuti na razgovor, no on joj je uništio pokušaje kratkim, otresitim odgovorima. Čim je pojeo, ustao je i rekao da ide pakirati stvari u dnevnoj sobi.

Meredith ga je snuždeno gledala kako odlazi, a onda je automatski počela pospremati kuhinju. Kad je oprala i spremila posljednji komad posuđa, otišla je u dnevnu sobu. - Moraš puno toga spakirati - rekla je, odlučna u tome da ga malo smekša.

- Kako mogu pomoći?

Matt je čuo nježnu molbu u njezinu glasu i tijelo mu je reagiralo novim naletom požude kad se uspravio i pogledao je. Možeš poći sa mnom gore i ponuditi mi to svoje slasno tijelo.Radi što hoćeš.

Zašto je iznenada morao biti tako prokleto nepristupačan, silovito se zapitala Meredith, i zašto mu je iznenada bila dosadna i iritantna? Njegov je otac rekao da je Matt podivljao od tuge zbog njezina navodnog pobačaja i da ga je gotovo ubilo to što ga Meredith nije htjela vidjeti. Tada je mislila da Patrick vjerojatno silno preuveličava Mattove osjećaje prema njoj; sada je bila sigurna u to i zbog toga se osjećala neobično, neobjašnjivo utučeno. No to je nije iznenadilo. Matt je uvijek mogao nositi veliku odgovornost, ali bilo je nemoguće znati što on točno misli i osjeća. Usprkos svemu nadala se da će se oraspoložiti ako ga ostavi samog, te je otišla gore i cijelo jutro pakirala posteljinu i stvari iz ormara, od kojih će većina biti donirana humanitarnim ustanovama, kako joj je rekao za doručkom. Trebale su se zadržati samo obiteljske uspomene te je pažljivo slagala stvari iz ormara njegovih roditelja, pazeći da nešto što ima sentimentalnu vrijednost ne završi u kutijama namijenjenim humanitarnim ustanovama. Kad je uzela predah, sjela je na krevet i otvorila album s fotografijama koji je očito pripadao Mattovoj majci. Album je bio pun slika koje su bile toliko stare da ih je većina bila izblijedjela. Na mnogima su bili rođaci iz Irske: bile su to slatke djevojke s dugačkom kosom i šeširom, i zgodni, nenasmiješeni muškarci s irskim prezimenima kao što su Lanigan, O’Malley i Collier. Ispod svake slike nalazio se datum fotografiranja i ime osobe prikazane na njoj. Posljednja fotografija u albumu bila je najnovija: bila je to fotografija s vjenčanja Mattovih roditelja. Urednim rukopisom ispod fotografije je pisalo 24. travnja 1949. Sudeći po različitim prezimenima u albumu, Elizabeth Farrell imala je mnogo bratića, sestrični, teta i ujaka u Irskoj, s nježnim je osmijehom na licu pomislila Meredith, sjetno se pitajući kako bi to bilo imati veliku obitelj.

U podne se spustila dolje. Za ručak su jeli sendviče, a iako Matt nije bio ljubazan, barem joj je na pitanja i komentare odgovarao sa suzdržanom uljudnošću, a ona je to shvatila kao ohrabrujući znak da mu se raspoloženje popravlja. Kad je pospremala posuđe poslije ručka, posljednji je put zadovoljno pogledala blistavu kuhinju, a onda je ušla u dnevnu sobu gdje je Matt sistematično pakirao knjige i sitnice u kutije. Zastala je na ulazu i gledala kako mu se

~ 281 ~

košulja od semiša napinje preko širokih, mišićavih pleća i trokutastih leđa kad god je podigao ruku. Skinuo je traperice koje su mu se smočile dok je vani tražio njezine ključeve i umjesto njih obukao sive hlače koje su mu se pripile uz kukove i uz dugačke mišićave noge.

U jednom trenutku beznađa razmišljala je o tome da mu priđe s leđa, zagrli ga oko struka i nasloni obraz na taj čvrsti zid njegovih leđa. Pitala se što bi on učinio. Vjerojatno bi je odgurnuo, turobno je zaključila Meredith.

Psihički se pripremila na otpor te je zakoračila naprijed, ali nakon što je pola dana trpjela njegovu nepredvidljivu narav, i njezini su živci bili tanki i na rubu pucanja. Gledala ga je kako lijepi posljednju kutiju te ga pitala:- Mogu li ti kako pomoći?

- Teško, jer sam gotov - rekao je ni ne okrenuvši se. Meredith se ukočila, a zbog tankih živaca zacrvenjele su joj se visoke jagodične kosti. Posljednji put pokušavajući zvučati uljudno, rekla je: - Idem u Julieinu sobu spakirati neke njezine stvari. Hoćeš li da ti napravim kavu prije toga?

- Ne - odbrusio joj je.

- Da ti pripremim nešto drugo?

- O, pobogu! - planuo je i okrenuo se. - Prestani se ponašati kao strpljiva ženica i odlazi odavde!

Oči su joj zaiskrile od bijesa te je stisnula šake, istodobno obuzdavajući suze i poriv da ga ošamari. – Dobro - uzvratila je, hrabro pokušavajući zadržati poljuljano dostojanstvo. Onda si sam pripremi prokleto jelo i jedi sam. - Brzo se okrenuvši, krenula je gore.

- Što bi, dovraga, to trebalo značiti? - ljutito je pitao. Okrenula se na odmorištu i pogledala ga poput ljutite, bahate božice, dok joj je kosa padala preko ramena. - To znači da mislim da si grozno društvo!

To je bio takav ublažen izraz da bi se Matt nasmijao da nije bio toliko bijesan na sebe što je želi, čak i sada dok je stajala ondje i bijesno ga gledala. Gledao je kako mu okreće leđa i odlazi niz hodnik, a onda je prišao prozoru. Stavivši ruku visoko na okvir, zurio je u prilaz.

Očišćen prilaz. Dale O’Donnell očito je došao dok su ručali. Matt je nekoliko minuta stisnute vilice stajao kod prozora i pokušavao se oduprijeti porivu da ode gore i sazna želi li Meredith zemljište u Houstonu toliko jako da spava s njim. Zimski dan i zimska noć mogli su se provesti i na gori način, ali nije bilo bolje osvete nego da to napravi i onda je otjera praznih ruku. No svejedno je oklijevao, zauzdan nekim nejasnim skrupulima... Ili osjećajem samoočuvanja. Odgurnuvši se od prozora, izvadio je jaknu iz ormara i izašao van, ovaj put krajnje odlučan da pronađe njezine ključeve od auta. Pronašao ih je tek nekoliko centimetara dalje od mjesta na kojemu je jutros prestao tražiti.

- Prilaz je očišćen - izjavio je, ulazeći u Julieinu sobu, gdje je Meredith spremala u kutiju stare spomenare.- Spakiraj stvari.

Meredith se naglo okrenula, pogođena hladnim tonom njegova glasa, a njezina nada da će se njemu vratiti jučerašnje raspoloženje sada je iščeznula. Skupivši snagu, polako je dovršila s umatanjem posljednjeg spomenara. Sada kad je došlo vrijeme da mu kaže za spontani pobačaj očekivala je da će joj on reći nešto kao: Iskreno, draga, nije me briga. Pri toj pomisli počela je kipjeti od bijesa. Nakon što je pola dana trpjela njegov sarkazam i ledenu tišinu, živci su joj bili na rubu pucanja. Pažljivo je umotani spomenar stavila u kutiju, a onda se uspravila i pogledala ga.- Prije nego što odem, moram ti nešto reći.

~ 282 ~

- Ne zanima me - protisnuo je, zakoračivši naprijed. - Idemo.

- Ne idem dok ti ne kažem ono što sam ti došla ovamo reći! - rekla je, a onda zaprepašteno zavapila kad ju je on uhvatio za ruku.

- Meredith - odbrusio joj je - prestani s glupostima i pokreni se!

- Ne mogu! - povikala je, otrgnuvši ruku.- Ja... Nemam ključeve.- U tom ga je trenutku ugledao: mali kovčeg koji je stajao pokraj kreveta. Matt se nije sjećao dosta toga od one večeri kad je stigla, ali sigurno bi primijetio da je nosila kovčeg kad je izašla iz auta.

Zapamtio bi zaprepaštenost koju bi pritom osjećao. Auto joj je navodno bio zaključan, ali uspjela je izvaditi kovčeg iz njega! Brzo se okrenuvši, zgrabio je njezinu torbicu s komode, okrenuo je naopačke i bezobzirno izbacio sve stvari van. Na novčanik i kutijicu za šminku pali su ključevi od auta. – Dakle - rekao je prijetećim glasom - nemaš ključeve?

Meredith je od panike i očaja nepromišljeno stavila ruku na njegova prsa. - Matt, molim te, slušaj me... - Gledala je kako polako spušta pogled na njezinu ruku i onda ga podiže na njezino lice, a kad su se pogledali u oči, nešto se u njemu jasno promijenilo, iako ona nije znala da je uzrok tomu bila njezina intimna gesta. Vilica mu više nije bila ukočena, tijelo mu se opustilo; pogled mu više nije bio surov i ravnodušan, nego trom i zamišljen; čak mu je i glas bio drukčiji: gladak i mekan, poput satena na hladnom čeliku. - Hajde, draga, pričaj.

Slušam svaku riječ.

Dok je gledala te njegove sive oči sa spuštenim kapcima, u Meredithinu umu oglasio se alarm za uzbunu, ali previše je očajno htjela govoriti da se obazre na upozorenje ili čak i primijeti da on rukama polako klizi po njezinima. Brzo udahnuvši da se umiri, započela je s govorom koji je vježbala cijelo jutro:- U petak navečer otišla sam u tvoj stan raspraviti s tobom...

- To već znam - prekinuo ju je.

- Ali ne znaš da smo se tvoj otac i ja strašno posvađali.

- Siguran sam da se ti nisi svađala, draga - rekao je sa slabo prikrivenim sarkazmom. Dobro odgojena žena poput tebe ne bi se spustila tako nisko.

- E pa jesam - rekla je Meredith, pokolebana njegovim držanjem, ali svejedno je odlučila nastaviti. - Vidiš, tvoj mi je otac rekao da te se klonim; optužio me da sam uništila naše dijete i da sam gotovo uništila tvoj život. Ja... Isprva nisam znala o čemu priča.

- Siguran sam da je on bio kriv jer se nije jasno izrazio...

- Prestani mi se obraćati svisoka - uspaničeno ga je i očajno upozorila Meredith. Pokušavam ti objasniti da shvatiš!

- Oprosti, ali što bih trebao shvatiti?

- Matt, nisam namjerno pobacila, imala sam spontani pobačaj. Spontani pobačaj ponovila je, gledajući njegove ravnodušne crte lica ne bi li vidjela kakvu reakciju.

- Spontani pobačaj. Aha. - Pogled mu je pao na njezine usne, a ruka mu je klizila uz njezinu i zaustavila se na zatiljku. - Tako lijepa - prošaputao je promuklim glasom. - Uvijek si bila tako prokleto lijepa...

Zbunjena njegovim riječima i promuklim glasom, zurila je u njega, ne znajući što on točno misli; nije mogla vjerovati da je on njezino objašnjenje prihvatio tako lako i tako smireno. - Tako lijepa - ponovio je, pritisnuvši joj zatiljak - a takva lažljivica! - Prije nego što se uspjela pribrati, usne su mu se obrušile na njezine i nemilosrdno ih poljubile, tjerajući ih

~ 283 ~

da se rastvore. Gurnuo je prste u njezinu kosu i stisnuo ih, tjerajući joj glavu unatrag i zarobljavajući je dok je bezobrazno gurao jezik u njezina usta.

Tim poljupcem htio ju je kazniti i poniziti, i Meredith je to znala, ali umjesto da mu se odupre, kao što je on očito očekivao, zagrlila ga je oko vrata, priljubila tijelo uz njegovo i poljubila ga sa svom razornom nježnošću i bolnom skrušenošću koje je nosila u srcu, pokušavajući ga na taj način uvjeriti da govori istinu. Od njezine reakcije on se zaprepašteno ukočio; postao je napet, kao da je namjerava odgurnuti, no onda je tiho zastenjao, uzeo je u naručje i poljubio sa sporom, strastvenom žudnjom koja je potpuno uništila njezin štit i dovela je do ludila zbog bespomoćne želje. Poljubac se dramatično pojačao, usta su mu se žurno, silovito micala po njezinima, a Meredith je osjetila tvrd pritisak njegove erekcije.

Kad je napokon podigao glavu, Meredith je bila preomamljena da odmah shvati značenje njegova zajedljivog pitanja: - Koristiš li zaštitu? Prije nego što legnemo u krevet da mi pokažeš koliko silno želiš to zemljište u Houstonu, želim biti siguran da iz ovoga neće proizaći još jedno dijete - ili još jedan abortus.

Meredith se trgnula te ga zatečeno i ljutito pogledala.

- Abortus!- grcala je. - Nisi li čuo što sam ti upravo rekla? Imala sam spontani pobačaj.

- Ne laži mi, prokleta bila!

- Moraš slušati...

- Ne želim više razgovarati - grubo je rekao i silovito je poljubio.

Očajno ga želeći zaustaviti i natjerati ga da sluša prije nego što bude prekasno, Meredith se opirala i na kraju uspjela odvojiti usta od njegovih. - Ne! - zavapila je i stavila ruke na njegova prsa, naslanjajući lice na njegovu košulju. On je pak stavio ruku na njezin zatiljak kao da joj ponovno želi podići glavu, a Meredith se borila snagom koja je proizašla iz straha i panike te mu je odgurnula ruke i oslobodila se njegova stiska. - Nisam abortirala!

Nisam!- povikala je, odmaknuvši se, dok su joj se prsa uzdizala i spuštala od oštrog, plitkog udisanja, a riječi su joj izlazile van u svoj onoj potisnutoj boli i bijesu koje je osjećala. Nije bilo pažljivo isplanirana govora koji mu je namjeravala održati, nego bujica tjeskobnih riječi. - Imala sam spontani pobačaj i skoro sam umrla. Spontani pobačaj! Nitko neće izvesti abortus kad je žena trudna skoro šest mjeseci...

Prije nekoliko minuta oči su mu požudno iskrile, a sada su je promatrale s divljim prezirom.- Očito hoće ako daš cijelo krilo bolnici u kojoj se to izvodi.

- Nije stvar u tome je li to legalno ili ne, nego je preopasno!

- Očito, budući da si bila ondje gotovo dva tjedna. Meredith je shvatila da je on već odavno razmislio o svemu i došao do svojih logičnih, iako pogrešnih zaključaka i da ga ništa neće moći razuvjeriti. Ta spoznaja bila je bolna i okrenula je glavu na drugu stranu, brišući suze koje su joj se zbog bespomoćnosti počele slijevati niz obraze, ali nije mogla prestati razgovarati s njim.- Daj, molim te - shrvano ga je preklinjala - poslušaj me. Krvarila sam i izgubila naše dijete. Rekla sam ocu da ti pošalje telegram u kojem piše što se dogodilo i da te zamoli da dođeš kući. Nisam mislila da će ti on lagati ili da ti neće dopustiti da uđeš u bolnicu, ali tvoj je otac rekao da je on to učinio...- Brana suza je probila, poplavila joj oči i slomila glas dok je plakala.

Mislila sam da te volim! Čekala sam te da dođeš u bolnicu. Čekala sam i čekala - plakala je - ali ti nisi došao.

~ 284 ~

Spustila je glavu, a ramena su joj se tresla od jecanja koje više nije mogla potisnuti. Matt je znao da plače, ali nije mogao reagirati zbog sjećanja koje mu se odjednom pojavilo u mislima kad je spomenula svojega oca: vidio je Philipa Bancrofta kako stoji u svojoj radnoj sobi, blijed od bijesa: Misliš da si opak, Farrell, ali ti još ne znaš što je opako. Neću prezati ni pred čime da oslobodim Meredith od tebe! Nakon te prodike, nakon što je Bancroft izbacio sav svoj bijes, pitao je Matta mogu li se pokušati slagati zbog Meredith. Bancroft je djelovao iskreno. Izgledao je kao da prihvaća njihov brak, iako nevoljko. Ali Matt se sada pitao je li uistinu bilo tako. Neću prezati ni pred čime da oslobodim Meredith od tebe...

Meredith ga je tada pogledala u oči, tim svojim povrijeđenim modrozelenim očima. U stanju paralizirane nesigurnosti, Matt je pogledao te oči i skoro pao na koljena zbog onoga što je vidio u njima: njezine oči bile su ispunjenje suzama i žaljenjem. I istinom. Golom, razornom, nepodnošljivom istinom. - Matt - bolno je šapnula - mi smo... Imali smo curicu.

- O, moj Bože! - zastenjao je i povukao ju u naručje. - O, Bože!

Meredith se uhvatila za njega i naslonila mokar obraz na njegovu košulju, ne mogavši zaustaviti izljev tuge i žalosti sada kada je bila u njegovu naručju. - Ja... Ja sam ju nazvala Elizabeth, po tvojoj majci.

Matt ju je jedva čuo; cijelo njegovo biće proganjala je slika Meredith kako leži sama u bolničkoj sobi i uzalud ga čeka. - Ne, molim te - preklinjao je sudbinu, stisnuvši je još jače dok je trljao bradu o njezinu kosu. - Ne, molim te.

- Nisam mogla ići na njezinu sahranu - promuklo je šapnula - jer mi je bilo jako loše.

Otac je rekao da je išao... Ne misliš valjda da je i to slagao?

Matt se gotovo slomio od boli koju je osjetio kad je spomenula sahranu i to da joj je bilo loše. - O, Kriste! - zastenjao je i još je jače privio uza se, milijući joj leđa i ramena, bespomoćno pokušavajući zacijeliti bol koju joj je nesvjesno nanio godinama prije. Ona je podigla svoje uplakano lice i molila ga za utjehu: - Rekla sam mu da se pobrine za to da Elizabeth ima mnogo cvijeća na sahrani. Rekla sam mu da to moraju biti ružičaste ruže.

Ovaj... Ne misliš valjda da je lagao kad je rekao da ih je poslao?

- Poslao ih je! - silovita ju je uvjeravao Matt. - Siguran sam da jest.

- Ne bih... Ne bih mogla podnijeti da znam da nije imala cvijeće...

- Molim, te, draga - shrvano je šapnuo Matt. - Nemoj, molim te. Ne više.

Kroz maglu vlastite tuge i olakšanja, Meredith je čula kako mu glas puca od boli i vidjela je kako mu se lice grči od tuge, te ju je preplavila nježnost koja joj je ispunila srce dok je ono nije počelo boljeti zbog toga. - Nemoj plakati - šapnula je, dok su njezine suze nezaustavljivo padale kad je podigla ruku i stavila prste na njegov tvrdi obraz. - Sada je sve gotovo. Tvoj mi je otac rekao istinu. Zato sam došla ovamo, znaš... Morala sam ti reći što se stvarno dogodilo.

Morala sam te zamoliti da mi oprostiš...

Zabacivši glavu unatrag, Matt je sklopio oči i uzdahnuo, pokušavajući odagnati nakupinu emocija koja mu je stezala grlo. - Da ti oprostim? - ponovio je shrvano šapnuvši. Zbog čega?

- Zbog toga što sam te mrzila sve ove godine.

Prisilio se da otvori oči te je pogledao njezino prekrasno lice. - Nisi me mogla mrziti toliko koliko ja sebe mrzim u ovom trenutku.

~ 285 ~

Meredith se srce stegnulo zbog golog kajanja koje je vidjela u njegovim očima; uvijek je djelovao tako neranjivo da je mislila da on ne može nešto intenzivno osjećati. Ili možda nije mogla doći do ispravnog zaključka jer je tada bila mlada i neiskusna. No bilo kako bilo, sada je mislila samo na to kako da ga utješi.- Gotovo je. Nemoj više misliti na to - tiho je rekla, naslanjajući lice na tvrd zid njegovih prsa, ali to je bio uzaludan prijedlog jer su u tišini prije nego što je on ponovno progovorio oboje mislili samo na to. - Je li te jako boljelo kad se to dogodilo? - napokon je pitao.

Meredith mu je ponovno htjela reći da ne misli na to, ali nekako je uspjela shvatiti da je on sada htio da ona podijeli s njim ono što je trebala podijeliti prije mnogo godina.

Istodobno joj je sa zakašnjenjem davao priliku da pronađe utjehu u njemu koja joj je nekoć bila potrebna. A Meredith je polako počela shvaćati da zapravo želi to, čak i sada. Stojeći u njegovu naručju, osjetila je kako joj on polako, utješno miluje zatiljak i ramena, i odjednom više nije imala dvadeset devet godina, nego osamnaest, a on je imao dvadeset šest godina i ona je bila zaljubljena u njega. On je značio snagu, sigurnost i nadu. - Spavala sam kad je krenulo - započela je. - Nešto me probudilo. Osjećala sam se čudno i upalila sam svjetiljku.

Kad sam pogledala dolje, posteljina je bila natopljena mojom krvlju. Počela sam vrištati.

- Zastala je, a onda se natjerala da nastavi. - Gospođa Ellis taj se dan baš bila vratila s Floride. Čula me te je probudila oca, a netko je nazvao hitnu. Krenuli su bolovi, a ja sam preklinjala oca da te pokuša nazvati i onda je stigla hitna. Sjećam se da su me na nosilima iznijeli iz kuće i da su trčali. I sjećam se zvuka sirene koji je zavijao i zavijao u noći.

Pokušavala sam prekriti uši da ne čujem taj zvuk, ali dali su mi injekciju i spustili ruke.

- Meredith je dršćući udahnula, ne znajući može li nastavati da se ne rasplače, ali Mattova ruka klizila je po njezinoj kralježnici, držeći je uz svoje snažno tijelo te je skupila hrabrost da završi. - Sljedeće čega se sjećam pištanje je aparata, a kad sam otvorila oči, ležala sam u bolničkom krevetu priključena na niz plastičnih cijevi i na aparat koji mi je pratio otkucaje srca. Bio je dan i uz mene je bila medicinska sestra, ali kad sam je htjela pitati za dijete, ona me potapšala po ruci i rekla mi da se ne brinem. Pitala sam je mogu li te vidjeti, a ona mi je odgovorila da još nisi stigao. Kad sam ponovno otvorila oči, bila je noć i oko moga kreveta bili su doktori i sestre. I njih sam pitala za dijete, a oni su mi odgovorili da moj doktor stiže i da će sve biti u redu. Znala sam da mi lažu. Onda sam im rekla... Ne ispravila se s tužnim smiješkom kad je zabacila glavu unatrag i pogledala ga - naredila sam im da te puste jer sam znala da se tebi neće usuditi lagati.

I on se pokušao njoj nasmiješiti, ali smijeh se nije vidio u njegovim izmučenim sivim očima i ona je naslonila obraz na njegova prsa. - Rekli su mi da ti nisi tamo, ali da moj otac jest, a onda je stigao moj doktor i otac je ušao u sobu, a svi su ostali izašli...

Meredith je zastala, grozeći se onoga što je uslijedilo. Kao da je osjetio ono što ona osjeća, Matt je stavio ruku na njezin obraz i pritisnuo lice tako da čuje ritmične otkucaje njegovog srca. - Ispričaj mi - šapnuo je, a njegov duboki glas bio je promukao od nježnosti i tuge. - Ovdje sam i ovaj put ne može tako jako boljeti.

Meredith mu je povjerovala, a ruke su joj klizile po njegovim prsima te se instinktivno uhvatila za njegova ramena tražeći podršku, no nove suze navrle su joj na oči i stegnule grlo.

- Doktor Arledge mi je rekao da smo imali curicu i da je učinjeno sve u ljudskoj moći da je se spasi, ali nisu ju mogli spasiti jer... Jer je bila premala. - Suze su joj se počele slijevati niz

~ 286 ~

obraze. - Premalo!.- ponovila je shrvano jecajući. - Mislila sam da bi curice i trebale biti male.

To je tako... Tako lijepa riječ... Tako ženstvena...

Osjetila je kako Matt zabija prste u njezina leđa, a potisnuta silovitost njegove reakcije nekako joj je dala snage da nastavi. Duboko udahnuvši, dovršila je: - Budući da je bila tako mala, nije mogla normalno disati. Doktor Arledge me pitao što želim, a kad sam shvatila da me pita želim li joj dati ime i želim li... sahranu, počela sam ga preklinjati da mi dopusti da te vidim. Otac je bio bijesan na njega jer me uzrujao te mi je rekao da ti je poslao telegram, ali da ti nisi došao. Doktor Arledge je rekao da ne mogu čekati danima da donesem te odluke. I tako sam... Tako sam odlučila - shrvano je zaključila Meredith. - Nazvala sam je Elizabeth jer sam mislila da bi se tebi to svidjelo i rekla sam ocu da želim da ima desetke i desetke ružičastih ruža. I htjela sam da sve kartice budu od nas i da na njima piše: Voljeli smo te.

Mattov glas bio je hrapav. - Hvala ti - prošaputao je, a ona je iznenada shvatila da njezin obraz nije mokar samo od njezinih suza, nego i od njegovih.

- I onda sam čekala - rekla mu je promuklo uzdahnuvši. - Čekala sam da dođeš, jer sam mislila da će sve nekako biti bolje ako ti budeš ondje.- Čim je završila, Meredith je osjećala kako je preplavljuju olakšanje i spokoj.

Kad je Matt napokon progovorio, i on je uspostavio kontrolu nad svojim emocijama. Telegram tvojega oca dobio sam tri dana nakon što ga je poslao. Pisalo je da si abortirala i da od mene ne želiš ništa osim razvoda, koji si već zatražila. Svejedno sam doletio kući, a jedna od tvojih služavki rekla mi je gdje si, ali kad sam stigao u bolnicu, rekli su mi da si izričito rekla da me ne želiš vidjeti. Vratio sam se sutradan s nekim napola osmišljenim planom kako ću se provući pokraj zaštitara na recepciji krila Bancroft, ali nisam stigao tako daleko. Na vratima me čekao policajac koji mi je uručio sudsko rješenje da ću počiniti kazneno djelo ako ti se približim.

- A sve to vrijeme - šapnula je - ja sam bila ondje i čekala te.

- Kunem ti se - odlučno je rekao - da me nikakav sudski nalog, nikakva sila na ovoj zemlji ne bi mogli zaustaviti da dođem do tebe da sam mislio da imaš i najmanju želju da me vidiš!

Pokušala ga je utješiti jednostavnom istinom: - Nisi mi mogao pomoći.

Tijelo kao da mu se ukočilo. - Nisam?

Odmahnula je glavom. - S medicinske strane učinjeno je sve i za mene i za Elizabeth. Ti nam ničime ne bi mogao pomoći. - Meredith je toliko laknulo što je istina izašla na vidjelo da je zaboravila na svoj ponos i otišla korak dalje. - Vidiš, bez obzira na ono što sam napisala na kartice s ružama, u dubini duše znala sam što si ti zapravo osjećao prema djetetu... I prema meni. - Reci mi - grubo je rekao - što sam zapravo osjećao? Zatečena iznenadnog otresitošću u njegovu glasu, Meredith je zabacila glavu unatrag. S nježnim smiješkom na licu, kojim je htjela pokazati da ga ne osuđuje rekla je: - Odgovor na to pitanje jasan je sada, jednako kao što je bio i onda: zaglavio si s nama. Jednom si spavao s blesavom osamnaestogodišnjom djevicom koja se potrudila da te zavede i koja nije imala toliko razuma da se zaštiti, i vidi što se dogodilo.

- Što se dogodilo, Meredith? - oštro je pitao.

- Što se dogodilo? Znaš što se dogodilo. Došla sam ti priopćiti radosne vijesti, a ti si postupio časno: oženio si se djevojkom koju nisi htio.

~ 287 ~

- Koju nisam htio? - planuo je, a njegov okrutni glas bio je posve suprotan jačini njegovih riječi. - Htio sam te svakog dana svog bijednog života.

Meredith ga je gledala, očarana, sumnjičava, radosna, shrvana. - I nisi imala pravo vezano uz još nešto - rekao je, raznježivši se kad je dlanovima obuhvatio njezino uplakano lice i prstima joj brisao suze. - Da sam te uspio vidjeti u bolnici, mogao bih pomoći.

Glas joj se pretvorio u skrhani šapat. - Kako? - Ovako - rekao je i dalje joj držeći lice, te je spustio glavu i poljubio je u usta. Iznimna nježnost tog poljupca, način na koji joj je lice milovao prstima, potpuno su uništili Meredithin štit te su joj nove suze navrle na oči baš kad je pomislila da ih je sve već isplakala. - I ovako... - Usne su mu zahvatile kutove njezinih očiju, a ona je osjetila kako joj jezikom dodiruje suze. - Odveo bih te kući iz bolnice i držao, bih te u naručju... Ovako... - Bolno joj se kleo, privukavši je uz svoje cijelo tijelo, šapćući joj na uho, od čega se naježila. - A kad bi se oporavila, vodili bismo ljubav, a poslije, kad bi ti htjela, napravio bih ti drugo dijete... - Nije rekao ovako, ali kad ju je spustio na krevet, Meredith je znala da to misli. Znala je to jednako kao što je znala da je pogrešno to što mu je dopustila da joj skine vestu i otkopča traperice, jednako kao što je znala da ona više ne može imati djece. Ali, oh, ta slatkoća pretvaranja, samo jedanput, da je sve ovo stvarnost i da je prošlost samo san koji se može promijeniti...

Njezino srce očajno je htjelo pokušati, ali neki sitni glas razuma upozorio ju je da je to pogreška.- Ovo je pogrešno...- šapnula je kad se on nadvio nad njom, nagih i preplanulih prsa i ruku.

- Ovo je ispravno - silovito je rekao i usnama prekrio njezine, razdvajajući ih poznatim, upornim umijećem.

Meredith je zatvorila oči i pustila da san počne.

Samo što u ovom snu nije bila samo promatrač; bila je sudionik - isprva neodlučan; stidljiv i nespretan kao i uvijek kad je bila izložena njegovoj odvažnoj seksualnosti i nepogrešivu umijeću. Usnama je mučio i zavodio njezine; jezikom je klizio po njima, dodirujući njihov spoj, dok ju je rukama neprestano milovao po bokovima, nogama i s mučnom ih sporošću pomicao prema njezinim dojkama. Meredith je u sebi zastenjala zbog probuđenog ushićenja i ponovnog sustezanja, a onda je nesigurno gurnula ruke u njegove uvijene, kovrčave dlačice na mišićavim prsima. Njegov poljubac postao je strastveniji, a ruke su mu se približile njezinim oblim dojkama, no nisu ih dodirivale, nego se palčevima igrao po njezinim rebrima. Baš kad je mislila da će umrijeti od požude, gurnuo je jeziku njezina usta i posesivno joj obuhvatio dojke, mijeseći ih, draškajući i instinktivno trljajući ukrućene bradavice, a stenjanje koje je Meredith potiskivala izašlo je iz nje u istom trenu kad je prestalo njezino sustezanje. Tijelo joj se izvilo prema njegovu te je silovito rukama prelazila preko napetih mišića na njegovim rukama, spremno primajući napad njegova jezika, dajući mu svoj, kotrljajući se s njim na bok. Odvojio je usta od njezinih, a ona je zastenjala protiveći se tom gubitku, no onda je ushićeno zadrhtala kad joj je poljubio uho i usnama počeo kliziti niz vrat, pa preko dojki, dok nije zatvorio usne na njezinim bradavicama. Izgubljena u tamnoj, tihoj požudi, osjetila je kako mu ruka klizi prema njezinom međunožju, traži i pronalazi svako uzavrelo, vlažno mjesto, dodiruje ga i miluje dok se nije počela izvijati.

Matt je točno znao kada mu se potpuno predala: osjetio je kako se napetost gubi iz njezina tijela, kako joj se noge opuštaju i razmiču za njega, a od snažne slatkoće njezine predaje, koje se tako dobro sjećao, njegovim tijelom nekontrolirano je počela strujati

~ 288 ~

požuda. Srce mu je počelo snažno udarati, a tijelo pulsirati dok mu se udovi nisu počeli tresti kad se popeo na nju. Nestala je maglovita nada da će uspjeti produžiti ovo nevjerojatno, strašno važno sjedinjenje; samo mu je bilo važno da ponovno bude dio nje.

Iskočile su mu žile na rukama dok se držao iznad nje čvrsto zatvorenih očiju i počeo polako ulaziti u nju, boreći se sa snažnom željom da cijelom duljinom uđe u njezinu nevjerojatnu toplinu, da je proždre rukama i ustima.

Počeo je gubiti kontrolu kad je izvila kukove i kad je rukama počela kliziti preko njegovih ramena te šapnula njegovo ime, ali kad je otvorio oči i pogledao je, Matt je bio potpuno izgubljen: ovo nije bio plod njegove bujne mašte - djevojka koju je nekoć volio bila je žena u njegovu naručju; prekrasno lice koje ga je proganjalo u snovima bilo je nekoliko centimetara udaljeno od njegova, rumeno od požude, dok joj se sjajna kosa prelijevala preko njegova jastuka. Čekala ga je u toj bolnici; nikada se nije htjela riješiti ni njega ni djeteta. Došla mu je ovamo, trpjela njegovu mržnju i oduprla se njegovu bijesu - i onda je ona njega molila za oprost. Ta spoznaja bila je iznimno snažna, no čak bi i u tom trenutku Matt mogao nastaviti kretati se u njoj polako i ustaljenim ritmom da Meredith nije odlučila prstima prijeći preko kose na njegovu zatiljku, podići kukove i prošaputati: - Molim te, Matt.

- Tiho je zastenjao zbog iznimne slatkoće svojega imena na njezinim usnama, uzbudljiva podizanja njezina tijela prema njegovu te ga je jače gurnuo u nju i počeo nabijati, dok oboje nisu poludjeli od požude i zajedno dosegnuli vrhunac... U istom su trenutku eksplodirali i rasprsnuli se... Isprepletenih udova, srca su im snažno kucala, a Matt ju je uzeo u naručje te nastavio gurati, želeći u nju isuti jedanaest godina svoje čežnje, a Meredith ga je držala i tijelo joj se počelo ponovno grčiti, dok svojim ritmičnim stezanjem napokon nije iz njega iscijedila sve osim osjećaja nevjerojatne sreće i spokoja.

Srušio se na nju, uzavrele kože, teško dišući, a onda se okrenuo na bok da je ne zdrobi, povlačeći je sa sobom rukom oko leđa, s prstima ukopanim u njezinu satensku kosu.

Zaneseno šuteći, i dalje intimno povezan s njom, rukom je klizio preko njezine kralježnice, uživajući u osjećaju koji mu je pružala njezina topla, vlažna nutrina i dodir usana na njegovoj ključnoj kosti.

Sklopio je oči, upijajući taj trenutak, ispunjen poštovanjem prema svemu što je ona bila i prema svemu na što je natjerala njega da želi biti. Prije jedanaest godina uskraćen mu je raj koji je ponovno pronašao ovoga vikenda i učinit će sve kako ga ne bi opet izgubio. Tada joj nije imao ponuditi ništa osim samoga sebe; sada joj je mogao pružiti svijet na dlanu - i sebe. Osjetio je kako joj se disanje usporava te je shvatio da tone u san. Nasmiješio se, pomalo posramljen što se nije mogao suzdržati pa su se oboje tako brzo i potpuno istrošili...

Pustit će je da odspava sat vremena, odlučio je, te će i on malo odspavati. Onda će je probuditi i voditi ljubav s njom dulje i temeljitije. Nakon toga razgovarat će. Morat će napraviti planove. Iako je očekivao da bi ona mogla oklijevati s prekidanjem zaruka na temelju jednog poslijepodneva u krevetu s njim, Matt je znao da je može uvjeriti u jednostavnu istinu: bili su stvoreni jedno za drugo. Oduvijek su trebali biti zajedno...

Probuđen zvukom koji je dolazio odnekuda iz kuće, Matt je otvorio oči i s blagom zbunjenošću pogledao prazan jastuk pokraj sebe. U sobi je bio mrak te se okrenuo na bok, škiljeći u sat. Bilo je gotovo šest sati te se nalaktio, iznenađen jer je spavao gotovo tri sata.

Na trenutak se posve umirio i osluškivao, pokušavajući zaključiti gdje se nalazi Meredith, ali zvuk koji je uslijedio najmanje je očekivao - taj je zvuk dolazio izvana: paljenje motora, davanje gasa.

~ 289 ~

U trenutku blažena neznanja zaključio je da se ona sigurno zabrinula hoće li joj se akumulator isprazniti na ovoj hladnoći, te se otkrio i ustao. Rukom prošavši kroz kosu, prišao je prozoru i razmaknuo zastore kako bi otvorio prozor i viknuo joj da će se on pobrinuti za to. No ugledao je stražnja svjetla BMW-a kako žarko svijetle dok auto juri dugačkim prilazom prema glavnoj cesti.

Toliko je bio zatečen da mu je prva reakcija bila zabrinutost zbog toga što vozi prokleto brzo, a onda je shvatio o čemu je riječ. Otišla je! Na trenutak kao da od zaprepaštenosti to nije mogao shvatiti. Iskrala se iz kreveta i išuljala se noću! Silovito opsovavši, uključio je svjetiljku i navukao hlače, a onda je stao s rukama na kukovima i ljutito gledao u prazan krevet, gotovo paraliziran. Nije mogao vjerovati da je pobjegla kao da su napravili nešto čega se sramila i s čime se nije mogla suočiti danju.

Onda ju je ugledao - poruku ostavljenu na noćnom ormariću, napisanu na istom onom žutom papiru na kojemu je pisala bilješke za sastanak s članovima uprave. Zgrabio ju je, nadajući se da je samo otišla pronaći trgovinu ili nešto.

“Matt”, napisala je, “ono što se dogodilo danas poslijepodne nije se smjelo dogoditi. To je bilo pogrešno; razumljivo, valjda, ali strašno pogrešno. Oboje imamo svoj život i planove za budućnost, imamo ljude koji nas vole i koji nam vjeruju. Izdali smo ih onime što smo učinili. Sramim se toga. No svejedno, uvijek ću se sjećati ovog vikenda kao nečeg prekrasnog i posebnog. Hvala ti na tome.”

Matt je stajao i u bijesnoj nevjerici zurio u te riječi, osjećajući se apsurdno, odnosno glupo... Kao da je silovan! Ili ne kao da je silovan, nego iskorišten poput nekog žigola kojeg je mogla odvesti u krevet kad je htjela “posebno” vrijeme, a onda ga je nakon toga ostavila kao nekog nevažnog nadničara kojega se sramila.

Nije se nimalo promijenila svih ovih godina! I dalje je bila razmažena i sebična, i toliko uvjerena u vlastitu superiornost da joj ne bi palo na pamet da bi možda, samo možda, netko iz manje povlaštenog sloja mogao biti vrijedan njezine pažnje. Ne, uopće se nije promijenila, i dalje je bila kukavica, i dalje je...

Matt se zaustavio usred te misli, začuđen što mu je ljutnja uspjela pomutiti sve ono drugo što je saznao. Posljednjih nekoliko minuta procjenjivao ju je prema svemu onome pogrešnome što je o njoj mislio jedanaest godina. To je bila navika; to nije bila stvarnost.

Stvarnost je bila ono što je saznao o njoj u ovoj sobi, tako bolna i tako prekrasna istina da ga je srce zaboljele Meredith nije bila kukavica - nikada nije pobjegla od njega, od majčinstva, pa ni od svog oca tiranina kojega je morala trpjeti u robnoj kući sve ove godine. Tada je imala osamnaest godina i mislila je da voli Matta - oči su mu se lagano nasmiješile kad se prisjetio tog njezina nevjerojatnog priznanja - ali smiješak mu je iščeznuo kad je pomislio na to kako ona leži u bolnici i čeka ga. Poslala je cvijeće za njihovo dijete i nazvala curicu Elizabeth po njegovoj majci... A kad se on nije vratio, uspjela je stati na noge, vratiti se na fakultet i suočiti se sa svime što joj je budućnost pripremila. Čak se i sada grozio svega što joj je rekao i učinio u proteklih nekoliko tjedana. Kriste, koliko ga je samo sigurno mrzila!

Prijetio joj je i maltretirao je... A ona je svejedno, kad je saznala činjenice od Mattova oca, došla po mećavi da mu kaže istinu, i učinila je to znajući da će je on dočekati s okrutnim animozitetom.

Naslonivši rame na stup kreveta, zurio je u krevet. Njegova žena nije bježala od stvari zbog kojih bi većina ljudi dala petama vjetra, s velikim je ponosom zaključio Matt.

~ 290 ~

Ali večeras je pobjegla od njega. Što bi to, pitao se, natjeralo Meredith da pobjegne kao preplašeni zec kad je prvi put cijelog vikenda među njima mogao zavladati potpuni sklad?

Brzo je proanalizirao protekla dva dana, tražeći odgovore. Vidio je kako mu pruža ruku, tražeći primirje, te se sjetio kako je gledala kako im se ruke spajaju - kao da joj je taj trenutak bio strašno važan. Prsti su joj zadrhtali kad ih je dodirnuo. Vidio je kako mu se smiješi tim sjajnim modrozelenim očima: Odlučila sam biti kao ti kad odrastem. Ali ponajprije se sjetio kako mu je plakala u naručju dok mu je pričala o njihovu djetetu... Kako ga je zagrlila i držala ga uza se tako prirodno kao dok su bili u krevetu... Kako je stenjala pod njim i zarila nokte u njegova leđa, dok je tijelom primila njegovo istom onom posebnom, razornom strašću kao i kada je imala osamnaest godina.

Matt se polako uspravio, pogođen najočitijim odgovorom. Meredith je vrlo vjerojatno večeras pobjegla zato što je ono što se dogodilo između njih za nju bilo jednako potresno kao i za njega. Ako je to bila istina, onda su svi njezini planovi za budućnost s Parkerom i za ostatak života bili ugroženi onime što se dogodilo u ovoj kući i pogotovo u ovom krevetu.

Nije bila kukavica, ali bila je oprezna. To je primijetio dok su razgovarali o robnoj kući.

Poduzimala je proračunate rizike, ali samo kad je korist bila velika, a vjerojatnost za neuspjeh relativno mala. To je i sama dolje priznala.

Kad se to uzme u obzir, sigurno neće htjeti ponovno riskirati dobrobit svoga srca i svoje budućnosti zbog Matthewa Farrella, ako je to ikako moguće. Posljedice vođenja ljubavi s njim, ili ponovna veza s njim bile su preintenzivne da bi se mogla s time suočiti. Posljednji put kad je to učinila, život joj se pretvorio u pakao. Shvatio je da Meredith misli da je vjerojatnost za neuspjeh s njim ogromna, a korist...

Matt se tiho nasmijao - korist si nije mogla zamisliti ni u najluđim snovima. Sada ju je samo morao uvjeriti u to. Kako bi to učinio, trebat će mu vremena, a ona mu ga neće htjeti dati. Ustvari, s obzirom na to kako je večeras pobjegla, jednim je dijelom očekivao da će odmah odletjeti u Reno ili negdje drugdje kako bi prekinula sve veze s njim što prije. Što je dulje razmišljao, to je bio uvjereniji da će učiniti upravo to.

Zapravo, bio je sigurniji samo u dvije stvari: prvo, da Meredith još uvijek osjeća nešto prema njemu i drugo, da će biti njegova žena u svakom smislu te riječi. Kako bi to postigao, Matt je sada bio spreman pokrenuti i nebo i zemlju; zapravo, bio čak je spreman i trajno si uskratiti to zadovoljstvo da joj pronađe ljigavog oca i učini je siročetom. Usred tog razmišljanja iznenada je shvatio nešto zbog čega se zabrinuto ukočio: ceste kojima je Meredith vozila sigurno su ponegdje opasne, a ona se trenutno vjerojatno ne može baš najbolje usredotočiti.

Okrenuo se i brzo hodnikom pošao u svoju sobu.

Prišao je svojoj aktovci, izvadio mobitel i obavio tri poziva. Prvi poziv bio je upućen novom načelniku policije u Edmuntonu. Matt mu je naložio da pošalje jedan patrolni auto na nadvožnjak i ondje dočeka crni BMW, koji će potom diskretno otpratiti do Chicaga kako bi vozač sretno stigao kući. Načelnik policije bio je posve spreman pristati na ovaj neuobičajen zahtjev; Matthew Farrell donirao je veliku svotu novca za njegovu predizbornu kampanju.

Nakon toga na kućni je broj nazvao Davida Levinsona, starijeg partnera u odvjetničkom društvu Pearson & Levinson. Matt je naredio Levinsonu da se zajedno s Pearsonom pojavi u njegovu uredu točno u osam sati sljedećeg jutra. Levinson je posve spremno pristao.

~ 291 ~

Matthew Farrell plaćao im je godišnji predujam u iznosu od 250 000 dolara kako bi dali sve od sebe kad god i gdje god on to zatraži.

Posljednji poziv bio je upućen Joeu O’Hari. Matt mu je naredio da odmah dođe na farmu po njega. Joe O’Hara se nećkao. Matt Farrell mu je plaćao puno novca da mu stalno bude na raspolaganju, ali Joe se također smatrao Mattovim zaštitnikom i prijateljem. Mislio je da nije u Mattovu interesu da pobjegne s farme ako Meredith želi da on tamo ostane. Umjesto da odmah pristane doći, pitao ga je: - Jeste ti i tvoja žena sve riješili?

Matt se namrštio jer nije bio navikao da ga odmah ne poslušaju. - Ne baš - nestrpljivo je rekao.

- Je li tvoja žena još tamo?

- Već je otišla.

Tuga u O’Harinu glasu odagnala je Mattovu uzrujanost zbog njegove znatiželje te je još jednom shvatio koliko mu je vozač odan. - Znači, pustio si je, Matt?

U Mattovu glasu čuo se osmijeh. - Idem za njom. A sad se dovuci ovamo, O’Hara.

- Stižem!

Kad je prekinuo, Matt je pogledao kroz prozor i počeo razrađivati strategiju za sutrašnji dan.

~ 292 ~

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE - Dobro jutro - rekla je Phyllis, zabrinuto se mršteći dok je Meredith prolazila pokraj nje u ponedjeljak ujutro bez uobičajena pozdrava, i to kasneći na posao dva sata. - Nešto nije u redu?

- pitala je, ustajući od novog stola ispred ureda predsjednika i slijedeći Meredith unutra. Gospođica Pauley, koja je dvadeset godina bila tajnica Philipa Bancrofta, odlučila je otići na davno zaslužen odmor dok je njezin šef na dopustu.

Meredith je sjela za stol, nalaktila se na njega i masirala sljepoočnice. Ništa nije bilo u redu. - Sve je u redu. Malo me boli glava. Imam li kakvih telefonskih poruka?

- Hrpu njih - rekla je Phyllis. - Idem po njih i odmah ću ti donijeti kavu. Izgledaš kao da ti treba.

Meredith je gledala kako Phyllis odlazi te se naslonila na naslon stolice, osjećajući se kao da je ostarjela sto godina otkako je u petak otišla iz ovog ureda. Osim što je proživjela najpotresniji vikend u životu, uspjela je uništiti svoj ponos tako što je spavala s Mattom, izdati zaručnika i onda sve skupa zaokružiti bijegom i ostavljanjem poruke Mattu. Tijekom vožnje kući proganjali su je osjećaji krivnje i srama, a kako bi se sve lijepo završilo, mislila je da je prati neki pomahnitali policajac iz Indiane koji je usporio svaki put kad i ona, stao po gorivo kad i ona te je onda pratio dok nije bila nekoliko blokova udaljena od svojega stana.

Kad je došla kući, pretvorila se u nakupinu krivnje, srama i straha, a to je bilo prije nego što je pustila poruke na telefonskoj sekretarici i poslušala one koje je dobila od Parkera.

Nazvao ju je u petak navečer da joj kaže da mu nedostaje i da želi čuti njezin glas. U subotu ujutro bio je lagao zbunjen jer mu nije odgovorila. U subotu navečer bio je zabrinut jer mu se nije javljala te ju je pitao nije li joj se možda otac razbolio na krstarenju. U nedjelju ujutro rekao je da se brine i da će nazvati Lisu. Nažalost, Lisa mu je očito objasnila da je Meredith otišla k Mattu u petak da mu kaže istinu i da izglade situaciju. Parkerova poruka od nedjelje navečer bila je puna bijesa i povrijeđenosti: - Nazovi me, kvragu! - rekao je. Želim vjerovati da imaš pravovaljan razlog za provođenje vikenda s Farrellom, ako si to učinila, ali ponestaje mi izlika. - Meredith je taj dio podnijela bolje od njegovih sljedećih riječi, koje su bile pune zbunjenosti i nježnosti. - Draga, gdje si zapravo? Znam da nisi s Farrellom. Žao mi je što sam to rekao, mašta mi je postala bujna. Je li pristao na razvod? Je li te ubio? Strašno se brinem za tebe.

Meredith je zatvorila oči, pokušavajući odagnati osjećaj nadolazeće katastrofe kako bi mogla nastaviti s radnim danom. Poruka koju je ostavila Mattu bila je kukavička i djetinjasta, i nije mogla shvatiti zašto nije mogla ostati ondje dok se on ne probudi i onda se

~ 293 ~

pozdraviti s njim poput zrele odrasle osobe. Svaki put kad se približila Mattu Farrellu, govorila je i radila stvari koje nikada ne bi napravila u normalnim okolnostima. Bile su to glupe, pogrešne, opasne stvari! Za manje od četrdeset osam sati u njegovu društvu odbacila je svoje skrupule i zaboravila na ono što joj je važno, kao što su pristojnost i principi.

Umjesto toga spavala je s muškarcem kojeg ne voli i izdala je Parkera. Strašno ju je grizla savjest.

Razmišljala je o tome kako je reagirala na njega u krevetu i blijedi su joj se obrazi zacrvenjeli. S osamnaest godina bila je začuđena time kako je Matt znao točno gdje je treba dirati, šaptati joj prave stvari kako bio je doveo do stanja pomahnitale požude. Spoznaja da joj je to još uvijek mogao raditi i s dvadeset devet godina, i to još i jače, ispunila ju je očajnim sramom. Jučer ga je gotovo preklinjala da je zadovolji - ona, koja je bila bespomoćno stidljiva u krevetu s vlastitim zaručnikom.

Meredith se zaustavila. Ovakve optužbe, ovakve misli, nisu bile poštene ni prema Mattu ni prema njoj. Ono što mu je jučer ispričala silno ga je potreslo. Spavali su kako bi... Kako bi se utješili. On nije to iskoristio kao izgovor da je odvede u krevet. Barem to tada nije tako izgledalo, pomalo je mahnito pomislila.

Opet to radi, frustrirano je shvatila - gubi koncentraciju, usredotočuje se na tako krive stvari. Bilo je kontraproduktivno sjediti na rubu suza, ispunjen kajanjem i opsjednut nečim tako blesavim kao što su njegove vještine u krevetu. Morala je nešto poduzeti, učiniti nešto da odagna ovu čudnu, bezimenu paniku koja raste u njoj otkako je otišla iz Mattova kreveta.

U četiri sata tog jutra došla je do određenih zaključaka i donijela je odluku. Sada je morala prestati razmišljati o problemima i ostvariti tu odluku.

- Morala sam čekati da se napravi nova posuda s kavom - rekla je Phyllis, hodajući prema Meredithinu stolu sa šalicom vruće kave u jednoj ruci i hrpom ružičastih papirića s porukama u drugoj. - Izvoli poruke. Nemoj zaboraviti da si sastanak izvršnog odbora pomaknula na danas u jedanaest.

Meredith se trudila da ne izgleda tako izmučeno i jadno kao što se osjećala. - Dobro, hvala. Možeš li mi nazvati Stuarta Whitmorea? I hoćeš li provjeriti možeš li dobiti Parkera u njegovu hotelu u Ženevi? Ako nije u sobi, ostavi poruku.

- Koga želiš da najprije nazovem? - pitala je Phyllis sa svojom uobičajeno veselom učinkovitošću.

- Stuarta Whitmorea - rekla je Meredith. Najprije će Stuartu priopćiti svoju odluku.

Onda će razgovarati s Parkerom i pokušati mu objasniti. Objasniti?, snuždeno je pomislila.

Pokušavajući misliti na nešto manje zastrašujuće, uzela je telefonske poruke i počela ih nezainteresirano prelistavati. Od pete poruke zaklecala su joj koljena, a srce joj je počelo snažno udarati. Na poruci je pisalo da je gospodin Matthew Farrell zvao u 9:10 sati ujutro.

Prodoran zvuk interfona prenuo je Meredith iz misli. Pogledala je telefon i vidjela da joj svijetle obje linije te da svjetlucaju obje tipke za čekanje.

- Na prvoj je liniji gospodin Whitmore - rekla je Phyllis kad se Meredith javila na interfon - a na drugoj Matthew Farrell. Kaže da je hitno.

Meredith se puls dvostruko ubrzao. - Phyllis - rekla je drhtavim glasom. - Ne želim razgovarati s Mattom Farrellom. Možeš li mu reći da odsada nadalje želim da komuniciramo

~ 294 ~

samo preko odvjetnika? I reci mu da idem na put na tjedan ili dva. Budi pristojna prema njemu - nervozno je dodala - ali vrlo odlučna.

- Razumijem.

Meredith je drhtavom rukom spustila slušalicu i gledala kako linija dva neprekidno svijetli. Phyllis je prenosila poruku Mattu. Posegnula je za slušalicom; trebala bi barem razgovarati s njim i saznati što želi, pomislila je, no onda je povukla ruku. Ne bi trebala! To nije bilo bitno. Čim joj Stuart kaže gdje može dobiti brz, pravomoćan razvod, neće biti bitno što Matt želi. U sitnim jutarnjim satima zaključila je da se treba razvesti u Renu, ili tako nešto, i to je bilo savršeno smisleno. Sada kada između njih više nije bilo neprijateljstva znala je da Matt neće ostvariti prijetnje koje joj je izrekao u autu onog dana nakon ručka. To je sve bila prošlost.

Svjetlo na Mattovom pozivu ugasilo se, a ona nije mogla podnijeti neizvjesnost. Nazvala je Phyllis i rekla joj da dođe.- Što je rekao?- pitala je Meredith.

Phyllis je suspregnula zbunjen osmijeh zbog Meredithina nemira.- Rekao je da mu je potpuno jasno.

- To je sve?

- Onda je pitao je li tvoj put iznenadan, neplaniran, a ja sam mu rekla da jest. Je li to u redu?

- Ne znam - bespomoćno je rekla Meredith.- Je li nešto rekao kad si mu rekla da je moj put iznenadan?

- Ne baš.

- Što to znači?

- Nasmijao se, ali ne glasno. Mislim da bismo to mogli nazvati hihotom, ali tihim i dubokim. Potom mi je zahvalio i rekao doviđenja.

Iz nekog razloga Meredith se osjećala strašno nelagodno zbog Mattove reakcije. - Ima li još nešto? - pitala je kad je Phyllis ostala na vratima.

- Samo sam se pitala - pomalo je plaho pitala tajnica.- Ovaj, misliš li da je stvarno hodao s Michelle Pfeiffer i Meg Ryan, ili misliš da filmski časopisi to izmišljaju?

- Sigurna sam da je hodao - rekla je Meredith, trudeći se održati glas i izraz lica posve ravnodušnim.

Phyllis je kimnula i pogledala u telefon. - Jesi li zaboravila da je Stuart Whitmore na prvoj liniji?

Meredith je užasnuto zgrabila slušalicu i rekla Phyllis da zatvori vrata.- Stuarte, oprosti što si čekao - počela je, nervozno sklanjajući kosu s čela. - Ovo mi jutro nije baš najbolje.

Stuartov odgovor bio je veseo. - Moje jutro je čarobno, zahvaljujući tebi.

- Kako to misliš?

- Tako što Farrellovi odvjetnici iznenada žele pregovore. David Levinson nazvao me jutros u pola deset tako dobre volje da bi čovjek pomislio da je taj arogantni gad preko vikenda doživio neko intenzivno duhovno prosvjetljenje.

- Što je točno rekao? - pitala je Meredith sa sve većim strahom.

~ 295 ~

- Pa, Levinson me najprije počastio predavanjem o svetosti braka, osobito među katolicima, i to je učinio najpobožnijim glasom. Meredith - naglasio je Stuart s prigušenim smijehom - Levinson je ortodoksni Židov koji već ima četvrtu ženu i šestu ljubavnicu! Čovječe, nisam mogao vjerovati da se usuđuje to govoriti!

- Što si mu rekao?

- Rekao sam mu da ne mogu vjerovati da se usuđuje to govoriti - rekao je Stuart, a onda je prestao pokušavati joj ukazati na duhovitost cijele situacije jer je imao osjećaj da je ona ne može shvatiti.- Dobro, nema veze. Levinson kaže da je njegov klijent odjednom spreman pristati na razvod, što mi se čini čudnim, a kada je nešto čudno, uvijek postanem nervozan.

- Nije baš tako čudno - tiho je rekla Meredith, ne obazirući se na bolnu i nerazumnu pomisao da je se Matt rješava sa sramotnom hitnošću nakon što je spavala s njim. Samo je bio pristojan i htio je odmah okončati njihovo neprijateljstvo. - Našla sam se s Mattom preko vikenda i razgovarali smo.

- O čemu? - Kad je ona oklijevala, on je rekao: - Odvjetniku ne smiješ ništa tajiti.

Levinsonova iznenadna spremnost na sastanak pokrenula je razna zvona za uzbunu u mojoj glavi. Mirišem zasjedu.

S obzirom na to da je Meredith znala da nije ni mudro ni pošteno tajiti Stuartu što se dogodilo tijekom vikenda, ispričala mu je sve: od toga da je saznala da je Matt kupio zemljište u Houstonu do toga da se burno sukobila s Mattovim ocem. - Matt je bio prebolestan da me sasluša kad sam stigla na farmu - nastavila je - ali jučer sam mu rekla što je moj otac učinio i povjerovao mi je. - Nije rekla Stuartu da je spavala s Mattom: to nitko nije imao pravo znati, osim možda Parkera.

Kad je bila gotova, Stuart je toliko dugo šutio da se bojala da nagađa što se dogodilo, ali kad je progovorio, samo je rekao: - Farrell se može bolje kontrolirati od mene. Ja bih odmah išao potražiti tvojega oca.

Meredith je znala da će se morati suočiti s ocem zbog njegove izdaje kad se vrati s krstarenja, ali nije ništa komentirala. - Bilo kako bilo - rekla je - očito je zato Matt odlučio surađivati.

- Odlučio je i više nego surađivati - ironično je rekao Stuart. - Levinson kaže da je Farrell jako zabrinut za tebe i da ti želi osigurati financijsku naknadu. Također se ponudio da ti proda zemljište u Houstonu po vrlo povoljnim uvjetima, iako tada nisam znao o kakvu zemljištu Levinson priča.

- Ne želim financijsku naknadu od njega niti imam prava na nju - jasno je rekla Meredith.- Ako nam je Matt spreman prodati zemljište u Houstonu, to je odlično, ali ja se ne moram sastajati s Mattovim odvjetnicima. Odlučila sam otići u Reno ili negdje drugdje kako bih odmah dobila razvod. Zato sam te nazvala: htjela sam te pitati gdje mogu dobiti brz i zakonit razvod.

- Nema šanse - odlučno je rekao Stuart. - Pokušaš li to učiniti, Farrell će povući svoju ponudu.

- Zašto to kažeš? - zavapila je Meredith, osjećajući se kao da je zahvaća neka nevidljiva zamka.

- Zato što mi je to Levinson vrlo jasno dao do znanja. Izgleda da njegov klijent to želi učiniti ili pravilno i temeljito ili nikako. Ako se odbiješ sutra sastati s njim ili ako pokušaš

~ 296 ~

dobiti brz razvod, Farrell će trajno povući ponudu da ti proda zemljište u Houstonu.

Levinson je dao naslutiti da će njegov klijent bilo koji od tih dvaju postupka protumačiti kao osobno odbijanje njegove dobronamjernosti. Krajnje je iznenađujuće - zaključio je Stuart s teškom ironijom - otkriti da je glas o hladnoj okrutnosti koji prati Farrella zapravo samo maska kojom prikriva svoje osjećajno srce, zar ne?

Meredith je ponovno utonula na stolicu, a pozornost joj je na trenutak odvuklo nekoliko članova izvršnog odbora koji su prolazili pokraj njezina ureda i ulazili u susjednu prostoriju za sastanke. - Ne znam što da mislim - priznala je. - Toliko sam dugo oštro osuđivala Matta da ne znam kakav je on zapravo.

- E pa - veselo joj je priopćio Stuart - saznat ćemo to sutra u četiri. Farrell želi da se sastanak održi u njegovu uredu, s njegovim odvjetnicima, sa mnom i s tobom. Ja mogu otkazati zakazani dogovor. Hoćemo li se naći tamo ili bi radije da dođem po tebe?

- Ne! Ne želim ići. Ti me možeš zastupati.

- Nema šanse. Moraš biti tamo. Levinson je rekao da njegov klijent nije fleksibilan s obzirom na datum, mjesto ili sudionike. Nefleksibilnost je - primijetio je Stuart s novom dozom ironije - čudna osobina muškarca koji je tako nevjerojatno dobronamjeran i velikodušan, kako nam Farrellovi odvjetnici žele prikazati.

Meredith je izmučeno pogledala na sat. Sastanak joj je sada trebao početi. Nije se htjela odreći zemljišta u Houstonu ako joj ga Matt želi prodati, ali gotovo jednako tako nije htjela ni trpjeti emocionalnu napetost pri suočavanju s njim oči u oči.

- Čak i da se razvedeš u Renu - podsjetio ju je Stuart kad ona nije ništa rekla - svejedno bi se morala baktati pitanjem imovine kad se vratiš. Ovdje je riječ o jedanaestogodišnjoj zavrzlami oko imovinskih prava, koja se lako može otpetljati ako Farrell to želi ili se godinama može vući po sudovima ako ne želi.

- Bože, koji kaos - slabašno je rekla. - U redu, vidimo se u predvorju Intercorpa u četiri.

Ne bih sama išla gore.

- Razumijem - nježno je rekao Stuart. - Vidimo se sutra. Do tada nemoj razmišljati o svemu tome.

Meredith se jako trudila poslušati njegov savjet kad je sjedala na čelo konferencijskog stola.- Dobro jutro - rekla je s vedrim, umjetnim osmijehom. - Mark, hoćeš li ti početi? Ima li kakvih problema u odjelu sigurnosti?

- Imamo jedan lijep veliki problem - rekao je.- Prije pet minuta robna kuća u New Orleansu dobila je prijetnju bombom. Evakuiraju trgovinu, a pirotehničari dolaze.

Svi su se za stolom trgnuli i pažljivo slušali.

- Zašto me nitko nije obavijestio? - pitala je Meredith.

- Obje telefonske linije bile su ti zauzete, pa je voditelj trgovine slijedio proceduru i nazvao mene.

- Imam i privatnu izravnu liniju.

- Znam, a to zna i Michaelson. Nažalost, uspaničio se i nije mogao pronaći telefonski broj.

U pola šest te večeri, nakon cijelog dana teške napetosti i bespomoćnog čekanja, Meredith je napokon primila poziv za koji se molila: tim pirotehničara u New Orleansu nije

~ 297 ~

pronašao nikakve tragove eksploziva te će maknuti pregrade oko robne kuće. To su bile dobre vijesti. Loše vijesti bile su da je robna kuća izgubila prihode od cjelodnevne prodaje u najvažnijem razdoblju godine.

Slaba od olakšanja i iscrpljenosti, Meredith je javila vijesti Marku Bradenu, a onda je spakirala hrpu papira u aktovku i otišla kući. Parker joj još uvijek nije odgovorio na poziv, ali znala je da će je nazvati čim dobije njezinu poruku.

Kad je došla u svoj stan, na stolicu je bacila kaput, rukavice i aktovku te prišla telefonskoj sekretarici da presluša poruke, misleći da je možda zvao Parker, ali nije bilo upaljeno crveno svjetlo. No tu je bila gospođa Ellis, koja je ostavila poruku pokraj telefona na kojoj je pisalo da je namirnice kupila danas umjesto u srijedu jer u srijedu ujutro mora na liječnički pregled.

Meredith se osjećala sve nelagodnije zbog toga što joj se Parker nije javljao, a kad je ušla u spavaću sobu, počela ga je zamišljati u nekoj švicarskoj bolnici, ili još gore, kako svoje povrijeđene osjećaje tješi s nekom drugom ženom plešući u nekom noćnom klubu u Ženevi... Prestani, daj prestani! upozorila se. Zbog same blizine Matthewa Farrella očekivala je da će joj se na svakom koraku dogoditi neka katastrofa. Znala je da je to blesavo, ali s obzirom na njezino prethodno iskustvo s Mattom to nije bilo posve nerazumljivo.

Otuširala se te je stavljala svilenu bluzu u hlače kad je čula snažno kucanje na vratima, zbog čega se iznenađeno okrenula. Tko god da je bio, imao je ključ za prolaz kroz sigurnosna vrata dolje, što je značilo da je to zasigurno gospođa Ellis jer je Parker bio u Švicarskoj. - Jeste li nešto zaboravili, gospođo... - počela je kad je otvorila vrata, a onda se iznenađeno ukočila kad je ugledala Parkerovo namrgođeno lice.

- Pitao sam se jesi li ti nešto zaboravila - otresito je rekao - kao naprimjer to da imaš zaručnika?

Preplavljena grižnjom savjesti jer je došao kući, Meredith mu se bacila u naručje, primijetivši kako je on oklijevao prije nego što ju je zagrlio. - Nisam zaboravila - rekla je, poljubivši ga u ukočeni obraz. - Tako mi je žao! - rekla je i povukla ga u stan. Očekivala je da će on skinuti kaput, no Parker ju je samo proučavao hladnim, nesigurnim pogledom. - Zbog čega ti je žao, Meredith?- napokon je pitao.

- Zato što si se toliko zabrinuo da si mislio da moraš otići s konferencije i doletjeti kući!

Nisi li jutros dobio poruku koju sam ti ostavila u hotelu? To je bilo u pola jedanaest po našem vremenu.

Zbog njezina odgovora lice mu se opustilo, ali i dalje je bilo oronulo i iscrpljeno, kao nikada do sada. - Ne, nisam. Htio bih nešto popiti - rekao je skidajući kaput. - Daj što god imaš, samo da je jako.

Meredith je kimnula, ali oklijevala je, zabrinuto gledajući duboke bore koje su mu se od napetosti i umora urezale u lijepo lice. - Ne mogu vjerovati da si došao kući zato što me nisi mogao dobiti.

- To je jedan od dvaju razloga zašto sam došao kući. Nagnula je glavu ustranu. - Koji je drugi razlog?

- Morton Simonson sutra će pokrenuti stečajni postupak. Sinoć sam to saznao u Ženevi.

~ 298 ~

Meredith nije bila sigurna zašto je on morao dolaziti kući jer će jedan proizvođač industrijskih boja proglasiti stečaj, i to mu je i rekla dok mu je pripremala piće.

- Naša im je banka posudila više od sto milijuna dolara - rekao je Parker. - Ako odu u stečaj, izgubit ćemo većinu toga. S obzirom na to da sam bio i na rubu toga da izgubim zaručnicu - dodao je - odlučio sam doći kući i vidjeti kako mogu spasiti jedno od toga ili oboje.

Iako je pokušao zvučati neozbiljno, Meredith je sada shvatila težinu problema s Morton Simonsonom te se osjećala još gore što je dodatno zabrinula Parkera. - Nisi nikada bio na rubu da izgubiš mene - rekla je s čežnjom u glasu.

- Zašto mi se, kvragu, nisi javljala? Gdje si bila? Što se događa s Farrellom? Lisa mi je ispričala što si saznala od Farrellova oca. Rekla je da si u petak navečer otišla u Indianu kako bi Farrellu rekla istinu i nagovorila ga na razvod.

- Rekla sam mu istinu - nježno je rekla Meredith i dala mu piće - i spreman je pristati na razvod. Stuart Whitmore i ja sutra ćemo se sastati s Mattom i njegovim odvjetnicima.

Kimnuo je i gledao je u sumnjičavoj tišini. Njegovo sljedeće pitanje bilo je ono kojega se pribojavala - i koje je očekivala. - Jesi li cijeli vikend provela s njim?

- Jesam. On je... Bio je prebolestan da me sasluša u petak navečer. - Sa zakašnjenjem shvativši da Parker ne zna da je Matt kupio zemljište u Houstonu kako bi se osvetio za to što mu je odbijen zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole u Southvilleu, Meredith mu je to rekla. Potom mu je objasnila zašto je smatrala da Matt mora pristati na primirje prije nego što mu kaže za spontani pobačaj. Kad je završila, gledala je u ruke, preplavljena osjećajem krivnje zbog onoga što nije rekla Parkeru, ne znajući je li priznanje sebičan način da se riješi tog tereta ili je to nešto moralno ispravno. Ako se radi o ovom drugom, što je ona mislila, ovo nije bio pravi trenutak da mu se to kaže, s obzirom na to da je već doživio jedan veliki udarac s Morton Simonsonom.

Još je pokušavala odlučiti kad je Parker rekao: - Farrell je sigurno bio bijesan u nedjelju kad je shvatio da ga je tvoj otac prevario vezano uz pobačaj.

- Nije - rekla je Meredith, prisjetivši se bolne tuge i žaljenja na Mattovu licu. - Sada je vjerojatno ljut na mojega oca, ali onda nije bio. Rasplakala sam se kad sam mu pričala o Elizabethinoj sahrani i mislim da se Matt jako trudio da se ne rasplače. Nekako, to nije bio trenutak za ljutnju.

U očima joj je bila krivnja zbog onoga što se dogodilo nakon toga i Parker ju je vidio.

- Da, valjda nije. - Sjedio je malo nagnut prema naprijed, s podlakticama naslonjenim na noge, te je držao čašu među koljenima i gledao Meredith. Sada je odvratio pogled s njezina lica i počeo dokono okretati čašu u rukama, stežući bradu. A u beskrajno dugim trenucima tišine koja je uslijedila Meredith je znala: znala je da je pretpostavio da je spavala s Mattom.

- Parkeru - rekla je drhtavim glasom, spremna priznati - ako se pitaš jesmo li Matt i ja...

