Sjećaš li se

Judith McNaught

S engleskoga prevela SVETLANA GRUBIĆ SAMARŽIJA

Mozaik knjiga

Svetom Judi Tadeju, zaštitniku nemogućeg; ovaj put si uložio mnogo truda.

Hvala ti!

ZAHVALA Na ovoj stranici pisci se obično zahvaljuju ljudima koji su im pomagali tijekom nastajanja romana ili koji su pak bili iznimno tolerantni u tom procesu. S obzirom na to da mi je bila potrebna cijela vječnost da napišem ovaj roman, na ovoj stranici nema dovoljno mjesta da se primjereno zahvalim samo jednoj od sljedećih osoba na ogromnoj pomoći, razumijevanju i podršci. Samo se nadam da će svatko od vas shvatiti koliko ste mi bili važni i koliko ste mi još uvijek važni...

Zahvaljujem: Doktoru Johnu M. Lewisu, zaštitniku srdaca; Keithu Spaldingu, koji mi je oduvijek bio jedan od najdražih prijatelja; Georgeu Bohncnburgeru, koji mi je odmah odgovarao na složena pitanja o zbunjujućim temama; Betty Mitchell, koja stvara snove; Bruceu Monicalu, umjetniku, savjetniku i dragom prijatelju; Marku Strickleru, najstrpljivijem prijatelju; Jimu Himeu, koji utjelovljuje vrline temeljitosti i ispravnosti. Zahvaljujem i Johnu i Whitney Shelley te Clayu McNaughtu, zato što ste mi obitelj i prijatelji.

PRVO POGLAVLJE Houston, 1979.

Diana, jesi li još budna? Volio bih razgovarati s tobom. Diana je htjela ugasiti svjetiljku koja joj je stajala pokraj kreveta, no sada to ipak nije učinila te se naslonila na jastuke. - U redu - povikala je.

- Kako si podnijela put, dušo? - pitao ju je otac kad je prišao njezinu krevetu. - Jesi li umorna? - U dobi od četrdeset tri godine, Robert Foster bio je visok naftaš iz Houstona sa širokim ramenima i prerano osijedjelom kosom. Inače je zračio samopouzdanjem, no večeras to nije bio slučaj. Večeras je djelovao prilično nervozno, a Diana je znala i zašto. Iako je imala tek četrnaest godina, nije bila toliko blesava da misli da je on došao razgovorati s njom o tome je li umorna od puta. Htio je razgovarati o njezinoj novoj pomajci i polusestri, koje je upoznala ovog poslijepodneva kad se vratila kući s odmora koji je sa školskim prijateljima provela u Europi. - Dobro sam - rekla je.

- Diana... - započeo je; potom je zastao, sjeo na krevet pokraj nje i uhvatio je za ruku. Zatim je ponovno počeo: - Znam koliko ti je bilo neobično kad si, danas kada si se vratila kući, saznala da sam se ponovno oženio. Molim te, vjeruj mi da se nikada ne bih oženio s Mary prije nego što ju ti upoznaš da nisam bio sto posto siguran u to da ćete se vas dvije zavoljeti. Sviđa ti se ona, zar ne? - nervozno je pitao proučavajući joj lice. - Rekla si da ti se sviđa...

Diana je kimnula, ali nije joj bilo jasno zašto se oženio nekime koga je jedva poznavao i koga ona do danas nije upoznala. Otkako joj je umrla majka, izlazio je sa stvarno prekrasnim i dragim ženama iz Houstona, ali prije nego što bi veza postala preozbiljna, uvijek bi tu ženu upoznao s Dianom te bi inzistirao na tome da se njih troje druže.

Sada se oženio s nekim, a ona nikada nije ni vidjela tu ženu. - Mary djeluje simpatično - rekla je nakon jednog trenutka. - Ali nije mi jasno čemu takva žurba.

Izgledao je malo posramljeno, no odgovor mu je nesumnjivo bio iskren. - U životu će ti se nekoliko puta dogoditi situacija u kojoj će ti intuicija govoriti da učiniš nešto što neće biti logično, što će ti poremetiti planove i što će se drugima možda čak činiti suludim. Kad se to dogodi, učini to. Slušaj svoju intuiciju i zanemari sve ostalo.

Zanemari logiku, zanemari izglede, zanemari moguće komplikacije i samo to učini.

- A to si ti učinio?

Kimnuo je. - Nekoliko sati nakon što sam upoznao Mary znao sam da je ona ono što želim i za sebe i za tebe, a kad sam upoznao Corey, znao sam da ćemo nas četvero biti jedna iznimno sretna obitelj. No, intuicija me također upozorila da će Mary, ako joj dam malo više vremena, početi razmišljati o preprekama i brinuti se zbog njih te da će me na kraju odbiti.

Odanost i zdrav razum govorili su Diani da je ta mogućnost posve nevjerojatna. Žene s kojima je prije izlazio silno su se trudile da privuku njezinog oca i da zadrže njegovo zanimanje. - Meni se čini da te željela gotovo svaka žena s kojom si izlazio.

- Ne, dušo, većina ih je željela financijsku sigurnost i viši položaj u društvu, što sam im ja mogao omogućiti. Samo nekoliko je uistinu željelo mene.

- Ali jesi li siguran da je Mary uistinu željela tebe? - pitala ga je Diana, misleći na njegovu izjavu da bi ga Mary odbila.

Njezin otac se nasmiješio, a oči su mu zasjale s puno ljubavi. -

Potpuno sam siguran u to da me željela i da me želi.

- A zašto bi te onda odbila?

On se još jače nasmiješio. - Zato što je uopće ne zanimaju koristoljublje ni položaj u društvu. Mary je jako inteligentna, ali ona i Corey živjele su jednostavnim životom u malom gradiću u kojemu nitko nije bogat, barem ne prema hjustonskim standardima. Zaljubila se u mene jednako brzo i iskreno kao i ja u nju i za tjedan dana je pristala udati se za mene, ali kad je shvatila kakvim životom živimo mi ovdje, htjela se povući.

- Zabrinula se da se Corey i ona neće uklopiti, da će napraviti neku neoprostivu pogrešku u društvu i osramotiti nas. Što je duže razmišljala o tome, to je postajala uvjerenija da će nas razočarati.

Ispružio je ruku i nježno sklonio sjajni kestenjasti uvojak s Dianinog obraza. - Zamisli samo: Mary je htjela odbaciti sve ono materijalno što joj mogu dati, za čim su druge žene žudjele, zato što nije htjela da razočara mene kao supruga ili tebe kao majka. Njoj je to bitno.

Diani se svidjela njezina pomajka kad ju je danas upoznala, ali na nju su silno utjecali nježnost koju je vidjela u očevim očima i ljubav koju je čula u njegovu glasu kad je govorio o Mary. - Jako mi se sviđa - priznala je.

Na licu mu se pojavio osmijeh od osjećaja olakšanja. - Znao sam da će ti se svidjeti. I ti se njoj sviđaš. Rekla je da si jako draga i

smirena. Rekla je da si imala svako pravo poludjeti kad si danas poslijepodne došla kući i upoznala pomajku za koju nikad nisi ni čula.

A čekaj samo da upoznaš svoju novu baku i djeda - entuzijastično je dodao.

- Corey je rekla da su stvarno super - odgovorila mu je Diana, razmišljajući o svim informacijama koje je dobila od svoje trinaestogodišnje polusestre tijekom njihovog prvog zajedničkog dana.

- Jesu. To su dobri, iskreni, vrijedni ljudi koji se puno smiju i koji se jako vole. Coreyin djed je odličan vrtlar, izumitelj amater i vješt tesar. Njezina baka je umjetnica i zna izrađivati lijepe rukotvorine. A sada - rekao je, pomalo djelujući napeto - reci mi što misliš o Corey.

Diana je na trenutak ušutjela, pokušavajući osjećaje prema novoj polusestri pretočiti u riječi; zatim se nagnula naprijed, zagrlila koljena i nasmiješila se. - Pa, drukčija je od drugih cura koje poznajem. Ona je... Ljubazna i iskrena i kaže ono što misli. Nije bila nigdje izvan Teksasa i ne pokušava se ponašati cooli profinjeno, ali napravila je puno toga što ja nikad nisam. I da, misli da si ti gotovo kralj - dodala je Diana uz smiješak.

- Kakva pametna i pronicljiva mlada dama!

- Njezin otac ih je ostavio kad je Corey bila beba - rekla je Diana i uozbiljila se pri pomisli na takav užasan postupak.

- Ja imam sreće zbog njegove gluposti i neodgovornosti i namjeravam se pobrinuti za to da Mary i Corey budu sretne. Hoćeš li mi pomoći? - pitao ju je, ustao i nasmiješio joj se.

Diana je kimnula.. - Naravno - rekla je.

- Ali zapamti da Corey nije imala mnogo povlastica kao ti, tako da joj polako možeš pokazati kako da pohvata konce.

- Dobro, može.

- To je moja cura. - Nagnuo se i poljubio ju u glavu. - Ti i Mary bit ćete prave prijateljice.

Krenuo je van, ali kad mu je Diana tiho nešto priopćila, okrenuo se i stao. - Corey bi te htjela zvati “tata”.

- Nisam to znao - rekao je Robert Foster, a glas mu je bio promukao zbog emocija koje su ga preplavile. - Mary i ja smo se nadali da će me htjeti zvati “tata” jednog dana, ali mislio sam da će joj trebati jako dugo da to učini. - Dugo je proučavao Dianu, a onda je neodlučno pitao: - Kako se ti osjećaš zbog toga... Zbog toga što će me Corey zvati “tata”?

Diana se nasmiješila. - To je bila moja zamisao.

S druge strane hodnika, Mary Britton Foster sjedila je na krevetu svoje trinaestogodišnje kćeri te joj je ponestajalo neobaveznih tema za razgovor. - Znači, danas si se lijepo provela s Dianom? - već je treći put pitala Corey. - Da. - I uživala si u kući Haywardovih kad te Diana onamo odvela danas poslijepodne da se igrate s drugom djecom i da jašete njihove konje?

- Mama, mi smo svi tinejdžeri; ne bi nas trebala nazivati djecom.

- Oprosti - rekla je Mary, dokono trljajući Coreyinu nogu ispod pokrivača.

- A i to se baš ne bi moglo nazvati kućom; toliko je velika da je gotovo motel!

- Tako je velika? - zadirkivala ju je Mary. Corey je kimnula. Velika je kao i naša kuća.

Mary je bilo jako važno i silno ohrabrujuće to što je Dianinu i Robertovu kuću nazvala “našom kućom”. - A imaju li Haywardovi staju?

- Oni to zovu konjušnicom, ali zapravo je to isto što i staja, samo što izvana izgleda kao prekrasna kamena kuća, a iznutra je jako čista.

Imaju čak i jednog dečka koji živi u konjušnici i brine se za konje. Oni ga zovu konjušar, i zove se Cole, a cure misle da je jako zgodan.

Upravo je završio fakultet u... Ovaj, zaboravila sam gdje, ali mislim da je ovdje u Houstonu.

- Zamisli - rekla je Mary začuđeno odmahujući glavom. - Danas moraš završiti fakultet da bi se mogao brinuti o konjima u staji... Ovaj, u konjušnici.

Corey je potisnula smijeh. - Ma nisam to mislila. Htjela sam reći da je upravo završio semestar i da uskoro počinje drugi. Konji su super! - dodala je Corey i promijenila temu kako bi govorila o onome što joj je bilo zanimljivije. - Ponovno ću ih jahati sljedeći tjedan na proslavi rođendana Barb Hayward. Barb me pozvala, ali mislim da ju je Diana zamolila da to učini. Danas sam upoznala gomilu Barbinih i Dianinih prijatelja. Mislim da im se baš nisam svidjela, ali Diana je rekla da si to umišljam.

- Shvaćam. A što misliš o Diani?

- Diana je... - Corey je zastala da razmisli. - Diana je cool. Rekla mi je da je oduvijek željela imati sestru i možda je zato tako ljubazna prema meni. Uopće se ne ponaša kao snob. Čak mi je rekla da mogu posuditi njezinu odjeću ako hoću.

- Lijepo da ti je to rekla.

Corey je kimnula. - A kad sam joj rekla da mi se sviđa njezina frizura, ona mi je rekla da možemo vježbati pravljenje raznih frizura jedna na drugoj.

- I... Ovaj... Je li ti rekla nešto o nekome drugome?

- O kome? - pitala je Corey s prijetvornom zbunjenošću.

- O meni, i ti to znaš.

- Samo malo, da razmislim. Aha, da, sjetila sam se! Rekla je da izgledaš zločesto i podmuklo i da ćeš ju vjerojatno tjerati da ostane kod kuće i riba podove dok ja budem s prinčevima plesala na balu.

Rekla sam joj da vjerojatno ima pravo, ali da ću te pitati da joj dopustiš da nosi staklenu cipelicu, samo ako ne izlazi iz kuće.

- Corey!

Corey se nasmijala, nagnula naprijed i zagrlila majku te joj je napokon rekla istinu. - Diana je rekla da djeluješ jako ljubazno i da joj se sviđaš. Pitala je jesi li stroga, a ja sam joj rekla da nekad jesi, ali da se onda osjećaš krivom pa pečeš hrpu kolača da se iskupiš za to.

- Stvarno je rekla da joj se sviđam?

Corey se uozbiljila i silovito kimnula. - Dianina majka je umrla kad je Diana imala samo pet godina. Ne mogu zamisliti kakav bi mi bio život bez tebe, mama...

Mary je privila kćer uz sebe i naslonila obraz na Coreyinu plavu kosu. - Diana nije imala mnogo povlastica kao ti. Pokušaj to zapamtiti. Imati puno odjeće i veliku sobu nije isto kao imati djeda i baku koji te vole i koji su te naučili svemu onome dok si živjela s njima.

Coreyin smiješak malo je iščeznuo. - Strašno će mi nedostajati.

- I meni.

- Pričala sam Diani o njima i sve ju je jako zanimalo. Mogu li ju uskoro odvesti u Long Valley tako da ih može upoznati?

- Da, naravno. A možemo i zamoliti Roberta da nam dopusti da ih pozovemo u posjet.

Mary je ustala da ode, ali zaustavio ju je Coreyin neodlučan glas. Mama, Diana je rekla da Roberta mogu zvati “tata”. Misliš li da će mu to smetati?

- Mislim da će mu biti jako drago zbog toga! - Pomalo je tužno dodala: - Možda će me jednog dana Diana htjeti zvati “mama”.

- Od sutra - rekla je Corey i znakovito se nasmiješila.

- Što od sutra?

- Od sutra će te početi zvati “mama”.

- Jao, Corey, nije li divna? - pitala je Mary, a oči su joj zasuzile.

Corey je zakolutala očima, ali nije to porekla. - Moja zamisao je bila da te zove “mama”. A ona je samo rekla da to želi.

- I ti si divna - uz smijeh je rekla gospođa Foster dok je ljubila svoju kćer. Ugasila je svjetlo i zatvorila vrata za sobom. Corey je ležala razmišljajući o njihovu razgovoru i pitajući se spava li Diana. Nakon nekoliko trenutaka, ustala je i obukla stari karirani kućni ogrtač od flanela, kojim je prekrila majicu od pidžame na kojoj je pisalo “SPASITE KORNJAČE”.

U hodniku je bio mrkli mrak dok je tražila put do Dianine sobe.

Vršcima prstiju napokon je naišla na okvir vrata te je podigla ruku da pokuca, no u tom trenutku vrata su se otvorila, a ona je prigušeno zavrištala. - Baš sam krenula vidjeti jesi li budna - šapnula je Diana i pozvala Corey da uđe u njezinu sobu.

- Je li tvoj tata večeras razgovarao s tobom? - pitala je Corey i sjela na rub Dianinog kreveta, diveći se čipkastim naborima krem boje na vratu i rukavima Dianinog svjetloružičastog kućnog ogrtača visokog struka, kao i elegantnom čipkastom porubu na papučama iste boje.

Diana je kimnula i sjela pokraj nje. - Da. A tvoja mama s tobom?

- Da. - Mislim da su se bojali da se nećemo svidjeti jedna drugoj. Corey se ugrizla za donju usnicu, a onda ju je izravno pitala: - Jesi li možda pitala svog tatu mogu li ga zvati “tata”?

- Da, i njemu se jako sviđa ta zamisao - rekla je Diana tihim glasom, kako ovaj ugodan tulum u pidžamama ne bi završio posjetom roditelja.

- Jesi li sigurna?

- Da. Zapravo, sav se raznježio. - Diana je spustila pogled i duboko udahnula, a onda je pogledala Corey u oči. - Jesi li ti spomenula svojoj mami da bih ju htjela zvati “mama”?

- Jesam.

- Što je rekla?

- Rekla je da si divna - odgovorila je Corey i zakolutala očima pretvarajući se da se ne slaže s tim.

- Je li rekla još što?

- Nije mogla ništa reći - odgovorila je Corey. - Plakala je.

Djevojke su se u tišini gledale i smiješile, a onda su se srušile na leđa, kao da su se dogovorile. - Mislim - rekla je Diana nakon što je malo promislila - da bi ovo moglo ispasti stvarno cool!

Corey je posve uvjereno kimnula. - Totalno cool - izjavila je.

No dok je kasnije te noći ležala u svojemu krevetu, Corey nije mogla vjerovati da je ovo s Dianom ispalo tako dobro.

Ranije toga dana nikada ne bi mogla povjerovati da će takvo što biti moguće. Kad se Dianin otac oženio Coreyinom majkom nakon što su izlazili samo dva tjedna te je doveo novu ženu i njezinu kćer u svoj dom u Houstonu, Corey se bojala upoznavanja sa svojom polusestrom. Na temelju ono malo saznanja koje je imala o Diani, Corey je zaključila da su njih dvije toliko različite da će se vjerojatno mrziti. Osim što je Diana rodena bogata i što je živjela u ovoj ogromnoj palači, bila je i godinu dana starija od Corey i odlikašica, a kad je Corey zavirila u Dianinu ženstvenu sobu, sve je bilo tako uredno da se naježila. Na temelju onoga što je čula i vidjela, bila je sigurna da će Diana biti odvratno savršena i totalni snob. A još je bila sigurnija u to da će Diana misliti da je Corey glupa seljančura i prostakuša.

Kad je prvi put ugledala Dianu kako ulazi jutros u predvorje, njezini najgori strahovi su se obistinili. Diana je bila niska, imala je uzak struk i bokove i prave grudi, zbog čega se Corey osjećala kao izobličeni div ravnih prsa. Diana je bila odjevena kao manekenka iz časopisa “Seventeen”, u kratku suknju bež boje, tajice krem boje i karirani plavo-bež prsluk preko kojeg je nosila elegantnu bež jaknu s grbom. Corey je na sebi imala traperice i majicu.

No, unatoč tome što je Corey bila potpuno uvjerena u to da je Diana umišljeni snob, Diana je probila led. Diana se divila Coreyinoj ručno oslikanoj majici s prikazom konja i Diana je prva priznala da je oduvijek htjela imati sestru. Kasnije tog poslijepodneva, Diana je odvela Corey k Haywardovima kako bi Corey mogla slikati njihove konje novim fotoaparatom koji joj je poklonio Dianin otac.

Diani nije smetalo što je Corey dobila skupi fotoaparat od njezinog oca niti joj je smetala pomisao da mora njega dijeliti s Corey.

A i ako je mislila da je Corey glupa seljančura, ničime to nije pokazala.

Sljedeći tjedan će ju voditi na proslavu rođendana Barb Hayward, gdje će svi jahati konje. Diana je rekla da će njezini prijatelji postati i Coreyini prijatelji i Corey se nadala da ima pravo.

No ovo posljednje nije joj bilo ni izbliza toliko bitno kao to da ima sestru vršnjakinju s kojom se može družiti i razgovarati. A i Corey može dati puno toga Diani: kao prvo, prema Coreyinu mišljenju, Diana je vodila strašno zaštićen život. Ranije toga dana, priznala je da se nikada nije popela na jako visoko drvo, da nikada nije jela bobice s drveta i da nikada nije bacala kamenje tako da se odbijaju o vodu.

Corey je zaĹžmirila i odahnula.

DRUGO POGLAVLJE Cole Harrison je preko ramena pogledao Dianu Foster, koja je ruku sklopljenih iza leđa stajala na ulazu u konjušnicu i gledala svoju novu polusestru kako jaše s ostalim djevojkama koje su došle na proslavu rođendana Barbare Hayward. Uzeo je četku i češagiju i stao na putu prema jednom boksu. - Želiš li da ti osedlam konja? - pitao ju je.

- Ne, hvala - odgovorila je, a njezin tihi glas bio je toliko jako pristojan i odrastao da se Cole morao suzdržati da se ne nasmiješi.

Na posjedu Haywardovih posljednje je dvije godine radio kao konjušar dok je studirao te je u tom razdoblju vidio i čuo dovoljno toga da dobije snažne dojmove o kćerima tinejdžericama hjustonskih bogataša. Tako je uspio primijetiti da su trinaestogodišnjakinje i četrnaestogodišnjakinje koje se druže s Barbarom Hayward sve lude za dečkima i za konjima te su bile vrlo revne da usavrše svoje vještine i s jednima i s drugima. Osim što su bile opsjednute s dečkima, također su bile potpuno opsjednute s izgledom, odjećom i položajem u grupi. Bilo ih je svakakvih: od veselih do namrgođenih i iako su mogle biti dražesne, bile su i zahtjevne, umišljene i zlobne.

Neke su djevojke već krišom koristile ormariće s alkoholnim pićem svojih roditelja, većina ih je stavljala previše šminke i sve su pokušavale očijukati s njim. Prošle godine ti su pokušaji bili zabavno nespretni i bilo ih je lako odvratiti, ali što su bile starije, to su bile odvažnije. Kao posljedica toga, on se počeo osjećati kao seksualni objekt hrpe odlučnih, prerano sazrelih adolescentkinja.

To ne bi bilo toliko naporno da staju na crvenjenju i hihotanju, ali u posljednje vrijeme počele su ga gledati zavodljivim i čeznutljivim pogledima. Prije mjesec dana, jedna Barbarina prijateljica došla je na čelo te koketne skupine odvažno pitavši Colea za mišljenje o francuskom poljupcu. Haley Vincennes, koja je bila neprikosnovena predvodnica klike, istog je trena vratila svoj položaj vode priopćivši Coleu da ona misli da on ima “lijepu guzu”.

Do prije tjedan dana, kada je Diana Foster dovela svoju novu polusestru u konjušnicu da ju upozna s Barbarom, Cole je rijetko viđao Dianu, ali tu nisku brinetu uvijek je doživljavao kao osvježavajuću iznimku. Sve na njoj bilo je privlačno i ugodno, ali svejedno je predosjećao da krije dubinu koja nedostaje ostalim djevojkama. Kosa joj je bila boje tamnog bakra, a oči su joj bile zapanjujuće velike s dugačkim trepavicama. Bile su to bistre, sjajne, čarobne zelene oči koje su gledale njega i sve ostale na svijetu s

iskrenim zanimanjem. To su bile izražajne oči, koje su živahno svjetlucale zbog pameti i mudrosti koja se krila iza njih, a opet se u njima mogla vidjeti dražesnost zbog koje joj se Cole uvijek htio nasmiješiti.

Kad je očetkao kobilu, Cole ju je potapšao po boku i izašao iz boksa te je za sobom zatvorio teška vrata od hrastovine. Kad se okrenuo da češagiju i četku stavi na policu, iznenadio se kad je vidio da je Diana još ondje. I dalje je stajala na vratima, ruku čvrsto sklopljenih na leđima, a izraz lica bio joj je napet dok je promatrala bučne događaje na jahalištu i vježbalištu pokraj njega.

Tako je prodorno gledala nešto da se Cole nagnuo ulijevo da bolje pogleda jahalište. Prvo je vidio samo dvadeset djevojaka koje se smiju i viču dok gledaju jednu drugu kako se kreću u osmicama ili preskaču niske prepreke. No onda je primijetio da Corey, Dianina nova polusestra, posve sama stoji na udaljenoj strani obora. Corey je povikala neki kompliment Haley Vincennes kad je na konju prošla pokraj nje zajedno s još tri druge djevojke, no Haley je pogledala kroz Corey kao da je njezin kompliment potpuno bezvrijedan, a onda je rekla nešto drugim djevojkama, nakon čega su one pogledale Corey i nasmijale se. Corey je pognula ramena; okrenula je konja i otišla s jahališta, kao da je izravno otjerana, a ne tiho isključena.

Diana je grčevito stisnula ruke na leđima i Cole je vidio kako napeto grize donju usnicu, podsjećajući ga na uzrujanu pticu koja zna da se njezin ptić ne snalazi najbolje izvan gnijezda. Istodobno je bio i iznenađen i zadivljen Dianinim očitim očajem zbog nevolje svoje nove polusestre, ali također je znao da se vjerojatno uzalud nada da će Corey biti prihvaćena u ovome društvu.

Bio je prisutan kada je prošli tjedan prvi put dovela Corey u konjušnicu i upoznala ju s Barbarom i još nekim djevojkama koje su došle u konjušnicu vidjeti novo ždrijebe. Svjedočio je zatečenoj tišini koja je uslijedila nakon Dianinog predstavljanja Corey te je vidio izraze neprijateljske superiornosti na licima mladih bogatašica kad su otkrile Coreyino porijeklo i procijenile ju manje vrijednom.

Toga dana, Diana kao da je uzela zdravo za gotovo da će njezine bogate prijateljice prihvatiti Corey. No Cole je smatrao da će doživjeti veliko i dugotrajno razočaranje, a na temelju Dianinog trenutačnog zabrinutog mrštenja, očito je i ona sada dolazila do istog zaključka.

Dirnut jačinom emocija koje su joj se odražavale na izražajnom licu, Cole joj je pokušao odvratiti pozornost. - Corey dosta dobro jaše.

Mislim da ju ne moraš tako pomno gledati ili brinuti se za nju.

Malo se okrenula i utješno mu se nasmiješila. - Nisam se brinula; razmišljala sam. Ponekad se mrštim dok razmišljam.

- Aha - rekao je Cole, pokušavajući joj zaštititi dostojanstvo pretvaranjem da joj vjeruje. - Mnogo ljudi to radi. - Razmišljao je što da sada kaže. - A voliš li ti konje?

- Jako - rekla je neobično odraslim i dražesnim glasom. Dok su joj ruke i dalje bile sklopljene na leđima, sada se potpuno okrenula prema njemu, očito željna nastaviti razgovor. - Donijela sam im jabuke - dodala je i kimnula prema velikoj smeđoj vreći koja je stajala pokraj vrata.

Kako ih je očito radije hranila umjesto jahala, Cole je došao do logičnog zaključka. - Znaš li jahati?

Ponovno ga je iznenadila kad je kimnula. - Da. - Da vidim jesam li dobro shvatio - našalio se. - Kad dođeš ovamo, ne jašeš iako sve tvoje prijateljice jašu, zar ne?

- Da. - A znaš jahati i jako voliš konje, je li tako?

- Tako je.

- Zapravo, toliko voliš konje da im donosiš jabuke, je li tako?

- Ponovno si u pravu.

Zataknuo je palčeve za pojas i znatiželjno ju gledao. - Ne razumijem - priznao je.

- Volim ih mnogo više dok sam na tlu.

Posramljeno se nasmijala, a smijeh joj je bio toliko zarazan da se i Cole nasmiješio. - Samo malo, da pogodim: konj te zbacio pa si se ozlijedila? Je li tako bilo?

- Pogodio si - priznala je. - Naletjela sam na ogradu i slomila zglob.

- Jedini način da prebrodiš strah je da ponovno jašeš - poučio ju je Cole.

- To sam i učinila - ozbiljno mu je priopćila, no zelene su joj oči zasvjetlucale.

- I? - I dobila sam potres mozga.

Coleu je zakruljio želudac te je počeo misliti na jabuke. Nije imao velike prihode, a apetit kao da mu je bio nezasitan. - Bolje da spremim te jabuke prije nego što ih netko nagazi ili se spotakne rekao je. Harrison je uzeo vreću i krenuo prema dnu konjušnice, namjeravajući podijeliti hranu s konjima. Dok je prolazio pokraj

jednog boksa na kraju dugačkog prolaza, jedan je stari konj po imenu Buckshot provirio kroz vrata i pun nade pogledao prema vreći u Coleovoj ruci.

- Ne hodaš i ne vidiš dobro, ali s osjetom njuha ti je sve u redu Cole je rekao konju i izvadio jabuku iz vreće i dao mu je. - Samo nemoj svojim cimerima reći za ove jabuke. Neke su moje.

TREĆE POGLAVLJE Cole je stavljao svježe sijeno u prazne boksove kad je nekoliko djevojaka koje su jahale ušlo u konjušnicu stupajućim korakom. Diana, moramo razgovarati s tobom o Corey - priopćila joj je Haley Vincennes. Cole je bacio pogled na tu grupu i odmah shvatio da će ženska porota izreći svoju presudu, koja neće biti dobra.

I Diana je to očito predosjetila te ih je pokušala spriječiti dražesnim i uvjerljivim glasom. - Znam da će vam se svima svidjeti Corey kad ju upoznate i da ćemo sve biti dobre prijateljice.

- To se ne može dogoditi - izjavila je Haley s bahatom konačnošću. - Nitko od nas nema ništa zajedničko s nekim iz neke zabiti za koju nikada nismo ni čule. Mislim, jesi li vidjela kakvu je majicu nosila prošli tjedan kad si ju dovela ovamo? Rekla je da je njezina baka naslikala tu konjsku glavu na majicu.

- Meni se svidjela - tvrdoglavo je rekla Diana. - Coreyina baka je umjetnica!

- Umjetnici slikaju na platno, ne na majice i ti to znaš. I kladim se u mjesečni džeparac da su te traperice koje danas ima iz Searsa!

Kad su se druge djevojke u isti glas nasmijale, to je bio dokaz da se slažu s njom, a onda je Barb Hayward napokon dodala svoj glas mišljenju većine, ali izgledala je malo plašljivo kad je donijela odluku o sudbini jadne Corey: - Ne vidim kako bi ona mogla biti naša ili tvoja prijateljica, Diana.

Cole se trgnuo od suosjećanja prema Corey i prema jadnoj maloj Diani, za koju je bio siguran da će popustiti pred jakim pritiskom vršnjakinja, ali jadna mala Diana uopće se nije pokolebala, iako joj se u glasu stalno čula dražesnost. - Jako mi je žao što sve to smatrate iskreno je rekla, upućujući svoje riječi Haley, za koju je Cole već znao da je glavna u ovome i da je najgora od svih odmetnica. - Valjda nisam bila svjesna da ćete se bojati konkurencije ako joj pružite priliku.

- Kakve konkurencije? - pitala je Barb Hayward, izgledajući zbunjeno, ali zabrinuto.

- Konkurencije kad su u pitanju dečki. Mislim, Corey je jako lijepa i jako zabavna, pa je normalno da će se dečki lijepiti za nju kamo god da ide.

U boksu preko puta djevojaka, Cole je zastao držeći vile u ruci te mu se na usnama pojavio zadivljeni osmijeh kad je shvatio koja je

Dianina strategija. Kao što je to naučio dok je radio ovdje, dečki su bili najpoželjnija i najvrjednija roba ovih tinejdžerica, a mogućnost da Corey možda privuče još dječaka u njihov kolektivni brlog bila je gotovo neodoljiva. Pitao se neće li tu mogućnost u njihovim mislima ugroziti prijetnja da će im Corey možda ukrasti trenutne dečke, ali u tom trenu Diana je glatko dodala: - Naravno, Corey kod kuće već ima dečka i ne želi imati još jednog ovdje.

- Mislim da bismo joj trebale pružiti priliku i uzeti si vremena da ju bolje upoznamo prije nego što odlučimo da ju ne želimo u našoj grupi - Barb je rekla iskrenim, neodlučnim tonom djevojke koja zna razliku između dobra i zla, ali kojoj nedostaje hrabrosti da bude vođa.

- Tako mi je drago zbog toga! - veselo je rekla Diana. - Znala sam da me nećete razočarati. A da jeste, sve biste mi nedostajale.

Nedostajalo bi mi to da dijelim s vama svoju najbolju odjeću i da idemo zajedno u New York sljedeće ljeto.

- Nedostajale bismo ti? Kako to misliš?

- Corey će mi biti najbolja prijateljica, a najbolje prijateljice moraju se držati zajedno.

Kad su se druge djevojke okrenule da se vrate na proslavu, Cole je izašao iz boksa i uplašio Dianu. - Reci mi nešto - rekao je i zavjerenički joj se nasmiješio. - Ima li Corey stvarno dečka kod kuće?

Diana je polagano kimnula. - Ima. - Stvarno? - sumnjičavo je pitao Cole, primjećujući kako joj oči veselo svjetlucaju od osjećaja krivnje. - Kako joj se zove dečko?

Ugrizla se za usnicu. - Pa, ima neobično ime.

- Da čujem?

- Obećaješ da nećeš nikome reći?

Očaran njezinim licem, glasom, odanošću i pameti, Cole je kažiprstom preko srca napravio slovo “X”. Zove se Sylvester. - I on je... - potaknuo ju je Cole.

Ona je nestašno skrenula pogled, a njezine zavijene crvenosmeđe trepavice bacile su sjenu preko njezinih jagodičnih kostiju, kad su prekrile njezine oči boje žada. - Prasac - priznala je.

Glas joj je bio tako tih, a Cole je bio tako siguran da je Sylvester pas ili mačka, da je mislio da je krivo čuo. - Prasac? - ponovio je. Prase? Koje rokće?

Kimnula je. - Zapravo je svinja - priznala je kad ga je pogledala svojim svjetlucavim zelenim očima. - Corey mi je rekla da je ogromna i da ju kod kuće slijedi kao koker španijel. Mislim, tamo gdje je prije živjela.

U tom trenutku Cole je zaključio da je Corey prava sretnica jer na svojoj strani ima malu, ali moćnu Dianu Foster koja će joj pomoći da premosti taj društveni jaz. Nesvjesna njegovih neizrečenih komplimenata, Diana ga je pogledala. - Ima li ovdje što za piće?

Stvarno sam žedna.

Cole se nasmiješio. - Prevara je težak posao, zar ne? A čovjek najviše ožedni nakon bitke sa šest umišljenih djevojaka, je li tako?

Drsko je zakolutala očima i nasmiješila mu se. Cole je zaključio da je vraški hrabra, ali uz jedinstven dražestan stil koji uopće nije odgovarao njezinoj odlučnosti i hrabrosti. - Naravno - popustio je, nagnuvši glavu prema stražnjem dijelu konjušnice. - Posluži se.

Diana je na kraju hodnika s desne strane pronašla jednu sobicu za koju je pretpostavila da je Coleova. U njoj se nalazio jedan krevet namješten uredno kao u vojsci i stari radni stol sa starom svjetiljkom.

Na stolu su bile uredno poslagane knjige i papiri, a jedna knjiga bila je otvorena. Preko puta sobe, s lijeve strane hodnika, nalazila se kupaonica, iza koje je bila kuhinja, u kojoj se nalazio samo sudoper, mala peć i sićušan hladnjak poput onoga koji se nalazi ispod šanka Dianinog oca kod kuće. Diana je pretpostavila da će hladnjak biti pun gaziranih sokova kojima se svi mogu poslužiti, no kada ga je otvorila, unutra se nalazilo samo pakiranje s hotdogovima, mlijeko u tetrapaku i kutija sa žitnim pahuljicama.

Iznenadila se kada je vidjela da žitne pahuljice drži u hladnjaku, a još se više iznenadila što nije držao više hrane u hladnjaku, koji je očito bio namijenjen samo njemu. Zbunjeno je zatvorila hladnjak i u plastičnu si čašu natočila vodu iz sudopera. Kad je bacila čašu u malu kantu za smeće, vidjela je dva otpatka od jabuke u njoj. Jabuke koje je donijela bile su stare i mekane i uopće nisu bile ukusne te nije mogla zamisliti zašto bi pojeo jednu, a kamoli dvije. Osim ako nije bio gladan. Jako, jako gladan.

Kad je zastala da podraga lijepog sportskog palomino konja, još je razmišljala o otpatcima od jabuka i praznom hladnjaku, a onda se vratila natrag na ulaz u konjušnicu da vidi kako je Corey. Tri djevojke razgovarale su s njom u blizini obora.

- Misliš li da trebaš poći onamo u slučaju da joj je potrebna dodatna pomoć?

- Ne, Corey će se snaći. Ona je stvarno super i one će to saznati.

Osim toga, mislim da joj se ne bi svidjelo da misli da ja... Utječem na ovu situaciju.

- Ti si prava pomagačica - našalio se Cole, a onda je shvatio da se ona posramila te je brzo dodao: - A što ako zaključe da im se ne

sviđa?

- Onda će se sama sprijateljiti s mnoštvom drugih prijateljica.

Osim toga, ove djevojke mi zapravo i nisu bliske prijateljice, osobito ne Haley. A ni Barbara. Zapravo mi je najdraži Doug.

Cole ju je pogledao razjapljenih usta, dok je mislio na Barbarinog vrlo visokog i štrkljastog brata.

Ona ga je čudno pogledala i sjela na balu sijena pokraj otvorenih vrata. - Ne, on mi je prijatelj, a ne dečko.

- Pomislio sam da si malo preniska za njega - našalio se Cole, prilično uživajući u njezinu društvu. - Kako izgleda tvoj pravi dečko?

- pitao je dok je uzimao veliku crvenu plastičnu čašu koju je maloprije ostavio na prozoru.

- Zapravo, nemam dečka. A imaš li ti djevojku? Cole je kimnuo i popio gutljaj vode.

- Kako ona izgleda? - pitala je Diana.

Stavio je nogu na balu sijena pokraj njezinog kuka i naslonio podlakticu na koljeno, gledajući kroz bočni prozor koji je gledao prema kući, a Diana je imala osjećaj da je on odlutao nekamo daleko.

- Zove se Valerie Cooper.

Uslijedila je dugačka stanka.

- I? - pitala je Diana. - Je li plavuša ili crnka, je li niska ili visoka, ima li plave ili smeđe oči?

- Ona je visoka i plava.

- Da sam barem ja - priznala je sjetno ga pogledavši.

- Želiš biti plavuša?

- Ne - rekla je, a Cole se nasmijao. - Želim biti visoka.

- Osim ako ne namjeravaš naglo narasti, bolje ti je da se usredotočiš na to da budeš plavuša - šalio se Cole. - U tvojem slučaju to će biti malo lakše postići.

- Kakve ima oči?

- Plave.

Diana je bila očarana. - Jeste li već dugo zajedno?

Cole je sa zakašnjenjem shvatio da ne samo da se druži s gošćom svojih poslodavaca, što je bilo potpuno neprihvatljivo, nego i da ta gošća ima četrnaest godina i da je razgovor preosoban. - Od srednje škole - kratko je rekao, uspravio se i okrenuo se da ode.

- Živi li u Houstonu? - Diana je bila ustrajna, predosjećajući da je razgovor završio, no nadala se da ipak nije tako.

- Pohađa Sveučilište u Kaliforniji u Los Angelesu. Viđamo se kad god možemo, obično preko praznika.

Proslava rođendana trajala je još satima, a završila je posluživanjem ogromne torte na tratini, gdje je Barbara otvarala hrpu darova. Potom su svi otišli unutra, dok je posluga vani čistila. Diana je također htjela otići unutra, no onda je primijetila da je ostalo pola čokoladne torte te se sjetila onih usamljenih hotdogova u Coleovom praznom hladnjaku. Iznenada je odlučila prići stolu te je odrezala ogroman komad s najviše glazure, a zatim ga je odnijela u konjušnicu.

Cole je bio toliko ushićen kad je vidio čokoladnu tortu da joj je to gotovo bilo smiješno. - Diana, gledaš u najvećeg slatkoljupca na svijetu - rekao je dok je uzimao tanjur i vilicu.

Već je počeo jesti tortu kad je hodnikom krenuo prema svojoj sobi.

Diana ga je malo gledala, prvi put shvativši da netko koga ona stvarno poznaje, s kim se stvarno druži, zapravo nema što jesti. Kad se okrenula, odlučila je da će donositi više hrane kad god bude dolazila k Haywardovima, no instinktivno je predosjetila da će morati smisliti kako da mu je da, a da on ne misli da mu je daje zbog sažaljenja.

Nije ništa znala o studentima, no znala je nešto o ponosu, a na Coleu joj je sve govorilo da je on jedan izuzetno ponosan muškarac.

ČETVRTO POGLAVLJE Život je super - Corey je priopćila Diani dva mjeseca nakon proslave rođendana Barbare Hayward. Govorila je tihim glasom kako ih ne bi čuli roditelji, koji su već otišli spavati. Dvije djevojke sklupčale su se pod pokrivačem na Dianinu krevetu, naslonile na hrpu pernatih jastuka u jastučnicama s čipkastim porubom te su jele velike perece dok su uživale u svojoj trač-seansi. - Ne mogu dočekati da sutra upoznaš baku i djeda. Kad budu odlazili odavde sljedeći tjedan, bit ćeš luda za njima, vidjet ćeš. Doživljavat ćeš ih kao da su oduvijek bili tvoji baka i djed.

Zapravo, Corey je silno htjela da bude tako. Htjela je Diani dati nešto vrijedno, da joj se oduži za sve što je učinila.

Prošli mjesec je počela škola i do tada je Diana već postala Coreyina najbolja prijateljica i zaštitnica. Pomagala je Corey da odabere odjeću, pomagala joj je da si napravi različite frizure, vodila ju je kroz društvene zavrzlame u školi i na kraju su čak i Dianine prijateljice, od kojih su neke uistinu bile snobovi, prihvatile Corey u svoj uski krug.

Corey je prvih mjesec dana provela u stanju zahvalnosti i ogromnog strahopoštovanja prema svojoj novoj sestri. Za razliku od Corey, Diana se nikada ne bi usplahirila, nikada se nije brinula da će reći nešto krivo, nikada se nije glupo šalila i nikada nije ispala budala.

Njezina gusta, tamna crveno-smeđa kosa uvijek je bila sjajna; ten joj je bio besprijekoran, a linija savršena. Kad je izlazila iz bazena s mokrom kosom i bez šminke, izgledala je kao da je manekenka iz televizijske reklame. Čak joj ni odjeća nikada nije bila pogužvana!

Corey je do tada svojeg očuha već doživljavala kao oca, a Diana svoju pomajku kao pravu majku, a Corey je sada htjela dati Diani i “pravu baku i pravog djeda”.

- Kad upoznaš baku i djeda - rekla joj je Corey - vidjet ćeš zašto svi misle da su super. Baka zna sve napraviti, i to tako da na kraju sve bude lijepo. Zna plesti i šivati i heklati. Zna otići u šumu i doći kući s običnim granama i lišćem i takvim stvarima i to onda pretvoriti u nevjerojatne predmete koristeći tek malo ljepila ili boje. Sama izrađuje darove koje daje drugima, kao i papir za umatanje, a onda koristi bobice za dekoraciju i sve izgleda nevjerojatno! Mama je ista kao ona.

Kad god je neka rasprodaja u crkvi, svi iz grada žele kupiti ono što su mama i baka donirale.

- Jedan čovjek koji ima otmjenu galeriju u Dallasu, jednom je došao na rasprodaju u Long Valleyju te je vidio njihove radove. Rekao je da su obje jako, jako nadarene te je htio da naprave neke stvari koje bi on mogao prodavati u svojoj galeriji, no baka je rekla da ne bi uživala izrađujući predmete na taj način. Mama je bila toliko umorna kad se vratila kući s posla da nije mogla obećati da će napraviti ono što on želi. I da, baka i odlično kuha. Jako voli “prirodne” stvari, iz vlastitog uzgoja: organsku hranu, domaće povrće i svježe ubrano cvijeće, samo nikada ne znam hoće li ih staviti na stol kao ukras ili će mi ih staviti na tanjur. No, što god da napravi je super.

Zastala je da popije malo Coca-Cole iz limenke, a onda je nastavila: - Djed voli raditi u vrtu te eksperimentira kako da sve uzgoji bolje i veće. A najviše od svega voli izrađivati stvari.

- Kako to misliš? - očarano je pitala Diana.

- Zna izraditi sve što se može napraviti od drveta. Zna izraditi male stolice za ljuljanje za bebe ili pak spremišta za vrt koja izgledaju kao kolibe, ili pak mali namještaj za kuću za lutke. Baka se inače bavi oslikavanjem jer je ona umjetnica u obitelji. Ne mogu dočekati da vidiš kuću za lutke koju mi je izradio! Ima petnaest soba i pravi krov i posude za cvijeće na prozorima!

- Stvarno se veselim što ću ih upoznati. Imam dojam da su nevjerojatni - odgovorila je Diana, no Corey je odvratilo pozornost nešto što ju je mučilo od prvog dana kad je zavirila u Dianinu sobu, prije nego što se Diana vratila kući iz Europe. - Diana - zadirkivala ju je Corey strašnim glasom dok je gledala besprijekoran red u lijepoj sobi - zar ti nitko nikada nije rekao da je nezdravo držati sobu tako urednom?

Umjesto da zasluženo uzvrati Corey prijekorom zbog njezine neurednosti, Diana je otmjeno zagrizla perec i zamišljeno pogledala po sobi. - Vjerojatno je nezdravo - složila se. - Možda je to zbog toga što volim da sve bude simetrično i uredno. Ili zbog toga što imam opsesivno kompulzivni poremećaj...

Corey se namrštila. - Što to znači?

- To znači da sam luda. - Diana je zastala da makne s prstiju mrvice od pereca. - Ćaknuta.

- Ma nisi! - odano i silovito je povikala Corey, zagrizavši svoj perec. On se prelomio na pola, a jedna polovica pala je u Dianino krilo.

Dianini pereci nikada se nisu slomili kad ih je ona zagrizla.

Diana je uzela tu polovicu i dala je Corey. - Moguće je da imam prisilnu potrebu da sve držim urednim kako bih mogla kontrolirati svoje okruženje, što je uzrokovano time što mi je mama umrla kad

sam bila mala, a potom su mi umrli i baka i djed nekoliko godina poslije.

- Kakve veze ima smrt tvoje mame s time što svoje cipele slažeš abecednim redom?

- Pa teorija je ta da ako sve držim u savršenom redu, koliko god je to moguće, onda će mi i život biti takav i više se ništa loše neće dogoditi.

Corey je ostala bez riječi zbog čiste apsurdnosti te teorije. - Gdje si čula tu glupost?

- Od terapeuta kojemu me tata odveo nakon što su mi umrli baka i djed. Psihijatar mi je trebao pomoći da “prebrodim” tugu jer sam u kratkom vremenu izgubila tako puno ljudi.

- Koji kreten! On bi ti trebao pomoći, a govori ti sve te stvari kako bi te uplašio i natjerao da misliš da si luda?

- Nije mi on to rekao. Rekao je to tati, a ja sam prisluškivala.

- Što mu je tata rekao?

- Rekao je psihijatru da je njemu potreban psihijatar. Znaš, kad god roditelji u River Oaksu misle da će im djeca upasti u nevolje, odvedu ih psihijatru. Svi su rekli tati da bi to trebao učiniti, pa je on to i učinio.

Corey je razmislila o tome, no onda se vratila onomu što je prvobitno htjela reći. - Znaš, kad sam te zadirkivala jer si tako uredna, samo sam htjela reći da mislim da je nevjerojatno da se tako dobro slažemo iako smo jako različite. Mislim, ja se ponekad osjećam kao izgubljeni socijalni slučaj kojega si ti uzela pod svoje okrilje, iako ja nikada neću moći biti kao ti. Moja baka uvijek kaže da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada i da od tog brašna nema pogače.

- Socijalni slučaj! - izustila je Diana. - Nema od tog brašna... Ali...

Uopće nije tako! Ja sam naučila mnogo novih stvari od tebe i ti imaš nešto što bih ja željela imati!

- Daj mi, molim te, reci što to - sumnjičavo je rekla Corey. Sigurno ne ocjene i grudi.

Diana je zahihotala i zakolutala očima, a zatim je vrlo ozbiljno rekla: - Za početak, imaš pustolovan duh koji ja nemam.

- Zbog neke od svojih “pustolovina” ću sigurno završiti u zatvoru prije nego što napunim osamnaest godina.

- Nećeš! - rekla je Diana. - Želim reći da kad odlučiš da ćeš nešto učiniti, kao na primjer fotografirati s vrha skele onog novog nebodera, ti zanemariš opasnost i jednostavno to učiniš!

- Ti si se popela sa mnom.

- Ali nisam htjela. Toliko sam se bojala da su mi noge drhtale.

- Ali svejedno si to učinila.

- To želim reći. Prije to nikada ne bih učinila. Da sam barem sličnija tebi.

Corey je dugo razmišljala o tome, a onda su joj oči nestašno zasvjetlucale, - Pa, ako mi želiš biti sličnija, trebale bismo početi s ovom sobom. - Stavila je ruku iza glave, a Diana nije znala što smjera.

- Kako to misliš?

- Jesi li se ikada tukla s jastucima?

- Ne, što... - Ostatak pitanja prigušio je debeli jastuk napunjen guščjim paperjem koji ju je udario u glavu. Corey je pobjegla na kraj kreveta i sagnula se, očekujući osvetu, no Diana je mirno sjedila i grickala perec, dok joj je jastuk stajao na koljenima. - Ne mogu vjerovati da si to učinila - rekla je i očarano promatrala Corey.

Zatečena njezinim smirenim tonom, Corey je rekla: - Zašto ne?

- Zato što ti ja onda moram... Uzvratiti!

Diana ju je udarila tako brzo i tako je precizno naciljala, da se Corey nije stigla izmaknuti. Uz smijeh je zgrabila još jedan jastuk, kao i Diana. Pet minuta poslije, kad su njihovi zabrinuti roditelji otvorili vrata sobe, morali su viriti kroz uskovitlano perje kako bi pronašli svoje kćeri tinejdžerice, koje su ležale na leđima nasred sobe i previjale se od smijeha.

- Što se to, pobogu, ovdje događa? - pitao je gospodin Foster, zvučeći više zabrinuto nego uzrujano.

- Tučemo se jastucima - zadihano je odgovorila Diana. Na usnama joj je bilo jedno pero te ga je htjela odstraniti palcem i kažiprstom.

- Ne, samo ga ispljuni - uz smijeh ju je poučila Corey, a onda joj je to pokazala, sklanjajući pera s usana pomoću daha i vrška jezika.

Diana je slijedila njezin primjer, a onda je prasnula u smijeh kad je vidjela izraz na licu svojega oca. Dok je perje letjelo oko njegove glave i spuštalo mu se na ramena, nepomično je stajao u kućnom ogrtaču i pidžami, gledajući ih razjapljenih usta pokraj Dianine nove mame, koja je pokušavala djelovati strogo i istovremeno sakriti osmijeh. - Počistit ćemo ovaj nered prije nego što idemo spavati obećala je Diana.

- Nećemo - nepokolebljivo je izjavila Corey. - Prvo moraš spavati u ovom neredu. Ako to budeš mogla, onda postoji mala nada da ćeš uz više vježbe postati nevjerojatno neuredna kao ja!

I dalje ležeći na podu, Diana je okrenula glavu prema Corey i suspregnula još jedan nalet smijeha. - Zar stvarno to misliš?

- Mislim da postoji ta mogućnost - svečano je izjavila Corey. Ako budeš stvarno puno vježbala.

Robert Foster djelovao je zatečeno tim planom, ali njegova supruga uhvatila ga je za rukav i odvukla ga iz sobe te je zatvorila vrata za njima. U hodniku je svoju novu suprugu pogledao sa zbunjenim izrazom lica. - Cure su napravile nered, zar ne misliš da ga večeras ne bi trebale pospremati?

- I sutra je dovoljno brzo - odgovorila je Mary Foster.

- Ti jastuci su skupi. Diana je trebala unaprijed razmisliti o tome.

Nesmotreno je i neodgovorno to što su ih uništile, dušo.

- Bob - tiho je rekla, uhvativši ga pod ruku dok su hodali hodnikom i na kraju ušli u svoju spavaću sobu. - Diana je najodgovornija djevojka koju sam ikada upoznala.

- Ja sam ju tako odgojio. Odrasla osoba mora biti svjesna posljedica svojih postupaka i ponašati se u skladu s tim.

- Dragi - prošaputala je - ona nije odrasla osoba. Razmislio je o tome, a na usnama mu se pojavio nestašan osmijeh. - Imaš pravo, ali zar stvarno misliš da je važno da nauči pljuvati?

- To je neophodno - uz smijeh je odgovorila njegova supruga.

Spustio je glavu i poljubio ju u usta. - Volim te - prošaputao je.

I ona je njega poljubila. - Ja volim Dianu - odgovorila mu je.

- Znam, i zbog toga te još više volim. - Legao je u krevet i povukao nju na sebe, rukama prelazeći preko njezine svilene spavaćice. - Znaš da volim Corey, zar ne?

Ona je kimnula i desnom rukom krišom uzela pernati jastuk s uzglavlja.

- Promijenile ste nam život - nastavio je.

- Hvala ti - šapnula je i sjela pokraj njega. - A sad ću ti promijeniti stav.

- U vezi s čim?

- U vezi s tučnjavom jastucima - rekla je uz smijeh i udarila ga jastukom.

U Dianinoj sobi sestre su čule glasan udarac. Obje djevojke zabrinuto su skočile na noge i potrčale hodnikom. - Mama, tata povikala je Diana, kucajući na vrata. - Je li sve u redu? Čule smo buku!

- Sve je u redu - povikala je Mary Foster - ali ovdje bi mi dobro došla pomoć.

Diana i Corey zbunjeno su se pogledale; zatim je Diana uhvatila kvaku i otvorila vrata. Ostale su ukopane na mjestu. Razjapljenih usta su prvo pogledale roditelje, a potom i jedna drugu.

Onda su prasnule u smijeh.

Usred uskovitlanog perja, njihov otac je na podu zarobio njihovu majku i držao joj podlaktice na tepihu. - Reci “predajem se” - naredio joj je.

Njegova supruga još se glasnije nasmijala.

- Reci “predajem se” ili te neću pustiti.

Kao odgovor na tu bahatu mušku naredbu, Mary Foster je pogledala svoje kćeri, pokušala doći do daha i uz smijeh uspjela reći: Mislim da se mi žene... Moramo držati zajedno... U ovakvim trenucima.

Djevojke su se držale zajedno. Rezultat te noći bio je dvanaest naprema dva: dvanaest pernatih jastuka koji su okončali svoj život naprema dva spužvasta, koja su preživjela.

PETO POGLAVLJE Puna dobrih vijesti, Diana je uzela školske knjige s kožnog sjedala svojeg novog BMW-a koji joj je tata prošli mjesec poklonio za šesnaesti rođendan te je potrčala stepenicama veličanstvene palače u georgijanskom stilu, koja je bila njezin prvi i jedini dom. U dvije godine otkako su njezina pomajka, a potom i Coreyini baka i djed došli živjeti ovamo u River Oaks, kuća i prostor oko nje promijenili su i svoj izgled i ozračje. Praznu tišinu ispunili su smijeh i razgovor; iz kuhinje su dopirali prekrasni mirisi; cvijeće je raskošno cvalo u vrtovima i pokazivalo svoje bogate boje u prekrasnim aranžmanima postavljenim po cijeloj kući.

Svi su bili sretni zbog novog izgleda, zbog novog ozračja i novih obiteljskih odnosa. Svi osim Glenne, kućne pomoćnice koja je pomogla odgojiti Dianu nakon što joj je umrla majka. Glenna se nalazila u predvorju kad je Diana utrčala u kuću. - Glenna, je li Corey kod kuće?

- Mislim da je straga s drugima, gdje razgovara o sutrašnjoj zabavi. - Glenna je završila s brisanjem komode od orahovine te se uspravila i pažljivo ju pogledala. - Dok ti je mama bila živa, pozvala je dostavu hrane i cvjećare kad je htjela prirediti zabavu. Prepustila bi njima da naprave sav posao - znakovito je dodala. - Većina bogatih ljudi se tako zabavlja, ali mi ne.

- Ne, mi ne - rekla je Diana i brzo se nasmiješila. - Sada smo trendseteri. - Hodnikom je krenula prema stražnjem dijelu kuće, a Glenna je hodala pokraj nje i krpom uzrujano brisala nepostojeću prašinu sa stolova i stolica pokraj kojih su prolazile.

- Kad smo prije priređivali zabave - tvrdoglavo je nastavila Glenna - sve je moralo izgledati lijepo i biti ukusno. Ali sada to nije dovoljno dobro. Sada sve mora biti svježe i sve mora biti prirodno i sve mora biti organski i domaće. Organski i domaće je za ljude sa sela.

Jasno mi je da su tvoji baka i djed ljudi sa sela i da oni ne razumiju da...

Glenna je bila stalno loše raspoložena otkako su Dianina nova majka i baka preuzele brigu nad kućanstvom.

Coreyini baka i djed i Diana zaljubili su se tijekom njihovog prvog posjeta ovamo. Nekoliko mjeseci nakon što su djevojke živjele između River Oaksa i Long Valleyja, gdje se nalazila kuća Rose i Henryja Brittona, Robert je naložio arhitektu i izvoditelju građevinskih radova

da obnove i prošire gostinsku kuću koja se nalazila na posjedu.

Sljedeći korak bio je staklenik za Rose i povrtnjak za Henryja.

Robert je za svoju velikodušnost bio nagrađen svježim voćem i povrćem uzgajanim na njegovom posjedu te slasnim obrocima posluživanim na niz prekrasnih načina i na različitim mjestima.

Robert nikada nije volio jesti u ogromnoj kuhinji u stražnjem dijelu kuće. Bila je osmišljena da smjesti malu vojsku dostavljača hrane koji su bili potrebni prilikom priređivanja velikih zabava. S bijelim pločicama na zidovima, prevelikim uređajima od nehrđajućeg čelika te dosadnim pogledom kroz jedan prozor, Robertu je djelovala poput neke sterilne, neprivlačne institucije.

Dok Mary i njezina obitelj nisu ušli u njegov život, bio je zadovoljan ljutim jelima koja je pripremala njegova kuharica Conchita. On bi ih pojeo što je brže mogao u uštogljenoj formalnosti svoje blagovaonice. Nikada mu ne bi palo na pamet da jede pod drvetom u svom ugodnom, ali dosadnom dvorištu ili pak pokraj pravokutnog olimpijskog bazena koji je arhitekt nemaštovito stavio nasred dvorišta i okružio ga mnoštvom betona.

No sada je Robert bio drugi čovjek koji je živio u posve drukčijem okruženju i uživao u slasnim obrocima. Kuhinja koju je nekoć izbjegavao sada mu je postala najdraža prostorija u kući. Sterilnost bijelih pločica na zidovima sada je nestala, zajedno s bezizražajnim, mračnim prostorom. Henry je na jednom kraju napravio sunčalište postavivši prozore na krovu i visoke prozore na vanjskom zidu. U tom ugodnom, svijetlom prostoru nalazile su se udobne sofe i naslonjači na kojima se moglo odmoriti za vrijeme pripremanja večere. Mary i Rose namještaj su ručno oslikale motivima vitica i cvijeća, a debele jastuke presvukle su materijalom s istim uzorkom. Zatim su taj prostor napunile nizom zelenih biljaka u bi jelim posudama.

Na drugom kraju obnovljene kuhinje, obične bijele pločice ukrašene su veselim rubom ručno oslikanih pločica. Stare cigle nježnih boja, koje su uzete s jedne srušene građevine, sada su prekrivale jedan zid, u širokom luku uokviravajući štednjake, iznad kojih su visjeli bakreni lonci i tave svih veličina i oblika.

Njegova supruga i njezina obitelj promijenili su njegov životni prostor, unoseći zapanjujuću prirodnu ljepotu u vanjski dio i privlačnu dražesnost u unutarnji. Bilo da su radili na unikatnim podmetačima, složenim okvirima za slike, elegantno oslikanom namještaju, pozlaćenim povrtnim aranžmanima ili na lijepom papiru za umatanje, sve su radili s obiljem ljubavi.

Godinu dana nakon što se udala za Roberta, Mary je imala službeni debi kao domaćica u planiranju i organiziranju raskošne vrtne havajske zabave za profinjene, životom zasićene pripadnike otmjenih hjustonskih društvenih krugova, koji su bili Robertovi vršnjaci i prijatelji.

Umjesto da pozovu profesionalne ugostitelje i cvjećare, Mary i Rose nadgledale su pripremu i prezentiranje hrane, koja je pripremana po njihovim receptima, začinjena začinima iz rienryjevog vrta i poslužena pokraj svjetlucavih baklji, na stolovima prekrivenim stolnjacima s raskošno prišivenim Henryjevim bujnim cvijećem.

U skladu s havajskom temom, Mary i njezina majka donijele su stotine orhideja iz njihovog staklenika, a Diana i Corey i još četiri njihove prijateljice potom su ih vezale u elegantne girlande. Mary i Rose odlučile su da svaka dama treba dobiti malu lakiranu kutijicu oslikanu sićušnim orhidejama, u istim nijansama u kojima su i one prave, povezane u girlande. Uvjerene u to da će čak i hjustonski milijunaši siti života cijeniti uložen trud i unikatnost ručno rađenih ukrasa za stol, domaćih namirnica i promjena kojima su ublažile i razvedrile strogu formalnost kuće, Mary i njezina majka provele su mnogo vremena veselo planirajući ovu zabavu i izrađujući sve za nju.

Dva sata prije početka zabave, Mary je pregledavala dvorište i kuću te je u suprugovu naručju briznula u plač. - Jao, dragi, nisi mi trebao dopustiti da napravim ovo! - zavapila je. - Svi će misliti da sam uništila tvoj prekrasan dom domaćim smećem. Tvoji prijatelji su svjetski putnici, naviknuti na restorane s pet zvjezdica, svečane balove i antikvitete neprocjenjive vrijednosti, a ja... Ja za njih priređujem otmjeni roštilj u dvorištu. - Iz očiju su joj lijevale suze kad se privila uz njega, pritisnuvši mokro lice na njegova prsa. - Mislit će da si se oženio sa seljacima s Beverly Hillsa!

Robert ju je milovao po leđima te se nasmiješio. I on je toga dana pogledao kuću i dvorište, promatrajući sve okom nepristranog promatrača. Ono što je vidio, ispunilo ga je ponosom i osjećajem iščekivanja. Stvarno je mislio da su Mary i njezini roditelji riječi “domaći” dali posve novo značenje. Oni su ju ponovno definirali i podigli do razine kreativnog Čina kojim su nečem uobičajenom dali osobnu notu i promijenili obične stvari u nešto nevjerojatno lijepo i važno. Bio je uvjeren u to da su njegovi gosti bili dovoljno uviđavni da će primijetiti i cijeniti unikatnost i ljepotu Maryinog truda. Mislio je da će biti zadivljeni i njome, kao i svime što je ona napravila. - Očarat ćeš ih, moja Mary - šapnuo je. - Vidjet ćeš.

Robert je bio u pravu.

Gosti su hvalili ukusnu hranu, uređenje, cvijeće, vrt, kuću i pogotovo iskrenu ljubaznost domaćire. Isti oni poznanici koji su bili zaprepašteni kada su prije nekoliko mjeseci saznali da je Robert dao preorati dio tratine da bi napravio povrtnjak, sada su kušali povrće iz tog povrtnjaka te su ga htjeli pogledati. Kao posljedica toga, Henry je nekoliko sati proveo vodeći goste po povrtnjaku, dok ih je obasjavala mjesečina. Dok ih je vodio kroz uredne prolaze između organski uzgojenog povrća, njegov je entuzijazam bio toliko zarazan da je nekoliko muškaraca izjavilo da i oni žele imati svoj povrtnjak.

Marge Crumbaker, koja je pisala o događajima u društvu za “Houston Post” i koja je bila na zabavi, sažela je reakcije uzvanika u svojoj sljedećoj kolumni: “Dok je vodila ovu prekrasnu zabavu i brinula se o gostima, supruga Roberta Fostera Trećeg (nekadašnja Mary Britton iz Long Valleyja), pokazala je ljubaznost, gostoljubivost i pozornost prema svojim gostima, što će ju sigurno učiniti jednom od vodećih hjustonskih domaćica. Na zabavi su također bili prisutni roditelji gospođe Foster, gospodin Henry Britton i njegova gospođa, koji su bili toliko ljubazni da mnoge očarane goste i buduće vrtlare i majstore (kad bismo barem imali vremena za to!) provedu po novom vrtu, stakleniku i radionici koju je Bob Foster podigao u dvorištu svoje palače u River Oaksu...”

Sada, godinu dana poslije, Diana se prisjetila svega toga dok je Glenna zanovijetala zbog nadolazeće zabave. Kako se ne bi naljutila, podsjetila se da Glenna zapravo nema ništa protiv njezine pomajke i njezinih roditelja, nego joj se ne sviđa što više nije na čelu “kućanskih poslova”. Prema Dianinu mišljenju, život je bio prekrasan, tako ispunjen ljudima i raznim aktivnostima, ljubavlju i smijehom...

- Ja sam zadnja osoba na svijetu koja treba upirati prstom u nekoga zbog porijekla - rekla je Glenna - ali da je gospođa Foster iz neke dobre obitelji iz visokog društva, a ne iz nekog gradića u zabiti, onda bi znala kako se bogati ljudi trebaju ponašati. Prošle godine, kad mi je tvoj tata rekao da će njezini roditelji živjeti ovdje u gostinskoj kući, mislila sam da ne može biti gore. A onda si je tvoj novi djed počeo kopati povrtnjak i praviti kompost u našem dvorištu! A potom je garažu pretvorio u spremište za alat i staklenik! A prije nego što sam uspjela doći sebi, tvoja nova baka kopala si je zemlju za vrt za začine i izrađivala glineno posuđe svojim rukama! Čudo da nas ona gospođa što piše o tračevima, ona Marge nešto, nije nazvala seljacima u svojoj kolumni nakon što je bila na prvoj zabavi.

- Glenna, to uopće nije pošteno i ti to znaš - rekla je Diana, zastavši da odloži knjige. - Svatko tko upozna mamu i baku i djeda misli da su divni i posebni, zato što to jesu! Pa, postajemo poznati u Houstonu zbog onoga što mama zove “vraćanjem osnovama”. Zato ljudi iz časopisa “Southern Living” dolaze sutra navečer fotografirati našu zabavu.

- Bit će pravo čudo ako nas ne budu ismijali!

- Neće nas ismijati - rekla je Diana kad je otvorila stražnja vrata.

- U “Southern Livingu” vidjeli su one slike s naše posljednje zabave, koje su objavljene u “Houston Chronicleu”, te žele napisati priču o tome kako mi radimo razne stvari.

Posjetivši se da joj je otac rekao da mora biti strpljiva s Glennom i da mora imati razumijevanja za nju, Diana joj se nasmiješila. Znala je da su joj ona i njezin otac jedina obitelj. - Tata i ja znamo da ti je teže sada kada se moraš brinuti za još četvero ljudi, osobito jer oni imaju puno hobija. Brinemo se da previše radiš i zato tata želi zaposliti još nekoga da ti pomogne.

Većina ljutnje nestala je s Glenninog lica kad je dobila dokaz da ju cijene. - Ne treba mi pomoć. Dobro se snalazim sama u brizi oko ove obitelji, zar ne?

Diana ju je nježno potapšala po ruci dok su izlazile van, misleći na to kako mora naći Corey. - Godinama si mi bila poput majke. Tata i ja se prije nikako ne bismo snašli bez tebe, a ni sada ne bismo mogli bez tebe. - Ovaj posljednji dio baš i nije bio istinit, ali Diana je mislila da je ta mala laž opravdana jer se Glennino turobno lice odmah oraspoložilo.

Diana je stala ispod ballkona, tražeći Corey među čitavim nizom radnika angažiranih da pomognu s pripremanjem zabave.

Dvorište površine tri jutra nekoć je bilo prostrano, ali neugledno.

Na sredini se nalazio veliki bazen, straga je bila gostinska kuća, s lijeve strane teniski tereni, a s desne garaža za šest automobila koja je trijemom bila povezana s kućom. Diana se u dvorištu igrala otkako zna za sebe i ono joj je uvijek djelovalo pusto i samotno, kao i velika, dugačka kuća. Sada se to sve promijenilo.

Unatoč promjenama u kući i u obitelji, Diana je bila malo zabrinuta zbog trenutačnog stanja u dvorištu. Za malo više od jednog dana doći će ekipa iz “Southern Livinga”, a još ništa nije bilo spremno. Stolovi i stolice bili su razbacani posvuda, suncobrani su ležali na tlu i čekali da ih se podigne; njezin djed je bio na ljestvama i pokušavao dovršiti sjenicu do sutra navečer; njezina baka svađala se s dva vrtlara oko toga kako je najbolje odrezati grane magnolije koje će

se upotrijebiti za stolni aranžman; a njezina je majka čitala popis dvjema sluškinjama koje su unajmljene da pomažu ovaj tjedan.

Diana je i dalje tražila Corey, kad je iz garaže izašao njezin otac, noseći aktovku u ruci i sako preko ruke. - Bok, tata - rekla je, stala na prste i poljubila ga. - Došao si kući ranije.

On ju je zagrlio i promatrao ovaj potpuni kaos u dvorištu.

- Htio sam vidjeti kako napreduje vojska. Kako je u školi? Dobro. Danas su me izabrali za predsjednicu razreda.

On ju je još čvršće zagrlio. - To je odlično. Nemoj zaboraviti što sve moraš poboljšati. - Nasmiješio joj se, a onda je pogledao svoju suprugu i punicu, koje su ga vidjele i koje su odlučnim koracima i sa smiješkom na licu krenule prema njemu. - Dakle, gospođo predsjednice, nešto mi govori da ću morati raditi - šalio se. - Čudi me da ti i Corey niste unovačene.

- Naš zadatak je da se “klonimo gužve” - citirala je. - Došla sam kući po Corey jer nas je Barb Hayward pozvala danas na jahanje.

- Mislim da je Corey u svojoj kupaonici - rekla je majka - gdje razvija neki film.

- Mislim da će htjeti ići k Haywardovima - rekla je Diana i okrenula se da ode u kuću. Zapravo, bila je sigurna da će Corey htjeti ići i to ne zbog jahanja, nego zbog toga da vidi Spencera Addisona, koji bi tog poslijepodneva trebao biti u konjušnici Haywardovih.

Coreyina soba nalazila se točno preko puta Dianine. Obje sobe bile su iste veličine i imale su isti raspored. Svaka je imala svoju kupaonicu, odvojenu garderobu i velike ormare. Osim toga, sobe su bile toliko različite, koliko su različite i osobnosti i interesi djevojaka koje su ih nastanjivale.

U dobi od šesnaest godina, Diana je bila niska, smirena i dražesno ženstvena djevojka. I dalje je bila odlikašica koja je voljela čitati i koja je voljela da sve bude uredno. Bila je organizirana, i pomalo suzdržana spram neznanaca.

Njezina soba bila je opremljena antiknim francuskim namještajem, među kojima se nalazio elegantno oslikan ormar i krevet s baldahinom presvučen žutim cicem. Na susjednom zidu nalazio se francuski radni stol, za kojim je pisala zadaću. Sve je bilo na svojemu mjestu.

Diana je ušla u svoju sobu, odložila knjige na stol i otvorila ormar.