- Nemoj mi reći da si spavala s njim, Meredith!- protisnuo je kroz zube. - Laži mi ako moraš i onda me uvjeri u to, ali nemoj mi reći da si spavala s njim. Ne bih to mogao podnijeti.

Već ju je osudio i dodijelio joj kaznu, a Meredith - koja mu je samo htjela reći istinu, natjerati ga da je shvati i jednog joj dana oprosti - to se činilo kao osuda na doživotno čistilište. Malo je čekao, očito im oboma dajući vremena da zaborave tu temu, a onda je

~ 299 ~

odložio čašu. Zagrlio ju je, privukao je k sebi i podigao joj bradu, pokušavajući joj se nasmiješiti. - S obzirom na ono što si mi rekla o svom telefonskom razgovoru sa Stuartom jutros, izgleda da će Farrell biti korektan vezano uz sve ovo.

- Hoće - rekla je Meredith, ali smiješak joj je bio slabašan zbog osjećaja krivnje i očaja.

Parker ju je poljubio u čelo. - Onda je skoro gotovo. Sutra ćemo nazdraviti tvojim uspješnim pregovorima oko razvoda, a možda čak i kupnji zemljišta u Houstonu koje toliko silno želiš. - Onda se uozbiljio, a prema onome što je rekao Meredith je sa zakašnjenjem shvatila koliko je zabrinut zbog stanja u banci. - Možda ću ti morati potražiti nekog drugog zajmodavca za tu robnu kuću i zemljište. Morton Simonson naš je treći veliki zajmoprimac koji proglašava stečaj u posljednjih šest mjeseci. Ako ne dobivamo novac, ne možemo ga posuditi osim ako ga mi ne posuđujemo od središnje banke, a ondje smo već jako zaduženi.

- Nisam znala da je krenulo loše s još dvama velikim kreditima.

- Gospodarsko stanje strašno me plaši. Ali nema veze - dodao je, ustao i povukao je na noge, utješno se smiješeći. - Banka neće propasti. U boljem smo stanju nego većina naše konkurencije. No možeš li mi učiniti uslugu? - poluozbiljno ju je pitao.

- Što god treba - bez oklijevanja je rekla.

Nasmiješio se i zagrlio je da joj da poljubac za laku noć. - Možeš li se pobrinuti da Bancroft & Company nastavi vraćati kredit Reynolds Mercantile Trustu na vrijeme?

- Naravno! - odgovorila je Meredith i nježno mu se nasmiješila. Onda ju je poljubio: bio je to dug, umoran, nježan poljubac koji je Meredith uzvratila s više strasti nego ikada prije.

Kad je otišao, nije htjela usporediti taj poljubac s Mattovim snažnim, uzavrelim, vatrenim poljupcima. Mattovi poljupci nudili su strast, a Parkerovi ljubav.

~ 300 ~

ČETRDESETO POGLAVLJE Matt je stajao nasred ogromne dvorane za sastanke, koja je bila spojena s njegovim uredom, i s rukama na kukovima sve kritički promatrao skupljenim očima. Meredith će doći za trideset minuta, a on ju je očajno, djetinjasto, htio zadiviti raskošnim pokazateljima svojega uspjeha. U dvoranu za sastanke pozvao je tajnicu i recepcionarku, čija imena do sada nije pokušavao ni naučiti, kako bi mu rekle svoje mišljenje o ukupnom dojmu. Nazvao je i u Vanderwildov ured te mu ostavio hitnu poruku da smjesta dođe. Vanderwild je po godinama bio bliži Meredith nego Matt i imao je dobar ukus - neće škoditi i ako mu on kaže svoje mišljenje. - Što misliš, Joanna?- sada je pitao tajnicu, držeći ruku na prekidaču koji je regulirao mala svjetla visoko u stropu.- Je li ovo premalo svjetla ili previše?

- Ovaj... Mislim da je baš kako treba, gospodine Farrell - brzo je odgovorila Joanna, silno se trudeći da ne pokaže koliko je zaprepaštena što je saznala da je njihov zastrašujući poslodavac zapravo podložan jednoj ljudskoj slabosti kao što je sumnja i da se, osim toga, napokon potrudio zapamtiti njihova imena. Činjenica da je imao čaroban osmijeh zapravo nije bila iznenađujuća. Vidjeli su ga kako se smije na sastancima sa svojim direktorima, u časopisima i u novinama, ali do današnjeg dana ni jedna žena u Haskell Electronicsu nije imala tu privilegiju da taj osmijeh bude upućen njoj, pa su se Joanna i Valerie jako trudile da ne izgledaju usplahireno i polaskano, kako su se osjećale.

Valerie je zakoračila unatrag i promatrala kakav je dojam ostavljao cvjetni aranžman na sredini konferencijskog stola. - Mislim da je svježe cvijeće na konferencijskom stolu prekrasan detalj - uvjeravala ga je. - Da dogovorim da cvjećar svakog utorka donosi sličan aranžman?

- Zašto bih to htio? - pitao je Matt, toliko zaokupljen osvjetljenjem da je na trenutak zaboravio da je naveo obje žene da misle da je njegovo iznenadno zanimanje za izgled ureda i dvorane za sastanke čisto estetske prirode te da ni na koji način nije povezano s današnjim gostima. - To je lijepo - rekao je, gledajući kako Joanna na jedan kraj konferencijskog stola od palisandrovine stavlja kristalni vrč za vodu i odgovarajuće čaše, u vrijednosti od dvije tisuće dolara. Kad se uspravio i odmaknuo od stola, Matt je polaganim, kritičkim pogledom odmjerio ogromnu prostoriju sa srebrnim tepihom i sofama te stolicama od tamnocrvene brušene kože. Iako su njegov ured i ova dvorana za sastanke zauzimali cijelu stranu staklenog nebodera i pružali zapanjujući pogled na čikašku panoramu, odlučio je zatvoriti neprozirne zastore. Uz zatvorene zastore i prigušeno osvjetljenje svjetla sa stropa naglašavala su satenski sjaj stola od palisandrovine duga devet metara, a zrake svjetlosti odbijale su se o bogato brušen kristal na stolu. Kao i konferencijski stol, i unutarnji zidovi bili su od palisandrovine, kao i kružni bar koji je bio umetnut u jedan od tih zidova. Vrata

~ 301 ~

koja su vodila do bara sada su bila otvorena, a svjetlo se odbijalo od tisuće kristalnih ploha na čašama s pozlaćenim rubom i bocama koje su stajale na policama.

Unatoč tomu Matt je i dalje dvojio oko prostorije. Sa zatvorenim zastorima prostorija je izgledala raskošnije, udobnije. Ili kao skupi restoran - više nije bio siguran.- Otvoreni ili zatvoreni? - pitao je dvije žene, a onda je pritisnuo gumb nakon čega se dvadeset pet metara zastora počelo otvarati ispred staklenog zida i otkrivati panoramu. One će mu pomoći da odluči.

- Otvoreni - rekla je Joanna.

- Otvoreni - ponovila je Valerie.

Matt je pogledao van u maglovit, tmuran dan. Sastanak s Meredith trajat će najmanje sat vremena, a tada će već biti mrak i pogled će biti spektakularan. - Zatvoreni - rekao je i pritisnuo gumb, gledajući kako se zastori zatvaraju preko staklenih zidova. - Otvorit ću ih kad se smrači - rekao je, razmišljajući naglas.

Rukama prelazeći preko sakoa, razmišljao je o nadolazećem sastanku, znajući da je njegova opsjednutost malim detaljima blesava. Čak i ako Meredith bude propisno zadivljena kristalom i ostalim ukrasima njegova malog kraljevstva u vrijednosti od četrdeset tisuća dolara, čak i ako bude srdačna, opuštena i ljubazna kad uđe, sigurno joj se neće sviđati ni okruženje ni domaćin kad sastanak počne.

Uzdahnuo je, jednim dijelom iščekujući, a jednim ne želeći da bitka počne, a onda se odsutno sjetio da dvije žene čekaju u prostoriji ako on treba još nešto. - Objema vam puno hvala. Jako ste mi pomogle - rekao je, ponovno vrativši pozornost na izgled prostorije.

Objema se nasmiješio - bio je to topao osmijeh zbog kojega su se obje napokon osjećale cijenjeno, zamijećeno i priznato, a onda je to potpuno pokvario kad je pitao tajnicu: - Da si ti žena, bi li ti ova prostorija bila lijepa?

- Lijepa mi je - ukočeno je rekla Joanna - čak i ako sam ponizni robot, gospodine Farrell.

Mattu je trebalo malo vremena da do njega dopre njezin hladni odgovor, ali kad je pogledao preko ramena, obje su žene izlazile kroz dvokrilna vrata, prolazeći pokraj Eleanor Stern.

- Što se ona ljuti?- pitao je svoju tajnicu, kojoj je - kao i njemu - jedino bilo važno da se napravi posao, a ne da se socijalizira ili očijuka.

Gospođica Stern poravnala je svoj strogi sivi kostim te je uzela olovku koju je zataknula za uho. - Pretpostavljam - rekla je s neskrivenim prezirom prema drugoj tajnici - da se nadala da ste već svjesni toga da je žena. Nadala se da ćete to primijetiti otkako ste stigli ovamo.

- Gubi vrijeme - rekao je Matt. - Između ostaloga, ona je moja zaposlenica. Samo se idiot zabavlja sa svojim zaposlenicama.

- Možda biste se trebali oženiti - razumno je odgovorila gospođica Stern, ali prelistavala je bilježnicu s izdiktiranim sadržajima, tražeći neke brojke o kojima je htjela razgovarati s njim.

- U moje vrijeme to bi zaustavilo ženska nadanja.

Matt se polako nasmiješio i naslonio kuk na konferencijski stol, odjednom želeći nekomu priopćiti svoju novootkrivenu istinu.- Ja jesam oženjen - tiho je rekao, očekujući da će ona biti zatečena.

~ 302 ~

Gospođica Stern okrenula je list i ne podigavši pogled rekla: - Iskrene čestitke oboma.

- Ozbiljno - rekao je Matt, namrštivši se.

- Da prenesem tu informaciju gospođici Avery? - činjenično je pitala. - Danas je dvaput zvala.

- Gospođice Stern - odlučno je rekao Matt i prvi put tijekom njihova sterilnog radnog odnosa istinski požalio što se nikada nije sprijateljio s njom.- Prije jedanaest godina oženio sam Meredith Bancroft. Ona danas poslijepodne dolazi ovamo.

Pogledala ga je preko ruba naočala s metalnim okvirom. - Večeras imate rezervaciju za večeru u Renaldo’su. Hoće li se gospođica Bancroft pridružiti vama i gospođici Avery? Ako je tako, da promijenim rezervaciju s dvije osobe na tri?

- Otkazao sam spoj s... - započeo je Matt, a onda je razjapio usta, dok mu se na licu polako počeo pojavljivati osmijeh.- Čujem li ja to osuđivanje u vašem glasu?

- Nipošto, gospodine Farrell. Na početku ste mi vrlo jasno dali do znanja da mi u opisu posla ne stoji osuđivanje vaših postupaka. Koliko se sjećam, izričito ste rekli da ne želite čuti moje osobno mišljenje i da ne želite tortu za rođendan; željeli ste samo moje vještine i moje vrijeme. A sada, želite li da budem prisutna na ovom sastanku i pravim bilješke?

Matt je potisnuo iznenađen smijeh zbog spoznaje da ju je ovaj njegov davni komentar očito mučio svih ovih godina. - Mislim da bi bilješke mogle biti dobra ideja. Osobito obratite pozornost na ono na što gospođica Bancroft i njezin odvjetnik pristanu; namjeravam ih držati za sve što kažu.

- U redu - rekla je i okrenula se da ode.

No zaustavila se kad je čula Mattov glas. - Gospođice Stern? - Okrenula se, uštogljeno uspravna, i postavila olovku tako da može zapisati njegove upute. Matt ju je u šali pitao: Imate li vi ime?

- Svakako - odgovorila je, skupivši oči.

- Mogu li ga koristiti?

- Naravno. Iako mislim da vam Matthew pristaje bolje od Eleanor.

Matt je razjapio usta zbog njezina ozbiljnog izraza lica te je potisnuo oštar nalet smijeha, ne znajući je li ona ozbiljna ili se šali. - Mislite li - ozbiljno je pitao - da bismo nas dvoje mogli bili... Malo manje formalni ovdje?

- Pretpostavljam da predlažete da imamo opušteniji odnos, onakav kakav bi možda bio tipičniji između tajnice i njezina šefa?

- Da, zapravo.

Zamišljeno je podignula sijedu obrvu, ali ovaj ga je put Matt vidio: taj nasmiješeni odsjaj u njezinim blijedim očima. - Hoću li vam morati donositi tortu za rođendan?

- Vjerojatno - rekao je i sramežljivo se nasmiješio.

- Zapisat ću si to - odgovorila je, a kad je to i učinila, Matt je prasnuo u smijeh. - Trebate li još nešto? - pitala je i prvi put tijekom svih tih godina Eleanor Stern mu se nasmiješila.

Osmijeh je imao zapanjujući učinak na njezino lice.

- Još samo nešto - dodao je Matt. - Jako je važno i želim vašu potpunu pozornost.

~ 303 ~

Odmah se pribrala. - Imate je.

- Što mislite, je li ova dvorana za sastanke iznimno impresivna ili prenametljiva?

- Prilično sam sigurna - izjavila je ozbiljna lica nakon što je pogledala prostoriju - da će gospođica Bancroft ostati bez teksta od zadivljenosti.

Matt je razjapio usta kad se ona brzo okrenula ni ne upitavši ga treba li još nešto i gotovo pobjegla iz prostorije, ali mogao se zakleti da je vidio da joj se ramena tresu.

Peter Vanderwild nervozno je koračao u uredu gospođice Stern, čekajući da taj stari šišmiš izađe iz Farrellova ureda i da mu dopuštenje da uđe. Izašla je s neuobičajenom žurbom i Peter se pripremio na to da će se osjećati poput lijenog školarca na razgovoru s ravnateljem. - Gospodin Farrell me želi vidjeti - rekao joj je, pokušavajući skriti nervozu zbog Mattova žurnog poziva. - Rekao je da je jako bitno, ali nije rekao o čemu je riječ i ja... Ja nisam znao koje spise da donesem.

- Mislim - rekla je čudnim, prigušenim glasom - da nećete trebati svoje spise, gospodine Vanderwild. Možete ući.

Peter ju je čudno, znatiželjno pogledao, a onda je požurio unutra da se nađe s gospodinom Farrellom. Dvije minute poslije Peter je izašao iz Mattova ureda i nehotice se nabio u kut stola gospođice Stern, budući da je bio zamišljen i zabrinut.

Ona ga je pogledala. - Jeste li uspjeli odgovoriti na pitanje gospodina Farrella bez spisa?

Silno tražeći potvrdu, Peter se pripremio na prijekor. - Da, ali... Ali nisam siguran da je odgovor točan. Gospođice Stern - pitao ju je molećivim glasom - je li dvorana za sastanke po vašem mišljenju impresivna ili nametljiva?

- Impresivna - rekla je.

Peter je odahnuo.- To sam i ja rekao. - To je bio točan odgovor.

Peter je začuđeno zurio u nju; ona ga je gledala, a oči su joj svjetlucale od suosjećajnog zabavljanja. Zaprepašten spoznajom da ispod njezine ledene vanjštine postoji toplina, pitao se nije li je možda vlastitom ukočenošću naveo na to da mu u prijašnjim susretima bude tako nenaklonjena. Odlučio je da će joj za Božić kupiti bombonijeru.

Stuart je čekao s aktovkom u ruci kad je Meredith ušla u predvorje Intercorpove zgrade. - Izgledaš prekrasno - rekao je, uhvativši Meredith za ruku. - Savršeno. Smireno i pribrano.

Nakon što je tog jutra sat vremena razmišljala o tome što da obuče, Meredith se na kraju odlučila za vunenu haljinu medeno žute boje i tamnoplavi sako s medeno žutim rubovima, i to samo zbog toga što je negdje pročitala da muškarci žutu doživljavaju kao asertivnu, ali ne i neprijateljsku boju. U nadi da će još dodatno postići dojam asertivnosti, Meredith je skupila kosu u punđu, umjesto da je raspusti.

- Farrell će te pogledati i odmah nam dati sve što tražimo - uglađeno je predvidio Stuart dok su hodali prema dizalima.- Kako bi mogao odoljeti?

Meredith se osjećala tako strašno nelagodno zbog nadolazećeg sastanka jer ju je Matt zadnji put vidio dok je bila gola u krevetu s njim. - Nemam dobar predosjećaj - rekla je drhtavim glasom, zakoračivši u dizalo prije Stuarta.

~ 304 ~

Odsutno je zurila u sjajna mjedena vrata, pokušavajući se usredotočiti na prisjećanje na smijeh i tihi razgovor s Mattom na farmi. Bilo je pogrešno doživljavati ga sada kao neprijatelja, podsjetila se. Plakala mu je u naručju zbog toga što je izgubila njihovo dijete, a on ju je grlio, pokušavajući je utješiti. To je morala zapamtiti tako da ne bude toliko blesavo nervozna. Matt joj nije bio neprijatelj.

Recepcionarka na šezdesetom katu ustala je čim im je Stuart rekao tko su. - Ovuda, molim vas. Gospodin Farrell oboje vas očekuje. Ostali su već ovdje.

Držanje koje si je Meredith zacrtala malo se poljuljalo kad je ušla u Mattov ured, koji nije odmah prepoznala. Zid s lijeve strane bio je povučen, tako da mu se ured otvarao u dvoranu za sastanke veličine zatvorenog teniskog igrališta. Dva muškarca sjedila su za konferencijskim stolom i opušteno razgovarala s Mattom. On je podigao pogled, ugledao je i odmah ustao, krećući prema njoj dugim, odlučnim koracima, sa srdačnim i opuštenim izrazom lica. Nosio je prekrasno tamnoplavo odijelo koje mu je savršeno pristajalo, sjajnu bijelu košulju i lijepu kestenjasto-plavu svilenu kravatu. Iz nekog razloga osjećala se još nelagodnije jer je bio u službenom poslovnom odijelu. - Daj da ti pomognem skinuti kaput rekao je, ne obazirući se na Stuarta, koji je sam skidao svoj kaput.

Prenervozna i presramežljiva da ga pogleda u oči, Meredith ga je odmah poslušala i lagano se okrenula, pokušavajući zaustaviti nekontrolirano drhtanje koje je prostrujalo njome kad je podigao njezin kaput i prstima joj okrznuo ramena. Bojeći se da će primijetiti njezinu reakciju, spustila je glavu te se usredotočila na skidanje tamnoplavih kožnih rukavica i na njihovo premještanje u ruku u kojoj je držala tamnoplavu torbicu. Stuart je prišao konferencijskom stolu da se rukuje s Mattovim odvjetnicima, pa je Meredith krenula prema njemu, ali kad ju je Matt trebao upoznati sa svojim odvjetnicima, iznenada joj je prišao i počeo se ponašati kao da je ovo neko intimno društveno okupljanje koje on organizira u njezinu čast. - Meredith - rekao je sa smiješkom u očima kad ju je pogledao ovo su Bill Pearson i Dave Levinson.

Svjesna blago posesivnog i zaštitničkog načina na koji Matt stoji pokraj nje, Meredith je odvratila zatečeni pogled s njegova i pogledala dvojicu muškaraca te im pružila ruku.

Obojica su bila viša od metar osamdeset i besprijekorno odjevena u odijelo s prslukom krojeno po mjeri, a zračili su samouvjerenom elegancijom i odlučnošću. U usporedbi s njihovom visinom i dostojanstvenim izgledom, Stuart - koji je stajao nasuprot njih - djelovao je nisko i neugledno, s tom prosijedom smeđom kosom i štreberskim naočalama s rožnatim okvirima. Zapravo, nervozno je pomislila Meredith dok se Stuart predstavljao Mattu, imala je dojam da je Stuart nadjačan brojčano, taktički i stilom.

Kao da je predosjetio što ona misli, Matt je rekao: - Bill i Dave ovdje su da zaštite tvoje interese koliko i moje. - Zbog tog komentara Stuart je zastao dok je sjedao i pogledao Meredith s takvim očitim prezirom na licu, koji ju je upozorio da tomu ni na trenutak ne povjeruje. Meredith je vidjela njegov pogled i to ju je jako umirilo. Stuart je možda mlađi i niži od ove dvojice, ali nije se dao zavarati ni taktički nadmudriti.

I Matt je vidio taj pogled, ali ga je ignorirao. Okrenuvši se prema Meredith, koja je baš htjela sjesti, uhvatio ju je ispod lakta da je zaustavi i tako počeo provoditi svoj plan. - Baš smo htjeli popiti piće kad ste vi stigli - lagao je kad je ona opet ustala, zbunjeno ga gledajući.

On je znakovito pogledao svoje odvjetnike. - Što ćete popiti, gospodo?

~ 305 ~

- Viski s vodom - odmah je odgovorio Levinson, shvativši da mu je upravo rečeno da mora nešto popiti, pilo se njemu ili ne, te je poslušno odgurao fascikl koji je namjeravao otvoriti.

- Isto - ponovio je Pearson, slijedeći primjer svojega kolege te se naslonio na stolicu kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta.

Matt se obratio Stuartu i pitao ga: - Što vi želite popiti?

- Mineralnu - kratko je rekao. - S limetom, ako je imate.

- Imamo.

Matt je pogledao Meredith, ali ona je odmahnula glavom i rekla: - Ja ne bih ništa.

- Možeš li mi onda pomoći da donesem pića? - uzvratio je, odlučan da dobije priliku nasamo razgovarati s njom. - Ova tri muškarca već su se prije suočavala za konferencijskim stolovima, koliko sam shvatio. Siguran sam da će pronaći neku temu za razgovor dok im mi ne donesemo piće.- Na taj način naloživši Levinsonu i Pearsonu da zaokupe Stuarta, stavio je ruku pod Meredithin lakat. Iza njega Levinson je već započeo živahan razgovor o kontroverznom suđenju o kojemu se moglo čitati u novinama, dok je Pearson doprinosio dodatnim komentarima - sve to radili su dovoljno glasno kako bi Matt dobio potrebnu privatnost koju je želio s Meredith.

Bar je bio u obliku polukruga, posve načinjena od uskih, okomitih komada fasctirana ogledala, a budući da je bio udubljen, muškarci za konferencijskim stolom nisu mogli vidjeti Matta čim je zakoračio iza šanka. No Meredith je tvrdoglavo ostala stajati sa suprotne strane šanka i piljiti u fasetirana ogledala kao da je hipnotizirana odrazom obojanog svjetla koje se odbijalo o kristalne čaše. Maknuvši poklopac s posude s ledom, Matt je stavio led u pet čaša, a onda je izvadio čep iz kristalne boce i natočio viski u tri čaše, dok je u četvrtu natočio votku. Pogledavši hladnjak koji se nalazio ispod šanka s njegove strane, ležerno je rekao: Možeš li mi dodati mineralnu?

Kimnula je, a on je gledao kako ona nevoljko obilazi šank da napravi ono što je on rekao. Pažljivo izbjegavajući njegov pogled, izvadila je mineralnu i limetu te ih stavila na šank, a onda se počela okretati. - Meredith - tiho je rekao Matt i uhvatio ju za ruku da ne ode - zašto me ne možeš pogledati?

Ona se trgnula kad ju je dodirnuo i on ju je pustio, ali pogledala ga je u oči i time je nestalo mnogo napetosti s njezina elegantnog lica. Čak se uspjela snuždeno nasmiješiti kad mu je priznala: - Ne znam točno zašto, ali cijeli mi je ovaj događaj strašno neugodan.

- Tako ti i treba - šalio se, pokušavajući je opustiti humorom. - Zar ti nitko nikad nije rekao da nije lijepo ostaviti muškarca u krevetu samo s porukom u kojoj se pozdravljaš s njim? To ga tjera da se zapita poštuješ li ga uopće.

Suspregnula je hihot zbog ove znakovite šale, a i on se njoj nasmiješio. - Bilo je glupo tako te ostaviti - priznala je, a ni Mattu ni Meredith nije palo na pamet da se zapitaju kako to da svaki put tako lako započnu razgovor, bez obzira na to koliko dugo bili razdvojeni ili koliko napete bile okolnosti koje su pratile svaki njihov sastanak. - Ne mogu objasniti zašto sam to napravila. Ni sama ne razumijem.

- Ja mislim da razumijem - rekao je Matt.- Popij ovo. - Dao joj je votku sa sodom koju joj je pripremio. Kad je htjela odbiti i vratiti mu je, on je odmahnuo glavom. - Pomoći će ti da

~ 306 ~

malo lakše izdržiš ovaj sastanak. - Čekao je da malo otpije, a onda joj je rekao ono zbog čega ju je doveo ovamo. - Sada bih te htio zamoliti za jednu uslugu.

Meredith je čula iznenadnu ozbiljnost u njegovu glasu te ga pažljivo pogledala. - Kakvu uslugu?

- Sjećaš li se kako si me na farmi zamolila da sklopimo primirje?

Kimnula je, jasno se prisjećajući kako je stajala pokraj njegova kreveta i gledala kako on svoju ruku naslanja na njezinu.

- Sada ja tebe želim zamoliti isto to: za jednu vrstu primirja, prekida vatre od trenutka kada moji odvjetnici počnu govoriti dok ne odeš odavde.

Njome je prostrujala zabrinutost, nejasna i neodređena, te je polako odložila čašu, oprezno proučavajući njegove nepronične crte lica. - Ne razumijem.

- Želim da poslušaš uvjete moje ponude i da zapamtiš da bez obzira na to koliko se oni činili... - Matt je zastao, pokušavajući se sjetiti prikladne riječi kojom će opisati kako će ih ona vjerojatno doživjeti. Groznim? Nečuvenim? Sramotnim?- Bez obzira na to koliko ti se moji uvjeti činili neobičnim, radim ono u što iskreno vjerujem da je najbolje za oboje. Moji odvjetnici objasnit će ti pravne opcije koje će ti biti na raspolaganju ako odbiješ moju ponudu i isprva ćeš se sigurno osjećati stjeranom u kut, ali molim te da ne ustaneš i da ne odeš odavde te da nas ne pošalješ kvragu, bez obzira na to koliko se ljutila. Na kraju te molim da mi daš pet minuta da budem nasamo s tobom nakon sastanka, kako bih te pokušao uvjeriti da pristaneš na moj prijedlog. Ako ne uspijem, slobodno me možeš poslati kvragu i otići odavde.

Možeš li pristati na to?

Meredithina zabrinutost sada se još više pojačala, iako ju je on samo molio da ostane ovdje i da ostane smirena na nekih sat vremena.

- Ja sam pristao na tvoje uvjete na farmi - podsjetio ju je. - Je li previše tražiti da ti sada pristaneš na moje?

Ne mogavši se oduprijeti tihoj snazi njegova argumenta, Meredith je polako odmahnula glavom. - Valjda nije. Dobro, pristajem. Primirje - rekla je, a onda je iznenađeno gledala dok joj je Matt pružao ruku baš kao što je ona na farmi njemu ispružila svoju ruku, samo što je on ruku okrenuo dlanom prema gore. Srce joj je neobjašnjivo poskočilo kad je stavila ruku na njegovu, a on ju je čvrsto stisnuo prstima.

- Hvala ti - rekao je.

Shvatila je da je i ona njemu rekla upravo to. Začuđena što je taj trenutak na farmi očito i njemu bio tako važan, pokušala mu je uzvratiti osmijeh dok je ponavljala njegove riječi s farme: - Nema na čemu.

Potpuno svjestan smicalice kojom se Farrell poslužio da odvuče Meredith, Stuart je dopustio dvojici odvjetnika da nastave sa svojim temama za odvraćanje pozornosti, dok je u mislima odbrojavao vrijeme potrebno za pripremanje pet čaša pića. Kad je to vrijeme prošlo, okrenuo se u stolici, nepristojno okrenuo leđa Levinsonu i Pearsonu te, ne trudeći se da sakrije ono što radi, izvio vrat da vidi što se događa za šankom. Jednim dijelom očekivao je da će vidjeti kako Farrell muči Meredith; no vidio je par iz profila, uhvaćen u tako iznenađujućoj pozi da se Stuart istog trena zbunio. Daleko od toga da ju je pokušao mučiti:

~ 307 ~

Farrell joj je pružao ruku i gledao je s takvim ozbiljnim smiješkom da se Stuartu učinio izrazito... Nježnim. A Meredith, koja je gotovo uvijek bila potpuno smirena, sada je stavljala svoju ruku na njegovu i gledala ga takvim izrazom lica kakav Stuart nikada prije nije primijetio na njoj: bio je to ranjiv izraz čiste privrženosti.

Naglo je odvratio pogled s para i okrenuo se prema odvjetnicima, ali još uvijek nije došao do prikladnog objašnjenja za Meredithin izraz lica minutu poslije, kad su ona i Farrell donijeli piće na konferencijski stol.

Kad je Farrell posjeo Meredith, Pearson ga je pitao: - Matt, hoćemo li početi?- Čim su ušli u prostoriju, Stuartu se raspored sjedenja učinio neobičnom: Pearson je namjerno bio smješten na čelo konferencijskog stola, gdje bi inače trebao sjediti Farrell. Meredith je sjedila s Pearsonove lijeve strane, a Stuart pokraj nje. Levinson je sjedio s Pearsonove desne strane, točno prekoputa nje, a sada je Farrell zaobišao stol i sjeo pokraj Levinsona. Uvijek pazeći na detalje, Stuart se pitao je li Farrell namjerno stavio Pearsona na vruću stolicu kako bi Meredith mislila da je Pearson, a ne on, odgovoran za ono što će čuti. Ili to, zaključio je Stuart gledajući kako Farrell odmiče stolicu i stavlja gležanj na koljeno, ili je Farrell htio mogućnost da promatra Meredith tijekom sastanka, a da to ne bude očito, kako bi bilo da on sjedi na čelu stola.

Trenutak poslije Pearson je počeo govoriti, a ono što je rekao bilo je tako neočekivano, tako neprimjereno da se Stuart namrštio od oprezna iznenađenja. - Ovdje se mnogo toga mora uzeti u obzir - rekao je, obraćajući se Stuartu, a Stuart je odmah shvatio da se ovim komentarima pokušava emocionalno utjecati na Meredith. - Ovdje imamo par koji je prije jedanaest godina izrekao zavjete, bračne zavjete. Tada su oboje znali da je brak institucija u koju se ne ulazi olako ili...

Djelomično iziritiran, a djelomično se zabavljajući, Stuart je rekao: - Možeš preskočiti obred vjenčanja, Bili. Već su ga prošli prije jedanaest godina. Zato smo sada ovdje.- Obratio se Mattu, koji je dokono okretao zlatno nalivpero u prstima: - Moju klijenticu ne zanima kako vaši odvjetnici procjenjuju situaciju. Što želite i što nudite? Idemo na posao.

Umjesto da reagira na Stuartovu namjernu provokaciju, Matt je pogledao Pearsona te mu, lagano nagnuvši glavu, dao znak da učini upravo to.

- U redu - rekao je Pearson, napuštajući ulogu ljubaznog posrednika. - Evo kako stvari stoje. Naš klijent ima dovoljno dokaza da pokrene vrlo ružnu i štetnu parnicu protiv oca tvojeg klijenta. Kao posljedica beskrupuloznog uplitanja Philipa Bancrofta u brak našega klijenta, našem klijentu uskraćeno je pravo da nazoči sahrani svojega djeteta, uskraćeno mu je pravo da utješi svoju suprugu i da ona njega utješi nakon smrti tog djeteta te je zavaran da se ona htjela razvesti od njega. Ukratko, uskraćeno mu je jedanaest godina braka.

Gospodin Bancroft također se upleo u poslovanje gospodina Farrella nezakonito pokušavajući izvršiti utjecaj na komisiju za izdavanjem građevinskih dozvola u Southvilleu.

Ta pitanja se, naravno, mogu riješiti na sudu...

Stuart je pogledao Farrella, koji je gledao Meredith, koja je pak zurila u Pearsona i blijedjela. Ljutit što je ona neočekivano bila izložena ovomu, Stuart je pogledao Pearsona i prezrivo rekao: - Kad bi svaki oženjeni muškarac mogao tužiti punca i punicu za uplitanje u brak, sudovi bi bili tako pretrpani da ni jedan slučaj ne bi došao na red za manje od pedeset godina. Ismijat će vas na sudu.

~ 308 ~

Pearson ga je pogledao izazovno podigavši obrve.- Ne bih rekao. Bancroftovo uplitanje bilo je zlonamjerno i pretjerano; mislim da bi porota uživala u donošenju presude protiv Bancrofta zbog, po mojemu mišljenju, neopravdanih postupaka zapanjujuće zlonamjernosti.

A da pritom uopće ni ne spominjemo Bancroftov nezakonit pokušaj da izvrši utjecaj na komisiju za izdavanjem građevinskih dozvola u Southvilleu. No - rekao je, podigavši ruku da ušutka Stuarta - dobili mi parnice ili ne, samo podnošenje prijava uzrokovalo bi čitavu oluju negativnog publiciteta, koji bi naštetio gospodinu Bancroftu te vrlo vjerojatno i robnoj kući Bancroft & Company. Općepoznato je da je gospodin Bancroft vrlo bolestan te bi mu takav publicitet i suđenje mogli dodatno narušiti zdravlje.

Meredith se želudac počeo stezati od straha i panike, no u tom trenutku najviše ju je pogodio osjećaj izdaje. Otišla je Mattu na farmu ispričati istinu o njihovu djetetu i očevom telegramu; a on je sada prijetio da će to iskoristiti protiv nje. No malo se oraspoložila kad je Pearson rekao:- Gospođice Bancroft, to sam sve spomenuo kako bih vas podsjetio na činjenice i predočio vam naš pogled na situaciju, a ne kako bih vas zabrinuo ili uzrujao. No gospodin Farrell spreman je zanemariti sve to što sam spomenuo i zauvijek se odreći prava na pokretanje postupka protiv vašeg oca... U zamjenu za tek nekoliko ustupaka s vaše strane. Stuarte - rekao je dok je Stuartu i Meredith davao dokument na dvije stranice usmena ponuda koju ćete dobiti detaljno je opisana u ovom dokumentu i kako biste otklonili sve sumnje u iskrene namjere gospodina Farrella, on će ga potpisati nakon završetka ovog sastanka. No postoji jedan uvjet, a to je da ova ponuda mora biti prihvaćena ili odbijena prije nego što tvoja klijentica danas ode odavde. Ako ponuda bude odbijena, smjesta se povlači te ćemo do kraja tjedna pokrenuti postupak protiv Philipa Bancrofta.

Hoćeš li je pogledati na nekoliko minuta prije nego što je sažmem?

Ne želeći ni pogledati dokument, Stuart ga je bacio na stol, naslonio se na stolicu i svojeg neprijatelja pogledao nasmiješivši se s oštrim prezirom. - Radije bih to čuo od tebe, Bill. Do sada nikada nisam prepoznao tvoju ljubav prema drami. Jedini razlog zašto te do sada nisam poslao kvragu i rekao ti da se vidimo na sudu jest taj što ne mogu otići prije nego što vidim zadnji čin. - Iako je djelovao kao da ga ne brinu njihove prijetnje, Stuart ne samo da je bio zabrinut nego je bio bijesan što je Pearson namjerno htio preplašiti i zastrašiti Meredith.

Kad je Matt kratko kimnuo, Levinson se iznenada ubacio, pomirljivim glasom. - Možda bi bilo bolje da ja sažmem ponudu koja je navedena u tom dokumentu.

- Ne znam - drsko je otezao Stuart. - Jesi li ti zamjena ili zvijezda?

- Zvijezda - staloženo je odgovorio stariji muškarac. - Ja sam sastavio dokument. Usmjerivši pozornost prema Meredith, Levinson se nasmiješio i rekao: - Kako je moj kolega upravo objasnio, gospođice Bancroft, ako pristanete na ono što vaš suprug traži, on je spreman odreći se prava da pokrene postupak protiv vašeg oca, ali ovim dokumentom nudi i mnogo više od toga: također vam nudi velikodušnu naknadu, recimo jednokratan iznos za uzdržavanje od pet milijuna dolara.

To je bila kap koja je prelila čašu. Zabrinutost koju je Meredith osjećala sada se pomiješala sa šokom; pogledala je Stuarta i pitala ga: - Ako pristanem na što? Što se događa ovdje?

- To je samo igra - smirivao ju je Stuart.- Najprije ti prijete što će ti oduzeti ako odbiješ igrati po njihovim pravilima. Sada ti govore što će ti dati ako ne odbiješ.

~ 309 ~

- Igra? - tiho je zavapila. - Kakva igra?

- Taj dio čuvaju za sam kraj.

Gledajući ga u oči, Meredith je kimnula, pribrala se, pažljivo izbjegavajući pogledati Matta. - Nastavite, gospodine Levinson - rekla je i podigla bradu da pokaže dostojanstvo i hrabrost.

- Osim naknade u iznosu od pet milijuna dolara - rekao je Levinson - vaš će suprug tvrtki Bancroft & Company prodati određeno zemljište u Houstonu za dvadeset milijuna dolara.

Meredith je imala osjećaj da se prostorija okreće i u tom je trenutku okrenula glavu i pogledala Matta, sa zbunjenim, zahvalnim i sumnjičavim izrazom lica. On ju je gledao u oči bez ustezanja kad je Levinson dodao: - I na kraju, ako pristanete na prijedlog vašeg supruga, on će zatražiti razvod na temelju nepomirljivih razlika i potpisati zahtjev za ukidanjem uobičajenog dvogodišnjeg roka čekanja, koji nalaže zakon ove države prije razvoda. Time će se razdoblje čekanja skratiti na šest mjeseci.

Stuart je odbacio tu stavku slegnuvši ramenima. - Ne treba nam Farrellov potpis kako bi sud pristao skratiti razdoblje čekanja. U zakonu jasno piše da se razdoblje čekanja može skratiti na šest mjeseci ako par nije živio zajedno dvije godine. Ovo dvoje ljudi nije živjelo zajedno jedanaest godina!

Levinson se naslonio, a Meredith je imala mučan predosjećaj na što bi on mogao ciljati kad je tiho rekao: - Prošli su vikend proveli zajedno.

- I što onda? - rekao je Stuart. Više nije bio ljutit, nego zatečen Farrellovom ponudom od pet milijuna dolara i potpuno zaokupljen time da sazna što Farrell želi zauzvrat. - Nisu živjeli zajedno kao bračni drugovi. Samo su spavali u istoj kući. Nijedan sudac na svijetu neće misliti da se njihov brak može spasiti i inzistirati na dvogodišnjem razdoblju čekanja samo zato što su dva dana proveli pod istim krovom. To nipošto nije bila kohabitacija.

Uslijedila je zaglušujuća tišina.

Levinson je podigao obrve i staloženo pogledao Stuarta. Stuart, koji je ponovno postajao ljut, namršteno je gledao Farrella.- Bili ste pod istim krovom, a ne u istom krevetu.

- Ali Farrell nije ništa rekao. Umjesto toga pomaknuo je pogled te tiho i znakovito pogledao Meredith.

U tom trenutku Stuartu je bilo jasno. Bilo mu je jasno i prije nego što je okrenuo glavu i ugledao Meredithine oči kako svjetlucaju zbog izdaje i ljutito, posramljeno rumenilo koje je obojalo njezine blijede obraze kad je sklonila pogled sa suprugova i spustila ga na svoje ruke. Unatoč nepovezanim mislima koje su mu se vrzmale po glavi, podigao je ramena i s uvjerljivom opuštenošću rekao:- Dobro, spavali su. Velika stvar. Ponavljam: zašto bi vaš klijent odbio potpisati zahtjev za ukidanjem dvogodišnjeg roka? Zašto odugovlačiti s neizbježnim razvodom?

- Zato što - smireno je rekao Levinson - gospodin Farrell smatra da razvod nije neizbježan.

Stuartov smijeh bio je iskren.- To je smiješno.

- Gospodin Farrell ne misli tako. Zapravo, sve ono što smo spomenuli ovdje: naknadu za uzdržavanje u iznosu od pet milijuna dolara, zemljište u Houstonu, odricanje od prava za

~ 310 ~

pokretanjem postupka protiv Philipa Bancrofta i ukidanje dvogodišnjeg razdoblja čekanja, spreman je ponuditi samo za jedan ustupak.

- Kakav ustupak?

- Želi jedan tjedan sa svojom suprugom za svaku godinu braka koja mu je bila uskraćena. Jedanaest tjedana, kako bi se mogli bolje upoznati...

Meredith je napola ustala sa stolice i pogledom prostrijelila Matta. - Želiš štooo?

- Definiraj kako je želi upoznati - odsjekao je Stuart, uvjeren da ta rečenica ima jasan seksualni prizvuk.

- Mislim da možemo njima prepustiti da to dogovore - počeo je Levinson, ali prekinuo ga je Meredithin bijesni glas.

- O, ne, ne možeš! - Ustala je, a oči su joj iskrile od bijesa dok je govorila Mattu:- Na ovom si me sastanku podvrgnuo svemu: od zastrašivanja do ponižavanja. Nemoj sada prestati. Budimo određeni, tako da oni to mogu zapisati uz ostatak tvoje ponude. Reci im kako me točno želiš upoznati. Ovo je čista ucjena, pa navedi svoj uvjete, ti... Gade!

Matt je pogledao odvjetnike. - Ostavite nas sada nasamo.

No Meredith više nije bilo briga tko će što čuti. - Sjednite! - upozorila je odvjetnike.

Ništa nije bilo važno. Bila je uhvaćena u zamku; shvatila je uvjete, samo nije očekivala odvratan iznos koji joj je Matt nudio. Ili će spavati s njim sljedećih jedanaest tjedana ili će on povlačiti njezina oca po sudovima i vrlo ga vjerojatno ubiti tim stresom. Tada je vidjela još nešto: sjedokosu tajnicu koja se ušuljala i sjela na sofu te revno zapisivala što je tko govorio.

Poput životinje koja je stjerana u kut, Meredith je vidjela jedini izlaz u tome da krene u napad te je, naslonivši dlanove na stol, ljutito gledala Matta, s očima punim prezira i mržnje.

- Svi će ostati ovdje dok ti navodiš svoje sramotne uvjete. Ili ćeš ubiti mojega oca svojim parnicama ili ćeš uzeti moje tijelo, zar ne? A sada reci svojim odvjetnicima kako to želiš učiniti! Reci im koliko često i na koji način, proklet bio! Ali napiši račune, gade jedan, jer ću te natjerati da ih potpišeš!

Pogledala je tajnicu. - Zabavljate li se ondje? Zapisujete li sve? Ovo čudovište za koje radite izdiktirat će kako se želi zabavljati i koliko često...

Odjednom su se svi pokrenuli. Matt je skočio sa stolice i krenuo prema drugoj strani stola. Levinson ga je htio uhvatiti za rukav te je promašio. Stuart je odgurnuo stolicu i pokušao gurnuti Meredith iza sebe, ali Meredith se otrgnula. - Makni se od mene! upozorila je Stuarta prije nego što se obrušila na Matta stisnutih šaka. - Gade! - zasiktala je. Počni diktirati svoje uvjete. Koliko često to želiš... Koliko... - Matt ju je uhvatio u istom trenutku kad je ona zamahnula rukom i tako ga ošamarila da mu je glava poletjela ustranu.

- Prestani! - naredio joj je, uhvativši je za nadlaktice, ali gledao je Stuarta koji je išao prema njemu.

- Gade!- jecala je, bijesno gledajući Matta. - Gade jedan, vjerovala sam ti!

Matt ju je pritisnuo na prsa, otresajući Stuartovu ruku. - Slušaj me! - napeto je rekao, okrećući Meredith ustranu. - Ne tražim da spavaš sa mnom! Razumiješ li me? Tražim samo priliku, kvragu! Priliku u trajanju od jedanaest tjedana!

Svi su stajali - svi su se ukipili; čak se i Meredith prestala opirati, ali cijelo joj se tijelo treslo te je rukama prekrila lice. Pogledavši njihove gledatelje, Matt im je oštro naredio: Gubite se odavde.

~ 311 ~

Levinson i Pearson skupili su svoje papire da odu, ali Stuart je ostao na mjestu i gledao Meredith, koja nije ni uzvraćala Mattov zagrljaj niti mu se opirala. - Ja ne idem nikamo dok je ne pustiš i dok mi ona ne kaže da želi da odem.

Matt je znao da je ozbiljan, a budući da se Meredith prestala opirati, spustio je ruke i izvadio iz džepa maramicu da joj je da.

- Meredith? - nesigurno je rekao Stuart u njezin zatiljak. - Želiš li da čekam vani ili da ostanem ovdje? Reci mi što želiš da učinim.

Posramljena zbog toga što je došla do pogrešnih zaključaka, i zbog toga što je napravila takvu scenu, i bijesna što je bila isprovocirana da učini i jedno i drugo, Meredith je grubo Mattu iz ruke istrgnula maramicu.

- Ona sada želi - rekao je Matt Stuartu pokušavajući se našaliti - udariti me još jedanput...

- Znam i sama govoriti! - protisnula je Meredith kroz zube, brišući oči i nos te se odmičući od njega. - Ostani ovdje, Stuarte. - Pogledala je Matta svojim suznim, ljutim, nepovjerljivim očima i rekla: - Htio si da ovo sve bude zakonski i formalno. Reci mom odvjetniku što znači da želiš priliku, jer ja očito to ne razumijem.

- Radije bih to učinio nasamo.

- E pa - rekla je s bahatim pogledom koji su pokvarile suze koje su joj još svjetlucale na obrazima - baš šteta! Ti si htio ovo napraviti danas, i to pred odvjetnicima! Nisi me nikako mogao poštedjeti ovoga i razgovarati sa mnom nasamo neki drugi put...

- Jučer sam te nazvao kako bih učinio upravo to - rekao joj je. - Ti si naredila svojoj tajnici da mi kaže da ti se obraćam samo preko odvjetnika.

- E pa mogao si pokušati ponovno!

- Kada? Kad se vratiš iz Meksika ili Rena, ili kamo si već iznenada htjela otputovati ovaj tjedan da se razvedeš od mene?

- I trebala sam to pokušati - silovito je rekla, a Matt je potisnuo ponosni osmijeh. Bila je divna: već na putu da se pribere, uzdignute brade, uspravljenih ramena. Još uvijek nije mogla pogledati odvjetnike u oči, pa ih je Matt pogledao preko njezina ramena. Mattovi su odvjetnici izlazili van držeći kapute i aktovke, ali Meredithin odvjetnik tvrdoglavo je ostao stajati na mjestu, ruku prekriženih preko prsa, gledajući Matta sa sumnjom u očima, neprijateljstvom i jasnom znatiželjom. - Meredith - rekao je Matt. - Možeš li barem zamoliti svog odvjetnika da pričeka u mojem uredu? Odande može sve vidjeti, ali ne mora čuti više nego do sada.

- Ja više nemam što skrivati - bijesno je rekla. - A sad završimo s ovim. Što točno želiš od mene?

- Dobro - rekao je Matt, zaključivši da ga nije briga što će Whitmore čuti. Sjeo je na rub konferencijskog stola i prekrižio ruke. - Želim priliku da se upoznamo tijekom sljedećih jedanaest tjedana.

- A kako namjeravaš da to ostvarimo? - bila je uporna.

- Na uobičajen način... Večerat ćemo zajedno, ići na predstave...

- Koliko često? - prekinula ga je, izgledajući bjesnije nego ikada.

- Nisam razmišljao o tome.

~ 312 ~

- Sigurno si bio prezaokupljen razrađivanjem svoje ucjene i razmišljanjem na koje mi sve načine možeš uništiti život!

- Četiri puta tjedno! - Matt je iznenada odgovorio na njezino pitanje koliko često.- I ne pokušavam ti uništiti život!

- Kojim danima u tjednu? - uzvratila je.

Njegov je bijes splasnuo i opet je potisnuo osmijeh. - Petkom, subotom, nedjeljom i... srijedom - rekao je nakon što je malo razmislio.

- Je li ti palo na pamet da imam karijeru i zaručnika?

- Ne želim ti ometati karijeru. Zaručnik će ti se morati povući na jedanaest tjedana.

- To nije pošteno prema njemu... - zavapila je Meredith.

- Baš šteta!

Te grube riječi, njegov hladni glas i neumoljive crte lice toliko su govorile o njegovoj bešćutnoj osobnosti da je Meredith napokon shvatila da ga ničime neće moći odgovoriti od toga da postigne svoj cilj. Ona je bila njegova najnovija meta neprijateljskog preuzimanja. Sve što loše kažu o tebi istina je, zar ne?

- Većina - protisnuo je, izgledajući kao da ga je ponovno ošamarila.

- Nije ti bitno koga ćeš povrijediti i što ćeš morati napraviti da dobiješ ono što želiš, zar ne?

Lice mu se napelo.- U ovom slučaju nije.

Pognula je ramena, a hrabrost joj je nestala. - Zašto mi to radiš? Što sam ti ja napravila...

Mislim, namjerno, da mi ovako želiš uništiti život?

Matt sada nije mogao smisliti odgovor na koji mu se ne bi nasmijala u lice ili se razbjesnjela. - Recimo da mislim da među nama postoji nešto... neka privlačnost, i želim vidjeti koliko je snažna.

- Pobogu, ne mogu vjerovati! - povikala je, uhvativši se za trbuh. - Među nama ne postoji ništa! Ništa osim strašne prošlosti.

- I prošlog vikenda - izravno je naglasio. Meredith je svoj očaj prikrila bijesom. - To je bilo... To je bio samo seks!

- Stvarno?

- Ti bi to trebao znati! - uzvratila mu je, prisjetivši se nečega što je u posljednje vrijeme zaboravljala.- Ako je pola onoga što sam pročitala o tebi istina, onda ti držiš svjetski rekord u jeftinim i prolaznim avanturama. Pobogu, kako si mogao spavati s onom rock-zvijezdom s ružičastom kosom?

- Misliš na Mariannu Tighbell?

- Da! Nemoj se truditi da to porekneš! Pisalo je na naslovnici National Tattlera.

Matt je potisnuo nalet smijeha i gledao je kako polako korača amo-tamo; volio je način na koji se kreće, volio je kako odrješito govori dok je ljuta, volio je kako ga hvata kad je blizu vrhunca, kao da nije sigurna može li računati na to da će ga doživjeti. Možda ga nije mogla uvijek doživjeti sa svojim drugim ljubavnicima... Bila je prekrasna i strastvena po prirodi; znao je da se ne može nadati da nije spavala s desecima muškaraca. Ali se zato nadao da su svi bili sebični, nesposobni ili dosadni. Po mogućnosti sve troje. I impotentni.

~ 313 ~

- Dakle? - rekla je, obrušivši se na njega. - Kako si mogao spavati s tom... s tom ženskom?

- Bio sam na tulumu u njezinoj kući. Nikada nisam spavao s njom.

- A ja bih ti trebala vjerovati?

- Očito ne.

- Nema veze - rekla je Meredith, malo se pribravši. - Matt, molim te - preklinjala ga je, posljednji ga put pokušavajući natjerati da odustane od svog suludog plana. - Zaljubljena sam u nekog drugog.

- Nisi bila u nedjelju kad smo bili u krevetu...

- Prestani to spominjati! Zaljubljena sam u Parkera Reynoldsa, kunem ti se! Zaljubljena sam u njega od djevojačkih dana. Bila sam zaljubljena u njega prije nego što sam upoznala tebe!

Matt je htio isključiti tu mogućnost, smatrajući je vrlo malo vjerojatnom iz istog razloga zbog kojeg je mislio da je i sada to malo vjerojatno, ali onda je Meredith dodala: - Samo se baš bio zaručio s drugom pa sam odustala.

Ta informacija dovoljno ga je pogodila da ustane i grubo kaže: - Čula si moju ponudu, Meredith. Uzmi ili ostavi.

Meredith je zurila u njega, svjesna da je iznenada postao suzdržan i okrutan. Mislio je to: razgovor je bio završen. I Stuart je to shvatio te je već oblačio kaput i krenuo prema Mattovu uredu, zastavši na vratima da pričeka nju. Namjerno okrenuvši Mattu leđa, otišla je po svoju torbicu, osvetoljubivo ga tjerajući da misli da je odbila njegovu ponudu, ali bila je potpuno uspaničena. Uzela je torbicu s konferencijskog stola, osjećajući kako je on prodorno gleda, a onda je odlučno otišla do sofe po kaput.

Iza nje Matt je progovorio ledenim, prijetećim glasom. - Je li to tvoj odgovor, Meredith?

Meredith nije htjela odgovoriti. Uzdahnula je, posljednji se put pokušavajući dosjetiti kako da dopre do njega, kako da ga dirne u srce. Ali on nije imao srce. Bio je sposoban samo za strast; bio je satkan od strasti, sebičnosti i osvete. Uzela je kaput sa sofe i prebacila ga preko ruke, te ostavila Matta u dvorani za sastanke ni ne pogledavši ga preko ramena. Idemo - rekla je Stuartu, želeći da Matthew Farrell barem na minutu ili dvije misli da je odbila njegov ultimatum i uzaludno se nadajući da će joj povikati da je samo blefirao, da ne bi to učinio ni njezinu ocu ni njoj. Ali tišina iza nje nije se prekinula.

Mattova tajnica očito je otišla kući, a kad je Stuart zatvorio vrata iza dva ureda, Meredith je zastala i prvi put progovorila. Pitala ga je prigušenim glasom: - Može li učiniti ono što prijeti da će učiniti mojemu ocu?

Ljutit zbog nekoliko stvari, uključujući i to što je Meredith bila pod tim nerazumnim pritiskom da donese odluku, Stuart je uzdahnuo. - Ne možemo ga spriječiti da podigne tužbu i pokrene sudski postupak, ali mislim da time ne može dobiti ništa osim osvete. No pobijedio ili izgubio, onog dana kad pokrene postupak ime tvojega oca bit će na naslovnicama. Kakva je zdravlja tvoj otac?

- Ne toliko dobra da bi se riskiralo izlaganje napetosti zbog takve vrste publiciteta. Pogled joj je pao na dokument koji je držao, a onda se molećivo podigao: - Postoje li neke rupe koje bismo mogli iskoristiti?

~ 314 ~

- Ne postoji ni jedna jedina. Ali nema ni zamki, ako te to tješi. Uvjeti su prilično jednostavni i izravni, piše točno ono što su Levinson i Pearson naglas rekli. - Stavio ih je na tajničin stol da ih Meredith pročita, no ona je odmahnula glavom, ne želeći ih pogledati.

Potom je uzela olovku sa stola i našvrljala svoj potpis na dnu.

- Daj mu to i natjeraj ga da potpiše - rekla je i bacila olovku kao da je prijava. - I natjeraj tog... Tog manijaka da napiše dane u tjednu koje je naveo i da to parafira. I također dodaj da ne može nadoknaditi propušteni dan!

Stuart se tomu gotovo nasmiješio, ali odmahnuo je glavom kad mu je davala papire. Osim ako ne želiš pet milijuna dolara ili zemljište u Houstonu više nego što si tamo pokazala, mislim da ne moraš pristati na ovo. Blefira vezano uz tvoga oca.

Lice joj se ozarilo puno nade. - Zašto to misliš?

- To je predosjećaj. Snažan predosjećaj.

- Na temelju čega?

Stuart se prisjetio iskrene nježnosti na Farrellovu licu dok je držao Meredithinu ruku.

Prisjetio se kako je izgledao kad ga je ošamarila i kako nije bio grub dok ju je poslije toga obuzdavao. I, iako je Stuart isprva mislio da Farrell na umu ima neko orgijanje u trajanju od jedanaest tjedana, čovjek je izgledao istinski zaprepašten takvom optužbom. No umjesto da joj kaže te neodređene stvari, Stuart joj je rekao nešto konkretnije:- Ako je toliko okrutan da to napravi tvojemu ocu, zašto je onda toliko velikodušan sa svojim ponudama? Zašto ti jednostavno ne zaprijeti time da će tužiti tvojega oca i time te natjerati da popustiš?

- Valjda misli da će mu biti zabavnije ako se budem manje opirala. Također mislim da želi da otac i ja znamo da se može razbacivati s toliko novca kao da mu to ništa ne znači u životu. Stuarte, moj ga je otac strašno ponizio kad je Matt imao dvadeset šest godina, a to i dan-danas pokušava! Ja mogu zamisliti koliko Matt mrzi moga oca, iako ti ne možeš.

- Ja sam i dalje spreman okladiti se da taj čovjek neće ni prstom mrdnuti da pokrene tužbu protiv tvoga oca, bez obzira na to pristala ti na ovo ili ne.

- Želim ti vjerovati - rekla je, sada smirenija. - Daj mi čvrst razlog i otići ćemo odavde, i baciti te papire u koš.

- Ovo će zvučati... čudno. S obzirom na to što smo danas vidjeli od Farrella i na glas koji ga prati, ali mislim da te ničime ne bi povrijedio.

Nasmijala se - bio je to kratak, ogorčen smijeh. - Kako onda objašnjavaš zastrašivanje i ponižavanje, a da ne spominjem ucjenjivanje? Kako nazivaš to što mi je ondje priuštio?

Stuart je bespomoćno slegnuo ramenima. - To nije ucjenjivanje: on tebi daje novac, a ne ti njemu. Ja bih rekao da daje sve što može, koristi svako moguće sredstvo da dobije ono što želi jer to silno želi. Također mislim da su stvari ondje malo izmaknule kontroli, zahvaljujući Pearsonovoj silovitoj taktici i sklonosti dramatiziranju. Većinu sam vremena gledao Farrella i svaki put kad je Pearson postao okrutan prema tebi, Farrell je djelovao ljutito. Mislim da je izabrao krive odvjetnike za jedan blag, diskretan pokušaj kakav je ovo trebao biti. Levinson i Pearson igraju igru samo na jedan način: udaraju tamo gdje najviše boli i igraju da pobijede.

Meredith se snuždila zbog Stuartova neuvjerljivog obrazloženja. - Ne mogu riskirati očev život zbog nečega tako nesigurnog. I da ti nešto kažem- žalosno je dodala. - Matt je izabrao odvjetnike koji razmišljaju baš kao i on. Možda si u pravu kad kažeš da me Matt ne

~ 315 ~

želi povrijediti, ali si u krivu oko toga što on želi. Shvatila sam to kad smo izašli. - Drhtavo je udahnula. - Matt ne želi mene. On me čak ni ne poznaje. On se želi osvetiti mojemu ocu i smislio je dva načina kako to može učiniti: ili će odvesti mojega oca na sud ili će mu se osvetiti na još slađi, bolji način: tako da iskoristi mene. Ja sam najslađa osveta. Mattu će biti oko za oko, zub za zub kad natjera mojega oca da nas vidi zajedno nakon svih ovih godina, kad ga natjera da pomisli kako postoji mogućnost da ćemo ostati zajedno. Dakle - rekla je i stavila ruku na njegov rukav - hoćeš li mi učiniti uslugu kad mu ovo odneseš?

Stuart je kimnuo, prekrivši joj ruku. - Što želiš da učinim?

- Pokušaj nagovoriti Matta da pristane na to da ova nagodba i naš brak ostanu tajni.

Vjerojatno neće pristati: to bi mu uskratilo nešto zadovoljstva, nešto njegove osvete, ali pokušaj.

- Hoću.

Kad je otišla, Stuart je okrenuo drugu stranicu, napisao uvjete nadajući se da će natjerati Farrella da pristane na njih, a onda se uspravio. Umjesto da pristojno pokuca na vrata Farrellova ureda, Stuart ih je otvorio. Kad je vidio da Farrell nije ondje, tiho je krenuo prema dvorani za sastanke, nadajući se da će ga uhvatiti nespremna, da će vidjeti nešto, neki izraz lica, koji će odati prave osjećaje tog muškarca.

Zastori u dvorani sa sastanke bili su razmaknuti, a Farrell je stajao pokraj prozora i stisnute vilice zurio u noćnu panoramu, držeći piće u ruci. Stuart je pomalo zadovoljno pomislio kako izgleda kao netko tko je upravo pretrpio ogroman poraz pa se pokušavao pomiriti s tim. Zapravo, dok je tako stajao u ogromnoj dvorani za sastanke, okružen svim znakovima svojeg bogatstva i moći, zbog načina na koji je spustio glavu i zurio u čašu u ruci djelovao je usamljeno. Tada je podigao čašu i ispio piće kao da pokušava isprati gorčinu, a Stuart je progovorio. - Jesam li trebao kucati? - Farrellova se glava naglo okrenula, a čak ni u tom neopreznom trenutku iznenađenosti Stuart nije bio siguran je li vidio snažno olakšanje ili samo ogromno zadovoljstvo: Farrell je tako brzo podigao štit. Bilo ga je prilično lako čitati dok je Meredith bila prisutna: sada ga je Stuart gledao kako postaje suzdržan i posve neproničan kad je bacio pogled na papire u Stuartovoj ruci da potvrdi o čemu je riječ, a onda je krenuo prema baru.

- Htio sam popiti još jedno piće - rekao je Farrell, ne pokazujući revnost da se dokopa potpisanih dokumenata.- Jesi li ti za još jedno ili bi radije odmah prešao na posao?

Zvučao je kao da mu nije bitno što će Stuart odabrati, ali Stuart je iskoristio priliku da pokuša otkriti njegove osjećaje prema Meredith. - Poslovni dio neće dugo trajati - rekao je, slijedeći ga do bara. - Prihvatit ću ponudu za piće.

- Još jednu mineralnu? - pitao je Farrell, zakoračivši u ostakljeni polukrug.

- Bourbon - kratko je rekao Stuart. - Čisti. Farrell ga je na to sumnjičavo pogledao. Stvarno?

- Zar bih lagao jednom tako pametnom, okrutnom mogulu? - ironično je pitao Stuart.

Farrell ga je sarkastično pogledao i uzeo bocu bourbona.- Lagao bi i samom vragu za dobrobit svojega klijenta.

Iznenađen i uzrujan zbog djelomične istine koja je ležala u toj izjavi, Stuart je odložio aktovku i stavio dokumente na šank.- U ovom si slučaju u pravu - priznao je Stuart. -

~ 316 ~

Meredith i ja smo prijatelji. Zapravo - nastavio je Stuart, želeći stvoriti malo opušteniju i povjerljiviju atmosferu - nekoć sam bio jako zaljubljen u nju.

- Znam.

Ponovno iznenađen i djelomično uvjeren u to da Farrell laže, Stuart je rekao: - S obzirom na to da mislim da Meredith to nije znala, moram reći da si iznimno dobro upućen. Što još znaš?

- O tebi? - ležerno je pitao Farrell.

Kad je Stuart kimnuo, Farrell je počeo sebi pripremati piće. Stavljajući si led u čašu, počeo je neljubazno i ravnodušno navoditi podatke iz Stuartova života, koji su Stuarta ostavili posve zaprepaštenim i malo obeshrabrenim. - Najstariji si sin u peteročlanoj obitelji - rekao je Farrell. - Tvoj djed i njegova dva brata osnovali su odvjetničko društvo, u kojem si ti sada stariji partner i u kojem nastavljaš s obiteljskom tradicijom. S dvadeset tri godine prvi si u generaciji diplomirao pravo na Harvardu, što je također obiteljska tradicija, gdje si se istaknuo kao predsjednik svoje generacije i urednik časopisa Law Review. Kad si diplomirao, htio si raditi u uredu okružnog tužitelja i specijalizirati probleme podstanarstva, ali podlegao si pritisku obitelji i zaposlio se u obiteljskoj firmi, gdje rješavaš slučajeve za bogate korporativne klijente, od kojih većina pripada tvojem društvenog krugu.

Mrziš pravo trgovačkih društava, ali imaš dara za to; težak si u pregovorima, genijalan si strateg i dobar diplomat, osim ako ti nisu umiješani osjećaji, kao danas. Temeljit si i pedantan, ali ne ide ti dobro s porotom jer ih pokušavaš poljuljati suhoparnim činjenicama umjesto da igraš na emocije. Iz tog razloga obično radiš pripreme prije suđenja, a onda slučajeve koji zahtijevaju suđenje pred porotom predaješ suradnicima i nadgledaš ih...

Farrell je zastao sa svojim monologom da Stuartu da njegovo piće. - Da nastavim?

- Naravno, ako ima još - pomalo je ukočeno odgovorio Stuart. Farrell je uzeo svoju čašu i otpio gutljaj, a kad je i Stuart to učinio, rekao je: - Imaš trideset tri godine, heteroseksualac si, voliš brze aute, ali im se ne prepuštaš, i voliš jedrenje, čemu se prepuštaš. Kad si imao dvadeset dvije godine, mislio si da si zaljubljen u djevojku iz Melrose Parka, koju si upoznao na plaži, ali ona je dolazila iz talijanske radničke obitelji te je kulturni jaz bio oboma prevelik da biste ga premostili. Oboje ste pristali na prekid. Sedam godina poslije zaljubio si se u Meredith, ali ona ti nije uzvratila osjećaje, pa ste postali prijatelji. Prije dvije godine obitelj te nagovarala da se oženiš s Georginom Gibbons, čiji je tatica također odvjetnik bogataša, te ste se zaručili, ali ti si raskinuo zaruke. Trenutno vrijediš oko osamnaest milijuna dolara, uglavnom u dionicama velikih i uspješnih poduzeća, a naslijedit ćeš još petnaest milijuna kad ti djed umre, odnosno manje ako nastavi s izletima u Monte Carlo, gdje gotovo uvijek gubi.

Zastavši s monologom zbog kojeg se Stuart osjećao i zadivljeno i ljutito, Farrell je pokazao prema sofama pokraj prozora, a Stuart je uzeo dokumente i piće te ga slijedio onamo. Kad je sjeo nasuprot njega, Farrell je ravnodušno pitao: - Jesam li izostavio nešto važno?

- Da - odgovorio je Stuart sa sarkastičnim osmijehom dok je podizao piće da ironično nazdravi - koja mi je omiljena boja? Farrell ga je pogledao ravno u oči.- Crvena. Stuart se zagrcnuo. - U pravu si sa svime osim s mojom temeljitošću. Ti si se očito bolje pripremio za ovaj susret nego ja. Ja još uvijek čekam provjeru o tebi koju sam naručio, ali ona neće biti ni upola tako cjelovita. Začuđen sam i zadivljen protiv svoje volje.

~ 317 ~

Farrell je slegnuo ramenima.- Ne bi trebao biti. Intercorp posjeduje kreditni registar, kao i veliku istražnu agenciju koja obavlja puno posla za multinacionalne korporacije.

Stuartu se učinilo čudnim što je Farrell rekao “Intercorp posjeduje”, a ne “ja posjedujem”, kao da nije imao želju da ga se osobno povezuje s korporativnim carstvom koje je stvorio. Prema Stuartovu iskustvu, većina poduzetnika s novonagomilanim bogatstvom bila je skupina hvalisavaca, očito ponosnih na svoja postignuća i sramotno revnih u podsjećanju drugih što posjeduju. Stuart je nešto slično očekivao od Farrella, osobito zbog toga što su ga mediji prikazivali kao osebujnog, međunarodnog playboytajkuna, koji je vodio raskošan život pun užitaka, poput modernog sultana.

Stuart je imao osjećaj da je istina daleko od toga; da je u najboljem slučaju Farrell oprezan, usamljen muškarac kojega je teško upoznati. U najgorem slučaju, bio je hladan, proračunat, bezosjećajan muškarac s velikom sklonošću okrutnosti i željeznom kontrolom koja je bila gotovo zastrašujuća. Poslovni suparnici nesumnjivo su ga tako doživljavali.Kako si znao koja mi je omiljena boja? - napokon je pitao, spreman ponovno pokušati bolje proniknuti u Farrella. - To ne piše u kreditnom registru.

- To sam pogodio - ironično je rekao Farrell. - Aktovka ti je tamnocrvena, kao i kravata.

Osim toga većina muškaraca voli crvenu. Žene vole plavu.- Farrell je sada prvi put dopustio da mu pozornost skrene na dokument koji je Stuart stavio na stol. - Kad smo kod žena usputno je rekao - pretpostavljam da je Meredith to potpisala.

- Dodala je još nekoliko uvjeta - odgovorio je Stuart, pomno ga promatrajući i primjećujući kako se njegovu protivniku lagano steže brada. - Želi da se dani koje si spomenuo navedu u dokumentu i želi da se naglasi da ne možeš nadoknaditi dan ako ga propustiš.

Farrellov se izraz lica smekšao, a Stuart je čak i na prigušenom svjetlu vidio kako te sive oči svjetlucaju kao da se zabavljaju. I kao da su... Ponosne? No nije imao vremena potvrditi to jer je Farrell naglo ustao, prišao konferencijskom stolu i vratio se sa zlatnim nalivperom koje je ondje ostavio. Kad je okrenuo stranicu na koju je Stuart dopisao uvjete i otvorio nalivpero, Stuart je dodao: - Vidjet ćeš također da ne želi ni da otkriješ javno vaš brak, kao ni ovaj pokušaj pomirbe u trajanju od jedanaest tjedana.

Farrell je skupio oči, ali baš kad je Stuart otvorio usta da se zauzme za Meredithine uvjete, Farrell je pogledao dolje i brzo parafirao sva tri uvjeta, a onda je potpisao dokument i bacio ga na stol Stuartu. - Je li tajnost bila tvoj savjet - pitao je - ili Meredithina ideja?

- Njezina ideja - odgovorio je Stuart, a kako je htio vidjeti Farrellovu reakciju, glatko je dodao:- Da je prihvatila moj savjet, taj bi dokument bacila u smeće.

Farrell se naslonio, gledajući Stuarta sa zastrašujućom silinom i nečime što bi mogla biti naznaka poštovanja. - Da je to učinila - uzvratio je - ugrozila bi očevo zdravlje i njegov ugled.

- Ne bi ništa ugrozila - odlučno mu se suprotstavio Stuart. - Blefirao si.- Drugi muškarac je podigao obrve i šutio, pa je Stuart otišao korak dalje. - To što radiš nemoralno je i ekstremno. Ili si prvoklasni glad, ili si lud, ili si zaljubljen u nju. Što je od toga?

- Prvo sigurno - odgovorio je Farrell. - Možda i drugo. Možda sve troje. Ti zaključi.

- Već jesam.

- Što je od toga?