Skinula je crvenu pamučnu majicu, uredno ju složila i stavila ju na policu na kojoj se nalazio niz jednako složenih majica koje su bile posložene po bojama, a ne po kroju ili dužini rukava.

Skinula je tamnoplave hlače na crtu te ih je objesila na vješalicu ondje gdje što je druge plave hlače i hlačice; zatim je bosonoga otišla do dijela s bijelom odjećom iz kojega je izvadila bijele hlačice na crtu.

S police s majicama uzela je tamnoplavu polo majicu s bijelim rubovima te ju je obukla. Nakon što je obula bijele sandale koje su stajale u urednom nizu cipela na dnu ormara, stala je pred toaletnim stolićem i počešljala se. Automatski je uzela svjetloružičasti ruž i nanijela ga, te je zakoračila unatrag da prouči svoj odraz u ogledalu.

Lice koje ju je gledalo izgledalo je vrlo obično i neugledno, a kako je odrastala, nije se uopće mijenjalo. Iste zelene oči i tamne trepavice nalazile su se na istom mjestu kao i uvijek, a sjenilo ih je činilo napadnim, a ne izražajnijim. Jagodične kosti bile su joj visoko postavljene, a zbog rumenila je imala dojam kao da ide na maskenbal, a s obzirom na to da tekući puder nije činio nikakvu razliku, i njega je preskočila. Nasred brade imala je malu jamicu, koja se nije htjela smanjiti niti maknuti. Najljepša na njoj bila je kosa: bila je gusta i sjajna zbog pažljivog pranja i češljanja, ali voljela je nositi jednostavne frizure koje nisu zahtijevale mnogo muke ili održavanja, a i mislila je da joj to ionako najbolje stoji. Kad se sjetila nesnosne vrućine i vlage vani, brzim ju je i spretnim pokretima povezala u visoki rep, a onda je otišla potražiti Corey da joj priopći novosti.

Vrata Coreyine sobe bila su otvorena, ali nje nije nigdje bilo. No, vrata kupaonice su bila zatvorena te je Diana oprezno krenula prema njima, kroz hrpu odjeće, cipela, šalova, albuma, opreme za fotoaparat i raznih stvari koje su prekrivale svaki djelić sobe. - Corey? - povikala je. - Jesi li unutra?

- Odmah ću izaći - odgovorila je Corey iz kupaonice. - Moram samo objesiti ovaj film da se suši. Mislim da ću dobiti odličnu sliku Spencea kojega sam prošli tjedan uslikala dok je u klubu igrao tenis po noći! Mislim da sam napokon naučila kako dobiti dobre noćne fotografije.

- Požuri. Imam odlične vijesti - rekla je Diana uz smiješak kad se okrenula od zatvorenih vrata.

Coreyino zanimanje za fotografiju počelo je prije dvije godine, kad je gospodin Foster poklonio Corey prvi fotoaparat, te je to zanimanje s vremenom preraslo u pravi hobi. Njezino zanimanje za Spencera Addisona započelo je prije godinu dana, kad ga je primijetila na jednom tulumu, te je preraslo u pravu opsjednutost. Njegove fotografije kod kuće, na tulumima, na sportskim događajima, pa čak i u autu u McDonald’sovom “driveinu” bile su joj prilijepljene na ogledalo, pričvršćene na plutenu ploču i uokvirene na zidu.

Unatoč tome što je Spence bio nogometna zvijezda na Sveučilištu Southern Methodist, gdje je izlazio s prekrasnim djevojkama koje su slinile zbog njegovog dobrog izgleda i sportskog umijeća, Corey nikada nije prestala vjerovati u to da će srećom, upornošću i molitvom on jednog dana biti njezin i samo njezin.

- Bila sam u pravu - rekla je Corey i pojavila se s trakom mokrih negativa u ruci. - Pogledaj ovaj snimak Spencea dok servira!

Diana joj se nasmiješila. - A da odemo k Haywardovima, pa da ga vidiš uživo?

Coreyino lice ozarilo se od sreće. - Vratio se iz škole? Jesi li sigurna? - Prije nego što je Diana uspjela odgovoriti, Corey je otrčala natrag u kupaonicu objesiti film, a zatim je istrčala natrag do ogledala koje se nalazilo iznad njezine komode. - Što da obučem? Imam li vremena da operem kosu? - Zvučeći kao da će umrijeti od razočaranja ako je Diana pogriješila, pitala ju je: - Jesi li sigurna da će biti ondje?

- Sigurna sam. Doug Hayward spomenuo je da će Spence nakon večere ići k njima da isproba Dougovog novog konja za polo. Čim mi je to rekao, pronašla sam Barb i vrlo ležerno izmamila poziv od nje da večeras dođemo onamo. Natočila sam gorivo u auto i možemo ići čim večeramo.

Corey je znala da Diana ne voli jahati i znala je da joj je dosadno gledati kako svi drugi jašu kod Haywardovih, ali Diana je bila spremna ići zato što je Corey voljela jahati. A sada je iznudila poziv da idu onamo jer će Spence biti ondje. - Ti si super sestra! - rekla je Corey i nenadano ju zagrlila.

I Diana je nju zagrlila i zakoračila unatrag. - Požuri i spremi se, tako da možemo jesti i doći onamo prije Spencea. Ako dođeš prije njega, onda neće izgledati kao da trčiš za njim.

- U pravu si! - rekla je Corey, ponovno zadivljena Dianinom pronicljivošću. Što god da je Corey htjela učiniti, Diana joj je pokušavala pomoći da to ostvari, ali Diana je također razmišljala unaprijed, tražeći načine da se Corey ne osramoti ili ne uvali u neku nevolju. Diana je bila odlična u razmišljanju unaprijed i u predviđanju mogućih opasnosti, ali Corey je bila toliko nagla i uporna da se s vremena na vrijeme svejedno znala naći u nebranom grožđu, gdje bi na kraju završila i Diana.

Neke njihove nesretne pustolovine nisu mogle proći nezapaženo kod njihovih roditelja, a kad se to dogodilo, Coreyina majka se ne bi uzrujavala zbog toga nego bi istaknula da se nije dogodilo ništa loše.

No Dianin otac nije baš bio tolerantan naspram toga da se njegove kćeri preko noći izgube u Nacionalnom parku Yellowstone jer

je Corey htjela fotografirati zalazak sunca s losom u kadru. Također nije bio sretan kad je iz novina saznao da su njegove kćeri morali spašavati iz građevinskog dizala na trinaestom katu jednog nedovršenog nebodera koji je bio okružen ogradom visokom dva i pol metra i natpisom “Zabranjen ulaz”.

- Dok se ti oblačiš - rekla je Diana i krenula prema stepenicama koje su vodile u kuhinju - ja idem dolje vidjeti kakvu hranu mogu odnijeti Coleu.

- Kome? - pitala je Corey, usredotočena na neočekivano uzbuđenje jer će vidjeti Spencea.

- Coleu Harrisonu. Znaš, dečku koji radi u konjušnici kod Haywardovih. Doug je rekao da se Cole vratio s praznika - pojasnila je sa smiješkom na licu i prikrivenim uzbuđenjem u glasu. - Osim ako se nešto nije promijenilo, manjkat će mu hrane, kao i inače.

Corey ju je gledala kako odlazi, nepomična zbog nepogrešivog prikrivenog uzbuđenja koje je upravo primijetila kod Diane. Diana nije nijednom rekla nešto čime bi dala naslutiti da gaji osjećaje prema konjušaru Haywardovih, ali Diana nije izlanula svaku misao koja joj je pala na um, poput Corey.

Jednom kad je počela misliti na Dianu i Colea, Corey kao da vise nije mogla prestati. Dok je pod tušem nanosila šampon na kosu i trljala ga dok nije dobila gustu pjenu, pokušavala je zamisliti Dianu i Colea kao par, no to je bilo suludo.

Diana je bila slatka i zgodna i popularna i mogla je odabrati bilo kojeg bogatog dečka sličnog porijekla; dečka poput Spencera Addisona, koji nikada ne bi napravio neku pogrešku u društvu i koji je bio profinjen i koji je proputovao svijet do sedamnaeste ili osamnaeste godine. Ti dečki odrastali su u country klubovima, gdje su igrali golf i tenis te su sa šesnaest godina na svečane večere nosili smokinge skrojene po mjeri.

Omotana u ručnik, Corey je provlačila četku kroz dugačku plavu kosu, i dalje pokušavajući shvatiti kako to da se Diani više sviđa netko poput Colea, koji. nije imao ni Spenceovu uglađenost ni karizmu.

Spence je izgledao božanstveno u tamnoplavoj jakni i kaki hlačama ili pak u bijelim teniskim hlačicama ili pak u bijelom svečanom sakou. Što god da radio ili što god da nosio, Spencer Addison je izgledao kao da je “plave krvi”, kako je baka često govorila za bogate hjustonske dečke. S tom svjetlosmeđom kosom s pramenovima, nasmiješenim jantarnim očima i profinjenim dobrim izgledom, Spence je bio zgodan, uglađen i srdačan.

Cole je po svemu bio čista suprotnost Spenceu. Kosa mu je bila crna, lice osunčano, crte lice naglašene, a oči su mu imale hladnu, nemirnu sivu boju olujnog neba. Corey ga nikada nije vidjela da nosi nešto drugo osim izblijedjelih traperica i majice s kratkim rukavima ili s kapuljačom te ga nije mogla ni zamisliti da igra tenis s Dianom u klubu u bijeloj odjeći za tenis ili da pleše s njom u smokingu. Čula je izreku da se “suprotnosti privlače”, ali u ovom slučaju razlike su bile prevelike. Bilo je gotovo nemoguće povjerovati u to da je razumnoj, dražesnoj, izbirljivoj Diani privlačan taj sirovi seksipil i mačo-surovost. On čak nije bio ni ljubazan prema drugima! Doduše, imao je lijepo tijelo, ali Diana je bila tako sićušna i krhka, da bi on pored nje izgledao kao div kada bi išli nekamo zajedno.

Koliko je Corey bilo poznato, Diana nikada nije bila zaljubljena ni u koga, čak ni u Matta Dillona ni Richarda Gerea. Bilo je nemoguće zamisliti da bi se zaljubila u nekoga poput Colea, koga nije bilo briga ni što nosi na sebi ni gdje spava. Nije stvar u tome da nešto nije bilo u redu s tim kako on živi ili kako se odijeva; ali to nipošto nije bilo u skladu s načinom života koji je vodila Diana.

Corey je zastala, držeći u rukama svjetlosmeđe jahaće hlače, te se sjetila da ni Barb Hayward ni druge djevojke nisu bile ravnodušne spram Colea kao Corey. Ustvari, on je bio predmet jako puno tajnih maštanja i jako puno ženskih razgovora. Barb Hayward smatrala je da pokraj Colea svi drugi dečki koje pozna izgledaju kao slabići. Haley Vinccnncs smatrala je da je on “seksi”.

Corey je bila tako zbunjena da je na trenutak zaboravila da će večeras vidjeti Spencea. Kad se sjetila toga, osjetila je isti onaj oštar nalet žudnje i ushićenja kao i kad ga je ugledala prvi put i svaki put od tada.

ŠESTO POGLAVLJE Corey je bila preuzbuđena te je pojela tek nekoliko zalogaja večere, a kad je njezina baka to primijetila, razgovor za velikim kuhinjskim stolom od hrastovine je stao i svi osim Diane su ju zabrinuto pogledali. - Jedva da si nešto pojela, Corey. Je li sve u redu, dušo?

- Sve je u redu. Samo nisam jako gladna - rekla je.

- Žuri li ti se? - pitala ju je majka.

- Zašto to misliš? - nevino je pitala.

- Zato što stalno gledaš na sat - primijetio je djed.

- Oh, to je zato što Diana i ja večeras idemo jahati k Haywardovima - rekla je Corey, osjećajući se zlostavljano ovim ispitivanjem. - Doug ima novog konja za polo te ćemo ga gledati kako vježba s njim na jahalištu. Gospodin Hayward postavio je reflektore oko jahališta tako da se može koristiti i noću, kad je hladnije.

- Novi konj za polo! - povi kao je njezin otac znakovito se nasmiješivši te je pogledao u njezinu savršenu frizuru i pažljivo nanesenu šminku. - Pretpostavljam da želiš ostaviti dobar dojam na njega kad ga budeš prvi put vidjela.

Kako bi udovoljila ostalima, Corey je zagrizla veliki komad piletine. Progutala ga je i sa zbunjenim smiješkom pogledala oca. Zašto to kažeš?

- Pa, zato što ti frizura izgleda kao da si cijeli dan bila u frizerskom salonu; na usnama imaš ruž, a na obrazima imaš onu ružičastu praškastu tvar i je li to... - Suspregnuvši smijeh, pogledao joj je u kapke. - Vidim li ja to maskaru na tvojim trepavicama?

- Mislim da nema ništa loše u tome da se s vremena na vrijeme dotjeram za obiteljsku večeru, zar ne?

- Naravno da nema - smjesta se složio s njom. Pretvarajući se da se obraća svojoj ženi, rekao je: - Danas sam ručao u klubu, gdje sam sreo Spenceovu baku. Igrala je bridž u ženskoj kartaonici.

- Kako je gospođa Bradley? - brzo je pitala Diana. Spence je živio s bakom otkako je bio mali, a Diana je imala osjećaj da zna na što cilja njezin otac. Kako je htjela poštedjeti Corey neizbježnog zadirkivanja, dodala je: - Nisam ju vidjela mjesecima.

- Gospođa Bradley je jako dobro. Zapravo, danas je bila odlično raspoložena. Razlog zbog kojega...

- Tako je puna energije za osobu svoje dobi, zar ne, mama? pitala je Diana.

Diana je prekinula oca, ali on se nije dao smesti. - Razlog zbog kojega je tako dobro raspoložena je taj što ju je Spence iznenadio došavši kući za vikend kako bi proslavio s njom njezin rođendan.

- On je jedan tako dobar mladić - rekla je baka. - Tako je dražestan i pažljiv.

- I jako voli polo - dodao je djed i znakovito se nasmiješio baš Corey. - A i jako je dobar s Haywardovima, zar ne? - Četiri glave okrenule su se prema Corey i pogledale ju sa znakovitim osmijesima na licu. Samo je Diana bila suzdržana.

- Problem ove obitelji je taj što svi obraćaju previše pozornosti na to što drugi rade i misle.

- U pravu si, draga - rekla je baka i dražesno potapšala Corey po ramenu kad je ustala da pomogne Glenni pospremiti posuđe od večere. - Nije dobro jesti kada si nervozna. A sada idi gore popraviti ruž tako da bude lijep kao što je bio kad si sišla na večeru.

Corey je laknulo te je ustala i ostavila tanjur u sudoperu, a potom je otišla gore. Preko ramena je rekla Diani: - Krenimo za petnaest minuta.

Diana je kimnula, ali mislila je na Colea. - Bako - rekla je - mogu li ponijeti, ostatke piletine Haywardovima?

Njezina baka odmah se složila, ali za stolom su se majka, otac i djed zbunjeno pogledali. - Diana - zbunjeno je pitao njezin otac - što će Haywardovima ostaci piletine?

- Ma to nije za njih - rekla je Diana kad je otvorila hladnjak i uzela nekoliko jabuka i naranči. - Nego za Colea.

- Za što? - zbunjeno je pitao. - Za Coca-Colu?

Diana se nasmijala. - Ne, nego za osobu koja se zove Cole, kao tvoj prijatelj Cole Martins - pojasnila mu je Diana, misleći na bogatog rančera koji je bio očev prijatelj. Otvorila je vrata ostave i gledala što se nalazi unutra kad je nastavila: - Ovaj Cole radi i živi u konjušnici Haywardovih, ali jako je mršavi mislim da ne želi “protratiti” to malo novca što ima na hranu.

- Jadni starac - rekao je djed, krivo shvativši da je riječ o starijem čovjeku.

- On nije star - odsutno je rekla Diana dok je gledala niz domaćeg konzerviranog voća i povrća na policama. - Ne voli mnogo govoriti o sebi, ali znani da ide na fakultet i da radi da bi se školovao. - Diana je preko ramena pogledala baku, koja je već u veliku plastičnu posudu

spremala pileća prsa s roštilja i povrće kuhano na pari. - Bako, mogu li uzeti i malo tvog kompota od bresaka i nekoliko džemova?

- Naravno da možeš. - Gospođa Britton obrisala je ruke o krpu i ušla u ostavu pomoći Diani. Uzela je papirnatu vrećicu i stavila u nju tri staklenke kompota i tri staklenke džema.

- Kad sam zadnji put odnijela Coleu tvoj kompot od jagoda dodala je Diana - rekao je da ima osjećaj kao da jede bombone, a on obožava bombone.

Ponesena pohvalama gladnog neznanca, gospođa Britton odmah je u vrećicu dodala još četiri staklenke kompota od jagoda, a onda je krenula prema antiknom pladnju od plavo-bijelog porculana koji se nalazio na radnoj površini u kuhinji. - Ako voli slatko, mora probati ove muffine od borovnice. Ne sadrže šećer i imaju jako malo masnoća, što znači da su jako zdravi. - Stavila je šest komada na tanjur. - I da, stvarno bi trebao probati kolače s lješnjacima koje sam jučer napravila.

Kad je uzela drugu papirnatu vrećicu i krenula prema ostavi, Diana ju je zaustavila. - Ne želim da misli da je ovo milostinja, bako. Skrušeno se nasmiješivši, dodala je: - Uspjela sam ga uvjeriti u to da si ti “ovisna o konzerviranju hrane” i da nakon svakog obroka imamo hrpu ostataka.

Djed je ustao da si natoči još kave te je zahihotao kad je čuo Dianinu izmišljotinu. Zagrlio ju je i rekao: - Sigurno misli da smo ili ludi ili rastrošni.

- Misli i jedno i drugo - priznala je Diana, blaženo nesvjesna toga da ju roditelji gledaju s jedva prikrivenom očaranošću. - Mislila sam da je bolje da misli to nego da se osjeća kao socijalni slučaj - objasnila je uz smiješak kad je podigla tešku smeđu papirnatu vrećicu i obujmila je rukama.

- Do večeras o tom mladiću nisam čuo ni riječ - odlučno je rekao njezin otac. - Kakav je?

- Kakav je? Pa... Ovaj... Drukčiji je. Drukčiji je od drugih dječaka koje znamo.

- U kojem smislu drukčiji? - pitao je njezin otac. - U buntovnom, odmetničkom?

Diana je s kuhinjskih vrata razmišljala o tome, te je tešku vrećicu premjestila u desnu ruku kako bi održala ravnotežu. - Vjerojatno u odmetničkom smislu, ali ne na loš način. On je... - Pogledala ih je i na kraju dodala: - Poseban. Jednostavno je poseban. Ne mogu objasniti zašto ili na koji način, ali znam da je. On nije poput drugih mladića koje poznajem. Djeluje mnogo starije, iskusnije. On... Jednostavno nije

poput ostalih mladića - neuvjerljivo je dodala. Veselo je mahnula, ne mogavši dočekati da krene, zbog čega nije primijetila sumnjičave izraze lica koja je ostavila za sobom. - Bok svima!

Nakon nekoliko minuta tišine, njezin otac pogledao je prvo svoju suprugu, a zatim punicu i punca. - Meni se sviđaju drugi dečki koje ona poznaje.

- Ovaj je drukčiji - ponovila je baka.

- I zato sam siguran da mi se on neće svidjeti.

- Roberte - umirivala ga je njegova žena - ovo je prvi put da je Diana pokazala neko zanimanje za jednog mladića pa si malo ljubomoran. Tako si se ponašao i prošle godine kad je Corey počela cijelo vrijeme govoriti o Spenceu.

- Na to sam se sada navikao - rekao je, pomalo mrzovoljno. Nisam mogao ni sanjati da će njezina zaluđenost Spenceom trajati više od mjeseca dana. A traje već godinu dana i sve je gore, umjesto bolje.

- Ona misli da je zaljubljena u njega - ironično je rekla Mary Foster.

- Mislila je da se zaljubila u njega one večeri kad ga je upoznala.

Sada je sigurna da se želi udati za njega. Jesi li zavirila u njezinu sobu u posljednje vrijeme? Obložila je zidove njegovim slikama. Pretvorila je sobu u svetište. To je suludo.

I djed Britton je bio malo uvrijeđen poput svojega zeta zato što su u život djevojaka ušli drugi muškarci. - Corey će to proći. To neće trajati. Djevojke se ne zaljubljuju s četrnaest godina; samo misle da su zaljubljene.

Njegova je žena uzela olovku kako bi dovršila jednostavan, ali elegantan ukras za rub zidova gostinske kupaonice. - Henry, ja sam se zaljubila u tebe kad sam imala četrnaest godina.

Robert Foster izgubio je nit razgovora. Zureći prema vratima gdje je posljednji put vidio Dianu, rekao je: - Je li mi se to samo učinilo, ili ste i vi primijetili da se Diana zacrvenjela dok je govorila o tom konjušaru?

- O studentu - tiho ga je ispravila Mary; zatim ga je uhvatila za ruku i utješno ju stisnula. On se opustio i plaho se nasmiješio. - Stvar je u tome da imam velike planove za djevojke. Ne želim da postanu previše opsjednute dečkima tako rano, pa da prekasno shvate što su propustile udajom u mlađim danima.

- Za Corey nemoj praviti nikakve planove - ironično je rekla baka.

- Ona već ima svoje planove. Želi se udati za Spencea i želi postati slavna fotografkinja.

- Nadam se ne tim redoslijedom - rekao je Robert. Baka se nije obazirala na to. - Što se tiče Diane, nju vidim da se bavi unutarnjim uređenjem, ili pak arhitekturom, ili pak pisanjem. Jako je talentirana za sve to, ali ne djeluje motivirano ni za što od toga. Grozno mi je vidjeti kako se trate takvi talenti.

- Njezin pravi talent neće biti protraćen - proturječio joj je. Kad su ga svi radoznalo pogledali, on je ponosno rekao: - Možda je od majke naslijedila osjećaj za umjetnost, ali ima moj mozak. S vremenom će pronaći način kako da ga iskoristi. Oduvijek ju je zanimalo poduzetništvo.

- Poduzetništvo je u redu - rekla je njegova žena uz kimanje i smiješak.

- Itekako - rekao je djed. Žene su se pogledale te su ustale. - Ostalo je još samo pola sata dnevnog svjetla, mama. Dobro bi mi došli neki savjeti o razmještaju stolova.

Gospođa Britton je oklijevala te je pogledala u muškarce. - Jeste li obojica sigurni da ne želite za desert svježe jagode s preljevom od jogurta?

- Ja ne mogu više ništa - rekao je gospodin Foster.

- Ni ja - složio se Henry Britton i potapšao po trbuhu kako bi pokazao da unutra više ništa ne stane. - U pravu si u vezi s tim organskim, nekaloričnim objedima, Rosie. Zasitni su kad se navikneš na njih. Piletina s roštilja je pun pogodak, stvarno. Idite vas dvije van i obavite ono što trebate.

Dva muškarca sjedila su ondje u nevinoj tišini i osluškivala otvaranje stražnjih vrata. Čim su se vrata za njihovim ženama zatvorila, ustali su. Robert Foster krenuo je ravno prema zamrzivaču i izvadio sladoled od vanilije, dok je Henry Britton pojurio prema donjem kuhinjskom elementu, iz kojega je izvadio nizozemsku pitu od jabuke koju im je Glenna ranije kupila u pekarnici i skrila je ondje.

Henry je počeo rezati debelu pitu te je pogledao svojeg suučesnika. - Velik ili srednje velik komad? - pitao je svojega zeta.

- Velik.

Henry je odrezao dva velika komada pite i pažljivo ih stavio na dva tanjura, dok je Robert zabio žlicu u sladoled i izvadio ogromnu kuglu.

- Hoćeš jednu kuglicu ili dvije, Hank?

- Dvije - rekao je Henry.

Pogledali su Glennu koja se zaposleno kretala po kuhinji i pospremala. - Ti si svetica, Glenna.

- Ja sam izdajica.

- Imaš osiguran posao dok god sam živ - uzvratio je Robert uz smiješak.

- Vaše supruge bi me otpustile da znaju na što me tjerate vas dvojica.

- Mi bismo te ponovno zaposlili rekao je Henry i zatvorio oči, uživajući u plemenitom okusu zabranjenih šećera i masti. Pogledao je svojega zeta, čiji je izraz krajnjeg zadovoljstva bio isti kao i njegov.

Mislio sam da Mary i Rose nikada neće otići. Bojao sam se da ćemo morati čekati da odu na spavanje.

Vani je Mary stajala na tratini i leđima okrenutih prema kuhinjskom prozoru razgovarala s majkom o razmještaju stolova za sutrašnju zabavu. - Mislim da bismo trebale to učiniti - rekla je Rose.

- Idem po Henryja i Roberta da nam pomognu.

- Ne još - ironično je rekla Mary. Nisu još pojeli desert. Rose je ljutito stavila ruke na kukove. - Što ovaj put jedu?

- Nizozemsku pitu od jabuka.

- Moramo otpustiti tu Glennu. Dok Conchita nije otišla u mirovinu, ona nije imala pristup kuhinji.

Mary je rezignirano uzdahnula i odmahnula glavom. - Glenna samo sluša naredbe. Osim toga, oni bi ju ponovno zaposlili. Osim tih potajnih poslastica, jedu niskokaloričnu hranu koju mi pripremamo i znam da se Robert pridržava toga za doručkom i ručkom. - Počela je pomalo pomicati težak stol, a Rose joj je pomogla. - Doktor mu je jučer rekao da mu se razina kolesterola napokon smanjuje - dodala je Mary.

- A što je s krvnim tlakom?

- Ne pitaj.

SEDMO POGLAVLJE Jahalište se nalazilo na laganoj uzvisini, tridesetak metara desno od konjušnice. Bilo je okruženo niskom, bijelom ogradom te je sada bilo lijepo osvijetljeno ogromnim, novim živinim sijalicama postavljenim na visokim stupovima, koje su jahalište osvjetljavale gotovo poput dnevnog svjetla i istodobno bacale sve drugo u sjenu.

Sa svojeg mjesta izvan konjušnice, Diana je gledala kako Spence silazi s konja i počinje voditi zgodnog dorata po jahalištu da se malo ohladi. Rekao je nešto Corey, na što se ona nasmijala dok je hodala pokraj njega, a Diana se zadovoljno nasmiješila što Corey uživa.

Umjesto da ga dijeli s Dougom i Barb Hayward te s Dougovim ocem i jednom od Spenceovih brojnih i neizbježnih prijateljica, kao što su Corey i Diana očekivale, Corey ga je imala samo za sebe.

Haywardovi su se u zadnji tren sjetili da moraju ići na proslavu rođendana jednog rođaka, a Spence je bio sam.

Ni Diana se nije loše provodila. Ona je imala Colea samo za sebe.

Uspijevanje da ga vidi što je češće moguće, a da to ne izgleda isplanirano, bila je druga najteža stvar koju je ikada napravila, dok je prva bila ta da je njemu i svima drugima tajila svoje osjećaje prema njemu.

Gotovo sve Barbine prijateljice bile su zaluđene njime. Bio je visok, osunčan, imao je široka ramena i uske kukove, U uskim, udobnim trapericama i majici kratkih rukava, iz svakog centimetra njegovog mišićavog tijela isijavala je snaga i sirovi seksipil. Zbog njegovog pomanjkanja društvenog statusa, nedostatka novca i zbog neuglednog posla u konjušnici, bio im je zabranjen. I zbog toga im je bio beskrajno privlačniji.

S njima nije htio razgovarati o sebi, što ga je činilo zagonetnijim i još neodoljivijim.

Bio je nedostižan, što ga je činilo još poželjnijim.

Bio je otporan na njihove poglede, na njihov novac i na njihove smicalice. A zbog toga im je bio izazov.

Budući da Colea nisu mogle prisiliti ili navesti na to da govori o sebi, satima i satima su nagađale o njegovoj obitelji i prijateljima kod kuće te su izmišljale grozna iskustva zbog kojih on želi zaboraviti svoju prošlost. Činile su sve kako bi privukle njegovu pozornost: od toga da su pokušavale očijukati s njim i oblačiti najuže hlače i najotvorenije

majice, do toga da su ga tražile da pogleda nepostojeće uganuće gležnja ili ozlijeđeni zglob i da su se pretvarale da padaju na njega kad su silazile s konja.

Diana je gledala Coleove reakcije na pokušaje svake djevojke da očijuka s njim te je ubrzo shvatila da je njegov otpor bio jači što je očijukanje bilo izravnije. Prema blažim prijestupnicama ponašao bi se kao da su djeca: veselo ih je zadirkivao i obraćao im se svisoka, zbog čega bi njima bilo neugodno. Odvažnije prijestupnice dobile bi mnogo nepodnošljiviju kaznu: tjednima bi bile podvrgnute hladnom i suzdržanom držanju. Nažalost, obje taktike tjerale su djevojke da pronađu način kako da pridobiju njegovu naklonost, zbog čega je djelovao još moćnije i poželjnije.

Tijekom protekle dvije godine, gotovo je svaka djevojka koja je jahala kod Haywardovih u određenom trenutku tvrdila da je on učinio ili rekao nešto čime bi dao naslutiti da gaji neko potajno zanimanje baš za nju. Proljetos je svaka od devet djevojaka uložila deset dolara u okladu koja će ga prva poljubiti. Diana nije sudjelovala u tome, tvrdeći da joj on jednostavno nije privlačan, ali ponudila se da čuva novac te se u sebi molila da nikada neće morati iznos dati pobjednici. Dok su djevojke spavale kod Haywardovih jednog dana u travnju, Barb je tvrdila da je ona noć prije dobila okladu. Pola sata je svojim prijateljicama prepričavala uzbudljive, maštovite i vrlo nevjerojatne pojedinosti o ljubljenju s njim i maženju koje je uslijedilo.

Baš kad je Diana pomislila kako će povraćati ako bude morala slušati još jedan opis položaja njihovih tijela, Barb se srušila na krevet i prasnula u smijeh. - Prvi april! - povikala je, a ostale cure odmah su ju počele gađati kokicama zbog njezine šale.

Iako je Diana bila jako očajna prije nego što je Barb priznala da se šali, svejedno nije ni izrazom lica ni riječima odala kako se osjeća. Ni tada ni sada.

Pogledala je preko ramena i vidjela da Cole stavlja hranu u kantu u zadnjem boksu te je znala da će joj se ubrzo pridružiti. Znala je mnogo više o njemu od ostalih djevojaka, jer je ona provela mnogo vremena sama s njim.

Točno je znala kako pod sunčevom svjetlošću njegova kosa izgleda poput ulaštene ebanovine; vidjela je kako njegov iznenadni blistav osmijeh može ublažiti krute ravnine njegovog lica i pretvoriti njegove oči u tekuće srebro; osjetila je njegove ruke na svojemu struku kada bi joj prišao s leđa i iz šale ju podigao da ju makne sa svojega puta. Čula je strašan bijes u njegovu glasu kad je iz konjušnice

izvukao jednog Dougovog prijatelja koji je ondje pušio i izvikao se na njega jer je mogao prouzrokovati požar.

Također je vidjela kako je pomogao da se okote mačići dok je nježno mrmljao riječi ohrabrenja njihovoj majci te je također vidjela kako oživljava jednog mačića koji se naizgled okotio mrtav, prstima ga masirajući.

Zapravo je doživjela neke od maštarija o kojima su druge djevojke samo mogle sanjati, ali između Diane i drugih postojale su dvije ogromne razlike: bila je dovoljno pametna da ne pokuša ostvariti svoje maštarije i bila je dovoljno mudra da shvati i prihvati da između njih dvoje neće nikada biti ništa više od ovog ležernog prijateljstva.

Shvatila je da nikada neće znati kako je to kad on stavi svoje usne na njezine niti kako je to kada ju zagrli ili čvrsto privije uza sebe.

Prihvatila je to s tek malim osjećajem žaljenja. Isto tako je znala da ako se on ikada i odluči poljubiti je, ona vjerojatno to neće moći podnijeti niti ga svladati.

Cole se ne bi zamarao slatkorječivošću i uvježbanim strategijama; očekivao bi da mu ona odgovara na sve načine. Ali to nije bilo tako i ona je to znala. Čak i da nije bila beznadno naivna u usporedbi s njim, njih dvoje bili su toliko različiti koliko je to moguće.

Cole je bio izravan, nepromišljen i neprofinjen. Diana je bila suzdržana, oprezna i beznadno pristojna.

On je volio motore i traperice i pohabane putne torbe te je imao potrebu sam si utrti put kroz život.

Ona je voljela BMW i svečane haljine i usklađenu prtljagu te je imala potrebu ostati na ravnim, već utabanim putovima.

Unatoč njezinom filozofskom shvaćanju situacije, Diana je uzdahnula dok je gledala kako Corey hoda pokraj Spencea. Corey je trčanjem za Spencerom Addisonom prizivala razočaranje i nesreću, ali svejedno je bila spremna preuzeti rizik. Diana to nije mogla učiniti.

Cole je završio s hranjenjem konja te joj je tiho prišao s leđa. Nadam se da ne uzdišeš zbog Speneera Addisona - ironično je rekao.

Diana se trgnula s osjećajem krivnje, jer su joj osjetila postala prenapeta u njegovoj blizini. Njegov glas bio je mračan i topao poput noći; mirisao je po sapunu i svježem sijenu; nadvio se nad njom poput neukrotivih i sirovih teksaških planina na zapadu. - Što si time htio reći?

Stao je pokraj nje i stavio nogu na najnižu prečku ograde te je nagnuo glavu prema paru koji je polako hodao prema njima. - Htio sam reći da ne bih volio da nešto stane između tebe i Corey. Vas dvije

ste bliskije od bilo koje dvije rođene sestre koje poznajem, a sramotno je očito da ga Corey želi samo za sebe.

- Zar je toliko očito? - pitala je Diana, zureći u njega u tami i pokušavajući ne primijetiti da njegov rukav dira njezinu nadlakticu.

- Ne isprva. Moraš ju promatrati tridesetak sekundi u njegovoj blizini da vidiš što joj se mota po mislima.

Budući da joj je bilo neugodno razgovarati o tome, no kako nije mogla smisliti neku drugu temu u njegovoj neposrednoj blizini, Diana je slijedila njegov pogled. - Spence odlično jaše - rekla je.

Cole je slegnuo ramenima. - Nije loš.

Diana je poznavala Spencea od djetinjstva te nije mogla dopustiti da tako okalja njegovu sposobnost. - Bolji je od toga! Svi kažu da bi mogao postati profesionalni igrač pola!

- Kakav uzor - rekao je Cole podrugljivim tonom, koji Diana još nije čula od njega. - Nogometni junak na koledžu, “profesionalni” igrač pola i zavodnik bez premca.

- Zašto si rekao ovo zadnje? - pitala je Diana, zabrinuta zbog Corey.

On ju je zajedljivo pogledao. - Ovdje ga nikada nisam vidio, a da ga neka prekrasna djevojka ne obasipa s takvom pozornošću kao da obožava nekog junaka, što Corey i ti radite večeras.

- Ja? - povikala je Diana, gledajući ga razjapljenih usta, na rubu da prasne u smijeh. - Ja? Cole je proučavao njezino podignuto lice. - Očito ne - priznao je i polagano se nasmiješio. Ponovno je pogledao Corey i Spcncca, koji su polagano hodali prema konjušnici. - Nadam se da neće slomiti srce Corey. Strašno je zaljubljena u Addisona. Večeras je potrošila cijeli film na njega.

- To ništa ne znači - lagala je Diana. - Znaš koliko Corey voli fotografiju. Sada radi na fotografiranju u pokretu, a budući da je Spence jahao...

- Još se nije bio popeo na konja, Diana.

- Aha. - Diana se ugrizla za usnicu, a onda je neodlučno pitala: Misliš li da je Spence primijetio što ona osjeća prema njemu?

Cole je znao da je odgovor na to pitanje i više nego potvrdan, ali nije htio uzrujati Dianu, a sada kada je znao da ona nije jedna od mnogobrojnih obožavateljica Addisona, bio je toliko blagonaklon da mu ipak pripiše neke zasluge. – Ako je primijetio, ili mu to ne smeta ili je preveliki kavalir da bi joj povrijedio osjećaje.

Cole je stavio oba lakta na ogradu te su on i Diana nekoliko minuta proveli u ugodnoj tišini. Cole je napokon rekao: - Ako nije zbog Addisona, zbog koga ti onda srce jače kuca u posljednje vrijeme?

- Zbog Georgea Sigourneyja - dosjetila se Diana.

- A je li taj Sigourney vrstan jahač poput Addisona? Ili je samo riječ o bogatom snobu?

- Gospodin Sigourney odlučuje o upisima na Sveučilište Southern Methodist te mi je poslao pismo da sam primljena, a od toga mi je poskočilo srce.

- Diana, to je prekrasno! - prekinuo ju je sa zapanjujućim osmijehom na licu. - Zašto mi nisi prije rekla?

Zato što mi ništa drugo nije važno kad sam s tobom, pomislila je

Diana. - Čekala sam pravi trenutak - rekla je.

On ju je zbunjeno pogledao, ali nije joj proturječio. - Jesi li odlučila koji će ti biti glavni predmet?

Kad je odmahnula glavom, on je patronizirajućim glasom mudre odrasle osobe koja savjetuje obično dijete rekao: - Ne brini zbog toga.

Imaš puno vremena da se odlučiš.

- Hvala ti - rekla mu je Diana i iskosa se nasmiješila. - A što je s tobom? Jesi li već odlučio što ćeš biti kad odrasteš?

Zahihotao je zbog njezinog drskog pitanja. - Da - rekao je. - Što?

- Bogat - potpuno je uvjereno odgovorio.

Diana je znala da on studira financije, ali detalji njegovog cilja bili su joj nepoznati. - Imaš li na umu neki plan?

- Imam neke zamisli.

Spence je na jahalištu okrenuo konja prema konjušnici, a Corey je znala da se njihovo druženje bliži kraju čak i prije nego što je Spence rekao: - Moram ići. - Pokušavala je smisliti nešto pametno ili šaljivo, ali u njegovoj blizini Corey gotovo nije mogla misliti. - Obećao sam Lisi da ću doći po nju u devet - dodao je.

- Oh - mrzovoljno je rekla Corey, oneraspoloživši se zbog ove loše vijesti. - Lisa.

- Zar ti se ona ne sviđa?

Corey se čudila gluposti muškog uma. Ona je mrzila Lisu Murphy, a Lisa je prema njoj gajila iste osjećaje.

Mjesec dana prije Coreyina obitelj bila je na jednoj dobrotvornoj konjičkoj priredbi u blizini San Antonija, a Corey je bila iznenađena i ushićena kad je ondje vidjela Spencea. Budući da je ponijela fotoaparat, uspjela je dobiti nekoliko odličnih spontanih fotografija

Spencea, kao i nekoliko dobrih fotografija konja. Kad je Lisa odvela svojega konja u staju nakon što je osvojila prvo mjesto u paradnoj točki za kasače, Spence ju je otpratio, a Corey ga je slijedila na diskretnoj udaljenosti, nadajući se da će ga još koji put ugledati.

Ogromna staja bila je puna konja, konjušara, trenera, vlasnika i jahača te je Corey bila sigurna da neće biti primijećena. Pretvarajući se da gleda konje, polagano se kretala prolazom, s vremena na vrijeme zastajkujući kao da razgovara s jahačima. Nalazila se gotovo točno preko puta boksa dodijeljenog Lisi kad je Spence krenuo po Coca-Colu za svoju trenutačnu dragu. Corey se brzo okrenula i nije ju vidio, ali ju je zato Lisa vidjela. Stupajućim korakom je izašla iz boksa i stvorila se iza Corey. - Zašto moraš biti takav gnjavež? - planula je Lisa tihim, bijesnim glasom. - Zar ne vidiš da praviš budalu od sebe slijedeći Spencea kamo god ide? A sad se gubi da te više ne vidim!

Ponižena i ljutita, Corey se vratila u gledalište i pridružila se svojoj obitelji na tribinama, ali imala je spreman fotoaparat u slučaju da opet ugleda Spencea. To je bilo jako dobro, jer iako nije vidjela Spencea, vidjela je Lisu kad ju je zbacio konj u sljedećoj točki. Kad je Lisa pala na dupe u prljavštinu i kad joj je pao šešir, a kosa prekrila lice, Corey je uspjela uslikati to i još nekoliko prizora. Jedna slika postala joj je omiljena i dobila je počasno mjesto u njezinoj sobi, iako Spence nije bio na njoj.

Budući da je Spence još uvijek čekao odgovor, ona je slegnula ramenima i krotko rekla: - Recimo da mi Lisa nije tvoja omiljena prijateljica.

- Zašto?

- Vjerojatno ćeš misliti da to nije bitno.

- Da čujem - naredio je.

- Dobro: zlobnija je od dvoglave zmije!

Na to se nasmijao i u rijetkoj gesti izravne blagonaklonosti prema njoj stavio joj ruku oko ramena i brzo ju stisnuo. Corey je znala da je to bio bratski zagrljaj, no bila je toliko ushićena da gotovo nije primijetila vrlo znakovit prizor: Diana je za ogradom stajala pokraj Colea, a njegova je ruka bila toliko blizu njezinoj da su se gotovo dodirivale. Štoviše, Diana i seksi, nepričljiv konjušar Haywardovih izgledali su potpuno udubljeni u razgovor.

To joj je maloprije bilo nevjerojatno, ali kada ih je vidjela ovako jedno pokraj drugoga, uvjerila se da je Diana zaljubljena u njega, bez obzira na to koliko ona to sakrivala ili koliko si ne odgovaraju. Coreyje odmah pokušala smisliti neki način kako da im då još malo vremena, a u tom procesu je došla i do mogućeg rješenja kako da provede još

malo vremena sa Spenceom. - Spence - rekla je - bi li me mogao odvesti kući?

On je odvratio pogled s para za ogradom te je pogledao nju. Neće li te Diana odvesti kući kad ona bude išla?

- Takav je bio plan - priznala je Corey, a onda mu se urotnički nasmiješila i kimnula prema svojoj sestri koja nije slutila što se događa. - Ne želim im pokvariti večer.

On je skupio oči, a onda je brzo pogledao Dianu i Colea. Na licu mu se prvo vidjela nevjerica, a potom razigrana sumnjičavost. - Ne želiš li valjda reći da se Diana zanima za Colea Harrisona?

- Misliš da to nije moguće?

- Mislim da nije.

- Zašto? Zbog toga što on radi u konjušnici? - Corey je zadržala dah, nadajući se da njezin idol neće otkriti manu snobizma.

- Ne zbog toga.

- Zašto onda to nije moguće?

Pogledao je Dianu i uz smijeh odmahnuo glavom. - Ne mogu vjerovati da nisi shvatila da je Diana zadnja cura na svijetu koja bi pala na mračnog, zamišljenog, neprofinjenog lika. Između ostalog, on bi ju sigurno plašio.

- Zašto si toliko siguran u to? - pitala je Corey, iako je i ona mislila isto to ranije toga dana, kada je posumnjala u to što Diana stvarno osjeća.

- Zbog svog superiornog poznavanja žena - rekao nevjerojatnom muškom bahatošću - i odličnog opažanja.

je

s

- Odlično opažanje! - ozlojeđeno se podsmjehnula, misleći na to kako je pao pod utjecaj Lise Murphy. - Kako možeš reći da odlično opažaš, a misliš da je Lisa Murphy slatka kao šećer?

- Govorimo o Diani, a ne o Lisi - podsjetio ju je ugodnim, ali odlučnim glasom.

Kako očito neće povjerovati u to da Diana gaji nježne osjećaje prema Coleu, Corey je mahnito tražila neki drugi razlog kojim bi mu pojasnila zašto Diana treba ostati, a on nju odvesti kući. Diana se htjela družiti s Coleom, a Corey je izrekla jedino uvjerljivo objašnjenje kojeg se dosjetila: - Dobro, ali kvariš iznenađenje jer ti moram reći više od ovoga: Dianu je prije nekoliko godina zbacio konj i otada se boji jahati.

- To znam.

Silno se trudeći da se drži istine, rekla je: - A Cole ju nagovara da jaše, ali znaš kakva je Diana... Ne voli da netko vidi da je nervozna ili uplašena...

Spence je shvatio o čemu je riječ te se nasmiješio. - Diana dobiva privatnu poduku iz jahanja! - logično je, ali netočno, zaključio. - To je odlično! - Kimnuo je prema svojem bi jelom Jeepu Cherokeeju kad su se približili paru za ogradom. - Uzmi svoje stvari pa ću te odvesti kući.

Corey je kimnula i pojurila naprijed nadajući se da se Diana neće usprotiviti i pokvariti njezin plan. - Spence je rekao da će me odvesti kući - rekla je i pogledala Dianu molećivim pogledom, koji je bio toliko očit da se Cole morao suzdržati da se ne nasmije. - Tako možeš ostati ovdje koliko god dugo želiš.

Diana je zurila u nju u posramljenom očaju. Bez Corey, nije imala izliku zašto da ostane ovdje s Coleom, ali htjela je da se Corey odveze kući sa Spenceom. - Dobro - rekla je, odlučivši da će krenuti odmah nakon njih.

Kad je Cole uzeo uzde dorata i poveo najnovijeg stanovnika konjušnice u boks, Diana je gledala kako njezina sestra i Spence ulaze u auto. Čekala je dok zadnja svjetla Jeepa nisu skrenula u zavoju; potom je otišla u konjušnicu po svoju torbicu i ključeve od auta. Na kraju dugačkog hodnika iza ugla, Cole je praznio vrećicu s hranom koju mu je donijela i stavljao ju na radnu plohu sudopera, pokraj malog hladnjaka. Diana je otišla onamo pozdraviti se s njim. - Hvala ti na druženju - rekla je.

- Ne možeš još ići - rekao je, a Dianino srce je poskočilo. - Ako odeš prerano, na kraju ćeš ih sresti na putu kući - rekao je i znakovito se nasmiješio. - A to bi potpuno zbunilo Addisona i vraški osramotilo Corey. Zašto ne ostaneš i ne večeraš sa mnom?

Diani je palo na pamet da bi mogla izbjeći Corey i Spencea ako ode zaobilaznim putem, ali budući da se Cole očito nije dosjetio toga, prihvatila je njegov poziv s veselim smiješkom na licu. - Već sam večerala, ali pojest ću kekse za desert s tobom.

- Možemo jesti na krilu - rekao je, prosudivši da radni stol u njegovoj sobi nije prikladno mjesto.

- Ja ću smisliti nešto drugo - povikala je, kad je već zašla za ugao hodnika.

Dok su se piletina i povrće podgrijavali, Cole je završio s raspakiravanjem hrane; potom je napunio tanjur s ukusnim ostacima hrane i iz kuhinjice izašao u glavni hodnik.

- Sve je spremno - rekla je Diana, uspravila se i posegnula za sklopkom. - Ali s malo manje svjetla ovo će izgledati mnogo bolje, vjeruj mi. - Dok je govorila, ugasila je žarka svjetla hodnika, a Cole je bio iznenađen učinkom koji je postigla.

U manje od deset minuta, Diana je pretvorila tri bale si jena i komad šperploče u osvijetljen stol prekriven crveno-žutonarančastim ručnikom za plažu iz prtljažnika i u klupu u obliku slova “L”, Nasred stola, između dvije petrolejske lampe, stajala je stara zdjela od nehrđajućeg čelika s raskošnim listovima hibiskusa i sa živopisnim narančastim cvjetovima.

- Ovo je jako lijepo - rekao je.

Diana je na to samo slegnula ramenima i nasmiješila se. - Moja mama i baka su uvjerene u to da su ozračje i prezentacija najzaslužniji za dobar obrok.

- Vjerojatno su u pravu - rekao je Cole kad je stavio svoj obrok i tanjur s keksima na improvizirani stol te se spustio na svoju balu sijena. Taj cijeli koncept “prezentiranja” hrane njemu je bio potpuno nepoznat. Morao je još mnogo toga naučiti o stotinama profinjenih i uglađenih sitnica koje su išle s bogatstvom i uspjehom, no trenutačno je bio zaokupljeniji s time kako da dođe do tog bogatstva, nego s društvenom uglađenošću koja će mu potom biti potrebna. - Zadivljen sam - dodao je i ispružio svoje dugačke noge pokraj stola. Ona je sjela na balu s njegove lijeve strane.

- Zašto? - pitala je i odlomila komadić keksa.

- Zato što si ti divna. - Cole to nije namjeravao reći naglas, ali to je bila istina. Između ostaloga, ona je bila vrlo bistra i vrlo staložena.

Bila je mila i nevjerojatno duhovita, ali njezina duhovitost je bila tako nenametljiva, a glas tako tih i ugodan da ga je njezin smisao za humor znao zateći ili ga gotovo nije ni primijetio. No ono što mu se najviše sviđalo kod Diane Foster je to što njega, jednog neuglednog konjušara, nije gledala svisoka.

Obraćala mu se s ljubaznim zanimanjem koje je bilo iskreno, no u kojemu nije bilo ni naznake očijukanja. Tijekom godina provedenih radeći za Haywardove, gotovo sve Barbarine prijateljice tinejdžerice imale su romantične pokušaje prema Coleu, koje je on mudro i pažljivo izbjegavao.

Njihova taktika je često bila napadna, obično jasna, a često i zabavna. No jako mu je smetalo to što su te bogate, mlade fatalne žene mislile da mogu pokušati zavesti “manje vrijedno biće” bez ikakvih posljedica. Prema njegovom mišljenju, njih je trebalo dobro

izdevetati, iako je sada bilo prekasno za takvu kaznu roditelja, čak i ako su njihovi roditelji bili skloni tome.

Diana Foster je u ovome, kao i u svemu drugome, bila prekrasna iznimka. Iznenađivala ga je otkako su se upoznali, a sada ga je iznenadila više nego ikada prije, jer se posramila i ušutjela zbog njegovog iskrenog komplimenta. Znajući da želi izbjeći njegove poglede, pozvala je mačkicu koju mu je pomogla okotiti, a mačkica joj je prišla.

- Kako si samo narasla, Samantha! - povikala je kad je uzela crvenkastu mačkicu i dala joj komadić keksa. Nizak crno-bijeli pas s dugačkom dlakom i nikakvom jasnom poveznicom s bilo kojom poznatom vrstom s pedigreom cijelu joj je večer bio pokraj nogu te je odlomila komad keksa i za njega. - Sjedni, Luke - naredila mu je, a kad ju je pas revno poslušao, dala mu je nagradu.

- Koliko imaš svojih pasa i mačaka? - pitao ju je Cole, gledajući kako puna ljubavi gladi slijepljenu dlaku toga psa, kao da je riječ o samurovini.

- Nemamo ni pse ni mačke.

Cole je bio zabezeknut. Kad su se mačići okotoli, brinula se za njih, igrala se s njima i uspjela je udomiti sve osim Samanthe, te je uspjela nagovoriti Colea tla ju zadrži. Prošle zime, pojavila se držeći prljavog psa lutalicu u rukama te ga je uspjela uvjeriti da i njega zadrži u staji. - Pomoći ću ti da mu daš ime - ponudila se dok se Cole i dalje premišljao hoće li uzeti tu životinju ili neće. - Da ga nazovemo Luke?

- Više nalikuje Skitnici - usprotivio se Cole. - Ili Vreći buha.

- Nalikovat će Lukeu kad ga okupamo.

Cole nije bio imun na te njezine velike zelene oči. Uhvativši psa za kožu na vratu, držao ga je dalje od sebe i otišao potražiti sapun protiv buha i metalnu kantu. Naravno, pretpostavio je da je ona već vlastitu obitelj opteretila s maksimalnim brojem životinja bez kuće.

Uhvatio se te teme kako bi ona prevladala iznenadan nalet sramežljivosti. - Mačkice, zar ti nitko nikad nije rekao da milostinja počinje kod kuće? - ironično je pitao, obrativši joj se nadimkom kojim ju je počeo zadirkivati nakon što ga je nagovorila da udomi Lukea i Samanthu.

Stavila je Samanthu na pod i uzela Lukea kako bi ga milovala na krilu; zatim je zbunjeno pogledala Colea. - Što time želiš reći?

- Zašto sam ja postao skrbnik tom otrcanom napuštenom psu, a ne ti? Pretpostavio sam da si ti već udomila dovoljno beskućnika prije nego što si se obratila meni.

Sjela je na preplanulu nogu te se okrenula postrance, tako da može dragati i Lukea i Sam. - Moj otac je strašno alergičan na pse i mačke. Da nije tako - rekla je dražesnom psu - tebe bih odmah povela kući! Mogao bi spavati u mojemu krevetu...

Blago tom psu. Te su se riječi tako spontano pojavile u Coleovim mislima, da isprva nije primijetio u kojem smjeru se one kreću.

Gledao je kako svjetlo pleše na zidu iza nje i baca vesele sjene tjerajući tminu. Diana je imala istu tu sposobnost da razvedri i proljepša okruženje samo svojom prisutnošću. Jednog dana će biti jedna iznimna žena... I jako lijepa žena, zaključio je.

Kosa joj je bila boje tamnog bakra, s teksturom guste svile, dok joj je koža bila meka i sjajna. Svaki put kad bi ju vidio u posljednjih godinu dana, kao da je bila sve ljepša; koža kao da joj je bila svjetlija, a oči zelenije. Bila je visoka tek metar i pedeset sedam centimetara te mu je jedva dosezala do ramena, ali u žutim pletenim hlačicama i usklađenoj majici s “V” izrezom, izgledala je poput sićušne božice, s dugim, lijepo oblikovanim nogama, punim grudima i uskim strukom.

Također ga je gledala tako da ga je očarala pogledom. Pogled mu je s njezinih crvenkastosmeđih trepavica pao na nježnu izbočinu njezinih grudi, zastavši da pogleda njezine glatke obraze i meke usne...

Shvativši da pravi inventar ženskih atributa nevinog djeteta, Cole im je obojima odvratio pozornost jednim pitanjem, ali bio je bijesan na sebe zbog onoga o čemu je razmišljao... I što je želio. - Suludo je što ne želiš jahati! - otresito je rekao. Zbog njegovog tona i pas i mačka i djevojka su ga zaprepašteno pogledali, ali Cole je bio toliko ljut na sebe što je razmišljao poput nekog perverznjaka da je i dalje nastavio grubim glasom: - Zar nemaš nimalo hrabrosti?

Diana nije mogla vjerovati da joj se obraća takvim tonom.

Istodobno je htjela zaplakati i skočiti, staviti ruke na kukove i zatražiti objašnjenje. No umjesto toga, pažljivo ga je pogledala i tiho rekla: - Nisam kukavica, ako si to mislio.

- Uopće to nisam mislio - rekao je Cole, osjećajući se kao pravi gad. Diana Foster je svim svojim bićem bila nesumnjivo jedna od najhrabrijih, najljubaznijih i najneovisnijih ženskih osoba koje je poznavao. - Zapravo, ja sam se rasplakao kad me konj prvi put zbacio - lagao je kako bi se ona osjećala bolje.

- Ja nisam plakala - rekla je Diana, bespomoćno zavedena prizorom dječačića s crnom, kovrčavom kosom kako plače sa šakama pritisnutim na očima.

- Nisi? - zadirkivao ju je Cole.

- Ne, nisam. Ni kad sam slomila zglob ni kad ga je doktor Paltrona namještao.

- Nisi ni suzu pustila?

- Nijednu.

- Lijepo - rekao je.

- I nije baš - uzdahnula je. - Onesvijestila sam se.

Cole je zabacio glavu unatrag i prasnuo u smijeh; zatim se uozbiljio i pogledao ju tako nježno da je Dianino srce počelo brže udarati. - Nemoj se promijeniti - rekao je promuklim glasom. Ostani ovakva kakva si sada.

Diana gotovo nije mogla vjerovati da se ovo sve događa, da joj on stvarno govori i gledaju na taj način. Nije znala koji je zapravo uzrok tomu, ali nije htjela da to prestane. Još ne. - Smijem li malo narasti? šalila se drhtavim glasom.

Nagnula je glavu, gledajući ga pogledom koji ga je nesvjesno pozivao da spusti svoja usta na njezine nasmiješene usne i Cole je to primijetio. - Smiješ, ali nemoj promijeniti ništa drugo - rekao je, pokušavajući se ne obazirati na njezinu provokativnu pozu. - Jednog dana će naići neki sretnik koji će shvatiti da si ti pravo blago.

Njegova vesela pretpostavka da će neki drugi muškarac pridobiti njezino srce bila je dovoljna da oneraspoloži Dianu. Uspravila se i spustila psa na pod, ali nije zamjerila Coleu na njegovom nepristranom stavu te ju je iskreno zanimalo njegovo mišljenje. - Što ako ja ne budem to mislila o njemu?

- Hoćeš.

- To se još nije dogodilo. Ja sam jedina cura koju znam, a koja nije ludo zaljubljena u nekoga i uvjerena da se želi udati za tu osobu. Podigla je ruku i počela nabrajati na prste svoje prijateljice. - Corey je zaljubljena u Spencera, Haley je zaljubljena u Petera Mitchella, Denise je zaljubljena u Douga Haywarda, Missy je zaljubljena u Michaela Murchisona... - Zgroženo je odmahnula rukom i dovršila: - Mogla bih nabrajati do sutra.

Zvučala je tako očajno, da se Cole osjećao obaveznim razveseliti ju prije nego što promijeni temu. - Daj, sigurno postoji barem još jedna djevojka tvoje dobi koja je dovoljno razumna da ne razmišlja na taj način. - Iako je Cole Barbaru Hayward smatrao tupavom, Diana ju

nije spomenula, pa je on naveo nju kao mogući primjer. - Što je s Barb? Za koga se ona želi udati?

Diana je zgroženo zakolutala očima. - Za Harrisona Forda.

- To se računa - ironično je rekao Cole.

- A tu si i ti - nastavila je Diana, misleći na njegovu vezu s Valerie, iako je znala da će mu time odvući pozornost sa sebe.

- Što je sa mnom?

Djelovao je toliko zbunjeno da je Dianino srce poskočilo puno nade. Tijekom njihovih razgovara u protekle dvije godine, čula je sve o prekrasnoj plavuši iz Jeffersonvillea koja je pohađala Sveučilište u Los Angelesu. Znala je da se dopisuju i da se čuju telefonski nekoliko puta mjesečno te da se uspijeva katkad vidjeti s njom, uglavnom preko ljetnih praznika kad ona dođe kući. - Mislila sam na Valerie.

- Aha. - Silovito je kimnuo, ali to joj nije ništa govorilo, pa je Diana bila još znatiželjnija i još optimističnija. - Jesi li se čuo s njom u zadnje vrijeme?

- Vidio sam ju prije nekoliko tjedana, tijekom proljetnih praznika.

Diani se u mislima pojavio jasan, ali neželjeni prizor kako Cole i Valerie strastveno vode ljubav na nekom slikovitom proplanku ispod zvjezdanog neba. Nekako joj se primitivno okruženje vani činilo prikladnijim za njegov sirovi seksipil. U trenutku slabosti, Diana je u glavnoj hjustonskoj knjižnici zatražila primjerak godišnjaka UCLA 1, gdje je saznala da Valerie ne samo da je aktivna u svojemu ženskom studentskom udruženju, nego i da je izlazila s kapetanom fakultetskog nogometnog tima. Osim toga, bila je visoka i prekrasna, kao i starija i nesumnjivo iskusnija od Diane. Imala je lice i oči nordijske princeze, a osmijeh kao da je bio iz reklame za pastu za zube. Diana se morala potruditi da ju ne mrzi. Zapravo, jedino što kod Valerie nije bilo dobro bile su ocjene. Barem je to Diani bilo zajedničko s Coleom. On je bio odlikaš, kao i Diana. - Kakve su bile Valeriene ocjene na kraju semestra? - pitala je, spustivši se na nisku razinu nadmetanja s njom te se mrzila zbog toga.

- Upisala je parcijalu.

- To nije dobro - promrmljala je Diana. - Znači li to da će morati ići na produžnu preko ljeta, pa ju nećeš moći viđati kad odeš kući?

- Ne idem kući ako znam da ju neću vidjeti - rekao je Cole.

Diana je to i pretpostavila. Iako je znala jako malo o njegovu životu prije nego što je došao u Houston, uspjela je saznati da dolazi 1

University of California, Los Angeles - Sveučilište u Kaliforniji, Los Angeles

iz grada u Teksasu koji se zove Kingdom City i da nema obitelj osim ujaka i rođaka koji je bio pet godina stariji od njega. Brzo je naučila da zabadanje nosa u njegovu prošlost završava nekim otresitim odgovorom ili preranim krajem njihovog druženja koje joj je bilo tako dragocjeno.

Kad je prinio Coca-Colu ustima, Diana je gledala kako zlatno svjetlo svjetluca na njegovu osunčanom vratu i kako obasjava oštre crte njegove četvrtaste brade i snažne vilice. Ali plamen je bio preslab da prodre u crnu tminu njegove guste kose.

Nadala se da Valerie zna cijeniti Coleovu vjernost i odanost; nadala se da ga njegova djevojka neće pokušati pripitomiti i napraviti od njega uglađenog labradora, jer on više nalikuje panteri. Bilo je nešto na toj djevojci koja kao da je izašla iz reklame za pastu za zube što ju je činilo posve neprimjerenom za Colea. Nije bilo lijepo što Diana to misli, ali nije si mogla pomoći!

Cole je pokraj nje malo spustio svoje gazirano piće i oprezno proučavao Dianin silovit, posesivan mrk pogled. - Pijem li kojim slučajem tvoju Coca-Colu? - pitao je.

To je Dianu prenulo iz njezinog maštanja te je brzo odmahnula glavom. Bilo je vrijeme da ode... Zapravo je davno trebala otići jer joj večeras zdrav razum, logika i samokontrola nisu dobro radili. Pomoći ću ti da ovo pospremiš - rekla je i već na nogama počela skupljati tanjure i pribor za jelo.

- Moram učiti za ispite - rekao je i ugasio dvije svjetiljke te je uzeo zdjelu s narančastim hibiskusom - ali imam dovoljno vremena da odigramo jednu partiju pinochlea prije nego što odeš.

Upalio je žarka svjetla u hodniku kad joj je to ponudio, a jaka svjetla odagnala su posljednje tragove njezinih romantičnih maštanja.

Prošle ga je godine naučila kartati pinochle i herčeve; bilo je to tijekom onih rijetkih i prekrasnih poslijepodneva kad je Corey došla vježbati konje, što je voljela raditi, a ovdje nije bilo nikoga. Sada je to sve bilo gotovo, shvatila je Diana. Moralo je biti gotovo jer je iznenada shvatila da više ne može savladati svoje maštarije o njemu. One su joj potpuno izmaknule kontroli. Da ju večeras poljubi, ona bi ignorirala opasnost i dopustila mu to. Dopustila mu? Da ju još malo potakne, ona bi poljubila njega! Tijekom proteklih nekoliko tjedana nekako je počela ugrožavati svoje srce i davati mu ga, a to je bilo opasno za jednu razumnu djevojku koja je već znala da su njezini izgledi vrlo loši i da nikako ne može pobijediti.

- Sad si predobar - rekla je i veselo mu se nasmiješila preko ramena.

- Ne za takvu varalicu kao što si ti - šalio se.

- Stvarno moram ići.

- Shvaćam. - Zvučao je malo razočarano, a Diana je morala odagnati iskušenje da ostane još malo. Još uvijek se kolebala kad se on okrenuo i nestao u svoju sobu. Kad se pojavio da ju otprati do auta, ona je već stavila posude u sudoper, a njezina ljubazna, nepristrana maska već joj je bila na licu. Sama je sebi čestitala na tome jer se uspjela oduprijeti porivu da ostane, a on je ispružio desnu ruku da joj otvori vrata od auta. - Usput... - počeo je kad se Diana okrenula prema njemu da mu poželi laku noć - čuo sam da su cure spominjale proslavu tvog šesnaestog rođendana koju su ti priredili roditelji prije nekoliko tjedana.

Diana je bila previše zaokupljena neobjašnjivim osmijehom koji se pojavio na kutku njegovih usana te nije mogla reći ništa pametno. Napunila sam šesnaest godina.

- Znam - rekao je i iznenada se nasmiješio na njezin zbunjen odgovor, - A u mojem kraju običaj je dati djevojci nešto posebno za šesnaesti rođendan...

Poljubac! Diana je shvatila da će ju poljubiti te su njezini strahovi i obrana popustili pred veseljem i nervoznim iščekivanjem. Spustila je pogled s njegovih svjetlucavih srebrnih očiju na senzualne usne. - Što dajete djevojkama u tvojem kraju - disala je dršćući i zatvorila oči kad napuni šesnaest godina?

- Dar! - pobjedonosno je povikao i ispružio lijevu ruku koju je držao iza leđa. Dianine oči brzo su se otvorile te se uhvatila za vrata auta da ne padne dok je posramljeno i iznenađeno gledala u njegovu ispruženu ruku. U njoj je držao velik predmet čudnog oblika koji je očito sam zamotao u komad novina i povezao nečime što je nalikovalo na vezicu za cipele. Nesvjestan njezinih unutarnjih previranja, približio ga joj je. - Hajde, otvori ga.

Diana se pribrala i nasmiješila mu se pretjerano veselim osmijehom te je povukla jedan kraj prekinute bijele vezice.

- Nije mnogo - upozorio ju je, iznenada zvučeći nesigurno. Papir je pao, a ispod njega nalazila se plišana igračka: bila je to bijela mačka u prirodnoj veličini s ružičastim jezikom, zelenim očima i ceduljicom oko vrata na kojoj je pisalo: “Zovem se Pinkerton”.

- Vjerojatno već imaš desetke egzotičnih plišanih životinja nelagodno je dodao kad ona nije reagirala. - Zapravo, vjerojatno si prestara za plišane životinje.

Bio je potpuno u pravu, ali Diani to nije bilo bitno. Kako bi uštedio novac, živio je u oskudici dobre hrane, ali se toliko potrudio da joj

kupi dar. Bez riječi je iz njegovih ruku uzela običnu, jeftinu igračku, kao da je riječ o neprocjenjivom porculanu; zatim ju je gledala i divila joj se.

Cole je pogledao igračku i pomislio kako se nekome poput nje sigurno doima jeftinom, - To je samo mali znak pažnje... - počeo je u svoju obranu. Iznenađeno je zastao kad je Diana odmahnula glavom da ga ušutka, a onda je privila plišanu životinju na prsa i čvrsto ju zagrlila.

- Hvala ti, Cole - prošaputala je i naslonila obraz na njezinu dlakavu glavu. Smiješeći se, pogledala ga je svjetlucavim pogledom. Hvala ti - ponovno je rekla.

Nema na čemu, pomislio je Cole, no njezina nevjerojatno topla

reakcija kao da je na trenutak onesposobila njegov centar za govor i za razmišljanje. U tišini je zatvorio vrata od auta nakon što je sjela i u tišini je gledao kako zadnja svjetla njezinog auta nestaju za zavojem dugačkog prilaza koji je vijugao kroz drveće i bočnu stranu kuće.

OSMO POGLAVLJE Već je prošlo tri sata otkako je Diana otišla, kad je Cole napokon zatvorio knjigu iz ekonomije i odgurnuo bilješke. Boljela su ga ramena jer je bio pognut za stolom, a imao je osjećaj kao da mu u mozak više ništa ne stane. Nije imalo smisla više učiti; bio je dovoljno pripremljen da dobije peticu iz završnog ispita, ali njemu cilj nikada nisu bile dobre ocjene. On je bio željan znanja, koje mu je bilo potrebno da postigne svoje ciljeve i uživa u njima.

Odsutno je masirao bolna ramena; zatim je naslonio glavu na stolicu i zažmirio da odmori oči te je razmišljao o ujakovu pismu.

Pismo je stiglo ujutro, a vijesti su bile tako dobre, tako nevjerojatno dobre da se Cole nasmiješio dok je kružio ramenima kako bi se riješio ukočenosti.

Prije četiri godine, jedna naftna kompanija ponudila je Calvinu ugovor i deset tisuća dolara za pravo da izbuše probnu bušotinu na Calovoj zemlji. Prva bušotina nije im dala ništa, no sljedeće godine ponovno su pokušali za dodatnih pet tisuća dolara. Kad im ni druga bušotina nije dala dovoljno prirodnog plina da bi čitav pothvat bio isplativ, odustali su, kao i Cal i Cole.

No, prije nekoliko mjeseci Cala je posjetila mnogo veća naftna kompanija te su htjeli bušiti na jednom drugom mjestu na njegovoj zemlji. Cal je rekao da će time samo izgubiti vrijeme i Cole se složio s njim, ali njih dvojica bila su u krivu.

Danas je u pismu od Cala dobio zapanjujuće vijesti da je nova bušotina iznimno bogata i da će se “novac samo slijevati”.

Cole se uspravio, otvorio oči i uzeo debelu omotnicu u kojoj se nalazilo ujakovo pismo i kopija ugovora koji je Cal trebao potpisati s naftnom kompanijom.

Na temelju Calovog izračuna, sljedeće bi godine trebao zaraditi 250 000 dolara, a Cole je znao da je to više nego što je taj stari rančer zaradio u cijelom životu. To je bilo ironično, veselo je pomislio Cole dok je otklapao debeli ugovor: od svib njegovih rođaka koji su se tijekom godina mogli obogatiti, Calvin Patrick Downing bio je zadnji koji će potrošiti neočekivano bogatstvo ili uživati u njemu. Po prirodi je bio škrt, a četvrt milijuna dolara to neće promijeniti.

Umjesto da potroši dva dolara na međugradski poziv i telefonskim putem priopći Coleu odlične vijesti, on mu je poslao pismo i kopiju ugovora običnom poštom. A kako je pisalo u pismu,

razlog zbog kojeg je poslao Coleu ugovor bio je taj što “iz naftne kompanije kažu da su to standardni ugovori i da se ne mogu promijeniti. Mislio sam da nema smisla platiti nekog odvjetnika pijavicu da pročita ove gluposti i da mi onda kaže isto to, ali tebi je pravni fakultet blizu. Pitaj jednog od tih studenata pijavica da ga pogledaju ili ga pak sam pogledaj pa mi reci misliš li da kompanija Southfield Exploration ima neki skriveni adut u rukavu.”

To je bio Cal: pretjerano štedljiv. Škrt. Tvrd na novcu.

Cal je izrezivao kupone iz novina, sam se šišao, sam si krpao hlače i cjenkao se za svaki centimetar žice da ogradi piliće. Više od ičega je mrzio rastati se s dolarom.

Ali svoj prvi ček na deset tisuća dolara za probnu bušotinu dao je Coleu tako da može ići na fakultet.

A godinu dana poslije, Cal mu je dao i drugi ček na pet tisuća dolara.

Kao usamljen, buntovan mladić, Cole je često stopirao da prijeđe šezdeset pet kilometara do Calvinove kuće, gdje je Cole pronalazio razumijevanje i toplinu koje mu vlastiti otac nije mogao dati. Samo je Calvin razumio njegovu isfrustriranost i vjerovao je u njegove snove i Cole ga je zbog toga volio. Ali Calvin nije Coleu nudio samo puste priče i ohrabrujuće riječi; dao je Coleu svoj novac kako bi Cole mogao imati pravu budućnost, daleko od Kingdom Cityja: vedru, obećavajuću budućnost s neograničenim mogućnostima. Zbog toga je Cole imao osjećaj odanosti i dužnosti prema njemu, koji su nadilazili sve njegove druge osjećaje.