~ 318 ~

- Prvo i treće - odgovorio je Stuart, iznenada uživajući i primjećujući kako se Farrell lagano, nevoljko smiješi Stuartovu izravnom zaključku. - Što znaš o Meredith? - pitao je Stuart nakon što je popio malo pića, odlučan da potvrdi svoj zaključak da je Farrell zaljubljen u nju.

- Samo ono što sam pročitao u časopisima i novinama u posljednjih jedanaest godina.

Ostalo bih radije otkrio sam.

Za nekoga tko je provjerio odvjetnika do takvih detalja kao što je broj cipela, Stuart je smatrao znakovitim što Farrell, kojega je navodno zanimala jedino osveta, nije napravio jednako ravnodušnu provjeru o Meredith. - Onda ne znaš male stvari o njoj - rekao je Stuart i nastavio ga promatrati preko ruba čaše - kao naprimjer kako je u ljeto nakon prve godine faksa kružila glasina da je imala neku tragičnu ljubavnu vezu zbog koje nije ni s kime htjela izlaziti. Naravno, ti si nenamjerno bio uzrok tomu.- Zastao je, gledajući iskru snažnog zanimanja i emocije kako se raspiruje na Farrellovu licu, prije nego što ju je pokušao sakriti podizanjem čaše i ispijanjem pića. - I naravno - nastavio je - ne znaš da je na trećoj godini jedan mladić iz bratstva pokrenuo glasinu da je ona ili lezbijka ili frigidna. Etiketa lezbijke nije joj bila prišivena jedino zbog prijateljstva s Lisom Pontini, koja je hodala s predsjednikom bratstva tog klinca. Lisa je bila tako daleko od lezbijke i tako odana Meredith da je uz pomoć tadašnjeg dečka ismijala tog klinca. No zadržala se glasina da je frigidna. Dali su joj nadimak Ledena Kraljica. Kad je diplomirala i došla ovamo, pročulo se za taj nadimak, ali bila je tako prokleto lijepa da je to samo pojačavalo njezinu privlačnost. Osim toga pojavljivanje s Meredith Bancroft pod rukom, gledanje u to njezino lice za stolom u restoranu, toliko je godilo egu da nije bilo važno što neće spavati s tobom.

Stuart je čekao, nadajući se da će Farrell napokon zagristi i početi postavljati pitanja, što bi odalo njegove prave osjećaje, ali Farrell ili nije ništa osjećao prema njoj ili je bio prepametan da bi riskirao davanjem bilo kakvih znakova pomoću kojih bi joj odvjetnik rekao da je njezin suprug sigurno zaljubljen u nju te da može poderati taj dokument bez opasnosti da će on ispuniti svoje prijetnje. Iracionalno uvjeren da je ipak riječ o ovom drugom, Stuart ga je dokono pitao: - Mogu li te nešto pitati?

- Možeš pitati - naglasio je Farrell.

- Zbog čega si je odlučio brojačno nadjačati danas, i to s dvama odvjetnicima čije su metode iznimno okrutne?

Stuart je na trenutak mislio da Farrell neće odgovoriti, no on mu je onda priznao s ironičnim osmijehom: - To je bila taktička pogreška s moje strane. U žurbi da se ugovor sastavi prije sastanka, nisam uspio objasniti Levinsonu i Pearsonu da želim da je uvjere da potpiše, a ne da je nasmrt preplaše. - Stavivši polupraznu čašu na stol, ustao je i jasno dao do znanja da je njihov privatni razgovor gotov.

Kako nije imao izbora, Stuart je učinio isto to, ali kad se sagnuo da uzme papire, dodao je: - To nije bila samo pogreški, nego poljubac smrti. Osim što si je izmaltretirao i prisilo na ovo, izdao si je i ponizio time što nam je Levinson svima rekao da je spavala s tobom za vikend. Mrzit će te zbog toga mnogo dulje od jedanaest tjedana. Da je bolje poznaješ, to bi shvatio.

- Meredith ne može nikoga dugoročno mrziti - priopćio mu je Farrell neumoljivim glasom prožetim ponosom, a Stuart je morao sakriti svoju zaprepaštenost jer je Farrell svakom riječi nehotice potvrđivao njegovu sumnju.- Da može, mrzila bi oca jer joj je

~ 319 ~

pokvario djetinjstvo i jer podcjenjuje njezin poslovni uspjeh. Sada bi ga mrzila zbog onoga što je otkrila da nam je učinio prije jedanaest godina. Umjesto toga ona ga želi zaštititi od mene. Umjesto da mrzi, Meredith pokušava pronaći načine kako da opravda ono neoprostivo kod ljudi koje voli, uključujući i mene, tako što si govori da sam je s pravom ostavio jer sam bio prisiljen oženiti se njome. - Nesvjestan Stuartova zatečena izraza lica, Farrell ga je pogledao preko stola i dodao: - Meredith ne može podnijeti da netko bude povrijeđen. Šalje cvijeće mrtvim bebama s porukama da su voljene; plače u naručju starca jer je on jedanaest godina vjerovao da je pobacila njegovo unuče, a onda vozi četiri sata po mećavi zato što mi smjesta mora reći istinu. Ima meko srce i pretjerano je oprezna. Također je i pametna, pronicljiva i intuitivna, te je zbog toga ostvarila uspjeh u robnoj kući, a da je pritom nisu uništili zavidni direktori i da se nije pretvorila u jednog od njih. - Nagnuvši se, uzeo je svoje nalivpero i uputio Stuartu hladan, izazovan pogled.- Zar ima još nešto što bih trebao znati o njoj?

Stuart mu je uzvratio pogled, ali zadovoljan i pobjedonosan. - Neka sam proklet - tiho je rekao uz smijeh. - Bio sam u pravu: ti jesi zaljubljen u nju. I zbog toga je ne bi povrijedio podizanjem tužbe protiv njezina oca.

Odgurnuvši strane sakoa, Farrell je gurnuo ruke u džepove, uništivši nešto Stuartova trijumfa tako što nije izgledao zabrinuto zbog njegova zaključka. No do kraja ga je uništio kad je ravnodušno rekao:- Ti to misliš, ali nisi dovoljno siguran da bi riskirao da Meredith to dokaže. Zapravo, nisi dovoljno siguran ni da joj spomeneš tu temu, a i da jesi siguran, svejedno bi oklijevao.

- Stvarno? - rekao je Stuart, smiješeći se u sebi. Kad je prišao baru da uzme svoju aktovku, već je razmišljao o tome što da kaže Meredith i kako da to učini. - Zašto to misliš?

- Zato što - smireno je iza njega odgovorio Farrell - od trenutka kad si saznao da je Meredith spavala sa mnom prošli vikend nisi posve siguran ni u što, osobito ne u to što ona osjeća prema meni. - Krenuo je naprijed, prema svojemu uredu te uljudno pratio Stuarta van.

Stuart se iznenada sjetio neopisiva izraza na Meredithinu licu od maloprije, kad je stajala držeći Farrella za ruku. Skrivajući svoju sve veću nesigurnost uvjerljivim slijeganjem ramena, rekao je:- Ja sam njezin odvjetnik, posao mi je da kažem što mislim, čak i kada je riječ o predosjećaju.

- Ali si joj također i prijatelj, i nekoć si bio zaljubljen u nju. Osobno si upleten u to i zbog toga ćeš oklijevati i razmišljati te nakraju odlučiti da ovo treba ići svojim tokom. Na kraju krajeva, ako od ovoga ne bude ništa, ona neće ništa izgubiti, nego će dobiti pet milijuna dolara.

Došli su do njegova stola i Farrell je ostao pristojno stajati za njim. Istinski iziritiran Farrellovim vjerojatno točnim psihološkim opisom, Stuart je gledao oko sebe kako bi pronašao nešto čime će njega uzdrmati, a pogled mu je onda pao na uokvirenu fotografiju žene na Farrellovu stolu.- Namjeravaš li zadržati tu sliku ovdje dok pokušavaš zavesti svoju ženu?

- Naravno.

Zbog načina na koji je to rekao Stuart više nije bio siguran u svoj početni dojam da mu je ta žena djevojka ili ljubavnica. - Tko je to? - izravno je pitao.

- Moja sestra.

~ 320 ~

Farrell ga je gledao s onom istom nepodnošljivom smirenošću, pa je Stuart slegnuo ramenima te s namjerom da bude uvredljiv rekao: - Lijep osmijeh. A i tijelo joj je lijepo.

- Ovo ću posljednje ignorirati - rekao je Farrell - i pristojno predložiti da se nas četvero nađemo na večeri kad ona sljedeći put dođe u grad. Reci Meredith da ću doći po nju sutra navečer u pola osam. Ujutro možeš nazvati moju tajnicu i dati joj adresu.

Otpušten po kratkom postupku i spušten na zemlju, Stuart je kimnuo i otvorio vrata, a onda je izašao i zatvorio ih. Ispred Farrellova ureda zapitao se radi li Meredith uslugu ako je ne upozori da pobjegne od ugovora koji je potpisala, bez obzira na to bila zaljubljena u svojega supruga ili ne. Taj je čovjek bio poput stroja; nepopustljiv, suzdržan, nemilosrdan i posve bezosjećajan. Tog gada nije razljutila ni uvreda na račun njegove sestre.

S druge strane vrata Matthew Farrell svalio se na svoju stolicu, zabacio glavu unatrag i zatvorio oči. - Isuse Kriste! - prošaputao je i drhtavo odahnuo. - Hvala.

To je bilo najbliže što je došao molitvi u više od jedanaest godina. Bio je to prvi lagani dah koji je udahnuo u više od dva sata.

~ 321 ~

ČETRDESET PRVO POGLAVLJE - Kako je prošlo s Farrellom? - pitao je Parker čim je ušao u Meredithin stan kako bi je izveo na večeru da proslave njezin status gotovo razvedene žene, kako je on pretpostavio.

Smiješak mu je iščeznuo s lica kad je ona sklonila kosu s čela i šutke odmahnula glavom. Meredith, što se dogodilo? - pitao je i uhvatio je za ruke.

- Mislim da bi bilo bolje da sjedneš - upozorila ga je.

- Stajat ću - rekao je, već djelujući uzrujano.

Deset minuta poslije, kad mu je ispričala cijelu priču, više nije djelovao uzrujano, nego bijesno, i to na nju. - I ti si pristala na to?

- Zar sam imala izbora?- zavapila je Meredith.- Nisam se imala čime nagoditi. On je imao sve adute i postavio je ultimatum. Ali nije baš tako loše - rekla je, pokušavajući se nasmiješiti da se on osjeća bolje. - Imala sam nekoliko sati da razmislim o tome i to je zapravo tek jedna neugodna smetnja, gnjavaža. Mislim, kad objektivno to sagledaš.

- Ja sam vraški objektivan i ne slažem se - grubo je rekao Parker.

Nažalost, Meredith je bila toliko izmoždena, toliko shrvana osjećajem krivnje, da joj nije palo na pamet da bi se Parker možda bolje osjećao kad bi se ona lošije osjećala zbog toga što mora izlaziti s Mattom.- Gledaj - rekla je s još jednim ohrabrujućim osmijehom - čak i da sam otišla nekamo i dobila razvod, zapetljala bih se u probleme vlasništva nakon razvoda jer se to mora riješiti posebno. A kako stvari sada stoje, sve će biti do kraja riješeno za šest mjeseci: razvod, vlasništvo, sve skupa.

- Aha - bijesno je izustio Parker.- A od tih šest mjeseci tri ih trebaš provesti s Farrellom!

- Rekla sam ti da je izričito rekao da nećemo morati biti intimni. I... Još uvijek nam ostaje gotovo pola svakog tjedna da budemo zajedno.

- Baš obzirno od tog gada!

- Ne shvaćaš bit! - upozorila ga je Meredith, sa zakašnjenjem shvativši da ga je još više ljutila svojim riječima. - Radi to da se osveti mojem ocu, a ne zato što želi mene!

- Nemoj mi pričati gluposti, Meredith! Farrell nije ni gej ni slijep, i htjet će te uzeti kad god i gdje god stigne. Kao što si mi triput rekla dok si prepričavala sastanak, odvjetnici tog gada stalno su ponavljali da se Farrell smatra tvojim suprugom! A znaš li što mi je najnepodnošljivije od svega?

- Ne - rekla je, osjećajući kako joj se u grlu nakupljaju suze od frustriranosti. - Reci mi, ako to možeš učiniti da ne budeš vulgaran i bahat...

~ 322 ~

- Ja sam vulgaran i bahat, zar ne? Farrell ti da takvu ponudu, a ja sam vulgaran i bahat?

Reći ću ti što mi je najbolnije i najodvratnije u ovome: to što ti uopće nisi uzrujana zbog toga!

Ponudi ti pet milijuna dolara da se valjaš u sijenu s njim četiri puta tjedno, a ja sam vulgaran? Koliko je to... Oko sto tisuća dolara svaki put?

- Ako baš želiš biti tako formalan i precizan - uzvratila mu je Meredith kad su se iscrpljenost i frustriranost pretvorili u bezuman bijes - on formalno i jest moj muž!

- A što sam ja formalno... Privjesak?

- Ne, ti si mi zaručnik.

- Koliko meni misliš naplatiti?

- Izlazi, Parkera. - To je rekla tiho. Ali mislila je iz dubine duše.

- Dobro. - Uzeo je kaput sa stolice, a Meredith je skinula zaručnički prsten, susprežući suze.

- Izvoli - rekla je promuklim glasom i ispružila mu ga - uzmi ovo.

Parker je pogledao prsten u njezinoj ruci i skoro mu je sav bijes iščeznuo. - Zadrži ga zasada - rekao je. - Oboje smo previše ljuti da bismo razborito razmišljali. Ne, to nije točno, i zapravo me to muči. Ja sam bijesan, a ti cijelu situaciju pokušavaš prikazati kao prokletu šalu!

- Kvragu, htjela sam sve malo ublažiti tako da se ti ne razljutiš! Nesigurno je oklijevao, a onda je ispružio ruku i zatvorio joj prste oko prstena. - Jesi li to zaista radila, Meredith, ili misliš da si to radila? Ja imam osjećaj da se svijet srušio, a ti, koja se moraš nositi sa svime što dolazi sljedeća tri mjeseca, ti to podnosiš bolje od mene. Mislim da bih se trebao maknuti dok ti ne zaključiš koliko sam ti zapravo važan.

- A ja mislim - napeto je uzvratila Meredith - da bi ti trebao provesti malo vremena pitajući se zašto mi nisi mogao pružiti suosjećanje i razumijevanje umjesto što na cijelu situaciju gledaš kao na neki seksualni napad na tvoje privatno vlasništvo!

Tada je otišao i zatvorio vrata za sobom, a Meredith se svalila na sofu. Svijet, koji se prije samo nekoliko dana činio tako vedrim i obećavajućim, sada joj se srušio pod nogama baš kao i svaki put kad se približila Matthewu Farrellu.

~ 323 ~

ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE - Žao mi je, gospodine, ali ovdje ne smijete parkirati - rekao je vratar kad je Matt izašao iz auta ispred Meredithine zgrade.

Razmišljajući o nadolazećem prvom spoju sa svojom ženom, Matt je stavio novčanicu od sto dolara u rukavicu muškarca i nastavio prema ulazu ne prekidajući korak.

- Pripazit ću ga za vas, gospodine - povikao je vratar za njim. U izdašnu napojnicu također su bile uključene i usluge u budućnosti, ali Matt nije zastao da mu to kaže, niti je to bilo potrebno; vratari diljem svijeta bili su stručnjaci u diplomaciji i ekonomiji te su znali da su ovakve ogromne napojnice zapravo predujam za male usluge u budućnosti, a ne samo ove u sadašnjosti. U tom trenutku Matt nije bio siguran koje će usluge trebati u budućnosti, ali prijateljstvo s Meredithinim vratarom svakako se činilo kao mudra mjera opreza.

Zaštitar na recepciji pogledao je popis gostiju, vidio Mattovo ime i pristojno kimnuo. Gospođica Bancroft, stan 505 - rekao je. - Pozvonit ću joj tako da zna da dolazite. Dizala su ovdje.

Meredith je bila toliko napeta da su joj ruke drhtale kad je njima prolazila kroz kosu, namještajući je u opuštenu, ležernu frizuru tako da joj pada preko ramena. Odmaknuvši se od ogledala, pogledala je žarko zelenu svilenu bluzu i usklađenu suknju od krep vune koje je imala na sebi, te je malo namjestila tanki pojas od kovana zlata. Potom je na uši zakopčala velike zlatne četvrtaste naušnice i na zglob stavila zlatnu narukvicu. Lice joj je bilo nenormalno blijedo, pa je nanijela više rumenila na jagodične kosti; baš je mislila nanijeti još ruža kad je zvono dvaput prodorno zazvonilo, a njoj ruž ispao iz drhtavih ruku, ostavljajući crvenkast trag na ulaštenoj drvenoj površini njezina toaletnog stolića. Ne obazirući se na to da je Matt očito na putu prema gore, uzela je ruž i htjela ga nanijeti, no onda se predomislila, zatvorila ga i bacila u torbicu. Bilo je posve nepotrebno izgledati lijepo za Matthewa Farrella, koji nije mogao biti ni toliko pristojan da joj kaže kamo idu tako da zna što da obuče. Zapravo, ako ju je mislio zavesti, što gore izgleda, to bolje!

Prišla je vratima, stoički ignorirajući drhtava koljena, otvorila ih i, ne podigavši oči više od njegovih prsa, vrlo iskreno rekla: - Nadala sam se da ćeš zakasniti.

Matt je i očekivao neljubazan pozdrav, ali bila je tako prokleto lijepa u smaragdno zelenoj kombinaciji i sa sjajnom kosom koja joj je prirodno padala niz ramena da je morao potisnuti poriv da se ne nasmije i ne uzme je u naručje. - Koliko si se nadala da ću zakasniti?

- Zapravo, oko tri mjeseca.

Tada se nasmijao; bio je to raskošan, grlen smijeh zbog kojeg je Meredith naglo podigla glavu nekoliko centimetara, ali još ga nije mogla pogledati u lice.- Već si se počeo zabavljati?

~ 324 ~

- pitala je, zureći u vrlo široka ramena prekrivena ležernom jaknom od mekog svjetlosmeđeg kašmira i bež košuljom raskopčanom na vratu, koja kao da je sjajila na njegovoj preplanuloj koži.

- Izgledaš divno - tiho je rekao, ignorirajući njezino podbadanje.

I dalje ga ne gledajući, brzo se okrenula i prišla ormaru da uzme kaput. - Kako nisi mogao biti toliko uljudan da mi kažeš kamo idemo - rekla je gledajući u ormar - nisam imala pojma što da obučem.

Matt nije ništa rekao; znao je da će se odupirati kad sazna, pa joj jednostavno nije rekao. - Savršeno si obučena - rekao joj je umjesto toga.

- Hvala, sad mi je sve jasno - odgovorila je Meredith. Izvukla je kaput iz ormara, okrenula se i zabila se u njegova prsa.- Možeš li se pomaknuti?

- Pomoći ću ti da obučeš kaput.

- Nemoj mi pomagati! - rekla je, zakoračila ustranu i počela povlačiti kaput. - Nemoj mi ni s čim pomagati! Više mi nikada nemoj pomagati!

Uhvatio ju je za nadlakticu i nježno je, ali silovito okrenuo. - Hoće li ovako biti cijelu večer? - tiho ju je pitao.

- Ne - ogorčeno je rekla - ovo je dobar dio.

- Znam koliko si ljuta...

Meredith se više nije bojala pogledati ga.- Ne, ne znaš! - rekla je, a glas joj je drhtao od bijesa. - Misliš da znaš, ali ne možeš ni zamisliti! - Odustavši od odluke da će biti suzdržana i tiha, te da će mu nasmrt dosađivati, rekla je: - U uredu si tražio da ti vjerujem, a onda si sve što sam ti ispričala o onome što se dogodilo prije jedanaest godina iskoristio protiv mene!

Zar si zaista mislio da mi možeš uništiti život u utorak, i onda u srijedu ušetati ovamo, i da će sve biti divno, krasno i bajno, ti... Ti bezosjećajni licemjeru!

Matt je gledao u njezine buntovne oči i stvarno razmišljao o tome da joj kaže: Volim te.

Ali neće mu vjerovati nakon onoga što se jučer dogodilo, a kada bi mu kojim slučajem i povjerovala, iskoristila bi to protiv njega i odustala od dogovora. A to joj nije mogao dopustiti. Jučer mu je rekla da među njima postoji samo strašna prošlost. Silno mu je bilo potrebno vrijeme za koje se nagodio, kako bi joj slomio obranu i dokazao da joj veza s njim u budućnosti neće nanijeti bol iz prošlosti. Pa umjesto da joj pokuša objasniti ili svađati se s njom, bacio se na prvu fazu psihološke kampanje koju je osmislio, a to je da je navede da ga prestane kriviti za ono što se dogodilo u prošlosti. Uzeo joj je kaput i pridržao ga joj je. Znam da ti trenutno djelujem kao okrutni licemjer, i ne krivim te što to misliš. Ali barem budi pravedna i sjeti se da nisam ja bio negativac prije jedanaest godina. - Ona je gurnula ruke u rukave i bez riječi se htjela odmaknuti, ali on je stavio ruke na njezina ramena i okrenuo je, čekajući da ga pogleda svojim prezrivim pogledom. - Mrzi me zbog onog što radim sada - rekao joj je tiho, ali silovito. - To mogu prihvatiti, ali nemoj me mrziti zbog prošlosti. Ja sam jednako bio žrtva spletki tvojega oca kao i ti!

- I onda si bio bezosjećajan! - rekla je Meredith stresavši s ramena njegove ruke te uzela torbicu.- Skoro mi uopće nisi pisao iz Južne Amerike.

- Napisao sam ti desetke pisama - rekao je i otvorio joj vrata. Ironično je dodao: Polovicu sam čak i poslao. A ti me nemaš pravo kritizirati zbog toga - dodao je dok su hodali hodnikom prekrivenim tepihom. - Tijekom svih tih mjeseci napisala si mi ih samo šest!

~ 325 ~

Meredith je gledala kako mu se ruka diže i pritišće gumb dizala. Govorila si je da laže vezano uz pisma kako bi se opravdao, no nešto ju je mučilo, nešto što joj je bio rekao u telefonskom razgovoru iz Venezuele, a ona je to tada protumačila kao kritiku svoga stila pisanja. Ni ti se baš ne znaš dopisivati...

Dok joj doktor nije zabranio da se kreće, sama je nosila pisma za Matta u poštanski sandučić na kraju prilaza, ali odande je svatko mogao ukloniti ta pisma: njezin otac, posluga.

Jedinih pet pisama koje je dobila od Matta bila su ona koja su stigla dok je čekala pokraj poštanskog sandučića i koja je uzela iz poštarove ruke. Možda je Matt dobio jedino ona pisma koja je ona osobno uručila poštaru.

U njoj je počela rasti grozna sumnja te je nevoljko pogledala Matta, potiskujući poriv da ga dalje ispituje o pismima. Vrata dizala otvorila su se, a on ju je izveo u predvorje i na ulicu, gdje ih je na pločniku čekao tamnocrveni Rolls-Royce, koji se na svjetlu ulične svjetiljke sjajio poput ulaštena dragulja.

Meredith je sjela na luksuzna sjedala od svjetlosmeđe kože i zurila kroz vjetrobransko staklo dok je Matt ubacivao u brzinu da se uključi u promet. Rolls je bio prekrasan, ali radije bi umrla nego rekla išta pozitivno o njegovu autu, a osim toga još je uvijek mislila na pisma.

Očito je i Matt još mislio na njih, jer kad su stali na semaforu, pitao ju je: - Koliko si pisama zapravo dobila od mene?

Pokušala mu je ne odgovoriti, istinski ga je pokušala ignorirati, ali dok se u otvorenom sukobu mogla zauzeti za sebe, nije se mogla duriti u tišini.

- Pet - ravnodušno je rekla, zureći u rukavice na rukama.

- Koliko si ih ti napisala? - bio je uporan.

Oklijevala je, a onda je slegnula ramenima. - U početku sam t i pisala barem dvaput tjedno. Poslije, kad mi nisi odgovarao, smanjila sam na jednom tjedno.

- Napisao sam ti desetke pisama - ponovio je, ovaj put odlučnije. - Pretpostavljam da nam je tvoj otac presretao poštu i očito nije uspio uhvatiti pet pisama koja su prošla?

- To sada nije bitno.

- Nije li?- rekao je s oštrom ironijom. - Pobogu, kad se sjetim koliko sam čekao da dobijem pismo od tebe i kako sam se osjećao kada ono ne bi stiglo!

Jačina njegova glasa zatekla ju je gotovo jednako kao i riječi koje je izrekao.

Zaprepašteno ga je pogledala jer joj tada nikada nije dao ni najmanji znak da mu znači bilo što kao osoba. U krevetu da, ali ne i izvan njega. Prigušeno svjetlo kontrolne ploče plesalo je po okrutnim, oštrim crtama njegova lica i njegove brade, naglašavajući lijepo oblikovana usta i bahatu bradu. Iznenada se vratila u prošlost i sjedila pokraj njega u Porscheu, gledajući kako mu vjetar mrsi gustu, tamnu kosu, dok su je te stroge, zgodne crte lica i izražena senzualnost istodobno i privlačili i odbijali. Bio je zgodniji nego ikad, a njegova neumorna ambicioznost koju je prije osjetila u njemu kanalizirala se i ostvarila; sada se pretvorila u moć, koja je bila nepobitna, surova i strašno potentna. I koja je bila usmjerena protiv nje. Nakon nekoliko minuta napokon ga je pitala: - Je li previše očekivati da mi kažeš kamo me vodiš?

Vidjela ga je kako se smiješi jer je napokon prekinula tišinu. - Ovamo - rekao je i uključio pokazivač smjera te skrenuo u podzemnu garažu ispod svoje zgrade.

~ 326 ~

- Mogla sam si misliti da ćeš to pokušati - planula je, potpuno spremna izjuriti iz auta čim stane i odšetati kući ako je potrebno.

- Moj te otac želi vidjeti - smireno je rekao Matt i stao na mjesto točno ispred dizala, između jedne limuzine s kalifornijskom registracijom i tamnoplavog kabrioleta Jaguar, koji je bio toliko nov da je imao tek privremene tablice. Nevoljko pristavši na to da ode gore ako je njegov otac ondje, Meredith je izašla iz auta.

Vrata im je otvorio Mattov krupni vozač, a iza njega Patrick Farrell već se penjao u predvorje, sa širokim osmijehom na licu.

- Evo - rekao je Matt ocu s turobnim humorom - dostavio sam ti je kako sam i obećao: živu i zdravu, i vraški bijesnu na mene.

Patrick je ispružio ruke prema Meredith, ozareno je gledajući, a ona ga je zagrlila i okrenula lice od Matta.

Prebacivši joj ruku preko ramena, okrenuo ju je prema vozaču. - Meredith - rekao je ovo je Joe O’Hara. Mislim da se vas dvoje nikada niste službeno upoznali.

Meredith se uspjela slabašno, posramljeno nasmiješiti kad se sjetila dviju iznimno emotivnih scena kojima je vozač svjedočio.

- Drago mi je, gospodine O’Hara.

- Meni je iznimno zadovoljstvo upoznati vas, gospođo Farrell.

- Prezivam se Bancroft - odlučno je rekla Meredith.

- Aha - rekao je i pogledao Matta izazovno se nasmiješivši.

- Pat - rekao je i krenuo prema vratima - pokupit ću te dolje malo poslije.

Posljednji put kad je bila ovdje Meredith je bila preuzrujana da primijeti prekomjernu raskoš stana. Sada je bila prenapeta da bilo koga pogleda, pa je gledala oko sebe i bila zadivljena protiv svoje volje. Budući da je Mattov penthaus zauzimao cijeli gornji kat, svi vanjski zidovi bili su napravljeni od stakla i pružali su spektakularan pogled na svjetla grada. Tri niske stube vodile su iz mramornog predvorja u razne prostore dnevnog boravka, koji nisu bili odijeljeni zidovima, nego su bili ostavljeni otvorenima te naznačeni parom mramornih stupova. Točno ispred nje nalazila se soba za primanje toliko velika da su u nju stali nekoliko sofa i brojne stolice i stolovi. S desne strane nalazila se blagovaonica, koja je bila uzdignuta kao i predvorje, a iza nje nalazila se udobna dnevna soba s raskošno izrezbarenim šankom. Taj je stan osmišljen i opremljen za zabavu; bio je raskošan, impresivan i blistav, s različitim razinama i mramornim podovima; ali bio je potpuna suprotnost Meredithinu stanu. No svejedno joj se jako svidio.

- I - ozareno ju je pitao Patrick Farrell - kako ti se sviđa Mattov stan?

- Jako je lijep - priznala je. Tada je shvatila da bi Patrickova prisutnost mogla zapravo biti odgovor na njezinu molitvu. Ni na trenutak nije pomislila da on zna razmjere Mattove okrutne taktike i htjela je razgovarati s njim, po mogućnosti nasamo, i zamoliti ga da intervenira.

- Matt voli mramor, ali meni baš nije ugodno - našalio se uz smijeh. - Imam osjećaj kao da sam umro i da su me zakopali.

- Mogu si zamisliti kako se onda osjećate u njegovim crnim mramornim kadama - rekla je Meredith i slabašno se nasmiješila.

~ 327 ~

- Kao u grobu - odmah je rekao Patrick, prošavši s njom kroz blagovaonicu da uđe u dnevnu sobu.

Kad je sjela, Patrick je ostao stajati, a Matt je prišao šanku. - Što ćete popiti?

- Ja ću sok s đumbirom - rekao je Patrick. - I ja - rekla je Meredith.

- Ti ćeš popiti šeri - samovoljno je odlučio Matt.

- U pravu je - rekao je Patrick. - Ne smeta mi ako drugi piju. Znači - rekao je - ti znaš za Mattove mramorne kade?

Meredith je istinski požalila što joj je to izletjelo. - Ovaj... Vidjela sam neke slike stana u nedjeljnim novinama.

- Znao sam! - izjavio je Patrick i namignuo joj. - Sve ove godine, kad god se u časopisu ili negdje drugdje pojavila Mattova slika, rekao sam si da se nadam da Meredith Bancroft to vidi. Pratila si što on radi, zar ne?

- Nisam! - povikala je Meredith u svoju obranu. - Nipošto to nisam radila!

Začudo, Matt ju je poštedio neugodna razgovora. Podigavši pogled sa šanka, rekao joj je: - Kad smo već kod slave, volio bih da mi kažeš kako misliš da se viđamo u tajnosti? Tvoj mi je odvjetnik prenio želju.

- U tajnosti? Zašto to želiš?- pitao ju je Patrick.

Meredith se sjetila barem desetak bijesnih i vrlo znakovitih razloga, ali nije ih baš mogla reći njegovu ocu, no Matt se ionako ubacio. - Zato što je Meredith još uvijek zaručena za nekoga drugoga - rekao je ocu, a onda je pogledao nju. - Ti si ovdje godinama u vijestima.

Ljudi će te prepoznati kamo god budemo išli.

Patrick je progovorio. - Idem ja vidjeti kad će večera biti gotova - rekao je i otišao prema blagovaonici, a Meredith je imala osjećaj kao da je ili jako gladan ili da se želi izgubiti odavde.

Meredith je pričekala da se on makne, a onda je s ljutitim zadovoljstvom rekla: - Mene neće prepoznati, ali tebe hoće. Ti si američki korporativni seks-simbol; tvoj je moto: Ako se kreće, treba je odvesti u krevet. Ti spavaš s rock-zvijezdama i onda im zavodiš sluškinje... Ti se to meni smiješ? - ostala je bez daha kad je vidjela da mu se tresu ramena.

Dok je otvarao sok s đumbirom, postrance ju je pogledao. - Odakle ti te gluposti o sluškinjama?

- Nekoliko tajnica iz Bancroft’sa među tvojim je mnogobrojnim obožavateljicama odgovorila mu je Meredith s oštrim prezirom. Čitaju o tebi u Tattleru.

- U Tattleru? - pitao je Matt, pokušavajući skriti smijeh zamišljeno se mršteći. - Je li u tom tabloidu pisalo da su me stavili u NLO, gdje su mi vidoviti vanzemaljci rekli koje poslovne odluke da donesem?

- Ne, to je bilo u The World Staru! - uzvratila je Meredith, sve uzrujanija što je on tako olako shvaćao tu temu.- To sam vidjela u trgovini namirnicama.

Glas mu je sada postao oštar, a razigranost mu je nestala: - Sjećam se da sam negdje pročitao da si ti bila u vezi s nekim dramskim piscem.

- To je bilo u Chicago Tribuneu, i nije pisalo da sam bila u vezi s Joshuom Hamiltonom, nego da se često viđamo!

Uzeo je čaše i donio ih k njoj.- Jesi li bila u vezi s njim?- bio je ustrajan.

~ 328 ~

Mrzeći to što ju je nadvisio, Meredith je ustala i uzela mu čašu iz ruke.- Ne baš. Joshua Hamilton zaljubljen je u mojeg polubrata, Joela.

Bila je zadovoljna kad je napokon vidjela potpuno zbunjena Matthewa Farrella. Zaljubljen je u koga?

- Joel je sin očeve pomajke, ali je moje dobi, pa smo se prije mnogo godina dogovorili da ćemo se zvati polubratom i polusestrom. Njezin drugi sin zove se Jason.

Mattove su usne zaigrale. - Pretpostavljam - ironično je rekao - da je Joel gej?

Meredithin zadovoljni osmijeh je nestao, a oči su joj se skupile zbog njegova tona.- Da, ali da se nisi usudio reći nešto loše o Joelu! On je najljubazniji, najdraži muškarac kojega sam upoznala! Jason je hetero, a prava je svinja!

Izraz mu se lica smekšao jer je tako ratoborno branila polubrata te je podigao ruku, ne mogavši obuzdati poriv da je dodirne. - Tko bi mislio - rekao je, smiješeći se u njezine buntovne oči kad joj je člancima prstiju okrznuo ruku - da čestita bogatašica koju sam davno upoznao ima toliko mračnih tajni?

Ne znajući da Patrick Farrell stoji na donjoj stubi i s očaranim zanimanjem sluša njihovu prepirku, Meredith je otrgnula ruku. - Ja barem nisam spavala sa svakim muškarcem kojeg sam upoznala - uzavrelo je uzvratila. - A nijedan - dodala je - nije imao ružičastu kosu!

- Tko - pitao je Patrick kroz smijeh kad je napokon obznanio svoju prisutnost - ima ružičastu kosu?

Matt je odsutno podigao pogled te vidio da kuharica nosi pladanj i stavlja ga na blagovaonski stol. - Prerano je za večeru - rekao je mršteći se.

- Ja sam kriv - rekao je Patrick. - Mislio sam da mi avion kreće u ponoć, ali kad si otišao po Meredith, shvatio sam da polijeće u jedanaest. Zamolio sam gospođu Wilson da pripremi večeru sat vremena prije.

Meredith, koja je silno htjela da ova večer završi, bila je oduševljena ranijom večerom te je odmah odlučila zamoliti Patricka da je odveze kući kada bude pošao. Oraspoložena time, čak je uspjela svladati cijeli obrok prilično smireno, a Patrick joj je to olakšao neosobnim razgovorom u kojemu je sudjelovala samo kada Matt nije. Zapravo, iako je Matt sjedio na čelu stola, a ona njemu odmah s desne strane, Meredith je uspjela ne samo izbjeći razgovor s njim nego i to da ga pogleda, sve dok nije bio gotov desert. Kraj večere kao da je obilježio novi tijek događanja.

Prije toga vjerovala je da Patrick nije imao pojma o nemoralnim krajnostima svojega sina, ali kad je ustao od stola, saznala je da je pogriješila misleći da on ništa ne zna. Meredith - rekao je strogim tonom - nisi prozborila ni riječ s Mattom otkako smo sjeli za stol. Šutnja te neće nikamo dovesti. Vas dvoje trebate se lijepo posvađati, otvoriti sve karte i raščistiti stvari. - Pogledao je Matta i znakovito mu se nasmiješio. - Možeš početi čim se pozdravim s Meredith. Joe će me čekati vani.

Meredith je brzo ustala. - Nećemo se svađati. Zapravo, moram ići. Možete li me odvesti kući na putu prema aerodromu?

Patrickov ton bio je jednako neumoljiv kao što je bio brižan i očinski. - Ne budi smiješna, Meredith. Ostat ćeš ovdje s Mattom i on će te poslije odvesti kući.

- Nisam smiješna! Gospodine Farrell... - Tata.

~ 329 ~

- Oprostite... Tata - ispravila se, a onda je shvatila da će ovo biti njezina jedina prilika da dobije njegovu podršku pa je rekla:- Mislim da ne shvaćaš zašto sam sada ovdje. Ovdje sam zato što me tvoj sin ucijenio i prisilio na to da ga viđam jedanaest tjedana.

Očekivala je da će se on iznenaditi, da će zahtijevati objašnjenje od Matta. Nije očekivala da će je nepokolebljivo pogledati i onda stati na stranu svojega sina. - Učinio je ono što je potrebno kako bi te zaustavio da ne učiniš nešto zbog čega biste oboje mogli žaliti do kraja života.

Meredith je zakoračila unatrag kao da ju je ošamario, a onda mu verbalno uzvratila, tiho, ali silovito. - Ni jednom ni drugom nisam smjela ispričati što se zapravo dogodilo prije mnogo godina. Večeras sam cijelu večer mislila da ne znaš zašto sam ovdje...- Glas joj je utihnuo te je odmahnula glavom zbog vlastite naivnosti. - Mislila sam ti sve objasniti i zamoliti te da nešto poduzmeš.

Patrick je podigao ruku bespomoćno je moleći da ga shvati, a onda je zabrinuto pogledao Matta, koji je stajao ondje, netaknut ovim prizorom. - Moram ići - rekao je i slabašno dodao:- Da prenesem neku poruku Julie?

- Izrazi joj moje suosjećanje - tiho je odgovorila, okrenula se i počela tražiti svoju torbicu i svoj kaput - jer je odgojena u obitelji bezosjećajnih muškaraca. - Nije vidjela kako se Mattu napinje brada, ali osjetila je na ramenu Patrickovu ruku. Iako je zastala, nije se htjela okrenuti. On je spustio ruku i potom otišao. Čim su se vrata zatvorila za njim, stan je obavila tišina... Teška, neizvjesna, zaglušujuća tišina. Meredith je zakoračila kako bi uzela svoje stvari, ali Matt ju je uhvatio za ruku i povukao natrag. - Uzet ću kaput i torbicu i otići - rekla je.

- Razgovarat ćemo, Meredith - rekao je hladnim, autoritativnim tonom koji je osobito mrzila.

- Morat ćeš me fizički spriječiti da ne odem - upozorila ga je. - A ako to pokušaš, kunem ti se da ću ujutro ishoditi nalog za tvoje uhićenje!

Istodobno razdražen i zaigran, Matt ju je podsjetio: - Rekla si da se želiš nasamo nalaziti sa mnom.

- Rekla sam u tajnosti!

Matt je shvatio da ovako ništa neće postići, da njezin animozitet samo raste, pa je učinio zadnje što je htio učiniti: zaprijetio joj je. - Nagodili smo se! Ili te više nije briga što će se dogoditi tvojemu ocu?- Pogledala ga je s takvim prezirom da se Matt prvi put zapitao nije li možda pogriješio kada je mislio da ona ne može mrziti.- Večeras ćemo razgovarati - rekao je, sada nježnijim tonom - ili ovdje ili kod tebe. Ti odluči gdje. - Kod mene - ogorčeno je rekla.

Petnaest minuta vozili su se u potpunoj tišini. Kad je otvorila vrata svojega stana, napetost se mogla rezati nožem.

Meredith je odmah pošla do svjetiljke, upalila je, a onda je prišla kaminu jer je on bio najdalje od Matta. - Rekao si da želiš razgovarati - nepristojno ga je podsjetila. Prekriživši ruke preko prsa, naslonila je ramena na okvir kamina i čekala da je počne maltretirati i prisiljavati, posve sigurna da on to namjerava raditi. Zbog toga ju je malo iznenadilo kad on nije učinio ni jedno ni drugo, nego je gurnuo ruke u džepove i stao nasred dnevnog boravka,

~ 330 ~

polako gledajući udobnu sobu kao da je očaran svakim komadom namještaja i svakom sitnicom.

Zbunjeno je gledala kako vadi jednu ruku iz džepa i uzima Parkerovu fotografiju uokvirenu u bogato ukrašen antikni okvir, koja je stajala na stoliću pokraj njegova kuka.

Vratio je fotografiju na mjesto, a pogled mu je potom odlutao na antikni radni stol i blagovaonski stol sa srebrnim svijećnjacima, te na naslonjače u stilu kraljice Anne prekrivene kretonom, koji su stajali ispred kamina. - Što radiš? - oprezno je pitala Meredith.

U tom ju je trenutku pogledao, a tiha razigranost u njegovim očima bila je gotovo jednako zapanjujuća kao i ono što je rekao.

- Zadovoljavam godine znatiželje.

- Vezano uz što?

- Vezano uz tebe - rekao je, a Meredith bi pomislila da u njegovim očima vidi nježnost da nije znala da je to nemoguće.

- Vezano uz to kako živiš.

Požalivši što nije ostala negdje gdje ima više mjesta umjesto što se stjerala uza zid, gledala je kako on hoda naprijed i staje ispred nje, ponovno s rukama u džepovima. - Voliš kreton - rekao je s dječačkim poluosmijehom. - Nekako te nikad nisam zamišljao s kretonom. Ali pristaje ti: antikni namještaj i žarko cvijeće. Toplo je i udobno. Jako mi se sviđa.

- Odlično, onda mogu umrijeti sretna - rekla je Meredith, sve opreznija zbog topline njegova pogleda i osmijeha. - O čemu si ono htio razgovarati?

- Kao prvo, zanima me zašto se danas još više ljutiš na mene nego jučer.

- Reći ću ti zašto - rekla je, a glas joj je drhtao od potisnuta prezira. - Jučer sam popustila pred tvojom ucjenom i pristala na to da se viđamo jedanaest tjedana, ali ja neću, dakle neću sudjelovati u ovoj farsi koju ti izvodiš!

- U kojoj farsi?

- U farsi pretvaranja da želiš pomirenje, što si radio u utorak pred svojim odvjetnicima i večeras pred svojim ocem! Ti zapravo želiš osvetu i pronašao si suptilniji, jeftiniji način da je dobiješ nego da tužiš mojega oca!

- Kao prvo - istaknuo je - mogao sam prirediti javni masakr u sudnici za pet milijuna dolara kojih ću ti dati ako ovo ne uspije. Meredith - silovito je rekao - ovdje nije riječ o osveti! Na sastanku sam ti točno rekao zašto želim provesti vrijeme s tobom. Među nama postoji nešto, oduvijek je među nama nešto postojalo, što ni jedanaest godina nije moglo ubiti! Želim tomu dati priliku.

Meredith je razjapila usta i gledala ga, rastrgana bijesom zbog njegove besramne laži i smijehom jer je on očekivao da ona u to povjeruje. - Zar bih ja trebala misliti - morala je zastati da suspregne ljutit, histeričan smijeh - da si sve ove godine patio za mnom?

- Bi li mi povjerovala da ti kažem da je to istina?

- Morala bih biti idiot da ti povjerujem! Večeras sam ti rekla da i ja i svi koji su pretplaćeni na neki časopis ili čitaju novine znaju za tvoje avanture, kojih je na stotine!

- To je besramno pretjerivanje, i ti to prokleto dobro znaš! - Meredith je u sumnjičavoj tišini podigla obrve.- Kvragu! - opsovao je Matt i ljutito rukom promrsio kosu. - Nisam ovo

~ 331 ~

očekivao. Nisam. - Odmaknuo se od nje, a onda se brzo okrenuo i s oštrom ironijom rekao: Hoću li te uvjeriti ako ti priznam da si me godinama nakon razvoda proganjala u mislima? E pa jesi! Zanima li te zašto sam se ubijao od posla i suludo riskirao, pokušavajući udvostručiti i utrostručiti svaki cent koji sam zaradio? Zanima li te što sam učinio onog dana kad mi je neto zarada dosegnula milijun dolara?

Omamljena, sumnjičava i očarana protiv svoje volje, Meredith je zurila i nesvjesno lagano kimnula.

- Radio sam to - grubo je rekao - zbog neke opsesivne, mahnite potrebe da ti dokažem da ja to mogu! One večeri kad mi se isplatilo jedno ulaganje i prebacilo me preko milijun dolara, otvorio sam bocu šampanjca i nazdravio ti. To nije bila prijateljska zdravica, ali bila je rječita na svoj način. Rekao sam: Za tebe, moja koristoljubiva ženo, da dugo žališ zbog onoga dana kad si mi okrenula leđa.

- Da ti kažem - ogorčeno je nastavio - kako sam se osjećao kad sam napokon shvatio da je svaka žena s kojom sam spavao plavuša, kao i ti, da ima plave oči, kao i ti, i da sam nesvjesno vodio ljubav s tobom?

- To je odvratno - prošaputala je Meredith, a oči su joj se razrogačile od zaprepaštenosti.

- Upravo sam se tako osjećao!- Ponovno je stao ispred nje te mu je glas sada postao malo nježniji, ali ne mnogo. - Kad već priznajemo razne stvari, ti si na redu.

- Kako to misliš? - pitala je Meredith, ne mogavši vjerovati ni u što od onoga što joj je rekao, a opet je bila napola uvjerena da joj govori ono što on misli da je istina...

- Počnimo s tvojom sumnjičavom reakcijom kad sam rekao da mislim da je među nama cijelo vrijeme postojalo nešto.

- Među nama ne postoji ništa!

- Nije li ti čudno da ni ti ni ja nismo stupili u brak svih ovih godina?

- Nije.

- I na farmi nisi ništa osjećala prema meni kad si zatražila primirje?

- Ne! - rekla je Meredith, ali lagala je i bila je toga svjesna.

- Ili u mojemu uredu - pitao je, ispitujući je kao inkvizitor - kad sam ja od tebe zatražio primirje?

- Oba puta nisam osjećala ništa osim... Osim nekog ležernog prijateljstva - rekla je pomalo očajno.

- I zaljubljena si u Reynoldsa? - Da! - Što si onda, kvragu, radila sa mnom u krevetu prošli vikend? Meredith je dršćući udahnula. - Pa, to se dogodilo samo od sebe. Nije ništa značilo. Pokušali smo se uzajamno utješiti, to je sve... To je bilo... Ugodno, ali ništa više od toga.

- Ne laži mi! Nismo se mogli zasititi jedno drugoga u tom krevetu, i ti to prokleto dobro znaš! - Kad je ona na to tvrdoglavo, uporno šutjela, on ju je još jače počeo izazivati. - I uopće više ne želiš voditi ljubav sa mnom, zar ne?

- Tako je!

- Hoćeš li mi dati pet minuta da ti dokažem da si u krivu?

~ 332 ~

- Neću - uzvratila je Meredith.

- Zar zaista misliš - pitao je malo tiše - da sam toliko naivan da ne znam da si me onoga dana u krevetu željela jednako jako kao i ja tebe?

- Sigurna sam da si toliko iskusan da možeš procijeniti što neka žena osjeća čim je vidiš!

- uzvratila mu je, previše ljuta da shvati što mu priznaje kad je dodala: - Ali uz rizik da ću povrijediti tvoj prokleti ponos, reći ću ti kako sam se točno osjećala toga dana! Osjećala sam se kao i svaki put u krevetu s tobom: naivno, nespretno i neiskusno!

Izgledao je kao da će eksplodirati. - Molim?

- Čuo si me - rekla je, ali njezino zadovoljstvo zbog njegove zatečene reakcije bilo je kratkoga vijeka, jer umjesto da bude bijesan što je precijenio njezine osjećaje, on je stavio ruku na okvir kamina da se nasloni i počeo se smijati. Smijao se dok se Meredith nije toliko naljutila da se htjela maknuti, no on se onda naglo uozbiljio.

- Oprosti - pokajnički je rekao, a oči su mu neobično, nježno zaiskrile. Matt je podigao ruku i stavio je na njezin nježni obraz, zadivljen i besramno oduševljen jer očito nije spavala s puno muškaraca, iako je imala tu urođenu senzualnost. Da jest, umjesto da se osjeća nespretno u krevetu s njim, sigurno bi znala da se njegovo tijelo zapali čim ga ona dodirne. Kako si samo prekrasna - šapnuo je.- I iznutra i izvana.- Spustio je glavu da je poljubi, ali ona je okrenula lice, tako da ju je poljubio u uho.

- Ako me poljubiš - promuklo je prošaputao, okrznuvši joj bradu usnama - dat ću ti šest milijuna. Ako noćas budeš spavala sa mnom - nastavio je, opčinjen mirisom njezina parfema i mekoćom njezine kože - dat ću ti cijeli svijet. Ali ako se doseliš k meni - nastavio je, povlačeći usne preko njezina obraza do kutka usana - dat ću ti nešto još bolje.

Budući da nije mogla lice okrenuti dalje jer joj je na putu stajala njegova ruka, te budući da nije mogla okrenuti ni tijelo jer joj je na putu stajalo njegovo, Meredith je svoj glas pokušala obojiti prezirom i istodobno ignorirati uzbuđujući dodir njegova jezika na uhu.Šest milijuna dolara i cijeli svijet! - rekla je pomalo drhtavim glasom. - Što bi mi još mogao dati ako doselim k tebi?

- Raj. - Matt je podigao glavu, uhvatio je palcem i kažiprstom za bradu te je tako prisilio da ga pogleda u oči. Bolnim je, svečanim glasom rekao: - Dat ću ti raj na zlatnom pladnju. Što god želiš, sve što želiš. Ja dolazim s tim, naravno. To je u paketu. - Meredith je glasno progutala knedlu, očarana strastvenim pogledom njegovih srebrnih očiju i raskošnom bojom njegova duboka glasa.- Bit ćemo obitelj - nastavio je, opisujući raj koji joj je nudio kad je ponovno spustio glavu. - Imat ćemo djecu... Volio bih šestero - zadirkivao ju je, stavivši usne na njezinu sljepoočnicu.- Ali bit ću zadovoljan i s jednim. Ne moraš sada odlučiti. - Ona je drhtavo udahnula, a Matt je zaključio da je za jednu večer dovoljno navaljivao. Naglo se uspravio i lagano je lupnuo ispod brade.- Razmisli - predložio joj je sa smiješkom na licu.

Meredith je otupjelo, od zaprepaštenosti i nevjerice, gledala kako se on okreće i bez riječi odlazi prema vratima. Vrata su se zatvorila za njim, a ona je zurila u njih, ukopana na mjestu, pokušavajući shvatiti sve što je on rekao. Odsutno se uhvativši za naslonjač, obišla ga je i svalila se u njega, ne znajući treba li se smijati ili plakati. Sigurno je lagao. Sigurno je bio lud. Time bi se objasnilo to što je tako odlučno ganjao smiješni cilj koji si je očito postavio prije jedanaest godina: da dokaže da je dovoljno dobar da bude u braku s njom, jednom Bancrofticom. Čitala je članke o njegovim povremenim poslovnim okršajima s

~ 333 ~

konkurentskim kompanijama ili metama preuzimanja te se iz njih se dalo naslutiti da je on gotovo neljudski usmjeren prema cilju.

Meredith je uz histeričan, uspaničen hihot shvatila da je očito ona najnovija “meta preuzimanja” Matthewa Farrella. Neće si dopustiti da vjeruje u to da je on patio za njom godinama nakon što su se razišli. Pobogu, nikada joj nije rekao da je voli dok su bili u braku, čak ni na vrhuncu strasti ili nakon toga.

No povjerovala je nekim stvarima koje joj je večeras rekao: vjerojatno se jest onih prvih godina ubijao od posla da dokaže njoj, i nesumnjivo njezinu ocu, da može zaraditi cijelo bogatstvo. To je bilo tipično za Matta, pomislila je s ironičnim osmijehom, baš kao i zdravica šampanjcem u njezino ime one večeri kad je dosegnuo zaradu od milijun dolara.

Osvetoljubiv do samoga kraja, razigrano je zaključila. Nije ni čudo da je postao takva sila u poslovnom svijetu! Palo joj je na pamet da su joj misli malo blage s obzirom na okolnosti, i nevoljko se suočila s razlogom koji stoji iza toga: još je jedna stvar koju je Matt rekao bila istinita - među njima je zaista oduvijek nešto postojalo. Od one prve večeri kad ga je upoznala među njima se odmah rodila neka neobjašnjiva veza koja ih je približila jedno drugomu tijekom onih davnih dana na farmi. Ona je to tada osjetila, ali zaprepastila se saznavši da je i Matt bio svjestan te veze. Ta ista neobjašnjivan veza htjela je ponovno isplivati na površinu onoga dana na zlokobnom ručku kad ju je zadirkivao zbog toga što nije znala što će popiti. Ponovno je procvjetala na farmi, kad je stavila ruku na njegovu i pitala ga za primirje, a onda je ojačala i postala življa dok su sjedili te večeri u dnevnoj sobi i razgovarali o poslu. Na neki način kao da su se rodili kao prijatelji. Zapravo nije mogla istinski mrziti Matta ni zbog čega.

Meredith je zbunjeno ustala, ugasila svjetiljku i krenula prema spavaćoj sobi. Stajala je pokraj svojega kreveta i počela otkapčati bluzu kad su joj se u mislima silovito pojavile one riječi kojih se odlučno nije htjela sjetiti. Ruke su joj se umirile. Spavaj sa mnom večeras i dat ču ti cijeli svijet. Doseli k meni i dat ču ti raj na zlatnom pladnju. Što god želiš, sve što želiš. Ja dolazim s tim, naravno. To je u paketu.

Očarana tim riječima, Meredith je mirno stajala, a onda je snažno odmahnula glavom i otkopčala bluzu do kraja. Taj je čovjek bio ubojit. Nije ni čudo da su se žene bacale na njega.

Ruke su joj se počele tresti pri samom prisjećanju na njegov glas koji joj je te riječi šaputao na uho! Stvarno, zaključila je dok je pokušavala potisnuti bezvoljni osmijeh, kad bi mogao prodavati sav taj silan seksipil, ne bi morao ni raditi! Osmijeh joj je malo iščeznuo kad se pitala koliko je još drugih žena ponudio svoj raj, a onda je shvatila da je odgovor sigurno: nijednoj. U nijednom živopisnom izvještaju o njegovu osobnom životu nije vidjela nijednu informaciju o tome da ne živi sam. Osjećala se neobjašnjivo bolje sada kada se toga sjetila. A bila je preiscrpljena zbog emocionalnog kaosa protekla dva dana da bi se zapitala nije li to malo čudno.

Kad je legla u krevet, sjetila se Parkera i odmah se oneraspoložila. Cijeli se dan nadala da će je nazvati. Bez obzira na to kako su se razišli, u dubini je duše znala da ni on ni ona ne žele razvrgnuti zaruke. Palo joj je na pamet da možda on čeka da ona njega nazove. Sutra, odlučila je. Sutra će ga nazvati i pokušati ga natjerati da shvati.

~ 334 ~

ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE - Jutro, Matt - rekao je Joe kad je Matt sjeo na stražnje sjedište limuzine u 8:15 sutradan ujutro, a potom je nelagodno pogledao sklopljene novine u Mattovoj ruci i dodao: - Ovaj... Je li sve u redu? Mislim, s tobom i tvojom ženom?

- Ne baš - ironično je rekao Matt. Ne obazirući se na Chicago Tribune koji je inače svako jutro čitao u autu, Matt je ispružio noge i gledao kroz bočni prozor. Na usnama mu se pojavio lagan osmijeh kad je limuzina krenula, a on je počeo misliti na Meredith. Prošlo je nekoliko minuta prije nego što je Matt primijetio da njegov auto ovoga jutra ne juri ulicama.

Zbunjeno je podigao pogled i vidio da ga Joe gleda u retrovizoru. - Nešto te muči? - pitao je Matt.

- Ne, zašto?

- Propustio si priliku presjeći ono dostavno vozilo. - Joe je bez riječi prestao gledati u retrovizor, nagazio na gas, a Matt je opet ugodno nastavio razmišljati o Meredith.

Razmišljao je o njoj dok nije stigao u zgradu Haskella, a kad je izašao iz auta u podzemnoj garaži, natjerao se da počne razmišljati o poslovnom danu koji ga čeka.

- Dobro jutro, Eleanor - rekao je sa smiješkom na licu dok je prolazio kroz ured svoje tajnice i potom otvorio vrata. - Jutros izgledaš jako dobro.

- Dobro jutro - uspjela je reći čudnim, zaprepaštenim glasom. U skladu s njihovom uobičajenom jutarnjom rutinom, slijedila ga je u ured i stala pokraj njegova stola s notesom u jednoj ruci te poštom i telefonskim porukama u drugoj, spremna da zapiše njegove upute kako da što riješi. Matt je vidio kako ona gleda u novine kad ih je bacio na stol, ali pozornost mu je odvukla hrpa telefonskih poruka koje je držala. - Tko je uputio sve te pozive?

- Mediji - s gađenjem je odgovorila kad ih je počela pregledavati. - Iz Tribunea su zvali četiri puta, a iz Sun-Timesa triput. UPI je upravo na čekanju u mojemu uredu, a oni iz Associated Pressa dolje su u glavnom predvorju, zajedno s novinarima s lokalne televizije i radiopostaja. Zvale su sve četiri velike mreže, kao i CNN. S vama žele razgovarati iz časopisa People, ali iz National Tattlera htjeli su razgovarati sa mnom: rekli su da “žele saznati o skandalu iz tajničine perspektive”. Spustila sam im slušalicu. Također ste imali dva anonimna poziva u kojima su pozivatelji zaključili da ste sigurno homoseksualac, i jedan poziv gospođice Avery, koja mi je rekla da vam kažem da ste prevarantski gad. Tom Anderson je nazvao da pita može li vam kako pomoći, a zaštitar u predvorju zvao je da zatraži pojačanje kako bi spriječili novinare da ne upadnu ovdje. Zastala je i pogledala ga. To sam već riješila.

~ 335 ~

Matt se namrštio i razmišljao o poslovnim aktivnostima raznih Intercorpovih kompanija, pokušavajući se dosjetiti što je moglo uzrokovati takvu strku u javnosti. - Što se to dogodilo, a da ja ne znam?

Ona je turobno kimnula prema sklopljenim novinama na Mattovu stolu. - Jeste li otvorili novine?

- Nisam - rekao je Matt, uzeo Tribune i razdraženo ga otvorio - ali ako se sinoć dogodilo nešto što je izazvalo buru u medijima, Anderson me trebao nazvati ku... - Pogledao je naslovnicu i ukipio se, na trenutak se ne mogavši oporaviti od šoka: u njega su gledale Meredithina slika, njegova slika i slika Parkera Reynoldsa ispod gorućeg naslova: LAŽNI ODVJETNIK PRIZNAJE DA JE PREVARIO POZNATE KLIJENTE Brzo je otvorio novine i stisnute brade počeo čitati članak: Sinoć je policija u Bellevilleu, Illinois, uhitila Stanislausa Spyzhalskog, 45, na temelju optužbi za prevaru i odvjetničke poslove bez dozvole.

Prema bellevilleskoj policiji, Spyzhalski je priznao da je tijekom proteklih petnaest godina prevario stotine klijenata, krivotvorivši potpise sudaca na dokumentima koje nikada nije podnio sudu, uključujući i rješenje o razvodu za koji je angažiran prije deset godina, a kojim se nasljednica robne kuće Meredith Bancroft trebala razvesti od svog navodnog supruga industrijalca Matthewa Farrella. Meredith Bancroft, koja je ovaj mjesec objavila da će se udati za bankara Parkera Reynoldsa...

Matt je divlje opsovao i podigao pogled s članka, brzo razmišljajući o mogućim posljedicama svega ovoga, a onda je pogledao svoju tajnicu i počeo joj brzo izdavati naredbe: - Nazovi Pearsona i Levinsona, a onda pronađi mojega pilota. Nazovi Joea O’Haru u auto i reci mu da spremno čeka upute i nazovi moju ženu.

Kimnula je i otišla, a Matt je dovršio čitati članak.

U policiji kažu da ih je na Spyzhalskog upozorio jedan muškarac iz Bellevillea koji je pokušao dobiti kopiju poništenja braka u sudnici St. Clair County. Bellevilleska policija već je pronašla neke spise Spyzhalskoga, ali osumnjićeni je odbio predati ostatak prije sutrašnjeg saslušanja, na kojemu se namjerava sam zastupati. Ni Farrell, ni Bancroftica, ni Reynolds nisu bili dostupni za komentar... Pojedinosti o navodnom razvodu Bancroft-Farrell nisu otkrivene, ali glasnogovornik bellevilleske policije kaže da vjeruju da će ih Spyzhalski, kojega opisuju kao osebujnu osobu koja se ne kaje, sigurno obznaniti...

Mattu je srce stalo pri pomisli da će se otkriti pojedinosti razvoda. Meredith se razvela od njega na temelju napuštanja i nanesenih duševnih boli, zbog čega će njegova ponosna mlada žena izgledati jadno i bespomoćno kad je se dočepaju mediji. Obje slike bile su

~ 336 ~

poražavajuće za privremenu predsjednicu jedne nacionalne korporacije, koja se nadala da će joj to mjesto biti dodijeljeno za stalno kad joj otac ode u mirovinu.

Priča se nastavljala na trećoj stranici, a Matt ju je naglo okrenuo i stisnuo zube zbog onoga što je ugledao. Ispod podebljanog naslova Ljubavni trokut? nalazila se slika na kojoj se Meredith smiješi Parkeru dok su plesali na nekom događaju u dobrotvorne svrhe u Chicagu te slična slika Matta kako pleše s nekom crvenokosom ženskom na dobrotvornom balu u New Yorku. Ispod slika bila je priča koja je počela opisom kako je Meredith prije nekoliko tjedana na opernom balu ignorirala Matta, a onda je išao detaljan opis njihovih navika izlaženja s drugima. Matt je stisnuo gumb na interfonu baš kad je Eleanor dojurila u njegov ured. - Što se, kvragu, događa s tim pozivima? - ljutito je pitao.

- Pearson i Levinson ne mogu doći prije devet - počela je referirati. - Vaš je pilot na probnom letu s novim motorom i ostavila sam poruku da nazove čim sleti, što bi trebalo biti za dvadesetak minuta. Joe O’Hara vraća se ovamo autom. Rekla sam mu da pričeka u garaži, kako bi izbjegao novinare u predvorju...

- Što je s mojom ženom? - prekinuo ju je Matt, nesvjesno je drugi put u pet minuta tako nazvavši. Čak je i Eleanor izgledala napeto. - Njezina tajnica kaže da još nije stigla, a čak i da jest, gospođica Bancroft joj je naredila da vam kaže da se sva komunikacija između vas dvoga u budućnosti mora odvijati preko odvjetnika.

- To se promijenilo - kratko je rekao Matt. Podigao je ruku i prešao njome preko zatiljka, odsutno masirajući napete mišiće, želeći doći do Meredith prije nego što se ona sama pokuša suočiti s novinarima. - Kako je zvučala njezina tajnica dok si razgovarala s njom? Je li zvučala kao da je ondje sve normalno?

- Zvučala je kao da je pod opsadom.

- To znači da je primila iste pozive kao i ti jutros. - Zaobišavši stol, Matt je uzeo kaput i krenuo prema vratima. - Neka me odvjetnici i pilot nazovu na njezin broj - naredio joj je. - I nazovi naš odjel za odnose s javnošću. Onomu tko ga vodi reci da drži medije u neizvjesnosti i da ih nipošto ne razljuti. Zapravo, neka se prema njima odnose vrlo ljubazno i neka im obećaju da će danas poslijepodne dobiti izjavu... U jedan sat. Nazvat ću iz Meredithina ureda i obavijestiti odnose s javnošću gdje da im kažu da dođu. U međuvremenu dajte im prokletu užinu ili nešto dok čekaju.

- Ozbiljni ste vezano uz hranu?- pitala je, znajući da novinare inače izbjegava kad se upliću u njegov privatni život ili im kaže da se gone, iako malo drukčijim riječima.

- Ozbiljan sam - izustio je Matt kroz stisnute zube. Zastao je na vratima da joj da zadnju uputu. - Nazovi Parkera Reynoldsa. I njega će mediji opkoliti. Reci mu da me nazove u Meredithin ured i neka u međuvremenu govori medijima točno ono što im mi ovdje govorimo.

Meredith je u 8:35 izašla iz dizala i krenula prema svojem uredu, sretna što će morati raditi i tako neće imati vremena misliti na Matta, što je radila gotovo cijelu noć i zbog čega se probudila kasnije nego što je trebala. Ovdje će morati privremeno zaboraviti na svoje osobne probleme i usredotočiti se na posao.

~ 337 ~

- Dobro jutro, Kathy - rekla je recepcionarki, a onda je pogledala uokolo gotovo praznim prostorom. Izvršni direktori, koji su radili do kasno, rijetko su dolazili prije devet, ali uredsko osoblje moglo se vidjeti i puno prije nego sada, jer su počinjali raditi u 8:30. - Gdje su svi? Što se događa? - pitala je.

Kathy ju je začuđeno pogledala i nervozno uzdahnula. - Phyllis je otišla dolje razgovarati sa zaštitarima. Vaši su pozivi na čekanju u centrali. Mislim da su skoro svi drugi u kafiću.

Meredith se namrštila i slušala upornu zvonjavu telefona niz hodnik.- Je li nečiji rođendan? - pitala je. Bio je ritual da cijelo osoblje na dva administrativna kata ode u kafić tijekom radnog dana na kavu i tortu kad je bio nečiji rođendan, ali do sada to nikada nije stvaralo tako neobičnu i neprihvatljivu nestašicu potrebne radne snage. Njezin rođendan bio je za dva dana, u subotu, shvatila je Meredith i na trenutak se zapitala nisu li joj možda organizirali neku raniju zabavu kao iznenađenje.

- Mislim da nije nikakva proslava - nelagodno je rekla Kathy.

- Aha - rekla je Meredith, iznenađena dosad neviđenim nemarom inače savjesnog uredskog osoblja. Zastavši u uredu da ostavi kaput i aktovku, smjesta je otišla u kafić. Čim je prišla aparatu za kavu, pogledalo ju je dvadesetak parova očiju. - Tamo kao da zvoni uzbuna za požar, dame i gospodo - rekla je Meredith i činjenično se nasmiješila, neugodno iznenađena napetom tišinom i zurenjem prisutnih, koji su držali novine.- Kako bi bilo da odgovorite na te pozive?- dodala je, ali bespotrebno, jer oni su već jurili van, mrmljajući dobro jutro i ispričavam se.

Baš kad je sjela za svoj stol i popila prvi gutljaj kave, u ured je dojurila Lisa, držeći hrpu novina. - Mer, tako mi je žao! - povikala je. - Kupila sam sve primjerke s kioska ovdje ispred tako da ih više ne mogu prodavati. Jedino sam se toga dosjetila da ti pomognem!

- Da mi pomogneš? - pitala je Meredith sa zbunjenim smiješkom na licu.

Lisa je razjapila usta te je još čvršće uhvatila novine, kao da ih želi sakriti. - Nisi vidjela novine od jutros, zar ne?

Meredith se sada već naježila od zabrinutosti. - Nisam, kasno sam se probudila i nisam stigla. Zašto? Što se dogodilo?

Lisa je s očitom nevoljkošću polako stavila hrpu novina na Meredithin stol. Meredith je odvratila pogled s Lisina blijedog lica, pogledala novine, a onda napola ustala sa stolca.- O, moj Bože!- izustila je i zgroženim pogledom preletjela preko slova. Odložila je šalicu s kavom i ustala, tjerajući se da čita sporije. Onda je okrenula treću stranicu i pročitala malo senzacionalniji i osobniji članak koji se ondje nalazio. Kad je završila, pogledala je Lisu s čistom panikom u očima.- O, moj Bože! - ponovno je šapnula.

Obje su se trgnule kad je Phyllis zalupila vrata Meredithina ureda i pojurila prema njima.- Bila sam u odjelu sigurnosti - rekla je, raščupane kratke kose, kao da ju je mrsila prstima. - Opkolili su nas novinari na ulaznim vratima i čekali da otvorimo. Počeli su ulaziti na ulaz za zaposlenike, pa ih je Mark Braden sve pustio unutra i rekao im da idu u auditorij.

Telefon zvoni bez prestanka. Uglavnom zovu novinari, ali zvala su te također dva člana uprave koja odmah žele razgovarati s tobom. Gospodin Reynolds zvao je triput, a gospodin Farrell jedanput. Mark Braden želi upute. Kao i ja!

~ 338 ~

Meredith se pokušala usredotočiti, ali iznutra je drhtala od mučnog straha. Prije ili poslije neki će novinar iskopati razloge zašto se razvela od Matta. Netko će progovoriti: netko od posluge, netko iz bolnice, i cijeli će svijet znati da je bila glupa, trudna tinejdžerica koja se udala za muža koji je nije htio. Njezin ponos i njezina privatnost raspast će se na komadiće. Drugi ljudi griješe i krše pravila, ogorčeno je pomislila, ali se izvuku. No kod nje to nije bilo tako: ona je stalno iznova morala plaćati zbog toga.

Tada je iznenada shvatila što će svi misliti kad taj lažni odvjetnik otkrije pojedinosti oko njezina razvoda te je osjetila kako se soba mučno okreće. S obzirom na to da njezin otac nije bio zadovoljan nekim lijepim i pristojnim razlogom, kao što su nepomirljive razlike, ne samo da će je prikazati kao neku promiskuitetnu tinejdžericu bez dovoljno pameti da se zaštiti nego će je također prikazati kao jadni predmet napuštanja s nanesenim duševnim bolima!

A Parker... Dragi Bože! Parker je bio ugledan bankar, a novinari će ga uvući u ovaj kaos.

Iznenada se sjetila Matta i toga kako će ovo utjecati na njega, te joj se silno smučilo. Kad ljudi saznaju da je svojoj tužnoj jadnoj trudnoj ženici nanio duševne boli i onda ju napustio, njegov ugled i dobar glas bit će nepovratno uništeni...

- Meredith, molim te, reci mi što da radim. - Phyllisin molećivi glas kao da je dolazio izdaleka. - Upravo mi zvoni telefon na stolu.