Ugovor koji mu je Cal poslao bio je napisan na petnaest stranica i bio je pun sitnih slova i pravnog jezika. Calvin je na marginama olovkom napisao neke svoje komentare, a Cole se nasmiješio zbog pronicljivosti starog lukavca. Calvin se ispisao iz škole nakon drugog razreda srednje jer je morao raditi, ali jako je volio čitati te se sam obrazovao, a po znanju je mogao dobiti počasnu diplomu. No Cole nije imao namjeru dopustiti ujaku da potpiše ove dokumente dok ih ne pregleda neki kompetentan, iskusan odvjetnik, specijaliziran za najam zemlje u svrhu bušenja nafte i plina. Cal je bio lukav, ali u ovom slučaju Cole je znao da bi se starca lako moglo nasamariti.

Nakon četiri godine provedene u Houstonu, Cole je čuo, pročitao i vidio dovoljno toga da zna kako posao stvarno funkcionira. Znao je da ne postoji standardni ugovor koji se ne može promijeniti i znao je čije interese obično štite sastavljači ugovora.

Kada se sutra Charles Hayward vrati s poslovnog puta iz Philadelphije, Cole će ga pitati da mu kaže tko je najbolji odvjetnik za

takve poslove u Houstonu. Bilo je opće poznato da se Coleov poslodavac prvobitno obogatio naftom. Hayward će znati s kim bi se Cole trebao posavjetovati oko ovog ugovora, te će mu spremno dati i svoj savjet.

Za razliku od mnogih pripadnika visokog društva koje je Cole upoznao dok je radio ovdje, Charles Hayward nije bio ni napuhan ni slab ni umišljen. U dobi od pedeset godina, bio je pun energije, vrijedan, izravan i pošten. Imao je stroge kriterije za sve: za svoje radnike, obitelj, pa i za konje. Oni koji nisu ispunili njegova očekivanja - bilo da je riječ o zaposlenicima, lovačkim psima ili konjima - ubrzo bi morali napustiti njegov posjed, ali prema onima koji su ispunili njegova očekivanja odnosio se s poštovanjem. Kad je bio kod kuće, svaku večer bi došao u konjušnicu te bi šetao širokim hodnikom i dijelio mrkvu i srdačno milovao divne konje koji su nastanjivali iznimno moderne boksove.

S vremenom je sve više cijenio Coleovo znanje o konjima i njegovu obazrivost prema njima, te se na kraju između dvojice muškaraca rodila neka vrsta prijateljstva. Kad je Hayward noću dolazio posjetiti svoje voljene životinje, često bi ostao na kavi s Coleom te bi razgovarao s njime i tako mu polako postao neka vrsta mentora; nudio mu je savjete i dijelio s njim znanje o dvije teme koje su najviše zanimale Colea, a to su bile posao i novac.

Kada je bila riječ o tim temama, Charles je bio pronicljiv, inteligentan i snalažljiv. Ustvari, Cole je otkrio da taj čovjek ima samo jednu slabu točku, a to je njegova obitelj. Haywardova prva supruga i njihovo jedino dijete poginuli su u zrakoplovnoj nesreći prije dvadeset pet godina, a njegova tuga bila je toliko snažna i dugotrajna da je još uvijek bila tema prošaputanih razgovora njegovih prijatelja koji su dolazili u konjušnicu.

Prije sedamnaest godina se ponovno oženio, a njegova nova supruga odmah mu je rodila sina i kćer, u dvije godine razmaka.

Hayward je obožavao svoju novu suprugu Jessicu; njoj i njihovoj djeci dao je ono najbolje što se novcem može kupiti te se odmah nadao da će oni s vremenom ispuniti njegova nadanja i očekivanja.

Cole mu je mogao reći da je u krivu. U tom području, Cole je svojemu mentoru mogao pokazati bolne primjere kojima bi otkrio posljedice razmaživanja djece i vjerovanja nevjernoj ženi.

Cole je iz osobnog iskustva i promatranja znao da je Jessica Playward prekrasna, razmažena, promiskuitetna, nemoralna četrdesetogodišnja kuja.

Njezina petnaestogodišnja kći Barbara gajila je takvo poštovanje i strah prema njoj, da je ta nelijepa tinejdžerica bila pravi beskičmenjak te je samo slijedila druge i bila je još bespomoćnija zbog svih tih materijalnih dobara kojima ju je Charles obasipao, zbog luksuza koji nije morala zaslužiti ni dobrim ocjenama ni ičim drugim.

Doug Hayward bio je jedan šarmantan, neodgovoran i zgodan šesnaestogodišnjak, no Cole je smatrao da za njega još ima nade.

Unatoč neozbiljnoj nezrelosti, Cole je u njemu s vremena na vrijeme vidio izravnost Charlesa Haywarda i ponešto oštre pronicljivosti koja je krasila starijeg muškarca. Ocjene su mu bile prosječne, no Coleu je povjerio da mu je rezultat državne mature vrlo visok.

Cole je pogledao na sat, vidio da je prošlo jedanaest te je istegnuo ruke i suzdržavao se da ne zijevne. Izašao je na hodnik i posljednji put se prošetao dugačkim prolazom da provjeri je li sve u redu prije nego što ode na spavanje.

DEVETO POGLAVLJE Jessica Hayward sišla je s trake za trčanje u sobi za vježbanje koja je bila spojena s velikom spavaćom sobom. Uzela je ručnik i stavila ga oko vrata. Odjevena u uske bijele hlačice i pripijeni crveno-bijeli top, ušla je u spavaću sobu, osjećajući se puna energije, nemirno i usamljeno. Njezin suprug vratit će se kući tek sutradan, no čak i da je Charles bio ovdje, ne bi joj mogao dati ono što je ona željela. Željela je seks... Vrući, grubi, zahtjevan, strastveni seks od kojeg ti se ošamuti um. Nije htjela onaj mlaki, pristojni, predvidivo dosadan seks koji je Charles nazivao “vođenjem ljubavi”. Uopće nije htjela voditi ljubav; htjela je ludilo. Nije željela Charlesa... Željela je Colea.

Bijesna na sebe zbog toga što bespomoćno žudi za jednim bahatim, neposlušnim mačo zaposlenikom koji se po društvenom statusu nipošto nije mogao mjeriti s njom, prišla je baru ugrađenom u ormar i iz hladnjaka izvadila skupu bocu chardonnaya. Otvorila je bocu i natočila si vino u čašu sa zlatnim rubom; potom je prišla prozorima koji su gledali na stražnje dvorište i konjušnicu s lijeve strane. Zatvorila je oči i zamislila si živopisan prizor s Coleom i njegovim širokim, mišićavim ramenima, s njegovom kožom sjajnom od znoja dok je prodirao u nju s neumornom grubom silinom, u kojoj je uvijek uživala.

Bedra su joj se nesvjesno stegnula pri tim strastvenim sjećanjima te je iskapila svo vino iz čaše i okrenula se od prozora. Maknula je ručnik i odvojila malo vremena da se počešlja, a potom je uzela bocu vina i još jednu čašu i ponijela to sa sobom.

Vrata kćerine sobe bila su zatvorena, ali ispod njih dopirala je svjetlost, pa se Jessica oprezno kretala hodnikom i potom stražnjim stepenicama.

Vani je noćni zrak bio vruć i sparan, omaran od mirisa gardenija koje su cvale u gredicama uz stazu koja je vodila u konjušnicu.

Mjesečina je obasjavala kamenu stazu koja je vijugala kroz hrastove, ali Jessici ona nije bila potrebna da pronađe svoj put: ovo noćno putovanje napravila je mnogo puta u snovima, a često i u javi. Držeći bocu vina i dvije čaše, ušuljala se kroz bočna vrata konjušnice, sretna jer je klimatiziran zrak dodirnuo njezinu vlažnu kožu.

Ne želeći se zamarati time da upali svjetla na glavnom hodniku, tiho je zaobišla ugao i stala na vratima njegove sobe. Bio je okrenut leđima, a ona je uzbuđeno čekala da skine majicu i baci ju na stranu.

Prigušeno svjetlo svjetiljke na njegovu radnu stolu naglašavalo je

namreškane mišiće na njegovim ramenima i leđima koja su se sužavala prema struku, a kad je posegnuo za dugme tom na hlačama, ona je počela brže disati.

Vjerojatno ga je uzbunio taj gotovo neprimjetan zvuk, jer se brzo okrenuo i prostrijelio ju pogledom koji je prvo bio zbunjen, a potom uznemiren. - Vraški si me prestrašila, Jessica!

Jessica je podigla čaše i bocu s vinom i ušetala u njegovu sobu kao da ju ona posjeduje, što je zapravo i bila istina.

- Vidjela sam da gori svjetlo, a budući da oboje ne možemo spavati, mislila sam da bismo mogli zajedno ovo popiti.

- Zapravo, ja sam umoran i ne želim da me netko ometa.

- Ne moraš biti tako grub - rekla je Jessica i sjela na rub njegovog radnog stola te je jednu dugačku, tanku nogu prekrižila preko druge, a sandala joj je visjela na nalakiranim prstima. - Nisam te dugo vidjela i samo sam te došla posjetiti - dodala je kad se nagnula u stranu da im natoči vino.

- Stvarno, samo to? - sarkastično je pitao Cole kad je odmjerio njezin oskudan top, hlačice koje su previše otkrivale i zavodljiv osmijeh. Namjerno je posegnuo za svojom majicom, no ona je odmahnula glavom, a osmijeh joj je postao neumoljiv i odlučan.

- Nemoj se oblačiti, dragi. Volim te gledati u ovakvom izdanju.

- Jessica - oštro je rekao - nećemo ponovno prolaziti kroz to.

Gotovo je, nema više, to je to. Rekao sam ti, umoran sam. - Jako nepristojno razgovaraš sa svojom poslodavkinjom - rekla je, skliznula sa stola i podigla ruku prema njegovom obrazu.

- Kvragu, prestani! - odbrusio joj je Cole i naglo trznuo glavom. U tom trenutku jedino je tako mogao izbjeći njezin dodir. Kao posljednju mjeru bio je spreman upotrijebiti fizičku silu da ju otjera, ali zapravo ju nije htio dirati. Nije bio siguran hoće li svojim dodirom probuditi njezinu groznu narav ili još gore, njezinu strast. Iza njega se nalazio krevet, a kako ju nije htio dirati, na trenutak je bio zarobljen. Jessica je shvatila da je zarobljen te je krenula prema njemu s pobjedonosnim smiješkom na licu.

- Jessica... - upozorio ju je Cole. - Udana si, pobogu!

- Znam to - rekla je, skinula top i bacila ga na krevet iza njega.

- Sviđa mi se tvoj muž - rekao je Cole, bezuspješno ju pokušavajući zaobići.

Ona ga je začuđeno pogledala razrogačenih očiju te je stavila ruke na leđa da otkopča grudnjak. - I meni se sviđa - rekla je.

Da njegova nevolja nije bila tako ozbiljna i grozna, Cole bi se nasmijao zbog apsurdnosti te situacije: pred njim se skidala jedna prekrasna žena, te mu se svojim tijelom ispriječila da ne pobjegne dok je nevino tvrdila da joj se sviđa njezin muž, kojemu je pokušala nabiti rogove. - Nisam raspoložen za striptiz - upozorio ju je.

- Ubrzo ćeš biti - obećala mu je dok su joj naramenice grudnjaka klizile niz ruke.

- Tebi uopće nije poznat koncept bračne vjernosti, zar ne? - pitao ju je i stavio ruke na naramenice da joj ne skliznu sa zglobova.

- Uvijek sam vjerna kad je Charles u ovom gradu - rekla je, a pogled joj je postao strastven dok je rukama klizila po zamršenim tamnim dlakama na njegovim prsima. - Samo on večeras nije ovdje, a ti jesi, a meni je dosadno.

- Onda se prihvati nekog hobija - rekao je Cole i uhvatio joj ruke, Ona se grleno nasmijala i čvrsto ga zagrlila oko vrata te se počela trljati o njegove bokove.

Cole nije bio ni zaveden ni uzbuđen, nego je gubio i živce i strpljenje. - Upozoravam te - rekao je, uhvatio ju za zglobove i maknuo joj ruke. - Nemoj nam dodatno otežavati.

Ona je senzualno micala kukovima trljajući se uz njega te se znakovito nasmijala i rekla: - Hm, nije baš krut, ali je zato velik...

Na hodniku izvan njegove sobe iznenada se upalilo fluorescentno svjetlo kad je netko upalio glavna svjetla konjušnice, a Cole joj je stavio ruku na usta.

- Cole? - dubokim, prijateljskim glasom povikao je Charles Hayward, udaljen tek desetak metara od njegove sobe. - Vidio sam da ti gori svjetlo pa sam odlučio pogledati našeg novog stanovnika. Kako ti se sviđa?

Ispod Coleove ruke, Jessicine usne počele su drhtati, a oči su joj se razrogačile od panike.

- Odmah dolazim! - povikao je Cole kad je maknuo ruku s njezinih usta.

- O, dragi Bože! Moram otići odavde! - rekla je Jessica, a cijelo tijelo joj se ukočilo.

Tako se silno tresla da bi se Cole sažalio nad njom da ih oboje nije ugrozila. Kao što je znao iz prošlih noćnih posjeta Charlesa Haywarda u konjušnicu, taj čovjek će otići do čajne kuhinje i napraviti si šalicu instant-kave; zatim će očekivati da mu se Cole pridruži dok bude obilazio boksove tako da mogu razgovarati o svakom konju. To je tijekom godina postao ugodan ritual za oba muškarca, a Cole je inače

uistinu uživao u Charlesovim posjetima, pogotovo kad bi on ostao i kad bi razgovor krenuo u drugim smjerovima. Hayward je bio načitan i upućen u nevjerojatan niz raznolikih tema... Koje se nisu odnosile na njegovu suprugu.

- Slušaj me! - rekao je Cole, a glas mu je bio tih i silovit kad je uzeo njezinu odbačenu majicu i gurnuo joj je u ruke. - On je u kuhinjici, pravi si instant-kavu.

- Znači da priječi jedini izlaz odavde! - zadihano je rekla. Zarobljena sam!

Cole to nije htio komentirati. - Nemoj još paničariti - upozorio ju je jer je izgledala izbezumljeno od straha. - Zatvorit ću vrata od sobe, a on neće dolaziti ovamo, pa te neće vidjeti.

- Moram se vratiti u kuću!

- Cole? - povikao je Charles. - Želiš li kavu?

- Ne. Ne, hvala - odgovorio je Cole, već se krećući prema vratima, tijelom zaklanjajući pogled tako da Charles ne može vidjeti polugolu, uspaničenu ženu koja je stajala nasred njegove sobe, držeći majicu na grudima.

Ostavio ju je ondje i zatvorio vrata za sobom te je bos i gol do pasa ušao u čajnu kuhinju, gdje je Charles upravo miješao instantkavu u šalici s toplom vodom iz sudopera. - Dakle - rekao je stariji muškarac, i nasmiješio se Coleu pun očekivanja - što misliš o konju za polo?

- Nije loš - rekao je Cole, a onda se natjerao da izmisli neku jadnu šalu. - Ne znam kako igra polo, ali kao konj dobro izgleda. - Konj za polo nalazio se tek nekoliko boksova dalje od ulaza u Coleovu sobu, a Cole se bojao da će Jessica odmah pokušati pobjeći s mjesta pokušanog zločina i da će tako vjerojatno biti uhvaćena. - Možda biste htjeli pogledati nogu riđe kobile - predložio je, namjerno hodajući prema drugom kraju konjušnice.

Charles je zabrinuto podigao pogled i krenuo za Coleom širokim hodnikom. - Što je bilo s njezinom nogom? - Jučer ju je ozlijedila dok je skakala.

- Tko ju je jahao? - pitao je Charles, suosjećajući s prekrasnom skakačicom koju je on često volio jahati.

- Barbara - odgovorio je Cole.

- Onda mi je jasno - rekao je Hayward sa zgroženom grimasom na licu. - Pokušavam biti strpljiv s Barb, ali do sada nije bila dobra ni u čemu što radi. Osim u telefonskim razgovorima o dečkima. To joj jako dobro ide.

Cole mu nije ništa odgovorio, nego je samo otvorio teška vrata od hrastovine te je Charles za njim ušao u boks. Dao je Coleu svoju šalicu s kavom i sagnuo se da osobno pogleda nogu u zavoju velike kobile. Nije jako natečeno - rekao je. - Ona mast koju ti pripremaš strašno smrdi, ali odlična je. I dalje mislim da bi trebao biti veterinar - dodao je i ispravio se mnogo brže nego što je Cole želio te je potapšao kobilu prije nego što je krenuo van iz boksa. - Nikada nisam vidio da se netko bolje odnosi prema životinjama nego ti.

- Ne bi me ni izbliza tako voljele da im guram antiparazitsku cijev kroz nos - rekao je Cole i odsutno pogledao niz hodnik. Ostao je bez daha kada se na vratima njegove sobe pojavilo Jessicino lice; potom je mahnito jurnula hodnikom, prekrivajući gole grudi svojim crvenobijelim topom. Cole se naglo okrenuo da prepriječi put Charlesu Haywardu te je tom prilikom udario šalicu s kavom o njegovu ruku te se kava prolila po sijenu i po Charlesovoj košulji.

- Što je to... - počeo je Hayward, no prekinuo je svoj zatečeni uzvik i počeo brisati kapljice.

- Žao mi je - rekao je Cole.

- U redu je, napravit ću si drugu. Ti možeš staviti našeg novog stanovnika na duži povodac da vidim kako se kreće. Imao sam vremena samo pola sata da ga pogledam u Memphisu i to u boksu. Pogledao je Colea, koji je se htio okrenuti, te ga je pitao: - Je li sve u redu? Kao da si malo nervozan večeras.

Cole je odmahnuo glavom te je hodnikom krenuo za njim i zapravo počeo vjerovati da je Jessica sretno pobjegla i da večeras od njezine budalaštine neće ispasti ništa gore. No laknulo mu je malo prerano. - Ovo je čudno - rekao je Charles Hayward dok je prolazio pokraj Coleove sobe. - Jasno sam vidio kako večeras zatvaraš vrata kad si izašao iz svoje sobe.

- Vjerojatno su se otvorila sama od sebe... - započeo je Cole, no glas mu je iščeznuo kad je Hayward naglo zastao sa zbunjenim osmijehom na licu i gledao u nešto u Coleovoj sobi.

- Pretpostavljam da si imao društvo, a ja sam te prekinuo - rekao je Hayward. - A mlada dama je sada pobjegla ili se skriva...

Cole je slijedio njegov pogled i ugledao čipkasti bijeli grudnjak kako leži na podu pokraj Coleovog nepospremanog kreveta, ali prije nego što je uspio reagirati, stariji muškarac zapazio je nešto mnogo gore od grudnjaka, a njegov izraz lica prvo je bio zbunjen, potom optužujući, a potom bijesan.

- Nisu li to moje čaše za vino? - pitao je; potom je zakoračio naprijed i podigao bocu vina da vidi naljepnicu. - A ovo je Jessicino omiljeno...

- Posudio sam ga - počeo je Cole. - Ne, ukrao sam ga... - rekao je, pokušavajući spriječiti neizbježno kad je Hayward otišao do stražnjeg izlaza konjušnice i ugledao bijelu točku kako trči prema stražnjim vratima kuće.

- Kujin sine! - planuo je Hayward te se okrenuo i zamahnuo desnom rukom i sa zapanjujućom snagom šakom udario Colea u bradu. - Prokleti gade!

Na trenutak se riješivši neizbježnog razotkrivanja, Jessica je pobjegla u kuću i stepenicama potrčala u svoju sobu, no kad je provirila kroz prozor, vidjela je kako se njezin suprug bijesno u polutrku iz konjušnice kreće prema kući. - O, Bože - izustila je, dršćući od straha kad se njezin lagodan život počeo raspadati. - Što da radim...? - prošaputala je i mahnito gledala po mračnoj sobi, tražeći način kako da izbjegne katastrofu.

Malo dalje niz hodnik, Barbara je malo poglasnila kasetofon, a Jessicu je preplavio nalet nadahnuća, - Barbara! - povikala je Jessica i uletjela u sobu svoje zatečene kćeri, te je za sobom zalupila i zaključala vrata.

Barbara je podigla pogled s časopisa koji je čitala, a izraz lica prvo joj je bio zbunjen, a potom zabrinut. - Mama... Što je bilo?

- Dušo, moraš mi pomoći. Samo napravi ono što ti kažem i nemoj ništa ispitivati, Ja ću ti se odužiti...

DESETO POGLAVLJE Dallas, 1996.

Dobar dan, gospodine Harrison! Čestitam! - povikao je čuvar kad je Coleova limuzina prolazila kroz glavni ulaz ultramodernog kompleksa kompanije “Unified Industries”, koja se prostirala na površini od pedeset jutara, nedaleko od “E-Systemsa” Rossa Perora. Ravan prilaz s četiri trake krivudao je kroz lagano brdovit krajolik prošaran drvećem te je prolazio pokraj ogromne fontane i umjetnog jezera. Za lijepog vremena, zaposlenici koji su radili u sedam dugačkih, ostakljenih zgrada povezanih zatvorenim prolazima, često su se ondje okupljali na ručku.

Limuzina je polako prošla pokraj upravne zgrade, te je nastavila voziti pokraj laboratorija za istraživanje, gdje su trojica muškaraca u bijelim kutama živahno razgovarala prilazeći ulaznim vratima.

Limuzina je napokon stala ispred diskretnog znaka na rubniku, na kojemu je pisalo “uredi direktora”.

- Čestitam, gospodine Harrison - rekla je recepcionarka kad je Cole izašao iz dizala na šestom katu.

Cole je odgovorio kratkim, odsutnim kimanjem i nastavio hodati recepcijom, koja je od ureda bila odvojena visokim zidom od tikovine na kojemu je stajao znak korporacije. Ondje su posjetitelji koji su imali dogovoren sastanak čekali u luksuznoj udobnosti na svjetlozelenim kožnim sofama, okruženim morem gustih orijentalnih tepiha na kojima su se nalazili elegantni stolovi od mahagonija i ukrasni namještaj s intarzijama od sedefa ili pak s rubovima od mjedi.

Ne obazirući se na suzdržanu raskoš recepcije, Cole je skrenuo desno iza zida od tikovine i nastavio hodnikom s tepihom prema svojemu uredu, kao kroz maglu primijetivši da je ovdje neobično tiho.

Dok je Cole prolazio pokraj glavne sobe za sastanke, zaustavio ga je Dick Rowse, direktor odjela za oglašavanje i odnose s javnošću. Cole, možeš li doći na trenutak? Čim je Cole ušao u krcatu prostoriju, počeo se otvarati šampanjac, a četrdeset zaposlenika zapljeskalo je zbog zadnjeg uspjeha ove korporacije: riječ je bila o kupovini uspješne elektroničke firme s unosnim ugovorima s državom koji će im poboljšati bilancu i s novim računalnim čipom u fazi testiranja. Kompanija “Cushman Electronics” bila je u vlasništvu dva brata, Kendalla i Prenticea

Cushmana te je bila predmet neprijateljskog preuzimanja od strane nekoliko velikih korporacija, a javna bitka bila je krvava i nasilna.

Danas je firma “Unified Industries” proglašena pobjednikom, a mediji su potpuno poludjeli.

- Čestitam, Cole - rekao je Corbin Driscoll, direktor računovodstva, kad je stavio čašu sa šampanjcem u Coleovu ruku.

- Govor! - povikao je Dick Rowse. - Hoćemo govor - uporno je vikao veselim tonom čovjeka koji se osjeća obveznim učiniti da svi budu opušteni i da sve izgleda lijepo, ali i tonom čovjeka koji je previše popio. U ovom slučaju njegovo ponašanje nije bilo primjereno, jer veselo prijateljstvo između rukovodećih zaposlenika i njihovog vrijednog predsjednika uprave zapravo nije postojalo.

Cole ga je nestrpljivo pogledao, a potom je popustio i održao “govor”. - Dame i gospodo - rekao je kratko se nasmiješivši radi reda - upravo smo potrošili sto pedeset milijuna dolara na kupovinu kompanije koja neće vrijediti ni pola toga iznosa ako ne budemo taj računalni čip uspješno plasirali na tržište. Predlažem da bismo se svi trebali pozabaviti smišljanjem načina kako da smanjimo gubitke ako se to dogodi.

- Nadao sam se da ću dobiti citat koji ću moći prenijeti medijima - rekao je Rowse. - Telefon mi zvoni kao lud otkako je prije dva sata objavljeno priopćenje.

- To prepuštam tebi. Smišljanje primjerenih citata za medije je tvoj posao, Dick, a ne moj - odgovorio je, a potom je krenuo prema svojemu uredu, ostavivši za sobom Dicka Rowsea koji se osjećao prekorenim i sve ostale zaposlenike, koji su se malo oneraspoložili.

Skupina se razišla za nekoliko minuta, a u sobi za sastanke ostali su samo Rowse, njegova nova pomoćnica Gloria Quigley i Corbin Driscoll.

Gloria Quigley je prva progovorila. Visoka, plava i privlačna tridesetogodišnjakinja bila je najmlađi i najnoviji član rukovodstva. Kakvo razočaranje - rekla je i ljutito uzdahnula. - Na Wall Street u se digla prava uzbuna jer je “Unified Industries” oteo “Cushman” “Intercorpu” Matta Farrella i još dvojici velikih igrača. Mi smo svi euforični, službenici su ponosni, a podvorničko osoblje je vjerojatno zaplesalo - dovršila je - ali čovjeka koji je sve osmislio kao da nije briga.

- O, briga ga je - rekao joj je Dick Rowse. - Kad ovdje budeš radila šest mjeseci, shvatit ćeš da je Cole Harrison upravo pokazao iznimno zadovoljstvo. Zapravo, nisam ga nikada vidio sretnijeg nego sada.

Gloria je u nevjerici pogledala dva direktora. - Kakav je kad nije sretan?

Corbin Driscoll je odmahnuo glavom. - To ne želiš vidjeti.

- Ne može biti tako strašno - proturječila je Gloria.

- Misliš? - našalio se Corbin. Pokazao je na svoju gustu, besprijekorno počešljanu sijedu kosu. - Nisam imao nijedan sijedi pramen prije dvije godine, kad sam počeo raditi za Colea. - Dvojac se nasmijao, a on je dodao: - Ta lijepa, visoka plaća i povlastice koje si dobila kad si došla raditi ovamo dolaze s nekim obvezama.

- Kao na primjer? - pitala je Gloria.

- Kao na primjer javljanje na telefonske pozive usred noći jer Cole ima novu zamisao i želi da ju ti provedeš u djelo - rekao je Dick Rowse.

- I bolje ti je da naučiš spakirati stvari i uhvatiti avion u sat vremena preko vikenda - dodao je Corbin - jer naš predsjednik uprave ne živi ni prema satu ni prema kalendaru.

- Preko vikenda? - povikala je Gloria pretvarajući se užasnuto. -

Morat ću početi isključivati telefonsku sekretaricu kod kuće petkom navečer!

- Drago mi je da si to spomenula - rekao je Rowse i ironično se nasmijao kad je iz džepa izvadio mali crni predmet. - Ovo je dar za tebe, kojime ćeš zamijeniti telefonsku sekretaricu. A to je ujedno i pokazatelj da si ovdje na važnom položaju.

Gloria je odmah ispružila ruku, a Rowse joj je na dlan stavio pager. - Dobro došla u “Unified Industries” - ironično je rekao. - Ako si pametna, spavat ćeš s tim pagerom.

Svi su se nasmijali, ali kad se prijavljivala za ovaj posao, Gloria je znala da će se od nje zahtijevati mnogo toga. Zbog tih izazova taj joj je posao i bio privlačan.

Prije nego što je zatvorila svoju tvrtku za odnose s javnošću kako bi došla raditi za “Unified Industries”, pročitala je svaki članak koji je mogla pronaći o agresivnom, zagonetnom poduzetniku koji je ušao u povijest stvaranjem vrlo velikog i vrlo unosnog konglomerata prije tridesete godine.

Iz osobnog iskustva je već vidjela da je on vrlo strog i zahtjevan poslodavac, sa suzdržanim, nestrpljivim držanjem koji ne potiče bliskost, čak ni među starijim članovima rukovodstva, koji su prema njemu bili oprezni i puni poštovanja.

Djelovao je jednako nezainteresirano za to hoće li si stvoriti neprijatelje kao i za to kakva će mu biti slika u javnosti, no mahnito je branio ugled korporacije.

Najviše pozornosti je pridavao korisničkoj službi. Kao posljedica njegovih strogih, visokih kriterija, “Unified Industries” s pravom je bila na glasu kao korporacija s korisničkom službom bez premca i to u svakoj firmi pod njezinim korporativnim okriljem. Bilo da je nova kupljena firma bila posrnuli proizvođač lijekova, mali lanac trgovina brzom hranom ili velika tekstilna kompanija, prva naredba Harrisonovom timu koji je bio zadužen za preuzimanje kompanije bio je taj da korisničku službu dovede na izvrsnu razinu “Unified Industriesa”.

- On je potpuna zagonetka svima u poslovnom svijetu, pa i ljudima ovdje - rekla je Gloria, razmišljajući naglas. - Nitko zapravo ne zna ništa o njemu. Ja ga pratim otkako je došao na naslovnice novina tijekom preuzimanja “Erie Plasticsa” prije dvije godine. Jedan prijatelj mi je rekao da budući magistri ekonomije proučavaju njegove tehnike preuzimanja.

- Pa, to s “Erie Plasticsom” i nije bilo tako složeno. Ja ti mogu dati kratak pregled što se zapravo ondje dogodilo, a ne moraš biti budući magistar ekonomije da bi to shvatio - ironično joj je rekao Corbin.

Ona ga je prodorno pogledala. - Slušam.

- Zapravo, razlog zbog kojega je Cole uspio je taj da je konkurenciju lišio vremena i novca. Kad druge korporacije odluče kupiti neku kompaniju, oni odvažu koja je vrijednost te akvizicije za njih i koji je trošak novca i vremena. Ako troškovi postanu previsoki, oni se povuku. To je ustaljena praksa među uspješnim korporacijama diljem svijeta. Tako Coleovi suparnici igraju. Dok se bi je bitka, neprestano procjenjuju što mogu izgubiti i što mogu dobiti; zatim pokušavaju predvidjeti sljedeći potez suparnika na temelju procjene što on može izgubiti i dobiti.

- Cole je drukčiji. Kad nešto želi, on se ne zaustavlja dok to ne dobije, bez obzira na to koliko cijena bila visoka. Njegovi suparnici napokon su to shvatili, a to Coleu daje još veću prednost. U posljednje vrijeme, kada odluči nešto kupiti, drugi potencijalni kupci se obično povuku i prepuste mu to, ne želeći se upuštati u nevolju i trošak borbe s njim. Zapravo je to njegovo oružje i zbog toga pobjeđuje.

- A što je s “Erie Plasticsom”? Nakon toga je postao legenda.

Corbin je kimnuo. - U slučaju “Erie Plasticsa”, bilo je pet zainteresiranih strana, a mi smo bili prvi. Članovi uprave te firme

zapravo su pristali na našu velikodušnu ponudu, no kad su iznenada uskočile druge kompanije, članovi uprave odlučili su iskoristiti tu situaciju i povećati cijenu. Cijena i zahtjevi “Erieja” su stalno rasli, dok tri manje kompanije napokon nisu odustale. Tako smo u igri ostali samo mi i “Intercorp”, ali kad su manje kompanije odustale, “Intercorp” je dobio ponudu od jedne druge kompanije koja se bavi proizvodnjom plastike i koja im se više i sviđala tako da se “Intercorp” povukao, a mi smo ostali jedina zainteresirana kompanija za “Erie”. Dan nakon što se “Intercorp” povukao, Cole je uzvratio članovima uprave “Eria” ponudivši manju cijenu nego na samom početku. U “Erieju” su se pobunili zbog toga i neki su suosjećali s njima, ali više nisu dobivali ponude, jer preuzimanja i akvizicije koštaju cijelo bogatstvo, bez obzira na to pobijediš li ili izgubiš, a Cole je stajao sam u ringu poput pobjednika u teškoj kategoriji koji je s podignutim šakama u rukavicama čekao, spreman da se obruši na sljedećeg protivnika ako netko bude zainteresiran za “Erie”. Ostalo je povijest: “Unified” je dobio kompaniju za proizvodnju plastike za manji iznos nego što je vrijedila, a Cole je o sebi stvorio negativnu sliku u javnosti i cijeli niz novih neprijatelja.

- Ne mogu učiniti ništa po pitanju njegovih neprijatelja - rekla je Gloria - ali namjeravam učiniti nešto po pitanju naših odnosa s javnošću.

- Colea nije briga stvara li si neprijatelje. Njega je briga za “Unified” i za pobjeđivanje. To sam zapravo maloprije htio reći: Cole Harrison platio bi koliko god je bilo potrebno da dobije “Erie”, bez obzira na cijenu. Kao da mu je pobjeda jednako važna kao ono što želi dobiti; možda čak i važnija.

- S takvim suženim vidnim poljem, očekivala bih da ga u poslu prati neuspjeh, a ne takav silan uspjeh.

- Bila bi u pravu da Cole Harrison nema još jedan poseban dar osim upornosti - nevoljko je rekao Dick Rowse dok je u svoju čašu točio viski iz bara sobe za sastanke.

- Koji je to dar?

- Dar predviđanja - rekao je. - Ima nevjerojatnu sposobnost da predvidi neki trend, promjenu, potrebu i da bude spreman kapitalizirati to mnogo prije konkurencije.

- Ne zvučiš kao da se diviš tome - zbunjeno je rekla Gloria.

- Divim se tom daru, ali ne i tom čovjeku - izravno je rekao Rowse. - Što god da radi, radi s nekim zamršenim skrivenim planom, koji je samo njemu poznat. Izluđuje analitičare s Wall Streeta jer ga ne

mogu procijeniti. Zapravo, izluđuje sve nas jer ga ni mi ne možemo procijeniti.

- Zvuči kao intrigantan čovjek - rekla je Gloria i skrušeno slegnula ramena zbog različitog mišljenja.

- Zašto misliš da je Cole Harrison čovjek? - poluozbiljno ju je pitao Rowse. - Ja imam razloga vjerovati da je on zapravo robot s umjetnom inteligencijom, visok metar devedeset i odjeven u odijelo vrijedno osam tisuća dolara. - Kad su se njegovi sugovornici nasmijali, on se malo oraspoložio. - Vi se smijete, ali imam dokaze koji potvrđuju moje mišljenje. Ne igra golf, ne igra tenis, ne zanima ga profesionalan sport niti bilo koji oblik društvenog života. Ako i ima nekog prijatelja na ovome svijetu, on nikome nije poznat. Njegova bivša tajnica mi je rekla da mu žene upućuju jedine telefonske pozive koji nemaju veze s poslom. Žene ga - završio je Rowse i optužujućim pogledom pogledao Gloriju - očito smatraju čarobnim.

- Time tvoja teorija o robotu pada u vodu, Dick - našalio se Corbin.

- Ne nužno - odgovorio je Rowse. - Kako možemo znati da se najnovijom tehnologijom u robotici ne može napraviti muški robot s...

- Žao mi je što moram prekinuti ovu poučnu raspravu - slagala je Gloria kad je ustala i odložila svoju čašu na stol - ali imam posla i bolje mi je da ga se prihvatim. Gospodina Harrisona možda nije briga za svoju sliku u javnosti, ali ona utječe na korporaciju, a mi smo plaćeni za to da ju poboljšamo. Dok je danas ovdje, trebali bismo ga nagovoriti da na konferenciji za medije govori o poslu s kompanijom “Cushman”, o budućim korporativnim planovima i sve to.

- Neće pristati na to - upozorio ju je Rowse kad je ustao. - Ja sam ga već pokušao nagovoriti.

- Idemo onda s dvostrukim snagama pa ćemo vidjeti hoćemo li prevladati.

- Već me odbio. Možda ćeš imati početničku sreću ako budeš sama pokušala, pod pretpostavkom da ga uspiješ dobiti nasamo.

Colea Harrisona je bilo mnogo lakše dobiti nasamo nego dobiti njegovu pozornost. Gloria je to shvatila nekoliko trenutaka nakon što je primljena u njegov ured od kroma i stakla, sa srebrno-bijelim tepihom i namještajem od tamnocrvenog antilopa.

Proteklih deset minuta sjedila je ispred stola Colea Harrisona i pokušavala ga uvjeriti da pristane na konferenciju za medije, dok je

on potpisivao dokumente, razgovarao s tajnicom, telefonirao i uglavnom ju ignorirao.

Iznenada ju je pogledao u oči. - Što ste govorili? - rekao je kratkim tonom osobe koja naređuje drugome da nastavi, što je i radio.

- Ja... - Gloria je zamucala zbog tog hladnog, oštrog pogleda, no onda je nastavila. - Pokušala sam objasniti da nam konferencija za medije ne bi samo pomogla u ovom trenutku, nego da je ona ključna.

U tisku je preuzimanje “Cushmana” već uspoređeno s pokoljem.

Gubitnici su ukazivali na nepravilnosti prije nego što je bilo gotovo...

- Ja igram da pobijedim. Pobijedio sam. Oni su izgubili. To je jedino važno.

Gloria ga je pogledala ravno u oči i odlučila čak ugroziti svoj posao. - Prema vašim protivnicima i mnogima na Wall Streetu, gospodine, vi igrate nepotrebno grubo i nemilosrdno. U medijima ste prikazani poput nekog neobuzdanog vuka koji više uživa u ubijanju nego u samoj hrani.

- To je vrlo slikovito, gospođice Quigley - odgovorio je s prezrivom zajedljivošću.

- To je činjenica - ona se usprotivila, uvrijeđena zbog njegovog zajedljivog tona.

- Ne - uzvratio joj je - ovo je činjenica: firmu “Cushman Electronics” osnovao je jedan genij prije šest desetljeća, ali sa svakom novom generacijom njegovi nasljednici bili su sve ljeniji i gluplji. Ti nasljednici, koji su se našli u upravnom odboru, rođeni su u velikom bogatstvu, školovali su se na najboljim fakultetima i unatoč tome što su “Cushman” i ulaganje dioničara vodili u propast, bili su toliko uvjereni u svoju nadmoć da nisu vidjeli što ih čeka. Nisu mogli vjerovati da neće uskočiti neki školski drug iz nekadašnjeg bratstva i spasiti ih priljevom gotovine koju bi protratili ili na sebe ili na to da se suprotstave novim pokušajima preuzimanja.

- Umjesto toga, izgubili su od mene, od jednog skorojevića s dna društvene ljestvice i to im je ponižavajuće; to vrijeđa njihov profinjeni senzibilitet. Zato su ukazivali na “nepravilnosti”. Nismo bili na čajanci i slijedili pristojne rituale; borili smo se u bitci. A poslije bitke postoje samo pobjednici, gubitnici i loši gubitnici.

Cole je čekao da ona prizna poraz i da se povuče, ali ona je samo sjedila ondje i tvrdoglavo šutjela, ne želeći se složiti s njim. - Dakle? pitao ju je nakon nekoliko trenutaka.

- Postoje načini da se bitka vodi tako da pobjednik ne izgleda kao barbar, a odnosi s javnošću ključni su u tome.

Cole je znao da je ona u pravu, ali nije se baš htio suočiti s time i priznati to. Dok je Cole svoju kompaniju pretvarao u ogroman konglomerat sastavljen od unosnih poduzeća, neprestano je vodio pravne i gospodarske bitke sa samozadovoljnim aristokratima poput onih koji su sjedili u upravnom odboru “Cushmana” i svaki put kad je pobijedio, imao je osjećaj da ga mrze jednako silovito zbog toga što je uspješno upao u njihove redove kao i zbog toga što im je oduzeo plijen. Kao da im je šteta koju je Cole nanio njihovom osjećaju za neranjivu nadmoć bila jednako odvratna kao financijska šteta koju je nanio njihovim bankovnim računima i portfeljima.

Coleu je osobno njihov stav bio smiješan, a ne uvredljiv i bilo mu je zabavno to što je, kada je došlo do korporativnih bitki pri preuzimanju druge kompanije, on uvijek bio prikazan poput nemilosrdnog razbojnika koji maše buzdovanom, dok su njegove mete bile nevine žrtve, a njegova konkurencija vitezi na bijelim konjima. Prava istina je bila ta da su ti uglađeni vitezovi unajmljivali plaćenike u vidu odvjetnika i računovođa i burzovnih analitičara da odrade “prljavu” borbu iza leđa, a kad bi njihov protivnik bio preslab da pruži bilo kakav otpor, oni bi otmjeno ušetali na korporativno bojno polje i profinjeno držali sablju. Nakon kratkog, simboličnog dvoboja, prislonili bi oštricu na čelo kako bi uljudno pozdravili žrtvu, zatim bi zabili tu oštricu u žrtvu i odšetali s polja, ostavljajući drugim plaćenicima da riješe pravni nered i pokopaju žrtvu.

Za razliku od takvih korporativnih duelista, Cole je bio ulični borac kojega je zanimala samo pobjeda, a ne ugled ili pak stjecanje prijatelja ili pak pokazivanje elegantnosti i umijeća na bojnom polju.

Kao posljedica toga, tijekom godina stekao je mnogo neprijatelja i malo prijatelja, kao i ugled nemilosrdnog poslovnjaka koji je dijelom bio zaslužen i beskrupuloznog krvnika koji uopće nije bio zaslužen.

No to ga nije mučilo. Životni neprijatelji, nepravedne javne optužbe i zamjeranje bili su cijena uspjeha. Cole je tu cijenu platio ne žaleći se, kao i drugi odlučni vizionari koji su poput njega u posljednja dva desetljeća uspjeli steći ogromno bogatstvo od zemlje koja više nije bila plodna i to u gospodarskoj klimi koja se smatrala nezdravom.

- Isto su to govorili za Matta Farrella i “Intercorp” krajem osamdesetih - znakovito ju je podsjetio Cole. - A sada je dražesni princ s Wall Streeta.

- Tako je. A tome je djelomično razlog jako dobar publicitet koji je posljedica njegovog burnog braka s popularnom bogatašicom i otvorenijeg pristupa javnosti.

Cole je pogledao prema vratima i kimnuo da pozdravi glavnog odvjetnika korporacije, Johna Nederlyja, kojega je u ured uvela Coleova tajnica. Gloria je pretpostavila da je njezin sastanak s Coleom Harrisonom završio te je poraženo ustala.

- Kada želite održati konferenciju za medije?

Gloria na trenutak nije mogla vjerovati da dobro čuje. - Ovaj... Što prije. Može sutra? To nam je dovoljno vremena da sve pripremimo.

Opet je počeo potpisivati papire koje mu je dala tajnica, ali pogledao ju je i odmahnuo glavom. - Večeras putujem u Los Angeles i ondje ću biti do srijede.

- Može u četvrtak?

Ponovno je odmahnuo glavom. - U četvrtak i petak sam u Jeffersonvilleu, rješavam neko obiteljsko pitanje.

- Onda u subotu? - puna nade je pitala Gloria.

- Može.

Gloria se već počela veseliti u sebi, ali tajnica ju je ponovno oneraspoložila kad je okrenula stranicu na njegovom stolnom kalendaru, pokazala na nešto što je pisalo tamo i rekla: - Bojim se da subota ne dolazi u obzir. Te večeri bit ćete u Houstonu.

- U Houstonu? - pitao je, kao da mu se gadi sama pomisao na to.

- Zašto?

- Idete na bal White Orchid. Donirali ste Klinemanovu skulpturu za dražbu u dobrotvorne svrhe koja će biti prije bala i odat će vam počast zbog vaše velikodušnosti.

- Pošaljite nekoga drugoga.

Svi su iznenađeno podigli pogled kad je Gloria odbacila tu mogućnost. - Ja sam organizirala taj događaj. Ta skulptura bit će najvredniji predmet na dražbi...

- Bit će i najružniji - ubacio se Cole takvim blagim, činjeničnim tonom da je Gloria morala suspregnuti neprikladan smijeh. - Zašto ste ju kupili? - nije se mogla suzdržati da ga to ne pita.

- Rečeno mi je da će to biti dobro ulaganje, a i vrijednost joj je poprilično narasla u proteklih pet godina. Nažalost, sada mi se ne sviđa ništa više nego kada sam ju kupio.

Neka netko drugi ide u Houston u ime korporacije da pobere zasluge.

- Morate ići vi - tvrdoglavo je ustrajala Gloria. - Kad su vam iz odnosa s javnošću predložili da nešto donirate, vi ste bili vrlo velikodušni. Prikupljena sredstva idu Američkoj udruzi za liječenje

raka, a bal je veliki nacionalni medijski događaj. Trenutak je savršen da tamo dobijete malo dobrog publiciteta, nakon čega će sljedeći tjedan ovdje uslijediti konferencija za medije.

Cole je prestao pisati te ju je prodorno pogledao, ali nije mogao pronaći argument kojim bi pobio njezinu logiku, a malo je i odobravao njezinu odlučnu upornost da radi posao za koji ju je ta kompanija plaćala, unatoč njegovom protivljenju i nesuradnji. - Dobro - kratko je rekao.

Ustala je i krenula. Nakon što je napravila nekoliko koraka, okrenula se i vidjela da ju njih dvojica gledaju. - Na televiziji će napuhati posao s “Cushmanom” - rekla je Coleu. - Ako budete imali priliku pogledati vijesti, ja bih ih voljela analizirati s vama i napraviti plan za protumjeru koju ćemo ponuditi na vašoj konferenciji za medije.

Kad je odgovorio, zvučao je kao da je ona došla u opasnost da će izgubiti strpljenje za nju. - Uključit ću vijesti dok se budem pakirao za Los Angeles. - Gloria se počela povlačiti.

Dok je odlazila, Cole se naslonio u stolici i pogledao glavnog odvjetnika korporacije, koji je sa zadovoljnim sjajem u očima gledao kako Gloria izlazi. - Uporna je, zar ne? - primijetio je John kad ih ona više nije mogla čuti.

- Vrlo.

- A ima i dobre noge. - Vrata su se zatvorila za njom, a John je posvetio pozornost bitnim pitanjima zbog kojih je došao. - Ovo je punomoć koju tvoj ujak mora potpisati prije sastanka uprave - rekao je i bacio neke papire na stol od čistog stakla, koje je stajalo na asimetričnim šipkama od kroma koje su Johna uvijek podsjećale na izobličene dječje konstrukcije. - Cole, ne želim biti pesimističan, ali tvoj ujak stvarno mora prepisati na tebe dionice koje ima u korporaciji, umjesto da ti svaki put daje punomoć. Znam da u njegovoj oporuci stoji da si ti jedini nasljednik njegovih dionica, ali svake noći se budim u hladnom znoju razmišljajući o katastrofi koja bi nas snašla ako on postane senilan ili nešto drugo, zbog čega bi ti uskratio svoju punomoć.

Cole je uputio ironičan pogled prema odvjetniku dok je spremao punomoć u aktovku. - Možeš mirno spavati - rekao je. - Okrenuo se na stolici i počeo vaditi fascikle iz komode koja se nalazila iza stola. Cal ima jako bistar um.

- Bez obzira na to - ustrajao je John, obraćajući se Coleovim leđima - on je u sedamdesetima, a stare ljude može se nasamariti da naprave nešto vrlo čudno i štetno. Na primjer, prošle godine je

skupina malih dioničara jedne kompanije za proizvodnju kemikalija iz Indiane odlučila suprotstaviti se spajanju s drugim poduzećem, što je njihov upravni odbor htio progurati. Dioničari su pronašli jednu staricu iz Kalifornije koja je imala u vlasništvu većinu dionica, koje je naslijedila od supruga, te su ju uvjerili da će odluka uprave uzrokovati masovna otpuštanja i da će se njome znatno smanjiti vrijednost njezinih dionica. Zatim su ju otpratili u Indianu, gdje je osobno glasala protiv spajanja i spriječila cijeli proces. Nekoliko tjedana poslije, napisala je pismo upravi u kojemu je tvrdila da je bila prisiljena učiniti to što je učinila!

Cole je zaključao komodu, okrenuo se natrag prema njemu i zabrinutog odvjetnika pogledao s izrazom neskrivenog veselja na licu dok je fascikle spremao u aktovku. Calvin Downing bio je brat njegove majke, a Cole ne samo da je bio bliskiji s njim nego s pravim ocem, nego ga je također poznavao dovoljno dobro da zna da su u Calovom slučaju strahovi odvjetnika smiješni. - Koliko ja znam, nitko, pa ni ja, nikada nije uspio nagovoriti, uvjeriti ni prisiliti Calvina da napravi nešto što nije htio ili da ga spriječi da ne napravi nešto što je htio.

Kad je i nakon toga odvjetnik izgledao sumnjičavo, Cole je naveo prvi primjer koji mu je pao na pamet. - Pet godina sam ga nagovarao da ostavi ranč i doseli se u Dallas, ali nije htio. Sljedećih pet godina sam ga pokušavao uvjeriti da si na ranču sagradi ljepšu kuću, ali on je rekao da ne želi novu kuću i da je to traćenje novaca. Tada je imao barem pedeset milijuna dolara, a i dalje je živio u trosobnoj staroj kući izloženoj propuhu u kojoj je rođen. Napokon je prije dvije godine odlučio otići na prvi i zadnji pravi odmor. Tijekom šest tjedana koliko je bio odsutan, ja sam angažirao izvođača radova koji je doveo čitavu vojsku tesara koji su mu sagradili prekrasnu kuću na zapadnoj strani ranča. - Cole je zatvorio aktovku i ustao. - Znaš li gdje danas živi?

John je čuo ironičan ton u Coleovu glasu te je točno pogodio: - U istoj onoj staroj kući?

- Tako je.

- Što radi sam u toj staroj kući?

- Nije posve sam. Desetljećima već ima istu pomoćnicu i nekoliko radnika koji mu pomažu na ranču. Vrijeme provodi ili uplitanjem u njihov posao ili čitanjem, što mu je oduvijek bio najdraži oblik razonode. On jako voli čitati.

Ovaj posljednji dio nije se uopće uklapao u Johnovu sliku o starom, istrošenom teksaškom rančeru. - Što čita?

- Čita sve što mu dođe pod ruku, a što je vezano uz ono što ga očarava u određenoj fazi života. Njegove “faze” obično traju tri ili

četiri godine, tijekom kojih proždre desetke knjiga o toj temi. U jednom razdoblju čitao je samo biografije ratnih junaka od početka zabilježene povijesti; onda se na neko vrijeme prebacio na mitologiju.

Nakon toga je došla psihologija, pa filozofija, pa povijest i na kraju vesterni i krimići. - Cole je zastao da zapiše nešto na stolni kalendar, a onda je dodao: - Prije godinu dana razvio je snažno zanimanje za popularne časopise, pa čita sve: od “GQ-a” i “Playboya” do “Ladies’ Home Journala” i “Cosmopolitana”. Kaže da su popularni časopisi najbolji odraz stanja kolektivnog uma modernog društva.

- Stvarno? - rekao je John, pažljivo skrivajući instinktivnu nelagodu zbog ekscentričnosti i opsesija jednog tvrdoglavog, starog milijunaša koji u svom vlasništvu ima ogroman udio dionica u “Unified Inđustriesu” i koji bi, ako poželi, mogao nanijeti veliku štetu složenoj korporativnoj strukturi “Unifiedovih” poduzeća, odjela, zajedničkih ulaganja i komanditnih društava. - Je li došao do nekih zaključaka na temelju čitanja?

- Da. - Cole mu se ironično nasmiješio, pogledao na sat i ustao da krene. - Prema Calu, naša generacija besramno je prekršila pravila moralnosti, pristojnosti, etike i osobne odgovornosti te smo krivi za odgajanje nove generacije djece koja uopće ni ne razumije te koncepte. Ukratko, Cal je svojim čitanjem došao do zaključka da Amerika ide u propast isto kao što su u propast otišli drevna Grčka i Rim i iz istih razloga koji su doveli do njihove propasti i pada kada su bile svjetske sile.

John je ustao i došao s njim do vrata ureda, ali Cole je zastao držeći kvaku i rekao: - U pravu si kada kažeš da Cal mora prepisati svoje dionice na mene. To je neriješeno pitanje koje sam davno trebao riješiti, ali sam ga odgađao zbog raznih razloga. Riješit ću to s Calom kad ga budem posjetio krajem tjedna.

- Riješiti? - zabrinuto je ponovio John. - Postoji li kakav problem?

- Ne - rekao je Cole, pomalo neiskreno. Istina je bila ta da nije imao želju objašnjavati nekom neznancu koju je ulogu Cal odigrao u njegovu životu, ili mu pokušati objasniti kakvu zahvalnost Cole osjeća prema njemu... Ili ljubav. Čak i da je htio pokušati, Cole je znao da jednom odvjetniku korporacije nikada neće biti jasno da Coleu puka sentimentalnost brani da pita ujaka da prepiše Coleu dionice koje mu je Cole dao prije četrnaest godina.

“Unified Industries” tada je bio samo jedan nejasan, nevjerojatan Coleov san, ali Cal je slušao njegove planove. S bezgraničnom vjerom u Coleovu sposobnost da će ostvariti svoj veliki plan, Cal mu je posudio pola milijuna dolara da sve započne. To je u to doba bilo

ulaganje koje se sastojalo od njegove zarade od zakupa zemlje u svrhu bušenja nafte i plina, kao i od dodatnog kredita u iznosu od dvjesto tisuća dolara. Cole je tada od jedne banke u Dallasu zatražio kredit u iznosu od 750 000 dolara, koristeći budući prihod Calovih bušotina kao jamstvo. S više od milijun dolara, inteligencijom i obiljem znanja koje je stekao slušanjem Charlesa Haywarda i drugih milijunaša koji su se okupljali u konjušnici Haywardovih, Cole je napravio svoj prvi riskantan ulog u svijetu poduzetništva i financija. Svoj prvi ulog stavio je na jedan od najriskantnijih i potencijalno najisplativijih pothvata: na zakup zemlje u svrhu bušenja nafte i plina.

Kako je vidio da je jedna velika kompanija za bušenje nafte i plina dvaput pokušala bušiti na Calovom ranču i nije uspjela ništa naći, odlučio je kupiti udio u jednoj drugoj, manjoj kompaniji, koja je na kraju uspjela. “Southfield Exploration” bio je u vlasništvu Alana Southa, umišljenog tridesetrogodišnjaka koji je loše vodio tu kompaniju i koji se nazivao “prospektorom” treće generacije, koji je više od ičega volio pronaći naftu i plin na mjestima gdje velikim kompanijama to nije uspjelo.

Alana je tjerao izazov; tražio je adrenalin uspjeha, a ne zarađivanje i ostajanje u plusu. Kao posljedica toga, nije imao dovoljno sredstava te je tražio partnera baš kad mu je Cole ponudio da će uložiti milijun dolara u njegovu kompaniju. Alan nije baš htio Coleu predati potpunu kontrolu nad financijama, ali Cole je bio ustrajan, a Alan nije imao izbora.

Cal je htio da Cole njegovo ulaganje smatra pozajmicom, no ponos je Colea natjerao da ode malo dalje. Inzistirao je na tome da Cal bude ravnopravni partner, ali i na tome da mu vrati pozajmicu te je unajmio odvjetnika da sastavi ugovore. U sljedeće tri godine, Alan je nizao uspjehe, kao i svađe s Coleom, koji mu nije dopuštao da pretjeruje s ulaganjima, bez obzira na to koliko obećavajuće su djelovale pojedine lokacije. Na kraju tog razdoblja, Cole je pristao na to da ga Alan isplati za pet milijuna dolara te su se njih dvojica prijateljski razišla.

Uz Calovo odobrenje, Cole je taj iznos iskoristio da kupi tri pažljivo odabrane male tvornice. Zaposlio je novi tim rukovoditelja, opremio tvornice novom opremom, naglasio važnost korisničke službe i podigao moral zaposlenicima u prodaji. Čim je bilanca neke kompanije izgledala dobro, prodao je tu kompaniju. U slobodno vrijeme proučavao je događanja na burzi i analizirao filozofiju uspješnih brokera i financijskih savjetnika. Na temelju činjenice da se većina stručnjaka uopće ne slaže međusobno u vezi s jednim ili svim važnim pitanjima, Cole je zaključio da su sreća i odabir pravog

trenutka jednako bitni ili čak i važniji od vještina i znanja. Budući da su do tada sreća i odabiranje pravog trenutka već bili na njegovoj strani, okušao se u ozbiljnim ulaganjima.

Na kraju tog trogodišnjeg razdoblja, Cole je pet milijuna dolara pretvorio u šezdeset pet milijuna. Cijelo to vrijeme, Cal je od Colea jedino zahtijevao da u svoj sljedeći poslovni pothvat uključi Calovog drugog nećaka, Travisa Jerrolda. Travis je bio pet godina stariji od Colea te je dolazio iz grada s druge strane Teksasa, gdje je radio za jednog posrnulog proizvođača alata. Imao je završen fakultet, lijepu ženu po imenu Elaine, koja se Coleu jako sviđala i dvoje razmažene djece po imenu Donna Jean i Ted, koji se Coleu uopće nisu sviđali.

Iako je Cole Travisa vidio samo jednom, dok je bio tinejdžer, svidjela mu se ideja odanosti koju bi Travis kao “obitelj” unio u posao te nije imao ništa protiv Calovog zahtjeva.

Cole je počeo tražiti neku isplativu kompaniju na kojoj bi mogao utemeljiti svoju korporativnu dinastiju, kompaniju koja je nudila proizvod ili uslugu za kojom će potreba postajati sve veća.

Pretpostavka da je potreba ključ uspjeha bio je Coleov urođeni dar.

Iako su svi drugi mislili da će IBM i Apple ubrzo imati cijelo tržište računalnog hardvera, Cole je bio uvjeren da bi jeftiniji, ali kvalitetni generički proizvodi mogli zauzeti veći dio tržišta osobnih računala.

Protivno savjetima i mišljenjima svih drugih, kupio je malu kompaniju Hancock i osmislio svoju, novu marku. Utrostručio je broj zaposlenika u prodaji, pojačao kontrolu kvalitete proizvoda i davao silan novac u neprestanu reklamnu kampanju. U dvije godine, računala Hancock prodavala su se na tržištu maloprodaje diljem zemlje i dobivala su pohvalu za pouzdanost i fleksibilnost. Kad je sve sjelo na svoje mjesto, Cole je imenovao Travisa novim predsjednikom uprave Hancocka, a Travisova ushićena žena briznula je u plač zbog zahvalnosti, a Travisu je od nervoze izbio osip.

Travis se pokazao važnim faktorom u obiteljskom poduzeću. Ono što mu je nedostajalo u kreativnosti, nadoknađivao je odanošću, odlučnošću i savjesnom pridržavanju Coleovih uputa. Kad je Cole četiri godine poslije osnovao novi odjel za istraživanje i razvoj u “Unifiedu”, postavio je Travisa na njegovo čelo.

JEDANAESTO POGLAVLJE Ja sam vaša velika obožavateljica, gospođice Foster - rekla je vizažistkinja na CNN-u dok je polagano, pažljivo češljala Dianinu sjajnu kosu dužine do ramena. - Moja majka, sestra i ja svaki mjesec pročitamo vaš časopis od prve do zadnje stranice.

Soba za šminkanje gostujućih sugovornika koji su čekali svoj termin snimanja bila je kao većina drugih u ostalim televizijskim studijima diljem zemlje, samo što je ova na CNN-u bila malo veća.

Dvije dugačke radne površine prostirale su se od jednog do drugog kraja uske prostorije, za kojima su bile postavljene stolice, dva metra udaljene jedna od druge dok su žarko osvijetljena ogledala krasila zidove. Za svakom stolicom za svoje mjesto na površini borile su se staklenke i bočice s kozmetikom i ruževi, olovke za oči, sjenila i čitav niz četki i češljeva.

Ponekad su sve stolice bile zauzete gostujućim sugovornicima koji su se uređivali za snimanje, ali ovog poslijepodneva Diana je jedina imala dogovoreni intervju, a mlada žena koja joj je nanosila šminku prštala je od entuzijazma. - Za sestrin rođendan smo prema receptu vaše bake pravili tortu s pudingom od vanilije. Posuli smo ju sa svježim ušećerenim borovnicama, baš kao na slici u časopisu.

Zatim smo za stolni aranžman uzeli božur, a papir za umatanje ukrasile smo žigovima otisnutim u obliku božura. Ja sam za svoje otiske upotrijebila zlatnu podlogu, ali mama je upotrijebila srebrnu i oboje je izgledalo odlično!

- Jako mi je drago to čuti. - Diana joj se odsutno nasmiješila, ne podigavši pogled s hitnih dopisa koji su joj kasno toga jutra faksom stigli u hotel.

- Mama je napokon uspjela nagovoriti tatu da isproba savjet vašeg djeda za uzgoj velikih, sočnih jagoda i ispale su ogromne, a bile su i jako ukusne! Kad je tata prvi put vidio njihovu sliku u časopisu, rekao je da se koristite fotomontažom i da je vjerojatno riječ o divljim jabukama, ali i njegove su ispale odlične! Poslije je napravio onaj sanduk s kompostom koji je vaš djed pokazao u časopisu. Sada i on od prve do zadnje stranice čita “Foster’s Beautiful Living”, kao i mi!

Imajući osjećaj da bi opet trebala nekako odgovoriti, Diana joj se ponovno nasmiješila prije nego što je okrenula drugu stranicu faksa koji je dobila od ureda “Foster Enterprisesa” iz Houstona. Smijeh je bilo jedino ohrabrenje koje je bilo potrebno ushićenoj mladoj ženi. Gotovo svatko koga znam čita vaš časopis. Obožavamo ideje koje

ondje promičete, a fotografije vaše sestre su stvarno prekrasne! Ajme, kako vaša mama piše o vama, imam osjećaj kao da poznajem cijelu obitelj. Kad je Corey rodila svoje blizankinje, prihvatile smo se heklanja onih prekrasnih malih cipelica za njih. Znate, one koje izgledaju kao visoke tenisice? Nadam se da ih je dobila.

Diana je podigla pogled i po treći put se nasmiješila. - Sigurno je.

Mlada žena nanijela je malo rumenila na Dianine visoke jagodične kosti i zakoračila unatrag. - Ja sam gotova - rekla je pomalo tužno. U stvarnosti ste još ljepši nego na onoj slici na prvoj stranici časopisa. je.

- Puno hvala - odgovorila je Diana, odložila fakseve i pogledala

- Imate još deset minuta prije nego što dođu po vas i odvedu vas u studio.

Kad je ona otišla, Diana je pogledala Cindy Betrillo, direktoricu odjela za odnose s javnošću časopisa “Foster’s Beautiful Living”, koja je došla s njom u Atlantu i koja je sjedila pokraj Diane dok se ona šminkala. - Ima li još fakseva? - pitala je Diana dok je pisala upute na dva dopisa i predavala ih Cindy koja ih je trebala poslati u ured kad se vrate u hotel.

- Ne, to je to - rekla je Cindy i spremila dopise u aktovku. S kratko ošišanom crnom kosom, velikim naočalama i brzim, energičnim pokretima, ta neumorna tridesetdvogodišnja agentica za odnose s javnošću je prema Dianinu mišljenju izgledala kao da stalno traži nešto novo, što će koristiti “Foster’su”. A to je i radila.

Diana je pogledala na sat i napravila grimasu. - Mrzim te intervjue. Oduzimaju mi puno vremena od posla. Sutra imam šest sastanaka, računovođe žele da prijeđemo preliminarni račun dobiti i gubitka, te bih trebala završiti dogovore za novu bogato ilustriranu knjigu. A kasnim sa svime!

Cindy je jako dobro znala kakav ubojiti raspored ima Diana. U dobi od trideset jedne godine, Diana je bila i više nego uspješna poslovna žena; protiv svoje volje je postala slavna osoba, idol iako to nije htjela, a to se dogodilo zato što je nevjerojatno fotogenična i zato što ima sposobnost djelovati smireno iako je situacija kaotična, a ona je tankih živaca. Unatoč Dianinoj želji da skrije svoj privatan život i da se ne ističe, zbog klasičnih crta lica, smirenog držanja i prirodne elegancije postala je sve traženija među novinarima i fotografima, i voditeljima televizijskih talk showova.

Cindy se suosjećajno nasmiješila dok je ponavljala ono što je uvijek govorila u ovakvim okolnostima. - Znam, ali kamere te vole, a intervjui pomažu da se časopisi bolje prodaju. - Nagnula je glavu u

stranu da vidi kako Dianino svijetlonarančasto odijelo od krepa pristaje uz crvenosmeđe pramenove na kosi i zapanjujuće zelene oči.

- Izgledaš odlično - rekla je.

Diana je zakolutala očima, ne obazirući se na njezin komentar. Molim te da na te intervjue šalješ baku ili mamu, pa čak i djeda, ali ne mene. Baka i mama su ideal Fosterovih, one su zaslužne za cijeli koncept, one čine časopis. Pošalji Corey na televiziju, pobogu, ona ima talent za fotografiju zbog kojeg časopis izgleda tako spektakularno. Ja sam samo figura zaslužna za poslovnu stranu i osjećam se kao folirant kad gostujem na tim intervjuima. Osim toga, imam previše posla.

Kad više nije imala argumenata, Cindy je vrlo ugodno i vrlo odlučno rekla: - Mediji žele tebe, Diana. A osim toga - dodala je i snuždeno se nasmiješila - ne možemo više dopustiti da se baka pojavljuje uživo na televiziji. Otkako je ostarjela, više ne pazi što govori. To ti nisam rekla, ali prošli mjesec, kad je bila na snimanju emisije za CBS u Dallasu, voditelj ju je pitao da objasni razliku između časopisa “Foster’s Beautiful Living” i najžešće konkurencije, “New Stylea”.

Cindy je podignutih obrva s loše prikrivenim veseljem čekala da Diana postavi pitanje. - Što je - oprezno je pitala Diana, primijetivši Cindyin izraz lica - rekla baka?

- Rekla je da je gotovo zapalila kuću kad je slijedila upute iz “New Stylea” za ručno oslikavanje svjetiljke.

Diana se prigušeno nasmijala, užasnutog izraza lica.

- Onda je rekla da je jela gips koji je bio ukusniji od posebne vjenčane torte “New Stylea”.

- Dragi Bože! - Diana se sada od srca nasmijala.

- Da je taj intervju išao uživo, zbog bakine iskrenosti sada bismo dobili krasnu tužbu - ironično je nastavila Cindy. - No, ja sam molila voditelja za milost i rekla mu da ne prikaže najsočniji dio intervjua. Cindy se nagnula naprijed i u šali povjerila Diani: - Pristao je, ali moram spavati s njim kad sljedeći put budem došla u Dallas.

- To zvuči razumno - ozbiljno je rekla Diana, a potom su se obje nasmijale. - Baka ne govori takve stvari iz zlobe - rekla je, uozbiljivši se. - Otkako je ostarjela, iznenada je odlučila da ne želi gubiti vrijeme koje joj je ostalo na pristojne laži, ili tako nešto.

- Rekla mi je to u Dallasu. Ali znaš da dogovaram snimanje za Corey i tvoju mamu i baku i djeda kad god mogu. Za njih mogu dogovoriti snimanje emisija u kojima pokazuju svoje prekrasne

projekte i to uvijek bude veliki hit, ali kada je riječ o talk showovima i intervjuima, gledatelji žele vidjeti tebe.

- Da barem napraviš nešto čime bi im promijenila mišljenje.

- Promijeni izgled lica, pa ću možda to i moći napraviti uzvratila je Cindy sa smiješkom na licu. - Postani ružna, udebljaj se.

Postani malo umišljena, ili nametljiva ili neprofinjena. Gledatelji će to odmah primijetiti pa ćeš izgubiti tu privlačnost kojom zračiš na televiziji.

- Hvala, baš mi pomažeš - rekla je Diana.

- Jesam li ja kriva što si postala slavna? jesam li ja kriva što te javnost vidi kao omiljenu božicu kućanskih poslova u Americi?

Diana je napravila smiješnu grimasu kad je ćula tu frazu, koju je smislio jedan voditelj na CBS-u kada je prošle godine vodio intervju s Dianom. - Nemoj nikome reći da već dvije godine kod kuće nisam skuhala pravi obrok, dobro? Ili da sam morala platiti dizajnera interijera da mi sredi stan jer imam previše posla.

- Ne bi to izvukli iz mene ni kliještima - šalila se Cindy, no onda se uozbiljila. Odgurnula je kozmetiku i naslonila kuk na rub radne površine te je vrlo ozbiljno rekla: - Diana, u posljednjih nekoliko mjeseci sam čula da se šališ na taj račun i to me čini sve nervoznijom.

Kad si pokrenula časopis, bila si jedina u tom poslu, ali to se dramatično promijenilo u protekle dvije godine. Znam da ti ne moram govoriti koliko je konkurencija ojačala ili koliko imaju novca ili koliko daleko bi išli da svrgnu tebe i “Foster’s Beautiful Living” s vrha.

Veliki izdavači pokreću svoje časopise i knjige i pokušavaju stvoriti svoje slavne osobe iza toga.

- Ako ti pronađu samo jednu pravu slabu točku, zatući će te s njom, kao i cijeli ideal Fosterovih. Bez obzira na to koliko tvoja majka i baka i svi pomoćnici u časopisu bili nadareni, tebe Amerikanke vide kao pravi ideal Fosterovih.

- Znam da si iscrpljena i znam da silno mrziš ispreplitanje privatnog i poslovnog života, ali sve dok se ne udaš za Dana Penwortha i dok si ne uredite kuću s pregršt lijepih projekata koje smo predstavili u časopisu, ne smiješ si dopustiti ni da se šališ na račun svojeg neobavljanja kućanskih poslova.

Ako konkurencija to dozna, u medijima će te prikazati kao prevaranticu.

Diana je zabacila glavu, trudeći se da ne zvuči ljutico i ogorčeno. Ja vodim veliku korporaciju koja stalno raste. Nemam vremena ručno ukrašavati rubove tapeta.

Cindy je bila zatečena jer je u Dianinu glasu čula tugu te je prvi put primijetila da je Diana, koja je uvijek zračila vitalnošću, optimizmom i spokojnošću, zapravo na rubu živčanog sloma. To nije ni bilo čudno s obzirom na odgovornost koju je imala na sebi. Zbog poslovnog rasporeda gotovo nije imala vremena za privatan život.

Osim toga, natjerala je zaručnika da dvije godine čeka priliku za vjenčanje koje je moralo biti utjelovljenje ideala Fosterovih. - Žao mi je - nježno je rekla Cindy. - Nipošto te nisam htjela uzrujati. Daj da ti nešto donesem. Jesi li za kavu?

- Hvala - odgovorila je Diana i snuždeno se nasmiješila.

- Vrlo rado.

Cindy je otišla i zatvorila vrata za sobom, a Diana se okrenula na stolici. Vidjela je svoj odraz u ogledalu te je ironično odmahnula glavom zbog hirovitosti sudbine. - Reci mi nešto - tiho je rekla svojem odrazu. - Kako je jedna dobra djevojka poput tebe završila na ovakvom mjestu? Žena u ogledalu pogledala ju je s ironičnim osmijehom na licu.