Lisa je podigla ruku. - Daj joj vremena da razmisli, novine je vidjela tek kad si ušla.

Meredith se svalila na naslonjač, odmahnula glavom da je razbistri, znajući da mora učiniti nešto, bilo što. Kako nije imala drugih ideja, polako je rekla: - Slijedit ćemo isti postupak kao kada se u robnoj kući dogodi nešto vrijedno pažnje: obavijestit ćemo centralu da provjeri svaki poziv i da onda novinarske pozive preusmjeri u odjel za odnose s javnošću. - Bolno je uzdahnula. - Reci Marku Bradenu da novinare i dalje vodi u auditorij.

- Da, ali što želiš da odnosi s javnošću kažu novinarima?

Pogledavši Phyllis, Meredith je teško uzdahnula i priznala:- Ne znam još. Samo im reci neka pričekaju... - Prekinula je kad je netko pokucao na vrata, a sve tri su se okrenule kad je recepcionarka provirila unutra i nervozno rekla: - Oprostite na smetnji, gospođice Bancroft, ali stigao je gospodin Farrell i vrlo vas uporno želi vidjeti. Mislim da neće prihvatiti odgovor ne. Da nazovem zaštitare?

- Ne! - rekla je Meredith, pripremajući se da se suoči s Mattovim opravdanim bijesom. Phyllis, uvedi ga ovamo, može?

Nakon što je pažljivo promotrio prema kojem uredu ide recepcionarka, Matt je nestrpljivo čekao na recepciji, ne obazirući se na očarano zanimanje koje je njegova prisutnost budila kod tajnica, službenika i izvršnih direktora koji su izlazili iz dizala.

Ugledao je recepcionarku kako s još jednom ženom izlazi iz Meredithina ureda, te je zakoračio naprijed, potpuno spreman preskočiti ili zaobići obje žene ako ga Meredith iz nekog blesavog razloga ne želi vidjeti. - Gospodine Farrell - rekla je zgodna brineta u kasnim dvadesetima, uspijevajući zvučati profesionalno unatoč nesigurnu osmijehu - ja sam Phyllis Tilsher, tajnica gospođice Bancroft. Žao mi je što ste morali čekati. Hoćete li poći sa mnom, molim vas?

Tjerajući se da je ne prestigne, Matt je pustio da je otprati do Meredithina ureda, čija je vrata otvorila i zakoračila ustranu. Bilo koji drugi put Mattova bi se prsa ispunila ponosom

~ 339 ~

zbog nevjerojatna prizora koji je ugledao: za veličanstvenim stolom na drugom kraju ureda, raskošno obložena drvenim pločama, koji je odisao prikrivenim bogatstvom i tihim dostojanstvom, sjedila je Meredith Bancroft sa zlatnom kosom skupljenom u sjajnu punđu i izgledala poput mlade kraljice koja bi trebala sjediti na prijestolju, a ne na kožnom naslonjaču s visokim naslonom. Ta kraljica trenutno je bila vrlo blijeda i zabrinuta.

Odvrativši pogled s nje, pogledao je tajnicu i nesvjesno počeo preuzimati kontrolu.

Očekujem dva poziva ovamo - brzo joj je rekao. - Javite mi čim ih spoje. Tko god drugi bude zvao, recite im da smo na sastanku vezanu uz troškove i da nas se ne smije ometati.

Nikoga ne puštajte kroz ta vrata!

Phyllis je kimnula i brzo otišla te zatvorila vrata za sobom, a Matt je krenuo prema Meredith, koja je polako ustajala i obilazila stol da mu priđe. Okrenuvši glavu prema crvenokosoj ženi koja je stajala pokraj prozora i gledala ga s neprikrivenom očaranošću, Matt je pitao: - Tko je to?

- Lisa Pontini - odsutno je rekla Meredith - stara prijateljica. Pusti je da ostane. Zašto dodala je u stanju otupjele zbunjenosti - ovdje imamo sastanak vezan uz troškove?

Matt se sjetio imena Lise Pontini iz davnih dana. Potisnuvši poriv da Meredith uzme u naručje i pokuša je utješiti, znajući da bi ona odbila i jedno i drugo, utješno joj se nasmiješio i pokušao zadirkujućim glasom reći: - Time ćemo privremeno odvratiti zaposlenike, ako budu mislili da se ovdje odvija posao po uobičajenom dosadnom redu. Možeš li smisliti išta dosadnije od troškova? - Pokušala se nasmiješiti na njegov duhovit način razmišljanja, ali nije uspjela, pa je Matt rekao tiho, ali silovito: - Uz malo sreće izvući ćemo se tek s nekoliko ogrebotina, ali bez ožiljaka. Znači, možeš li mi vjerovati i napraviti ono što ja kažem?

Meredith je zurila u njega te počela shvaćati da on zapravo uskače i pomaže umjesto da krivi nju i njezina oca za ovu katastrofu. Polako se uspravila, osjećajući kako joj se iznenada vraćaju snaga i razum. Kimnula je i rekla: - Da. Što želiš da napravim?

Umjesto da odgovori, Matt se nasmiješio zbog toga kako se brzo i hrabro oporavila.Jako dobro - tiho je rekao.- Predsjednici kompanija nikada se ne boje.

- Nego blefiraju - zaključila je i pokušala se nasmiješiti.

- Tako je.- Nasmiješio se. Htio je još nešto reći, ali oglasio se interfon. Meredith je podigla slušalicu, slušala i ispružila slušalicu njemu. - Moja tajnica kaže da je David Levinson na prvoj liniji, a na drugoj je liniji netko po imenu Steve Salinger.

Umjesto da uzme slušalicu, pitao je: - Je li ovo zvučnik? - Shvativši da želi da ona sluša, Meredith se nagnula i pritisnula gumb, čime je omogućila svima u prostoriji da čuju što pozivatelj govori. Čim je to učinila, Matt je prstom pritisnuo svjetlo na drugoj liniji. - Steve rekao je - je li Lear spreman za let?

- Naravno, Matt. Upravo sam izveo probni let i leti jako i slatko.

- Dobro. Pričekaj. - Matt je taj poziv stavio na čekanje, javio se na drugu liniju i bez ikakva uvoda pitao Levinsona: - Jesi li vidio novine?

- Jesam, kao i Bill Pearson. To je prava zbrka, Matt, a bit će još i gore. Želiš li da nešto napravimo?

- Da. Ići ćete u Belleville i predstaviti se svom novom “klijentu”, a onda ćete tog gada izvući iz zatvora.

- Molim?

~ 340 ~

- Čuo si me. Izvuci ga pomoću jamčevine i uvjeri ga da ti preda svoje spise jer si mu ti odvjetnik. Kad to napravi, učinit ćeš što je potrebno da naše rješenje o razvodu braka ne dospije u novinarske ruke, pod pretpostavkom da taj gad još ima primjerak rješenja. Ako nema, onda učini što moraš da ga uvjeriš da zaboravi pojedinosti.

- Koje su bile pojedinosti? Koje je razloge naveo u rješenju?

- Nisam bio pri zdravoj pameti kad sam primio taj prokleti primjerak, ali koliko se sjećam, navedeni su bili napuštanje i nanošenje duševnih boli. Meredith je ovdje, pitat ću nju. - Pogledao je Meredith i nježnijim je glasom pitao: - Sjećaš li se nekih drugih pojedinosti, bilo čega što bi moglo osramotiti tebe ili mene?

- Bio je ček na deset tisuća dolara kojim te moj otac isplatio.

- Koji ček? Ne znam ništa o tome, a u mojim dokumentima to se ne spominje.

- Na mom primjerku rješenja tako piše i piše da si ga primio. Levinson je sve čuo, a glas mu je bio prožet ironijom. - Ma to je izvrsno! Mediji će doći na svoje kad budu pretpostavljali što to nije bilo u redu s tvojom ženom da je ti - koji tada nisi imao ni centa nisi mogao podnijeti, čak ni s tolikim novcem.

- Ne budi kreten! - Matt je bijesno prekinuo Levinsona prije nego što ovaj kaže još nešto čime će uzrujati Meredith. - Prikazat će me kao grebatora koji je napustio ženu. Ali njihovi su zaključci nevažni ako odeš u Belleville i obuzdaš Spyzhalskog prije nego što sutra sve izbrblja.

- To možda neće biti tako lako. U vijestima sam čuo da se želi sam zastupati. Očito je riječ o čudaku koji se veseli izvođenju predstave za sud i medije.

- Onda ga natjeraj da se predomisli! - odsjekao ga je Matt.- Traži odgodu saslušanja, izbavi ga iz grada i smjesti ga nekamo gdje ga mediji neće uspjeti pronaći. Nakon toga ja ću se pobrinuti za tog gada.

- Ako ima dokumente, oni će se nakon nekog vremena morati predati kao dokaz. A morat će biti obaviještene i njegove druge žrtve.

- To ćeš poslije rješavati s tužiteljem - kratko je rekao Matt. - Moj te avion čeka na Midwayu. Nazovi me kad sve riješiš.

- Dobro - rekao je Levinson.

Ni ne pozdravivši ga, Matt je prekinuo razgovor i vratio se svome pilotu.- Budi spreman poletjeti za Belleville u Illinoisu, za sat vremena. Imat ćeš dva putnika. Na povratku će ih biti trojica i negdje ćeš sletjeti da jednog istovarite. Oni će ti reći gdje.

- Dobro.

Kad je poklopio, Meredith ga je pogledala, malo omamljena njegovim metodama i brzinom. - Kako se - pitala je uz prigušeni smijeh - namjeravaš pobrinuti za Spyzhalskoga?

- To prepusti meni. Sad nazovi Parkera Reynoldsa. Još nismo gotovi.

Meredith je poslušno nazvala Parkera. Čim se javio, bilo je očito da on situaciju doživljava ozbiljno.- Meredith, pokušavam te dobiti cijelo jutro, ali svi su tvoji pozivi na čekanju.

- Jako mi je žao zbog svega ovoga - rekla je, prezabrinuta da bi razmišljala o tome kako je neprikladno ovaj razgovor voditi preko zvučnika. - Ne mogu ni reći koliko.

~ 341 ~

- Nisi ti kriva - rekao je i teško uzdahnuo. Sada moramo odlučiti što ćemo učiniti. Mene opsjedaju upozorenjima i savjetima. Onaj bahati kujin sin za kojega si se udala naredio je svojoj tajnici jutros da me nazove i da mi upute kako bih se trebao ponašati. Tajnici! Onda je moj upravni odbor odlučio da trebam dati izjavu i poreći da znam bilo što o ovome...

- Ni slučajno!- bijesno ga je prekinuo Matt.

- Tko je to, kvragu, rekao? - ljutito je pitao Parker.

- Ja sam to rekao, a ja sam kujin sin za kojega se udala. - Matt mu je odbrusio i pogledao Lisu Pontini, koja se iznenada naslonila na zid i tresla od smijeha, stavivši ruku na usta.- Ako daš takvu izjavu, izgledat će kao da bacaš Meredith vukovima.

- Nemam namjeru učiniti išta slično!- ljutito je uzvratio Parker. - Meredith i ja smo zaručeni.

Meredith su preplavili osjećaji nježnosti i zahvalnosti kad je čula njegove riječi. Mislila je da on želi okončati njihove zaruke, a on je zapravo bio sada uz nju, kad je bilo gore nego ikada. Nesvjesna onoga što radi, nježno se nasmiješila u telefon.

Matt je vidio taj osmijeh i brada mu se stegnula, ali usredotočio se na trenutni problem.- Danas u trinaest sati - obavijestio je Parkera, ali i Meredith - ti, Meredith i ja održat ćemo zajedničku konferenciju za medije. Ako procure detalji iz našeg rješenja o razvodu, Meredith će izgledati kao žrtva napuštanja s nanesenim duševnim bolima.

- To mi je jasno - protisnuo je Parker.

- Dobro - sarkastično je odgovorio Matt.- Onda ćeš moći učiniti sljedeće: tijekom naše konferencije za medije pretvarat ćemo se da smo složni. Djelovat ćemo pod pretpostavkom da će procuriti detalji o razvodu i unaprijed ćemo ih neutralizirati.

- Kako?

- Tako što ćemo se pojaviti pred svima i ponašati se kao lijepa bliska obitelj u kojoj svi članovi svesrdno suosjećaju jedan s drugim, a pogotovo s Meredith. Želim da danas poslijepodne svaki prisutni novinar čuje i vidi toliko da nam se na nekoliko tjedana maknu iz života i ne smetaju nam. Želim da s konferencije odu puni suosjećanja i uvjereni da među nama nema animoziteta. - Matt je zastao, pogledao Meredith i pitao: - Gdje možemo okupiti sve novinare? Intercorpova dvorana za sastanke nije jako velika...

- Naš auditorij jest - brzo je rekla Meredith. - Već je ukrašen za božićnu predstavu, tako da je lijep i spreman.

- Jesi li čuo?- Matt je oštro pitao Parkera. - Jesam!

- Onda dođi ovamo što prije možeš, tako da možemo pripremiti izjavu - naredio mu je Matt i odmah poklopio. Pogledao je Meredith, a njezin pogled uklonio je ljubomoru koja ga je izjedala otkako se nasmiješila Parkerovu glasu: gledala ga je s divljenjem, sa zahvalnošću i s malo strahopoštovanja. I jako zabrinuto.

Baš je htio reći nešto utješno, kad se Lisa Pontini iznenada odgurnula od zida, a usne su joj razigrano drhtale. - Prije sam se pitala kako si postigao da Meredith zanemari sav oprez i spava s tobom, zatrudni, uda se i gotovo ode s tobom u Južnu Ameriku, i to samo u nekoliko dana. Sada mi je jasno što se dogodilo. Ti nisi tajkun, nego tajfun. Jesi li kojim slučajem pitala je - ikada glasao za demokrate?

- Jesam - ravnodušno je priznao Matt.- Zašto?

~ 342 ~

- Samo me zanimalo - lagala je, primijetivši kako se Meredith ljutito mršti. Lisa se uozbiljila, pružila mu ruku i tiho rekla:- Jako mi je drago što sam napokon upoznala Meredithina supruga.

Matt joj se nasmiješio i rukovao se s njom. Zaključio je da mu se Lisa Pontini jako sviđa.

~ 343 ~

ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE Meredith je na Mattov prijedlog pozvala na konferenciju za medije sve izvršne direktore robne kuće i više rukovoditelje, kako bi se prekinulo nagađanje među zaposlenicima robne kuće. Kako bi udobrovoljili novinare, na Meredithin zahtjev potpuno je opustošen odjel delikatesa Bancroft’sa. Svih 150 novinara u auditoriju već je uživalo u izdašnim količinama uvezene hrane i skupog vina.

Dok je čekala iza pozornice s dvojicom muškaraca koji su joj pohitali u pomoć, Meredith nije osjećala samo zahvalnost, nego i neki čudni spokoj. Zaboravila je nagodbu koju joj je Matt nametnuo, kao i svađu s Parkerom od neki dan; jedino je bilo važno to što joj obojica žele pomoći u trenutku kada ih treba. Pokušavajući zaustaviti neizbježan napad nervoze, pogledala je Matta. On je stajao tek metar dalje od Parkera i gledao izjavu za javnost koju su zajedno sastavili, ali uglavnom je bila njegovo djelo. Parker je radio isto to, a Meredith je znala zašto se oni tako ponašaju: obojica su namjerno izbjegavali razgovarati, pa čak i pogledati se. U njezinu uredu jedan prema drugomu odnosili su se s hladnom pristojnošću dok su raspravljali kako točno sročiti izjavu koju će pročitati Bancroft’sov direktor odnosa s javnošću, ali njihov uzajamni animozitet bio je i više nego očit. Obojica su se složila da će se pretvarati da su prijatelji kad izađu na pozornicu, ali Meredith nije bila sigurna da će to biti uvjerljivo, budući da je bilo tako očito da se ne podnose.

Sada dok ih je gledala taj instinktivni animozitet bio je gotovo smiješan, jer je iznenada postala svjesna toga koliko su njih dvojica bili slični. Obojica su bili neuobičajeno visoki i neporecivo zgodni: Parker u svom besprijekorno skrojenu plavom odijelu s prslukom i ključem Phi Beta Kappa diskretno pričvršćenim za džep prsluka, a Matt u prekrasnom crnom odijelu sa svjetlosivim prugama koje su mu još više proširile ramena. Parker ju je s tom svojom plavom kosom prošaranom pramenovima i plavim očima uvijek podsjećao na Roberta Redforda, a danas više nego ikad. Pogledavši Matta da ih usporedi, proučavala je oštre rubove njegove brade i obraza, strogo oblikovane usne i gustu tamnosmeđu kosu koja je bila prekrasno ošišana i namještena. Kad malo bolje razmisli, naglo je zaključila Meredith, njih dvojica uopće nisu bili slični. Parker je bio utjelovljenje kulturne, civilizirane profinjenosti, dok Matt... To nije bio. Matt je čak i sada odisao nekom odvažnom, drskom silovitošću koju nije moglo prikriti ni jedanaest godina usvajanja socijalnih vještina.

Zapravo, njegovo lice bilo je presurovo, pregrubo da bi bilo klasično lijepo - osim trepavica, pomislila je Meredith i u sebi se nasmiješila. Imao je nevjerojatno guste, bujne trepavice.

Odjednom je buka u auditoriju utihnula, svjetla su se pojačala, mikrofon je zapištao, a Meredithin puls počeo se ubrzavati i natjerao je da misli samo na sljedećih nekoliko minuta.

- Dame i gospodo - rekao je direktor odnosa s javnošću Bancroft’sa - prije nego što

~ 344 ~

gospođica Bancroft, gospodin Reynolds i gospodin Farrell izađu da vam odgovore na moguća dodatna pitanja, zamolili su me da pročitam sljedeću izjavu s činjenicama koje su njima poznate, a koje se odnose na incident koji je razlog vašem današnjem okupljanju ovdje. Evo izjave: Prije tri tjedna gospodin Reynolds prvi je uočio nepravilnosti u rješenju o razvodu, koji je navodno ishodio određeni Stanislaus Spyzhalski. Odmah nakon toga gospođica Bancroft i gospodin Farrell sastali su se ‘ da rasprave o tome...

Kad se izjava bližila kraju, Parker i Matt odložili su svoje primjerke izjave i krenuli prema Meredith, tako da joj je svaki stao s jedne strane.- Spremna?- pitao ju je Parker. Ona je kimnula, nervozno poravnavajući ovratnik ružičastog vunenog kostima. - Izgledaš prekrasno - tješio ju je, ali Matt se zabrinuto namrštio zbog njezinih napetih crta lica.

- Opusti se - upozorio ju je.- Svi smo žrtve, a ne počinitelji, zato nemoj onamo izaći ukočeno i šutljivo, jer će nastaviti kopati u potrazi za nečime što skrivamo. Budi prirodna i smiješi im se, Meredith - očajnički je rekao, gledajući je kako se bori da dođe do zraka. - Ne mogu ovo napraviti sam! Trebam tvoju pomoć!

To je zvučalo toliko nevjerojatno jer je bila riječ o čovjeku koji je svladao svaku prepreku koju mu je ona pokušala postaviti u posljednje vrijeme da se morala nasmijati, iako je samo trenutak prije bila obuzeta ljutitim strahom što će morati javno govoriti o svom privatnom životu.- To je moja cura - rekao je i zadovoljno se nasmiješio.

- Možeš mislit’ da je ! - odbrusio mu je Parker kad je direktor odnosa s javnošću završio s čitanjem izjave i izgovorio njihova imena, što je značilo da je bio njihov red da dođu na pozornicu.

Zasljepljujuće bljeskalice eksplodirale su čim su oni izašli na pozornicu, a svjetlo minikamera pratilo ih je poput jarkih, bijelih očnih jabučica dok su se penjali na podij s nizom mikrofona. Odlučili su da Matt započne razgovor s novinarima, a Meredith je bila iznenađena duhovitom taktikom koju je pritom primijenio:- Lijepo da ste došli na našu malu improviziranu svečanost, dame i gospodo - rekao je. - Da smo jučer znali da ćete danas biti ovdje, doveli bismo slonove iz cirkusa da doživljaj bude potpun. - Čekao je da smijeh utihne, a onda je rekao:- Bit ćemo ovdje samo pet minuta, pa neka pitanja budu kratka i relevantna. Ja imam sve vrijeme ovoga svijeta da budem s vama - našalio se, ponovno zastavši da smijeh utihne - ali Meredith mora voditi robnu kuću, a Parker poslijepodne ima zakazane sastanke.

Time što je namjerno, prijateljski upotrijebio Parkerovo i Meredithino ime, izazvao je muk, ali očekivani kaos pitanja nastupio je gotovo istog trena. Najglasniji je bio novinar CBS-a koji je iz prvog reda upitao: - Gospodine Farrell, zašto je vaš brak s gospođicom Bancroft bio tajna?

- Ako me pitate zašto tada niste znali za njega - glatko je odgovorio Matt - odgovor je da ni Meredith ni ja nismo bili zanimljivi javnosti prije jedanaest godina.

- Gospodine Reynolds - povikao je novinar Chicago Sun-Timesa - hoće li se odgoditi vaše vjenčanje s gospođicom Bancroft?

Parker se nasmiješio kratko i hladno. - Kao što ste čuli u pročitanoj izjavi, Meredith i F...

I Matt - ispravio se, pokušavajući se ljubazno nasmiješiti Mattu - najprije će morati dobiti pravomoćni razvod. Naravno, naše vjenčanje morat će se odgoditi dok se to ne završi. Kada ne bismo čekali, Meredith bi bila kriva za bigamiju.

~ 345 ~

Riječ bigamija bila je pogrešna, i čim ju je izgovorio, Meredith je osjetila da se Parker ljuti na sebe. Također je osjetila kako se opušteno raspoloženje novinara koje je Matt pokušao stvoriti mijenja i postaje napeto. Čak se i ton pitanja promijenio: - Gospodine Farrell, jeste li vi i gospođica Bancroft već zatražili razvod? - pitao je jedan novinar.- Ako jeste, na temelju čega ste to učinili i gdje?

- Nismo - glatko je odgovorio Matt. - Još nismo.

- Zašto niste? - pitala je žena s WBBM-a.

Matt ju je pogledao s komičnim izrazom očaja. - Moje povjerenje u odvjetnike trenutno baš nije na visini. Možete li mi vi preporučiti kojega?

Meredith je znala koliko se on trudi održati ozračje opuštenim, a kad je sljedeće pitanje bilo upućeno njoj, zaklela se da će mu pomoći koliko može. - Gospođice Bancroft - povikao je muškarac iz USA Todaya - kako se vi osjećate s obzirom na ovo?- Vidjela je kako se Matt lagano naginje i otvara usta da odgovori na pitanje, ali ona se ubacila. - Zapravo - rekla je s dražesnim osmijehom kojeg nije bila ni svjesna - nisam se osjećala tako strašno upadljivo otkako sam u šestom razredu osnovne škole u predstavi o hrani morala izaći na pozornicu u kostimu suhe šljive.

Na njezin neočekivan odgovor uslijedile su salve smijeha iz publike, ali zbog Mattove neoprezne reakcije ponovno su eksplodirale bljeskalice jer je okrenuo glavu i pogledao je s iznenađenim, širokim osmijehom na licu.

Uslijedilo je pitanje kojega se Meredith pribojavala:- Gospodine Farrell, po kojoj ste osnovi vas dvoje zatražili razvod prije jedanaest godina?

- Nismo sigurni - našalio se Matt s novinarkom i neodoljivo joj se nasmiješio. - Otkrili smo da se naši dokumenti koje smo dobili od Spyzhalskog ne podudaraju.

- Za gospođicu Bancroft - rekla je novinarka Tribunea, a kad ju je Meredith pogledala, pitala je: - Možete li nam reći zašto vam se raspao brak?

Meredith je znala da Matt na ovo pitanje ne može odgovoriti umjesto nje, pa se iz očaja rodilo nadahnuće. Nadajući se da govori veselim glasom, snuždeno je rekla: - Tada sam mislila da bi život s gospodinom Farrellom mogao biti... Dosadan. - Dok su se oni još smijali, ozbiljnije je dodala: - Ja sam bila gradska djevojka i još jako mlada, a Matt je nekoliko tjedana nakon što smo se vjenčali otišao u bespuća Južne Amerike. Životni su nam se pute vi razišli.

- Postoji li šansa da ćete se pomiriti? - pitao je novinar s NBC-a.

- Naravno da ne - odmah je odgovorila Meredith.

- To je smiješno nakon svih tih godina - dodao je Parker.

- Gospodine Farrell? - pitao je isti novinar. - Možete li odgovoriti na pitanje?

- Ne - neumoljivo je rekao.

- Je li to vaš odgovor na pitanje ili ne želite odgovoriti?

- Shvatite to kako želite - odgovorio je Matt sa slabim smiješkom koji nije dopirao iz srca, a onda je kimnuo drugom novinaru da postavi svoje pitanje. Pitanja su dolazila brzo, ali ona najgora već su bila postavljena i Meredith je pustila da je obuzme ta buka, osjećajući se neobično smireno. Nekoliko minuta poslije Matt je pogledao publiku i rekao: - Vrijeme

~ 346 ~

nam ističe. Nadamo se da smo vam odgovorili na sva pitanja. Parkeru - rekao je, zadivljujući glumeći srdačnost- želiš li nešto dodati?

I Parker se njemu nasmiješio. - Mislim da je rečeno sve što se trebalo reći, Matt. Sada idemo odavde da Meredith može nastaviti s vođenjem robne kuće.

- Prije nego što odete - glasno je povikala jedna žena, ne obazirući se na pokušaj da završe konferenciju - htjela bih reći da vi, sve troje, podnosite ovo s iznimnim dostojanstvom. Pogotovo vi, gospodine Reynolds, budući da ste se našli usred nečega što niste mogli kontrolirati ni tada, a ne možete ni sada. Očekivalo bi se da ćete osjećati određeni animozitet prema gospodinu Farrellu jer je djelomično kriv zbog odgode vašeg vjenčanja s gospođicom Bancroft.

- Nema razloga za animozitet - rekao je Parker s neodoljivim osmijehom. - Matt Farrell i ja civilizirani smo ljudi i ovo rješavamo u vrlo prijateljskim odnosima. Sve troje smo se našli u neobičnim okolnostima koje se mogu lako riješiti, i to će biti učinjeno. Zapravo, ovaj problem nije puno drukčiji od poslovnog ugovora koji isprva nije bio dobro sastavljen i sada se mora staviti točka na i.

Lisa je čekala iza pozornice da uhvati Meredith za ruku i zagrli je. - Dođi gore s nama šapnula je Meredith, nadajući se da će Lisina prisutnost možda natjerati Matta i Parkera da se uljudnije ponašaju jedan prema drugomu. Dok su se vozili gore u istom dizalu prepunom kupaca, jedna je žena straga gurnula ženu koja se nalazila pokraj nje. - To je Meredith Bancroft sa svojim mužem i zaručnikom - glasno je šapnula. - Ima i jednog i drugog, zamisli!

A to je Matthew Farrell, muž. On hoda s filmskim zvijezdama.

Meredith se zacrvenjela nakon prve rečenice, ali nitko nije ništa rekao dok se nisu našli u sigurnoj privatnosti Meredithina ureda. Lisa je prekinula tišinu tako što je još jednom zagrlila Meredith i nasmiješeno je pogledala. - Bila si divna, Mer! Odlična!

- Ne bih baš rekla - slabašno je rekla Meredith.

- Zaista jesi! Nisam mogla vjerovati kad si rekla da si nosila kostim u obliku suhe šljive u šestom razredu. To nije tipično za tebe, jer si uvijek tako pristojna. - Okrenuvši se prema Mattu, dodala je: - Odlično utječeš na nju.

- Ne moraš li raditi nešto za što si plaćena? - odbrusio je Parker.

Lisa, koja je stalno radila prekovremeno, i to često nakon zatvaranja trgovine, sada je slegnula ramenima.- Ionako radim više nego što sam plaćena.

- Ja imam obaveza - ironično je rekla Meredith. Parker je zakoračio naprijed i poljubio je u obraz. Nasmiješeno ju je pogledao u oči i rekao; - Vidimo se u subotu navečer.

Matt je dao Meredith dvije sekunde da ga odbije, a kad je oklijevala, pogledao je Parkera i odlučno rekao: - Bojim se da ne.

- Slušaj me, Farrell! Možeš imati sve subote sljedećih jedanaest tjedana, ali ova je moja.

U subotu je Meredithin trideseti rođendan i napravili smo planove prije nekoliko tjedana.

Idemo u Antonio’s.

Obrativši se Lisi, Matt ju je kratko pitao: - Imaš li ti kakve planove za subotu?

- Zapravo, ništa što ne mogu odgoditi - zatečeno je odgovorila Lisa.

- Dobro, onda idemo učetvero - odlučio je. - Ali ne u Antonio’s. Tamo je presvijetlo i ima previše ljudi. Odmah će nas prepoznati. Ja ću izabrati mjesto. - Nerazumno razdražen što Meredith nije odbila Parkera, kratko je kimnuo i otišao.

~ 347 ~

Parker je otišao odmah nakon njega, ali Lisa je ostala i omamljena izraza lica sjela na naslon za ruku naslonjača. - Ajme meni, Mer - rekla je uz smijeh - nije ni čudo da si pristala na njegovu nagodbu. To je najnevjerojatniji muškarac kojeg sam ikada upoznala...

- Tu nije ništa smiješno - odgovorila je Meredith, ne želeći komentirati Mattove vrline.Moj otac ne smije čitati ni gledati na krstarenju ništa što nije trivijalno. Ako odluči prekršiti doktorova pravila i gledati vijesti, bit ću sretna ako ne budemo morali poslati helikopter da ga spasi.

- Da sam na tvom mjestu - zgroženo je rekla Lisa - poslala bih borbene avione po njega, nakon onoga što ti je učinio prije jedanaest godina.

- Ne želim sada razmišljati o tome, to me izluđuje. Kad se vrati kući, raspravit ćemo o tome. Danima sam razmišljala o tome i mislim da je moj otac vjerojatno smatrao da me štiti od nekog grebatora koji bi mi na kraju slomio srce.

- Pa ti ga je onda on slomio!

Meredith je oklijevala, a onda je tiho priznala:- Tako nekako.- Onda se natjerala na to da za sada ne razmišlja o privatnom životu, jer je jedino tako mogla izdržati dan. - Vidimo se u subotu - rekla je Lisi.

~ 348 ~

ČETRDESET PETO POGLAVLJE Sutradan poslijepodne u pola pet Matt je podigao pogled s konferencijskog stola, za kojim je bio na sastanku s trojicom izvršnih direktora. Podigao je slušalicu i rekao Eleanor prije nego što mu je uspjela reći zašto ga ometa:- Ako nije hitan slučaj, ne zanima me dok ne budem gotov.

- Gospođica Bancroft zove - rekla je lukavo se nasmiješivši. - Je li to hitan slučaj?

- Da, jest - ironično je rekao, ali kad se javio na Meredithin poziv, nije se osjećao osobito ugodno. Zvao ju je jučer kasno poslijepodne da joj kaže da je Spyzhalski pod kontrolom i da se nalazi na mjestu gdje ga novinari neće pronaći. Meredithina tajnica rekla je da će Meredith nekoliko sati biti na sastancima, pa je Matt nije htio držati u neizvjesnosti. Pažljivo je sročio poruku, izdiktirao je tajnici i zamolio je da je odnese Meredith. Kad ga sinoć nije nazvala, pitao se nije li možda prezauzeta proslavom tih vijesti u krevetu s Reynoldsom.

Cijeli ga je tjedan proganjala pomisao na to da još spava sa svojim zaručnikom. Sinoć zbog toga nije mogao zaspati do zore. Kratko se muškarcima za konferencijskim stolom ispričavši pogledom, Matt se javio na telefon.

- Matt - rekla je, zvučeći izmučeno. - Znam da je tvoja večer, ali imam sastanak u pet i zatrpana sam poslom.

- Uz rizik da ću zvučati neprilagodljivo - rekao je hladnim, nepopustljivim glasom dogovor je dogovor.

- Znam - rekla je i umorno uzdahnula - ali osim što se ovdje moram zadržati, također moram nositi posao kući i vratiti se sutra ujutro. Stvarno mi nije do nekoga ludog izlaska ili do nekoga velikog sukoba s tobom - rekla je s ironičnim humorom.

Tonom koji je prenosio njegovu nespremnost na suradnju, pitao je: - Što predlažeš?

- Nadala sam se da ćeš se htjeti ovdje sastati sa mnom i da možemo ranije večerati, na nekom opuštenom mjestu u blizini.

Mattova je uzrujanost iščeznula, ali u slučaju da ga se htjela nabrzinu riješiti prvim u nizu kratkotrajnih sastanaka u javnosti, dodao je pristojnim, ali odlučnim glasom: - Može. I moja je aktovka puna posla. Donijet ću je pa nakon večere možemo raditi u miru... Kod tebe ili kod mene?

Oklijevala je. - Hoćeš li mi obećati da ćemo raditi? Mislim, ne bih htjela da moram... Da moram...

Na usnama mu se pojavio osmijeh kad joj je glas utihnuo. Očito je zaista imala hitnog posla i očito je bila zabrinuta da će je on pokušati odvesti u krevet.- Radit ćemo - obećao je.

~ 349 ~

Od olakšanja se nasmijala i uzdahnula. - Dobro. Možeš li doći ovamo u šest? Prekoputa ima jedan dobar restoran. Poslije toga možemo u moj stan.

- Dogovoreno - rekao je, potpuno spreman prilagoditi svoj raspored njezinomu dok ga god ona ne izbjegava. - Jesu li te novinari pustili na miru?

- Imala sam nekoliko poziva, ali jučer smo im priredili takvu predstavu da mislim da će to sve sada utihnuti. Sinoć sam razgovarala s Parkerom, i ponovno jutros, i rekao mi je da su i njega ostavili na miru.

Matta ne bi bilo briga ni da Parkera novinari živa pojedu i nije bio oduševljen spoznajom da je s njim dvaput razgovarala od konferencije, dok je Matta nazvala tek sada.

No s druge strane, itekako mu je laknulo što očito nije provela noć s Parkerom, pa je rekao da su to dobre vijesti i da će oko šest sati doći kod nje u ured.

Nakon što se u šest sati probio kroz gomilu kupaca u prizemlju, relativna tišina na Meredithinu katu kad je Matt izašao iz dizala bilo je dobrodošlo olakšanje. S desne strane dvije tajnice radile su prekovremeno, ali recepcionarka i ostali već su otišli. S druge strane hodnika, prekrivena tepihom, vrata Meredithina ureda bila su otvorena te je vidio skupinu muškaraca i jednu ženu kako ondje sjede. Stol njezine tajnice bio je pospremljen, računalo prekriveno, pa umjesto da je sjeo na recepciju, Matt je skinuo kaput i naslonio kuk na tajničin stol, zadovoljan ovom neočekivanom prilikom da vidi kako Meredith radi i što joj ispunjava dane. Zanimalo ga je sve vezano uz nju. Oduvijek.

Ne znajući da Matt čeka ispred ureda, Meredith je pogledala fakturu koju joj je upravo dao Gordon Mitchell, direktor nabave zadužen za ženske haljine i modne dodatke.- Kupio si metalne gumbe zlatne boje u vrijednosti od tristo dolara? - rekla je zbunjeno se nasmiješivši. - Zašto mi to pokazuješ? Pa to ti je u okviru proračuna.

- Zato što su - ravnodušno je odgovorio - ti zlatni gumbi razlog povećanja prodaje ženskih haljina i konfekcijske odjeće cijeli tjedan. Mislio sam da će te to zanimati.

- Kupio si ih i ovdje ih dao ušiti, zar ne?

- Tako je - rekao je, ispružio noge i izgledao zadovoljno. - Ako haljina ili kostim ima zlatne metalne gumbe, odmah se prodaju. To je prava pomama.

Meredith ga je ozbiljno pogledala, izbjegavajući pogledati Theresu Bishop, direktoricu za kreativno područje, čiji je posao bio unaprijed predvidjeti modne trendove. - Ne mogu baš biti tako zadovoljna kao ti - tiho mu je rekla.- Theresa nam je davno, nakon što se vratila iz New Yorka, rekla da će rastući modni trend biti odjeća sa zlatnim metalnim gumbima. Ti si je ignorirao. To što si sa zakašnjenjem kupio gumbe i dao ih sada ušiti nikako ne može nadoknaditi gubitak od prije i dok si ti to radio. Što još imaš prijaviti?

- Vrlo malo - odbrusio je.

Ne obazirući se na njegov stav, Meredith je pritisnula gumb na računalnom zaslonu kako bi pokazala podatke o prodaji u posljednja četiri sata u svim odjelima pod njegovim vodstvom ondje i u drugim trgovinama diljem zemlje. - Prodaja modnih dodataka pedeset četiri je posto veća nego istog dana prošle godine. Radiš nešto dobro s tim.

- Hvala, gospođo predsjednice - podrugljivo je rekao.

~ 350 ~

- Koliko se sjećam, zaposlio si novog voditelja za modne dodatke, a on je angažirao novog dobavljača. Jesam li u pravu?

- Potpuno, kao i uvijek!

- Što se događa s linijom DKNY Donne Karan u koju si toliko puno uložio?- nastavila je, ne obazirući se na njegov ton.

- Izvrsno se prodaje, baš kako sam i mislio.

- Dobro. Što namjeravaš sa svim onim suknjama i bluzama osrednje kvalitete koje si kupio?

- Snizit ću im cijenu i prodati ih.

- Dobro - nevoljko je rekla. - Ali označi ih sve kategorijom posebna ponuda i makni naše etikete s njih. Stvarno. Danas sam bila na trećem katu te vidjela neke bluze s etiketama Bancroft’sa i cijenom od osamdeset pet dolara. Ne vrijede ni četrdeset pet dolara.

- Vrijede kad je na njima etiketa Bancroft’sa! - uzvratio je. - Ta etiketa nešto znači kupcima. Ja te ne bih trebao podsjećati na to.

- Neće im značiti ako je počnemo stavljati na smeće. Makni te bluze s tog kata i stavi ih na rasprodaju sutra. Stvarno. I odreži etikete. Znaš na koje mislim. Što je s jeftinim modnim dodacima koje si toliko htio?

- Kupio sam ih. Vidio sam robu, uglavnom bižuterija. Ima i lijepih komada.

Ne obazirući se na njegov mrzovoljan, otresit odgovor, Meredith je odlučno rekla:Neka jeftina bižuterija bude na pravim policama. Ne želim da se miješa sa skupim nakitom.

- Rekao sam - protisnuo je - da je roba lijepa.

Meredith se naslonila i gledala ga u poduljoj tišini, dok su se ostali potpredsjednici pogledavali. - Gordone, kako to da se ti i ja odjednom ne slažemo oko toga kakva će se roba prodavati u Bancroft’su? Prije si ustrajao u tome da trebamo imati robu samo visoke kvalitete. A sad iznenada donosiš odluke o kupovini robe koja je primjerenija za jeftine robne kuće.

Kad se nije udostojao odgovoriti, Meredith se iznenada nagnula, promijenila temu i obratila pozornost na Paula Normana, direktora nabave zadužena za kućne aparate, kojemu se još jedinom nije obratila. - Kao i obično, tvoji odjeli izgledaju dobro, Paul - rekla je i nasmiješila mu se. - Prodaja uređaja i pokućstva viša je za dvadeset šest posto u odnosu na isti tjedan prošle godine.

- Dvadeset sedam - sa smiješkom ju je ispravio. - Na računalu se pojavila promjena s dvadeset šest na dvadeset sedam netom prije nego što sam ušao.

- Odličan posao - iskreno je rekla, a onda se nasmijala, prisjetivši se kako su u novine uspjeli staviti letke s ponudom audiodijelova po vrlo niskim cijenama. - Elektronski uređaji odlaze iz naših trgovina kao da imaju noge. Pokušavaš li s tržišta izbaciti Highland Superstores?

- Vrlo rado.

- I ja - priznala je, no onda se uozbiljila i pogledala cijelu skupinu okupljenu za stolom.Dobro nam ide u cijeloj zemlji, svugdje osim u robnoj kući u New Orleansu. Prodaja nam je pala onoga dana kad smo imali prijetnju bombom te se isto ponovilo i sljedeća četiri dana. -

~ 351 ~

Pogledala je potpredsjednika zadužena za oglašavanje. - Postoji li mogućnost da dobijemo dodatno vrijeme za oglašavanje na radiopostajama u New Orleansu, Pete?

- Ne u udarnom terminu. No pojačali smo tiskano oglašavanje. To će pomoći da nadoknadimo nešto gubitaka zbog prijetnji bombom.

Zadovoljna jer su sve prošli, Meredith je pogledala cijelu skupinu i srdačno se nasmiješila. - To je otprilike to. U procesu smo kupnje zemljišta u Houstonu i nadamo se da ćemo u lipnju iskopati temelje. Ugodan vikend!

Kad su direktori počeli ustajati, Matt je otišao sjesti na sofu na recepciji te uzeo jedan časopis pretvarajući se da ga čita, ali bio je toliko prokleto ponosan na to kako se ponašala da se nije mogao prestati smiješiti. Jedino čime nije bio zadovoljan i zadivljen bila je njezina komunikacija s direktorom koji ju je provocirao. Matt je smatrao da je trebala odmah poduzeti strože mjere i prizemljiti ga. Direktori su izašli iz njezina ureda i prošli pokraj njega ni ne pogledavši ga, nepovezano spominjući termine iz maloprodaje i želeći si ugodan vikend. Matt je odložio časopis i krenuo prema Meredithinu uredu, no onda je stao jer su unutra bila još dva muškarca. A Meredith se nije smiješila onomu što su joj govorili.

Rastrgan osjećajem krivnje i znatiželjom, Matt je zauzeo položaj na tajničinu stolu od maloprije, samo što ga se sada moglo jasno vidjeti s kaputom prebačenim preko ruke.

Ne znajući koliko je sati, Meredith je proučavala izvještaj koji joj je upravo dao Sam Green, a na kojemu se vidjelo stalno i dramatično povećanje kupovine dionica Bancroft’sa na burzi. - Koji je tvoj zaključak? - pitala je odvjetnika mršteći se.

- Žao mi je što ti to moram reći - rekao je - ali danas sam malo provjeravao i na Wall Streetu se priča da nas netko želi preuzeti.

Meredith se vidno trudila da ostane smirena i pribrana, ali joj se zapravo zavrtjelo od pomisli da ih netko želi preuzeti. - Ne sada. To ne bi imalo smisla. Zašto bi neka druga robna kuća ili bilo tko drugi odlučio preuzeti nas u ovakvu trenutku, kad smo do grla u dugovima zbog planova proširenja?

- Kao prvo, zbog toga što se trenutačno ne bismo mogli oduprijeti takvu pokušaju: nemamo dovoljno novca za dugu, ozbiljnu bitku.

Meredith je to već znala, ali svejedno je odmahnula glavom i rekla:- Nema smisla da nas netko sad želi kupiti. Dobili bi jedino gomilu dugova koje bi onda morali otplatiti.- Ali i ona i Sam znali su da je Bancroft & Company vrlo privlačan kao dugoročno ulaganje. - Kada ćemo saznati tko nam kupuje dionice?

- Trebat će još nekoliko tjedana da dobijemo obavijest od svih burzovnih posrednika koji vode individualne transakcije, ali obavijest dobijemo samo ako novi dioničar preuzme potvrdu o vlasništvu dionica. Ako potvrde ostanu kod burzovnih posrednika, ne dobijemo obavijest o identitetu dioničara.

- Možeš li ažurirati popis s novim dioničarima čija imena znamo?

- Naravno - rekao je i okrenuo se te ostavio Meredith samu u uredu s Markom Bradenom. Budući da je s direktorom osiguranja morala razgovarati o nečem vrlo povjerljivom, Meredith je ustala da zatvori vrata ureda i pogledala na sat da vidi koliko još ima vremena prije nego što stigne Matt. Pogled joj se odbio o sat, koji je pokazivao 18:20, na visoku figuru na njezinim vratima, a srce joj je neobjašnjivo poskočilo kad ga je vidjela. Koliko dugo čekaš? - pitala je Matta i krenula prema njemu.

~ 352 ~

- Ne dugo. - Ne želeći je požurivati kad je očito imala još posla, dodao je: - Pričekat ću te vani dok ne završiš.

Meredith je zastala da razmisli ima li neki razlog zašto Matt ne bi mogao biti prisutan na razgovoru s Markom o Gordonu Mitchellu. Zaključivši da nema, nasmiješila mu se i rekla: - Možeš ući, ali možeš li zatvoriti vrata? - Matt je to učinio, a Meredith ga je brzo upoznala s Markom Bradenom, a onda se obratila Marku. - Čuo si Gordonova objašnjenja i vidio si njegovo držanje. To je posve drukčije od svega što je prije govorio i radio. Što misliš?

Mark je sumnjičavo pogledao Matta, ali kad mu je Meredith kimnula da nastavi, izravno je rekao:- Mislim da uzima mito.

- To stalno govoriš, ali možeš li mi dati ijedan dokaz da od nekoga dobiva proviziju?

- Ne mogu - rekao je, djelujući uzrujano. - Nije kupio nikakve skupe nove igračke kao što su brodovi i avioni i nije kupio nikakvu novu nekretninu kojoj mogu ući u trag. Ima ljubavnicu, ali to je već stara stvar. On i njegova žena i djeca i dalje žive kao prije. Ukratko, nema dokaza da živi na višoj nozi, a nema ni motiva: nema skupe navike kao što su droga i kocka.

- Možda je nevin - rekla je Meredith, ali nije u to vjerovala.

- Nije nevin, nego je oprezan i pametan - proturječio joj je Mark. - Dovoljno je dugo u maloprodaji da zna koliko pomno promatramo veletrgovce i dobavljače da vidimo uzimaju li mito. Prikriva tragove. Nastavit ću istraživati - obećao je Mark i kratko kimnuvši prošao pokraj Matta.

- Oprosti - Meredith je rekla Mattu dok je u aktovku stavljala papire koje je večeras morala proći.- Nisam bila svjesna koliko je dugo trajao prethodni sastanak.

- Uživao sam slušajući - rekao je, a ona ga je zatečeno pogledala dok je zatvarala aktovku.

- Koliko si čuo?

- Oko dvadeset minuta sastanka.

- Imaš li pitanja? - ali od njegova srdačnog pogleda i lijene odvažnosti u sivim očima s teškim kapcima sva se usplahirila pa je brzo odvratila pogled i pazila da ga ne gleda.

- Imam jedno - rekao je Matt, gledajući kako ga ona izbjegava pogledati. - Zapravo dva ispravio se.

- Što te zanima? - pitala je, prilazeći mu dok se pretvarala da miče nepostojeću prašinu s kaputa.

- Zašto me izbjegavaš pogledati u oči?

Hrabro ga je pokušala dugim, izravnim i smirenim pogledom pogledati u oči, ali jedva je izdržala zbog njegova zločestog osmijeha. - Nisam znala da te izbjegavam pogledati u oči lagala je. Koje je tvoje drugo pitanje? - pitala je dok su čekali dizala.

Koliko će ti još trebati da mi počneš vjerovati? pomislio je. Koliko će ti još trebati da spavaš sa mnom? Koliko ćeš još dugo plesati izvan mog dohvata? Postavio je ovo posljednje pitanje jer je bilo neutralnije od ostalih i jer je htio vidjeti njezinu reakciju: - Koliko ćeš dugo plesati ovaj valcer izbjegavanja sa mnom?

Zatekla ju je njegova izravnost, a onda ga je razigrano, drsko pogledala, zbog čega ju je htio poljubiti.- Onoliko dugo koliko ti budeš svirao.

~ 353 ~

- Mislim da si počela uživati - primijetio je Matt i pogledao je postrance.

Meredith je gledala u osvijetljenu strelicu za dolje na gumbima dizala, no onda se nasmiješila i rekla iskrenije nego što je namjeravala: - Uvijek sam uživala u tvom društvu, Matt. Ovaj mi se put ne sviđaju tvoji motivi.

- Neki sam ti dan rekao koji su moji motivi - odlučno je rekao Matt, a koraci iza njih bili su utišani debelim plavim tepihom.

- Ne sviđaju mi se motivi iza tvojih motiva - pojasnila je.

- Nemam motive iza motiva! - rekao je Matt tihim, ali silovitim glasom.

Iza njih uz smijeh je progovorio muški glas: - Možda ne, ali imate ljude iza sebe i vaš razgovor strašno nam je teško pratiti.

Istodobno su okrenuli glave, a Mark Braden podigao je obrve, smiješkom skrivajući upozorenje da ih drugi zaposlenici slušaju.- Ugodan vikend - rekla je Meredith i veselo se, usiljeno nasmiješila trima tajnicama.

U prizemlju su se s aktovkama probijali kroz gomilu kupaca kako bi došli do restorana prekoputa robne kuće. No Meredith je zastala za jednim pultom. - Želim te upoznati s gospođom Millicent - rekla je Mattu. - Otišla je u mirovinu prije godinu dana, ali nam pomaže preko Božića. Bit će oduševljena kad te upozna: vodi evidenciju o svim poznatim ljudima koje je vidjela ovdje u dvadeset pet godina, a pogotovo voli filmske zvijezde.

- Ja ne spadam ni u jednu ni u drugu kategoriju - naglasio je Matt.

- Poznat si, a osim toga, izlazio si sa svakakvim glamuroznim filmskim zvijezdama, pa će misliti da je umrla i otišla u raj.

Pomalo nezadovoljan time što ga je Meredith namjerno i naizgled usputno podsjećala na to s kakvim je ženama po njezinu mišljenju on spavao, Matt ju je odmah slijedio dok se ona probijala kroz gomilu ženskih kupaca koje su priječile put pultu i dijelu prolaza.

Njegova aktovka zabila se u nečiju široku stražnjicu i zapela za remen torbice, ali Meredith je očito bila iskusna u ovome jer se uspjela provući. On je spustio pogled i pokušao otpetljati ručku aktovke kad je vlasnica torbice, pogrešno misleći da je riječ o nevjestu kradljivcu torbica, zabrinuto povikala i počela povlačiti torbicu. - Vaš je remen zapeo za moju aktovku... - objasnio joj je Matt i pogledao je.

Usta su joj se zaprepašteno razjapila kad ga je prepoznala. - Niste li vi... Niste li vi Matt Farrell?

- Nisam - lagao je Matt i grubo prošao pokraj nje, pokušavajući stići do Meredith kroz more kaputa i torbica. Meredith je pogledala preko ramena, očito nestrpljiva zbog toga što se zadržao te je ispružila ruku u rukavici da ga povuče kroz gomilu, a onda se vratila razgovoru sa starijom prodavačicom. Kroz zvučnike su dopirali Zvončići, zvonio je sustav pozivanja, a sve je nadglasavala vika žena koje su zvale prodavačice da im pomognu. Matt je sa sve više nelagode čekao pokraj krcatog pulta te je shvatio da je okružen ženama koje pregledavaju najlonske čarape i hulahupke koje su se okretale na stalcima. Visjele su i na žicama iznad glave i plesale mu pred nosom, zamamno se njišući na zračnim strujama koje su dolazile iz sustava grijanja i okretnih vrata iza njih.

Laknulo mu je kad je Meredith izgovorila njegovo ime te se nagnuo da se upozna s očaranom šezdesetdvogodišnjom gospođom koja je proučavala svaku crtu njegova lica.

~ 354 ~

- Drago mi je - rekao je Matt i nagnuo se da se rukuje s njom. Dok je to radio, oko glave mu se omotala jedna čarapa sa žice te je morao zastati da se oslobodi. Ponovno je ispružio ruku, ali čarapa se lagano omotala oko njegova ramena odjevena u kašmir.

- Ajme, Meredith! - uzbuđeno je povikala gospođa Millicent, gledajući kako se bori s najlonom. - Podsjeća me na Carya Granta! - Meredith ga je sumnjičavo pogledala baš kad mu se još jedna čarapa omotala oko uha. Ovu je povukao i stavio na pult, a ona je nasmiješen pogled odvratila od njega, a onda je brzo okončala razgovor s gospođom Millicent.

Matt je krenuo prvi te su se ponovno probijali kroz gomilu. Nažalost, kad su već bili blizu izlaza, žena koja je mislila da joj on želi ukrasti torbicu pokazala je na njega i povikala: - To je on!- Nije vidjela Meredith, koja mu je bila odmah za petama, ali su je zaklonila njegova ramena. - To je Matthew Farrell, muž Meredith Bancroft! Onaj koji je prije hodao s Meg Ryan i Michelle Pfeiffer!

Gospođa s Mattove desne strane gurnula mu je svoju vrećicu.

- Mogu li dobiti vaš autogram? - zamolila ga je i tražila olovku nadajući se da će se on potpisati na vrećicu. Matt je uhvatio Meredith za ruku i probio se pokraj te žene. Iza nje u ljutitom je bijesu svima povikala: - Tko bi uopće htio njegov autogram? Upravo sam se sjetila da je hodao i s pornozvijezdom!

Matt je osjetio kako iz Meredith isijava napetost čak i nakon što su izjurili kroz okretna vrata te izašli na hladan noćni zrak.

- Bez obzira na to što ti sada mislila - rekao je u svoju obranu, znajući koliko ona ne voli slavu - ljudi me inače ne traže autogram. To se događa sada zato što nam se lica prikazuju na svim mogućim lokalnim vijestima.

Ona ga je sumnjičavo pogledala i nije ništa rekla.

Situacija u restoranu prekoputa bila je gora nego u robnoj kući. Restoran je bio prepun kupaca koji su prije došli na večeru te su stajali u dva reda u predvorju. - Misliš da trebamo čekati?- pitala ga je Meredith. No komešanje oko njih počelo je još i prije nego što je to uspjela izgovoriti do kraja. Prekoputa njih jedna se žena nagnula prema redu u kojemu su Matt i Meredith čekali. - Oprostite - rekla je, obraćajući se Meredith dok je gledala Matta. Niste li vi Meredith Bancroft? - Ne čekajući da Meredith odgovori, rekla je Mattu: - Što znači da ste vi Matthew Farrell!

- Ne baš - kratko je rekao Matt, a nije morao ni pritisnuti Meredithinu ruku da je natjera da odu odavde.

- Idemo u moj stan pa ćemo naručiti pizzu - rekla je kad su stigli do njezina auta na rezerviranom mjestu u garaži.

Bijesan jer mu je sudbina ovo radila, Matt je čekao da ona otključa auto i uđe, ali spriječio ju je da zatvori vrata. - Meredith - odlučno je rekao - nikada nisam hodao s pornozvijezdom.

- Sad mi je puno lakše - rekla je i postrance se nasmiješila, a Matt je bio iznenađen i laknulo mu je što se ona pribrala i vratila svojoj duhovitosti. - A moram priznati - dodala je, paleći svoj stari BMW - da su i Meg Ryan i Michelle Pfeiffer obje plavuše.

- Michelle Pfeiffer poznajem vrlo površno - rekao je, morajući se braniti - a Meg Ryan nisam nikada upoznao.

~ 355 ~

- Stvarno?- ironično je rekla Meredith, držeći kvaku da zatvori vrata.- Gospođa Millicent bila je jako uzbuđena jer je Meg Ryan navodno bila na krstarenju tvojom jahtom.

- Ona jest. Ali ja nisam!

~ 356 ~

ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE Večerali su pizzu i pili vino kod nje, na podu ispred kamina, kao na pikniku. Kad su pojeli, još su malo pili vino prije nego što se posvete poslu koji su donijeli. Matt se nagnuo naprijed i uzeo čašu s vinom, krišom promatrajući Meredith kako gleda u vatru, dok je rukama obujmila privučena koljena. Ona je bila, pomislio je, posve očaravajući primjer proturječnosti. Prije nekoliko tjedana gledao ju je kako silazi velikim stubištem na opernom balu, izgledajući poput prave kraljice. Danas u uredu, u poslovnom odijelu, okružena svojim zaposlenicima, cijelim svojim tijelom bila je izvršna direktorica. Večeras, dok je ovako sjedila pred kaminom u trapericama koje su prianjale uz njezinu lijepu stražnjicu i u širokoj pletenoj vesti koja joj je dosezala gotovo do koljena, bila je... Djevojka koju je davno poznavao. Možda zbog te promjene iz direktorice u naivnu djevojku nije mogao procijeniti kakvo joj je raspoloženje ni o čemu razmišlja. Maloprije je mislio da se uzrujala zbog žena koje su navodno bile dio njegova života, ali tijekom večere bila je dobro raspoložena.

Sada, dok ju je promatrao kako gleda u vatru, pitao se odakle taj slabašni osmijeh koji joj se povremeno javljao na usnama dok su večerali.

- Što je tako smiješno?- usput ju je pitao, a ona je neočekivano razrogačila oči, dok su joj se ramena počela tresti od smijeha. - Dakle?- opet ju je pitao mršteći se kad je ona odmahnula glavom, stavila ruke na koljena i skrila u njima svoje nasmiješeno lice. Meredith? - rekao je pomalo otresito, a ona se počela još jače smijati.

- Ti - uspjela je izustiti uz hihot. - Ti, s onim čarapama koje su ti se lijepile... - Matt se počeo smiješiti i prije nego što je ona veselo dodala: - Da si si samo vidio izraz lica! - Pribrala se i, još uvijek glavom naslonjenom na ruke, okrenula nasmiješeno lice prema njemu i kratko ga pogledala. Potom je zakolutala očima i ponovno prasnula u smijeh. - Cary Grant! zahihotala je, dok su joj se ramena tresla. - Gospođa Millicent sigurno postaje senilna! Sličan si Caryu Grantu koliko i pantera mačiću!

- Što sam ja od toga dvoga? - zahihotao je, ali već je znao da ga je usporedila s panterom.

Legao je, stavio ruke pod glavu i nasmiješio se u strop, potpuno zadovoljan svojom sudbinom - prvi put u životu.

- Trebali bismo se prihvatiti posla - napokon je rekla. - Već je osam i četrdeset pet.

Matt je nevoljko ustao, pomogao joj da pospremi ono malo što im je ostalo od večere, a zatim je prišao sofi, otvorio aktovku i izvadio ugovor na trideset stranica koji je morao pročitati.

Meredith je sjedila prekoputa njega u naslonjaču presvučenu kretonom i izvadila svoje papire. Iako je maloprije bila vesela, bila je snažno i nelagodno svjesna njegove blizine

~ 357 ~

tijekom večere. Matt, koji se ponašao pitomo poput mačića kojemu se smijala, i njegova prisutnost nisu djelovali nimalo veselo i umirujuće na njezine živce. Za razliku od gospođe Millicent, ona nije podcjenjivala opasnost koju je on predstavljao: on je bio ta pantera, koja se strpljivo šuljala oko svojega plijena. Bez žurbe, elegantno, grabežljivo i opasno. Ona je shvaćala tu opasnost koju on predstavljao, no svejedno ju je svakim satom sve više beznadno privlačio.

Potajno ga je pogledala. Sjedio je na sofi prekoputa nje, zavrnuvši rukave košulje, i stavio gležanj na koljeno druge noge. Dok ga je gledala, stavljao je naočale sa zlatnim žičanim okvirima u kojima je izgledao nevjerojatno seksi, te je otvorio fascikl na krilu i počeo čitati dokument koji se u njemu nalazio.

Osjetio je da ga gleda te je podigao pogled i vidio kako ona iznenađeno zuri u njegove naočale. - Zamaranje očiju - tiho je objasnio, a onda je spustio glavu i nastavio čitati dokumente.

Meredith se divila njegovoj sposobnosti da odmah postigne snažnu koncentraciju, no ona to ni izbliza nije mogla uspjeti. Zurila je u vatru, razmišljajući o onome što joj je rekao Sam Green. Potom su joj misli odlutale na prijetnju bombom u robnoj kući u New Orleansu, na problem s Gordonom Mitchellom i na Parkerov jučerašnji telefonski poziv, kada joj je rekao da će joj morati pronaći novog kreditora za zemljište u Houstonu. Sve joj se to vrtjelo u mislima kad se petnaest minuta pretvorilo u dvadeset, i onda u trideset.

Prekoputa nje Matt ju je tiho pitao: - Želiš li razgovarati o tome?

Ona je naglo okrenula glavu i vidjela kako je gleda, a ugovor koji je čitao odložio je na krilo. - Ne - odmah je odgovorila. - Vjerojatno nije ništa. Ništa što bi tebe i najmanje zanimalo.

- Zašto me ne iskušaš? - predložio joj je onim istim umirujućim, utješnim glasom.

Dok je ondje sjedio, izgledao je tako kompetentno, tako odlučno i nepobjedivo, da je Meredith odlučila iskoristiti ono što joj je nudio. Naslonila je glavu na naslonjač i nakratko sklopila oči, ali glas joj je postao vrlo nesiguran. - Imam vrlo čudan... vrlo nelagodan osjećaj priznala je, podižući glavu i gledajući ga s neopreznom iskrenošću - da se nešto događa ili da će se dogoditi, i to je grozno. Što god da jest, grozno je.

- Možeš li odrediti izvor svoje nelagode?

- Mislila sam da ćeš se smijati onomu što sam upravo rekla - priznala je.

- Nije smiješno ako predosjećaš nešto što si podsvjesno zapazila. To je intuicija, na što trebaš itekako obratiti pozornost. S druge strane tvoj osjećaj možda proizlazi iz stresa, ili čak možda iz toga što sam se ja ponovno pojavio u tvom životu. Posljednji put kad sam bio dio tvog života život ti se pretvorio u pakao. Možda se bojiš da će ti se to ponovno dogoditi.

Trgnula se zbog toga kako je točno opisao njezine osjećaje, ali odmahnula je glavom negirajući da je to izvor njezine nelagode. - Mislim da ne proizlazi iz stresa ili zbog tebe. Ne mogu definirati što me muči.

- Pokušaj se sjetiti što bolje možeš kad si se prvi put tako osjećala. Pokušaj se sjetiti sama trenutka kad se to dogodilo. Ne mislim na trenutak kad si to primijetila i zastala da razmisliš, nego prije toga. Prisjeti se iznenadna osjećaja uznemirenosti, ili blage zbunjenosti, ili...

~ 358 ~

Umorno ga je, nasmiješeno pogledala. - U posljednje vrijeme osjećam se tako skoro stalno.

I Matt se njoj nasmiješio.- Nadam se da sam ja kriv za to. - Shvatila je što želi reći i drhteći udahnula, očito da ga upozori na to da je obećao da je večeras neće gnjaviti, pa se vratio na temu razgovora. - Mislio sam više na osjećaj da je nešto čudno, čak i ako se u tom trenutku činilo kao nešto jako dobro, jako povoljno.

Njegove posljednje riječi odmah su je navele da se prisjeti kako se osjećala kad joj je otac rekao da je ona predsjednica Bancroft’sa, ali samo zato što je Gordon Mitchell odbio to mjesto. To je rekla Mattu, a on je razmislio o tome i rekao: - U redu, dobro. To te tvoja intuicija upozoravala da se Mitchell ne ponaša predvidljivo ili razumno. Pogledaj što se otada dogodilo: on se pretvorio u direktora kojemu ne možeš vjerovati i za kojega sumnjaš da uzima mito. Osim toga krši utemeljene standarde kvalitete robe i otvoreno ti se suprotstavlja na sastancima.

- Ti polažeš veliku nadu u intuiciju, zar ne? - iznenađeno je pitala.

Pomislio je na to koliko je već riskirao zbog svojeg intuitivnog uvjerenja da ona još uvijek gaji osjećaje prema njemu od prije; poput slabe žari koju je pokušavao ponovno raspiriti. Dopustio si je da sanja o njihovoj strasti, da potreba za njom raste u njemu svakim trenutkom koji je provodio s njom. Ako ne uspije, njegov poraz bit će još razorniji jer je toliko silno računao na to da će uspjeti. I znajući sve to, svejedno je preuzeo potpuni rizik. Nemaš pojma - silovito je rekao - koliko nade polažem u nju.

Meredith je razmislila o svemu tome i napokon rekla: - Mislim da je razlog mog osjećaja nadolazeće katastrofe lakše definirati nego što se čini. Kao prvo, u ponedjeljak smo imali prijetnju bombom u našoj robnoj kući u New Orleansu zbog čega imamo velike gubitke. To nam je najnovija robna kuća i jedva da je isplativa. Ja sam osobni jamac za taj kredit. Ako počne nizati gubitke, prihod iz naših drugih trgovina nadoknadit će razliku, naravno.

- Zašto se onda brineš zbog toga?

- Zato - rekla je uzdahnuvši - što smo se tako brzo proširili da nam je razina duga vrlo visoka. Nismo imali mnogo izbora: Bancroft’s je morao ili krenuti naprijed da bude ravan konkurenciji ili bi postao staromodan. Problem je u tome što nemamo mnogo novca kojim bismo pokrili gubitke kad bi se oni iznenada počeli stvarati u nekoliko naših trgovina.

- Ne možete li posuditi novac ako se to dogodi?

- Ne tako lako. Trenutno smo zbog svih troškova proširenja u dugovima do grla. Ali ne brinem se samo zbog toga. - Kad ju je nastavio gledati u tišini, ona je priznala: - Svakim danom na burzi se trguje rekordnim brojem naših dionica. Primijetila sam to u novinama u posljednja dva mjeseca, ali pretpostavila sam da ulagači čitaju o nama i da shvaćaju da smo mi dobro dugoročno ulaganje, što je istina. Ali - udahnula je da se umiri, prije nego što je uspjela izgovoriti sljedeće riječi - Sam Green, naš odvjetnik, misli da se sve te dionice prodaju jer se netko sprema preuzeti nas. Sam ima poznanike na Wall Streetu i navodno se šuška da nas netko pokušava preuzeti. Parker je čuo slične glasine u listopadu, ali nismo se obazirali na njih. Na kraju je to možda istina. Proći će nekoliko tjedana dok ne saznamo imena onih koji u posljednje vrijeme kupuju naše dionice. A čak i kad saznamo, to nam možda neće otkriti ništa važno. Ako neka kompanija želi da njihova namjera da nas preuzme bude tajna, neće kupovati naše dionice pod svojim imenom. Angažirat će druge ljude da ih kupuju za njih. Možda čak i protuzakonito čuvaju dionice na računima s lažnim

~ 359 ~

imenima.- Shvatila je što je rekla te ga je ironično pogledala.- Ali ti već znaš kako se to radi, zar ne?

On je razigrano podigao obrvu. - Bez komentara.

- Jedna kompanija koju si htio preuzeti prije nekoliko mjeseci platila ti je pedeset milijuna dolara da se makneš i ostaviš ih na miru. Mi to ne bismo mogli učiniti i trenutno nemamo dovoljno novca da bismo se mogli oduprijeti preuzimanju. Pobogu - očajno je završila - kad bi Bancroft’s postao tek dio nekog velikog konglomerata, ne bih to mogla podnijeti.

- Što to? - pitao je, odloživši aktovku da obuče kaput.

- Da ti i Parker razgovarate, da ne bude neugodne tisane - upozorila ga je. - Da se ponašate onako kao na konferenciji za medije. Može?

To je bila kap koja je prelila čašu: svog dragog Parkera spomenula je jedanput previše.

Matt je kimnuo, htio nešto reći, oklijevao, a onda zakoračio natrag i izgovorio to. - Kad smo već kod Reynoldsa - pitao je s prijetvornom smirenošću - spavaš li još uvijek s njim?

Ona je razjapila usta i ljutito pitala: - Što bi to trebalo značiti?

- To znači da pretpostavljam da si spavala s njim jer si zaručena za njega pa te pitam spavaš li još uvijek s njim.

- Što si ti umišljaš, tko si?!

- Tvoj muž.

Zbog ozbiljne odlučnosti u toj izjavi srce joj je zastalo. Rukom je refleksno stegnula kvaku za koju se morala pridržati. Matt je vidio njezinu reakciju i s laganim smiješkom na licu rekao: - To lijepo zvuči, kad se privikneš na to.

- Ne zvuči - buntovno je uzvratila. Ali zvučalo je, barem malo.

Smiješak mu je iščeznuo s lica.- Onda ću te upoznati s riječi koja zvuči još gore. Ako i dalje spavaš s Reynoldsom, to se zove preljub.

Meredith je tako snažno gurnula vrata da bi se okvir zatresao da ih Matt nije zaustavio nogom i istodobno je povukao u hodnik držeći je za ramena. Zatvorio joj je usta poljupcem, koji je bio i grub i nježan, privlačeći je bliže sebi. A onda je ublažio poljubac i rastvorenim usnama okrznuo njezina, jednim laganim, pažljivim dodirom kojemu se bilo još teže oduprijeti nego onom prvom. Usnama je prešao preko njezina uha i gricnuo joj usnu resicu, a ona se naježila od njegova šapta: - Znam da me želiš poljubiti, osjećam to. Zašto se ne prepustiš tom porivu - predložio joj je promuklim glasom - ja sam i više nego voljan i potpuno slobodan.

- Postoje mjere koje možete poduzeti da se unaprijed zaštitite.

- Znam, i članovi uprave razmatraju ih već dvije godine, ali još nisu poduzeli ništa učinkovito. - Nemirno je ustala i raspirila vatru.

Matt je iza nje rekao: - Je li to sve što te brine ili ima još toga?

- Još? - rekla je, nervozno se nasmijavši, te se potom uspravila. - Ima još, ali mislim da se sve svodi na to da se događaju stvari koje se nikada prije nisu događale i zbog toga imam osjećaj da će se dogoditi neka katastrofa. Prisutan je strah da smo meta preuzimanja, tu su prijetnje bombom, a Parker nam sada ne može posuditi novac za Houston, pa ćemo morati poslovati s novim kreditorom.

~ 360 ~

- Zašto ne može?

- Zato što Reynolds Mercantile trenutačno ima novčanih poteškoća i ne posuđuje velike svote prezaduženim klijentima kao što smo mi. Ne bih se čudila da se jadni Parker brine hoće li Bancroft’s uopće moći vraćati već postojeći kredit.

- On je velik dečko - ravnodušno je rekao Matt, gurajući papire u svoju aktovku - i može podnijeti pritisak. Ako ti je posudio više novca nego što je trebao, onda je sam kriv i smislit će način kako da smanji gubitke. - Svaki put kad je spomenula Reynoldsa, ljubomora ga je počela nagrizati poput kiseline, i tako je bilo i ovaj put; njegovo raspoloženje iznenada se pogoršalo. - Moraš se dobro naspavati - rekao joj je, a Meredith je odmah shvatila da mu je glas napet i da se sprema otići. Iznenađena njegovim prilično naglim odlaskom, otpratila ga je do vrata, koreći se što je svoje brige prebacila na njega.