Odgovor je bio tako jasan: nakon iznenadne smrti oca, koji je prije osam godina doživio moždani udar, očaj i nužnost su ju natjerali da poduzme rizik i savlada nemoguće izazove kako bi održala obitelj na okupu. Odabir pravog trenutka i sreća odveli su obitelj mnogo dalje od skromnih nada. Odabir trenutka i sreća i vjerojatno mala pomoć s neba od Roberta Fostera.

Nakon sprovoda, kad im je očev odvjetnik otkrio pravo financijsko stanje, kad je tugujućoj obitelji razglabao o unakrsnoj kolateralizaciji i fatalnom padu burze nekoliko mjeseci prije, samo je Diana shvatila što to znači: nakon što se otplate očevi dugovi, obitelji će ostati samo kuća u kojoj su živjeli i namještaj.

Očajno se trudeći da održi obitelj na okupu, Diana je odlučila mjesno priznati obiteljski dar pretvoriti u posao koji će im donositi dobit. Nekako je uspjela dobiti dobre savjete, osmisliti poslovni plan i posuditi novac koji im je bio potreban za pokretanje posla. A na kraju je uspjela pretvoriti jedinstveni način njihovog života u posao vrijedan više milijuna dolara.

DVANAESTO POGLAVLJE Stojeći za tamnosivim mramornim umivaonikom, s licem prekrivenim pjenom za brijanje i gol do pasa, Cole je prelazio žiletom preko vrata dok je slušao vijesti na televiziji. U radnoj sobi koja je bila povezana sa spavaćom, nalazio se veliki televizijski ekran, ugrađen u zid iza klizne ploče.

Na krevetu mu se nalazio otvoren kovčeg, spakiran za put u Los Angeles, a Michelle im je pripremala piće u blagovaonici. Na CNN-u su predstavljali gošću s kojom će voditi intervju. - Otkako je Diana Foster osmislila i u djelo provela plan kojim je obiteljski “hobi” pretvorila u posao, ne samo da je postala izdavačka časopisa “Foster’s Beautiful Living”, nego i predsjednica uprave uspješne korporacije iz Houstona koja se pod njezinim vodstvom diversificirala i počela baviti proizvodnjom i prodajom Fosterovih proizvoda za kuću, prirodnih sredstava za čišćenje.

Cole se umivao kad je čuo ime gošće te je pretpostavio da je riječ o slučajnosti, no kad je voditelj spomenuo Houston, Cole se uspravio i uzeo ručnik. S lica je brisao ostatak pjene za brijanje na putu prema knjižnici, gdje je stao ispred televizora.

Na njegovom licu se pojavio zadovoljni osmijeh dok je u nevjerici gledao prekrasno lice Diane Foster dok je voditelj izlagao njezinu biografiju: - U posljednje dvije godine, Diana se pojavila na naslovnicama “Peoplea” i časopisa “Working Women”. O njoj su objavljivani članci u novinama kao što su “The New York Times”, “Enquirer” i “Star”. U “Working Womenu” su napisali da je ona “primjer što jedna direktorica može i treba biti”. U “Cosmopolitanu” su o njoj napisali priču pod naslovom “Lijepa, pametna i hrabra žena”.

Voditelj se obratio svojoj gošći. - Diana, jedan televizijski voditelj vas je nazvao “vrhovnom svećenicom obiteljske gracioznosti i ljepote”. Kako se osjećate zbog toga?

Nasmijala se: bio je to onaj nježan, zvonki smijeh kojeg se Cole prisjetio nakon mnogo godina. I nakon svog tog vremena, bilo mu je milo kad je ugledao te čarobne oči i zarazan osmijeh. - Polaskano, naravno - rekla je. - Ali zapravo neopravdano polaskano. “Foster’s Beautiful Living” je obiteljski pothvat i ja činim samo njegov malen dio.

- Imali ste tek dvadeset dvije godine kad ste odlučili plasirati na tržište nešto što je tada pripadalo tek dobro poznatom obiteljskom

životnom stilu u Houstonu. Je li vas ponio mladenački optimizam, ili su vas mučili strahovi zbog rizika koje ste poduzimali kad ste pokretali časopis?

- Mučio me samo jedan strah - ozbiljno je rekla, ali Cole se nasmiješio jer ju je dobro poznavao te je primijetio gotovo neprimjetan tračak humora u njezinom glasu - ali zbog njega nisam mogla spavati prve dvije godine.

Voditelj ju je shvatio vrlo ozbiljno. - Koji je to bio strah?

Nasmijala se. - Neuspjeh! - Voditelj se i dalje smijao kad je ona dodala: - I stvarno moram priznati da je dio bogatstva i uspjeha mojih predaka došao od pljačkanja banaka i krađe stoke. Ustvari, do 1900. godine moj najugledniji predak bio je profesionalni kockar, ubijen u salonu u Forth Worthu jer je varao na kartama.

Stojeći nasred knjižnice bosih nogu i s rukama na kukovima, Cole je zahihotao zbog njezine neusiljene iskrenosti i duhovitosti.

Iza njega je ušla Michelle, noseći pladanj s pićem i kanapeima. Što je tako smiješno? - pitala je kad je stavila pladanj na stol i uspravila se, izravnavajući nabore na svilenim hlačama i košulji.

Cole je odmahnuo glavom, ne skidajući pogled s Dianinog lica na televizijskom ekranu.

- To je Diana Foster - rekla mu je. Michelle je dolazila iz jedne istaknute obitelji iz Dallasa, koja je imala značajne veze u Houstonu te je znala sve skandale vezane uz pripadnike svojeg društvenog sloja. Obiteljski ugled je pretvorila u kapital, posudila je mnogo novaca koji je upotrijebila za pokretanje male firme u kojoj je radila cijela obitelj.

Nitko nije mislio da će uspjeti, ali posao je prerastao u veliku korporaciju. Diana je prvobitno izazvala čuđenje javnosti, a sada je stekla i mnogo neprijatelja.

Cole se odmah naljutio u Dianino ime. - Zašto?

- Dušo, ovo je Teksas, znaš? Ovo je svijet muškaraca, gdje i dalje vlada mit o njihovoj superiornosti i gdje je “mačo” sveta riječ. U Teksasu, bogati muškarci ugađaju svojim ženama i kćerima i patroniziraju ih. Žene i kćeri ne bi trebale biti samostalne, a čak i ako se osamostale, nipošto ne bi smjele biti jako uspješne, a kamoli postati poznatije od njih.

Dok je Cole i dalje razmišljao o neporecivoj istini toga što je rekla, Michelle je prstima prošla kroz kratke, crne dlake na njegovim prsima. - Diana Foster je također lijepa, neudana i vrlo otmjena. Kad to sve zbrojiš, pripadnice mojeg spola prije će joj zavidjeti nego ju voljeti.

Cole je pogledao u njezine dugačke, aristokratske prste s crvenim noktima, koji su se zavodljivo poigravali sa živčanim završecima na njegovim prsima. - Jesi li i ti među njima? - pitao ju je, ali znao je da nije. U dobi od trideset dvije godine, Michelle je bila prepametna, premudra i razumna da trati vrijeme na zavist prema drugoj ženi.

Osim toga, već je izabrala svog kandidata za trećeg muža, a Diana Foster joj nije bila prijetnja.

- Ne - rekla je, zabacila glavu unatrag i pogledala ga u oči. - Ali mijenjala bih mjesto s njom na deset sekundi kada bih mogla. Već sam bila žrtva “ugađanja i patroniziranja” od strane svojega oca i dva muža.

Bila je prekrasna, iskrena i divlja u krevetu. Osim što ga je ona seksualno i intelektualno privlačila, Coleu se stvarno sviđala. Stavio je ruke na njezina leđa i privukao ju k sebi.

- Hajdemo u krevet da ti ja mogu ugoditi i patronizirati te?

Odmahnula je glavom i zavodljivo mu se nasmiješila.

- U tom slučaju - rekao je promuklim, senzualnim glasom - ići ćemo u krevet pa ću dopustiti da ti ugađaš meni i da me patroniziraš.

- Michelle nikada, ni u kojim okolnostima, nije odbila ponudu da ode s njim u krevet pa se iznenadio kad ga je opet odbila. - A da se oženiš sa mnom?

Coleov izraz lica nije se promijenio. Prošaputao je jednu riječ, zatim je spustio glavu i njezinu pobunu ušutkao usnama. - Ne - rekao je.

- Mogla bih ti roditi djecu - rekla je drhtavim glasom kad je on podigao glavu. - Voljela bih imati djecu.

Cole ju je čvrsto stisnuo i strastveno ju poljubio u usta, a ta uzavrela strast nije bila u skladu s ledenom konačnošću njegovih riječi. - Ja ne želim djecu, Michelle.

TRINAESTO POGLAVLJE Zazvonio je telefon na recepciji, a Tina Frederick se javila. - “Foster’s Beautiful Living” - rekla je veselim, energičnim glasom koji je odražavao opći stav svih zaposlenika “Foster Enterprise sa”.

- Tina, ovdje Cindy Bertrillo. Je li se Diana Foster vratila s ručka?

Agentica za odnose s javnošću zvučala je tako napeto i očajno da je Tina smjesta pogledala preko ramena da provjeri miču li se rotirajuća vrata. - Ne, nije još.

- Čim ju vidiš, reci joj da moram razgovarati s njom. Hitno je.

- Dobro, reći ću joj.

- Ti si prva osoba pokraj koje će proći kad ude u zgradu. Ni iz kojeg razloga ne odlazi sa svojeg radnog mjesta prije nego što joj preneseš moju poruku.

- Neću otići. - Kad je poklopila slušalicu, Tina je pokušala zamisliti kakav se to hitan slučaj mogao dogoditi, ali bila je sigurna da će ga Diana riješiti s lakoćom što god da je te da neće pokazivati ni tračak nervoze koja se čula u Cindyinu glasu.

Smirenosti Diani Foster i njezinu smislu za humor divilo se svih dvjesto šezdeset zaposlenika “Foster Enterprise sa”, koji su radili u njihovoj zgradi u središtu Houstona. Od urudžbenog ureda do rukovodstva, Diana je bila poznata po uljudnosti i poštovanju koje je pokazivala prema svakome tko je radio za nju i s njom. Bez obzira na to pod kolikim stresom bila i koliko dugo radila, rijetko bi prošla pokraj nekog zaposlenika da mu se ne nasmiješi ili da ga ne pozdravi.

S obzirom na sve to, nije bilo čudno da je Tina zaprepašteno ustala kad je Diana projurila kroz rotirajući vrata nekoliko minuta poslije, držeći sklopljene novine pod rukom te je prošla pokraj Tininog stola. - Gospođice Foster... - povikala je, ali njezina inače uljudna šefica nije ni pogledala prema njoj.

Diana je projurila kroz prolaze s boksovima, kao i pokraj ureda rukovoditelja te nije pogledala prema nikome, niti je kome uputila i jednu riječ. Blijedog i krutog lica, prošla je pokraj umjetničkog odjela, ne rekavši ni riječ o sljedećem broju te je pritisnula dugme dizala i nestala kad su se vrata otvorila.

Dianina tajnica Sally vidjela ju je da izlazi iz dizala te je smjesta uzela telefonske poruke jer je Diana uvijek pitala za poruke čim bi ušla u ured. Umjesto toga, Diana je zaobišla Sallyin boks kao da je nevidljiv te je nestala u svoj ured. Sally je ustala držeći poruke u ruci i

dok je zaobilazila stol, primijetila je da još nekoliko tajnica znatiželjno gleda prema Dianinom uredu.

Zaokupljena željom da preda Diani poruke prije nego što pita za njih, Sallyje neumorno krenula u Dianin ured. - Gospođa Underwood zvala je zbog bala White Orchid - započela je Sally, čitajući poruku s prvog od tri papirića. - Poručila ti je da je ogrlica od ametista i dijamanata koju ćeš nositi na dobrotvornoj dražbi spektakularna i da bi ona inzistirala na tome da joj ju kupi njezin suprug, da se ne podrazumijeva da će ju tebi kupiti Dan Penworth, - Sally je zastala i podigla pogled. - Mislim da se, ovaj, malo šalila. Čekala je, očekujući neki duhoviti komentar, ali Diana je samo ukočeno kimnula i bacila novine na stol. Skinula je tamnocrveni sako od vunenog krepa i nepažljivo ga bacila na naslon antilop stolice na okretanje koja je stajala za njezinim stolom. - Je li bilo još poziva? pitala je spuštene glave i napetog glasa.

- Da. Zvali su iz salona s vjenčanicama da kažu da su dobili nekoliko novih haljina iz Pariza i misle da će ti se jako svidjeti.

Diana kao da je ostala na mjestu ukopana; potom se okrenula i prišla ostakljenom zidu kroz koji se vidjela sunčana panorama Houstona. Sally je u tišini gledala kako Diana preklapa ruke na prsima i trlja rukave bijele svilene bluze, kao da joj je hladno za ruke. - Ima li još što? - pitala je tako tihim glasom, da se Sally morala malo približiti da ju bolje čuje.

- Zvao je Bert Peters. Došlo je do problema s dva rasporeda s fotografijama za sljedeći broj te se on i njegov tim iz petnih žila trude da to riješe. Bert te zamolio da produkcijski sastanak premjestiš s tri sata na četiri.

Dianin glas bio je još tiši, ali je bio odlučan. - Otkaži ga.

- Da ga otkažem? - u nevjerici je ponovila Sally.

Diana je gutnula slinu. - Zakaži ga za sutra u osam ujutro. Nakon jednog trenutka je dodala: - Ako je moja sestra u zgradi, pozovi ju da dođe ovamo.

Sally je kimnula i posegnula za telefonom na Dianinu stolu te je nazvala prostoriju u kojoj bi se mogla nalaziti Corey Foster. - Corey je dolje s produkcijskim timom i pomaže s izradom rasporeda objašnjavala je Dianinim leđima. - Bert je rekao da ima dobro rješenje.

Sally je Dianin zahtjev ponovila Corey preko telefona; potom je poklopila slušalicu i zabrinuto zurila u Dianino mirno držanje i ukočena ramena. Ljudi koji nisu poznavali Dianu bili su inače toliko očarani i šarmirani njezinim klasičnim crtama lica, sjajnim tenom, nježnim glasom i tihom elegancijom da su pogrešno mislili da je riječ

o jednoj bezvoljnoj mladoj pripadnici visokog društva koja dane provodi neozbiljno se baveći dobrotvornim radom ili svraćajući u ured kako bi s vremena na vrijeme bila prisutna na sastanku upravnog odbora i koja večeri provodi bezbrižno, kako ne bi dobila bore od zabrinutosti koje bi pokvarile njezinu krhku ljepotu. No oni ljudi koji su usko surađivali s njom, kao Sally, znali su da je Diana neumorni radnik s naočigled neiscrpnim izvorom energije i entuzijazma.

Kad su se bližili rokovi za izlazak novog broja časopisa, nije bilo neobično da zaposlenici svake večeri rade do ponoći. Kad su svi bili toliko umorni i izmoždeni da su samo mogli klonulo sjediti na stolicama, Diana - koja je zbog izvršnih obaveza često radila do kasno u svom uredu na zadnjem katu - bi se često pojavila u produkcijskom odjelu s ohrabrujućim smiješkom na licu i pladnjem s kavom i sendvičima u rukama.

Sutradan ujutro, zaposlenici iz odjela produkcije mamurno bi došli na posao malo kasnije, krvavih očiju i pomućena uma, ali Diana bi izgledala svježe i odmorno te bi bila puna suosjećanja i zahvalnosti zbog toga što su radili do kasno. Ogromna razlika između učinka stresa i nedostatka sna na Dianu i njihova učinka na ostale bila bi povod za neki dobronamjerni, ali mrzovoljni komentar ponekog zaposlenika koji je noć prije ostao raditi do kasno. No Diana bi to primila sa smiješkom na licu te bi uz smijeh primijetila kako će ju to sve sustići jednog dana, a onda se posvetila raspravi o sljedećem broju i o sljedećem nizu problema s kojima će se sigurno morati suočiti.

S obzirom na to da nikada nije bila nimalo pesimistična čak ni zbog najvećih problema i s obzirom na njezinu sposobnost da istovremeno radi na desetak različitih projekata i misli na stotinu različitih detalja bez gubitka koncentracije, Sally se začudila, ali joj je bilo i malo drago kad je otkrila da Diana zapravo ima dvije slabosti: za rad joj je bila potrebna rutina, a u uredu joj je morao vladati apsolutan red. Nedostatak jednog od tog dvoje prouzrokovalo bi kod nje stanje zbunjenosti i očaja, što ništa drugo nije moglo prouzrokovati.

Diana je mogla spokojno stajati u kaosu i neredu koji je vladao u produkcijskom odjelu, gdje su podovi i ploče bili prekriveni predloženim rasporedima i probnim verzijama časopisa, te bi ondje mogla donijeti ključne odluke s besprijekornim prosuđivanjem, ali nije mogla sjediti za vlastitim stolom i usredotočiti se na problem ili pak donijeti odluku ako njezin stol u stilu Luja XIV. nije bio potpuno uredan, sa svakim predmetom na svojemu mjestu.

Prošli tjedan, prije nego što je krenula na radni ručak s odvjetnicima korporacije, Diana je bila na redovnom sastanku o budžetu koji se održava ponedjeljkom ujutro. Dok je bila ondje,

istovremeno je smirivala strasti između dvoje iznimno nadarenih, ali temperamentnih umjetnika, izdavala naredbe računovođi korporacije i pregledavala ugovor koji joj je Sally donijela da potpiše. To je uspjela da ne propusti nijednu pisanu ili izgovorenu riječ, ali kad je bila spremna potpisati ugovor te je u tu svrhu otvorila aktovku kako bi uzela zlatnu olovku, potpuno je izgubila koncentraciju kad olovke ondje nije bilo.

Za potpisivanje dokumenta upotrijebila je olovku računovođe, ali nastavila je tražiti svoju olovku prvo po aktovki, a potom u torbici, a kad su ju dva zaraćena umjetnika pitala ima li kakav kompromis kojim bi se riješio njihov nesporazum, Diana ih je blijedo pogledala i promrmljala: - O kakvom je nesporazumu riječ?

Kako je Sally ubrzo saznala, “tajna” Diana bila je biće ovisno o navikama, kojemu je bio potreban red u osobnom okruženju. Svakog petka u pola osam ujutro, išla je na masažu u jedan hjustonski hotel makar i sjekire padale, a nakon masaže išla je na manikuru i pedikuru u svoj omiljeni kozmetički salon. U ured je došla u deset, gdje su iz lokalne radnje za. održavanje automobila došli po ključeve njezinog auta, oprali joj auto, natočili gorivo do kraja i vratili joj ga do podneva, tako da može ići na ručak s njim ako poželi. Čekove je pisala petog i petnaestog u mjesecu, bez obzira na to gdje se nalazila ili koji dan u tjednu bio, a u crkvu je išla svake nedjelje u deset ujutro. I uvijek, ali uvijek, kad se vratila s ručka, zamolila je Sally da joj odmah kaže tko ju je zvao dok je bila vani, a potom da joj kaže kakav joj je raspored za to poslijepodne.

No danas nije učinila ni jedno ni drugo, a Sally se osjećala sve nelagodnije dok je gledala u novine koje je Diana bacila na svoj radni stol, na dragocjenu kristalnu žabu Steuben, i u crveni vuneni sako koji je samo na jednoj naramenici visio s naslona njezine stolice. - Diana?

- nesigurno je pitala Sally. - Ne želim zabadati nos, ali zar nešto nije u redu?

Sally je na trenutak pomislila da ju Diana nije čula ili da ne želi odgovoriti; onda je Diana podigla glavu i pogledala preko ramena, a zelene oči svjetlucale su joj zbog neke emocije. - Mislim da bismo mogli to reći - rekla je drhtavim šapatom. Kad ju je Sally pogledala bespomoćno i zbunjeno, Diana je nagnula glavu prema novinama. Dospjela sam na nastavnicu “National Enquirera”.

Sally je prišla stolu i uzela novine, a njezinu brigu već su nadjačali siloviti osjećaji odanosti i ozlojeđenosti zbog nečega što će vidjeti, a što je toliko uzrujalo Dianu. I iako je bila spremna na uvredu, kada je ugledala naslovi slike preko naslovnice, imala je osjećaj kao da ju je netko udario u želudac.

NEVOLJE U RAJU DIANU FOSTER NOGIRAO ZARUČNIK Ispod naslova nalazila se ogromna slika Dianinog zgodnog zaručnika, Dana Penwortha, koji je ležao na plaži pokraj jedne plavuše zamamnih oblina. Ispod slike je pisalo: “Dan Penworth, zaručnik

Diane Foster, na medenom mjesecu s novom mladenkom, osamnaestogodišnjom talijanskom manekenkom i bogatom nasljednicom Christinom Delmonte.” Sally je pregledala priču, a želudac ju je zabolio. “Jučer je u Rimu Christina Delmonte preduhitrila Dianu Foster, osnivačicu časopisa Foster’s Beautiful Living... U posljednje vrijeme, carstvo Fosterovih napadaju konkurentni časopisi koji su se izrugivali gospođici Foster zbog upornog izbjegavanja braka i majčinstva dok se u njezinom časopisu promiču blaženstvo i ljepota oba čina...”

- Taj ljigavac! - izustila je Sally. - Taj podmukli... - Zastala je kad je Corey ušla u ured, djelujući kao da je pod stresom, ali da ipak ne zna da se dogodila katastrofa.

- Mislim da smo riješili problem s rasporedom - rekla je Corey, pogledavši Dianino uvrijeđeno lice, a potom i Sallyino zgroženo lice. Što je bilo?

Kao odgovor na njezino pitanje, Sally je ispružila novine, a Corey ih je uzela. Odmah potom je zasiktala: - Taj gad! Ta...

- Kukavica! - ubacila se Sally.

- Ništarija - dodala je Corey.

- Kreten...

- Hvala vam - rekla je Diana, žalosno se, usiljeno nasmijavši. - U ovakvom razdoblju odanost je vrlo bitna.

Corey i Sally suosjećajno su se pogledale; potom se Sally okrenula i otišla te je zatvorila vrata ureda za sobom, a Corey je krenula prema svojoj sestri. - Jako mi je žao - prošaputala je i čvrsto ju zagrlila.

- I meni - rekla je Diana, zvučeći plaho i zbunjeno, poput djeteta koje je kažnjeno za nešto što nije učinilo.

- Dođi - žurno je rekla Corey i okrenula Dianu prema stolu. Uzmi sako i torbicu i idemo odavde. Otići ćemo kući i zajedno priopćiti vijesti mami, baki i djedu.

- Ne mogu otići ranije. - Diana je uspjela malo podići bradu, ali u očima su joj se još uvijek vidjeli povrijeđenost i zaprepaštenost. - Ne mogu pobjeći. Do večeri će svi u uredu vidjeti ili pročitati taj članak.

Sjetit će se da sam otišla ranije i mislit će da je to zbog toga što se nisam mogla suočiti s drugima.

- Diana - vrlo odlučno je rekla Corey - sigurna sam da ne postoji neki predsjednik uprave tako velike kompanije kojega zaposlenici toliko vole i cijene kao tebe tvoji. Bit će im strašno žao zbog tebe.

- Ne želim sažaljenje - rekla je Diana, dovodeći glas pod kontrolu, kao i izraz lica.

Corey je znala da nema smisla pretjerivati se s njom. Diana je bila iznimno ponosna i hrabra i te će ju osobine natjerati da izdrži dan do kraja, bez obzira na to koliko shrvana bila. - Dobro, ali nemoj raditi do kasno. Nazvat ću mamu i reći joj da ćemo obje doći na večeru u pola sedam. Ako budemo imale sreće, uspjet ćemo obitelji reći novosti prije nego što ih čuju negdje drugdje.

Jednim dijelom je očekivala da će Diana ponosno odbiti tu podršku, ali nije to učinila. - Hvala - rekla je.

ČETRNAESTO POGLAVLJE Kad je te večeri išla iz ureda, novosti su se već proširile te su ju sažaljivim pogledima gledali i njezini zaposlenici i zaštitari u predvorju, pa Čak i osoblje na parkiralištu. Dok je Corey čekala vani u autu, Diana se otišla presvući u svoj stan. Telefonska sekretarica bila je puna poruka od novinara, prijatelja i dalekih poznanika koji su rijetko zvali, a Diana je bila sigurna da su svi željni čuti još sočnih detalja. Bila je bijesna na Dana i bila je potpuno ponižena. Čim su Diana i Corey prošle kroz vrata kuće u River Oaksu, po ozlojeđenim, zgroženim izrazima lica njihove majke, bake i djeda, bilo je jasno da je i obitelj već čula novosti. - Čuli smo to na televiziji, neposredno prije nego što ste došle kući. Ne mogu vjerovati da je Dan to učinio, ne na taj način, da te nije obavijestio ni preko telefona ni brzojavom - rekla je gospođa Foster dok su u blagovaonici čekali da im se posluži večera.

Diana je blijedo zurila u ruke, okrećući na prstu zaručnički prsten s četverokaratnim dijamantom. - Dan me prekjučer zvao iz Italije, ali imali smo rok i nisam mogla prihvatiti poziv. Sinoć smo radili do ponoći i s obzirom na vremensku razliku, mogla sam ga nazvati kad sam došla kući, ali zaspala sam sjedeći u krevetu, s rukom na telefonu. Jutros sam se kasno probudila i čim sam stigla na posao, morala sam riješiti nekoliko kriza. Vjerojatno mi je htio to reći, ali ja sam bila prezauzeta da ga nazovem - ogorčeno je rekla. - Sama sam kriva što sam za to vjenčanje saznala preko novina...

- Da nisi slučajno sebe krivila za to, mlada damo - odano je izjavio Dianin djed dok se meškoljio na stolici, a lijeva noga ga je boljela zbog operacije koju je imao nedavno. - Bio je zaručen s tobom, a oženio se s nekom drugom. Trebalo bi ga izbičevati!

- Dan Penworth mi se nikada nije sviđao! - izjavila je Coreyina baka.

Diana je cijenila njihovu odanost, ali bila je na rubu suza. Ne znajući da zapravo ne olakšava Diani, baka je izravno nastavila: Između ostaloga, Dan je bio prestar za tebe. Pa što jedan četrdesetdvogodišnjak radi s jednom dvadesetdevetogodišnjakinjom?

Reci ti meni!

- Očito ništa - turobno je rekla Diana. - I ja imam trideset jednu godinu, a ne dvadeset devet.

- Imala si dvadeset devet godina kad si se zaručila - proturječila joj je baka.

- Njegova nova žena ima osamnaest godina. Možda će mu to biti sretan broj.

- Diana - nježno se ubacila gospođa Foster. - Ne znam je li ovo pravi trenutak za polemiziranje, ali uvijek sam se pitala jeste li vas dvoje stvoreni jedno za drugo ili ne.

- Mama, molim te. Nisi imala ništa protiv Dana kad smo se zaručili.

- To je točno. Ali počela sam sumnjati kad si ga dvije godine zavlačila.

- Zavlačila! - povikala je Dianina baka. - Trebao bi se on zavući u mišju rupu zbog toga što je učinio!

- Htjela sam reći - kazala je gospođa Foster - da ako se dvoje ljudi stvarno vole, ako između njih dvoje uistinu sve “štima” i ako nema prepreka da se vjenčaju, ja mislim da bi se trebali željeti vjenčati malo prije nego što je Diana to željela. Ja sam se za tvojega oca udala nekoliko tjedana nakon što sam ga upoznala.

Diana se uspjela slabašno nasmiješiti. - To je zato što nisi imala izbora.

Sjedila je na svojemu mjestu za stolom, mašući glavom dok su se posluživali sljedovi. Želudac ju je bolio, a obitelj kao da ju je shvaćala.

- Da barem mogu nekamo otići na mjesec dana dok se ovo ne smiri rekla je kad su drugi pojeli desert.

- Pa ne možeš to učiniti - rekla je baka s nenamjernom okrutnošću. - Taj nitkov izveo je tu glupost nekoliko dana prije bala White Orchid. Običaj je da svi idemo, a ako ti ne budeš išla, ljudi će reći da se nisi pojavila zato što ti je slomljeno srce!

Diani se smučilo pri pomisli da će biti izložena javnom odmjeravanju na najvećem, najraskošnijem društvenom događaju u Houstonu. - Mislit će to bez obzira na to što učinim!

- Šteta što ne možeš doći na bal držeći pod rukom novog zaručnika! - rekao je njezin djed s netipičnom nepraktičnošću. - To bi zaustavilo zle jezike!

- A da se pojavim s novim mužem - rekla je Diana, prigušujući nervozan smijeh - pa da svi misle da sam ja ostavila Dana. Odgurnuvši stolicu, rekla je: - Idem se presvući i idem plivati. Mislim da ću večeras prespavati ovdje.

Coreyin suprug Spence bio je na putu izvan grada pa joj se Corey pridružila na plivanju poslije večere. Kasnije, dok su se odmarale na

ležaljkama pokraj bazena, Corey je promatrala Dianin profil, čiji je izraz lica bio sve zamišljeniji. - Nisam očekivala da ćeš današnje novosti prebroditi za nekoliko sati, ali djeluješ kao da te Danov postupak muči više nego prije.

- Zapravo - priznala je Diana, ne odvraćajući pogled sa zvjezdanog neba - brinula sam se zbog posla, a ne zbog osobnog života. Da budem preciznija, brinula sam se zbog štetnog učinka mog osobnog života na naš posao.

Okrenuvši se na bok, Corey se nalaktila. - Kako to misliš?

- Nisam te htjela zamarati financijskom stranom naše kompanije kad smo se na početku dogovorile da ćeš ti voditi umjetnički dio, a ja financijski...

- Što ne valja s financijskom stranom? - pitala je Corey kad je Diana ušutjela.

- Kao što znaš, nekoliko puta ove godine bili smo izvrgnuti kritici zato što ja osobno ne ispunjavam “ideal Fosterovih”. Svaki put kad se to dogodilo, došlo je do malog pada priljeva od oglašivača, a postotak novih pretplatnika je ili stagnirao ili se malo smanjio. Svaki put smo se oporavili, ali zahvaljujući Danu, ovaj put će doći do značajnijih odstupanja.

- Mislim da precjenjuješ utjecaj i čitatelje “Enquirera” podsmjehnula se Corey, ali nije baš zvučala uvjerljivo. Diana je bila pronicljiva poslovna žena, možda čak i nadarena, a iako je bila oprezna, nikada nije vidjela nevolju tamo gdje je nije bilo.

- Dobila sam nekoliko poziva večeras na telefonskoj sekretarici.

Slušala sam ih dok sam se presvlačila za večeru. Priča je objavljena na vijestima u šest sati na CBS-u i NBC-u.

Corey se snuždila te su ju preplavili osjećaji bijesa i žaljenja zbog ovog napada na privatnost i ponos njezine sestre. Izbjegavajući osobne posljedice za Dianu, pokušala se usredotočiti na one poslovne prirode koje su njezinu sestru trenutačno mnogo više brinule. - A ti misliš da će sav ovaj publicitet oko raskidanja zaruka imati posljedice na časopis?

- Nismo raskinuli zaruke, Corey. Dan me ostavio zbog neke druge. Naše čitateljstvo gotovo posve čine žene i naš čitav uspjeh je izgrađen na vjerovanju našeg čitateljstva da je način Fosterovih pravi način, da on donosi ljepotu i sklad u dom, kao i iznimno osobno zadovoljstvo ženama koje žive na taj način.

- Pa, to je istina.

Diana se okrenula na bok i napokon pogledala Corey. - Reci mi nešto: da si ti žena koja želi unijeti novi duh u obiteljski život, bi li ti vjerovala obećanjima žene koju je zaručnik nogirao zbog osamnaestogodišnje plavuše, manekenke iz Italije? Naša konkurencija će dolijevati ulje na vatru koliko god dugo bude mogla da bi ovaj skandal što duže bio u medijima. Mislim, činjenica da sam neudana, da nemam djece ni svoj dom nije bila toliko neoprostiva dok god sam bila zaručena za Dana. Podrazumijevalo se da namjeravam prakticirati to što promičemo u “Foster’s Beautiful Livingu”. A zbog ovog što se sada dogodilo, izgledat će kao da želim nametnuti neku isplativu maštariju nesvjesnom dijelu populacije, a to su, naime, žene. Prihodi će nam drastično pasti, vidjet ćeš.

Corey nije mogla pokušati procijeniti učinak Dianinog osobnog gubitka na konačnu bilancu korporacije; um joj se pobunio pri tom pokušaju, a njezina umjetnička strana zavapila je da ljepota i emocije uvijek dođu u drugi plan čim nešto uključuje računovodstvene poslove. Zapravo, počela je misliti da je Diana mnogo zabrinutija zbog časopisa, nego zbog gubitka muškarca kojeg je navodno voljela. – Reci mi nešto - nesigurno je rekla Corey. - Što te trenutačno više brine: tvoj nevjerni zaručnik ili financijsko stanje kompanije?

- Trenutačno?

- Trenutačno.

- Pa... Brine me posao - priznala je Diana.

- U tom slučaju, možda imaš sreće što se nisi udala za Dana.

- Zato što bi me vjerojatno prevario u braku? - turobno je pretpostavila Diana.

- Ne, nego zato što mislim da nisi bila istinski zaljubljena u njega.

Razmišljala sam o tome kako bih se ja osjećala da mi je Spence učinio ono što je Dan učinio tebi. Bila bih izbezumljena od boli i bijesa, ali ne bih uopće razmišljala o poslu.

Očekivala je da joj Diana proturječi ili pobije njezinu tvrdnju, a nije joj bilo utješno što Diana to nije učinila. Umjesto toga, njezina je sestra sjela, privila koljena na prsa i obujmila ih, kao da se želi sklupčati u lopticu koja je od svega zaštićena. - Mislim da nisam sposobna ikoga voljeti kao što ti voliš Spencea.

Corey je zurila u nju i postajala sve zabrinutija.

Onog poslijepodneva kad su se upoznale, kad se Diana vratila iz Europe i saznala da je dobila pomajku, polusestru i baku i djeda, na Coreyin hladan pozdrav odgovorila je sa smirenom srdačnošću, umjesto s divljim ispadom, kakav je Corey očekivala od jednog

“bogatog, razmaženog derišta”, kakvim ju je smatrala prije nego što ju je upoznala.

Sada, dok je gledala Dianin prekrasan profil, prisjetila se riječi koje joj je Diana davno rekla tog prvog dana. - Uz tebe ću dobiti i baku? - pitala je Diana, nakon što je pohvalila ručno oslikanu majicu, zbog koje je Corey mislila da će ju ismijati. Kad je Corey opisala baku i djeda, Diana je podigla pogled i ruke prema nebu te se polako okrenula u krug.

- Sestra, mama, baka i djed! Ovo bi stvarno moglo biti cool! - I svakako je bilo cool za Corey; Diana je to vidjela. Diana je svojom krhkom ljepotom, čarobnim osmijehom i urođenom otmjenošću utrla put Corey te je stalno bila uz nju. Diana je bila osoba s najviše ljubavi i podrške koju je Corey upoznala.

Pomisao da je Dianino samopouzdanje i samopoštovanje sada toliko nisko da sumnja u svoju sposobnost da nekoga voli bila je nešto što Corey nije mogla podnijeti. To ju je mučilo mnogo vise nego postupak Dana Penwortha i mogućih posljedica na njihov posao. Diana - jasno i glasno je kazala - to što si sad rekla je glupost!

- Možda nije.

- To uopće nije upitno! Je li ti možda palo na pamet da si bila prezauzeta poslom otkako je tata umro pa se nisi mogla posvetiti ničemu drugome? Da nisi izlazila s tako puno muškaraca? Da si se možda pomirila s tim da ti se “sviđa” Dan umjesto da “voliš” nekoga drugoga?

Diana je slegnula mršavim ramenima. - Gdje god da sam pogriješila, to će sada silno naštetiti časopisu.

- Htjela si se udati za pogrešnog muškarca, u tome si pogriješila.