Okrenuo se na vratima. - U koliko se sati sutra okupljamo ovdje za tvoj rođendan?

- Pola osam?- predložila je.

- Dobro.

Zakoračio je u hodnik, a Meredith je stala na prag.- Što se tiče sutra navečer - rekla je - s obzirom na to da mi je rođendan, htjela bih te nešto zamoliti.

Užasnula se kad su njegove zadirkujuće izjave ublažile njezin bijes i istodobno je potaknule i da se nasmije i da učini točno to što je predložio.

- Ako večeras poginem u prometnoj nesreći na putu kući - tiho ju je nagovarao usnama klizeći preko njezina obraza da ponovno dođe do njezinih usana - zamisli samo koliko će ti biti krivo što me nisi poljubila.

Još se jače želeći nasmijati, Meredith je otvorila usta da kaže nešto jednako neozbiljno ili, još bolje, sarkastično, i čim je to učinila, on je svojim ustima zarobio njezina. Rukom joj je stisnuo zatiljak i ljubio je, dok ju je drugom rukom uhvatio za leđa i pritisnuo joj kukove uz svoje. I Meredith se izgubila. Zarobljena od glave od pete njegovim rukama, i ustima, i jezikom, neslavno se predala. Raširila je dlanove na njegovim prsima i počela kliziti po njegovoj košulji, dok su joj se prsti sami od sebe širili po mišićavoj toplini njegovih prsa.

Jezikom je intimno milovao njezin jezik i ustima neumoljivo tjerao njezina da se još jače otvore, a Meredith je iznenada primila napad njegova jezika, bespomoćno mu uzvraćajući poljubac sa svim očajem i svom zbunjenošću koji su ključali u njoj. Čim je to učinila, on je stegnuo ruku, a usta su mu se počela micati sa silovitom, strastvenom požudom i Meredith je osjetila njegovu strast kako kola njezinim venama.

Iz čiste panike oslobodila se njegovih usta, a onda i njegova stiska. Zakoračila je na prag, zadihanih prsa i stisnutih šaka.

- Kako uopće možeš i razmišljati o tome da spavaš s Reynoldsom kad mene tako ljubiš?

- pitao ju je tihim, optužujućim glasom.

Meredith ga je uspjela pogledati ljutito i prezrivo. - Kako ti možeš prekršiti obećanje da ćeš se večeras ponašati profesionalno?

- Nismo u tvom stanu - naglasio je, a njegova sposobnost da sve okrene onako kako njemu paše bila je kap koja je prelila čašu. Zakoračila je unatrag i zalupila mu vrata pred nosom. No kad se našla u sigurnoj zoni svojega stana, naslonila se na vrata i spustila glavu zbog bolnog poraza. Samim time što ju je ucijenio i prisilio na ovaj dogovor bilo koja karakterna žena mogla bi mu se suprotstaviti ta tri kratka mjeseca. Ali ne i ona, bijesno je

~ 361 ~

pomislila, odgurnuvši se od vrata. Ne i ona. Ona nije izdržala ni tri tjedna! Bila je beskarakterna kad se radilo o njemu, lako je mogao manipulirati njome. Meredith je zgrožena sama sobom prišla sofi, zastavši pokraj stolića da uzme Parkerovu sliku. On ju je gledao onako nasmiješen, zgodan, pouzdan, pošten. Osim toga volio ju je! To joj je rekao nekoliko desetaka puta. Matt nije - nijedanput! Ali hoće li je to spriječiti da ne preda svoj ponos i samopoštovanje Matthewu Farrellu? Vjerojatno neće, ogorčeno je pomislila. Ovim stopama neće.

Stuart je rekao da je Matt ne želi povrijediti. S obzirom na to kako joj je jučer priskočio u pomoć, Meredith je bila sklona povjerovati tomu čak i sada, shrvana emocijama koje nije htjela osjećati i koje nije mogla kontrolirati. Ne, Matt je nije htio povrijediti. Iz različitih nejasnih i složenih razloga Matt je htio da mu se ona vrati, i tako će je povrijediti. Matta je pratio legendaran glas ženskaroša; osim toga bio je posve nepredvidljiv i nepouzdan. Ta kombinacija sigurno će joj slomiti srce.

Svalila se na sofu i stavila glavu u ruke. Nije ju htio povrijediti... Nekoliko minuta Meredith je razmišljala o tome da se pokuša osloniti na njegov zaštitnički instinkt, na isti onaj zbog kojeg je jučer pokrenuo nebo i zemlju da joj pomogne. Mogla bi mu iskreno reći: Matt, znam da me zapravo ne želiš povrijediti, zato idi, molim te. Isplanirala sam si lijep život. Nemoj mi to pokvariti. Ja tebi zapravo ništa ne značim. Predstavljam ti samo još jedan trofej, neku prolaznu opsesiju...

Razmišljala je o tome, ali znala je da bi to bilo traćenje vremena. Već mu je to i rekla, ali uzalud. Matt je ovu bitku mislio voditi do sama kraja i izaći iz nje kao pobjednik, ali to je radio iz razloga koji su njoj vjerojatnije bili jasniji nego njemu.

Podigavši glavu, zurila je u vatru i prisjetila se njegovih riječi: Dat ću ti raj na zlatnom pladnju. Bit ćemo obitelj, imat ćemo djecu... Volio bih šestero, ali bit ću zadovoljan i s jednim.

Ako mu kaže da ne može imati djecu, možda će zbog toga odustati od svog plana. A čim je shvatila da bi se to moglo dogoditi, Meredith je imala osjećaj da će joj se srce raspuknuti, a zbog te reakcije bila je bijesna i na sebe i na njega. - Proklet bio! - naglas mu je rekla. Proklet bio što se zbog tebe ponovno osjećam ovako ranjivo.

On nije htio obitelj; ona ga je zanimala samo kao nešto novo, netko s kime će živjeti neko vrijeme. U seksualnom smislu dosadila bi mu za nekoliko dana. Meredith je to znala.

Matt je bio potpuno senzualno biće; spavao je s filmskim zvijezdama i egzotičnim manekenkama. Meredith je bila seksualno suzdržana te sramotno nesposobna, i toga je bila svjesna. Tako se osjećala s Mattom prije jedanaest godina. Bile su joj potrebne dvije godine nakon razvoda da povrati malo samopoštovanja i da ponovno osjeti neku želju. Lisa je uporno tvrdila da će joj jedini lijek biti ako bude spavala s nekim drugim i Meredith je to pokušala. Otišla je u krevet s nekim uspješnim atletičarem s fakulteta koji ju je mjesecima ganjao, i to je bila katastrofa. Odbijalo ju je njegovo dahtanje i hvatanje, dok je on bio frustriran i ljut zbog njezine suzdržanosti i nesposobnosti. Još se i sad sjećala njegovih komentara, zbog kojih je zadrhtala: Hajde, dušo, nemoj samo ležati, učini mi nešto... Koji je, kvragu, tvoj problem? Kako netko s takvim izgledom može biti tako hladan? Kad su došli do samog seksualnog čina, u njoj je nešto puklo te ga je odgurnula, uzela odjeću i pobjegla.

Zaključila je da seks nije za nju.

~ 362 ~

Jedino je još spavala s Parkerom, i on je bio drukčiji: nježan, drag, nezahtjevan. A čakje i on bio razočaran njome u krevetu; nikada je nije izravno kritizirao, ali ona je predosjećala što on misli o tome.

Meredith je legla i naslonila glavu na naslon za ruke, suhih očiju zureći u strop, odbijajući isplakati suze od kojih joj se stezalo grlo. Zbog Parkera se nikada ne bi mogla osjećati ovako jadno. Nikada. Samo joj je Matt to mogao učiniti. A ona ga je svejedno željela.

Ta zastrašujuća spoznaja pogodila ju je nespremnu. Bila je nepozvana, neprihvatljiva.

Neporeciva.

U samo nekoliko dana Matt ju je doveo ovako daleko na putu krajnje i ponižavajuće predaje. Oči su joj zasjale od suza srama i uzaludnosti. Nije morao ni reći da je voli, a ona je svejedno htjela odbaciti sve svoje planove za budućnost.

Na drugoj strani sobe antikni samostojeći sat počeo je otkucavati deset sati. Meredith je on otkucavao posljednje trenutke spokoja i smirenosti.

Matt je svojim Rollsom pretekao dva kamiona u svojoj traci, a onda je uzeo telefon iz auta. Sat je na kontrolnoj ploči pokazivao deset, ali nije oklijevao da obavi poziv. Peter Vanderwild javio se na Mattov poziv nakon što je dvaput odzvonilo te je zvučao zatečeno i počašćeno ovim do sad nezabilježenim kasnim pozivom.- Moj put u Philadelphiu bio je vrlo uspješan, gospodine - rekao je Mattu, pogrešno misleći da ga šef zato zove.

- To sad nema veze - nestrpljivo je rekao Matt. - Zanima me postoji li mogućnost da procuri informacija da mi kupujemo dionice Bancroft’sa? Nešto što bi na Wall Streetu moglo pokrenuti glasine o preuzimanju?

- Ne postoji. Poduzeo sam sve uobičajene mjere opreza da prikrijem naš identitet.

Dionice im stabilno rastu, pa nas naravno košta više da ih dobijemo.

- Mislim da postoji još jedan igrač - kratko je rekao Matt. - Saznaj tko je to, kvragu!

- Netko ih stvarno želi preuzeti?- ponovio je Vanderwild.- I ja sam to prije mislio, ali zašto bi to netko htio? Trenutno predstavljaju loše ulaganje, osim ako netko nema osobne razloge kao vi.

- Peter - upozorio ga je Matt - ne zabadaj nos u moje osobne razloge ili ćeš početi gledati natječaje za posao.

- Nisam mislio... Ovaj, čitam novine... Ispričavam se.

- U redu - prekinuo ga je Matt. - Počni provjeravati glasine, saznaj postoji li drugi igrač, a ako postoji, saznaj tko je to, kvragu!

Luksuzni kruzer elegantno je svladao velike valove Atlantskog oceana, a onda je ponovno nastavio ploviti - po mišljenju Philipa Bancrofta - najdosadnijim, najiritantnijim istim pokretima koje je ikada morao pretrpjeti. Sjedeći za kapetanovim stolom između senatorove žene i teksaškog naftaša, s prijetvornim je zanimanjem slušao ženu koja mu je govorila. - Trebali bismo pristati prekosutra u kasnim poslijepodnevnim satima - govorila je.- Uživate li na krstarenju?

~ 363 ~

- Silno - lagao je i krišom pogledao sat ispod ruba smokinga. U Chicagu je bilo deset sati.

Sada bi gledao vijesti ili bi kartao u ladanjskom klubu, a on je umjesto toga bio zarobljenik na ovom plutajućem hotelu.

- Hoćete li posjetiti prijatelje dok budemo u Italiji? - pitala je.

- Nemam prijatelje tamo - odgovorio je Philip. Unatoč nesnosnoj dosadi svakim se danom osjećao sve bolje i jače. Liječnik je bio u pravu: na neko vrijeme morao se posve odvojiti od svjetskih briga i svoga posla.

- Nemate prijatelje u Italiji? - ponovila je, hrabro pokušavajući voditi ovaj jednostrani razgovor.

- Ne. Ondje imam samo bivšu ženu - odsutno je odgovorio Philip.

- Oh. Hoćete li nju posjetiti?

- Teško - odgovorio je Philip, a ruka mu se onda ukočila od šoka jer je uopće spomenuo ženu koju je prije mnogo godina izbacio iz svog doma i iz svog života. Ovaj prisilan odmor očito mu je loše djelovao na mozak.

~ 364 ~

ČETRDESET SEDMO POGLAVLJE Otkako je Matt predložio da njezin rođendan proslave učetvero, Meredith je sumnjala da će to dobro proći, ali kad su Parker i Lisa gotovo istodobno stigli, oboje su izgledali tako odlučno veselo i raspoloženo da se uljuljkala u osjećaj da to možda ipak neće biti katastrofa.

- Sretan rođendan, Mer - rekla je Lisa, jako je zagrlila i dala joj veselo umotanu kutiju. Sretan rođendan - rekao je Parker i dao joj malu, prilično tešku pravokutnu kutiju. - Farrell još nije stigao? - pitao je, pogledavajući oko sebe.

- Nije, ali u kuhinji ima vina i kanapea. Baš sam ih htjela poslužiti.

- Ja ću dovršiti i donijeti - ponudila se Lisa. - Umirem od gladi. - Njezina svilena haljina boje šljive, bogato ukrašena resama, nestala je u kuhinju.

Mršteći se prema njezinim leđima, Parker je pitao Meredith: - Zašto se tako odijeva? Zašto se ne može odijevati kao normalni ljudi?

- Zato što je posebna - rekla je Meredith i odlučno se nasmiješila.- Znaš - dodala je i zbunjeno ga pogledala - većina muškaraca misli da je Lisa zanosna.

- Meni se sviđa kako se ti odijevaš - rekao je i zadovoljno pogledao njezin žarko crveni baršunasti bolero obrubljen zlatnom pletenicom i široku kravatu koja je njezinu izgledu davala dašak lažne nevinosti. Bolero je sada bio otvoren i otkrio je crvenu haljinu bez naramenica s uskim strukom i lagano nabranim porubom. Znakovito ignorirajući njezin komentar o Lisi, nasmiješio se i rekao: - Možeš otvoriti moj dar prije nego što dođe Farrell.

U srebrnom papiru nalazila se plava baršunasta kutija, a u satenu u njoj nalazila se prekrasna narukvica od safira i dijamanata. Meredith ju je oprezno izvadila. - Predivna je šapnula je, dok su joj se prsa bolno grčila, a želudac stezao. Suze su joj navrle na oči, zamaglivši sjajno kamenje, i u tom je trenutku shvatila: shvatila je da neće moći zadržati ni narukvicu ni Parkera. Ne kada je već izdala Parkera i u mislima i u srcu zbog svoje bespomoćne opsesije Mattom. Podigla je glavu i natjerala se da pogleda Parkera u radoznale oči te mu je pružila narukvicu. - Žao mi je - rekla je prigušenim glasom. - Prekrasna je, ali ja...

Ja je ne mogu prihvatiti, Parkeru.

- Zašto? - započeo je, ali već je znao odgovor na to pitanje, predosjećao je da će do ovoga doći. - Znači tako stoje stvari - grubo je rekao. - Farrell je pobijedio.

- Ne baš - tiho je rekla - ali bez obzira na to što se dogodi između Matta i mene, ne bih se mogla udati za tebe. Ne sada. Ti zaslužuješ više od žene koja ne može kontrolirati osjećaje prema drugom muškarcu.

Nakon trenutka napete tišine pitao ju je:- Zna li Farrell da raskidaš zaruke?

~ 365 ~

- Ne!- pomalo je mahnito odgovorila. - I ne bih voljela da sazna. Tako će samo biti uporniji.

Ponovno je oklijevao, a onda je ispružio ruku, uzeo narukvicu i čvrsto je zakopčao na njezino zapešće. - Ne odustajem - rekao je s turobnim osmijehom. - Ovo smatram samo manjom preprekom. Stvarno mrzim tog gada.

Oglasilo se zvono, Parker je podigao pogled i zaustavio ga na Lisi, koja je stajala na kuhinjskim vratima s pladnjem u rukama. - Koliko si dugo, kvragu, tu prisluškivala? - ljutito ju je pitao kad je Meredith otišla otvoriti vrata Mattu.

- Ne dugo - rekla je glasom koji mu se učinio neuobičajeno nježnim.- Jesi li za čašu vina?

- Nisam - ogorčeno je rekao. - Nego za cijelu bocu.

Umjesto da se naslađuje njegovim problemima, natočila mu je vino u čašu i donijela mu ga, dok su joj oči bile nježne i neobično sjajne.

Matt je zakoračio preko praga, a Meredith je imala osjećaj da je cijeli dnevni boravak obuzet čistom snagom njegove prisutnosti. - Sretan rođendan - rekao je i nasmiješio joj se. Izgledaš izvrsno - dodao je i pogledao je od vrha njezine sjajne zlatne kose do vrškova njezinih crvenih cipela.

Meredith mu je zahvalila te je pokušala ne primijetiti kako je on zamamno zgodan u sivom odijelu s prslukom, blistavoj bijeloj košulji i tradicionalnoj prugastoj kravati. Lisa je prva pokušala razvedriti atmosferu. - Bok, Matt - rekla je ozarena lica. - Večeras više sličiš bankaru nego Parker.

- Nemam ključ Phi Beta Kappa - našalio se Matt, nevoljko prihvativši Parkerovu ruku koja mu je jednako nevoljko bila ispružena.

- Lisa mrzi bankare - rekao je Parker, pustio Mattovu ruku i otišao do boce s vinom.

Natočio si je vino u čašu i iskapio ga.

- I Farrell - rekao je Parker s dosad nezabilježenom nepristojnošću - Meredithin je rođendan. Lisa i ja smo se sjetili. Gdje je tvoj dar?

- Nisam ga donio ovamo.

- Misliš, zaboravio si, zar ne?

- Ne, nego ga nisam donio ovamo.

- Mogli bismo krenuti - iznenada je rekla Lisa, koja je kao i Meredith htjela izvesti njih dvojicu na neko javno mjesto, po mogućnosti bučno, gdje se neće moći svađati. - Meredith može poslije otvoriti moj dar.

Mattova limuzina čekala je na pločniku. Lisa je ušla prva, a Meredith je ušla za njom i namjerno sjela pokraj Lise da se njih dvojica ne posvađaju oko toga tko će sjediti pokraj koga. Jedina osoba koja nije izgledala napeto bio je Joe O’Hara, ali je pojačao napetost uz smiješak rekavši: - Dobra večer, gospođo Farrell.

Dvije boce Dom Pérignona stajale su u srebrnim posudama s ledom pokraj ormarića za piće. - Jeste li za šampanjac? Ja bih voljela...- počela je Lisa, ali u tom trenutku limuzina se naglo uključila u promet, a ona se prilijepila za naslon sjedala i ostala bez daha.

- Isuse Kriste! - povikao je Parker, pokušavajući uspostaviti ravnotežu kad je istom snagom poletio naprijed na suprotnom sjedalu. - Tvoj glupi vozač upravo je presjekao četiri trake i prošao kroz crveno!

~ 366 ~

- On je sasvim sposoban - odgovorio je Matt, podigavši glas kako bi ga čuli od buke sirena bijesnih vozača, a nitko nije primijetio da ih jedan stari Chevrolet prati istom brzinom i očajnički mijenja trake kad i oni. Dok je limuzina jurila prema autocesti, rastjerujući aute koji su ih pratili, Matt je podigao bocu šampanjca iz posude s ledom i otvorio je.- Sretan ti trideseti rođendan - rekao je i Meredith prvoj dao čašu sa šampanjcem. - Žao mi je što sam propustio proteklih jedanaest...

- Meredith bude muka od šampanjca - prekinuo ga je Parker. Okrenuo se prema Meredith i s prisnim osmijehom na licu dodao: - Sjećaš li se kad ti je bila muka od šampanjca na proslavi godišnjice Remingtonovih?

- Nije mi baš bila muka. Vrtjelo mi se - ispravila ga je Meredith, zbunjena njegovim tonom i odabirom teme.

- Vrtjelo ti se, to je sigurno - zadirkivao ju je. - I bila si malo ošamućena. Morao sam stajati s tobom na balkonu po ekstremnoj hladnoći. Sjećaš se kako sam ti dao svoj kaput? A onda su nam se pridružili Stan i Milly Mayfield pa smo napravili šator od kaputa i ostali vani. - Pogledao je Matta i pitao ga hladnim, nadmoćnim glasom: - Poznaješ li ti Mayfieldove?

- Ne - odgovorio je Matt i dao Lisi čašu sa šampanjcem.

- Naravno da ne - prezrivo je rekao. - Milly i Stan Mayfiled Meredithini su i moji stari prijatelji. - Rekao je to kako bi se Matt osjećao kao uljez pa je Meredith brzo započela novu temu. Lisa joj se brzo pridružila te su u razgovor uključile i Matta. Parker je popio još četiri čaše šampanjca i ispričao još dvije zabavne priče o ljudima koje su on i Meredith poznavali, a Matt nije.

Restoran koji je Matt odabrao Meredith nikada prije nije vidjela niti je čula za njega, ali svidio joj se čim su ušli u predvorje. Uređen u stilu engleskog paba, s prozorima od bojana stakla i zidovima obloženim tamnim drvom, Manchester House imao je veliki salon koji se protezao po cijeloj stražnjoj strani prostora. Prostor za objedovanje, koji se nalazio s obiju strana predvorja, bio je malen i udoban te odvojen od salona s rešetkama prekrivenim bršljanom. Salon, gdje su bili smješteni dok im se ne oslobodi stol, bio je pun veseljaka te društva od dvadesetak osoba. Prema bučnim naletima smijeha koji su dopirali s tog stola te od gostiju koji su sjedili na stolicama za šankom gotovo svi su se prepustili blagdanskom raspoloženju, uz koje su išle i velike količine alkohola.

- Ovo nikako nije mjesto koje bih ja odabrao za proslavu Meredithina rođendana rekao je Parker prezrivo pogledavši Matta kad su sjeli.

Obuzdavajući svoje nestrpljenje zbog Meredith, Matt je odlučno rekao: - Ni ja ga ne bih odabrao, ali ako želimo jesti u miru, onda nam treba prilično taman prostor na udaljenijem mjestu.

- Parkeru, bit će zabavno - obećala je Meredith, i njoj se stvarno sviđala ta engleska atmosfera i vesela živa glazba.

- Bend je dobar - složila se Lisa i nagnula se naprijed da vidi svirače. Poslije su joj se oči razrogačile kad je Mattov vozač ušetao u salon i sjeo na stolicu na drugom kraju šanka. – Matt - rekla je i u nevjerici se nasmijala - mislim da je tvoj vozač upravo odlučio skloniti se s hladnoće i popiti pivo.

~ 367 ~

Ni ne pogledavši prema njemu, Matt joj je odgovorio: - Kad je na dužnosti, Joe pije kolu, a ne pivo.

Konobar je došao pitati što će popiti, a Meredith je zaključila da nema potrebe da priopći Lisi da je Joe ujedno i tjelesni čuvar, pogotovo ne kad je i ona radije to htjela zaboraviti.

- Je li to sve, ljudi? - pitao je konobar, a kad su mu oni rekli da jest, on je prišao kraju šanka. Htio je predati narudžbu barmenu kad mu je prišao neki niski muškarac u neobično veliku kaputu i pitao ga: - Stari, želiš li nabrzinu zaraditi sto dolara?

Konobar se okrenuo.- Kako?

- Samo mi trebaš dopustiti da neko vrijeme stojim iza one rešetke s bršljanom.

- Zašto?

- Za jednim stolom imaš važne goste, a ja ispod kaputa imam fotoaparat. - Ispružio je ruku u kojoj se nalazila novinarska propusnica na kojoj je pisalo da je zaposlen u jednom poznatom tabloidu te uredno savijena novčanica od sto dolara.

- Nemoj da te vide - rekao je konobar i uzeo novac.

Za pultom u predvorju vlasnik restorana uzeo je telefon i nazvao kućni broj Noela Jaffea, koji je ocjenjivao njegov restoran u svojoj kolumni u novinama. – Noel - rekao je, lagano okrenuvši rame da ga ne čuju novi gosti koji su ulazili - ovdje Alex iz Manchester Housea. Sjećaš se kako sam ti rekao da ću ti se jednog dana odužiti za onaj lijepi članak o mojem restoranu? E pa, pogodi tko upravo sjedi u mom restoranu.

- Nemoj me zezati. - Jaffe se nasmijao kad mu je Alex rekao o kome je riječ.- Možda i jesu sretna mala obitelj kao što su izgledali na onoj konferenciji za medije.

- Večeras nisu - rekao je Alex, malo glasnijim šaptom. - Zaručnik izgleda ljut kao ris i puno je popio.

Uslijedila je kratka stanka, a Jaffe je onda zahihotao i rekao: - Dolazim odmah s fotografom. Pronađi nam stol odakle ih možemo gledati da ne budemo viđeni.

- Nema problema. Samo zapamti: kad budeš pisao o ovome, ispravno napiši ime mojega restorana i navedi adresu.

Alex je poklopio, toliko oduševljen mogućnošću besplatnog oglašavanja da u njegovu restoranu jedu čikaški bogataši i slavne osobe da je nazvao i nekoliko radijskih i televizijskih postaja.

Kad je konobar donio drugu rundu pića, a za Parkera treću, Meredith je bila itekako svjesna da Parker pije previše i prebrzo. To samo po sebi ne bi bilo toliko zabrinjavajuće da on nije uporno u razgovor ubacivao male slatke događaje vezane uz ono što su on i Meredith radili, većinom započinjući opis sa: Sjećaš li se...

Meredith se nije uvijek svega sjećala, ali postajala je sve svjesnija da je Matt ljut.

Matt nije bio ljut, nego je već kipio od bijesa. Tri četvrti sata morao je slušati kako Reynolds prepričava slatke pričice o sebi i Meredith, pričice kojima je htio pokazati Mattu da je on beznadno i bespovratno društveno inferioran Meredith i Reynoldsu, bez obzira na to koliko novaca imao. Između ostaloga, ispričao je i priču o tome kako je Meredith slomila teniski reket na turniru parova koji je igrala s njim u ladanjskom klubu dok je bila tinejdžerica... Pa je tu bila i priča o nekom prokletom plesu koji je organizirala neka otmjena

~ 368 ~

privatna škola, na kojemu je njoj pala ogrlica... I još jedna priča o tome kako ju je nedavno vodio na polo.

Kad je počeo pričati o nekoj dobrotvornoj aukciji na kojoj su zajedno radili, Meredith je brzo ustala. - Idem na toalet - rekla je, namjerno prekidajući Parkera. I Lisa je ustala. - Idem s tobom. Čim su došle u toalet, Meredith je prišla umivaoniku i posve snuždeno naslonila ruke na pločice. - Ne mogu više ovo podnijeti - rekla je Lisi.- Nisam mogla ni zamisliti da će biti ovako loše.

- Da se pretvaram da mi je loše pa da nas odvezu kući?- pitala je Lisa, smiješeći se kad se nagnula naprijed da nanese ruž.

- Sjećaš li se kad si ti to učinila za mene dok smo bile na dvostrukom spoju u Bensonhurstu?

- Parkera ne bi bilo briga ni da se obje onesvijestimo - razdraženo je rekla Meredith.

- Previše je zaokupljen time da provocira Matta.

Ruž se u Lisinoj ruci umirio te je Lisa ljutito pogledala Meredith postrance. - Matt ga izaziva!

- Matt uopće ništa ne govori!

- Baš tako ga izaziva. Matt se naslonio na stolicu i gleda Parkera kao da je klaun! Parker nije navikao gubiti, a izgubio je tebe. A Matt samo sjedi i u tišini se naslađuje jer zna da će pobijediti.

- Ne mogu vjerovati! - planula je Meredith tihim, ljutitim glasom.- Godinama kritiziraš Parkera kad je u pravu. Sad je u krivu i pijan je, a ti si stala na njegovu stranu! Osim toga Matt nije pobijedio. I on se ne naslađuje. Možda pokušava izgledati kao da mu je Parkerova predstava dosadna ili zabavna, ali nije! Vjeruj mi, ljut je, i to jako jer ga Parker pokušava prikazati... Društvenim izopćenikom!

- To ti tako doživljavaš - rekla je Lisa s takvom ozlojeđenošću da je Meredith zaprepašteno zakoračila unatrag. No osjećala se krivom kad je Lisa dodala: - Ne znam kako si mislila da se možeš udati za muškarca prema kojemu nemaš nimalo suosjećanja!

Konobar je upravo rekao Mattu da je njegov stol spreman, a Matt je preko ramena vidio da Lisa i Meredith izlaze iz toaleta i počinju se probijati kroz prepun salon.

Parker je prestao pričati o tome što su Meredith i on zajedno radili i sada je počeo provocirati Matta postavljajući mu pitanja o njegovoj prošlosti te se podsmjehujući Mattovim odgovorima. - Reci mi, Farrell - rekao je glasnim, nerazgovjetnim glasom zbog kojih se nekoliko ljudi sa susjednih stolova okrenulo - gdje si ono išao na fakultet?

Zaboravio sam.

- Državno sveučilište Indiana - protisnuo je Matt, gledajući Lisu i Meredith.

- Ja sam išao na Princeton.

- Pa što onda!

- Samo me zanimalo. A što je sa sportom? Igraš li što?

- Ne - odsjekao je, odgurnuo stolicu i ustao tako da njih četvero mogu otići za svoj stol čim stignu njih dvije.

~ 369 ~

- Što si radio u slobodno vrijeme? - ustrajao je Parker, i također odgurnuo svoju stolicu i ustao, iako malo nestabilno.

- Radio sam.

- Gdje?

- U čeličani i kao automehaničar.

- Ja sam igrao polo, malo boksao. I - dodao je, prezrivo odmjerivši Matta od glave do pete - ja sam prvi poljubio Meredith.

- Ja sam joj oduzeo nevinost - uzvratio je Matt, više ne mogavši izdržati provociranje, ali gledao je Meredith i Lisu, koje su od njih bile udaljene oko tri metra.

- Kujin sine! - zasiktao je Parker i zamahnuo rukom prema Mattu.

Matt gotovo nije ni vidio zamah, ali uspio je izbjeći udarac. Instinktivno je podigao lijevu ruku i snažno zamahnuo desnom. Izbio je kaos; žene su vrištale, muškarci su skočili sa stolica, Parker je pao na pod, a bijela svjetla planula su u pozadini. Lisa ga je nazvala gadom, Matt je pogledao prema njoj i mala ga je šaka pogodila u oko u istom trenutku kad se Meredith sagnula da pomogne Parkeru da ustane. Matt je instinktivno zamahnuo šakom da uzvrati udarac, ali se zaustavio kad je shvatio da ga je Lisa udarila, no laktom je pogodio nešto tvrdo iza sebe, a Meredith je zavapila. Joe se počeo brzo probijati kroz razbježale goste, a Matt je uhvatio Lisu za zapešće kako ga ta divljakuša ne bi opet udarila, dok su se fotografi pojavili niotkuda i stvorili se ispred njih da ih još fotografiraju. Matt je slobodnom rukom odvukao Meredith od Parkerova ispružena tijela i gurnuo je Joeu. - Vodi je odavde! povikao je, pokušavajući je tijelom zakloniti od fotoaparata.- Vodi je kući!

Meredith je iznenada osjetila kao da je netko podiže s poda i gura kroz glasnu gomilu prema njišućim kuhinjskim vratima. - Postoji stražnji izlaz - dahtao je Joe i vukao je pokraj zbunjenih kuhara koji su stajali pokraj vrelih lonaca i pokraj konobara s razjapljenim ustima koji su nosili večeru. Ramenom je odgurnuo stražnja vrata, otvorio ih tako da su udarila o zid te su izjurili na hladan noćni zrak i stražnje parkiralište, ne obazirući se na čuvara parkirališta. Naglo otvorivši vrata limuzine, Joe ju je gurnuo straga na pod. - Ostanite dolje - povikao je te je već zalupio vratima i potrčao prema svojoj strani.

U jednom nestvarnom trenutku Meredith je zurila u čupave niti tamnoplavog tepiha centimetar od svojih razrogačenih očiju, ne mogavši vjerovati da se ovo događa! Ne želeći se skrivati na podu, podigla se, pokušavajući se smjestiti na sjedalo baš kad se upalio motor.

Cadillac je izjurio s parkirališta, gume su zaškripale te je skrenuo u zavoj na dvama kotačima, a Meredith je ponovno neslavno završila na podu. Ulična svjetla u nejasnim bijelim mrljama prolazila su pokraj prozora dok je auto mahnito jurcao ulicama, a ona je sa zakašnjenjem shvatila da se oni neće okrenuti i vratiti u restoran po Lisu.

Oprezno se popela na sjedalo kako bi Mattovu pomahnitalom vozaču mogla narediti da uspori i vrati se. - Oprosti... Joe - povikala je, ali on je ili bio prezaokupljen time da prekorači dopuštenu brzinu i prekrši prometna pravila pa je zbog toga nije čuo ili ju je nadglasalo trubljenje bijesnih vozača. Ljutito uzdahnuvši, Meredith je kleknula na sjedalo, naslonila prsa na naslon i provirila kroz prozor. - Joe - rekla je, a glas joj je puknuo od straha kad su skrenuli na desni zaustavni trak i za samo nekoliko centimetara zaobišli kamion. - Molim te, prestani! Plašiš me!

~ 370 ~

- Ništa se vi ne brinite, gospođo Farrell - rekao je, pogledavši je u retrovizor - nitko nas neće zaustaviti. Čak i da nas sustignu, neće nam ništa, jer je imam.

- Molim? - otupjelo je rekla Meredith. - Što imaš?

- Pucaljku.

- Pecaljku? Ideš pecati? Sada?

Prasnuo je u smijeh, odmahnuo velikom glavom i rastvorio crni kaput da joj objasni o čemu je riječ. - Imam pucaljku - ponovio je, a Meredith je razrogačenih očiju užasnuto zurila u dršku pištolja koja je virila iz futrole koju je nosio oko ramena i koja je izgledala ubojito.

- O, Bože - izustila je i mlohavo skliznula na sjedalo, posvetivši se brizi oko Lisine sudbine. U ovom stanju nije ju bilo pretjerano briga hoće li Matt i Parker noć provesti u zatvoru zbog remećenja javnog reda i mira, ali bila je zabrinuta za Lisu. Meredith je vidjela da je Parker prvi zamahnuo prema Mattu; nije uopće sumnjala u to tko je započeo tučnjavu, ali također je vidjela da je Parker promašio, pa ni najmanje nije htjela oprostiti Mattu zbog toga što je u trijeznom stanju od promašena, pijana udarca napravio barsku tučnjavu!

Meredith se sjetila da je Lisa petljala po kopči torbice kad je Parker zamahnuo prema Mattu te je podigla pogled tek kad je netko zavrištao, baš u trenutku kad je Matt srušio Parkera. A onda se zbog neke neobične i nerazumljive želje da obrani Parkera, kojeg je oduvijek mrzila, uplela u tučnjavu. Cijeli prizor odvijao se pred Meredithinim očima, a da nije bila zgrožena cijelom situacijom, Meredith bi se nasmijala zbog toga kako je Lisa zamahnula šakom da udari Matta.

Meredith je turobno zaključila da se u takvu trenutku sigurno isplatilo to što Lisa ima toliko puno braće. Nije znala je li Lisa pogodila svoju metu, jer je u tom trenutku Meredith čučnula da pomogne Parkeru da ustane, a kad je podigla pogled, Mattov lakat pogodio ju je u oko. U tom je trenutku shvatila da nešto ne valja s područjem oko njezina desnog oka te ga je dodirnula vrškovima prstiju. Zaboljelo ju je.

Nekoliko minuta poslije trgnula se kad je zazvonio telefon, a njegovo obično zvono bilo je posve neprikladno za jureću limuzinu Cadillac koju je vozio muškarac koji je vjerojatno nekoć bio mafijaš.

- Za vas je - veselo je povikao Joe.- Matt zove. Izvukli su se iz restorana. Svi su dobro. Želi razgovarati s vama.

Vijest da je Matt zove sada, nakon svega što joj je priuštio, potpuno je raspalila Meredith. Uzela je slušalicu iz ugrađena stalka i prislonila je na uho. - Joe kaže da si dobro započeo je Matt, a dubok glas bio mu je prigušen. - Imam tvoj kaput i... - Meredith nije čula ostatak. Vrlo polako i vrlo odlučno te s beskrajnim zadovoljstvom spustila mu je slušalicu.

Deset minuta poslije, kad je pokraj bočnih prozora već jurio pločnik ispred njezine zgrade, Mattov vozač napokon je nagazio na kočnicu i s nježnošću pilota koji Boeingom 727 slijeće na dalji kraj kratke piste naglo stao. Budući da je nije uspio ubiti na autocesti niti prouzrokovati smrt strahom, izašao je iz auta dok se auto još tresao, ponosno joj otvorio vrata i sa zadovoljnim smiješkom na licu rekao:- Stigli smo, gospođo Farrell, živi i zdravi.

Meredith je stisnula šaku.

No nije mogla zanemariti trideset godina uljudnog ponašanja i dobrog odgoja, pa je natjerala prste da se opuste, izašla iz auta na klecavim koljenima i uljudno mu, iako neiskreno, poželjela laku noć. Ušla je u zgradu u njegovoj pratnji, jer je on inzistirao na

~ 371 ~

tome, te su se svi u predvorju okrenuli i sumnjičavo je pogledali: vratar, zaštitar na recepciji i nekoliko stanara koji su se ranije vraćali iz izlaska. - Dobra večer, gospođice Bancroft promucao je zaštitar na recepciji, zureći u nju razjapljenih usta.

Meredith je pretpostavila da njezin izgled privlači pozornost te je uzdignute glave rekla: - Dobra večer, Terry - odgovorila je s ljubaznim osmijehom, pokušavajući osloboditi ruku od Joeova zaštitničkog stiska.

No nekoliko trenutaka poslije, kad je otključala vrata svojega stana i pogledala se u ogledalo u predvorju, ukipila se i razrogačila oči, užasnuto prasnuvši u smijeh. Kosa joj je s jedne strane bila ravna, a s druge je strane izgledala kao da je uređena električnim mikserom; njezin bolero, koji je prije izgledao drsko, sada je pijano visio preko jednog ramena, dok je široka kravata visjela preko drugoga. - Jako lijepo - sarkastično je rekla svom odrazu i zatvorila vrata.

- Zaista bih trebao ići kući - rekao je Parker, oprezno trljajući bolnu bradu. - Jedanaest je sati.

- Kod tebe će sve vrvjeti od novinara - odlučno mu je rekla Lisa.- Večeras možeš ovdje prespavati.

- A što je s Meredith? - pitao je nekoliko minuta poslije kad se ona vratila iz kuhinje i dala mu još jednu šalicu čaja.

Lisu je čudno zaboljelo srce zbog njegove iritantne usredotočenosti na ženu koja nije bila zaljubljena u njega i koja je osim toga bila zadnja žena na svijetu u koju bi on trebao biti zaljubljen.

- Parkeru - tiho je rekla - gotovo je.

Podigao je glavu i pogledao je na prigušenom svjetlu svjetiljke, shvativši da ona govori o njegovoj budućnosti s Meredith. - Znam - turobno je rekao.

- Nije kraj svijeta - nastavila je Lisa i sjela pokraj njega. Parker je primijetio, i to ne prvi put, crvenozlatni sjaj njezine kose.

- Ti i Meredith bili ste u ugodnoj vezi, ali znaš li što se nakon nekoliko godina dogodi s ugodnim?

- Ne, što?

- Pretvori se u dosadno.

Ne odgovorivši joj, popio je čaj i odložio šalicu, a onda je pogledao po njezinu dnevnom boravku jer odjednom nije htio gledati u nju. Soba je bila eklektična mješavina strogo modernog i šarmantno tradicionalnog, s ubačenim neobičnim umjetničkim djelima. Bila je poput nje: odvažna, sjajna, uznemirujuća. Aztečka maska stajala je na modernističkoro ostakljenom postolju pokraj stolice presvučene kožom boje breskve, pokraj koje je pak stajala košara s bršljanom. Ogledalo znad kamina bilo je u modernom američkom stilu; figurice od porculana Chelsea na kaminu u engleskom. Budući da je bio nemiran i nervozan zbog pitanja koja su mu se stalno vrzmala mislima, Parker je ustao i prišao kaminu da pogleda porculanske figurice. - Ovo je prekrasno - iskreno je rekao. - Sedamnaesto stoljeće, zar ne? - Da - tiho je rekla Lisa.

Vratio se i stao pred nju, gledajući je, ali pažljivo izbjegavajući pogledati dekolte na njezinoj haljini boje šljive. Potom joj je postavio pitanje koje ga je najviše zbunjivalo - Što te natjeralo da udariš Farrella, Lisa?

~ 372 ~

Lisa se trgnula i naglo ustala, uzimajućišalicu. - Ne znam - lagala je, ljutita zbog njegove prisutnosti u stanu, a glas joj je zadrhtao zbog dugotrajne žudnje za istom tom prisutnošću.

- Ne podnosiš me, a opet si pohitala u moju obranu poput anđela osvete - ustrajao je Parker. - Zašto?

Lisa je uzdahnula, razmišljajući o tome što da mu kaže: da li da odgovori na to pitanje šalom da mu treba čuvar ili da riskira sve i kaže mu istinu prije nego što ga ugrabi nek druga žena. Bio je zbunjen i htio je čuti objašnjenje, ali intuicija joj je govorila da on ne želi ni ne očekuje iskaz ljubavi. - Zašto misliš da te ne podnosim?

- Šališ se - sarkastično je rekao. - Nikada tisi propustila jasno mi dati do znanja što misliš o meni i o mojoj profesiji.

- Aha, to - rekla je. - To... To je bilo zadirkivanje. - Pogled joj je skliznuo s tih njegovih prodornih plavih očiju, te je krenula prema kuhinji, užasnuta kad je on uzeo pladanj s čajnikom i krenuo za njom.

- Zašto? - ustrajao je, misleći na njezin napad na Farrella.

- Misliš, zašto sam te zadirkivala?

- Ne, ali možeš početi s tim.

Lisa je slegnula ramenima, pažljivo se posvetivši odlaganju stvari za čaj i brisanju sudopera, ali misli su joj radile sto na sat. Parker je bio bankar; njemu je sve moralo imati smisla, a njezini postupci i objašnjenja nisu mu imali smisla. Mogla je ili pokušati blefirati, iako je turobno bila svjesna da to neće upaliti, ne kod njega, ili je mogla napraviti najveći rizik u životu i reći mu istinu. Odlučila se za rizik. Odavno joj je ukrao srce, a sada joj je mogao ukrasti još jedino ponos. - Možeš li se sjetiti razdoblja kad si bio dijete, recimo kad si imao devet ili deset godina? - počela je, neodlučno nastavivši brisati nepostojeće mrvice s radne plohe.

- Da, mogu to učiniti - ironično je odgovorio.

- Je li ti se tada sviđala neka djevojka kojoj si htio privući pozornost?

- Da. Glasno uzdahnuvši, krenula je dalje jer je bilo prekasno da se vrati.- Ne znam kako su to radili dečki iz visokog društva, ali u mom kvartu dečko bi obično bacio štap na djevojčicu. Ili je jako zadirkivao. To su radili - bolno je dovršila - jer nisu znali kako da joj drukčije privuku pozornost.

Objema se rukama uhvativši za radnu plohu, Lisa je čekala da on nešto kaže, a kad nije ništa rekao, želudac joj se stegnuo. Duboko, drhtavo udahnuvši, pogledala je ravno preda se i rekla: - Znaš li ti što ja osjećam prema Meredith? Za sve ono dobro što jesam i što imam zaslužna je ona. Ona je najbolja, najdraža osoba koju sam ikada upoznala. Volim je više od svojih sestara. Parkeru - shrvano je dovršila - možeš li zamisliti kakav... Kakav je grozan osjećaj voljeti muškarca koji zaprosi prijateljicu koju također voliš?

Parker je onda u nevjerici progovorio: - Očito sam se negdje onesvijestio mrtav pijan i sada haluciniram - rekao je.- Kad ujutro dođem k sebi, nekog psihoanalitičara zanimat će sve o ovom snu. Kako bih mu ga mogao posve točno opisati, reci mi pokušavaš li ti meni reći da me voliš?

~ 373 ~

Lisina ramena zatresla su se od očajničkog smijeha. - Jako je glupo što to nisi primijetio.

Stavio je ruke na njezina ramena. - Lisa, pobogu... Ne znam što bih rekao. Žao mi...

- Nemoj ništa reći! - zavapila je. - Pogotovo ne da ti je žao!

- Što bih onda trebao učiniti?

Zabacila je glavu unatrag, dok su joj suze tekle niz obraze te se iz frustriranog očaja obratila stropu. - Kako sam se mogla zaljubiti u tako nemaštovita muškarca? - Pritisak na njezina ramena povećao se, a ona mu je nevoljko dopustila da je okrene.

- Parkeru - rekla je - ovakve večeri, kad dvoje ljudi očajnički treba utjehu i slučajno su muškarac i žena, nije li odgovor očit?

Srce joj je zastalo kad je on ostao mirno stajati, a onda je počelo mahnito kucati kad joj je dodirnuo i podignuo bradu.

- Ovo je vjerojatno jako loša ideja - rekao je i pogledao njezine mokre trepavice, iznenađen i dirnut onime što je rekla i što je nudila.

- Život je jedna velika kocka - rekla mu je, a Parker je sa zakašnjenjem shvatio da se ona istodobno smije i da plače. A onda je posve zaboravio razmišljati, jer ga je Lisa zagrlila oko vrata i iznenada je primio najslađi, najstrastveniji poljubac... Poljubac zbog kojega ju je refleksno zagrlio i povukao bliže k sebi. Lisa je odgovorila na njegovu strast, lagano je pojačavajući, izazivajući ga. A onda se više nije htio obuzdati...

~ 374 ~

ČETRDESET OSMO POGLAVLJE Obučena u kućni ogrtač, Meredith je sjedila u dnevnom boravku, držeći daljinski upravljač. Na većini lokalnih kanala prikazivali su se nedjeljni jutarnji crtići, a ona ih je nestrpljivo prebacivala pritišćući gumb, tražeći kanal na kojemu su se reprizirale sinoćnje vijesti, kako bi se mogla mučiti gledanjem tog debakla. Na sofi pokraj nje nalazile su se nedjeljne jutarnje novine koje je maloprije onamo bacila i na čijoj se naslovnici nalazila senzacionalna priča s fotografijama tučnjave. Tribune je imao šaljiv pristup te je iznad fotografija tučnjave citirao Parkerov komentar s njihove konferencije za medije:

Matt Farrell i ja civilizirani smo ljudi i ovo rješavamo u vrlo prijateljskim odnosima.

Ovaj problem nije puno drukčiji od poslovnog ugovora koji isprva nije bio dobro sastavljen i sada se mora staviti točka na i.

Ispod toga nalazio se naslov: FARRELL I REYNOLDS “STAVLJAJU TOČKU NA I” Ispod naslova bila je fotografija na kojoj Parker zamahuje šakom prema Mattu, zatim još jedna na kojoj Matt šakom udara Parkerovu bradu, dok je na trećoj fotografiji bio prikazan Parker kako leži na podu, dok se Meredith sagnula da mu pomogne.

Meredith je pijuckala kavu i gledala kako voditelj završava s čitanjem nacionalnih vijesti te se obraća suvoditeljici za lokalne vijesti. – Janet - rekao je i nasmiješio se ženi pokraj sebe - čujem da večeras ima novosti u ljubavnom trokutu Bancroft-Farrell-Reynolds.

- Itekako, Ted - odgovorila je i okrenula se prema kameri te veselim i razigranim glasom nastavila: - Većina će vas se sjetiti kako su na nedavnoj zajedničkoj konferenciji za medije Parker Reynolds, Matthew Farrell i Meredith Bancroft izgledali kao bliska mala obitelj. Pa, večeras je njih troje večeralo u Manchester Houseu i izgleda da je došlo do male obiteljske svađe. Zapravo, ljudi, do prave tučnjave! U jednom kutu bio je Parker Reynolds, a u drugom Matthew Farrell; suprug protiv zaručnika; Sveučilište Princeton protiv Državnog sveučilišta Indiana; stari bogataš protiv novoga... - Zastala je da se nasmije vlastitoj dosjetljivosti, a onda je ironično rekla:- Zanima vas tko je pobijedio? E pa, stavite ulog, ljudi, jer imamo slike koje sve otkrivaju.

~ 375 ~

Na ekranu se pojavila slika na kojoj Parker zamahuje šakom prema Mattu i promašuje, a poslije nje pojavila se slika na kojoj Matt ruši Parkera.

- Ako ste se kladili na Matta Farrella, pobijedili ste - zaključila je uz smijeh. - Drugo mjesto u borbi odlazi gospođici Lisi Pontini, prijateljici gospođice Bancroft, koja je, kako nam je rečeno, desnim krošeom udarila Matta Farrella upravo nakon što je snimljena fotografija. Gospođica Bancroft nije čekala da čestita pobjedniku ili utješi gubitnika. Rečeno nam je da je užurbano pobjegla u limuzini Matta Farrella. Tri borca otišla su zajedno taksijem i...

- Kvragu! - povikala je Meredith i snažno pritisnula gumb na daljinskom za isključivanje televizora, a onda je ustala i krenula u spavaću sobu. Dok je prolazila pokraj komode, automatski je uključila radio. - A sada lokalne vijesti u devet sati - rekao je voditelj.- Sinoć je u restoranu Manchester House u sjevernom dijelu grada došlo do otvorenog sukoba između ni manje ni više nego industrijalca Matthewa Farrella i bankara Parkera Reynoldsa. Farrell, koji je oženjen Meredith Bancroft, i Reynolds, koji je zaručen za nju, navodno su večerali s njom kad...

Meredith je udarila gumb za isključivanje na vrhu radija. - Nevjerojatno! - protisnula je.

Od trenutka kad je srela Matta na opernom balu ništa više u njezinu životu nije bilo isto.

Cijeli joj se svijet okrenuo naopačke! Svalivši se na krevet, uzela je telefon i ponovno nazvala Lisu. Pokušala ju je dobiti do kasno sinoć, ali Lisa ili se nije javljala na telefon ili nije bila kod kuće. Zapravo, kao ni Parker, jer je Meredith i njega pokušala dobiti.

Parker se javio nakon što je pet puta odzvonilo, a Meredith je na trenutak bila zatečena.

- Parkeru? - izustila je.- Aha - rekao je.

- Ovaj... Jesi li dobro?

- Jesam - promrmljao je, zvučeći ošamućeno, kao da je cijelu noć bio budan i da je tek sad čvrsto zaspao. - Mamurno.

- Aha. Žao mi je. Pa, je li Lisa tu negdje?

- Aha - ponovno je rekao te je za sekundu u slušalicu pospano promrmljao Lisin promukli šapat. - Tko je to?

- Meredith - odgovorila je baš u trenutku kad je shvatila da su oboje spavali tako blizu jedno drugomu da je Parker mogao Lisi dati telefon. Lisa je u stanu imala dva telefona: jedan u kuhinji i jedan pokraj kreveta. Sigurno nisu spavali u kuhinji. Od zaprepaštenosti je skočila. - Ovaj... U krevetu si? - izlanula je Meredith prije nego što se uspjela zaustaviti.

- Aha. S Parkerom? pomislila je Meredith, ali nije ju to pitala. Već je znala odgovor i uhvatila se za uzglavlje kako bi ostala na nogama u sobi koja kao da se odjednom mahnito počela okretati. - Žao mi je što sam vas oboje probudila - uspjela je izustiti te je poklopila. Cijeli joj se svijet preokrenuo, a i ona zajedno s njim. Sve je potpuno izmaknulo kontroli. Njezina najbolja prijateljica spavala je s njezinim zaručnikom. Jednako ju je šokiralo to što se nije osjećala izdano ni shrvano. Osjećala se ošamućeno. Okrenula se i pogledala spavaćom sobom kao da se želi uvjeriti da se barem ona nije potpuno promijenila u posljednjih nekoliko sati. Prekrivač bež boje od čipke i satena stajao je tamo gdje mu je mjesto, a njegovi nabori padali su do centimetar iznad orijentalnog tepiha, kao uvijek. Svih deset usklađenih jastučića bilo je lijepo posloženo točno onakvim redoslijedom kakvim ih je

~ 376 ~

uvijek slagala. Toliko je bila potresena svim ostalim da se apsurdno osjećala bolje znajući da se njezin prekrivač nije podigao i otišao iz sobe, ponijevši sa sobom sve jastučiće. No onda je podigla pogled i vidjela odraz svojega lica u ogledalu. Čak se i to promijenilo.

Sat vremena poslije Meredith je uzela ključeve, stavila velike, tamne sunčane naočale i izašla iz stana. Otići će u ured i raditi cijeli dan. To je barem bilo nešto što može razumjeti i kontrolirati. Matt je nije ni nazvao, a to bi je iznenadilo da je više uopće išta može iznenaditi.

Vrata dizala otvorila su se u podzemnoj garaži ispod njezine zgrade te je krenula prema svojem rezerviranom parkirnom mjestu. Zašla je iza ugla, držeći ključeve u ruci i stala kao ukopana. Nije bilo njezina auta.

Nije bilo njezina auta, a netko je već na njezino mjesto parkirao novi sportski Jaguar.

Netko joj je ukrao auto! Netko joj je uzurpirao parkirno mjesto!

To je bila kap koja je prelila čašu. To je bio vrhunac! Razjapljenih je usta zurila u sjajni, tamnoplavi Jaguar te je iznenada imala suludi poriv da zavrišti od smijeha i izbelji se sudbini. Sudbina joj više ništa, ali apsolutno ništa nije mogla učiniti! Bila je spremna uzvratiti, žudjela je za tim!

Brzo se okrenuvši, Meredith se vratila do dizala, udarila gumb za predvorje i prišla zaštitaru na recepciji.- Roberte - rekla je - na mom parkirnom mjestu, L12, nalazi se neki plavi Jaguar. Molim te neka ga odvuku odande. Smjesta.

- Ali to je vjerojatno neki novi stanar koji ne zna... Meredith je podigla slušalicu sa stola i ispružila je njemu. Smjesta - rekla je opasno napetim glasom - nazovi onu radnju u Ulici Lille i reci im da maknu taj auto s mojeg mjesta za petnaest minuta!

- U redu, gospođice Bancroft. U redu. Nema problema. Djelomično zadovoljna, Meredith je stupala prema vratima predvorja, namjeravajući pozvati taksi da je odveze do ureda i odande javiti policiji da su joj ukrali auto. Odlučna da zaustavi taksi koji je upravo prilazio pločniku, krenula je naprijed, no onda je naglo stala kad je vidjela hrpu novinara ispred svoje zgrade. - Gospođice Bancroft, sinoć... - povikao je jedan novinar, a dva fotografa fotografirala su je kroz prozore. Ne znajući da je muškarac s pilotskim sunčanim naočalama koji izlazi iz taksija zapravo Matt, Meredith se munjevito okrenula i odjurila do dizala. Pa što ako je sada bila zatvorenik u vlastitoj zgradi? Nije problem. Otići će gore, nazvati taksi i reći mu da je pokupi kod stražnjeg ulaza, a onda će se išuljati onamo, čučnuti iza kanti za smeće i uskočiti u taksi kad stane. To nije nikakav problem! Ona to može. Naravno da može.

Baš je bila uzela telefon u svom stanu kad je netko pokucao na vrata. Posve zaokupljena mukama i nevoljama u kojima se našla, Meredith je otvorila vrata ni ne upitavši tko je, a onda je odsutno pogledala Matta koji je stajao na pragu, sa sunčanim naočalama na licu u kojima se vidio njezin odraz. - Dobro jutro - rekao je s neodlučnim osmijehom na licu.

- Zar je takvo? - pitala ga je i pustila unutra.

- Što to znači? - pitao je Matt, pokušavajući joj vidjeti oči iza velikih, okruglih žutosmeđih sunčanih naočala koje su stajale na njezinu malom nosu, kako bi mogao procijeniti kako je raspoložena.

- To znači - uljudno je odgovorila - da ako je ovo dobro jutro, onda sutrašnje najradije ne bih htjela ni doživjeti.

- Uzrujana si - zaključio je.

~ 377 ~

- Ja?- sarkastično je rekla upirući prstom u prsa. - Ja uzrujana? Samo zato što sam zatvorenik u vlastitoj zgradi i što ne mogu pogledati ni novine, ni televiziju, ni poslušati radio jer smo mi glavna tema? Zašto bi me, pobogu, to uzrujalo?

Matt je suspregnuo nestašan osmijeh zbog njezina izmučenog tona. No ona ga je vidjela.- Da se nisi usudio smijati - srdito ga je upozorila.- Za sve si ti kriv. Svaki put kad mi se približiš, svašta mi se počne događati!

- Što ti se događa? - pitao je sa smiješkom u glasu, želeći je uzeti u naručje.

Zabacila je ruke u zrak. - Sve je poludjelo! Na poslu mi se događaju stvari koje mi se nikada prije nisu događale: dobivamo prijetnje bombom te nam cijene dionica fluktuiraju.

Jutros mi je ukraden auto, netko je drugi parkirao na moje mjesto i saznala sam da su moja najbolja prijateljica i moj bivši zaručnik proveli noć zajedno!

Zahihotao je zbog njezinih zaključaka o problemima u uredu. - I misliš da sam za sve to ja kriv?

- Pa kako ti to objašnjavaš?

- Kozmička slučajnost?

- Misliš, kozmička katastrofa! - ispravila ga je. Stavivši ruke na uske bokove, priopćila mu je: - Prije mjesec dana vodila sam lijep život. Miran život. Dostojanstven život! Išla sam na dobrotvorne balove i plesala sam. Sada odlazim u barove i upadam u tučnjave, a onda jurim ulicama u limuzini koju vozi pomahnitali vozač koji me tješi činjenicom da imapucaljku! Govorimo o pištolju, o oružju kojim se nekoga može ubiti!

Izgledala je tako prekrasno, i tako usplahireno, i tako bijesno da su se Mattu počela tresti ramena od smijeha. - Je li to sve?

- Nije. Ima još nešto od sinoć što nisam spomenula.

- Što to?

- Ovo - pobjedonosno je izjavila i skinula sunčane naočale. - Imam modricu! Šljivu!

Imam...

Rastrgan smijehom i suosjećanjem, Matt je podigao prst i dodirnuo malu plavu mrlju na vanjskom kutu njezina donjeg kapka.

- To - rekao je i suosjećajno se nasmiješio - nema potrebnu veličinu da bi se zvalo modricom ili šljivom; to je tek jedna mozuljica.

- Odlično - rekla je.- Naučila sam novu riječ!

Ne obazirući se na njezin komentar, Matt je sa zamišljenim divljenjem promatrao njezinu dobro prikrivenu modricu. - Jedva se vidi. Čime si je prekrila?

- Šminkom - odgovorila je, zbunjena njegovim pitanjem. Zašto?

Gotovo grcajući od smijeha, Matt je skinuo sunčane naočale.

- Možeš li mi malo posuditi?

Meredith je u nevjerici zurila u identičnu mrlju u kutu njegova oka te je iznenada postala vesela. Vidjela je kako mu se na usnama pojavljuje ironičan osmijeh te je zahihotala.

Stavila je ruku na usta da priguši taj zvuk, oči su joj se razrogačile, a hihot se pretvorio u nalete prodornog smijeha. Toliko se jako smijala da su joj počele ići suze na oči, a i Matt se

~ 378 ~

počeo smijati. Kad je ispružio ruke i privukao njezino drhtavo tijelo k sebi, ona se naslonila na njega i još se jače smijala.

Zagrlivši je, Matt je svoje nasmijano lice naslonio na njezinu kosu i uživao u njezinu veselju. Unatoč tomu što je nekoliko minuta prije izgledao nonšalantno, većina onoga za što ga je optužila bila je istina. Izjedao ga je osjećaj krivnje kad je vidio jutarnje novine; on jest njezin život okrenuo naopačke i s punim je pravom mogla bjesnjeti na njega. No bio je istinski zahvalan jer je ona vidjela smiješnu stranu teških posljedica.

Kad ju je prošao napad smijeha, Meredith se naslonila na njegove ruke. - Je li - pitala je, pokušavajući suspregnuti još jedan nezadržljiv nalet smijeha - Parker zaslužan za tvoju...

Mozuljicu?

- Ne bi me bilo tako sram da jest - šalio se Matt.- Ali da budem iskren, tvoja prijateljica Lisa opalila me desnim krošeom. Kako si ti zaradila svoju?

- Ti si mi je napravio. Osmijeh mu je iščeznuo. - Nisam.

- Jesi. - Silovito je kimnula, a njezino zamamno lice još je bilo rumeno od veselja. - Ti... Ti si me udario laktom kad sam se sagnula da spasim Parkera. Iako, da se to danas dogodi, vjerojatno bih ga ja dokrajčila!

Matt se oduševljeno nasmiješio. - Stvarno? Zašto?

- Rekla sam ti - kazala je i drhtavo, nasmiješeno udahnula.- Jutros sam nazvala Lisu da vidim je li dobro i saznala sam da su bili zajedno u krevetu.

- Šokiran sam! - rekao je.- Mislio sam da ona ima bolji ukus!

Meredith se ugrizla za usnicu da se ne nasmije njegovoj pošalici.- Ali to je stvarno grozno, znaš... Kada uhvatiš najbolju prijateljicu u krevetu sa svojim zaručnikom.

- To je skandalozno! - izjavio je Matt s prijetvornom ogorčenošću.

- Baš tako - složila se, bespomoćno se smiješeći veselju koje mu je iskrilo u očima.

- Moraš joj se osvetiti.

- Ne mogu - rekla je uz prigušen smijeh.

- Zašto?

- Zato što - rekla je i ponovno prasnula u smijeh - Lisa nema zaručnika! - Ponovno se prislonila uz njega, obuzeta apsurdnošću vlastite šale. Naslonila je nasmijano lice na njegova prsa i zagrlila ga oko vrata kao nekoć: ruke su joj automatski pojurile na njegov zatiljak, kao i tijekom onih davnih strastvenih noći. Matt je shvatio da njezino tijelo zna da još uvijek pripada njemu. Stegnuo je ruke oko nje, a glas mu je postao dubok i promukao: - Svejedno se možeš osvetiti.

- Kako? - zahihotala je.

- Možeš otići u krevet sa mnom.

Ona se ukočila i brzo zakoračila unatrag, još uvijek se smiješeći, ali više samozatajno nego veselo. - Ovaj... Moram nazvati policiju zbog auta - rekla je, brzo mijenjajući temu te je pojurila prema stolu. Provirila je kroz prozor. - Oh, dobro, evo vučne službe - veselo je blebetala, uzimajući telefon da nazove policiju.

- Rekla sam zaštitaru da maknu auto s mojeg mjesta.

~ 379 ~

Kad je to rekla, na licu mu se pojavio čudan izraz, ali Meredith je bila prezaokupljena time što je on prati do stola pa ga nije ništa pitala. Kad je on ispružio ruku i odlučno pritisnuo gumb da prekine njezin poziv policiji, ona ga je oprezno pogledala. Znala je da on nije gotov s pokušajima da je odvede u krevet, a njezin otpor gotovo je iščeznuo. Bio je tako privlačan, bilo je tako dobro smijati se s njim... Umjesto da je zagrli, što je jednim dijelom očekivala da će učiniti, nježno ju je pitao: - Koji je broj recepcije?

Ona mu je rekla, a onda ga je zbunjeno gledala kako zove recepciju.

- Ovdje Matt Farrell - rekao je zaštitaru. - Molim vas, otiđite u garažu i recite vučnoj službi da auto moje supruge ostave tamo gdje jest. - Kad je zaštitar rekao da je auto gospođice Bancroft BMW iz 1984. g., a da na njezinu parkirnom mjestu stoji plavi Jaguar, Matt je rekao:- Znam to. Jaguar je njezin rođendanski dar.

- Molim?- izustila je Meredith.

Poklopio je slušalicu i okrenuo se prema njoj sa smiješkom na licu, ali Meredith se nije smiješila - bila je zatečena zbog njegove ogromne velikodušnosti, uspaničena zbog mreže koju je pleo oko nje te silno zabrinuta zbog izdajničkog poskakivanja njezina srca kad je svojim dubokim glasom tiho rekao moja supruga. Započela je s onim najmanje bitnim, jer još nije bila spremna suočiti se s ostalim pitanjima. - Gdje je moj auto?

- Na parkirnom mjestu noćnog čuvara, jedna razina ispod tvoje.

- Ali... Ali kako si upalio moj auto da ga pomakneš? Na farmi si rekao da bi alarm onemogućio pokretanje čak i da ga upališ bez ključeva.

- To nije bio problem za Joea O’Haru.

- Znala sam kad sam vidjela onaj pištolj da je vjerojatno... Kriminalac.

- Nije - ironično je rekao Matt. - On je stručnjak za prespajanje žica.

- Ne mogu nikako prihvatiti drugi auto...

- Da, draga - rekao je - možeš.

Meredith je osjetila kako se to ponovno događa, kako je njegovo tijelo i glas magnetski privlače, kako se topi kad ju je nazvao draga. Zakoračila je unatrag, a glas joj je zadrhtao. Ja... Idem u ured.

- Ne bih rekao - tiho je kazao Matt.

- Kako to misliš?

- Mislim da imamo važnijeg posla.

- A to je?

- Pokazat ću ti - obećao joj je promuklim glasom - u krevetu.

- Matt, nemoj mi to raditi... - molila ga je i podigla ruku kao da ga želi zaustaviti, te je zakoračila dva koraka unatrag.

Išao je za njom, korak po korak. - Želimo jedno drugo. Oduvijek smo željeli jedno drugo.

- Zaista moram ići u ured. Imam hrpu posla.

Ponovno je krenula unatrag plešući isti onaj valcer izbjegavanja za koji ju je Matt zadirkivao, ali oči su joj bile srdačne i preplašene jer je znala... Znala je da je prekasno da mu sada otpleše iz naručja.

- Dostojanstveno se predaj, draga. Ovaj je ples gotov. Sljedeći je naš.

~ 380 ~

- Molim te, nemoj me tako zvati - zavapila je, a Matt je shvatio da je ona iz nekog razloga istinski preplašena.

- Zašto se bojiš? - pitao je, krenuvši polako prema njoj oko naslona sofe kako bi je natjerao prema spavaćoj sobi.

Zašto se boji, pomalo je mahnito pomislila Meredith. Kako mu je mogla objasniti da ne želi voljeti muškarca koji ne voli nju... Da više nikada ne želi biti onako ranjiva kao prije jedanaest godina... Da misli da on ne bi dugo bio zadovoljan njome i da ona ne bi mogla podnijeti da ga zbog toga ponovno izgubi.

- Matt, slušaj me! Stani mirno i slušaj me, molim te!

Matt je naglo stao, zatečen preplašenim očajem u njezinu glasu.

- Rekao si da želiš djecu - izlanula je - a ja ih ne mogu imati. Imam nekih fizičkih problema... I to bi bilo preopasno.

- Posvojit ćemo ih - spremno je rekao.

- Što bi bilo da ti kažem da ja ne želim imati djecu?- uzvratila mu je.

- Onda ih nećemo posvojiti.

- Nemam namjeru odustati od karijere...

- Ni ne očekujem to od tebe.

- Pobogu, kako mi otežavaš!- povikala je. - Ne možeš li mi ostaviti barem malo ponosa?

Pokušavam ti reći da ne bih mogla podnijeti brak s tobom, da živimo kao muž i žena, što ti tvrdiš da želiš.

Lice mu je problijedjelo kad je shvatio da je ona iskrena. - Mogu li te pitati zašto, kvragu, ne?

- Ne možeš.

- Svejedno želim čuti - napeto je rekao.

Zaštitnički je prekrižila ruke na prsima i odsutno počela trljati nadlaktice kao da želi odagnati iznenadnu hladnoću na njegovu licu. - Prekasno je za nas - počela je.- Promijenili smo se. Ti si se promijenio. Ne mogu se pretvarati da... Da ništa ne osjećam prema tebi. Znaš da osjećam. Uvijek sam osjećala - jadno je priznala, gledajući spuštene kapke na njegovim sivim očima, tražeći razumijevanje. No pronašla je samo hladnu ravnodušnost dok je čekao da čuje ostatak. - Možda bismo uspjeli da smo ostali zajedno, ali sada je to nemoguće. Tebi se sviđaju seksi filmske zvijezde i... i zavodljive europske princeze, a ja to ne mogu biti!

- Ne tražim da budeš nešto što nisi, Meredith.

- To neće biti dovoljno! - jadno se usprotivila. - A ne bih mogla podnijeti da živim s tobom znajući da ti nisam dovoljna, znajući da ćeš jednog dana početi željeti nešto što ti ja ne mogu dati.

- Ako govoriš o djeci, mislio sam da smo to upravo riješili.

- Mislim da nismo to riješili; mislim da si samo usput popustio jer ćeš sada reći bilo što da dobiješ ono što želiš. Ali ne govorim o tome da ćeš željeti djecu, nego o tome da ćeš željeti druge žene! Nikada ti neću biti dovoljna. Znam to.

Oči su mu se razrogačile. - Molim?

~ 381 ~

- Jednom sam ti već pokušala objasniti kako... Kako se osjećam dok vodimo ljubav, Matt - jedva je to izgovorila. - Ljudi... Mislim, muškarci... Oni misle da sam... Da sam frigidna. To su mislili i na fakultetu. Mislim da zapravo nisam, ali... Nisam kao većina žena.

- Nastavi - nježno ju je ohrabrio kad je stala, ali oči su mu čudno zaiskrile.

- Na fakultetu, dvije godine nakon što si otišao, pokušala sam spavati s jednim dečkom i bilo mi je grozno. Kao i njemu. Druge studentice spavale su sa svim i svakim te uživale u tome, ali ja nisam. Ja to nisam mogla.

- Da su proživjele ono što i ti - rekao je Matt, toliko obuzet nježnošću i olakšanjem da je jedva mogao normalno govoriti - ni one ne bi baš bile previše revne da to ponove.

- I ja sam to mislila, ali nije bilo tako. Parker nije neki nespretni, napaljeni student, i znam da i on misli da nisam... Da nisam baš strastvena. Parkeru to baš nije smetalo, ali tebi...

Tebi će smetati.

- Ti si sišla s uma, dušo.

- Nisi naviknut na mene! Nisi primijetio da se osjećam nespretno i nesposobno.

Zapravo, ja jesam nespretna i nesposobna!

Matt je suspregnuo osmijeh i ozbiljno rekao: - I nesposobna? Tako je loše?

- Još gore nego što misliš.

- Jesu li to svi razlozi zbog kojih se bojiš nastaviti tamo gdje smo stali prije jedanaest godina?

Ne voliš me, kvragu, pomislila je.- To su svi važni razlozi - neiskreno je rekla.

Slab od olakšanja, Matt je tiho rekao: - Mislim da odmah možemo svladati te prepreke.

Mislio sam ono što sam rekao za djecu. Također sam mislio ono što sam rekao za tvoju karijeru. Time smo riješili dvije od tvoje tri brige. Situacija s drugim ženama - nastavio je samo je malo složenija. Da sam znao da će doći ovaj dan, živio bih mnogo drukčije dok sam te čekao. Nažalost, ne mogu mijenjati prošlost. No mogu ti reći da moja prošlost ni izbliza nije tako burna i razvratna kako si navedena da misliš. I mogu ti obećati - dodao je s nježnim smiješkom dok je gledao njezino podignuto lice - da ćeš mi biti dovoljna, u svakom pogledu.

Bespomoćno dirnuta njegovim promuklim glasom, senzualnošću njegovih prekrasnih očiju i nevjerojatno dirljivim riječima, Meredith je gledala kako on polako skida svoj ležerni sako i baca ga preko naslona sofe, ali nije shvatila važnost tog čina jer jer bila prezaokupljena onime što je govorio. - Što se tiče tvoje navodne frigidnosti, to je smiješno.

Godinama me proganjalo sjećanje na trenutke provedene u krevetu s tobom. A ako misliš ozbiljno je nastavio - da si samo ti bila nesigurna vezano uz to vrijeme koje smo proveli u krevetu, onda ti moram priopćiti novosti, draga. Ponekad sam se ja osjećao nedostatno. Bez obzira na to koliko sam si često govorio da usporim, da satima vodim ljubav s tobom i da odgodimo vrhunac, nisam to mogao učiniti jer sam bio lud od želje dok sam bio u krevetu s tobom.

Meredith su na oči navrle suze od olakšanja i sreće; mislio je da joj je za rođendan poklonio skupi sportski auto, ali dar koji joj je poklanjao riječima značio joj je tisuću puta više. Očarano je čula kako govori: - Kad sam dobio telegram od tvojega oca, godinama sam se mučio misleći da bi ti možda ostala u braku sa mnom da sam mogao voditi ljubav s tobom bolje, dulje, strastvenije...- Na zgodnom licu iznenada mu se pojavio osmijeh, a ton mu je sada postao razigrano ozbiljan. - Mislim da smo time riješili problem frigidnosti.

~ 382 ~

Matt je vidio toplo crvenilo na njezinim glatkim obrazima, dokaz da su je dirnule njegove riječi. - Još nam ostaje samo jedan manji problem u braku.

- A to je?

- Tvoj osjećaj da si nesposobna i...

- Nespretna - dovršila je, ometena njegovim polaganim skidanjem kravate. - I... I inferiorna.

- Jasno mi je da te to muči - složio se s prijetvornom ozbiljnošću. - Mislim da bismo to sljedeće trebali riješiti. - Počeo je otkapčati gornji gumb košulje.

- Što to radiš! - povikala je, razrogačivši oči.

- Skidam se da možeš raditi sa mnom što želiš.

- Nemoj otkopčati drugi gumb. Ozbiljno, Matt!

- Imaš pravo. Ti bi ovo trebala raditi. Ništa ti ne može dati veći osjećaj moći i superiornosti nego kad natjeraš drugu osobu da mirno stoji dok je razodijevaš.

- Ti to dobro znaš. Ti si to vjerojatno radio nekoliko desetaka puta.

- Stotina. Dođi ovamo, draga.

- Stotina?

- Šalio sam se.

- Nije bilo smiješno.

- Ne mogu si pomoći. Kad sam nervozan, šalim se. Zurila je u njega. - Nervozan si?

- Prestravljen - poluozbiljno je rekao. - Ovo mi je najveći rizik u životu. Mislim, ako sve ne prođe savršeno u ovom malom eksperimentu, možda ću se morati suočiti s činjenicom da ipak nismo jedno za drugo.

Zadnji tragovi Meredithina otpora srušili su se kad ga je pogledala. Voljela ga je; oduvijek ga je voljela. I toliko ga je silno željela, gotovo jednako kao što je htjela da je voli. To nije istina.

Raznježivši se na njezine riječi, Matt je raširio ruke i promuklim glasom rekao: - Dođi sa mnom u krevet, draga. Obećavam ti da nakon ovoga više nikada nećeš sumnjati ni u sebe ni u mene.

Meredith je oklijevala, no onda mu se bacila u naručje.

Matt je u spavaćoj sobi učinio točno četiri stvari kako bi se pobrinuo da održi obećanje: dao joj je šampanjac da se opusti; rekao da će mu biti uzbudljivi svaki poljubac i svako milovanje u kojemu ona uživa. Onda je svoje tijelo pretvorio u instrument za vježbu, i to za ženu čiji ga je sam glas uzbuđivao. Nakraju nije se uopće trudio sakriti ni kontrolirati svoje reakcije zbog onoga što mu je radila. Na taj je način Matt uspio sljedeća dva sata svojega života pretvoriti u agoniju gotovo neizdrživa strastvenog mučenja, koje se njegova žena, nakon što je prevladala stidljivost, sada vrlo učinkovito trudila pojačati.

- Ali nisam posve sigurna voliš li ovo - šapnula je, usnama dodirnuvši njegovu nabreklu muškost.

- Molim te, nemoj to raditi - dahtao je Matt.

- Ne sviđa ti se?

- Vidiš da mi se sviđa.

~ 383 ~

- Zašto onda želiš da prestanem?

- Nastavi to raditi pa ćeš saznati za otprilike jednu minutu.

- Sviđa li ti se ovo? - Jezikom je prešla preko njegovih bradavica, a on je zadržao dah da ne zastenje.

- Da - napokon je uspio izustiti prigušenim glasom. Podigao je ruke i uhvatio se za uzglavlje, stisnuvši zube kad ga je ona zajašila i počela se micati, odlučan da joj sve prepusti, da ona sve napravi. - Tako mi i treba kad sam se zaljubio u izvršnu direktoricu umjesto u neku lijepu, priglupu starletu... - našalio se, toliko omamljen strašću da nije ni znao što govori. - Trebao sam znati da će izvršna direktorica htjeti biti gore...

Trebalo mu je malo da shvati da se ona potpuno umirila.

- Ako sad staneš, a da me ne dovedeš do vrhunca, vjerojatno ću umrijeti ovdje, draga.

- Molim? - prošaputala je.

- Molim te, nemoj stati, jer ću preuzeti bez obzira na ono što sam obećao - dahtao je, već podižući kukove kako bi ušao dublje u njezinu usku, vlažnu nutrinu.

- Ti si zaljubljen u mene?

Sklopio je oči i uzdahnuo, a glas mu je bio požudan i razigran: - A što si, kvragu, mislila, o čemu je ovdje riječ? - Otvorio je oči i čak u zamračenoj sobi vidio kako joj suze svjetlucaju u očima.

- Nemoj me tako gledati - molio ju je, pustio uzglavlje i privio je na prsa. - Molim te, nemoj plakati. Oprosti što sam to rekao - šapnuo je, ljubeći je u bespomoćnom očaju jer je mislio da ona ne želi čuti što on osjeća i da je time pokvario čin vođenja ljubavi. - Nisam to mislio reći tako brzo.

- Brzo? - silovito je ponovila, a ramena su joj se tresla od uplakana smijeha. - Brzo?shrvano je plakala.- Gotovo pola života čekam da mi kažeš da me voliš. - Mokra obraza prislonjena uz njegova prsa te tijela i dalje spojena s njegovim, prošaputala je: - Volim te, Matt. Čim je to rekla, Matt je spontano svršio u njoj, dršćući, snažno je uhvativši, zarivši prste u njezina leđa, dok mu je lice bilo naslonjeno na njezin vrat; bespomoćan, a opet svemoćan jer je napokon izgovorila te riječi.

Njezino se tijelo napelo dok ga je grlila. - Uvijek sam te voljela - prošaputala je. - I uvijek ću te voljeti.

Vrhunac koji je već skoro trebao biti gotov eksplodirao je novom snagom i tijelo mu se počelo grčevito trzati, te je zastenjao dubokim glasom i gurnuo još jače u nju, doveden do najeksplozivnijeg trenutka u životu, i to ne podražajima ili tehnikom, nego riječima.

Njezinim riječima.

Meredith se okrenula u Mattovu naručju i privila se uza nj, sretna i zadovoljna.

U New Orleansu jedan elegantno odjeven muškarac ušetao je u garderobu prepune robne kuće Bancroft & Company. U desnoj ruci nosio je odijelo koje je uzeo sa stalka. U lijevoj ruci nosio je vrećicu robne kuće Saks Fifth Avenue s malim plastičnim eksplozivom unutra. Pet minuta poslije izašao je iz garderobe, noseći samo odijelo, koje je vratio na stalak.

~ 384 ~

U Dallasu jedna je žena ušla u kabinu ženskog toaleta u robnoj kući Bancroft & Company, noseći torbicu Louis Vuitton i vrećicu iz Bloomingdale’sa. Kad je izašla, nosila je samo svoju torbicu.

U centru Chicaga jedan se muškarac pokretnim stubama popeo na odjel s igračkama robne kuće Bancroft’s, ruku punih paketa iz Marshall Field’sa. Jedan paketić ostavio je ispod prozora kuće Djeda Mraza, gdje su djeca čekala u redu da se slikaju na Djedovu koljenu.

U Meredithinu stanu nekoliko kilometara dalje i nekoliko sati poslije Matt je pogledao na sat, a onda je ustao i pomogao Meredith da posprema posuđe od obroka koji su jeli nakon što su ponovno vodili ljubav pred kaminom. Išli su na probnu vožnju njezinim novim autom, stali u malom talijanskom restoranu i donijeli si objed kući jer su htjeli biti sami.

Meredith je u perilicu stavljala posljednje komade posuđa kad joj je Matt tiho prišao s leđa. Osjetila je njegovu prisutnost poput opipljive sile i prije nego što ju je zagrlio oko struka i privio uza se. - Sretna? - pitao ju je promuklim glasom i poljubio u sljepoočnicu.

- Jako - prošaputala je uz smiješak.

- Deset je sati.

- Znam. - Osmijeh joj se pokolebao kad se pripremila na ono što je mislila da dolazi, i bila je u pravu.

- Moj je krevet veći od tvog. Kao i moj stan. Mogu organizirati da sutra ujutro ovamo dođe kombi za selidbu.

Duboko udahnuvši da se smiri, okrenula se prema njemu i stavila ruku na njegovo lice kao da želi ublažiti udarac koji će mu zadati njezino odbijanje.- Ne mogu se doseliti k tebi...

Još ne.

Pod prstima je osjetila kako mu se napinje brada. - Ne možeš ili ne želiš?

- Ne mogu.

Kimnuo je kao da prihvaća njezin odgovor, ali spustio je ruke. - Da čujem zašto misliš da ne možeš.

Gurnuvši ruke u duboke džepove kućnog ogrtača, Meredith je zakoračila unatrag i počela iznositi svoje argumente. - Kao prvo, prošli sam tjedan stajala pokraj Parkera dok je on javno izjavljivao da ćemo se vjenčati čim dobijem razvod. Ako se sada doselim k tebi, Parker će ispasti glup, a od sebe ću napraviti budalu koja se ne može odlučiti... Ili ću pak izgledati kao žena koja je toliko površna i blesava da ode s onim muškarcem koji pobijedi u tučnjavi. Čekala je da joj on proturječi ili da se složi s njom. No on je naslonio kuk na stol koji se nalazio iza njega te ravnodušna izraza lica šutio. Meredith je shvatila da se njemu njezine brige čine nevažnima jer mu nije bilo važno mišljenje drugih, pa je spomenula drugi, veći problem. - Matt, nisam htjela razmišljati o posljedicama sinoćnje tučnjave, ali mogu ti reći da trenutno postoji devedeset posto šanse da će me upravni odbor pozvati da se očitujem.

Zar ne razumiješ u kakvim sam se kompromitirajućim okolnostima našla? Bancroft & Company staro je i ugledno poduzeće; upravni je odbor nepopustljiv i zapravo me njegovi članovi nisu ni htjeli na mjestu predsjednika. Prije nekoliko dana sudjelovala sam na konferenciji za medije održanoj u robnoj kući Bancroft & Company, na kojoj sam rekla da se nas dvoje jedva poznajemo i da ne postoji mogućnost da ćemo se pomiriti. Ako se odmah doselim k tebi, moja vjerodostojnost kao predsjednice Bancroft’sa bit će dovedena u pitanje,

~ 385 ~

kao i moja iskrenost. A to nije sve. Sinoć sam sudjelovala u javnoj tučnjavi kojoj sam bila povod; to je fijasko zbog kojeg smo svi mogli biti uhićeni da je netko zvao policiju. Imat ću sreće ako mi upravni odbor ne zaprijeti da će se pozvati na moralnu klauzulu iz ugovora i tražiti da odstupim.

- Ne bi se usudili pozvati se na moralnu klauzulu zbog nečega takva! - rekao je Matt, više pokazujući prezir zbog takve mogućnosti nego zabrinutost.

- Usudili bi se i mogu to učiniti.

- Ja bih si osigurao novi upravni odbor - rekao je.

- Kad bih barem mogla to učiniti - rekla je Meredith s ironičnim osmijehom. Pretpostavljam da tvoj upravni odbor radi ono što ti želiš? - Kad je kratko kimnuo na to, ona je uzdahnula. - Nažalost, ni moj otac ni ja ne kontroliramo naš upravni odbor. Stvar je u tome da sam žena i da sam mlada, i da zapravo nisu bili previše ludi za tim da uopće dođem na mjesto privremene predsjednice. Zar ne shvaćaš zašto sam zabrinuta zbog toga što će oni misliti o svemu ovome?

- Ti si sposobna direktorica, i to je jedino što bi ih trebalo zanimati. Ako sazovu sastanak i zatraže objašnjenje ili zaprijete da će se pozvati na moralnu klauzulu ako ne odstupiš, onda kreni u napad, a ne u obranu. Nisi dilala drogu niti si vodila bordel; bila si prisutna na mjestu tučnjave.

- To bi im ti rekao: da ne dilaš drogu ili nešto slično? - pitala je, očarana njegovim poslovnim metodama.

- Ne - otresito je rekao.- Ja bih im rekao da odjebu.

Meredith je potisnula smijeh zbog sulude pomisli da stane pred dvanaest konzervativnih poslovnjaka i učini to. - Ne predlažeš to valjda ozbiljno? - pitala ga je kad je vidjela da njemu to očito nije smiješno.

- Predlažem upravo to. Možeš malo promijeniti izraz ako misliš da bi trebala, ali bit je u tome da ne možeš cijeli život samo ugađati drugima. Što se više trudiš, to će ti više ograničenja oni nametnuti tek toliko da vide kako za njih dubiš na glavi.

Meredith je znala da je u pravu, ali ne ovaj put i ne u njezinim specifičnim okolnostima.

Kao prvo, nije htjela razbjesniti upravni odbor; kao drugo, svoje probleme koristila je kao izgovor da odugovlači prije nego što se obveze na ono što Matt želi. Voljela ga je, ali on joj je u mnogo toga bio potpuni neznanac. Nije bila spremna posve mu se obećati. Ne još. Ne dok nije bila potpuno sigurna u to da zaista postoji raj koji joj je obećao i onaj dio koji se odnosi na njihov zajednički život. A sudeći prema izrazu Mattova lica, imala je grozan osjećaj da Matt sumnja u to da ona odugovlači. Njegove sljedeće riječi potvrdile su da on zna što ona točno radi i da mu se to ne sviđa.

- Meredith, prije ili poslije morat ćeš riskirati i početi mi potpuno vjerovati. Dok to ne učiniš, varaš mene i varaš sebe. Ne možeš nadmudriti sudbinu tako da stojiš sa strane i ulažeš male oklade na životne rezultate. Ili ćeš zagaziti do kraja i riskirati sve u igri ili uopće nemoj igrati. A ako ne igraš, ne možeš pobijediti.

Pomislila je kako je to s jedne strane prekrasna filozofija, a s druge strane zastrašujuća.

I to filozofija koja je više odgovarala njemu nego njoj.

~ 386 ~

- Kako bi bilo da postignemo kompromis - predložila je s dražesnim osmijehom na licu koji je Mattu nevoljko bio neodoljiv.- Mogu zagaziti, ali neko vrijeme ne do kraja, dok se ne naviknem?

Nakon jednog napetog trenutka Matt je kimnuo. - Koliko dugo?

- Neko vrijeme.

- A dok razmišljaš o tome koliko ćeš duboko zagaziti, što bih ja trebao raditi? Bih li trebao čekati i pitati se hoće li te tvoj otac uspjeti uvjeriti u to da ne živiš sa mnom ili u to da se razvedeš od mene?

- Imam mnogo hrabrosti da se oduprem ocu bez obzira na to opameti li se on vezano uz nas ili ne - rekla je tako silovito da se on lagano nasmiješio.- Ali brinem se hoćeš li ti biti spreman naći se s njim na pola puta ako on bude htio, zbog mene?

Zapravo je očekivala da će on pristati učiniti to zbog nje, ali krivo je procijenila jačinu Mattove mržnje, jer on je odmahnuo glavom. - On i ja najprije moramo poravnati stare račune, i to u moju korist.

- On je bolestan, Matt - upozorila ga je, dok je njome prostrujao strašan, zlokoban osjećaj. - Više ne može podnijeti veliki stres.

- Pokušat ću to zapamtiti - tvrdoglavo je odgovorio Matt. No izraz lica malo mu se smekšao te je promijenio temu. - Dakle, tko gdje spava večeras?

- Misliš li da vani još ima novinara koji su te jutros vidjeli da dolaziš ovamo?

- Možda ima još jedan ili dvojica upornih.

Ugrizla se za usnicu, ne želeći da on ode, no znala je da ne bi trebao ostati. - Onda baš i ne možeš ostati cijelu noć, zar ne?

- Očito ne - rekao je to tonom zbog kojeg se osjećala kao kukavica.

Matt je vidio kako joj se oči potišteno zatamnjuju te je popustio.- U redu. Vratit ću se kući i spavati sam. To i zaslužujem zbog sudjelovanja u onoj sinoćnjoj nezreloj tučnjavi. Kad smo već kod toga - malo je nježnije dodao - želim da znaš da, iako sam kriv što sam rekao nešto što je sigurno potaknulo tvog pijanog zaručnika na to da me udari, nisam znao što se događa dok sve nije bilo gotovo. U jednom sam trenutku gledao tebe, a u drugom sam krajičkom oka vidio da prema meni leti šaka. To je mogao biti i neki pijanac iz bara koji se htio potući, pa sam reagirao instinktivno.

Meredith je potisnula drhtanje, zakašnjelu reakciju na ubojitu brzinu, laku surovost kojom je Matt oborio Parkera... Divlji izraz na njegovu licu u onom djeliću sekunde kad je shvatio da ga netko napada. Onda je odlučno odbacila tu pomisao. Matt nije poput izbirljivih, profinjenih muškaraca koje je poznavala, niti će to ikada biti. Odrastao je u surovim okolnostima i bio je surov. Ali ne s njom, pomislila je s nježnim smiješkom na licu te podigla ruku i sklonila mu tamni pramen kose sa sljepoočnice.

- Ako misliš - ironično je rekao - da mi se možeš tako smiješiti i natjerati me da pristanem na skoro sve, u pravu si. - A onda se naglo vratio u svoje uobičajeno, nepopustljivo izdanje dodavši: - No iako sam spreman na ekstremnu diskreciju u našoj vezi, odnosno na skrivanje, ustrajem u tome da provodiš sa mnom što je više moguće vremena, a to uključuje i neke zajedničke noći. Nabavit ću ti propusnicu tako da možeš ući u garažu u mojoj zgradi. Ako budem morao, stajat ću pred zgradom i razgovarati s prokletim novinarima da im odvučem pozornost svaki put kad ti dođeš.

~ 387 ~

Izgledao je toliko uzrujano zbog toga što će morati povlađivati javnom mnijenju da je ona glasom pretjerane zahvalnosti rekla: - Učinio bi to? Samo za mene?

Umjesto da se nasmije, pitanje je shvatio ozbiljno i privukao je uza se. - Nemaš pojma silovito je rekao - koliko bih toga učinio, samo za tebe! Obrušio je usta na njezina i poljubio je tako grubo i snažno da je ona ostala bez daha i bez sposobnosti da misli. Kad je završio, privila se uza nj. - Sad kad si i ti gotovo jednako nesretna zbog večerašnjeg rasporeda spavanja kao i ja - rekao je tmurno se našalivši - idem odavde prije nego što novinari ispred zgrade odluče otići kući i zaključe da smo proveli noć skupa.

Meredith ga je otpratila do vrata, ljuta jer je bio u pravu: nakon onog poljupca tako je jako htjela provesti noć u njegovu naručju da ju je srce boljelo. Stajala je dok je on oblačio sako i stavljao kravatu. Kad je bio gotov, malo ju je gledao i radoznalo podigao obrvu. Nešto te muči? - zadirkivao ju je.

Da, nešto ju je mučilo. Htjela je da je poljubi. U tom trenutku preplavilo ju je sjećanje na one burne, nesputane sate koje je provela s njim u krevetu pa je Meredith Bancroft s namjernim, provokativnim osmijehom na licu podigla ruku i uhvatila muža za kravatu.

Polako, ali snažno ju je povukla, odvažno se smiješeći u njegove tamnosive oči, a onda je, kad je bio dovoljno blizu, stala na prste, zagrlila ga i poljubila tako da je ostao bez daha.

Kad je otišao, Meredith je zatvorila vrata i naslonila se na njih, sanjivo se smiješeći sklopljenih očiju. Usne su je boljele od njegova posljednjeg burnog poljupca; kosa joj je bila raščupana jer je on gurnuo ruke u nju dok ju je ljubio, a obrazi su joj gorjeli. Osjećala se kao žena s kojom se temeljito vodila ljubav i koja je silno uživala u tome. I to je sve bila istina.

Još se jače nasmiješila kad se sjetila seksi, nježnih stvari koje joj je rekao i gotovo je mogla čuti njegov duboki glas kako ih izgovara...

Volim te, šapnuo je...

Nikada neću dopustiti da te netko povrijedi... Nemaš pojma koliko bih toga učinio za tebe! Šezdeset pet kilometara sjeveroistočno od Bellevillea u Illinoisu gume još jednog policijskog auta zaškripale su kad je auto stao iza već parkiranih policijskih automobila pokraj pošumljenog dijela puste ceste, a crvena i plava svjetla s mahnitom su se jezivošću okretala u noći. Iznad njih zasljepljujuće svjetlo policijskog helikoptera nemirno je prelazilo preko borova i osvjetljavalo put timovima tragača s psima koji su u mraku tražili dokaze. U plitkom jarku pokraj ceste mrtvozornik je čučao pokraj trupla jednoga sredovječnog muškarca. Podigavši glas da nadglasa bučno zviždanje helikopterskih lopatica, povikao je lokalnom šerifu: - Gubiš vrijeme s tim traganjem, Emmett. U toj šumi čak ni po danu nećeš naći nikakve dokaze. Ovog tipa izbacili su iz vozila u pokretu te se otkotrljao ovamo.

- U krivu si! - pobjedonosno je povikao Emmett. Usmjerivši džepnu svjetiljku prema nečemu u jarku, sagnuo se i uzeo to.

- Mo’š mislit’ da sam u krivu! Kažem ti da je netko prebio ovog tipa na mrtvo ime i onda ga izbacio iz vozila u pokretu.

- Ne vezano uz to - odgovorio je šerif i krenuo naprijed. - Našao sam nešto. Novčanik.

Mrtvozornik je nagnuo glavu prema truplu. - Njegov?

- Sad ćemo vidjeti - odgovorio je šerif. Usmjerio je svjetiljku prema fotografiji na vozačkoj dozvoli, a onda se sagnuo i otkrio žrtvino lice, uspoređujući ga s fotografijom. -

~ 388 ~

Njegov! - silovito je izjavio. Podigavši dozvolu da bolje vidi, rekao je: - Ima jedno od onih stranih imena koje je teško izgovoriti. Stanislaus... Spyzhalski.

- Stanis... - izustio je mrtvozornik. - Nije li to onaj lažni odvjetnik kojeg su uhitili u Bellevilleu?

- Pobogu, u pravu si!

~ 389 ~

ČETRDESET DEVETO POGLAVLJE S aktovkom u jednoj ruci i s kaputom prebačenim preko druge ruke, Matt je zastao kod stola tajnice koja mu je pomogla urediti dvoranu za sastanke onaj dan kad je Meredith dolazila ovamo. - Dobro jutro, gospodine Farrell - rekla je.

Uzrujan zlovoljom u njezinu glasu i pogledu, Matt je odlučio da je mora premjestiti na neki drugi kat te umjesto da je uljudno pita je li ugodno provela vikend kako je namjeravao, hladno je rekao: - Eleanor Stern jutros me nazvala kući da mi kaže da se ne osjeća dobro.

Zamijeni je, može? - To je bila naredba, ne molba, i oboje su to znali.

- Može, naravno - odgovorila je Joanna Simons i tako mu se iskreno i veselo nasmiješila da se Matt gotovo zapitao nije li je krivo procijenio.

Joanna je čekala da Haskellov novi - i neželjeni - predsjednik ode u svoj ured, a onda je pojurila do stola recepcionarke. Nadala se da će se malo opustiti dok joj je novi šef na putu.

No ovom prilikom da radi za Farrella otvorila joj se jedna neočekivana i uzbudljiva mogućnost. - Val - šapnula je recepcionarki - jesi li sačuvala ime i telefonski broj onog novinara iz Tattlera koji te nazvao da dobije neke informacije o Farrellu? - Jesam, zašto?

- Zato - pobjedonosno je rekla - što mi je Farrell upravo rekao da danas trebam mijenjati onu oštrokondžu. To znači da ću imati ključeve njezina stola. - Podigla je pogled da bude sigurna da su druge tajnice čiji su se stolovi u širokom krugu širili oko recepcije zauzete i zaposlene. Većina ih nije dijelila njezin animozitet prema Matthewu Farrellu; nisu ovdje bile toliko dugo koliko ona te su lakše prebacile odanost sa starog tima na novog vlasnika.- Ponovi mi što je zanimalo tog novinara.

- Pitao je što mislimo o Farrellu, a ja sam mu odgovorila da ga neki od nas ne podnose rekla je Valerie. - Pitao je spajam li mu ikada pozive Meredith Bancroft i dolazi li ona ikada ovamo. Osobito ga je zanimalo jesu li zaista u onako prijateljskim odnosima kako je to izgledalo na konferenciji za medije. Rekla sam mu da se ja ne javljam na Farrellove pozive i da je Meredith Bancroft ovdje bila samo jedanput, na sastanku s Farrellom i njegovim odvjetnicima. Zanimalo ga je je li još tko bio na sastanku, pa sam mu rekla da znam da je oštrokondža bila prisutna jer sam ja morala preuzimati njezine pozive ovdje. Pitao me je li ona bila prisutna kako bi pisala bilješke. Odgovorila sam mu da ona piše bilješke na gotovo svakom njegovu sastanku, pa me pitao mogu li doći do bilješki sa sastanka s Bancrofticom.

Rekao je da će platiti za sve informacije koje mu možemo proslijediti. Ali nije rekao koliko će platiti.

~ 390 ~

- Nema veze. Ja bih to učinila besplatno! - ogorčeno je rekla Joanna. - Morat će otključati stol te babuskare da ga danas mogu koristiti. Možda će otključati i ormariće sa spisima. Te bilješke sa sastanka trebale bi se nalaziti na jednom od tih dvaju mjesta.

- Javi mi ako mogu kako pomoći - rekla je Valerie.

Kad je Joanna ušla u ured Eleanor Stern, vidjela je da je Farrell već otključao tajničin stol i ostavio ga otvorenim da ga ona može koristiti, ali ormarići sa spisima još su bili zaključani. Kratkim, površnim pretraživanjem stola nije pronašla ništa osim pribora i ladice pune spisa o radu Haskella, koji nisu bili povjerljivi. Nije bilo ničega o Bancroftici. - Kvragu tiho je rekla, okrenula se u stolici i pogledala kroz vrata koja su vodila u Farrellov ured. On je stajao i gledao u računalo na ormariću iza radnog stola. Sigurno je provjeravao Haskellova izvješća o proizvodnji iz tvornica tijekom vikenda ili neki ogroman portfelj dionica koji je posjedovao, pomislila je sa sve većom mržnjom prema muškarcu koji se nije zamarao time da zapamti njezino ime... Koji je otpustio njihove šefove te im promijenio paket povlastica i strukturu plaće.

Još se jače naslonivši na stolicu, Joanna je vidjela prednji dio njegova stola. Ključevi su mu virili iz brave u srednjoj ladici. Ključevi ormarića sa spisima bili su ili na tom privjesku ili su se nalazili u jednoj od ladica stola.

- Dobro jutro - rekla je Phyllis, slijedeći Meredith u ured. - Kako si provela vikend? pitala ju je, a onda se ugrizla za usnicu i bilo joj je neugodno što ju je to pitala. Meredith je shvatila da je očito čula za tučnjavu u subotu, no u tom trenutku nije ju bila briga. Blistala je od sreće. Zastavši dok je otvarala aktovku, Meredith ju je ironično, nasmiješeno pogledala:Što ti misliš, kako sam ga provela?

- Je li uzbudljivo dobra riječ? - usudila se pitati Phyllis, uzvrativši joj smiješak.

Meredith se prisjetila kako je vodila ljubav s Mattom, prisjetila se riječi koje joj je izgovorio i svega što joj je radio te joj se cijelo tijelo slatko ugrijalo. - Rekla bih da je to prilično prikladna riječ - kazala je, nadajući se da ne zvuči tako sanjivo kako se osjećala.

Morala se potruditi da prestane misliti na vikend i usredotoči se na posao prije nego što se večeras ponovno nađe s Mattom. - Je li jutros bilo kakvih poziva?

- Samo jedan, od Nolana Wildera. Želi da ga nazoveš čim dođeš.

Meredith se ukipila. Nolan Wilder bio je predsjednik upravnog odbora i nije sumnjala da ju je zvao da mu se očituje vezano uz debakl u subotu navečer. Što joj se, po jasnom danjem svjetlu, činilo kao nešto strašno drsko, s obzirom na to da je Wilderov razvod bio tako ružan i neugodan da se dvije godine povlačio po sudovima. - Nazovi mi ga, može? rekla je.

Minutu kasnije Phyllis ju je nazvala. - Wilder je na liniji. Čekajući nekoliko sekundi da se pribere, Meredith je uzela slušalicu i veselim, odlučnim glasom rekla: - Dobro jutro, Nolane. Što ima?

- To sam ja tebe mislio pitati - rekao je hladnim, ironičnim tonom koji je upotrebljavao tijekom sastanaka uprave i koji je Meredith osobito mrzila. - Cijeli su me vikend zvali članovi upravnog odbora i zahtijevali objašnjenje one epizode u subotu navečer. Ne bih te

~ 391 ~

trebao podsjećati, Meredith, da su imidž Bancroft’sa i dignitet njegova imena temelj našeg uspjeha.

- Mislim da se to meni ne treba govoriti - rekla je Meredith, tjerajući se da zvuči razigrano, a ne ljutito. - To je...- zastala je kad je dojurila Phyllis, shrvana izraza lica.

- Imaš hitan poziv od MacIntirea iz New Orleansa na drugoj liniji.

- Samo malo, Nolane - rekla je Meredith - imam hitan poziv. Zvona za uzbunu prostrujala su cijelim Meredithinim tijelom kad se javila na telefon. MacIntireov glas bio je napet.- Zaprimili smo još jednu prijetnju bombom ovdje, Meredith. Dojavljena je policiji prije nekoliko minuta. Pozivatelj je rekao da će bomba biti aktivirana za šest sati. Naredio sam evakuaciju robne kuće, a pirotehničari su na putu. Držimo se uobičajene evakuacijske procedure, baš kao i prošli put. Mislim da je poziv uputio isti onaj luđak kao prošli put.

- Vjerojatno - rekla je, trudeći se da joj glas bude smiren, a misli bistre.- Čim budeš mogao ući, počni sastavljati popis svih ljudi koji možda imaju razlog da nam ovo priušte.

Neka voditelj sigurnosne službe sastavi popis svih ljudi koji su bili zadržani zbog krađe u trgovini, a voditelj kreditnog odjela neka ti da popis svih kojima je odbijen kredit u proteklih šest mjeseci. Mark Braden, voditelj našeg odjela sigurnosti, sutra će avionom doći onamo da radi s tvojim ljudima. A sad se makni odande, u slučaju da luđak misli ozbiljno.

- Dobro - nevoljko je rekao.

- Nazovi me s mjesta na koje odlučiš otići i daj mi svoj telefonski broj da možemo biti u kontaktu.

- Primio na znanje - rekao je. - Meredith - dodao je - jako mi je žao zbog ovoga. Stvarno ne znam zašto je ova robna kuća odjednom postala meta. Uvjeravam te da se maksimalno trudimo oko kupaca u skladu s politikom kompanije i...

- Adam - silovito ga je prekinula - izlazi iz te robne kuće!

- U redu.

Meredith je poklopila slušalicu i pritisnula gumb za liniju na kojoj ju je Wilder čekao. Nolane - rekla je - sada nemam vremena razgovarati o sastanku upravnog odbora. Robna kuća u New Orleansu zaprimila je još jednu prijetnju bombom.

- Ovo će se krasno odraziti na božićnu zaradu - bijesno je predvidio. - Izvještavaj me o razvoju događaja, Meredith. Znaš gdje me možeš dobiti.

Meredith mu je odsutno promrmljala da hoće, a onda se bacila na posao. Pogledavši svoju tajnicu, koja je nervozno stajala na vratima, rekla je: - Neka operater oglasi šifru za hitne slučajeve. Ne spajaj mi pozive ako nisu hitni, a ako jesu, spoji mi ih u dvoranu za sastanke.

Kad je njezina tajnica otišla, Meredith je ustala i počela koračati, govoreći si da je to tek lažna uzbuna. Na interfonskom sustavu u robnoj kući već je počela zvoniti šifra za hitne slučajeve - tri kratka zvona, pa tri duga - te je obavještavala sve voditelje odjela da smjesta dođu na određenu lokaciju za hitan slučaj, a to je bila dvorana za sastanke spojena s Meredithinim uredom. Posljednji put šifra se za hitne slučajeve morala upotrijebiti prije dvije godine, kad je jedan kupac u robnoj kući preminuo od srčanog udara. I tada, kao i sada, svrha okupljanja ponajprije je bila da svi budu obaviješteni o razvoju događaja i da se na taj način spriječi histerično širenje tračeva među zaposlenicima, te da se osmisli koje će informacije biti puštene u javnost. Kao i većina velikih korporacija, i Bancroft & Company

~ 392 ~

imao je utvrđenu proceduru za postupanje u izvanrednom stanju kao što je tjelesna ozljeda, požar... Pa čak i prijetnja bombom.

Meredith nije mogla podnijeti pomisao da bi bomba zaista mogla eksplodirati u New Orleansu i nekoga ozlijediti. Pomisao da bi bomba mogla eksplodirati nakon što svi budu evakuirani iz robne kuće bila je manje zastrašujuća, ali svejedno mučna. Kao i sve podružnice Bancroft’sa, i robna kuća u New Orleansu bila je prekrasna, posebna i nova.

Meredith je u mislima vidjela njezinu prekrasnu fasadu s bijelim stupovima kako se sjaji na sunčevoj svjetlosti, a onda ju je vidjela kako eksplodira i ruši se te je zadrhtala. Rekla si je da onamo nije postavljena prava bomba, da je riječ o još jednoj lažnoj uzbuni. O lažnoj uzbuni koja će skupo koštati robnu kuću zbog neostvarena božićnog profita.

Izvršni direktori robne kuće žurno su prolazili kroz vrata i okupljali se u dvorani za sastanke, ali prema proceduri za hitne slučajeve Mark Braden došao je ravno u njezin ured.Što se događa, Meredith?

Meredith mu je rekla, a on je tiho opsovao, ljutito je pogledavši. Kad mu je prenijela upute koje je dala MacIntireu, kimnuo je. - Za nekoliko sati onamo ću otići avionom. U toj robnoj kući imamo dobrog voditelja sigurnosnog odjela. Možda ćemo zajedno s policijom naći nešto čime ćemo otkriti sumnjivca.

Ozračje u punoj dvorani za sastanke prštalo je od napetosti i radoznalosti. Umjesto da sjedne za konferencijski stol Meredith je stala nasred dvorane, gdje su je lakše mogli vidjeti i čuti muškarci i žene koji su se ovdje okupili. - Zaprimili smo još jednu prijetnju bombom u New Orleansu - počela je. - Pirotehničari samo što nisu stigli. Budući da nam je ovo druga prijetnja, preplavit će nas pozivi iz medija. Nitko... Dakle, nitko - naglasila je - ne smije davati nikakve izjave. Sve upite iz medija preusmjerite u odjel za odnose s javnošću. - Pogledala je direktora odjela za odnose s javnošću i rekla: - Ben, ti i ja možemo sastaviti izjavu nakon ovog sastanka i... - Zastala je kad je zazvonio telefon na konferencijskom stolu. - Ispričavam se - rekla je i javila se.

Voditelj robne kuće u Dallasu zvučao je pomahnitalo. - Zaprimili smo prijetnju bombom, Meredith! Pozivatelj je rekao policiji da će bomba biti aktivirana za šest sati.

Pirotehničari stižu i evakuirali smo robnu kuću. - Meredith mu je odmah dala iste upute kao i voditelju robne kuće u New Orleansu, a onda je spustila slušalicu. Na trenutak nije mogla razmišljati, a onda je polako pogledala okupljene.- Imamo još jednu prijetnju bombom, u robnoj kući u Dallasu. U tijeku je evakuacija. Pozivatelj je nazvao policiju, kao i u New Orleansu, i rekao da će bomba biti aktivirana za šest sati.

Dvoranom je odjeknuo niz bijesnih povika i ljutitih psovki, no onda je sve utihnulo kad je telefon ponovno prodorno zazvonio. Meredith je srce stalo od tog zvuka, ali ispružila je ruku i javila se.- Gospođice Bancroft- žurno je rekao glas policajca - ovdje zapovjednik Mathison iz Prvog okruga. Upravo smo primili anonimni telefonski poziv u kojemu nam je pozivatelj rekao da je u vašoj robnoj kući postavljena bomba i da će biti aktivirana za šest sati.

- Samo malo - rekla je Meredith i ošamućeno pogledala Marka Bradena dok mu je davala slušalicu. - Mark - rekla je, automatski slijedeći proceduru za robnu kuću u Chicagu i proslijedila problem njemu.

- Zove Mathison.

~ 393 ~

Paralizirana od bijesa i boli, čekala je dok je Mark ispitivao zapovjednika, kojega je dobro poznavao. Nakon što je Braden poklopio, obratio se tihoj skupini ljudi u dvorani za sastanke. - Dame i gospodo - rekao je, glasa napeta od bijesa - zaprimili smo prijetnju bombom u ovoj robnoj kući. Slijedit ćemo istu proceduru kao i u slučaju požara. Krenimo s njom i izbavimo sve odavde. Ako si uspaničen, Gordone - ljutito je rekao pogledavši Meredithina problematičnog potpredsjednika koji je počeo mahnito mrmljati - zadrži to za sebe dok ti zaposlenici ne budu evakuirani! - Brzo je pogledao ostala lica u prostoriji.

Izgledali su napeto, ali pribrano, te je kratko kimnuo, već se okrenuvši da ode i naredi svojim zaposlenicima da nadgledaju evakuaciju.- Ako ih inače ne koristite - povikao je - na odlasku nemojte zaboraviti uzeti dojavljivače.

Za deset minuta Meredith je bila jedina na katu direktora. Stojeći pokraj prozora, slušala je kako zavijaju sirene i gledala kako se još vatrogasnih kamiona i policijskih automobila nagurava u Aveniju Michigan kao pojačanje onima koji su već bili tamo. Sa svoje točke gledišta, četrnaest katova iznad zemlje, gledala je kako policija okružuje robnu kuću i kako gomila kupaca izlazi iz nje, dok je nju sve više stezalo u prsima, tako da gotovo nije mogla disati. Iako je naredila voditeljima drugih dviju robnih kuća da izađu, ona nije imala namjeru izaći dok to nije bilo nužno. Ova robna kuća živjela je i disala za nju; to je bilo njezino nasljedstvo i njezina budućnost; nije ju htjela napustiti niti se namjeravala dati istjerati van dok pirotehničari to ne narede. Ni na trenutak nije vjerovala da je u bilo kojoj robnoj kući zaista podmetnuta bomba, no i ako je riječ samo o prijetnji, šteta koju će nanijeti prihodima kompanije bit će ogromna. Kao i u mnogim drugim robnim kućama, i u Bancroft’su je kupovina u predbožićno razdoblje činila četrdeset posto bruto godišnjih prihoda.

- Bit će u redu - naglas si je rekla. Okrenula se od prozora i pogledala dva računalna zaslona na ormariću. Sada su svjetlucala jer su se ažurirali podaci od prodaje iz robnih kuća u Pheonixu i Palm Beachu. Meredith je pritisnula kombinaciju tipki kojom je dobila podatke od prodaje iz robne kuće u Pheonixu istog dana prošle godine, a zatim i podatke iz robne kuće u Palm Beachu, tako da ih može usporediti. U objema trgovinama situacija je ove godine bila mnogo bolja nego prošle, pa se pokušala time utješiti. Tada je shvatila da bi Matt možda mogao biti blizu radija i čuti što se događa. Ne želeći da se brine, uzela je telefon i nazvala ga. Bilo joj je neobično utješno znati da bi se on mogao brinuti.

Kad mu je rekla što se događa, Matt nije bio zabrinut - bio je izvan sebe. - Izađi iz robne kuće, Meredith - naredio joj je. - Ozbiljno, draga, poklopi slušalicu i smjesta izađi!

- Neću - tiho je rekla, smiješeći se zbog njegove autokratske naredbe i zabrinuta tona.

Volio ju je, a ona je voljela čuti njegov glas bez obzira na to zvao je draga ili joj izdavao naredbe. - To je lažna dojava, Matt, baš kao što je bila i prije nekoliko tjedana.

- Ako ne izađeš iz te zgrade - upozorio ju je - doći ću tamo i sam ću te izvući iz nje.

- Ne mogu - odlučno je rekla. - Ja sam kao kapetan broda. Ne mogu otići dok svi drugi nisu na sigurnom. - Zastala je dok je on dugačkom i rječitom psovkom izražavao svoje mišljenje o tome. - Nemoj mi izdavati naredbe kojih se ni sam ne bi pridržavao - rekla je sa smiješkom u glasu.- Za manje od pola sata svi bi trebali biti evakuirani. I ja ću tada izaći.

Matt je oštro uzdahnuo, ali prestao ju je uvjeravati da izađe jer je znao da je to uzaludno, i jer je znao da neće moći doći do nje za manje od pola sata da je izvuče van. -

~ 394 ~

Dobro - rekao je, ustao i zabrinuto gledao uredom - ali nazovi me kad izađeš, jer ću izludjeti dok ne budeš na sigurnom.

- Hoću - obećala mu je. U šali je dodala: - Moj je otac ostavio u stolu mobilni telefon. Želiš li da ti dam broj da me možeš dobiti, u slučaju da neizvjesnost bude prevelika?

- Naravno da želim broj.

Meredith je otvorila ladicu, izvadila telefon i dala mu broj. Kad je poklopila, Matt je počeo koračati uredom, preuzrujan da bi sjeo i čekao, ne znajući što se događa s njom.

Promrsivši kosu, prišao je prozoru i bezuspješno kroz labirint nebodera pokušao vidjeti krov njezine zgrade. Ona je po prirodi bila toliko oprezna da on gotovo nije mogao vjerovati da ona inzistira u tome da ostane u toj prokletoj robnoj kući. Nije to očekivao. Tada se dosjetio da bi mogao pratiti što se događa dvanaest blokova dalje, kao i u Meredithinim drugim trgovinama da ima radio. Nije ga imao u uredu, ali činilo mu se da ga Tom Anderson ima.

Okrenuvši se od prozora, krenuo je prema tajničinu uredu. - Bit ću kod Toma Andersona - rekao je - linija 4114. Ako me bude zvala Meredith Bancroft, želim da mi se taj poziv tamo spoji. Jasno? To je hitan slučaj - upozorio ju je, žaleći što Eleanor Stern nije ondje.

- Potpuno jasno, gospodine - rekla je, ali Matt nije primijetio animozitet u njezinu glasu.

Bio je prezabrinut za Meredith da primijeti jednu tajnicu; bio je prezabrinut da bi se sjetio izvaditi ključeve iz stola.

Joanna je čekala da se vrata dizala zatvore za njim, a onda se okrenula i pogledala njegov stol. Njegov zlatni privjesak za ključeve još uvijek je bio u središnjoj ladici. Treći ključ koji je isprobala otključao je ormarić sa spisima; fascikl o Meredith Bancroft bio je stavljen na odgovarajuće mjesto, pod slovom B i na njemu je uredno pisalo njezino ime. Dok su joj se dlanovi znojili od nervozna uzbuđenja, Joanna je izvadila fascikl i otvorila ga. U njemu su bile neke kratice koje još nisu bile prepisane i koje nije imala vremena ni pokušati odgonetnuti - i natipkani ugovor na dvije stranice koji je potpisala Meredith Bancroft. Kad je vidjela odredbe ugovora, Joannine su se oči razrogačile, a usne su joj se polako oblikovale u zlobni osmijeh. Isti onaj muškarac kojeg je časopis Cosmopolitan imenovao jednim od deset najpoželjnijih neženja u zemlji, muškarac koji je izlazio s filmskim zvijezdama i poznatim manekenkama te za kim su žene slinile, isti taj muškarac vlastitoj je ženi morao platiti pet milijuna dolara kako bi se viđala s njim četiri puta tjedno jedanaest tjedana. Također joj je morao prodati neko zemljište u Houstonu koje je očito željela...

- Trebam radio - bez uvoda je rekao Matt kad je dojurio u Andersonov ured. Ugledao je radio na prozorskoj dasci i uključio ga. - Pirotehničari su okupirali Bancroft’s. Evakuirali su sve tri trgovine - nepovezano je rekao. Večerao je s Tomom prošlog utorka nakon onog burnog sastanka s Meredith i Matt je tada ispričao Tomu sve što se dogodilo prije toga. Sada je odsutno pogledao svojeg prijatelja i dodao: - Meredith ne želi izaći iz te proklete robne kuće!

Tom se trgnuo na stolici.- Pobogu! Zašto ne želi? Mattu je u Tomov ured spojen poziv Meredith, koja mu je rekla da je izašla iz zgrade. Matt je i dalje razgovarao s njom kad je čuo kako voditelj na radiju govori da je u robnoj kući Bancroft & Company u New Orleansu pronađena bomba te da je pirotehničari upravo pokušavaju deaktivirati. Matt joj je morao

~ 395 ~

reći tu vijest. U sljedećih sat vremena još je jedna bomba pronađena u trgovini u Dallasu, a treća je bomba pronađena na odjelu š igračkama u robnoj kući u Chicagu.

~ 396 ~

PEDESETO POGLAVLJE Držeći ruku na željeznoj kapiji, Philip je stajao i gledao slikovitu malu vilu u kojoj je Caroline Edwards Bancroft živjela gotovo trideset godina. Smještena visoko na stjenovitom brdu, gledala je dolje na blistavu luku, gdje je rano toga jutra pristao njegov brod. Cvijeće je buntovno cvalo u uredno održavanim gredicama i posudama te uživalo na poslijepodnevnom suncu. Ovo mjesto zračilo je spokojem i ljepotom, a on gotovo nije mogao zamisliti da je njegova razvratna slavna bivša žena sretno živjela na ovakvu osamljenu mjestu.

Znao je da joj je kuću darovao Dominic Arturo, Talijan s kojim je bila u vezi prije nego što su se njih dvoje vjenčali, i sada je pretpostavio da je potrošila posljednji cent koji je dobila od razvoda, jer inače ne bi živjela ovdje. Od velikog paketa dionica koji je imala u tvrtki Bancroft & Company dobivala je dividendu, ali zakonski joj je bilo zabranjeno prodavati ih ili prebacivati na nekoga tko nije on. Osim toga sve što je mogla sa svojim dionicama bilo je koristiti pravo da sudjeluje u donošenju odluka, ali ona je uvijek glasala u skladu s preporukama članova upravnog odbora. Philip je toliko znao, jer je godinama pratio kako ona glasa. Sada dok je stajao i gledao kuću pretpostavio je da ona pokušava živjeti samo od dividendi, jer njegovu ženu koja je voljela tulumarenje ništa osim siromaštva ne bi moglo natjerati da živi ovako.

Maknuo je ruku s crnih željeznih vrata. Nije namjeravao dolaziti ovamo, sve dok ga ona blesava žena za kapetanovim stolom nije pitala namjerava li posjetiti bivšu ženu. Kad mu je usadila tu pomisao, više je nije mogao zaboraviti. Sada je bio stariji i nije znao koliko će još dugo živjeti. Odjednom mu se učinilo pametnim da se pomiri sa ženom koju je nekoć volio.

Ona ga ja varala i osvetio joj se time što ju je otjerao od vlastite kćeri te je natjerao da pristane na to da se više nikada ne približi Meredith ili njemu. Tada mu se to činilo pravednim. Sada kada se bližio smrti to mu se činilo malo... Okrutnim. Možda.

No kad je vidio kako Caroline živi, odlučio je da neće ući u dvorište i pokucati na njezina vrata. Zanimljivo, odlučio je to iz sažaljenja: znao je koliko je ona tašta i znao je da će njezin ego pretrpjeti strašan udarac ako je on vidi ovdje. Kad bi tijekom protekla tri desetljeća pomislio na Caroline, uvijek ju je zamišljao kako živi na visokoj nozi, kako izgleda prekrasno kao i prije te kako sudjeluje u vrtlogu društvenih zbivanja koja je obožavala prije nego što su se vjenčali. Žena koja ovdje živi sigurno se pretvorila u neku vješticu i pustinjaka. Ženu koja je još jedino tratila vrijeme gledajući brodove kako pristaju u luci ili kupujući u malenom obližnjem selu.

~ 397 ~

Pognuvši ramena od nekog neobičnog očaja zbog davno zaboravljenih snova i uništenih života, Philip se okrenuo prema puteljku koji je skretao za brdo i vodio prema luci.- Prešao si dalek put da bi se sada vratio, Philipe - rekao je taj nezaboravan glas.

Naglo je okrenuo glavu i onda je ugledao, kako posve mirno stoji ispod drveta s njegove lijeve strane i u ruci drži košaru s cvijećem.

Krenula je prema njemu dugim i otmjenim koracima, plave kose skrivene ispod marame koja joj je nekako dobro pristajala. Kad se približila, shvatio je da nema šminku i da izgleda mnogo starije, i na neki način... Dražesnije. Na licu joj se više nije vidio nemir; njega je zamijenio smireni spokoj koji je u mladosti nikada nije krasio. Začudo, sada ga je više podsjećala na Meredith nego kad je bila Meredithinih godina. I još je imala zgodne noge.

Zurio je u nju, osjećajući kako mu nepouzdano srce kuca malo brže nego inače i nije mogao smisliti što da kaže, zbog čega se osjećao nespretnim, što ga je pak natjeralo da se naljuti na sama sebe. - Izgledaš starije - izravno joj je priopćio.

Ona mu je odgovorila s tihim smijehom i bez imalo zamjeranja:- Baš lijepo da si to primijetio.

- Slučajno sam se našao u blizini...- Kimnuo je prema brodu u luci, shvatio koliko njegove riječi zvuče besmisleno te se namrštio jer se ona očito smijala njegovoj nelagodi.

- Što te odvuklo od robne kuće? - pitala je i stavila ruku na kapiju, ali nije ju otvorila.

- Uzeo sam dopust. Imam bolesno srce.

- Znam da si bolestan. Još uvijek čitam čikaške novine.

- Mogu li ući? - pitao je Philip iako to nije namjeravao, a onda se sjetio da su nju uvijek okruživali muškarci. - Ili očekuješ društvo?- dodao je s neskrivenim sarkazmom.

- Dobro je znati da, dok se sve na svijetu mijenja - ironično je primijetila - samo ti ostaješ isti: ljubomoran i sumnjičav kao uvijek. - Otvorila je kapiju, a on je išao za njom stazom, već žaleći zbog toga što je došao.

Vila je imala kameni pod, prekriven šarenim tepihom i ogromnim vazama s cvijećem iz njezina vrta. Kimnula je prema stolici u maloj sobi koja je služila i kao dnevni boravak i kao salon. - Hoćeš li nešto popiti? - Kimnuo je, ali umjesto da sjedne, prišao je velikom prozoru i gledao luku. Ostao je stajati ondje dok se nije morao okrenuti da uzme čašu s vinom, koju mu je ispružila.- Ovaj... Jesi li dobro?- neuvjerljivo je pitao.

- Jako dobro, hvala.

- Čudi me da ti Arturo nije mogao dati nešto bolje od ovoga. Ovo je malo bolje od kolibe.- Nije rekla ništa, a to je potaknulo Philipa da spomene njezina posljednjeg ljubavnika, onog zbog kojeg su se razveli. - Znaš li da od Spearsona nikada ništa nije bilo, Caroline? Još uvijek spaja kraj s krajem trenirajući konje i podučavajući jahanje.

Nije mogao vjerovati kad se ona na to nasmiješila i okrenula da si natoči vino. U tišini je otpila gutljaj i velikim ga plavim očima proučavala preko ruba čaše. Zatečen, te se osjećajući glupo i nepristojno, Philip joj je uzvratio nepokolebljiv pogled.

- Nisi valjda završio? - tiho ga je pitala nakon duge stanke. - Sigurno ćeš mi spočitati još desetke mojih umišljenih prevara i nevjera. Očito te one muče i nakon trideset godina.

Duboko udahnuvši, Philip je zabacio glavu unatrag i uzdahnuo.- Oprosti - iskreno je rekao. - Ne znam zašto sam te tako napao. Ne tiče me se što radiš.

~ 398 ~

Nasmiješila se istim onim spokojnim, staloženim smiješkom koji ga je toliko uznemiravao. - Napao si me - rekla je - zato što još uvijek nisi svjestan istine.

- Kakve istine? - sarkastično je pitao.

- Dennis Spearson nije kriv za raspad našeg braka, Philipe. Kao ni Dominic. Ti si kriv. Oči su mu ljutito zaiskrile, a ona je odmahnula glavom i nježnim glasom nastavila. - Nisi si mogao pomoći. Ti si poput preplašena dječačića koji se nasmrt boji da će mu netko oduzeti nešto ili nekoga, dječačić koji ne može podnijeti strah i neizvjesnost hoće li se to dogoditi. I onda, umjesto da sjediš i nemoćno čekaš da se to dogodi, uzmeš stvar u svoje ruke i isforsiraš da se to dogodi, tako da možeš to preboljeti. Počneš s nametanjem ograničenja ljudima koje voliš, ograničenja koja oni ne mogu podnijeti i kad napokon jedno prekrše, osjećaš se izdano i bijesno. Onda im se osvetiš - tim istim ljudima koje si natjerao da te povrijede, ali budući da nisi dječak, nego bogat i moćan muškarac, tvoja je osveta umišljenim prijestupnicima strašna. Tvoj otac doslovno je učinio istu stvar tebi.

- Odakle ti to psihološko smeće? Od nekog psihića s kojim si bila u vezi? - zajedljivo je pitao.

- Ne, nego iz mnogo knjiga koje sam čitala kako bih te pokušala shvatiti - odgovorila je odlučno ga pogledavši.

- I želiš da vjerujem da se to dogodilo našem braku? Da si ti bila nevina, a ja neutemeljeno ljubomoran i posesivan? - pitao je, iskapivši vino.

- Rado ću ti reći cijelu istinu ako misliš da je možeš podnijeti.

Philip ju je smrknuto pogledao, zatečen njezinom nepokolebljivom staloženošću i nježnom ljepotom njezina osmijeha. U dvadesetima je bila glamurozna; u pedesetima je imala blage bore oko očiju i na čelu; lice joj je imalo određen karakter i zbog toga ju je, začudo, učinilo privlačnijom. I prilično šarmantnom.

- Pokušaj reći istinu - ironično je rekao.

- Dobro - rekla je i prišla mu bliže. - Da vidimo jesi li sada dovoljno star i razuman da povjeruješ kada čuješ. Ja mislim da ćeš povjerovati.

Philip je već odlučio da joj neće povjerovati. - Zašto?

- Zato - odgovorila je, naslanjajući lijevo rame na prozor - što ćeš shvatiti da ne mogu baš ništa ni dobiti ni izgubiti time ako ti sve priznam, zar ne? Čekala je, tjerajući ga da joj toliko prizna. - Valjda je tako.

- Dobro, onda evo istine - smireno je rekla. - Kad smo se upoznali, bila sam potpuno očarana tobom. Ti nisi bio neki holivudski folirant, nisi bio sličan nijednom muškarcu kojeg sam poznavala prije tebe. Bio si dobro odgojen, profinjen i imao si stila. Zaljubila sam se u tebe na drugom spoju, Philipe.- Gledala je kako mu se u tom trenutku na licu pojavljuju zaprepaštenost, a onda nevjerica, ali je nastavila s tihom odlučnošću. - Bila sam toliko zaljubljena u tebe i toliko obuzeta osjećajem nesigurnosti i manje vrijednosti da sam jedva mogla disati dok smo bili zajedno, iz straha da ću pogriješiti. Umjesto da ti kažem istinu o svojoj prošlosti i o muškarcima s kojima sam spavala, rekla sam ti istu izmišljenu priču o svojemu porijeklu koju je ured za odnose s javnošću izmislio za mene. Rekla sam ti da sam odrasla u sirotištu i da sam imala jednu beznačajnu vezu kad sam bila blesava tinejdžerica.

Kad je on samo šutio, ona je drhtavo udahnula i rekla:- Istina je da je moja mama bila kurva koja nije imala pojma tko mi je otac i da sam pobjegla od kuće sa šesnaest godina.

~ 399 ~

Autobusom sam otišla u Los Angeles, gdje sam dobila posao u jeftinoj zalogajnici, gdje me otkrio neki kreten koji je radio kao dostavljač za jednu filmsku kompaniju. Te sam noći imala audiciju s njim na kauču u uredu njegova šefa. Dva tjedna poslije upoznala sam njegova šefa i opet imala audiciju na isti način. Nisam znala glumiti, ali bila sam fotogenična, pa mi je šef dogovorio sastanak u jednoj modnoj agenciji te sam počela zarađivati u reklamama za časopise. Krenula sam u školu glume i nedugo zatim dobila manje uloge u filmovima, nakon što sam položila audiciju u nečijem krevetu, naravno. Poslije sam dobila bolje uloge i onda sam upoznala tebe.

Caroline je čekala njegovu reakciju, ali on je samo slegnuo ramenima i hladno rekao: Sve to već znam, Caroline. Dao sam te istražiti godinu dana prije nego što sam zatražio razvod. Nisi mi rekla ništa što nisam znao ili već i sam pretpostavio.

- Nisam, ali ću ti reći. Kad sam te upoznala, već sam imala određen ponos i samopouzdanje, i više nisam spavala s muškarcima zato što sam bila očajna ili zato što nisam znala reći ne.

- Spavala si s njima jer ti se to sviđalo! - odsjekao ju je. - I to ne s jednim, nego sa stotinama njih!

- Ni izbliza toliko - ispravila ga je s tužnim osmijehom - ali s mnogo njih. To je bilo... To je bilo nešto što se radilo. Dio posla, kao što je muškarcima rukovanje u tvom poslu. Čula je njegov prezriv podsmijeh, ali nije se obazirala. - A onda sam upoznala tebe i zaljubila se, i prvi sam put u životu osjećala sram... Sram zbog svega što sam bila i što sam radila. I tako sam pokušala promijeniti svoju prošlost izmišljajući je, kako bih se prilagodila tvojim kriterijima. Što je, naravno, bio uzaludan pokušaj.

- Uzaludan - kratko se složio.

Pogled joj je bio nježan kad ga je pogledala u oči, a u glasu joj se čula tiha iskrenost. - U pravu si. Ali ono što sam mogla promijeniti, a što sam i učinila, bila je sadašnjost. Philipe, od dana kada smo se upoznali, nije me taknuo ni jedan muškarac osim tebe.

- Ne vjerujem ti - odbrusio joj je.

Ali Caroline se samo još jače nasmiješila i odmahnula glavom. - Moraš mi vjerovati, jer već si se složio s tim da laganjem neću dobiti ništa. Koji bih razlog mogla imati da se ovako ponizim? Žalosno je to - nastavila je - što sam mislila da se mogu iskupiti za prošlost pristojnom sadašnjošću. Meredith je tvoja kći, Philipe. Znam da si mislio da je ona ili kći Dominica ili Dennisa Spearsona, ali od Dennisa sam jedino dobivala satove jahanja. Htjela sam se uklopiti u tvoje društvo, u kojemu su sve žene znale jahati, pa sam krišom išla na poduku kod Spearsona.

- To je bila laž koju si i tada rekla.

- Nije, ljubavi - nesvjesno je rekla - to je bila istina. Neću se pretvarati da nisam bila u vezi s Dominicom Arturom prije nego što sam tebe upoznala. Ovu mi je kuću poklonio kako bi se iskupio za onu glupo upucavanje u pijanom stanju, u čemu si ga ti uhvatio.

- To nije bilo upucavanje - zasiktao je Philip.- Bio je u našem krevetu kad sam se dan prije vratio s poslovnog puta.

- Ali ja nisam bila u krevetu s njim! - uzvratila je. - I bio je mrtav pijan.

- Ne, nisi bila u krevetu s njim - sarkastično se složio. - Išuljala si se Spearsonu i ostavila kuću punu gostiju, koji su tračali zašto si odsutna.

~ 400 ~

Zaprepastio se kad se ona na to nasmijala - bio je to tužan, hirovit osmijeh - i povjerljivo ga pitala: - Nije li ironično da me nitko nikada nije uhvatio u laži o prošlosti? Mislim, svi na svijetu vjerovali su u tu izmišljenu priču da sam siroče, a u javnost nikada nisu dospjele avanture koje sam imala prije braka. - Odmahnula je glavom, a njezina gusta kosa do ramena zasvjetlucala je na slabu suncu. - Izvukla sam se kad sam bila kriva, ali kad sam zaista bila nevina, ti si me osudio na temelju indicija. Nije li to pjesnička pravda?

Philip je posve ostao bez riječi, ne mogavši joj vjerovati, ali opet joj ne mogavši ni potpuno ne vjerovati. Nije joj toliko povjerovao zbog onoga što mu je ispričala, nego zbog njezina stava prema svemu tome, zbog spokojnog prihvaćanja sudbine, zbog nedostatka zamjeranja, zbog iskrenosti i poštenja u tim njezinim očima. Zbog sljedećeg pitanja on je iznenađeno trgnuo glavu prema njoj. - Znaš li zašto sam se udala za tebe, Philipe?

- Po svoj prilici zato što si htjela imati financijsku sigurnost i društveni ugled koji sam ti mogao pružiti.

Na to je zahihotala i odmahnula glavom. - Podcjenjuješ se. Već sam ti rekla da sam bila očarana tvojim izgledom i odgojem, i da sam bila zaljubljena u tebe, ali nikada se ne bih udala za tebe da nije bilo jednoga.

- Što je to bilo?- Philip ju je nevoljko pitao.

- Vjerovala sam - turobno mu je priznala - zaista sam vjerovala da sam i ja tebi nešto mogla pružiti, nešto što ti je bilo potrebno. Znaš li što je to bilo?

- Ništa mi ne pada na pamet.

- Mislila sam da ću te moći naučiti da se smiješ i uživaš u životu.

Prostorijom je zavladao muk, a ona ga je potom pogledala kroz te svoje guste trepavice i upitala ga glasom koji je čudno zazvučao: - Jesi li se ikada naučio smijati, dragi?

- Nemoj me tako zvati! - gotovo je povikao Philip, ali prsa su mu se stegnula od emocija koje nije htio osjećati i koje desetljećima nije osjetio te je praznom čašom lupio po stolu.Moram ići.

Kimnula je.- Žaljenje zna biti jako zamorno. Što prije odeš, to ćeš se prije uspjeti uvjeriti da si bio u pravu prije trideset godina. Ali ako ostaneš, tko zna što bi se moglo dogoditi?

- Ništa se ne bi moglo dogoditi - rekao je, misleći na odlazak u krevet s njom, a potom zatečen što mu je to uopće palo na pamet.

- Zbogom - tiho je rekla.- Zamolila bih te da pozdraviš Meredith, ali nećeš to učiniti, zar ne?

- Ne. - To joj ni ne treba - rekla je Caroline sa zamamnim osmijehom. - S obzirom na sve ono što sam pročitala o njoj, očito da je riječ o prekrasnoj i posebnoj osobi. I - ponosno je dodala - sviđalo se to tebi ili ne, ima nešto mojega. Ona se - priopćila mu je Caroline - zna smijati.

Philip je zbunjeno zurio u nju. - Kako to misliš, ono što si pročitala o njoj? O čemu pričaš?

Caroline je nagnula glavu prema hrpi čikaških novina te se grleno nasmijala. - Mislila sam na to kako se nosi sa situacijom u kojoj je udana za Matthewa Farrella i zaručena za Parkera Reynoldsa...

- Kako ti, kvragu, znaš za to?- planuo je Philip, hladna i blijeda lica.

~ 401 ~

- Posvuda je u novinama - započela je Caroline, a onda je zastala i gledala ga kako juri do novina i naglo ih otvara. Cijelo mu je tijelo drhtalo od bijesa dok je držao novine u kojima su objavljene vijesti o uhićenju Stanislausa Spyzhalskog, a onda je ljutito gledao fotografije Meredith, Matta i Parkera na naslovnici. Bacio je te novine i otvorio druge, u kojima su se nalazili isječci s njihove zajedničke konferencije za medije sa slikom na kojoj joj se Farrell ceri Meredith. Otvorio je još jedne novine u kojima se nalazio članak o prijetnji bombom u robnoj kući u New Orleansu te taj mu je primjerak iskliznuo iz ruku. - Prije jedanaest godina upozorio me da će to učiniti - rekao je prigušenim šaptom, više sebi nego njoj.

- Upozorio i sada to čini! - pogledao je Caroline, a oči su mu bjesnjele.

- Gdje je najbliži telefon?

~ 402 ~

PEDESET PRVO POGLAVLJE Matt je koračao predvorjem svojega stana kad je Meredith napokon stigla u sedam sati navečer, kasneći pola sata. Naglo je otvorio vrata, povukao je u naručje i bijesno rekao: Kvragu, ako misliš kasniti dok su bombe podmetnute u tvojoj robnoj kući, onda me barem nazovi da znam da si dobro! - Odmaknuo ju je, želeći je protresti, no odmah je požalio zbog svog izljeva. Izgledala je iscrpljeno.

- Oprosti - rekla je. - Nisam mislila da ćeš se zabrinuti.

- Osjetljiv sam kad si ti u pitanju - rekao je Matt, smiješeći se kako bi ublažio svoj neugodan doček. Stubama ju je poveo u stražnji dio stana prema mjestu za odmor jer je to bio najudobniji dio stana i jer je pogled s ugaonih prozora bio najbolji.

- Većinu poslijepodneva provela sam u policijskoj postaji - objasnila mu je dok je sjedala na kožnu sofu - i pokušavala im dati informacije koje bi im mogle pomoći da pronađu osobu koja je podmetnula bombu u robnu kuću. Kad sam se otišla kući presvući da dođem ovamo, nazvao me Parker i razgovarali smo gotovo sat vremena.

Meredith je zastala, prisjetivši se Parkerova poziva. Ni jedno ni drugo nisu spomenuli to što je on proveo noć kod Lise. Parker nije bio lažljivac i to što namjerno nije ništa objašnjavao bila je potvrda Meredith da ta noć nije bila platonska. Bilo je čudno zamisliti njih dvoje zajedno; čudno, ali nekako utješno, jer ih je Meredith oboje voljela.

Prije nego što je poklopio, Parker joj je poželio sreću, ali zvučao je sumnjičavo i zabrinuto spram mogućnosti da će biti sretna s Mattom. O Mattu nije mnogo pričao, samo da mu je žao što je započeo tučnjavu. - Jedino zbog čega mi je više žao - ironično je rekao Parker - to je što sam promašio kad sam zamahnuo.

Ostatak njihova razgovora odnosio se na posao, i nije bio nimalo ohrabrujući ni ugodan.

Prenuvši se iz misli, rekla je: - Oprosti ako djelujem zamišljeno. Ovo je bio nevjerojatan dan, od početka do kraja.

- Želiš li razgovarati o tome?

Meredith ga je pogledala, ponovno zatečena tom aurom tihog naređivanja, aurom apsolutne kompetentnosti koja ga je obavijala. Ležerno odjeven u tamne hlače i bijelu košulju otkopčanu na vratu, sa zavrnutim rukavima, Matthew Farrell zračio je neukrotivom moći i snagom. To mu je bilo urezano na bradi i na čvrstim, lijepo oblikovanim crtama lica.

A opet, pomislila je nesvjesno se nasmiješivši, u krevetu je tog odvažnog, moćnog muškarca mogla natjerati da požudno stenje i moli je za vrhunac u uzavrelom očaju. Voljela je tu činjenicu. Voljela je njega.

~ 403 ~

Njegovo pitanje vratilo ju je manje ugodnim mislima: - Želiš li radije zaboraviti ovaj dan?

- Ne volim te opterećivati - rekla je Meredith, iako je žudjela za njegovim savjetima i možda utjehom.

Nasmiješio se, a oči su mu senzualno zaiskrile. - Do zore sam maštao o tome da me ti opet opterećuješ.- Gledao je kako joj oči svjetlucaju od sjećanja na njihove zajedničke trenutke te se nasmiješio, ali više joj nije pokušavao odvući pozornost. Uozbiljio se i rekao: Da čujem kako ti je protekao dan.

Meredith se morala potruditi da se prene iz senzualne čarolije njegova maštanja. Zapravo, lako je sažeti - rekla je, privukla noge i nagnula se prema njemu. - Nakraju dionice su nam danas poslijepodne pale za tri boda.

- Podići će se kad utihne ovo oko bombi - rekao je Matt.

Kimnula je i nastavila. - Jutros me nazvao predsjednik upravnog odbora. Žele da se očitujem o tučnjavi u subotu navečer. Razgovarala sam s njim kad su mi spojili prvu dojavu o podmetnutoj bombi, pa nismo završili razgovor.

- Prijetnje bombom odvući će im pozornost na neko vrijeme.

Slabašno se pokušavši našaliti, dodala je:- Izgleda da u svakom zlu zaista postoji nešto dobro. - Odvrativši pogled od Mattovih prodornih očiju, pogledala je kroz prozor.

- Što te još muči?

Iz njegova upornog tona bilo je očito da Matt zna da ima još nešto i da to namjerava čuti bez obzira na sve. Osjećajući se strašno nelagodno, pogledala ga je i pitala:- Možeš li mi dati još vremena da riješim zajam za zemljište u Houstonu? Parker je dogovorio drugog zajmodavca, jer nam njegova banka nije mogla dati zajam. Danas kad je taj zajmodavac čuo za prijetnje bombom nazvao je Parkera i odustao od dogovora. Rekli su da žele pričekati i vidjeti što će se događati s Bancroft’som sljedećih nekoliko mjeseci.

- Lijepo od Reynoldsa da ti je danas sve to natovario - sarkastično je rekao Matt.

- Nazvao me da vidi jesam li dobro i da se ispriča zbog onog što se dogodilo u subotu.

Ostatak, ovo o novcu, iskrsnulo je jer smo sutra trebali imati sastanak s novim zajmodavcem, na kojemu smo trebali pregovarati o uvjetima zajma. Parker mi je morao reći da je novi zajmodavac otkazao sastanak... - Meredith je prestala govoriti kad se oglasio glasan, prodoran zvuk njezina dojavljivača. Uzela je torbicu koju je odložila pokraj sofe.

Izvadila je dojavljivač, pogledala poruku i uz tiho, frustrirano stenjanje spustila glavu na sofu i zatvorila oči. - Još mi je samo ovo trebalo da mi uljepša dan.

- Što je bilo?

- Moj otac je - uzdahnula je i nevoljko pogledala Matta. Kad je spomenula oca, iz njegovih očiju nestala je srdačnost, a brada mu se ukočila. - Želi da ga nazovem. U Italiji su sada dva ili tri ujutro. Ili me zove da me pozdravi usred noći ili je napokon vidio novine.

Mogu li upotrijebiti tvoj telefon?

Njezin otac bio je na aerodromu u Rimu, gdje je čekao let kući, a kad je njegov glas planuo preko telefona, Matt se namrštio, a Meredith se trgnula. - Što to, kvragu, radiš?! povikao je čim ga je operater spojio.

- Molim te, smiri se - počela je Meredith, ali nije ga se moglo smiriti.

~ 404 ~

- Jesi li poludjela! - zagrmio je. - Ostavim te samu na nekoliko tjedana i odmah ti lice izađe u svim novinama, pokraj lica onog gada, i zaprimamo prijetnje bombom...

Zasad se ne obazirući na situaciju s Mattom, Meredith ga je pokušala utješiti zbog prijetnji bombom tog dana, misleći da je saznao za njih.- Nemoj se toliko uzrujavati zbog njih - molila ga je, pokušavajući kontrolirati emocije i napete živce.- Pronađene su sve tri bombe te su deaktivirane i nitko nije ozlijeđen...

- Tri!- zagrmio je. - Tri bombe? Što to govoriš?

- Što si ti govorio? - pitala je, ali prekasno.

- Govorio sam o lažnoj dojavi u New Orleansu - rekao je, a Meredith je osjetila da se on pokušava kontrolirati. - Pronađene su tri bombe? Kada? Gdje?

- Danas. U New Orleansu, u Dallasu i ovdje.

- Što se dogodilo s prodajom?

- Dogodilo se ono neizbježno - rekla je, pokušavajući zvučati i ravnodušno i ohrabrujuće. - Morali smo zatvoriti danas, ali nadoknadit ćemo poslije. Već radim na posebnoj rasprodaji, a iz oglašavanja žele da je nazovemo Bombaška rasprodaja - pokušala se našaliti.

- Što se dogodilo s dionicama?

- Pale su za tri boda danas.

- A Farrell?- pitao je s novim bijesom.- Što se događa s njim? Makni se od njega, kvragu!

Nema više konferencija za medije... Nema ničega!

Govorio je tako glasno da ga je Matt čuo, a Meredith je bespomoćno pogledala Matta. No umjesto da je ohrabri smiješkom ili da joj pruži moralnu podršku, Matt je čekao da ona odbije očeve naredbe, a kad to nije odmah učinila, brzo se okrenuo i prišao prozorima, okrenuvši joj leđa.

- Slušaj me sada - Meredith je molila oca drhtavim, umirujućim glasom - nema smisla da se uzrujavaš i ugrožavaš zdravlje zbog ovoga.

- Nemoj mi se obraćati kao da sam neki glupi invalid! - upozorio ju je, ali glas mu je postao napet i Meredith je bila sigurna da čuje kako guta tabletu. - Čekam odgovor s obzirom na Farrella.

- Mislim da ne bismo trebali o tome telefonski raspravljati.

- Prestani odugovlačiti, kvragu!- divljao je, a Meredith je shvatila da je vjerojatno ipak bolje riješiti to sada umjesto da pokuša to odgoditi, jer on je djelovao još uzrujanije zbog toga što je izbjegavala tu temu.

- Dobro, može - tiho je rekla - sada ćemo razgovarati o tome, ako to želiš. - Zastala je, mahnito razmišljajući kako bi bilo najbolje pristupiti tomu. Učinilo joj se najpametnijim da ga najprije riješi tjeskobe koju je sigurno osjećao zbog toga jer nije znao je li ona otkrila njegovu prevaru od prije jedanaest godina, pa je time započela. - Znam da me voliš i da si prije jedanaest godina napravio ono što si smatrao najboljim za mene...- Nakon toga uslijedila je napeta tišina, pa je oprezno dodala: - Mislim na telegram koji si poslao Mattu i napisao mu da sam napravila abortus. Znam za to...

- Gdje se sada nalaziš, kvragu? - sumnjičavo je pitao.

- U Mattovu stanu.

~ 405 ~

Glas mu je drhtao od bijesa i nečega što je Meredith zvučalo kao strah. Panika. - Vraćam se kući. Avion mi polijeće za tri sata.

Kloni ga se! Nemoj mu vjerovati. Ne poznaješ tog muškarca, kad ti kažem! - Vrativši se na zajedljivi sarkazam, dodao je: - Bilo bi lijepo da ne bankrotiramo dok sam ja na putu.

Zalupio je slušalicom, a Meredith je polako poklopila i potom pogledala Matta, koji je i dalje stajao okrenut leđima, kao da je optužuje što se nije snažnije suprotstavila ocu. - Ovo je stvarno bio nevjerojatan dan - ogorčeno je rekla.- Pretpostavljam da si ljut jer mu nisam izravno rekla za nas.

Ne okrenuvši se, Matt je podigao ruku i umorno masirao napete mišiće na vratu. Nisam ljut, Meredith - rekao je ravnodušnim, bezosjećajnim glasom. - Pokušavam se uvjeriti da nećeš odustati kad se on vrati, da nećeš početi sumnjati u mene ili u sebe, ili još gore, da nećeš početi vagati što možeš dobiti ili izgubiti ostaneš li sa mnom.

- O čemu pričaš? - pitala ga je i prišla mu.

On ju je turobno pogledao postrance. - Danima pokušavam predvidjeti što će on učiniti kad se vrati i sazna da želiš ostati sa mnom. Upravo sam shvatio.

- Ponavljam - tiho je rekla - o čemu pričaš?

- Tvoj će otac izvući adut iz rukava. Natjerat će te da biraš: ili on ili ja. Ili Bancroft & Company, zajedno s predsjedničkim mjestom, ili ništa ako izabereš mene. A ja nisam siguran - umorno je uzdahnuo - što ćeš ti izabrati.

Meredith je bila preumorna, prepotrošena da bi razmišljala o problemu koji još nije imala.- Neće doći do toga - rekla je, jer zaista je vjerovala da će s vremenom uspjeti uvjeriti oca da prihvati Matta. - On ima samo mene i voli me na svoj način - rekla je, moleći ga pogledom da joj ne otežava još više. - A budući da me voli, bjesnjet će i možda će mi zaprijetiti time, ali popustit će. Mnogo sam razmišljala o onome što nam je učinio. Matt, molim te, pokušaj se staviti na njegovo mjesto - molila ga je. - Zamisli da ti imaš osamnaestogodišnju kćer koju cijeli život štitiš od stvarnosti i ružnih stvari. I zamisli da ona upozna starijeg muškarca za kojeg zaista vjeruješ da... Da želi njezino bogatstvo.

I da joj taj muškarac oduzme nevinost i napravi joj dijete. Što bi ti osjećao prema njemu?

Nakon trenutka šutnje Matt je kratko rekao: - Mrzio bih ga - i baš kad je Meredith mislila da je dokazala da ima pravo, dodao je - ali potrudio bih se da ga prihvatim zbog nje. I sigurno je ne bih slomio time da misli da ju je on ostavio. Niti bih ga pokušao podmititi da to učini - dodao je.

Meredith je uzdahnula. - Je li pokušao to učiniti?

- Da. Onog dana kad sam te doveo kući k njemu.

- Što si mu rekao?

Matt je gledao u njezine velike, zabrinute plave oči, utješno joj se nasmiješio i zagrlio je.

- Rekao sam mu - šapnuo je i spustio usta te je omamljujuće poljubio - da mislim da se ne bi smio miješati u naš život. Ali - promuklo je promrmljao, ljubeći joj uho dok se ona privijala uza nj - ne baš tim riječima.

Bila je ponoć kad ju je otpratio do njezina auta. Iscrpljena zbog naporna dana i ugodno slaba zbog vođenja ljubavi, Meredith je sjela za upravljač Jaguara. - Jesi li sigurna da si dovoljno budna da voziš? - pitao je, držeći otvorena vrata.

~ 406 ~

- Jedva - rekla je i umorno mu se nasmiješila, paleći motor. Kad se motor upalio, uključilo se grijanje i radio.

- U petak navečer priređujem zabavu za glumce Fantoma u operi - rekao je. - Dolazi mnogo ljudi koje poznaješ. Doći će i moja sestra, a mislio sam pozvati i tvog odvjetnika. Čini mi se da bi njih dvoje mogli kliknuti.

Kad je oklijevao, kao da se boji izgovoriti to pitanje, Meredith je u šali rekla: - Ako je to bio poziv, moj odgovor je da.

- Nisam te mislio pozvati da budeš gost. Posramljena i zbunjena, Meredith je pogledala upravljač. Oh. - Volio bih da budeš domaćica, Meredith.

Tada je shvatila zašto je oklijevao. Tražio je od nje da polu - javno obznane da su par.

Pogledala je u te njegove prodorne sive oči i bespomoćno se nasmiješila. - Je li odjeća svečana?

- Da, zašto?

- Zato - rekla je i veselo ga pogledala - što je vrlo važno da domaćica bude odjevena kako treba.

Napola se nasmijavši, a napola zastenjavši, Matt ju je izvukao iz auta i zagrlio te je dugo ljubio zbog zahvalnosti i olakšanja.

Još uvijek ju je ljubio kad je voditelj na radiju objavio da je truplo Stanislausa Spyzhalskog, koji je uhićen zbog toga što se lažno predstavljao kao odvjetnik klijentima među kojima su bili Matthew Farrell i Meredith Bancroft, pronađeno u jarku u blizini Bellevillea u Illinoisu.

Meredith se trgnula i zaprepašteno pogledala Matta. - Jesi li čuo ovo?

- Čuo sam to već prije danas.

Meredith se učinilo pomalo čudnim što je bio posve ravnodušan prema ovome i što joj nije ništa rekao, ali zbog iscrpljenosti nije mogla racionalno razmišljati, a Matt je već ionako počeo otvarati usta da je poljubi.

~ 407 ~

PEDESET DRUGO POGLAVLJE Sjedište Inquesta, istražne agencije u Intercorpovu vlasništvu, nalazilo se u Philadelphii, a agenciju je vodio bivši agent CIA-e Richard Olsen. Olsen je čekao na recepciji kad je Matt izašao iz dizala u 8:30 sutradan ujutro. - Drago mi je da te vidim, Matt - rekao je dok su se rukovali.

- Počet ćemo za pet minuta - obećao mu je Matt. - Moram najprije obaviti jedan telefonski poziv.

Zatvorivši vrata ureda za sobom, Matt je sjeo za stol i nazvao privatni broj koji je zazvonio na stolu predsjednika jedne velike čikaške banke. Predsjednik se javio nakon što je jedanput odzvonilo. - Ovdje Matt - rekao je bez uvoda. - Reynolds Mercantile povlači se s mjesta zajmodavca Bancroft’sa, baš kao što smo i mislili. To je učinio i drugi zajmodavac koji su dogovorili za B&C. - Gospodarstvo je na klimavim nogama i zajmodavci su nervozni - primijetio je bankar.

- Osim toga Reynolds Merc opekao se s dva velika kredita ovo tromjesečje, pa će neko vrijeme tražiti novac.

- Znam to sve - nestrpljivo je odgovorio Matt. - Ali ne znam jesu li prijetnje bombom dovoljne da B&C smatraju riskantnim i da počnu prodavati neke njihove kredite.

- Hoćemo li pokušati?

- Napravi to danas - naredio je Matt.

- Isti pristup o kojemu smo prije razgovarali?- tražio je potvrdu bankar. - Kupimo kredite B&C-a u ime Collier Trusta, a ti ga otkupiš od nas u roku od šezdeset dana.

- Tako je.

- Mogu li Reynoldsu spomenuti prezime Collier? Neće ga povezati s tobom?

- To je djevojačko prezime moje majke - rekao je Matt. - Nitko ga neće povezati sa mnom.

- Ako ove prijetnje bombom završe bez ozbiljne štete ukupnoj vrijednosti B&C-a dodao je bankar - možemo zadržati njihove kredite, kad se stabiliziraju.

- Tada ćemo razgovarati o uvjetima - složio se Matt, ali njegova glavna briga bila je neposrednija.- Kad se ponudiš da skineš kredite s Reynoldsove grbače, svakako mu spomeni da Collier Trust želi za Bancroft’s financirati i projekt u Houstonu. Neka odmah nazove Meredith Bancroft i to joj kaže. Želim da ona zna da ima dostupna sredstva.

- Riješit ćemo to.

~ 408 ~

Nakon što je poklopio, Matt je rekao Eleanor da uvede Richarda Olsena u ured. S usiljenim strpljenjem čekao je da Olsen odloži kaput, ali prije nego što se taj muškarac smjestio na stolicu prekoputa njega, Matt mu je postavio pitanje koje ga je najviše mučilo: Što policija zna o bombama?

- Ne zna mnogo - rekao je Olsen, otključavajući aktovku da izvadi fascikl koji je potom otvorio na krilu. - No došli su do nekih zanimljivih zaključaka, kao i ja.

- Da čujem.

- Za početak policija misli da su bombe trebale biti otkrivene prije aktivacije, a to su zaključili na temelju upozorenja koja su policiji dojavljena mnogo unaprijed, a bombe su bile podmetnute tako da ih je bilo lako pronaći. Same bombe rad su stručnjaka. Intuicija mi govori da nemamo posla s nekim pomahnitalim čudakom koji se osvećuje zbog neke umišljene uvrede ili poniženja koje je pretrpio u robnoj kući Bancroft’s. Ako je policija u pravu, a ja mislim da jest, onda osoba koja je podmetnula bombe nije zapravo htjela oštetiti trgovine ili nekoga u njima. Ako je to istina, onda je jedini preostali logični motiv bio naštetiti profitu robnih kuća tjeranjem kupaca. Znam da je jučer prodaja u robnim kućama B&C-a naglo pala, kao i vrijednost njihovih dionica. E sada, pitanje je tko želi da se to dogodi i zašto?

- Ne znam - rekao je Matt, pokušavajući ne zvučati frustrirano.- Jučer sam ti preko telefona rekao da postoji netko osim mene tko ih namjerava preuzeti. Tko god da to jest, potajno kupuje njihove dionice. Kad sam ja ušao u igru i počeo kupovati, cijena se Bancroft’sovih dionica podigla. Po svoj prilici postoji neka kompanija pored moje koja ih želi preuzeti i koja je odlučila ili me uplašiti i otjerati kaosom oko bombi te time riskirati zaradu Bancroft’sa ili jednostavno pokušavaju spustiti cijene dionica kako bi prošli jeftinije.

- Znaš li možda koja bi to kompanija mogla biti?

- Nemam pojma. Koja god da jest, želi B&C tako jako da ne razmišlja razumno.

Kompanija je u dugovima i predstavlja loše kratkoročno ulaganje.

- Tebi to očito ne smeta.

- Ja ne kupujem zbog profita - odgovorio je Matt.

Olsen, koji je bio poznat po svojoj izravnosti, upitao ga je: - Zašto onda kupuješ njihove dionice? - Kad je na to pitanje Matt odgovorio prodornim pogledom i apsolutnom tišinom, Olsen je podigao ruke. - Tražim druge motive osim profita, Matt. Da znam tvoje, možda bih uspio pronaći nekog sa sličnim motivom ili motivima, a tako ću dobiti neke tragove.

- Moj prvobitni motiv bio je da se osvetim Philipu Bancroftu - rekao je Matt kad je njegova želja za privatnošću potisnuta većom željom da se ovo riješi.

- Postoji li još netko, tko ima mnogo novca, i tko bi mu se također htio osvetiti?

- Odakle da ja to znam? - rekao je Matt, ustao i počeo koračati uredom. - To je jedan arogantni gad. Ja mu sigurno nisam jedini neprijatelj.

- Dobro. Počet ćemo otuda: tražit ćemo neprijatelje koji sada vide priliku za dugoročnu osvetu i profit, i koji si to mogu priuštiti preuzimanjem B&C-a.

- To zvuči potpuno suludo.

- Ni izbliza toliko kad u obzir uzmeš činjenicu da ni jedna legitimna kompanija kojoj je motiv čisti profit ne bi pribjegla podmetanju bombi kao načinu oslabljivanja plijena.

~ 409 ~

- Svejedno je suludo - ustvrdio je Matt.- Prije ili poslije morat će obznaniti svoje namjere, a čim se to dogodi, osumnjičit će ih za podmetanje bombi.

- Biti osumnjičen ne znači ništa ako nema dokaza - ravnodušno je rekao Olsen.

~ 410 ~

PEDESET TREĆE POGLAVLJE Do tri poslijepodne prodaja se nije poboljšala ni u jednoj robnoj kući, a Meredith je pokušavala ne visjeti cijelo vrijeme za računalima u svojem uredu. Mark Braden svaki bi se tren trebao vratiti iz New Orleansa, a od ranog jutra očekivala je da se njezin otac obruši na nju. Kad joj je Phyllis rekla da je zove Parker, to joj je ugodno odvratilo zabrinute misli. Već ju je jednom nazvao da je oraspoloži, pa je pretpostavila da je riječ o još jednom prijateljskom pozivu. Palo joj je na pamet, i to ne prvi put sada, da njezini osjećaji prema Parkeru ni izbliza nisu mogli biti toliko duboki kao što je mislila ako mu je tako lako mogla prestati biti zaručnica i postati prijateljica. A to što se i Parker tako lako prilagodio na tu promjenu natjeralo ju je da se zapita zašto su se uopće htjeli vjenčati. Lisine neprestane šale da Parkerovoj i Meredithinoj vezi nedostaje vatre očito su bile utemeljene. Ali Meredith se sada s pravom pitala nisu li Lisini prigovori na njihove zaruke bili motivirani sebičnim razlozima. Ta mogućnost malo ju je zaboljela, a da Meredith nije bila toliko preplavljena problemima, nazvala bi Lisu i pokušala razgovarati s njom. No s druge strane mislila je da bi zapravo Lisa trebala inicirati taj razgovor, i već je to trebala učiniti. Zanemarivši taj problem na neko vrijeme, Meredith se javila na telefon.

- Bok, ljepotice - rekao je Parker sa smiješkom u glasu.- Možeš li za promjenu podnijeti malo dobrih vijesti?

- Nisam sigurna hoću li se znati nositi s njima, ali idemo pokušati - odgovorila je Meredith, također se smiješeći.

- Imam zajmodavce koji će osigurati kredit za kupovinu zemljišta u Houstonu i koji će financirati cijelu izgradnju kad budeš spremna za to. Jutros su u moj ured ušetali poput nebeskih anđela, spremni preuzeti naše kredite.

- To su predivne vijesti - odgovorila je Meredith, ali entuzijazam joj je potisnula briga oko toga kako će za šest mjeseci otplaćivati sva tri postojeća kredita ako prodaja i dalje bude loša.

- Ne zvučiš baš oduševljeno.

- Zabrinuta sam zbog loše prodaje u svim našim robnim kućama - priznala je. - Ne bih to trebala govoriti bankaru tvrtke Bancroft & Company, ali on mi je i prijatelj.

- Od sutra ujutro - pomalo nesigurno rekao je Parker - bit ću ti samo prijatelj.

Meredith se ukočila na stolici. - Što to znači?

- Potrebna nam je gotovina - rekao je nevoljko uzdahnuvši - tako da prodajemo kredite istim ulagačima koji će ti posuditi novac za projekt u Houstonu. Od sada ćeš dug otplaćivati Collier Trustu.

~ 411 ~

Meredith se zamišljeno namrštila.- Komu?

- Partnerstvu koje se zove Collier Trust. Njihova je banka Criterion tebi iza ugla te će Criterion jamči za njih. Zapravo, ljudi iz Criteriona prišli su mi u njihovo ime. Collier Trust privatno je partnerstvo s ogromnim kapitalom za posuđivanje, i traže dobre kredite koje bi otkupili. Za svaki slučaj angažirao sam svoje izvore da ih provjere. Stabilni su i korektni.

Meredith se osjećala nekako nelagodno. Prije nekoliko mjeseci sve je djelovalo tako stabilno i predvidivo: naprimjer odnos Reynolds Mercantilea i tvrtke Bancroft & Company te njezin privatni život. Sada se sve iznenada našlo u potpunom kaosu. Zahvalila je Parkeru što joj je riješio pitanje financiranja projekta u Houstonu, ali kad je poklopila, i dalje ju je mučilo nešto vezano uz Collier Trust. Nije nikada čula za njega, ali opet kao da joj je bio poznat.

Minutu poslije u njezin je ured ušetao Mark Braden, smrknut i neobrijan, te se pripremila suočiti sa žurnijim problemom. - Došao sam ravno s aerodroma, baš kako si htjela - objasnio je, ispričavajući se za izgled. Skidao je kaput i prebacivao ga preko stolice, kad se ispred njezina ureda začula buka iznenađenih pozdrava dok su tajnice povikivale: Dobro došli natrag, gospodine Bancroft! - I: - Dobar dan, gospodine Bancroft! - Meredith je ustala, pripremajući se za sukob s ocem, kojeg se pribojavala.

- Dakle, da čujemo! - započeo je Philip, zalupivši vratima svojega ureda. - Prokleti avion imao je kvar, inače bih došao prije nekoliko sati. - Preuzimajući kontrolu u svom jedinstvenom stilu, krenuo je naprijed, bacio kaput i pitao Marka Bradena:- I? Što si saznao o tim prijetnjama bombom? Tko stoji iza toga? Zašto nisi u New Orleansu? Ta robna kuća očito je glavna meta!

- Upravo sam se vratio iz New Orleansa, i trenutno možemo samo pretpostavljati strpljivo je počeo Mark, a onda je zastao kad je Philip dojurio do računala na komodi iza stola te unio naredbe nakon čega su se na zaslonu pojavili ukupni prihodi od prodaje toga dana za sve trgovine. Kad je to usporedio s prošlogodišnjim brojkama na drugom zaslonu, lice mu je poprimilo zabrinjavajuće sivu boju ispod novog preplanulog tena. - Dragi Bože! šapnuo je. - Gore je nego što sam mislio.

- Uskoro će biti bolje - rekla je Meredith, pokušavajući zvučati utješno kad ju je on sa zakašnjenjem odsutno poljubio u obraz. Da okolnosti nisu bile tako teške, nasmijala bi se zbog njegova izgleda. Inače uvijek besprijekorno odjeven, njezin otac sada je nosio odijelo zgužvano zbog duga prekooceanskog leta, bio je neobrijan, a kosa mu je izgledala kao da ju je češljao prstima. - Ljudi se trenutno klone naših trgovina - dodala je - ali vratit će se za nekoliko dana, kad utihnu vijesti o bombama. - Htjela se maknuti od njegova stola tako da on može sjesti za njega, ali on ju je iznenadio kad joj je odsutno pokazao da ostane ondje.

Prišao je jednoj stolici za goste i sjeo na nju, a ona je shvatila da je on iscrpljeniji i napetiji nego što je izgledao.

- Počni od dana kada sam otišao - rekao joj je. - Sjedni, Mark. Prije nego što čujem tvoje pretpostavke, prvo od Meredith želim čuti neke činjenice. Je li gotova kupnja zemljišta u Houstonu?

Meredith se ukipila na spomen tog projekta te pogledala Marka. - Možeš li nekoliko minuta pričekati vani, Mark, dok raspravim s ocem...

- Ne budi smiješna, Meredith - rekao je njezin otac. - Bradenu se može vjerovati i ti bi to trebala znati.

~ 412 ~

- Znam to - rekla je, razdražena njegovim tonom, ali bila je odlučna.- Mark, možeš li nas, molim te, ostaviti nasamo pet minuta? Čekala je da ode, a onda je zaobišla stol. - Ako namjeravamo razgovarati o projektu u Houstonu, onda ćemo morati razgovarati o Mattu. Jesi li dovoljno smiren da možeš slušati bez bješnjenja?

- Naravno da ćemo razgovarati o Farrellu! Ali prvo želim pokušati spasiti svoju kompaniju...

Meredith je intuicija govorila da je ovo pravi trenutak da mu sve kaže, uključujući i svoju vezu s Mattom. Sada, kada ga muče poslovne brige i kada Braden čeka vani da ih obavijesti o onome što je saznao. Ako ništa drugo, neće imati mnogo vremena divljati zbog svakog događaja. - Rekao si da te zanima sve što se dogodilo, pa ću ti sve ispričati. Bit ću kratka i držat ću se kronološkog slijeda, pa će trajati samo nekoliko minuta, ali moraš znati da su neke stvari vezane uz Matta.

- Počni govoriti - smrknuto joj je naredio.

- Dobro - rekla je i uzela dnevnik koji je vodila prema njegovim uputama. Dok je listala stranice, rekla je:- Pokušali smo kupiti zemljište u Houstonu, ali usred pregovara kupio ga je netko drugi. - Podigavši pogled, odlučno je rekla: - Intercorp ga je kupio...

Napola je ustao, a oči su mu zaiskrile od bijesa i zaprepaštenosti. - Sjedni i smiri se tiho ga je upozorila. - Intercorp ga je kupio za dvadeset milijuna dolara te je povećao cijenu na trideset milijuna. Matt je to napravio - naglasila je - kako bi ti se osvetio jer je saznao da si ti odgovoran za odbijanje njegova zahtjeva u Southvilleu. Također je namjeravao tužiti tebe, senatora Daviesa i komisiju za izdavanje građevinskih dozvola u Southvilleu. - Na to je problijedio, a ona je brzo dodala: - Ali to je već sve riješeno. Neće biti tužbi, a Matt će nam prodati zemljište za prvobitnih dvadeset milijuna dolara.

Gledala ga je, nadajući se da će vidjeti kako ublažava stav prema Mattu nakon ovoga, ali bio je ukočen dok se trudio obuzdati svoju mržnju i svoj bijes, a ona je vratila pogled na svoj poslovni dnevnik i prelistavala njegove stranice. Sretna što sljedeće pitanje nije bilo vezano uz Matta, rekla je:- Sam Green rekao je da je došlo do neobična povećanja zanimanja za naše dionice na burzi. Do ovog su tjedna cijene dionica rasle, ali zbog prijetnji bombom cijena je počela padati. Uskoro bismo trebali saznati tko su novi dioničari i koliko velik paket dionica posjeduju...

- Je li Sam možda upotrijebio riječ preuzimanje? - pitao je napeta glasa.

- Da - nevoljko je odgovorila Meredith i okrenula sljedeću stranicu - ali svi smo se složili da je zabrinutost vjerojatno neutemeljena, jer smo trenutno loša meta preuzimanja. Kao što već znaš, imali smo prijetnju bombom u robnoj kući u New Orleansu, ali dojava je bila lažna.

To nam je usporilo prodaju sljedećih nekoliko dana, no onda se sve stabiliziralo. - Sljedećih nekoliko minuta nastavila je listati stranice dok ga nije obavijestila o svemu, uključujući i Parkerov poziv tog jutra i novim zajmodavcima. - To je sve što se tiče posla - rekla je i promatrala ga tražeći znakove može li podnijeti ovu napetost. Na toj stolici izgledao je kao kamena statua, ali boja mu je opet bila normalna. - A sad se možemo pozabaviti osobnim pitanjima, osobito Matthewom Farrellom. - Namjerno postavivši pitanje kao izazov, rekla je: - Hoćeš li moći podnijeti raspravu o njemu sada?

- Hoću - odbrusio joj je.

~ 413 ~

Nježnijim je glasom rekla: - Kad sam saznala da je on kupio zemljište u Houstonu, otišla sam se obračunati s njim u njegov stan. No nisam ondje zatekla Matta, nego njegova oca, koji me upozorio da se klonim Matta, optužio da sam mu pokušala uništiti život i da sam prije jedanaest godina abortirala. - Vilica mu se stegnula, a Meredith je smireno nastavila.Tog vikenda otišla sam posjetiti Matta na farmu i zajedno smo shvatili što si učinio, uključujući i to da mu nisi dopustio da me posjeti u bolnici. Kad sam malo razmislila - rekla je s tužnim smiješkom - shvatila sam da si očito mislio da me štitiš od... Od muškarca kojeg si smatrao lovcem na miraz, koji želi bolji društveni status, kako si ga tada i nazvao. Nisi se trebao uplitati - turobno je dodala. - Voljela sam ga i nikada do kraja nisam preboljela to što sam mislila da je napustio mene i bebu. Nakraju si me ti više povrijedio nego što bi me on ikada povrijedio. Ali znam da nisi htio - dodala je, gledajući njegovo kruto lice.

Kad se nije pomaknuo niti išta rekao, Meredith je nastavila. - Tjedan nakon što sam se vratila s farme, uhićen je lažni odvjetnik kojeg si ti angažirao te je počeo odavati imena svojih klijenata, što je uzrokovalo pravu pomutnju u medijima oko Matta, Parkera i mene.

Matt ga je izvukao iz zatvora i pobrinuo se za njega, a onda smo nas troje održali zajedničku konferenciju za medije. Cijelu stvar pokušali smo prikazati što je ležernije moguće i pretvarati se da smo u dobrim odnosima. Nažalost, prošli je tjedan nas četvero za moj rođendan izašlo na večeru i Parker je previše popio, i... Pa, izbila je tučnjava i tako smo opet završili u novinama. Jedino što mogu reći o tome - dodala je, očajnički se pokušavajući našaliti i izvući nešto pozitivno iz toga - jest da je prodaja naglo porasla nekoliko dana nakon konferencije, vjerojatno zbog sve te medijske izloženosti.

Njezin se otac nije nasmiješio. Kad je napokon progovorio, glas mu je drhtao od bijesa i nevjerice. - Raskinula si zaruke s Parkerom, zar ne? - Da. - Zbog Farrella.

- Da.- Tiho, ali potpuno uvjereno rekla je: - Volim ga.

- Onda nisi normalna!

- I on voli mene.

Njezin otac na to je skočio sa stolice, a usna mu se izobličila od prezira. - To čudovište ne želi tebe i ne voli te! On se jedino želi osvetiti meni!

Iako ju je njegov ton povrijedio jednako kao i njegove riječi, Meredith se nije pokolebala. - Matt shvaća da nekoliko tjedana neću moći živjeti s njim, ne nakon što sam stajala dolje u auditoriju i javno rekla da se mi jedva poznajemo, i da ne postoji mogućnost da se pomirimo. Dakle - zaključila je s tihom konačnošću - činjenica jest da ćete vas dvojica morati naučiti prihvaćati jedan drugoga. Neću se pretvarati da Matt više nije ljut na tebe zbog onoga što si učinio, ali voli me i zbog toga će ti s vremenom oprostiti zbog prošlosti, i možda se čak pokušati sprijateljiti s tobom...

- Je li ti to rekao, Meredith? - pitao ju je s oštrim prezirom.

- Nije - priznala je - ali...

- Onda ću ti ja reći što je meni rekao prije jedanaest godina - protisnuo je, naslanjajući šake na stol. - Taj me gad upozorio, zapravo zaprijetio mi je u vlastitu domu da će me otkupiti i onda pokopati ako stanem između vas dvoje. Prije jedanaest godina nije imao ni tisuću dolara na računu, tako da je to bila prazna prijetnja, ali sada, pobogu, nije!

- Što si tada napravio da ti je to rekao? - pitala je Meredith, već nagađajući odgovor.

~ 414 ~

- Neću ti tajiti. Pokušao sam ga potplatiti da ode, a kad je odbio novac, htio sam ga udariti!

- Je li on tebe udario? - pitala je, znajući da nije.

- Nije bio toliko glup! Nalazili smo se u mojoj kući i ja bih zvao policiju. Osim toga nije te htio time razljutiti. Znao je da ćeš naslijediti milijune od djeda i namjeravao se dokopati tog novca. Upozorio me što će se dogoditi ako mu stanem na put i sada namjerava to ostvariti!

- To nije bilo upozorenje, nego prazna prijetnja - polako je izustila Meredith, pokušavajući se staviti na Mattovo mjesto i zamisliti kako se on tada osjećao. - Što si očekivao, da će on mirno gledati kako ga ponižavaš i maltretiraš, a onda ti zahvaliti na tome? Bio je jednako ponosan kao i ti, i tvrdoglav kao i ti. Zato se vas dvojica ne podnosite.

Razjapio je usta zbog njezine naivnosti, a onda ju je bez riječi začuđeno gledao dok mu je bijes iščezavao.

- Meredith - rekao je gotovo nježno - ti si jedna jako pametna mlada žena, ali kad je u pitanju Farrell, onda si još uvijek lakovjerna budala! Ovdje si me izvještavala o nizu dramatičnih događaja koji imaju teške posljedice na naše poslovanje. A izgleda da ti nije palo na pamet da se oni svi, uključujući i prijetnje bombom, podudaraju s povratkom Farrella u naš život!

- Daj ne budi smiješan! - rekla je i zaprepašteno se nasmijala.

- Vidjet ćemo tko je smiješan - silovito ju je upozorio i rekao na interfon nagnuvši se preko stola: - Pošalji mi Bradena. I reci Samu Greenu i Allenu Stanleyu da želim da nam se smjesta pridruže. Čim su nekoliko minuta poslije stigli glavni odvjetnik i direktor financija, Philip je krenuo u akciju. - Na ovom sastanku nećemo se pretvarati - rekao im je. - Stavit ću sve svoje karte na stol, ali sve što se ovdje izgovori ostaje ovdje. Je li to jasno?

Tri muškarca smjesta su kimnula, a Philip se obratio Bradenu. - Da čujemo tvoju teoriju o podmetnutim bombama.

- Policija smatra, a ja se slažem s tim - objasnio je Mark - da se bombama zapravo nije namjeravala nanijeti šteta robnim kućama. Ustvari, upravo suprotno, jer su pažljivo smještene na mjesta gdje ih je bilo lako pronaći prije aktivacije, a u slučaju i da su bile aktivirane, došlo bi do minimalne štete. U sva tri slučaja policiji je dojavljeno upozorenje, i to dosta prije nego što su trebale biti aktivirane. Također ovdje u Chicagu, gdje je najviše trebalo da se pronađe bomba, netko je nazvao netom prije nego što je bomba otkrivena, da natukne gdje se nalazi. Kao da je ta osoba jako pazila da ne dođe do ozbiljne štete. To je bizarno - iskreno je rekao.

- Ne bih rekao - podsmjehnuo se Philip. - Meni to ima savršena smisla!

- Kako? - pitao je Braden i zurio u njega u zbunjenoj tišini.

- Jednostavno je! Ako pokušavaš preuzeti lanac robnih kuća i dovoljno si zloban da podmetneš bombe u te robne kuće kako bi dionice pale, pa ih ti možeš jeftinije dobiti, onda ćeš jako paziti da te bombe ne naprave nikakvu štetu robnim kućama, jer ti namjeravaš biti vlasnik tih prokletih robnih kuća!

U zaglušujućoj se tišini obratio Samu Greenu. - Želim ime svake osobe, svake kompanije, svake institucije koja je kupila više od tisuću naših dionica u posljednja dva mjeseca.

~ 415 ~

- To mogu pripremiti do sutra - rekao je Sam Green. - Upravo završavam listu prema Meredithinu zahtjevu.

- Želim to odmah ujutro! - naredio je Philip, a onda se obratio Bradenu. - Želim da provedeš temeljitu istragu o Matthewu Farrellu i proslijediš mi svaku informaciju o njemu koju možeš dobiti.

- Pomoglo bi mi kada bih znao kakve informacije tražiš - rekao je Mark.

- Za početak želim ime svake kompanije u kojoj je on većinski vlasnik i svako ime pod kojim obavlja neki posao. Želim znati sve o njegovim osobnim financijama, gdje drži novac i pod kojim imenima. Želim imena. Sigurno ima razne zaklade. Saznaj mi imena.

Meredith je već znala što namjerava učiniti s tim imenima: potražit će ih na listi novih dioničara koju je sastavljao Sam. - Allen - rekao je financijskom direktoru - radi sa Samom i s Markom. Ne želim da više itko bude uključen u ovu potragu za informacijama, jer ne želim da svaki prokleti zaposlenik u ovoj robnoj kući zna da istražujemo istog kriminalca za kojeg je udana moja kći...

- To je posljednji put da tako govoriš o njemu, osim ako nemaš dokaza! - bijesno je rekla Meredith.

- Dogovoreno - rekao je, toliko uvjeren da je u pravu da uopće nije oklijevao. Kad su muškarci otišli, Meredith je u tišini ljutito promatrala kako se naginje i uzima uteg za papir te ga okreće u ruci kao da je se odjednom srami pogledati. No iznenadilo ju je ono što joj je rekao. - Ti i ja dosta smo različiti - neodlučno je počeo. - Cesto se nismo slagali, a uglavnom sam ja kriv za to. Dok sam bio sam na tom brodu, mnogo sam razmišljao o onome što si mi rekla kada sam ti kazao da ne želim da ti preuzmeš predsjedničko mjesto. Optužila si me da... - zastao je da se nakašlje - da te ne volim, ali bila si u krivu. - Nelagodno ju je pogledao, a onda je smrknuto spustio pogled na uteg za papir i priznao:- Posjetio sam tvoju majku na nekoliko sati dok sam bio u Italiji.

- Moju majku? - zbunjeno je ponovila Meredith, kao da je ta osoba više izmišljena nego stvarna.

- Nismo se pomirili niti bilo što slično - brzo se počeo braniti. - Zapravo, svađali smo se.

Optužila me da sam je okrivio za nevjeru koju nikada nije počinila... - Glas mu je na trenutak iščeznuo, a prema zamišljenu izrazu na njegovu licu Meredith je shvatila da on očito misli da je to moguće. Prije nego što je uspjela reagirati na to šokantno saznanje, nastavio je. - Tvoja majka rekla je još nešto, nešto o čemu sam razmišljao tijekom leta ovamo.

Duboko je udahnuo da može nastaviti i pogledao Meredith u oči. - Optužila me da sam ljubomoran i da pokušavam kontrolirati ljude koje volim. Rekla je da im postavljam nepravedna ograničenja jer se bojim da ću ih izgubiti. Možda je to u tvom slučaju u prošlosti bila istina.

Meredith se iznenada bolno stegnulo grlo od naleta emocija, ali sljedeće riječi bile su izravne i hladne. - No moji osjećaji prema Farrellu trenutno nemaju nikakve veze s ljubomorom. On pokušava uništiti sve što sam ja izgradio, sve što imam, a to će sve jednog dana biti tvoje. Neću mu dopustiti da to učini. Učinit ću sve, sve da ga zaustavim.

Najozbiljnije.

~ 416 ~

Otvorila je usta da obrani Matta, ali on je podigao ruku i prekinuo je. - Kad shvatiš da sam u pravu, morat ćeš izabrati, Meredith: Farrell ili ja. I siguran sam da ćeš ispravno izabrati bez obzira na to što te taj muškarac privlači.

- Neću morati izabrati jer Matt ne radi ono što ti misliš da radi!

- Uvijek si bila slijepa kad je on u pitanju. No ovaj put neću dopustiti da zatvoriš oči i pretvaraš se da se ništa ne događa. I dalje ćeš biti predsjednica ove korporacije dok ga istražujemo. Bancroft & Company tvoje je pravo stečeno rođenjem i bio sam u krivu kad sam te pokušao spriječiti da ne budeš na čelu kompanije. Prema onome što sam upravo čuo od Sama i Allena Stanleya, postupala si mudro i brzo. Tvoja jedina pogreška može se razumjeti, odbacila si mogućnost da nas netko pokušava preuzeti jer nisi vidjela logičan poslovni razlog iza toga. Razlog nije logičan, a nije ni poslovan, nego osvetoljubiv, pa si to, naravno, previdjela. Kad budemo imali činjenice - upozorio ju je - morat ćeš zauzeti službeni stav. Morat ćeš odlučiti želiš li zauzeti stranu našeg neprijatelja ili se boriti za svoje pravo stečeno rođenjem kao predsjednica ove korporacije. I morat ćeš članovima upravnog odbora priopćiti svoju odluku.

- Pobogu, tako si u krivu s obzirom na Matta!

- Nadam se da nisam u krivu s obzirom na tebe - prekinuo ju je - jer ti vjerujem da ga nećeš upozoriti da ga istražujemo, tako da ne može prikriti tragove. - Uzeo je kaput, iznenada izgledajući umorno i staro, te rekao: - Iscrpljen sam. Idem se kući odmoriti. Sutra se vraćam, ali zasad ću koristiti susjednu dvoranu za sastanke. Nazovi me ako Braden prije nešto sazna.

- Hoću, ali - rekla je, smireno ga izazivajući - sada želim da se na nešto obvežeš.

Okrenuo se držeći kvaku. - Na što?

- Želim da mi nešto obećaš: kada se ispostavi da je Matt nevin, ne samo da ćeš mu se ispričati za sve ono što si napravio nego ćeš se iskreno i pošteno pokušati sprijateljiti s njim!

Osim toga želim da mi obećaš da ćeš obavijestiti Marka, i Sama, i sve ostale pred kim si ga klevetao da si posve bio u krivu. - Ljutitim slijeganjem ramena pokušao je zanemariti tu malo vjerojatnu mogućnost, ali Meredith je bila odlučna u tome da se nagodi s njim. - Hoćeš ili nećeš? – Hoću - protisnuo je.

Nakon što je otišao, Meredith se svalila na stolicu. Ni na trenutak nije pomislila da bi trebala upozoriti Matta zbog nečega, ali svejedno je imala nelagodan osjećaj kao da šutnjom sudjeluje u zavjeri protiv njega. Istodobno je bila istinski dirnuta očevim oskudnim izjavama da je voli i da mu se sviđa kako je radila dok je on bio odsutan. Ali prije svega osjećala je nadu, nadu da će Matt biti toliko velikodušan da prihvati ispriku kad sve činjenice isplivaju na površinu i kad mu se njezin otac ispriča. Mogućnost da dva muškarca koja voli ne budu neprijatelji, ako već ne mogu biti prijatelji, zaista je bila njezina žarka želja.

Unatoč njezinu optimizmu i samopouzdanju stalno ju je mučilo nešto što joj je otac rekao. Te večeri večerala je s Mattom u jednom slabo osvijetljenu kutu lokalnog restorana.

Kad ju je pitao za sukob s ocem, ispričala mu je gotovo sve, osim da njezin otac suludo vjeruje da Matt stoji iza podmetnutih bombi i nepostojećeg pokušaja preuzimanja. Toliko je bila spremna zadržati za sebe u zamjenu za očevo obećanje da će mu se ispričati kad se dokaže da je u krivu. Ali namjerno je čekala da se vrate u njezin stan i vode ljubav, da ga pita

~ 417 ~

za jednu očevu izjavu koja ju je mučila. Čekala je jer nije htjela da ispadne kao da ga optužuje ili da se želi svađati.

Matt se nalaktio pokraj nje u krevetu i dokono prstom prelazio preko krivine njezina obraza. - Pođi sa mnom kući - čeznutljivo joj je šapnuo. - Obećao sam ti raj, ali ti ga ne mogu dati dok živimo na različitim mjestima i pretvaramo se da smo napola u braku.

Meredith se odsutno nasmiješila, a njemu je to bilo dovoljno da ga uzbuni da je muči nešto drugo.

Uhvativši joj bradu palcem i kažiprstom, okrenuo je njezino lice prema svojemu.- Što je bilo? - tiho ju je pitao.

Pazeći da ne zvuči kao da ga osuđuje, Meredith ga je pogledala u oči. - Muči me nešto što je rekao moj otac - priznala je. Vilica mu se stegnula čim je spomenula oca.- Što je rekao?

- Rekao mi je da si mu prije jedanaest godina zaprijetio da ćeš ga otkupiti i onda pokopati ako pokuša stati između nas. Ali zapravo to nisi rekao, zar ne?

- Jesam - kratko je odgovorio, a onda malo nježnije dodao:- Kad sam to rekao, tvoj me otac pokušao podmititi i natjerati da te ostavim. Tako da sam ja njemu zaprijetio ako stane između nas.

- Ali zapravo nisi mislio to što si rekao, zar ne?- pitala ga je, očiju punih nade.

- Tada sam mislio točno to što sam rekao. Uvijek mislim ono što kažem - šapnuo je i strastveno je poljubio. - Ali - promrmljao je usnama okrznuvši njezin obraz - ponekad se predomislim...

- A kad si rekao da ćeš ga pokopati - ustrajala je Meredith - zar si ga mislio ubiti?

- Taj dio prijetnje bio je u prenesenom, a ne u doslovnom značenju, iako sam mu tada rado htio nanijeti ozbiljne tjelesne ozljede.

Umirena, ali ne posve zadovoljna, Meredith je stavila prste na njegove usne kako joj ne bi odvukao pozornost još jednim poljupcem.- Zašto si mu rekao da ga želiš otkupiti?

Podigao je glavu, mršteći se zbog sumnjičavosti u njezinu glasu. - Baš sam bio odbio njegovo mito i slušao kako me optužuje da me zanima tvoj novac, a ne ti. Rekao sam mu da mi ne treba tvoj novac i da jednog dana namjeravam imati dovoljno svojega da ga otkupim.

Mislim da sam mu to točno tako rekao. A kad sam rekao da ću ga pokopati, mislio sam to u prenesenom značenju; da ću ga pokopati otkupljivanjem.

Meredithino se lice razvedrilo te je privukla njegovu glavu svojoj, prstima nježno klizeći preko njegova obraza. - Mogu li sada dobiti onaj poljubac? - šapnula je uz smiješak.

~ 418 ~

PEDESET ČETVRTO POGLAVLJE Srce joj se još uvijek smiješilo sutradan ujutro kad je uzimala novine koje su se nalazile ispred vrata njezina stana. No gotovo se srušila kad je ugledala naslov: MATTHEW FARRELL NA ISPITIVANJU VEZANU UZ UBOJSTVO STANISLAUSA SPYZHALSKOG Dok joj je srce mahnito udaralo, uzela je novine i pročitala članak. Na početku je bio ponovljen cijeli fijasko o tome da je riječ o lažnom odvjetniku koji im je dao krivotvoreno rješenje o razvodu, a na kraju se nalazila zlokobna izjava da je jučer kasno poslijepodne Matta ispitala policija.

Meredith je zurila u tu rečenicu sledivši se od šoka. Matt je jučer bio na ispitivanju.

Jučer. I ne samo da joj je sinoć to prešutio nego je izgledao i ponašao se kao da je sve u redu!

Zatečena ovim nepobitnim dokazom da je sposoban sakriti emocije tako da čak i nju zavara, polako je ušla u stan da se spremi za posao i odlučila da će ga nazvati iz ureda.

Lisa je koračala njezinim uredom kad je Meredith stigla.- Meredith, moramo razgovarati - rekla je dok je zatvarala vrata Meredithina ureda.

Meredith je pogledala svoju prijateljicu iz djetinjstva, a njezina nesigurnost u Lisinu odanost vidjela se u neodlučnom osmijehu. - Pitala sam se kad ćeš spomenuti tu temu.

- Na što misliš?

Meredith ju je ravnodušno pogledala. - Mislim na Parkera.

Lisu to kao da je bacilo u smeteni očaj. - Na Parkera? Jao, htjela sam razgovarati s tobom o tome, samo još nisam smogla hrabrosti. Meredith - preklinjala ju je i podigla ruke, pa ih bespomoćno spustila - znam da sigurno misliš da sam najveća lažljivica i folirantica na svijetu zbog toga što sam ga pred tobom ismijavala, ali kunem ti se da to nisam radila kako bih te spriječila da se udaš za njega. Htjela sam sebe spriječiti u tome da ga više ne želim, pokušavala sam se uvjeriti da je on jedino... Dosadni bankar. I, kvragu, nisi ga zapravo voljela: pogledaj kako si se brzo bacila u Mattovo naručje kad se on vratio. - Njezina se prkosna fasada srušila. - Oh, molim te, nemoj me mrziti zbog toga. Molim te, Meredith rekla je, a glas joj se slomio - volim te više od vlastitih sestara i mrzim se što volim muškarca kojeg si ti željela...

Odjednom su ponovno bile dvije djevojke iz osmog razreda koje su se posvađale i sukobile na školskom igralištu St. Stephen’sa, ali sada su bile starije i pametnije i znale su

~ 419 ~

cijeniti vrijednost svojega prijateljstva. Lisa ju je pogledala suznih očiju, bespomoćno stisnuvši šake uz bokove. - Molim te - prošaputala je.- Nemoj me mrziti.

Meredith je drhtavo uzdahnula. - Ne mogu te mrziti - rekla je s neodlučnim osmijehom na licu. - I ja tebe volim, a osim toga ja nemam drugih sestara... - Lisa se uz prigušeni smijeh bacila u Meredithino naručje, te su se kao onog davnog dana kad su nosile osnovnoškolske uniforme umjesto elegantne odjeće s potpisom zagrlile i nasmijale te pokušavale ne zaplakati. - No... Djeluje li ti to pomalo incestuozno? - pitala je Lisa sa sramežljivim osmijehom kad su se ponovno razdvojile.- To što sam ja s Parkerom?

- Da, zapravo mi je tako djelovalo onog jutra kad sam te nazvala, a vi ste očito bili u krevetu. Zajedno.

Lisa se nasmijala, no onda se naglo uozbiljila. - Zapravo, nisam došla ovamo razgovarati o Parkeru. Došla sam razgovarati o tome što je jučer policija ispitivala Matta. Vidjela sam ujutro u novinama i - odvratila je pogled i počela gledati po prostoriji - i, ovaj... Valjda sam došla ovamo da budem sigurna. Hoću reći... Misli li policija da je on ubio Spyzhalskoga?

Pokušavajući suspregnuti nalet bijesa, Meredith je smireno pitala: - Zašto bi policija to mislila? Zapravo, što je još važnije, zašto bi ti to mislila?

- Ne mislim to - očajno se pobunila Lisa. - Ali sjetila sam se onog jutra prije vaše konferencije za medije kad je on preko zvučnika razgovarao sa svojim odvjetnikom. Matt je bio bijesan na Spyzhalskog, to je bilo očito i silno te htio zaštititi od skandala. A onda je rekao nešto što mi se učinilo malo... Čudnim i... Čak i tada prijetećim.

- O čemu pričaš? - pitala je Meredith, sada više nestrpljiva nego uzrujana.

- Pričam o onome što je Matt rekao kad ga je odvjetnik upozorio da je Spyzhalski čudak koji će prirediti veliku predstavu u sudnici. Matt je rekao svom odvjetniku da natjera Spyzhalskog da se predomisli i da ga izvede iz grada. A onda je Matt rekao da će se on nakon toga “pobrinuti za njega”. Misliš li - na kraju je pitala Lisa, zabrinuto gledajući Meredith - da je Matt pod time mislio da će ga dati pretući i onda mrtva baciti u jarak?

- To je nešto najgluplje i najnečuvenije što sam ikada čula! - rekla je Meredith tihim, razjarenim glasom, ali glas njezina oca natjerao ih je da se obje naglo okrenu.

- Mislim da se policiji takav komentar neće činiti glupim - izjavio je s vrata dvorane za sastanke.- Osim toga, tvoja je dužnost da obavijestiš policiju.

- Nije - rekla je Meredith, uspaničivši se pri pomisli kako bi policija mogla protumačiti taj Mattov komentar, a onda je dobila inspiraciju. Toliko joj je laknulo da se nasmiješila.- Ja sam Mattova supruga. Nisam obavezna to ponoviti, čak ni u sudnici.

Philip je pogledao Lisu.- Ti si to čula, a ti nisi udana za tog gada.

Lisa je pogledala Meredith i vidjela njezin molećiv pogled. Bez oklijevanja je stala na njezinu stranu. - Zapravo, gospodine Bancroft - lagala je skrušeno se nasmiješivši - mislim da Matt ipak to nije rekao. Ne, sigurna sam da nije. Znate da ja imam bujnu maštu - dodala je izlazeći iz ureda. - Zato sam tako dobra dizajnerica, zato što imam jako bujnu maštu.

Kad je Meredithin otac svoj frustrirani pogled ponovno usmjerio na nju, Meredith mu je istaknula nešto čega se upravo dosjetila. - Znaš - tiho mu je rekla - u tom svom očajnom nastojanju da za sve okriviš Matta ne vidiš da tvoja logika nema smisla. S jedne strane ga optužuješ da ne osjeća ništa prema meni i da me samo iskorištava kako bi se tebi osvetio.

Ako je to istina, kako onda uopće možeš misliti da je on naredio ubojstvo Sphyzalskoga da bi

~ 420 ~

me zaštitio od skandala? - Znala je da je time postigla što je htjela, jer je njezin otac tiho opsovao i otišao, ali malo poslije Meredith se trgnula kad se sjetila nečega što joj je Matt rekao. Iste one večeri kad je pronađeno truplo Spyzhalskoga zadirkivala ga je zbog toga što se ponudio da odvrati pozornost novinarima dok ona ulazi u garažu u njegovoj zgradi.

Učinio bi to? Samo za mene? šalila se, ali njegov odgovor nije bio šala. Izgovorio ga je smrtno ozbiljno. Nemaš pojma, rekao je, koliko bih toga učinio, samo za tebe.

Meredith je prišla stolu i odmahnula glavom, želeći izbaciti tu misao iz glave. - Prestani!

- naglas se upozorila. - Dopuštaš da na tebe utječu tuđe sumnje!

No u šest sati bilo je gotovo nemoguće tomu se oduprijeti. - Evo ti prva dva dokaza, Meredith - izjavio je njezin otac, ulazeći s Markom Bradenom. Bijesno joj je na stol bacio dva izvještaja.

Iznenada obuzeta zlim slutnjama, Meredith je polako odgurnula plan proračuna za oglašavanje koji je pregledavala te je smrknuta lica pogledala obojicu i uzela izvještaje. Prvi izvještaj odnosio se na dugačku provjeru Matta koju je proveo Mark. Na njemu je Matt crvenom olovkom zaokružio imena svake kompanije koju je Matt posjedovao, svako poduzeće u kojemu je imao udjela, a bilo ih je na desetke. Pokraj osam imena nalazio se veliki crveni X. Pogledala je drugi izvještaj, na kojemu su se nalazila imena ljudi, institucija i kompanija koje su nedavno kupile više od tisuću dionica Bancroft’sa, a srce joj je počelo brzo udarati od straha: onih osam imena s crvenim iksevima s prvog izvještaja nalazilo se na listi s novim dioničarima. Matt je zapravo posjedovao ogroman paket dionica u B&C-u, a sve dionice kupljene su pod nekim drugim imenom, a ne pod njegovim imenom ili imenom Intercorpa.

- To je tek početak - rekao je njezin otac. - Ta lista dioničara nije ažurirana, a izvještaj je o Farrellu nepotpun. Bog zna koliko je još dionica kupio i pod kojim imenima. Kad su cijene naših dionica porasle, Farrell je očito odlučio podmetnuti nekoliko bombi u naše robne kuće da ih spusti, tako da ih može dobiti po povoljnijoj cijeni. A sada - rekao je i naslonio dlanove na njezin stol - hoćeš li priznati da je on odgovoran za ovo što nam se događa?

- Ne! - odlučno se usprotivila, ali pomozi Bože, nije bila sigurna je li poricala to da je on u pravu ili to da ona ne želi priznati da jest. - Ovo samo dokazuje da... Da je on odlučio kupiti naše dionice. Za to može postojati nekoliko razloga. Možda je shvatio da predstavljamo dobro dugoročno ulaganje i... Zabavljala ga je pomisao da zaradi novac na našoj kompaniji! Ustala je dok su joj koljena klecala te ih je obojicu pogledala. - To je daleko od odgovornosti za podmetanje bombi u našim robnim kućama ili za naručivanje nečijeg ubojstva!

- Zašto sam uopće mislio da si pri zdravoj pameti! - rekao je Philip u frustriranu bijesu.Taj gad već posjeduje zemljište u Houstonu koje mi želimo i Bog zna koliko naših dionica još ima! Sigurno dovoljno da si osigura mjesto u našem upravnom odboru...

- Kasno je - prekinula ga je Meredith, ali glas joj je bio napet dok je spremala dokumente u aktovku. - Idem kući i pokušat ću raditi ondje. Ti i Mark možete nastaviti ovaj... Ovaj lov na vještice bez mene!

- Kloni ga se, Meredith! - upozorio ju je otac kad je krenula prema vratima. - Ako ga se ne budeš klonila, možda ispadneš sudionik u svemu ovome. Najkasnije do petka imat ćemo dovoljno dokaza da ga prijavimo nadležnim tijelima...

Okrenula se, pokušavajući ga prezrivo pogledati.- Kakvim nadležnim tijelima?

~ 421 ~

- Za početak SEC-u, Komisiji za vrijednosnice i burzu! Ako je kupio pet posto naših dionica, a ja sam vraški siguran da do sada jest, onda krši zakone SEC-a jer ih nije obavijestio da je to učinio! A ako je prekršio taj zakon, onda ga policija neće smatrati takvim nevinašcem kada je u pitanju smrt tog odvjetnika ili podmetanje bombi...

Meredith je izašla i zatvorila vrata. Nekako se uspjela nasmiješiti i poželjeti ugodnu večer drugim direktorima koje je srela na putu prema garaži, ali kad je sjela za upravljač automobila koji joj je Matt poklonio, slomila se. Objema je rukama uhvatila upravljač i zurila u betonski zid garaže, nekontrolirano dršćući. Uvjeravala se da bespotrebno paničari, da će Matt imati logično, razumno objašnjenje za sve ovo. Nipošto ga neće u mislima osuditi na temelju tih indicija. To si je stalno ponavljala kao mantru. Ili molitvu. Drhtanje je polako popustilo te je okrenula ključ. Matt je bio nevin, to joj je govorio svaki djelić njezina bića i neće mu nanositi nepravdu sumnjom u njega više ni sekunde!

Unatoč toj plemenitoj odluci, njezini strahovi i sumnje nisu mogli tako lako nestati, a kad se kod kuće presvukla, bila je tako jadna da se ni na što nije mogla usredotočiti. Otvorila je aktovku i bezvoljno izvadila proračun za oglašavanje, a onda je shvatila da nema smisla raditi dok joj je um u takvu stanju. Da samo može vidjeti Matta, rekla si je, da može vidjeti njegovo lice i njegove oči, i čuti njegov glas, to bi je uvjerilo da nije učinio ono za što ga njezin otac optužuje.

Kad je pritisnula zvona pokraj dvokrilnih vrata penthausa, i dalje si je govorila da ga želi vidjeti samo zato da je razuvjeri i da joj obuzda podivljalu maštu. Matt je već njezino ime stavio na popis stalnih gostiju na recepciji, pa nije znao da dolazi. Joe O’Hara otvorio je vrata, a njegovo neugledno lice ozarilo se kad ju je ugledao. - Bok, gospođo Farrell! Mattu će biti drago da vas vidi! Ništa mu neće biti draže od toga - predvidio je, a onda pogledao iza nje i tihim je glasom pitao - osim ako ste možda ponijeli kovčege sa sobom?

- Nažalost, nisam - rekla je Meredith, bespomoćno se nasmijavši na njegovu znatiželju.

U Mattovu kućanstvu izgleda da je Joe bio majstor svih zanata: nije bio samo vozač ili tjelesni čuvar, nego je u slobodno vrijeme otvarao vrata, javljao se na telefon, a povremeno čak i kuhao. Sada kada se već malo navikla na njegovu krupnu građu i to mračno, opako lice, više ju je podsjećao na plišanog medvjedića - doduše, ubojita.

- Matt je u knjižnici - rekao je kad je zatvorio vrata. - Donio je kući hrpu posla iz ureda, ali neće imati ništa protiv toga da ga ometete, nipošto! Da vas odvedem njemu?

- Ne, hvala - rekla je i nasmiješila se preko ramena. - Znam put.

- Baš sam mislio otići na nekoliko sati - znakovito je dodao, a Meredith je suspregnula smiješan sramotni osjećaj zbog onoga što je očito smatrao razlogom njezina dolaska.

Zastala je na vratima knjižnice, na trenutak oraspoložena i umirena kad je ugledala Matta. Sjedio je na kožnoj sofi i stavivši gležanj na suprotno koljeno čitao neke dokumente, praveći bilješke na marginama. Još dokumenata bilo je rašireno na stoliću ispred njega.

Podigao je pogled, vidio je kako stoji ondje, a njoj je srce poskočilo od njegova laganog, blistavog osmijeha.

- Ovo mora da je moj sretan dan - rekao je, ustao i prišao joj.

- Mislio sam da se večeras nećemo moći vidjeti, da ćeš reći da moraš raditi i naspavati se bez ometanja. Pretpostavljam da je preoptimistično misliti - dodao je s još jednim osmijehom - da si ponijela kovčege?

~ 422 ~

Meredith se nasmijala, ali i sebi je zvučala neuvjerljivo.- I Joe me to pitao.

- Svakako bih ga morao otpustiti zbog drskosti - našalio se Matt i uzeo je u naručje da je strastveno poljubi. Ona mu je pokušala odgovoriti, ali to nije učinila predano kao inače, a on je to gotovo odmah osjetio. Podigao je glavu i na trenutak je zbunjeno promatrao. - Zašto imam osjećaj - pitao ju je - da misliš na nešto drugo, a ne na ovo što radimo?

- Ti očito imaš bolju intuiciju od mene.

Spustio je ruke niz njezine, a onda je pustio i zakoračio unatrag, blago se mršteći. - Što bi to trebalo značiti?

- To znači da ja ni izbliza nisam tako dobra u pretpostavljanju što se događa u tvojim mislima - odgovorila je Meredith silovitije nego što je namjeravala, a onda je iznenađeno shvatila da se nije došla umiriti njegovim izgledom.

Došla je po neke odgovore.

- Hajdemo u dnevni boravak, gdje je udobnije, pa mi možeš objasniti što si time htjela reći.

Meredith je kimnula i krenula za njim, ali kad su stigli, bila je preuzrujana da bi sjela i prenesigurna da bi mu spočitala svoje neizrečene optužbe. Budući da se osjećala nelagodno zbog njegova prodorna pogleda, njezin je odlutao prostorijom... Nizom starih fotografija njegove sestre i majke te njegova oca, uokvirenih na prekrasnom isklesanom mramornom stolu, te kožnim fotoalbumom koji se nalazio pokraj njih. Osjećajući da je napeta, ostao je stajati, a kad je progovorio, glas mu je bio i zbunjen i malo otresit. - Što te muči?

Zatečena njegovim tonom, brzo ga je pogledala i rekla mu što je točno muči. - Zašto mi sinoć nisi rekao da te policija ispitivala zbog smrti Spyzhalskog? Kako si mogao provesti sa mnom skoro cijelu večer i ničime mi ne pokazati da si... Da si osumnjičen za to!

- Nisam ti rekao jer si ionako već imala dovoljno briga. Osim toga policija ispituje mnogo “klijenata” Spyzhalskoga, a ja nisam osumnjičen za njegovu smrt. - Vidio je olakšanje i nesigurnost koju je pokušala skriti te mu se brada stisnula. - Ili jesam?

- Što?

- Osumnjičen za ubojstvo, u tvojim očima.

- Ne, naravno da nisi! - Nervoznom gestom uzrokovanom zbunjenošću i frustriranošću sklonila je kosu s čela i odvratila pogled, ne mogavši se zaustaviti da ga ne ispituje i mrzeći se zbog nepovjerenja koje ju je na to tjeralo. - Oprosti, Matt. Imala sam grozan dan. Okrenula se i gledala ga s novim zanimanjem, promatrajući njegovu reakciju kad je rekla: Moj je otac uvjeren da nas netko želi preuzeti. - Njegov izraz lica ostao je nepromijenjen, neproničan. Oprezan?- Misli da nas namjerava preuzeti ista osoba ili grupa koja podmeće bombe u naše robne kuće.

- Moguće da je u pravu - rekla je, a po njegovu hladnom, odsječenom tonu znala je da njemu postaje jasno da ona sumnja na njega i da će je prezirati zbog toga. Od istinskog očaja ponovno je odvratila pogled, koji joj je pao na uokvirenu fotografiju njegove majke i njegova oca kako se smiješe jedno drugomu na vjenčanju. Sličnu fotografiju vidjela je u jednom od fotoalbuma koje je pakirala na farmi. Fotografije... Prezimena ispod njih... Prezimena.

Djevojačko prezime njegove majke bilo je COLLIER. Collier Trust otkupio je kredite tvrtke Bancroft & Company. Da nije bila toliko zaokupljena drugim problemima, već bi to povezala.

~ 423 ~

Naglo je pogledala Mattovo lice, dok ju je bol zbog izdaje počela probadati poput tisuće zupčastih noževa. - Tvoja se majka preživala Collier, zar ne?- rekla je, glasom promuklim od boli. - Ti posjeduješ Collier Trust, zar ne?

- Da - rekao je, gledajući je, kao da ne zna zašto ona reagira ovako.

- Oh, moj Božel - rekla je i zakoračila unatrag. - Ti kupuješ naše dionice i otkupio si sve naše kredite. Što namjeravaš učiniti? Ovršiti nas i preuzeti ako zakasnimo s otplatom?

- To je smiješno - odlučno je rekao i krenuo prema njoj.- Meredith, htio sam ti pomoći.

- Kako?- zavapila je, hvatajući se za trbuh i izmičući njegovim rukama. - Otkupljivanjem naših kredita ili kupovanjem naših dionica?

- I jednim i drugim.

- Lažeš!- rekla je kad joj se sve posložilo, a njezinu slijepu opsjednutost njime zamijenila je bolna stvarnost. - Počeo si kupovati naše dionice dan nakon što smo bili na ručku, čim si saznao da je moj otac onemogućio tvoj zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole. Vidjela sam datume. Nisi mi htio pomoći!

- Ne, tada nisam - odgovorio je s očajnom iskrenošću. - Počeo sam kupovati dionice kako bih ih kupio dovoljno da si osiguram mjesto u upravnom odboru ili većinski udio.

- I nastavio si ih kupovati otada - uzvratila mu je. - Samo te sada dionice koje kupuješ koštaju mnogo manje, jer im je cijena pala nakon podmetnutih bombi! Reci mi nešto - pitala ga je drhtavim glasom - samo mi ovaj put reci istinu, cijelu i potpunu istinu! Jesi li ti naručio ubojstvo Spyzhalskoga? Jesi li odgovoran za podmetnute bombe?

- Nisam, pobogu!

Dršćući od bijesa i boli, nije se obazirala na njegovo poricanje. - Prva prijetnja bombom dogodila se isti onaj tjedan kad smo ručali i kad si saznao da ti je moj otac onemogućio odobrenje zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole! Nije li to malo prevelika slučajnost?

- Ja nisam odgovoran ni za što od toga! - žustro se protivio. - Slušaj me! Ako želiš cijelu istinu, reći ću ti je. - Glas mu je postao nježniji. - Hoćeš li me poslušati, draga?

Njezino izdajničko srce poskočilo je kad ju je nazvao draga i kad ju je pogledao tim sivim očima. Kimnula je, ali znala je da mu neće moći vjerovati da joj govori potpunu istinu, s obzirom na to da joj je već toliko toga sakrio, i to tako vješto.

- Već sam priznao da sam počeo kupovati vaše dionice da se osvetim tvojem ocu. Poslije sam, nakon što smo bili zajedno na farmi, shvatio koliko ti je važna ta robna kuća i također sam znao da će tvoj otac, kad se vrati kući i sazna da smo opet zajedno, dati sve od sebe da te odgovori od toga da budeš sa mnom. Pretpostavio sam da će te prije ili poslije natjerati da izabereš: ili on ili ja. Ili Bancroft & Company i predsjedničko mjesto ili ništa ako izabereš mene. Odlučio sam nastaviti kupovati vaše dionice kako on to ne bi mogao učiniti. Bio sam spreman kupiti koliko god je dionica potrebno da uspostavim kontrolu nad članovima uprave tako da ti on ne bi mogao zaprijetiti gubitkom predsjedničkog mjesta, jer bih ja kontrolirao upravu.

Meredith je zurila u njega, a povjerenje joj je bilo uništeno njegovom tajnovitošću s obzirom na sve te stvari. - Ali nisi mi mogao povjeriti svoje plemenite motive - rekla je, prezrivo ga gledajući.

- Nisam bio siguran kako ćeš reagirati.

~ 424 ~

- A jučer si dopustio da napravim budalu od sebe dok sam ti pričala o našem novom zajmodavcu, o Collier Trustu, a ti si zapravo Collier Trust!

- Mislio sam da ćeš to doživjeti kao... Milostinju!

- Nisam toliko glupa - uzvratila mu je, ali glas joj je drhtao, a suze su joj navrle na oči.To nije bila milostinja, nego genijalan taktički potez! Obećao si mojemu ocu da ćeš ga jednog dana otkupiti i sad si to učinio! Uz pomoć nekoliko bombi i moje nenamjerne suradnje.

- Znam da tako izgleda...

- Zato što jest tako! - zavapila je. - Od onog dana kad sam ti na farmu došla ispričati što se zaista dogodilo prije jedanaest godina okrutno iskorištavaš sve što sam ti rekla kako bi sve okrenuo u svoju korist. Lagao si mi...

- Nisam!

- Namjerno si me obmanuo, a to je isto! Metode su ti odreda nepoštene, a očekuješ da ću povjerovati da su ti motivi plemeniti! E pa ne mogu!

- Nemoj nam to raditi - upozorio ju je, glasa promukla od ljutita očaja kad je shvatio da je gubi.- Dopuštaš da jedanaest godina nepovjerenja utječe na sve što si saznala da sam učinio.

Nekim dijelom sebe Meredith nije bila sigurna da je on u krivu. Bila je sigurna samo u to da je lažni odvjetnik koji je stao Mattu na put mrtav, a njezin otac, koji mu je također stao na put, uskoro će biti lutka koja će plesati na kraju Mattovih financijskih konaca. Kao i ona. Dokaži mi - povikala je na rubu histerije.- Želim dokaze.

Lice mu se ukočilo. - Netko ti mora dokazati da ne podmećem bombe i da nisam ubojica? O tome se radi? Moraš imati dokaze da nisam kriv za sve to, a ako ti ih ne mogu dati, vjerovat ćeš u ono najgore?

Pogledala ga je shrvana istinom njegovih riječi, osjećajući se kao da joj se srce raspada na komadiće. Kad je ponovno progovorio, njegov duboki glas bio je pun emocija. - Samo mi moraš vjerovati još nekoliko tjedana dok nadležna tijela ne otkriju istinu. - Ispružio joj je ruku.- Vjeruj mi, draga - nježno je rekao.

Dok ju je izjedala sumnja, Meredith je pogledala njegovu ispruženu ruku, ali nije se mogla pomaknuti. Podmetnute bombe bile su tako zgodno sredstvo... Policija nije ispitivala sve klijente Spyzhalskog, jer ona nije bila na ispitivanju.

- Ili mi daj ruku - rekao je - ili ovo smjesta okončaj i skrati nam muke.

Meredith se pokušala natjerati da mu da ruku i da mu vjeruje, ali nije mogla. - Ne mogu - shrvano je prošaputala. - Želim, ali ne mogu! - Ruka mu je pala uz bok, a lice mu je postalo bezizražajno. Ne mogavši podnijeti način na koji ju je gledao, okrenula se da ode. Prstima je obuhvatila ključeve u džepu, ključeve auta koji joj je poklonio. Izvadila ih je i okrenula se, te mu ih pružila. - Žao mi je - rekla je, naprežući se da joj glas ne drhti. - Ne smijem prihvaćati darove vrednije od dvadeset pet dolara ni od koga s kim posluje moja kompanija.

Nepomično je stajao dok mu je mišić vibrirao na stisnutoj bradi. Nije htio uzeti ključeve, a Meredith je imala osjećaj da umire. Stavila je ključeve na stol i pobjegla. Dolje je pozvala taksi.

Prodaja u robnim kućama u Dallasu, New Orleansu i Chicagu porasla je iznenađujuće dobro sutradan ujutro; Meredith je osjetila olakšanje, ali ne i neku pretjeranu radost dok je gledala kako se brojke mijenjaju na računalnom zaslonu u njezinu uredu. Njezini osjećaji od

~ 425 ~

prije jedanaest godina kad je izgubila Matta nisu se mogli usporediti s boli koju je osjećala sada, jer prije jedanaest godina nije mogla promijeniti razvoj događaja. No ovaj put ona je napravila izbor i nije mogla odagnati bolnu sumnju da je možda napravila strašnu pogrešku, čak ni kad joj je Sam Green donio ažurirani izvještaj na kojemu je pisalo da je Matt kupio još više dionica Bancroft’sa nego što su isprva mislili.

Dvaput je tijekom dana rekla Marku Bradenu da nazove Odjel pirotehničara u Dallasu, New Orleansu i Chicagu, uzaludno se nadajući da je barem jedan odjel došao do nekog traga i da je nisu obavijestili. Tražila je nešto, bilo što, što bi opravdalo njezino predomišljanje i želju da nazove Matta, ali nije bilo nikakvih tragova.

Nakon toga bezvoljno je preživjela ostatak dana, dok ju je glava boljela zbog neprospavane noći. Poslijepodnevne novine čekale su je pred vratima kad se navečer vratila kući i Meredith ih je nervozno pregledala ni ne skinuvši kaput, tražeći vijesti da je policija imala osumnjičenika za ubojstvo Spyzhalskoga, ali nije ništa pronašla. Uključila je televiziju da pogleda vijesti u 18 sati iz istog razloga, ali ishod je bio isti.

Uzaludno se trudeći da ne očajava, odlučila je okititi božićno drvce. S kićenjem i postavljanjem jaslica ispod drvca završila je u 22 sata, kad su počele kasne televizijske vijesti. Dok joj je srce snažno kucalo u nadi da će nešto saznati, sjela je na pod pokraj drvca, obujmila koljena rukama i svu pozornost posvetila vijestima.

No iako je ubojstvo Spyzhalskoga bilo spomenuto, kao i podmetnute bombe u Bancroft’su, nije rečeno ništa što bi Matta oslobodilo njezinih optužbi.

Meredith je očajno isključila televizor, ali ostala je sjediti na podu, odakle je zurila u lampice koje su svjetlucale na božićnom drvcu. U mislima je čula Mattov duboki glas, bolno poznat i tih, ali ozbiljan: Meredith, prije ili poslije morat ćeš riskirati i početi mi potpuno vjerovati. Ne možeš nadmudriti sudbinu tako da stojiš sa strane i ulažeš male oklade na životne rezultate. Ili ćeš zagaziti do kraja i riskirati sve u igri ili uopće nemoj igrati. A ako ne igraš, ne možeš pobijediti. A kad je zapravo došao trenutak da mora izabrati, uopće nije mogla riskirati.

Sjetila se i drugih stvari koje joj je izgovorio, prekrasnih stvari izrečenih nježno, ali ozbiljno: Ako se doseliš k meni, dat ću ti raj na zlatnom pladnju. Što god želiš, sve što želiš. Ja dolazim s tim, naravno. To je u paketu...

Osjetila je bol u srcu zbog jačine njegovih riječi. Pitala se što Matt sada radi i čeka li u nadi da će ona nazvati. Odgovor na to pitanje nalazio se u njegovim sinoćnjim posljednjim riječima. Ona je sada, prvi put, zapravo shvatila važnost tih riječi, njihovu konačnost, i bilo joj je jasno da on ne čeka da ga nazove ni sada ni više ikada. Po njemu je njezin izbor na koji ju je sinoć tjerao bio nepovratan: Ili mi daj ruku ili ovo smjesta okonćaj i skrati nam muke.

Kad ga je sinoć ostavila da stoji ondje, nije posve shvaćala da njezina odluka mora biti trajna, da on nije imao nikakvu namjeru dati joj još jednu priliku da mu se vrati ako se dokaže da je nevin za ono što je ona vjerovala da je učinio. To joj je sada bilo jasno. No trebala je i tada to shvatiti. A čak i da je shvatila, svejedno mu ne bi mogla vjerovati i dati mu ruku. Dokazi su bili protiv njega. Svi dokazi. Trajno...

Figurice jaslica zamutile su se kad su joj se oči napunile vrelim suzama, te se uhvatila za glavu.

- Oh, molim te - shrvano je plakala Meredith - nemoj dopustiti da mi se to dogodi.

Molim te, nemoj.

~ 426 ~

PEDESET PETO POGLAVLJE U pet sati sutradan poslijepodne Meredith je pozvana u dvoranu za sastanke, gdje se već nekoliko sati održavao izvanredan sastanak upravnog odbora. Kad je ušla u dvoranu, iznenadila se kad je vidjela da je čelo stola rezervirano za nju. Pokušavajući ne brinuti previše zbog hladnih, smrknutih lica koja su je gledala dok je sjedala, pogledala je sve za stolom, uključujući i svojega oca. - Dobar dan, gospodo. - U zboru pozdrava koji su uslijedili jedini prijateljski glas bio je onaj starog Cyrusa Fortella.- ‘Dan, Meredith - odgovorio je stariji muškarac - i samo da kažem da si ljepša nego ikada.

Meredith je znala da izgleda grozno, ali zahvalno mu se nasmiješila, iako su je inače na ovakvim sastancima živcirali njegovi nedvosmisleni komentari. Pretpostavila je da jedan od razloga za ovaj hitni sastanak ima veze s Mattom i da će oni tražiti objašnjenja od nje, ali također je pretpostavila da će ih zanimati ažurirane informacije o drugim pitanjima. Tako da je bila posve zatečena kad je predsjednik upravnog odbora, koji joj je sjedio s desne strane, kimnuo prema fasciklu na stolu ispred nje i ledenim glasom rekao: - Pripremili smo ove dokumente da ih potpišeš, Meredith. Nakon završetka ovog sastanka predat ćemo ih nadležnim tijelima. Uzmi si malo vremena da ih pogledaš. Budući da je većina nas sudjelovala u njihovu sastavljanju, nema potrebe da i ih i mi čitamo.

- Ja ih nisam vidio - pobunio se Cyrus i otvorio svoj fascikl kada i ona.

Meredith na trenutak nije mogla vjerovati što vidi, a kad je shvatila, smučilo joj se. Prvi dokument bila je službena pritužba Komisiji za vrijednosnice i burzu, u kojoj je pisalo da ona ima saznanja da je Matthew Farrell namjerno manipulirao dionicama Bancroft’sa, da je koristio insajderske informacije koje je izvukao od nje kako bi obavio svoje transakcije te se zahtijevalo da ga se zaustavi i istraži. Druga pritužba bila je upućena FBI-u i načelnicima policije u Dallasu, New Orleansu i Chicagu te je u njoj pisalo da ona s pravom vjeruje da je Matthew Farrell odgovoran za bombe podmetnute u robnim kućama Bancroft’s & Company u tim gradovima. Treća pritužba također je bila upućena policiji; u njoj je pisalo da je načula kako Matthew Farrell u razgovoru sa svojim odvjetnikom prijeti da će ugroziti život Stanislausu Spyzhalskom i da se odriče svog prava na šutnju koje ima kao supruga Matthewa Farrella, te ovime javno izjavljuje da vjeruje da je on odgovoran za ubojstvo Spyzhalskoga.

Meredith je pogledala te bizarne riječi, pažljivo sročene i osuđujuće poluistine, zlobne optužbe te joj se cijelo tijelo počelo tresti. U mislima je čula glas koji joj je vikao da je budala i izdajica jer je povjerovala da postoji i tračak istine u smeću od indicija koje optužuju njezina muža. Iznenada je nestala omamljenost od bespomoćnosti i sumnje koju je osjećala

~ 427 ~

dva dana otkako je ostavila Matta, i odjednom joj je sve postalo kristalno jasno: njezine pogreške, motivi upravnog odbora, djelo ruku njezina oca.

- Potpiši, Meredith - rekao je Nolan Wilder, gurajući joj svoju olovku.

Potpiši.

Meredith je izabrala; bio je to nepovratan izbor, možda čak i izbor za koji je već bilo prekasno. Polagano je ustala. - Da potpišem? - prezrivo je ponovila. - Ne dolazi u obzir!

- Nadali smo se da ćeš ovo shvatiti kao priliku da sebe oslobodiš mogućih optužbi i ogradiš se od Farrella, kao i da ćeš uvidjeti istinu koja je izašla na vidjelo te pravdu koja se treba provesti - ledenim je glasom rekao Wilder.

- To vas zanima? - pitala je Meredith, naslonivši dlanove na stol te ih je sve ljutito gledala.- Istina i pravda? - Nekoliko muškaraca odvratilo je pogled kao da nisu baš presretni s tim dokumentima koje bi ona trebala potpisati. - Onda ću vam ja reći istinu! - nastavila je, potpuno uvjerena u ono što govori. - Matthew Farrell nema nikakve veze s tim podmetnutim bombama, kao ni s ubojstvom Stanislausa Spyzhalskoga, te nije kriv za kršenje bilo kakvih zakona SEC-a. Istina je - rekla je s oštrim prezirom - da se vi svi njega bojite. U usporedbi s njegovim postignućima vaša su beznačajna, a od pomisli da će on postati većinski dioničar ove kompanije, ili da će sjediti u ovom odboru, osjećate se ništavno!

Tašti ste i preplašeni, i ako ste zaista mislili da ću ja potpisati te papire jer ste mi vi to naredili, onda ste i glupi!

- Meredith, predlažem ti da pažljivo promisliš o svojoj odluci - upozorio ju je drugi član upravnog odbora, lica ukočena zbog uvreda koje je upravo izgovorila. - Ili ćeš postupati u najboljem interesu tvrtke Bancroft & Company i potpisati te dokumente, što je tvoja dužnost kao privremene predsjednice korporacije, ili ćemo pretpostaviti da je tvoja odanost na strani neprijatelja ove korporacije.

- Vi meni govorite koja je moja dužnost prema Bancroft’su i istodobno mi govorite da potpišem ove papire? - ponovila je, i iznenada se htjela nasmijati od čiste radosti jer je zauzela stranu, i to ispravnu. - Vi ste opasno nesposobni ako vam nije palo na pamet što će Matthew Farrell učiniti ovoj kompaniji da se osveti zbog toga što ga klevećete i vrijeđate tim fasciklom punim gluposti. On će posjedovati Bancroft’s i sve vas kad bude gotov s tužbama protiv vas!- završila je gotovo ponosno.

- Spremni smo na taj rizik. Potpiši papire.

- Neću!

Ne primijetivši da sve više članova uprave očito sumnja u to je li mudro isprovocirati Farrella, Nolan Wilder ju je pogledao i hladno rekao: - Čini se da te tvoja odanost neprijatelju sprečava da izvršavaš svoje dužnosti kao direktorica ove korporacije i da zbog toga ne postupaš u njezinu najboljem interesu. Ili smjesta ponudi svoju ostavku ili mi dokaži da sam u krivu.

Meredith ga je pogledala ravno u oči. - Idi kvragu!

- Bravo, curo! - Čula je kako stari Cyrus viče u napetoj, zaprepaštenoj tišini i udara šakom po stolu. - Znao sam da nemaš samo dobre noge! - Ali Meredith jedva da ga je čula; svima je okrenula leđa i izašla iz dvorane za sastanke, zalupivši vratima. Zalupila je vrata životu o kojemu je oduvijek sanjala i kojemu se oduvijek nadala.

~ 428 ~

Dok je brzo hodala prema svojemu uredu, čula je vesele i silovite Mattove riječi. Pitala ga je što bi on učinio da ga njegov upravni odbor nerazumno pritišće, a on joj je odgovorio: Rekao bih im da odjebu. Sada se gotovo nasmijala na to. Nije im rekla baš to, zapravo, to nikada nikomu nije rekla, ali ono što im je rekla bilo je gotovo isto, ponosno je zaključila.

Večeras je bila Mattova zabava, a ona se žurila kući presvući se. Kad se vratila u ured, telefon je na njezinu stolu zvonio, a budući da je Phyllis već otišla kući, Meredith se odmah javila.

- Gospođice Bancroft - začuo se hladan, bahat glas - ovdje William Pearson, odvjetnik gospodina Farrella. Cijeli dan pokušavam dobiti Stuarta Whitmorea, a budući da mi još nije uzvratio poziv, bio sam toliko slobodan da izravno nazovem vas.

- U redu je - rekla je Meredith, pridržavajući telefon između ramena i uha dok je otvarala aktovku da u nju spremi sve svoje osobne stvari sa stola.- Zašto zovete?

- Gospodin Farrell nam je naložio da vam kažemo da više ne želi nastaviti s preostalim probnim razdobljem od jedanaest tjedana na koje ste pristali. Također nam je naložio da vam kažemo - nastavio je svojim najopakijim, prijetećim tonom - da morate predati zahtjev za razvodom braka najkasnije za šest dana, ili će ga u protivnom on podnijeti u svoje ime sedmoga dana.

Meredith više nije mogla podnijeti te prisile i prijetnje kojima je danas bila izložena.

Pearsonov prijeteći, autokratski ton bila je kap koja je prelila čašu! Odmaknula je slušalicu od uha, bijesno je pogledala i naglašeno izgovorila jednu riječ u Pearsonovo uho, a onda je zalupila slušalicu na mjesto.

No tek kad je sjela da brzo napiše ostavku, shvatila je pravo značenje Pearsonova poziva te se njezin osjećaj pobjede pretvorio u rastuću paniku zbog Mattova postupka. Već je predugo čekala. On je htio razvod. Odmah. Ne, to ne može biti istina, očajno si je rekla, pišući još brže. Potpisala se na ostavku, ustala i onda pročitala ono što je napisala. Drugi put u nekoliko trenutaka osjetila je snažnu silu stvarnosti. U tom trenutku u njezin je ured ušao njezin otac, a ona je još jedanput shvatila da prekida sa svime. Čak i s njim.

- Nemoj to raditi - rekao je oštrim glasom kad mu je pružila ostavku.

- Ti si me natjerao na to. Uvjerio si ih da sastave te dokumente, a onda si me doveo kao janje na klanje. Ti si me natjerao da izaberem.

- Izabrala si njega, a ne mene i svoje nasljedstvo. Meredith je vlažne dlanove naslonila na stol i bolnim glasom rekla: - Nije trebalo doći do biranja. Tatice - rekla je, toliko izvan sebe da ga je nazvala taticom, što nije učinila otkako je bila djevojčica - zašto si mi morao ovo napraviti? Zašto si me morao ovako slomiti? Zašto nisam mogla voljeti i tebe i njega?

- Ne radi se o tome - ljutito je rekao, ali ramena su mu se pognula i u glasu mu se čuo očaj. - Kriv je, ali ti to ne želiš prihvatiti. Radije ćeš vjerovati da sam ja kriv za ljubomoru, manipuliranje i osvetu...

- Zato - prekinula ga je Meredith, znajući da više od ovoga neće moći podnijeti - što je to istina. Kriv si za to. Ne voliš me, ne dovoljno da želiš da budem sretna. A sve manje od toga nije ljubav, nego sebično vlasništvo nad drugim živim bićem. - Zatvorivši aktovku, Meredith je uzela torbicu i kaput te krenula prema vratima.

~ 429 ~

- Meredith, nemoj! - upozorio ju je kad je prošla pokraj njega. Stala je i okrenula se te suznih očiju pogledala njegovo oronulo lice. - Zbogom - naglas je rekla. - Tatice - rekla je u sebi.

Dok je prolazila pokraj recepcije, zaustavio ju je Mark Braden i s pobjedonosnim je smiješkom odvukao ustranu. - Moraš odmah doći u moj ured. Tajnica Gordona Mitchella ondje je i plače kao ljuta godina. Imam Mitchella! Bili smo u pravu: gad prima mito.

- To su povjerljive poslovne informacije - tiho je rekla - a ja više ne radim ovdje.

Lice mu se snuždilo, a njegov ljutiti očaj bio je tako iskren i tako dirljiv da se Meredith još jače morala potruditi da se obuzda. Ali on je samo ogorčeno rekao: - Shvaćam.

Pokušala se nasmiješiti.- Sigurna sam u to. - Kad se okrenula da ode, on ju je uhvatio za ruku i povukao natrag. Prvi put u petnaest godina koliko je strogo čuvao interese Bancroft’sa Mark Braden prekršio je vlastito pravilo: otkrio je poslovnu informaciju nekomu tko nije voditelj odgovoran za slučaj koji je u pitanju. Učinio je to jer je smatrao da ona ima pravo znati. - Mitchell je uzimao veliku proviziju od nekoliko dobavljača. Jedan od njih ucijenio ga je, pa je morao odbiti mjesto predsjednika.

- A njegova tajnica to je saznala pa ga je prijavila?

- Ne baš - sarkastično je rekao Mark. - Ona to već zna tjednima. Imali su avanturu i nije održao obećanje da će se oženiti njome.

- Pa ga je zato prijavila - zaključila je Meredith.

- Ne, prijavila ga je zato što joj je jutros dao godišnju ocjenu rada i dobila je dovoljan.

Zamisli! - podsmjehnuo se Mark. - Glupi gad dao joj je ocjenu dovoljan i onda je povukao obećanje da će je promaknuti u asistenticu nabave. Zato ga je prijavila. Već je pretpostavila da joj laže da se želi oženiti njome, ali silno je htjela postati asistentica nabave.

- Hvala ti što si mi rekao - kazala je i srdačno ga poljubila u obraz. - Uvijek bi me to zanimalo.

- Meredith, želim da znaš koliko mi je žao...

- Nemoj - rekla je, odmahnuvši glavom, bojeći se da će izgubiti kontrolu ako netko sada bude drag prema njoj. Pogledavši na sat, pritisnula je gumb dizala, a onda je pogledala Marka. Objasnila mu je s dražesnim osmijehom na licu:- Moram ići na jednu vrlo važnu zabavu i zakasnit ću. Zapravo, bit ću nepozvani gost koji nije dobrodošao... - Vrata dizala su se otvorila i ona je zakoračila unutra.- Poželi mi sreću - dodala je dok su se vrata zatvarala.

- Sretno - turobno je rekao.

~ 430 ~

PEDESET ŠESTO POGLAVLJE Gledajući se u ogledalo, Matt je vezao crnu mašnu s istom hladnom učinkovitošću kojom je radio i sve ostalo u protekla dva dana. Ne tako davno sanjao je o tome da Meredith večeras bude pokraj njega i pozdravlja njihove goste, ali s tim je gotovo. Tog sna više nema.

Neće si dopustiti da misli na nju, da je se sjeća ili da bilo što osjeća. Izbacio ju je iz misli i iz srca, ovaj put trajno i htio je da tako ostane. Prvi i najteži korak bila je uputa Pearsonu da je obavijesti da se pokreće razvod. Nakon toga sve ostalo bilo je mnogo lakše.

- Matt - rekao je njegov otac, ušavši u veliku spavaću sobu, nelagodno namrštena čela netko te došao vidjeti. Rekao sam zaštitarima da je puste. Kaže da se zove Caroline Bancroft, da je Meredithina majka i da mora razgovarati s tobom.

- Riješi je se. Nemam što reći nekomu tko se preziva Bancroft.

- Pustio sam je gore - nastavio je Patrik, odupirući se hladnom nezadovoljstvu svojega sina - zato što želi razgovarati s tobom o bombama podmetnutim u robne kuće. Kaže da zna tko je odgovoran za to.

Matt se na trenutak ukipio, a onda je slegnuo ramenima i posegnuo za svojim crnim smokingom. - Reci joj da informacije koje ima kaže policiji.

- Prekasno je. Već sam je pustio. Ovdje je.

Tiho opsovavši, Matt se okrenuo i shvatio da je njegov otac tu ženu doveo na vrata njegove spavaće sobe. Na trenutak ga je pogodila sličnost s Meredith koju je vidio kad je ugledao mršavu plavušu koja je svoju nesigurnost sakrila iza fasade hladne odlučnosti.

Imala je Meredithine oči i kosu, ali ne i elegantnu savršenost Meredithinih kostiju i crta lica.

No sličnost koju je uočio bila je dovoljna da je poželi izbaciti van, samo da je vise ne mora gledati.

- Jasno mi je da imate zabavu i da vas ometam - oprezno je rekla krenuvši naprijed.

Prošla je pokraj Patricka koji je već odlazio.- Ali avion mi je upravo sletio iz Rima i nisam imala izbora nego odmah doći ovamo. Znate, shvatila sam da me Philip neće htjeti primiti, a kamoli povjerovati mi kada dođem ovamo, a čak i kad bi Meredith bila spremna na jedno od tog dvoga, u što sumnjam, ne znam gdje živi.

- Kako ste, zaboga, znali gdje ja živim? - oštro je pitao.

- Vi ste Meredithin muž, zar ne?

- Uskoro ću joj biti bivši muž- neumoljivo je izjavio.

~ 431 ~

- Oh - rekla je Caroline, promatrajući tog hladnog, nepristupačnog muškarca za kojeg se udala njezina kći. - Mislim da mi je žao što to čujem. Ali da vam odgovorim na pitanje: u Italiji dobivam čikaške novine i nedavno je bio veliki prilog o ovom stanu i o ovoj zgradi.

- U redu - nestrpljivo je odbrusio Matt. - Sad kad ste me pronašli i ušli ovamo, što ste mi htjeli reći?

Malo se ukočila zbog njegova tona, no onda se iznenada nasmiješila. - Vidim da ste imali posla s Philipom. Zbog njega mnogo ljudi negativno reagira na svakoga tko nosi njegovo prezime.

To je bilo dovoljno blizu istini da se na Mattovim usnama pojavi kratak, turoban smiješak. - Što ste mi došli reći? - pitao je, ali potrudivši se da bude uljudan.

- Philip je prošli tjedan bio u Italiji - počela je dok je otkapčala crveni vuneni kaput i odmatala šal na vratu. - Prema onomu što je ondje rekao, znam da misli da ste vi odgovorni za bombe podmetnute u robnim kućama Bancroft’s i da također misli da vi želite preuzeti Bancroft 8c Company. Ali u krivu je.

- Lijepo je čuti da netko misli da je to moguće - sarkastično je rekao Matt.

- Ja to ne mislim. Ja to znam. - Pokolebana njegovim obeshrabrujućim stavom i očajna da ga uvjeri u ono što govori, Caroline je počela brže govoriti.- Gospodine Farrell, imam veliki paket dionica u B&C-u, a prije šest mjeseci nazvala me Charlotte Bancroft, druga žena Philipova oca. Pitala me želim li se osvetiti Philipu zbog toga što se razveo od mene i izbacio me iz Meredithina života. Charlotte vodi Seabord Industries na Floridi - nepovezano je dodala.

Matt se sjetio da je Meredith spomenula očevu pomajku. - To je naslijedila od muža rekao je, nevoljko uvučen u razgovor.

- Da, i pretvorila ga je u ogromno holding-društvo koje posjeduje jako puno korporacija.

- I? - pitao ju je kad je ona oklijevala.

Caroline ga je pogledala, pokušavajući procijeniti njegove emocije, ali izgledao je kao da ih uopće nema.- I sada se sprema - rekla je - svojem holdingu dodati Bancroft & Company.

Pitala me hoću li ja glasati njoj u prilog kad kupi dovoljno dionica da ima većinski udio. I ona mrzi Philipa, iako misli da ja ne znam zašto.

- Sigurno joj je dao tisuće razloga za to - ironično je rekao Matt, okrenuo se i obukao smoking. Zvono na vratima neprekidno je zvonilo, a zvuk razgovora dopirao je u spavaću sobu dok su gosti koji su dolazili zastajali u predvorju da predaju kapute.

- Ona mrzi Philipa - ustrajala je Caroline - zato što je željela Philipa, a ne njegova oca, i vraški se potrudila da ga odvuče u krevet čak i nakon što se zaručila za njegova oca. On ju je neprestano odbijao, a jednog dana učinio je i više od toga. Rekao je svom ocu Cyrilu da je ona obična koristoljubiva kurva koja se za Cyrila želi udati zbog njegova novca, a koja se zapravo pali na njega, Philipa. To je bila istina - turobno je rekla - ali Philipov otac bio je zaljubljen u nju. Zamjerio je Philipu što je to rekao, ali svejedno mu je povjerovao. Otkazao je vjenčanje, a Charlotte, koja je bila Cyrilova tajnica, morala je godinama čekati prije nego što se napokon odlučio vjenčati njome. Uglavnom, prije nekoliko mjeseci rekla sam Charlotte da mislim da ću glasati njoj u korist kad bude preuzimala kompaniju, ali kad sam malo bolje razmislila, počela sam se predomišljati. Philip je razjarena budala, ali Charlotte je

~ 432 ~

istinski zla. Nema srca. Prije nekoliko tjedana nazvala me i rekla da još netko kupuje puno dionica B&C-a i da zbog toga raste njihova cijena.

Matt je znao da je on bio odgovoran za to, ali nije ništa rekao kad je ona nastavila. Charlotte se uspaničila. Rekla je da će učiniti nešto kako bi cijene jako pale i da će onda krenuti u preuzimanje. Sljedeće što sam čula jest da su u robnim kućama podmetnute bombe te da to uništava predbožićnu zaradu B&C-a i uzrokuje pad cijena dionica.

Dala je Mattu dijelove slagalice koji su mu nedostajali: motiv za pažljivo smještene bombe koje su trebale naštetiti poslovanju, ali ne i samim robnim kućama, te motiv za preuzimanje korporacije koja je predstavljala loše ulaganje za kratkoročnu dobit. Charlotte Bancroft imala je te motive, kao i ogromnu količinu novca potrebna za preuzimanje korporacije u dugovima i za čekanje da B&C ponovno postane unosan.

- Morat ćete to reći policiji - rekao je, okrenuvši se prema telefonu koji je stajao pokraj njegova kreveta.

Kimnula je. - Znam. Zovete li sada policiju?

- Ne. Zovem jednog muškarca koji se preziva Olsen i koji ima poznanstva u lokalnoj policiji. On će s vama sutra otići onamo i pobrinuti se da vas ne dožive kao neku luđakinju, ili još gore, kao najnovijeg osumnjičenika.

Caroline je stajala potpuno mirna, a na licu joj se vidjelo čuđenje dok je obavljao međugradski poziv te naredio muškarcu prezimena Olsen da ujutro prvim avionom dođe u Chicago, i to sve kako bi njoj olakšao tešku situaciju. Promijenila je svoje prvobitno mišljenje o njemu da je on najnepristupačniji muškarac kojega je ikada upoznala te je zaključila da on samo više ne želi imati nikakva posla s nekime tko se preziva Bancroft, uključujući i Meredith, ako je suditi po hladnom načinu na koji je rekao da će uskoro biti njezin bivši muž. Kad je poklopio, na notes pokraj telefona zapisao je dva telefonska broja te otrgnuo papir. - Ovo je Olsenov telefonski broj. Nazovite ga bilo kad večeras i recite mu gdje ćete se naći. Drugi je telefonski broj moj, ako se pojavi neki problem. - Okrenuo joj je leđa, ali nestao je animozitet s kojim ju je dočekao. I dalje je bio suzdržan i očito nije htio imati nikakva posla s njom, ali popustio je dovoljno da kaže: - Meredith mi je rekla da ste nekoć glumili u filmovima. Ovdje je glumačka ekipa iz Fantoma u operi, kao i još sto pedeset drugih ljudi, od kojih neke vjerojatno poznajete. Ako želite ostati na zabavi, moj otac vas može predstaviti.

Zabava je već bila u punom jeku kad su krenuli prema dnevnom boravku. - Radije bih da me se ne predstavlja - brzo je rekla - i nemam želju obnoviti poznanstvo i s kime iz čikaškog visokog društva. - No onda je zastala, gledajući konobare u crnim odijelima kako nose pladnjeve s pićima među prekrasno odjevenim ženama i muškarcima u smokinzima.

Netko je svirao klavir, a vedra glazba stapala se sa zvukom profinjenih glasova i naletima smijeha. - Ali... Voljela bih ostati još malo - rekla je s iznenadnim veselim osmijehom koji ju je učinio dvadeset godina mlađom. - Nekoć sam živjela za ovakve zabave. Moglo bi biti zabavno gledati i pitati se zašto sam ih ikada smatrala tako divnima.

- Javite mi ako to shvatite - rekao je, a njegova ravnodušnost očito je nadilazila čak i njezinu.

- Zašto priređujete zabave ako ne uživate u njima?- pitala je s neodlučnim osmijehom, opet se čudeći ovom čudnom, zagonetnom muškarcu za kojega se udala njezina kći.

~ 433 ~

- Prihod od sutrašnje izvedbe namijenjen je u dobrotvorne svrhe - rekao je i slegnuo ramenima.

Matt ju je doveo do grupe ljudi, gdje je njegova sestra bila udubljena u razgovor sa Stuartom Whitmoreom te ju je samo predstavio kao Caroline Edwards. Primijetio je da su Whitmore i njegova sestra već kliknuli i požalio što ih je upoznao. Ako se Whitmore bude viđao s njegovom sestrom, to će ga podsjećati na Meredith i pogotovo na ono nesretno poslijepodne u njegovoj dvorani za sastanke kad je stavila ruku u njegovu i obećala mu da će mu vjerovati. Nije mu mogla vjerovati toga dana, ali nije to mogla učiniti ni poslije, kad je bilo važnije. Jer je on njoj zapravo još uvijek bio nitko i ništa. Nikada ne bi mislila da je Parker ili bilo tko iz njezina sloja ubojica ili podmetač bombi. Bila je voljna spavati s Mattom, ali to je bilo sve. Zauvijek bi odgađala život s njim. Voljela je spavati s njim, ali nije se mogla natjerati da mu se preda, da živi s njim, da bude u braku s njim.

Zakoračio je naprijed da počne glumiti domaćina kad ga je Caroline uhvatila za rukav i zaustavila ga. - Neću dugo ostati - rekla je. - Mislim da se sada opraštamo.

Matt je kimnuo, malo oklijevao, a onda se natjerao da spomene Meredith zbog njezine majke. - Stuart Whitmore stari je prijatelj vaše kćeri, kao i njezin odvjetnik - rekao je Caroline. - Ako uspijete usmjeriti razgovor na temu o Meredith, sigurno će pričati o njoj. Pod pretpostavkom da vas zanima.

- Hvala - rekla je, a glas joj je zadrhtao. - Jako me zanima.

Kad je Meredith ušla u predvorje Mattove zgrade, nije bila sigurna je li pametno ili ludo pokušati se suočiti s njim usred njegove zabave, osobito zbog toga što je bio toliko ljut na nju da se odmah htio razvesti. Nije bila posve sigurna u to da je neće pred svima izbaciti van i nije bila posve sigurna da to nije zaslužila.

U očajnoj nadi da oslabi njegov otpor, obukla je najprovokativniju koktel-haljinu, crnu haljinu od šifona s otvorenim leđima i uskim naramenicama te dubokim dekolteom na gornjem dijelu, u koji su bile ušivene male crne perle u složenim oblicima lišća i cvijeća.

Prekrivale su joj grudi, a zatim su joj se protezale ispod ruku i uokviravale rub na donjem dijelu leđa. Opsjednuta potrebom da izgleda najbolje što može, gotovo je sat vremena provela namještajući frizuru. Nakraju je raščešljala kosu i pustila da joj pada preko ramena.

Elegantna haljina zahtijevala je elegantnu frizuru, ali s druge strane raspuštena kosa davala joj je naivan, mladenački izgled koji bi mogao smekšati Matta kad bude pokušala razgovarati s njim. Kako bi to uspjela, nosila bi pletenice da misli da bi joj to pomoglo!

Uniformirani zaštitar na recepciji provjerio je popis, a Meredith je drhtavo uzdahnula od ogromna olakšanja kad je vidjela da Matt nije maknuo njezino ime. Dok su joj koljena klecala, a srce snažno udaralo, dizalom je otišla u penthaus, a ondje je naišla na posljednju prepreku koju je očekivala. Kad je pozvonila na Mattova vrata, Joe O’Hara ih je otvorio, pogledao je i zakoračio naprijed, prepriječivši joj put. - Niste trebali dolaziti, gospođice Bancroft - hladno je rekao, a Meredith je srce malo zaboljelo jer je prvi put otkako se poznaju nije nazvao gospođom Farrell. - Matt ne želi ništa imati s vama. Čuo sam kad je to rekao. Želi razvod.

- E pa ja ne želim - silovito je rekla.- Molim te, Joe, pusti me unutra kako bih ga mogla uvjeriti da ga ni on ne želi.

~ 434 ~

Krupni je muškarac oklijevao, rastrgan odanošću prema Mattu i molećivom iskrenošću u njezinim modrozelenim očima dok je iz penthausa do njih dopirala buka smijeha i razgovora. - Mislim da vam to neće uspjeti i mislim da ovo nije mjesto na kojem trebate to pokušati. Ovdje je hrpa ljudi, a ima i novinara.

- Odlično - rekla je samouvjerenije nego što se osjećala. - Onda kad odu, mogu svima reći da su gospodin i gospođa Farrell večeras bili zajedno.

- Vjerojatnije je da će svima reći da vas je gospodin Farrell izbacio van, a meni dao otkaz jer sam vas pustio unutra - turobno je promrmljao, ali zakoračio je unatrag, a Meredith ga je automatski zagrlila. - Hvala ti, Joe.- Odmaknula se, prenervozna da bi primijetila da se on neugodno zacrvenio od zadovoljstva. - Kako izgledam?- pitala je, iznenada prožeta sumnjom. Raširila je donji dio haljine od šifona kao da će se nakloniti te čekala njegovo mišljenje.

- Izgledate prekrasno - osorno je rekao - ali Mattu to neće biti nimalo važno.

S tim zabrinjavajućim crnim predviđanjem, Meredith je zakoračila u bučnu i veselu zabavu. Čim je stala na stube predvorja, ljudi su počeli okretati glavu za njom i prekidati razgovor, no onda su počeli govoriti novom silovitošću, a Meredith je čula kako se njezino ime ponavlja. Ne obazirući se na to, gledala je po prepunoj dnevnoj sobi, blagovaonici, a onda je pogledala podignuti ostakljeni podij koji je služio kao prostor za razgovor u kutu na drugoj strani penthausa. Srce joj je počelo snažno udarati kad je vidjela Matta kako stoji ondje, nekoliko centimetara viši od ljudi koji su ga okruživali, te je krenula prema njemu lagano drhteći.

Dok se stubama penjala prema njemu, vidjela je lica ljudi koji su ga okruživali. Zvijezda mjuzikla stajala je pokraj njega i uživljeno razgovarala s njim, dok je on ravnodušno gledao u njezino prekrasno lice. Meredith je bila nekoliko koraka dalje kad je Stanton Avery, koji je stajao s Mattove druge strane, podigao pogled i vidio je. Nešto je rekao Mattu, očito da ga upozori da je ona ovdje, jer se Matt naglo okrenuo prema njoj. Gledao ju je, držeći čašu na pola puta prema usnama, a pogled mu je bio leden. Izraz lica bio mu je tako zastrašujući da je Meredith zastala, ali onda se natjerala da mu priđe.

Na neki neizrečeni znak, ili pak iz pristojnosti, ljudi koji su razgovarali s njim razišli su se i ostavili ih same na podiju. Meredith je čekala, nadajući se da će on nešto reći, da će nešto učiniti. A onda je samo kratko kimnuo i izgovorio jednu riječ - njezino ime - i to ledenim tonom. - Meredith.

Slušaj svoju intuiciju - to joj je savjetovao prije tjedan dana i Meredith je pokušala to učiniti. – Bok - nemaštovito je rekla, pogledom ga moleći za pomoć, ali Matt joj sada nije namjeravao pomoći. - Vjerojatno se pitaš što radim ovdje. - Ne baš.

To je zaboljelo, ali barem je čekao da ona nešto kaže, a intuicija joj je govorila da nije posve ravnodušan spram nje. Malo se nasmiješila, u želji da mu se preda, ali ne znajući kako da to učini. - Došla sam ti ispričati kakav mi je bio dan. - Glas joj se tresao od nervoze i znala je da je on to čuo, ali ništa nije rekao - ni da je ohrabri ni da je obeshrabri. Skupivši hrabrosti, Meredith je duboko udahnula i nastavila.- Danas poslijepodne pozvali su me na hitan sastanak upravnog odbora. Članovi odbora bili su vrlo uzrujani. Zapravo, bijesni.

Optužili su me za sukob interesa u tvojem slučaju.

- Kako su blesavi - rekao je s oštrim prezirom. - Nisi li im rekla da je Bancroft & Company tvoj jedini interes?

~ 435 ~

- Ne baš - rekla je, obuzdavši nelagodan smiješak. - Također su htjeli da potpišem neke izjave i službene pritužbe, kojima te se optužuje za ubojstvo Spyzhalskog i za nezakonito korištenje kontakta sa mnom kako bi uspostavio kontrolu nad nama i za podmetanje bombi u naše trgovine.

- Je li to sve? - sarkastično je pitao.

- Ne baš - ponovno je rekla Meredith. - Ali to je bit. - Tražila je neki znak, neku toplu iskru, bilo što na njegovu licu što bi joj reklo da mu je još uvijek stalo do svega toga. Ali nije ništa vidjela. No vidjela je kako se ljudi okreću i gledaju ih.- Ja sam... Rekla sam članovima odbora...- Zastala je, a glas joj je bio prigušen od napetosti i straha da je on zaista više ne želi.

- Što si im rekla? - ravnodušno je pitao, a Meredith se uhvatila za njegovo pitanje kao za slamku hrabrosti koja joj je bila potrebna da nastavi.

- Rekla sam im - kazala je ponosno podigavši bradu - ono što si mi ti rekao da im kažem!

Njegov izraz lica nije se promijenio. - Rekla si im da odjebu?

- Ne, ne baš - pomalo je skrušeno rekla. - Rekla sam im da idu kvragu.

Nije rekao ni riječi, a ona se već snuždila, no onda je iznenada vidjela to: tu razigranu iskru u njegovim prekrasnim očima, tu blagu naznaku osmijeha na njegovim usnama.- A onda - nastavila je kad ju je nada obasjala kao sunce - onda me nazvao tvoj odvjetnik da mi kaže da ćeš ti podnijeti zahtjev za razvod sedmi dan, ako ga je ne podnesem u roku od šest dana. I njemu sam rekla...

Zastala je, a Matt joj je sa srdačnim humorom u glasu pomogao: - I njemu si rekla da ide kvragu?

- Ne, njemu sam rekla da odjebe!

- Stvarno? - Da. Čekao je da ona kaže još nešto, prodorno je gledajući u oči.

- I? - tiho ju je pitao.

- I razmišljam o tome da nekamo otputujem - rekla je. - Ovaj... Sad ću imati puno slobodnog vremena.

- Uzela si dopust?

- Ne, dala sam ostavku.

- Shvaćam - rekao je, ali glas mu je iznenada postao jako nježan, a ona se htjela utopiti u njegovu pogledu.- Kakav si put imala na umu, Meredith?

- Ako me još uvijek želiš odvesti - rekla je i gotovo bolno uzdahnuvši - voljela bih vidjeti raj.

Nije se ni pomaknuo niti je išta rekao, a u jednom groznom trenutku Meredith je pomislila da je bila u krivu, da si je samo umislila da je njemu još stalo.

A onda je shvatila da joj je ispružio ruku. Na oči su joj od radosti i olakšanja navrle suze te ga je uhvatila za ruku, osjetivši kako je njegovi topli i snažni prsti hvataju i čvrsto stišću, a potom je naglo povlače u njegove ruke koje su je tako silovito stisnule da je ostala bez zraka.

Ramenom je zaklonivši od pogleda, podigao je njezino lice prema svojemu. - Volim te! snažno je šapnuo prije nego što ju je strastveno poljubio. Negdje je opalila bljeskalica kad je

~ 436 ~

neki fotograf podigao svoj fotoaparat, a onda je opalila još jedna, i još jedna. Netko je počeo pljeskati te je uslijedio aplauz, popraćen smijehom, a on ju je i dalje ljubio.

Meredith to nije primijetila. I ona je njega ljubila, povijajući se uza nj, potpuno nesvjesna svega oko sebe... Klicanja, pljeskanja, smijanja, bijelih bljeskalica s podignutih fotoaparata. Već je bila na pola puta prema svom odredištu.

~ 437 ~

PEDESET SEDMO POGLAVLJE Sa sklopljenim očima i sa smiješkom na licu, Meredith se polako probudila u Mattovu krevetu, dok su joj sjećanja na prošlu noć lagano prolazila mislima poput tihe glazbe.

Zajedno su se družili s gostima, trpeći dobronamjerne šale na račun njihova dugog poljupca i očitog pomirenja, a ona je uživala u ulozi domaćice. Nakon zabave u krevetu je uživala u ulozi njegove supruge još tisuću puta više. Povjerenje i predanost, pospano je zaključila, očito su imali jako dobar utjecaj na vođenje ljubavi, jer je sinoćnje burno vođenje ljubavi potpuno zasjenilo sve što se događalo prije.

Kroz zastore je u sobu dopirala sunčeva svjetlost, a ona se okrenula na leđa i otvorila oči. Matt ju je maloprije poljubio i rekao da ide van po slatka peciva za doručak. Na stolu pokraj kreveta ostavio joj je šalicu s kavom, a ona se naslonila na jastuke.

Baš je otpila gutljaj kave kad je on ušao u sobu s bijelom papirnatom vrećicom iz pekare u ruci, sa sklopljenim novinama ispod ruke i s čudnim, napetim izrazom na zgodnom licu.

- Dobro jutro - rekla je i nasmiješila se kad se on sagnuo da je poljubi. - Što je to? dodala je, primijetivši da ispod ruke ima neki tabloid.

Matt joj je sinoć obećao da joj više nikada ništa neće prešutjeti, ali u tom trenutku draže bi mu bilo javno bičevanje nego da joj mora pokazati te novine. - To je Tattler - rekao je. Vidio sam naslovnicu dok sam plaćao peciva. Nekako su - dodao je dok joj je nevoljko pružao novine - otkrili uvjete našeg dogovora od jedanaest tjedana i to su interpretirali na sebi svojstven način.- Gledao je kako poseže za novinama i prisjetio se koliko joj se gadio senzacionalistički publicitet koji ga je pratio godinama, znajući da će je to uznemirivati i u budućnosti, dijelom zbog toga što je udana za njega i dijelom zbog toga što je javnost očarana time što su odustali od razvoda. Pripremivši se na neko osuđivanje ili na opravdani izljev bijesa, gledao je kako otvara novine i čita.

Meredithin pogled prikovao se za senzacionalan naslov:

BOGATAŠICA SUPRUGU NAPLAĆUJE 113 000 DOLARA ZA SEKS PO JEDNOJ NOĆI

~ 438 ~

- Isprva mi nije bilo jasno kako su došli do tog broja - rekao je Matt. - A onda sam shvatio. Pomnožili su četiri dana u tjednu s jedanaest tjedana i onda pet milijuna koje sam ti obećao podijelili s tim. Žao mi je - rekao je. - Da sam to mogao spriječiti...

Ona je iznenada stavila novine na lice i prasnula u smijeh, koji je prigušio njegovu ispriku. Toliko se jako smijala da je mlohavo skliznula niz jastuke dok je sobom odzvanjalo njezino veselje. - Stotinu i trinaest ttt... Tisuća dolara - grcala je od smijeha dok su joj se ramena tresla, a Matt se od silnog osjećaja olakšanja također nasmijao, a potom raznježio jer je znao što ona radi: pronalazila je način kako se nositi s nečim što mrzi tako da im to ne može naškoditi.

- Jesam li ti ikada rekao - promuklo je šapnuo, nagnuo se nad nju i stavio ruke pokraj njezinih ramena koja su se tresla - koliko sam ponosan na tebe?

Ona je silovito odmahnula glavom i dalje se smijući, a on joj je maknuo novine s lica i poljubio njezine rumene obraze, ušutkavši njezin hihot ustima.

- Jjj... Jesi li siguran - prošaputala je, ponovno obuzeta novim naletom smijeha čak i kad ga je zagrlila i privukla sebi, znajući da on ponovno želi voditi ljubav - da si to možeš opet priuštiti?

- Mislim da se uklapa u moj proračun - pokušavao se našaliti, ali ruka mu je drhtala dok je s poštovanjem sklanjao zlatni uvojak s njezina obraza.

- Da, ali sada kada sam ovo prihvatila kao stalni posao, hoćeš li mi s vremenom povećati plaću, mislim, i preko tih sto trinaest tisuća dolara? - šalila se, obujmivši mu lice dlanovima i gledajući ga suznih očiju. - I hoću li dobiti paket povlastica, zdravstveno osiguranje i zajamčene bonuse?

- Svakako - obećao je, okrenuo lice prema njezinoj ruci i poljubio je u dlan.

- Jao, ne! - zastenjala je. - Poslat ćeš me ravno u viši porezni razred.

Njezin suprug prigušeno se nasmijao u njezin vrat, a Meredith mu se okrenula u naručju. Sljedećih sat vremena proveli su šaljući se ravno u oblake.

~ 439 ~

PEDESET OSMO POGLAVLJE U nedjelju navečer glavna novost u vijestima u osamnaest sati bilo je uhićenje Ellisa Raya Sampsona, okrivljena za ubojstvo Stanislausa Spyzhalskog. Prema odgovornim osobama iz St. Clair Countya, Spyzhalskog nije ubio nikakav nasamareni klijent, kako se isprva mislilo, nego bijesni suprug jedne žene iz Bellevillea s kojom je Spyzhalski imao avanturu. Gospodin Sampson, koji se sam predao i priznao da je pretukao Spyzhalskog, zakleo se da je lažni odvjetnik bio živ kad ga je bacio u jarak. Budući da je u izvještaju mrtvozornika bilo navedeno da je Spyzhalski iste noći doživio i srčani udar, postojala je mogućnost da se Sampsonu neće suditi za ubojstvo s predumišljajem, nego za ubojstvo iz nehaja.

Matt i Meredith zajedno su gledali vijesti. Matt je sarkastično komentirao da bi Sampson trebao dobiti priznanje jer je svijet lišio jednog parazita. Meredith, koja je znala kakav je osjećaj biti žrtva Spyzhalskog, rekla je da se nada da će se ublažiti optužnica protiv Sampsona.

Matt je poslao Pearsona i Levinsona u Belleville da se pobrinu za to.

Sljedeći utorak Charlotte Bancroft, predsjednica Seaboard Industriesa, i njezin sin Jason službeno su ispitani u Palm Beachu na Floridi, vezano uz niz podmetnutih bombi i manipulacija cijenom dionica tvrtke Bancroft 8c Company. Oboje su žustro porekli bilo kakvu povezanost s tim, kao i bilo kakvu želju da preuzmu Bancroft & Company. U srijedu se Caroline Edwards Bancroft dobrovoljno pojavila pred velikom porotom na Floridi i svjedočila da je Charlotte Bancroft namjeravala preuzeti Bancroft & Company te da je Charlotte dala naslutiti da namjerava učiniti nešto što će srušiti cijenu dionica B&C-a.

Na Kajmanskim otocima, gdje je odmarao s ljubavnikom, Joel Bancroft - bivši rizničar Seaboard Industriesa - čitao je o sumnjama na svoju majku i svojega brata. Dao je ostavku šest mjeseci prije, kad su mu oboje naredili da otvori lažne račune s lažnim imenima, na koje će jedan nepošteni broker, koji je po njihovoj naredbi počeo kupovati dionice B&C-a, prebaciti te dionice.

Dok je ležao na plaži i gledao vodu, Joel je razmišljao o svojoj majci, čiji je tridesetogodišnji plan da se osveti Philipu Bancroftu bio pomahnitala, snažna opsesija, i o svome bratu, koji je - kao i njegova majka - prezirao Joela jer je gej. Nakon nekoliko sati donio je odluku i obavio telefonski poziv.

Sutradan su Charlotte i Jason Bancroft privedeni te okrivljeni po nekoliko točaka optužnice za nezakonito djelovanje na temelju dojave anonimnog pozivatelja, koji je rekao policiji imena pod kojima su otvoreni lažni računi. Jason, koji je po majčinu nalogu otvorio

~ 440 ~

te račune i isplatio izrađivača bombi, ubrzo se počeo bojati da će postati majčino žrtveno janje. Preduhitrio ju je nudeći se da svjedoči protiv nje u zamjenu za dobivanje imuniteta.

Uvidjevši neodgodivu potrebu da spase imidž korporacije i postupivši prema Charlottinim uputama, upravni odbor Seaboarda imenovao je Joela Bancrofta predsjednikom i izvršnim direktorom.

U Chicagu Meredith je u vijestima gledala kako se to odvija, a čežnja koju je osjetila svaki put kad bi netko spomenuo Bancroft & Company gotovo je nadjačala šok koji je osjetila kad je saznala da su Charlotte i Jason odgovorni za ono za što je okrivila Matta.

Dok je sjedio pokraj nje na sofi, Matt je vidio tugu koja joj je zatamnila oči svaki put kad bi netko spomenuo ime njezine kompanije te ju je uhvatio za ruku i isprepleo prste s njezinima. - Jesi li razmišljala što želiš raditi sada kada imaš toliko slobodnog vremena?

Meredith je znala da misli na novi posao kojim bi zamijenila stari, od kojeg je odustala kad je stala na njegovu stranu, ali imala je osjećaj da će ga njezin odgovor uzrujati i zabrinuti. Namjerno odlučivši da krivo shvati njegovo pitanje, pogledala je u njihove isprepletene ruke i nasmiješila se gledajući 14-karatni smaragdno brušeni dijamant koji joj je stavio na prstenjak zajedno s platinastim vjenčanim prstenom. - Mogla bih napraviti karijeru od svakodnevnog odlaska u kupnju - šalila se - ali ti si mi već kupio nakit i luksuzan auto. Sve bi ostalo u usporedbi s tim bilo nevažno, zar ne? Mislim, što je još ostalo?

- Možda mali mlažnjak - rekao je i poljubio je u nos - ili velika jahta?

- Da se nisi usudio... - upozorila ga je, ali on se samo nasmijao na njezin užasnut pogled.

- Sigurno ima još nešto što želiš - rekao je.

Meredith se uozbiljila i odlučila mu reći istinu. - Ima. I jako to želim, Matt.

- Samo reci i bit će tvoje.

Oklijevala je i dokono palcem prelazila preko novog zlatnog vjenčanog prstena koji je nosio na prstu, a onda ga pogledala u oči.- Želim opet pokušati imati dijete.

Njegova reakcija bila je brza i silovita. - Ne može. Ne dolazi u obzir. Nisi htjela riskirati s tim da si se udala za Parkera, a nećeš riskirati ni zbog mene!

- Parker nije htio djecu - uzvratila mu je. - A rekao si - tiho ga je podsjetila - što god želim. A to zaista želim.

Inače bi se rastopio od tog njezina pogleda, ali jedne mu je noći u krevetu objasnila da postoji vrlo velik rizik da će ponovno pobaciti kasno u trudnoći ako opet zatrudni. Znao je da je prošli put gotovo umrla i nije dolazilo u obzir da joj se ponovno ugrozi život. - Nemoj mi to raditi - upozorio ju je, a glas mu je bio promukao i molećiv.

- Postoje ginekolozi specijalizirani za rizične trudnoće. Jučer sam išla u knjižnicu i puno čitala o tome. Postoje novi lijekovi i nove tehnike koje iskušavaju...

- Ne može! - prekinuo ju je, napeta glasa. - Ne dolazi u obzir. Traži bilo što drugo od mene, samo ne to. Ne bih mogao podnijeti tu brigu. Najozbiljnije ti kažem.

- Razgovarat ćemo o tome drugi put - rekla je sa smiješkom, koji je bio i tvrdoglav i spokojan.

- Moj će odgovor biti isti - rekao joj je.

Htio je reći još nešto, ali u tom trenutku voditelj je najavio da imaju vijesti o najnovijim događajima vezanim uz nedavni metežom oko tvrtke Bancroft & Company, pa je Meredith

~ 441 ~

brzo pogledala u ekran. - Philip A. Bancroft - rekao je voditelj - kasno poslijepodne sazvao je konferenciju za medije kako bi komentirao navode da je njegova kći, Meredith Bancroft, dobila otkaz na mjestu predsjednice B&C-a zbog svoje povezanosti s industrijalcem Matthewom Farrellom.

Meredith je od straha stisnula Mattovu ruku kad se na ekranu pojavilo smrknuto, nenasmiješeno lice njezina oca. Ukočeno stojeći na podiju auditorija u Bancroft’su, čitao je pripremljenu izjavu: - Kao odgovor na navode da je brak moje kćeri s Matthewom Farrellom uzrok njezina otkaza na mjestu privremenog predsjednika B&C-a, članovi upravnog odbora i ja kategorički odbacujemo takve tvrdnje. Moja kći uživa u kratkom i zakasnjelom medenom mjesecu sa svojim suprugom, a nakon toga očekuje se da nastavi raditi ovdje, na svojemu mjestu. - Zastao je i pogledao ravno u kameru, i samo je Meredith shvatila da on zapravo ne daje izjavu, nego da daje naredbu. Njoj.

Od šoka je već skoro skočila, ali to nije bilo ništa u usporedbi s onim što je osjetila trenutak poslije kad je komentirao nešto o čemu se cijeli tjedan piše u čikaškim novinama. Kao odgovor na objavljene glasine da postoji duga povijest neprestanih loših odnosa između Matthewa Farrella i mene, želim naglasiti da donedavno nisam imao priliku upoznati svojega... - Zastao je i nelagodno se nakašljao - ovaj... Svojega zeta.

Meredith je tada shvatila što on radi. – Matt - povikala je i uhvatila ga za ruku, u nevjerici se nasmijavši - on ti se ispričava! - Matt joj je uputio sumnjičav pogled, koji je naglo i nevoljko postao razigran kad je Philip Bancroft nastavio. - Kao što već sada svi znaju, Matt Farrell i moja kći bili su nekoliko kratkih mjeseci u braku prije mnogo godina, u braku za koji smo svi mislili da je okončan nesretnim i preuranjenim razvodom. No sada kada su ponovno zajedno, mogu jedino reći da bi svakom ocu bila... To što ima takva čovjeka za zeta kao što je Matthew Farrell bila bi mu... - ponovno je zastao da se nakašlje, a onda je ljutito pogledao u kameru i nevoljko, ali silovito rekao: - Cast!

Meredith je zurila u zaslon kad su se na njemu pojavili sportski rezultati, ali njezin je smijeh iščeznuo kad je pogledala svojega supruga. - Natjerala sam ga da mi obeća da će ti se ispričati kad sazna da si nevin. - Stavivši prste na njegov obraz nesvjesno ga moleći, bolno je šapnula:- Možeš li ikako zaboraviti prošlost i pokušati se sprijateljiti s njim?

Matt je smatrao da se Philip Bancroft ničime neće moći iskupiti za ono što im je učinio, pa tako ni izjavom na televiziji, te da ga nikada neće moći smatrati prijateljem. Htio joj je to reći, ali kad je pogledao svjetlucave plave oči svoje supruge, nije to mogao izreći. - Mogu pokušati - rekao je. Čuo je kako je i sam bio zgrožen tom pomisli, te se smatrao dužnim dodatno je utješiti pa je neiskreno, ali silovito rekao: - Održao je jako lijep govor.

I Caroline Edwards Bancroft tako je mislila. Sjedeći prekoputa Philipa u dnevnom boravku kuće koju je nekoć dijelila s njim, čekala je da počnu sportske vijesti, a onda je isključila videorekorder i izvadila snimku koju je napravila. - Philipe - rekla je - to je bio jako lijep govor.

On joj je dao čašu vina, a izraz njegova lica govorio je da nije uvjeren u to.- Zašto misliš da će Meredith tako misliti?

- Mislim da hoće jer znam da bih ja tako mislila.

- Naravno da bi. Ti si napisala govor!

~ 442 ~

Staloženo otpivši gutljaj vina, Caroline ga je gledala kako korača amo-tamo.

- Misliš li da je gledala? - grubo ju je pitao.

- Ako nije, možeš joj odnijeti ovu snimku. Još bolje: možeš sada otići k njoj te zamoliti nju i Matta da pogledaju snimku dok si ti tamo. - Caroline je kimnula. - Sviđa mi se ta zamisao. Osobnije je.

Problijedio je. - Ne, stvarno. Ne bih to mogao. Vjerojatno me mrzi, a Farrell će me izbaciti van. Nije on budala. Zna da nekoliko riječi ne može ispraviti pogreške koje sam napravio. On neće prihvatiti moju ispriku.

- Hoće - tiho je rekla - zato što je voli.

Vidjevši da oklijeva, Caroline mu je dala snimku i odlučno rekla: - Što dulje čekaš, to će biti teže i tebi i njima. Idi odmah tamo, Philipe.

Gurnuvši ruke u džepove, Philip je uzdahnuo. - Caroline - grubo je rekao - hoćeš li ići sa mnom?

- Ne - odgovorila je, uplašivši se same pomisli da će se prvi put suočiti sa svojom kćeri. Osim toga moj avion polijeće za tri sata.

Glas mu je postao nježniji, a ona je na trenutak vidjela neodoljivo uvjerljiva muškarca u kojega se zaljubila prije tri desetljeća.- Mogla bi poći sa mnom - tiho je rekao - da te upoznam s našom kćeri.

Srce joj je poskočilo zbog toga kako je rekao s našom kćeri, a onda je shvatila što radi te uz smijeh odmahnula glavom. - Ti si još uvijek najmanipulativniji muškarac kojeg sam upoznala.

- Ali sam i jedini muškarac za kojega si se udala - podsjetio ju je s rijetkim osmijehom na licu. - Sigurno sam imao neke vrline.

- Prestani, Philipe - upozorila ga je.

- Možemo otići posjetiti Meredith i Farrella...

- Počni ga zvati Matt.

- Dobro - popustio je.- I Matta. A poslije toga možemo se vratiti ovamo. Mogla bi ostati ovdje neko vrijeme i mogli bismo se ponovno upoznati.

- Već te poznajem - žustro je rekla. - A ako ti želiš upoznati mene, morat ćeš to učiniti u Italiji!

- Caroline - rekao je i teško uzdahnuo. - Molim te. - Vidio je kako se koleba. - Barem pođi sa mnom večeras. Ovo ti je možda posljednja prilika da upoznaš našu kćer. Svidjet će ti se.

Po nekim ti je stvarima slična: jako je hrabra.

Sklopivši oči, Caroline je pokušala zanemariti njegove riječi i nagovor svojega srca, ali ta je kombinacija bila neodoljivo moćna. - Najprije je nazovi - rekla je drhtavim glasom. Nakon trideset godina ne mislim joj nenajavljeno banuti na vrata. Nemoj se iznenaditi kad me ne bude htjela vidjeti - dodala je i izvadila iz torbe telefonski broj koji joj je dao Matt te ga dala Philipu.

- Vjerojatno nas oboje neće htjeti vidjeti - rekao je. - I ne krivim je zbog toga.

Otišao je u susjednu sobu obaviti poziv, a vratio se tako brzo da je Caroline bila sigurna da mu je Meredith poklopila slušalicu te se snuždila.

~ 443 ~

- Što je rekla? - uspjela je izustiti kad je vidjela da Philip ne može ništa reći.

On se nakašljao kao da mu se grlo stegnulo, a glas mu je bio neobično promukao.Pristala je.

~ 444 ~

PEDESET DEVETO POGLAVLJE Meredith je izašla iz zgrade u kojoj se nalazila ordinacija njezinih ginekologa te je obuzdala smiješan poriv da ispruži ruke i zavrti se na pločniku. Podigavši lice prema nebu, stajala je dok joj je jesenji povjetarac milovao kožu i smiješila se oblacima.

- Hvala ti - prošaputala je.

Bili su potrebni godinu dana i dva dugačka razgovora s njezinim ginekolozima specijaliziranim za rizične trudnoće da se Matta uvjeri da je, bez obzira na ishod trudnoće, rizik za Meredith samo malo veći nego za bilo koju drugu ženu, ako se bude besprijekorno pridržavala liječničkih uputa i terapija. Bilo je potrebno još devet mjeseci da čuje riječi koje je napokon čula danas. - Čestitam, gospođo Farrell. Trudni ste.

Spontano je prešla ulicu i u cvjećarnici kupila buket ruža, a onda je hodala još malo dalje do mjesta na kojemu ju je Joe čekao u autu i iznenadila ga došavši iz drugog smjera.

Sama je otvorila vrata i sjela na stražnje sjedalo.

Joe je stavio ruku na naslon sjedala i okrenuo se prema njoj.

- Što je rekao doktor?

Meredith ga je pogledala ozarena lica. A onda se nasmiješila. Na Joeovu licu pojavio se širok osmijeh.- Matt će biti sretan! - predvidio je. - Nakon što se prestane bojati! - Okrenuvši se naprijed, ubacio je u brzinu.

Meredith se pripremila da će udariti u naslon kad on naglo krene s pločnika kao i inače, ali Joe je propustio tri prilike da se uključi u promet i još dvije potpuno razumne prilike da to učini umjerenom brzinom. Napokon je krenuo tek kad nikoga nije bilo iza njih, i to je učinio tako sporo, oprezno i nježno, kao da gura kolica s bebom. Meredith je na stražnjem sjedalu prasnula u smijeh.

Matt ju je čekao, koračajući ispred prozora dnevnog boravka. Mrsio si je kosu, koreći se što je uopće pristao na to da pokušaju imati bebu. Znao je da ona misli da je trudna i jednim se dijelom nadao da je u krivu, jer nije znao kako će preživjeti strah ako je u pravu.

Okrenuo se kad su se otvorila ulazna vrata i gledao je kako mu prilazi držeći jednu ruku iza leđa. - Što je rekao doktor? - pitao je kad više nije mogao podnijeti neizvjesnost.

Ona mu je pružila buket ruža s dugačkim stabljikama koje je držala iza leđa, a njezin osmijeh obasjao ga je poput sunčeve svjetlosti. - Čestitam, gospodine Farrell. Trudni smo!

Povukao ju je u naručje, zdrobivši ruže između njih. - Neka mi Bog pomogne! promuklo je prošaputao.

- Hoće, dragi - obećala mu je i poljubila ga u napetu bradu.

~ 445 ~

EPILOG - Rekao sam vam da ćemo stići na vrijeme - kazao je Joe O’Hara kad je uz škripanje guma zaustavio limuzinu ispred robne kuće Bancroft & Company. Mattu je ovaj put bilo drago što tako vozi, jer je Meredith kasnila na vrlo važan sastanak s članovima uprave.

Avion im je kasnio na letu iz Italije, kamo su navratili posjetiti Philipa i Caroline u povratku sa skijanja u Švicarskoj.

- Drži - Matt je rekao O’Hari i dao vozaču aktovku s Meredithinim bilješkama za sastanak.- Ti uzmi Meredithinu aktovku, a ja ću uzeti Meredith.

- Molim? - pitala je Meredith, pogledavajući preko ramena dok je uzimala štaku sa stražnjeg sjedala, koja joj je trebala jer je uganula gležanj.

- Nemaš vremena za šepanje do dizala - rekao je Matt i podigao je.

- Ovo je vrlo nedolično - pobunila se Meredith uz smijeh. - Ne možeš me tako nositi kroz robnu kuću!

- Gledaj me - rekao je i nasmiješio se. I to je i učinio.

Kupci su razjapljenih usta okretali glave dok je koračao prema njima. Za jednim pultom s kozmetikom jedna sredovječna žena povikala je svojoj prijateljici: - Nisu li to Meredith Bancroft i Matthew Farrell?

- Nemoguće - odgovorila je druga žena za pultom prekoputa. Meredith je okrenula lice prema Mattovim prsima, a ramena su joj se tresla od posramljena veselja dok je žena govorila. - Pročitala sam u Tattleru da se razvode! Ona će se udati za Kevina Costnera, a Matt Farrell u Grčkoj je s nekom filmskom zvijezdom.

Kad su stigli do dizala, Meredith je nasmiješenim očima pogledala Matta. - Srami se šalila se. - Još jedna filmska zvijezda?

- Kevin Costner? - uzvratio joj je, podigavši obrve razigrano je izazivajući. - Nisam znao ni da ti se Kevin Costner sviđa!

Spustio ju je u njezinu uredu tako da sama može odšepati na sastanak.

- Lisa i Parker rekli su da će nas čekati ovdje s bebom i ručati s nama - dodala je, malo nervozno gledajući prema praznoj recepciji.

- Ja ću ih čekati ovdje - obećao je Matt i dao joj aktovku. Nekoliko minuta poslije Matt se okrenuo kad se Lisa s bebom u rukama pojavila na vratima. - Parker nas je ostavio ispred ulaza - objasnila mu je. - Doći će za nekoliko minuta.

- Izgledate - zadirkivao ju je Matt sa smiješkom na licu - vrlo trudno, gospođo Reynolds.

- Ali gledao je šestomjesečnu bebu u njezinu naručju i već pružao ruke da je uzme.

~ 446 ~

- Idem pričekati Parkera - rekla je Lisa.

Kad je otišla, Matt je pogledao djevojčicu koju je Meredith donijela na svijet ugrožavajući svoj život.

U tom trenutku Marissa je otvorila oči i počela plakati. S nježnim osmijehom na licu, Matt je prstom dodirnuo njezin meki obraz. - Pssst, dušo - šapnuo je. - Buduća predsjednica velike korporacije ne plače, to je loše za imidž kompanije. Pitaj mamicu - predložio joj je.

Umirila se, a ubrzo mu se nasmiješila i počela grgutati nešto što je zvučalo vrlo mudro.Znao sam! - rekao je, smiješeći joj se. - Teta Lisa te zajedno sa stričekom Parkerom učila talijanski, zar ne?

Budući da je imao mnogo vremena dok Meredith ne završi sa sastankom, Matt je svoju kćer odveo na jedanaesti kat da joj pokaže svoj najdraži odjel. Bio je to novi odjel koji je Meredith osmislila za sve robne kuće Bancroft & Company i u kojemu su se nalazili artikli iz svih dijelova svijeta, od nakita i odjeće do ručno rađenih igračaka. Jedino što su imali zajedničko bilo je to da su zadovoljavali sljedeći Meredithin kriterij: svaki artikl morao je biti jedinstven i morao je biti savršen da bi mogao nositi novi ekskluzivni logo, koji je već bio poznat po tome da simbolizira savršenstvo.

S Marissom u naručju, Matt je pogledao logo iznad Meredithina posebnog odjela i osjetio isto ono stezanje grla kao i svaki put kad je stajao ondje. Na logu su bile prikazane dvije ruke: ruka muškarca ispružena prema ruci žene dok im se prsti dodiruju.

Meredith je taj odjel nazvala Raj.

~ 447 ~