- Da sam barem sada udana za pravog.

PETNAESTO POGLAVLJE Kvragu, Cole! - planuo je Calvin i ustao iz naslonjača, te je stupajućim korakom prešao mali dnevni boravak i zaustavio se ispred kamina. Uzalud mi pričaš o punomoći i dioničarima, a znaš da mene jedino zanima to da u naručju držim tvoje dijete! Mislim da ne tražim previše od tebe, s obzirom na sve ono što sam ja učinio za tebe. - S nemilosrdnom odlučnošću i besprijekornim odabirom trenutka, taktiku je s prisiljavanja promijenio na izazivanje osjećaja krivnje, a Cole ga je slušao u ravnodušnoj tišini, iako je postajao sve ljući zbog prave prodike koja je itekako nadmašila sve prethodne rasprave o ovoj temi.

- Pa da nema mene, ti bi živio kod oca, kao i njegov otac prije njega i otac njegovog oca, a za život bi pokušavao zaraditi goneći stoku! Umjesto toga, ti se voziš u Rolls-Royceu i osobnom avionu. Kažiprstom upirući u svoja prsa, nastavio je: - Ja sam oduvijek vjerovao u tebe, Cole. Ja sam te potaknuo da ideš na fakultet. Ja sam te branio pred ocem, a kad me nije htio slušati, ja sam ti dao sav novac od bušotina tako da dobiješ dobro obrazovanje! - Usred ljutitog monologa, Cal je zastao i krenuo prema kuhinji. - Vrijeme je da popijem lijek - rekao mu je - ali nisam završio. Ne miči odatle dok se ne vratim.

Cole ga je gledao kako obilazi stari, previše podstavljen naslonjač i stolić s hrpom časopisa te nije ništa rekao. Cole nije baš imao dobar dan, a do sada ni večer nije bila sjajna.

Posao na Zapadnoj obali je završio nekoliko sati ranije nego što je očekivao, i sretan što će moći provesti nekoliko sati više s ujakom, nazvao je svog pilota i rekao mu da napuni avion i pripremi se za polazak u Teksas prije planiranog vremena. Otada nadalje ništa nije bilo dobro.

Bilo je puno turbulencija i let je bio nevjerojatno težak, a kontrola leta im je savjetovala da zaobiđu veliku oluju iznad Arizone. Zbog novog puta, let se produžio za sat vremena, zbog čega su neplanirano morali stati u El Pasu da natoče gorivo, a zbog nevjerojatne gužve u zračnom prometu, putovanje se produžilo za još sat vremena. S dva sata zakašnjenja, Coleovi piloti napokon su se počeli približavati Ridgewood Fieldu, a Cole je po šesti put pokušao nazvati Cala kako bi on mogao doći po njega na aerodrom, I po šesti put je dobio poruku da telefon ne radi.

Budući da su telefonske usluge u Calovom okruženju bile frustrirajuće nepouzdane i budući da je Cal često uzvraćao telefonskoj kompaniji oduzimanjem jedne tridesetine iznosa računa za svaki dan kad mu telefon nije radio, Cole je pretpostavio da mu je telefonska kompanija uzvratila kao i inače: ukidanjem usluge.

Kad je izašao iz aviona, vrućina i vlaga zalijepili su se za njega poput plastične folije, a Cole je nevoljko odlučio unajmiti auto na malom aerodromu i odvesti se do ranča.

Ridgewood se nalazio sedamdeset dva kilometra sjeverno od Kingdom Cityja, koji se pak nalazio šezdeset četiri kilometra istočno od Calovog ranča. Sagrađen prije trideset godina usred ničega, Ridgewood Field prvenstveno su koristile kompanije za bušenje nafte koje su došle popravljati bušotine nafte i plina kojima je bio prošaran krajolik. Većina ostalih aviona koji su slijetali na njegovu grbavu pistu pripadali su Texan Airlinesu, koji je slijetao dvaput tjedno s posebnim teretom i povremenim putnikom.

Uz jednu betonsku pistu koja je bila u lošem stanju, Ridgewood Field putnicima je nudio jednu bijelu metalnu zgradu koja je služila kao terminal. U terminalu, koji nije bio klimatiziran, usluge su bile ograničene na dva zahoda, jedan šank i jedan istrošeni metalni šalter na kojemu su bespomoćni putnici mogli pokušati unajmiti jedan od dva dostupna automobila i to od jedne vesele krupne žene koja je bila i konobarica i kojoj je na pločici s imenom pisalo da se zove Roberta.

Roberta je obrisala ruke o pregaču i iz stola izvadila ugovor u najmu auta dok je pristojno ispitivala Colea koji auto želi. - Želite li crni s lošim auspuhom ili crni s lošim gumama?

Cole se suzdržao da joj grubo ne odgovori te se potpisao na ugovor. - Uzet ću onaj s lošim auspuhom.

Roberta je zadovoljno kimnula. - U tom radi klima, tako da se nećete otopiti na putu do odredišta. Dobar izbor.

Tada se i Coleu činilo kao da je to dobar izbor, ali sada to više nije bio slučaj. Kad se Cal vratio u dnevni boravak i počeo još jače dokazivati da je u pravu, Cole je požalio što nije uzeo drugi auto pa da mu je pukla guma i odgodila dolazak ovamo.

- Ponudit ću ti nešto - priopćio mu je Cal dok je sjedao na naslonjač preko puta Colea. - Dovedi mi pristojnu ženu koja će ti biti spremna roditi djecu i ja ću ti prepisati te dionice na prvu godišnjicu braka. U protivnom ću sva svoja svjetovna dobra ostaviti Travisovoj djeci. To je moja ponuda: uzmi ili ostavi.

U napetoj tišini Cole ga je gledao i polako počeo zamotanim časopisom koji je čitao udarati po koljenu. S trideset šest godina bio je

na čelu multinacionalne korporacije sa sto dvadeset pet tisuća zaposlenika, u vrijednosti od dvanaest milijardi dolara. Sve u poslovnom i privatnom životu imao je pod potpunom kontrolom... Sve osim ovog sedamdesetpetogodišnjaka koji mu je sada prijetio da će pola Coleove kompanije ostaviti Travisu, koji nije bio sposoban voditi malo poduzeće bez Coleovog stalnog nadzora. Cole nije vjerovao da će ga njegov ujak izdati time da pola korporacije koju je Cole teškom mukom gradio da nekome drugome, ali nije mu se sviđala ta ujakova prijetnja. Baš se bio uvjerio da Cal blefira, no onda je primijetio da na kaminu, na kojemu je uvijek stajalo nekoliko uokvirenih obiteljskih fotografija, sada stoji još desetak novih fotografija i to Travisove obitelji.

- Dakle? - rekao je Cal, revno se nagnuvši naprijed bez ljutnje. Što misliš o uvjetima moje ponude?

- Mislim - odbrusio je Cole - da su tvoji uvjeti smiješni i ludi.

- Želiš li reći da je brak “ludost”? - upitao je Cal, a izraz lica opet mu je postao prijeteći. - Pa cijela država se raspada zbog tvoje generacije koja ne poštuje stare “lude” koncepte kao što su brak i djeca i odgovornost!

Kad se Cole nije dao namamiti u tu raspravu, Cal je pokazao prema velikom izgrebanom stolu, koji je kao i svaki drugi stol u toj prostoriji bio prekriven desecima časopisa koje je Letty, njegova kućna pomoćnica, uzaludno pokušavala posložiti. - Ako mi ne vjeruješ, pročitaj što piše u tim časopisima. Pogledaj - rekao je i uzeo primjerak “Reader’s Digesta” sa stolića koji se nalazio pokraj njegovog naslonjača. “Reader’s Digest” mu je bio najdraži časopis. Pogledaj ovo! - Mahnuo je malim časopisom s plavom naslovnicom i žarko žutim slovima prema Coleu; zatim je zabacio glavu unatrag i kroz donji dio naočala čitao naslove nekih članaka: - “Varanje u školama: nacionalni skandal”. Prema ovom članku - rekao je, ljutito gledajući Colea kao da je on kriv za to - osam od deset srednjoškolaca kaže da vara na ispitu. U članku piše da su moralni standardi toliko niski da mnogi srednjoškolci uopće ne znaju razliku uzmeđu dobrog i lošeg!

- Ne shvaćam kakve to veze ima s našom temom.

- Ne shvaćaš, zar ne? - uzvratio mu je Calvin i zatvorio časopis te je lagano zabacio glavu, čitajući naslov na naslovnici časopisa. Možda je onda ovaj članak prikladniji. Znaš li koji mu je naslov?

Budući da je odgovor bio očit, Cole je samo zurio u njega i rezignirano čekao.

- Naslov članka je “Što žene ne znaju o današnjim muškarcima”.

- S gađenjem je bacio časopis na stol i ljutito pogledao Colea. Zanima me što se to događa s vama mladima, pa muškarci iznenada ne razumiju žene i žene ne razumiju muškarce, a ni jedni ni drugi ne razumijete potrebu da se vjenčate i ostanete u braku i odgajate dobru, bogobojaznu djecu?

Cole je i dalje lupkao časopisom po koljenu te je bio sve ljući. Kao što sam ti to već prije spomenuo kad je došlo do ove teme, ti baš nisi mjerodovan da držiš prodiku o važnosti braka i djece, budući da se nikada nisi ženio niti imao djecu!

- I jako mi je žao zbog toga - uzvratio je Calvin, nepokoleban kad je gurnuo neke časopise u stranu i izvadio novo izdanje jednog tabloida. - Pogledaj ovo - rekao je i koščatim prstom pokazao na naslovnicu koju je okrenuo prema Coleu.

Cole je bacio pogled na tabloid i prezrivo pogledao ujaka. “Enquirer”? - pitao je. - Pretplaćen si na “Enquirer”?

- Letty ga voli čitati, ali nije u tome bit. Bit je u tome da je cijela tvoja generacija ostala bez mozga! Pogledaj samo kako vi mladi to radite. Pogledaj ovu prekrasnu mladu ženu. Poznata je i pripada hjustonskom visokom društvu, što znači da je bogata.

- I što onda? - pitao je Cole, ljutito gledajući ujaka, a ne novine.

- I onda ju je njezin zaručnik, neki Dan Penworth, ostavio zbog osamnaestogodišnje Talijanke koja polugola leži s njim na plaži. - S obzirom na to da Cole i dalje nije gledao tabloid, Cal ga je ispustio iz ruke, ali nije bio spreman pustiti ono što želi reći. - Ostavio ju je ni ne rekavši joj to, a jadnica se bavila organizacijom njihovog vjenčanja.

- Postoji li neka bit svega ovoga? - nestrpljivo je pitao Cole.

- Naravno da postoji. Bit je u tome da je taj Penworth rođen i odgajan u Houstonu, kao i cura koju je ostavio. A kad se Teksašani počnu loše odnositi prema ženama i kršiti tradicionalne vrijednosti, onda znači da cijela država odlazi u propast!

Cole je umorno počeo masirati mišiće na zatiljku. Ova rasprava nije vodila nikamo, a on je morao s Calom razgovarati o ključnom poslovnom pitanju i riješiti ga, samo da mu uspije odvratiti pozornost od te apsurdne opsjednutosti Coleovim bračnim stanjem. Prije bi Coleu to uvijek pošlo za rukom, ali Cal je danas bio odlučniji nego ikad prije, a Cole je imao nelagodan osjećaj da mu ovaj put to neće uspjeti.

Palo mu je na pamet da je Cal možda posenilio, ali smjesta je odbacio tu mogućnost. Calova osobnost se nije mijenjala. Oduvijek je bio tvrdoglav i uporan kao konj. Kao što je Cole ranije tog tjedna objasnio Johnu Nederlyju, Cala nikada ništa nije moglo pokolebati.

Kad je na njegovoj zemlji prvi put pronađena nafta, rekao je da mu novac neće promijeniti život, i Bog zna da je to istina. I dalje je štedio svaki cent, i dalje je vozio dvadeset godina star kamion s ručnim mjenjačem, i dalje je nosio izblijedjele traperice i karirane košulje svakim danom osim nedjeljom, kad je išao u crkvu; i dalje je gutao katalog Sears Roebuck i tvrdoglavo tvrdio da je kabelska televizija skupi hir koji je predodređen za neuspjeh. - Slušaj - rekao je Cole neću se prepirati s tobom...

- Dobro...

- Htio sam reći da se ne mislim prepirati s tobom oko propasti američke civilizacije, vrijednosti braka i potomstva...

- Dobro! - prekinuo ga je Cole i pridigao se s istrošenog naslonjača. - Onda se oženi i napravi dijete, tako da ti mogu prepisati drugu polovicu kompanije. Oženi se s onom plesačicom s Broadways koju si doveo ovamo prije dvije godine, onu s crvenim noktima dugačkim pet centimetara ili se oženi s učiteljicom koja ti se sviđala u sedmom razredu, samo se oženi s nekom! I bolje ti je da to napraviš brzo, jer obojica nemamo baš mnogo vremena.

- Što, pobogu, to znači?

- To znači da mi ovu raspravu vodimo već dvije godine, a ti si još neoženjen, dok ja još uvijek nemam bebu koju mogu ljuljuškati na koljenu pa određujem vremensko ograničenje. Dat ću ti tri mjeseca da se zaručiš i još tri mjeseca da se oženiš. Ako mi do tada ne dovedeš ženu, svojih pedeset posto dionica u tvojoj kompaniji stavit ću u neopozivu zakladu na ime mladog Teda i Donne J ean. Travisa ću imenovati upraviteljem zaklade, što će značiti da će ti on biti neslužbeni poslovni partner pa kad Ted i Donna Jean postanu punoljetni, oni će ti moći pomoći voditi kompaniju. I to pod pretpostavkom da ćeš još uvijek imati kompaniju nakon što ti Travis pokuša pomoći da ju vodiš. - Cal je na stol bacio “Enquirer” te je Coleu uputio još jednu prijetnju u ionako napetom ozračju. - Da sam na tvojem mjestu, Cole, ne bih čekao šest mjeseci da to obavim. Srce me može izdati svakog trena, a sljedeći tjedan ću promijeniti oporuku u kojoj ću pedeset posto dionica kompanije ostaviti Tedu i Donni Jean ako umrem prije nego što se ti oženiš.

Cole je bio toliko razjaren da je razmišljao o tome da pokuša dobiti liječničku potvrdu da taj starac nije priseban. Ako mu to ne uspije, odlučio je da će pokušati osporiti oporuku... Ali to bi trajalo godinama nakon Calove smrti, a rezultat je bio nesiguran.

Iz misli ga je prenula Letty, kućna pomoćnica njegova ujaka, koja se pojavila na vratima kuhinje. - Večera je gotova - rekla je.

Obojica su ju čula, ali nijedan muškarac se nije obazirao na njezinu prisutnost. Cole je ustao da pogleda ujaka u oči te su tako stajali nasred sobe, ljutito se gledajući. Bila su to dva visoka, markantna, nepopustljiva muškarca različitih generacija, udaljena metar jedan od drugoga i razdvojena odlukom protiv koje se jedan nije mogao boriti, a drugi nije htio popustiti. - Možeš li shvatiti da u šest mjeseci možda neću uspjeti pronaći ženu i oženiti se njome? pitao je Cole kroz stisnute zube.

Cal mu je odgovorio pokazivanjem na hrpu časopisa pokraj naslonjača. - Prema anketama u časopisima, imaš pet od sedam najvažnijih vrlina koje žene traže kod budućeg muža.

Bogat si - rekao je, nabrajajući vrline redom kojim se sjećao pametan si, dobro obrazovan, imaš perspektivnu budućnost, a Donna Jean kaže da si “komad”, što vjerojatno znači da si zgodan.

Zadovoljan što je dobio bitku, Cal je na trenutak trpio Coleovu ledenu tišinu, a onda se potrudio da razbije malo neprijateljskog ozračja koje je stvorio. - Zar te nimalo ne zanima koje ti dvije vrline nedostaju?

- Ne - odbrusio je Cole, tako bijesan da nije bio pri sebi. No Cal mu je svejedno priopćio što je htio. - Nedostaje ti želja za djecom, a bojim se da te čak ni ja ne bih mogao opisati “nježnim i punim razumijevanja”. - Kad taj mlaki pokušaj duhovitosti nije izmamio nikakvu reakciju od njegovog bi jesnog nećaka, Cal se okrenuo prema kuhinji pomalo pognutih ramena, - Letty je postavila stol za večeru tiho je rekao.

Imajući osjećaj da ovo ne može biti stvarnost, Cole je zurio u njega, toliko ogorčen i ispunjen osjećajem da je izdan da je gledao ujakovu mršavu figuru i pognuta ramena bez zaprepaštenosti i zabrinutosti, koje bi inače osjećao pri takvom prizoru. No Cal je izgledao mnogo manje krhko minutu poslije, kad je Cole stupajućim korakom ušao u kuhinju, noseći notes i zlatno nalivpero, koje je izvadio iz aktovke. Cole je sjeo preko puta njega i notesom udario po stolu, ispred svojega ujaka.

- Zapiši to - ledenim je tonom naredio dok je Letty stajala za štednjakom, zabrinuto pogledavajući jednog pa drugog, dok je u ruci zaboravljeno držala grabilicu punu čilija s mesom.

Calvin je odmah uzeo nalivpero koje mu je Cole gurnuo, ali se zabrinuto namrštio. - Što da zapišem?

- Zapiši uvjete dogovora i navedi sve posebne “zahtjeve” koje imaš za ženu kojom se trebam oženiti. Ne želim nikakva iznenađenja

ako dovedem neku ovamo, nikakvo odbijanje u posljednji tren jer ona ne ispunjava neki uvjet koji si sada zaboravio navesti.

Njegov ujak djelovao je istinski povrijeđeno. - Ne pokušavam ti izabrati ženu, Cole. To ću prepustiti tebi.

- To je vraški velikodušno od tebe.

- Želim da budeš sretan.

- A izgleda li ti kao da me ovo usrećuje?

- Ne sada. Ne ovog trena, ali to je zbog toga što si ljut.

- Nisam ljut - uzvratio mu je Cole s oštrim prezirom. - Zgrožen sam!

Njegov se ujak trgnuo kad je ovaj udarac pogodio u metu, ali to nije pokolebalo tvrdoglavog starca da odustane od svojega cilja.

Pokušavao je gurnuti notes Coleu, no Cole ga je pritisnuo dlanom. Želim to napismeno - izjavio je.

U očajnom pokušaju da umiri situaciju prije nego što se sve ponovno rasplamsa u bitku, Letty je pojurila prema stolu držeći zdjelu s vrućim čilijem s mesom te ju je grubo stavila pred njih. - Jedite dok je vruće! - tjerala ih je.

- Što želiš napismeno? - pitao je Cal, izgledajući zatečeno i bijesno.

- Sada jedite - ubacila se Letty. - Poslije ćete pisati.

- Želim da napišeš to da ćeš svojih pedeset posto dionica kompanije prepisati na mene ako u šest mjeseci kući dovedem ženu.

- Otkad ti moja riječ nije dovoljna?

- Otkad si spao na iznudu.

- Čekaj malo! - planuo je Cal, ali izgledao je kao da se malo osjeća krivim. - Imam pravo odlučiti kome će pripasti pedeset posto mojih dionica kompanije. Imam pravo željeti znati da će jednog dana tvoj sin imati koristi od mojeg novca i mojeg udjela u kompaniji.

- Sin? - uzvratio je Cole opasno tihim glasom. - Je li i to dio dogovora? Novi uvjet? Znaš što: zašto se ne bih oženio ženom koja već ima sinčića tako da ne moraš čekati i brinuti se?

Calvin ga je ljutito pogledao, a onda je brzo našvrljao ono što je Cole htio te mu je gurnuo notes preko stola i ozlojeđeno promrmljao: - Evo, napismeno je. Nema nikakvih uvjeta.

Cole bi tada otišao, ali nije mogao jer nije znao gdje se nalaze njegovi piloti, a i nije mogao vjerovati da će ga Cal stvarno izdati ostvarivanjem svoje prijetnje. Cole se lako mogao sjetiti desetaka

primjera koji su ukazivali na neukrotivost Calovog temperamenta, ali Coleovo srce ih je jednako lako odbacilo.

Večerali su u nelagodnoj tišini i brzo su bili gotovi; Cole se potom vratio u dnevni boravak, uključio televizor i otvorio aktovku. Mislio je kako je mnogo sigurnije i korisnije raditi nego uplesti se u još jednu svađu, a zbog televizije se tišina činila manje zlokobnom.

Unatoč tome što je natjerao ujaka da napiše sporazum koji su postigli, Cole nije bio ni najmanje spreman pristati na bizarne zahtjeve svoga ujaka, kako bi dobio trajnu kontrolu nad vlastitim prokletim poslom. U ovom trenutku nije imao pojma što će učiniti.

Jedino je znao da i dalje kipi od bijesa i da su mu mogućnosti bile te da se ili sudi s Calom na građanskom sudu ili da ga vodi k liječniku kako bi ga se proglasilo neuračunljivim ili da na brzinu uđe u brak koji ne želi, s nekom ženom koju ne pozna. Sve te mogućnosti bile su krajnje odvratne, groteskne, pa čak i bolne.

Preko puta njega, njegov ujak spustio je novine koje je čitao te je promatrao Colea preko naslovnice “Houston Chroniclea”, a izraz lica bio mu je nevino zamišljen, kao da je sve sretno riješeno na obostrano zadovoljstvo. - Prema onome što sam pročitao, mnogo mladih žena u današnje vrijeme ne želi imati djecu. Radije uzmu svinju za kućnog ljubimca i ganjaju karijeru. Pazi da si ne izabereš takvu ženu.

Cole ga je znakovito ignorirao i nastavio pisati bilješke.

- I pazi da ne izabereš neku sponzorušu koja će se pretvarati da želi tebe, a zapravo samo želi tvoj novac.

Coleov bijes sada je dosegao vrhunac. - Kako, kvragu, očekuješ da saznam koji su istinski motivi neke žene u šest mjeseci?

- Pa mislio sam da si do sada već stručnjak za žene. Nije li te ono prije nekoliko godina neka princeza ganjala po cijeloj Europi?

Cole je zurio u njega u ledenoj tišini, a Calvin je napokon slegnuo ramenima. - Ne moraš ženu poznavati baš tako dobro, da shvatiš da se ne udaje za tebe zbog novca.

- Stvarno? - Cole je otezao s namjerno uvredljivim tonom. - A na temelju tvog ogromnog iskustva sa ženama i brakom, kako predlažeš da saznam motive potencijalne buduće žene?

- Da sam ti, mislim da je najbolji način kako da izbjegneš upadanje u zamku neke sponzoruše taj da potražiš ženu koja je već dovoljno bogata. - Rekavši to, Cal je podigao obrve i čekao, kao da je uistinu očekivao da će mu Cole zapljeskati zbog tog rješenja, no Cole ga je ignorirao i ponovno posvetio pozornost bilješkama na notesu.

Sljedećih četvrt sata tišina u sobi nije bila prekidana, osim povremenim šuštanjem novinskih stranica koje je Cal okretao i sklapao; zatim je Cal ponovno progovorio i to na posljednju temu o kojoj je Cole htio razgovarati. Iza barijere od novinskih stranica, Cal je odjednom rekao: - U kolumni Maxine Messenger piše da ćeš u subotu navečer ići na bal White Orchid i da si donirao najskuplji predmet koji će se prodavati na dražbi. Maxine kaže da je bal “najcjenjeniji društveni događaj hjustonskog društva”. Na takvoj priredbi se nećeš morati brinuti da ćeš naletjeti na neku sponzorušu. Malo pogledaj, pronađi ženu koja ti se sviđa i dovedi ju ovamo tako da ju ja mogu pogledati, zajedno s vjenčanim listom - lukavo je dodao. - Na prvu godišnjicu braka ću ti prepisati svoju polovinu kompanije, kao što sam napisao na tom komadu papira.

Cole nije ništa odgovorio, a malo kasnije Calvin je počeo zijevati.

- Izgleda da ću novine pročitati do kraja u krevetu - rekao je dok je ustajao. - Deset je sati. Hoćeš li raditi do kasno?

Cole je proučavao pismo namjere koje je John Nederly sastavio na njegov zahtjev. - Radim do kasno posljednjih četrnaest godina kratko je rekao. - Zbog toga ste ti i Travis toliko bogati.

Cal je na trenutak stao i pogledao ga, ali nije mogao pobiti istinitost te tvrdnje te je polako krenuo van iz sobe.

ŠESNAESTO POGLAVLJE Cole nije podigao pogled dok nije čuo da se zatvaraju vrata spavaće sobe njegovog ujaka, a onda je oštrim škljocanjem zgloba bacio na stolić dokumente koje je čitao, u skladu s njegovim lošim raspoloženjem.

Papiri su pali na “National Enquirer”, baš pokraj slike žene koju je ostavio zaručnik. Baš pokraj slike Diane Foster.

Cole se nagnuo naprijed, uzeo novine i kratki članak pročitao s turobnim suosjećanjem spram žrtve; zatim ih je bacio onamo gdje ih je našao i ponovno počeo misliti na Cala.

Cole je mrzovoljno razmišljao o tome koje su mu mogućnosti, kad mu je pozornost odvratio pokret s njegove lijeve strane, te je pogledao prema ulazu u kuhinju, gdje je s neodlučnim smiješkom na licu stajala Letty, držeći šalicu u ruci.

Otkako je Cole znao za sebe, kad god se posvađao s ujakom, Letty Girandez, koja je jako loše kuhala, ubrzo bi se pojavila s nekim jelom i pićem za Colea: bila je to utješna gesta dobronamjerne žene koja je znala da je loša kuharica. Letty je bila u ranim šezdesetima i imala je neugledno, okruglo lice kojemu je uspijevalo isijavati njezinu urođenu ljubaznost te nježan glas sa španjolskim naglaskom, zbog kojega je zračila nekom neobičnom otmjenošću. Coleov izraz lica se smekšao kad je ušla u dnevni boravak i na stolić stavila šalicu iz koje se parilo.

- Vruća čokolada? - pretpostavio je. Lettyin recept za loše raspoloženje uvijek je bio isti: vruća čokolada navečer i limunada po danu. I torta. Čokoladna torta. - Gdje je torta? - šalio se i posegnuo za šalicom, znajući da će morati popiti sve kako ju ne bi povrijedio. Vruća čokolada bila je dio tradicije, a budući da Cole nije imao mnogo dragocjenih tradicionalnih trenutaka s obitelji, posebno je držao do toga.

Ono malo obiteljske topline koju je poznavao dolazila je odavde, od majčinog brata i njegove domaćice. Letty se okrenula da ode u kuhinju. - Ima nešto čokoladne torte od jučer. Kupila sam ju u trgovini.

Iako je ova posljednja informacija tortu učinila više, a ne manje poželjnom, Cole nije bio gladan. - Ako ju nisi ti ispekla, onda ju ne treba ni jesti - šalio se, a ona se ozarila zbog tog komplimenta, a onda se ponovno okrenula da ode u kuhinju. - Ostani da malo razgovaramo - rekao je.

Letty je sjela na rub naslonjača u kojemu je maloprije sjedio njegov ujak, ali to je učinila oprezno, kao da je mislila da joj ondje nije mjesto. - Ne bi se smio svađati s ujakom - naposljetku je rekla.

- To mi govoriš već dvadeset godina.

- Zar ti se ujakova želja da se uskoro oženiš čini nerazumnom?

- Moglo bi se reći - rekao je Cole, trudeći se da ne zvuči zajedljivo.

- Vjerujem da on misli da se nikada nećeš oženiti ako te on ne prisili.

- Njega se to ne tiče.

Letty ga je pogledala u oči. - On te voli.

Cole je popio još jedan gutljaj vruće čokolade i silovito i ljutito stavio šalicu na stol. - A to nije nikakva utjeha.

- Ali svejedno je istina.

- Ljubav nije izlika za ucjenu, čak i ako blefira.

- Mislim da ne blefira. Mislim da će tvoj ujak svoju polovinu tvoje kompanije ostaviti Travisovoj djeci ako se ne oženiš.

Coleom je prostrujao novi nalet bijesa. - Ne znam kako on takvo što može opravdati sebi i meni!

Taj komentar bio je retorički i nije očekivao odgovor, ali Letty ga je imala, a on je shvatio da je ona potpuno u pravu, da je kroz sve priče i izlike prozrela pravi Calvinov motiv: - Tvojega ujaka sada ne zanima novac; njega zanima jedino besmrtnost - rekla je Letty kad se uspravila da poravna opasno visoku hrpu materijala za čitanje na stolu. - Žudi za besmrtnošću i shvaća da ju može dostići jedino preko svojega sina.

- Ja mu nisam sin - nestrpljivo je naglasio Cole.

Letty mu se dražesno nasmiješila, ali tihi odgovor bio je znakovit: - On te smatra svojim sinom.

- Ako želi besmrtnost, onda su mu Travisova djeca to već omogućila. I Travis mu je pranećak, isto kao i ja. Čak i da imam djecu, ona bi mu bila u istom srodstvu kao Travisova djeca.

Letty se suzdržala da se ne nasmiješi. - Travisov sin je lijen i mrzovoljan. Možda će to prerasti jednog dana, ali tvoj ujak trenutačno ne želi riskirati svoju besmrtnost s nekim kao što je Ted. Donna Jean je sramežljiva i bojažljiva. Možda će jednog dana biti hrabra i odvažna, ali za sada... - zastala je, kako bi Cole došao do očitog zaključka, a to je da njegov ujak ne želi “riskirati” svoju besmrtnost ni s Donnom Jean.

- Znaš li možda odakle odjednom ta opsjednutost besmrtnošću? pitao je Cole.

Oklijevala je, a onda je kimnula. - Srce mu je sve slabije. Doktor Wilmeth dolazi sve češće. Kaže da se više ništa ne može učiniti.

Cole je ostao zaprepašten, no onda je počeo to poricati. Već je znao da je uzaludno nagovarati Cala da ode u Dallas na preglede kod drugih liječnika. Coleu je jednom to uspjelo, nakon nekoliko mjeseci nagovaranja, no liječnici iz Dallasa imali su isto mišljenje kao Wilmeth. Otada Cal odbija i razgovarati o mogućem odlasku na pregled.

Preko puta Colea, Letty je duboko, nestabilno udahnula i pogledala ga sa smeđim očima punim suza. - Doktor Wilmeth kaže da je samo pitanje vremena prije nego što... - Zastala je, a onda je ustala i izjurila iz sobe.

Cole se nagnuo naprijed i stavio laktove na koljena, obuzet strašnim osjećajem straha i zlom slutnjom. Pognutih ramena i labavo prekriženih ruku, gledao je u ujakov prazan naslonjač, dok su ga preplavila sjećanja na ugodne večeri i živahne rasprave koje su se ovdje vodile u protekla tri desetljeća. Kao da je jedina obiteljska toplina i sreća koju je ikada doživio bila sadržana u ovoj jednoj pohabanoj, ali udobnoj sobi. A to će sve otići kad Cal umre.

Ako je Letty bila u pravu, taj trenutak nije tako dalek. Zgrozio se kad je pokušao zamisliti život bez posjeta ujaku. Taj čovjek, ovaj ranč bili su niti kojima je bio protkan Coleov život. Kaubojske čizme i traperice iz svoje mladosti zamijenio je mekim mokasinama od talijanske kože, odijelima po mjeri skrojenim u Engleskoj i ručno rađenim košuljama od egipatskog pamuka, no ispod te vanjske uglađenosti on je i dalje bio grub i surov kao i traperice i izgrebane kožne čizme koje je prije nosio. Cole je u mladosti mrzio svoje korijene. Od dana kad je krenuo na fakultet u Houston, marljivo je radio da ukloni sve “kaubojske” tragove na sebi. Promijenio je način hoda i govora, pa više nije hodao dugačkim kaubojskim koracima niti koristio zapadno teksaški naglasak.

Sada mu je sudbina prijetila da će oduzeti posljednju povezanost s njegovim korijenima, a Cole kao odrastao muškarac očajno je želio sačuvati sve što je ostalo.

Cole je zaboravio Calovu prijetnju da će svoju polovinu kompanije ostaviti Travisu i njegovoj obitelji, dok se očajno pokušao dosjetiti čime bi mogao spriječiti ono neizbježno, čime bi mogao udahnuti život u svojega ujaka i razvedriti mu posljednje godine. Ili mjesece. Ili dane. Coleove misli uzaludno i bespomoćno su se vrtjele u krug.

Mogao je učiniti samo jednu stvar za Cala kojom bi ga usrećio u preostalim danima života.

- Kujin sin - naglas je rekao Cole, ali opsovao je zbog rezigniranosti, a ne ljutnje. Morat će se oženiti nekome, a brak u državi u kojoj se vlasništvo u braku dijelilo popola donijet će mu čitav niz novih financijskih rizika. Tko god bude “sretnica”, sarkastično je pomislio Cole, morat će imati smisao za humor i blagu narav. Inače bi moglo doći do dramatične scene kad shvati da će morati potpisati predbračni ugovor.

Palo mu je na pamet da unajmi neku glumicu da odglumi sve to, ali njegov ujak bio je prepametan i presumnjičav da povjeruje u to.

Nesumnjivo je iz tog razloga inzistirao na tome da vidi vjenčani list.

Srećom, starac nije inzistirao na tome da Cole mora dobiti sina prije nego što mu prepiše svoj udio u kompaniji, koji je zapravo s pravom pripadao Coleu. Činjenica da mu nije i to uvjetovao bila je pokazatelj da nije tako oštrouman kao prije.

A nije bio ni tako zdrav kao prije.

Cole si je opsovao u bradu, uspravio se i posegnuo za šalicom sada hladne čokolade, namjeravajući ju odnijeti u kuhinju. Pogled mu je pao na sklopljene novine na vrhu hrpe. Smiješilo mu se lice Diane Foster. Kad je bila šcsnaestogodišnjakinja, na njoj se vidjelo da će se pretvoriti u ljepoticu, ali što je dulje gledao u njezine zapanjujuće crte lica i samouvjeren osmijeh, to mu je bilo teže spojiti ovu glamuroznu poslovnu ženu ili onu koju je gledao na CNN-u s dražesno pristojnom i tihom, odmjerenom tinejdžericom koje se sjećao. Cole se sjetio odane, pametne, čarobne adolescentice koja je sjedila na bali sijena i ili ga gledala u tišini ili razgovarala s njim o svemu i svačemu: od štenaca do politike.

Večeras, kad mu je ujak prvi put spomenuo to da je neku ženu iz Houstona ostavio zaručnik, Cole nije znao o kome je riječ. Nakon što je pročitao priču u tabloidu, shvatio je zbilju sramotne nevolje u kojoj se našla Diana. S obzirom na izgled i bogatstvo, ljubaznost i inteligenciju, pretpostavio je da će uživati u najboljemu što joj je život mogao ponuditi. To je zaslužila. Nije zaslužila da ju javno ismije Dan Penworth.

Umorno uzdahnuvši, Cole je prestao misliti na to i ustao, ne mogavši više potisnuti svoje brige razmišljanjem o sudbini čarobne tinejdžerice s nezaboravnim zelenim očima, koja je postala predsjednica uprave velike kompanije i središte sramotnog skandala, umjesto razmažene princeze iz bajke kako je on mislio.

Cole je dobro znao da život rijetko ispadne onakav kakav želiš ili kakav se nadaš da će ispasti. Njegov život ili život Diane Foster... Ili život njegovog ujaka.

Uzeo je šalicu s hladnom čokoladom i odnio ju u kuhinju; potom je pažljivo isipao ostatak čokolade i isprao šalicu, tako da Letty ne sazna što misli o vrućoj čokoladi jer bi ju istina povrijedila.

A istina je bila ta da mrzi vruću čokoladu.

A mrzio je i sljezove kolačiće.

Osobito je mrzio bolest i doktore koji su dijagnosticirali probleme ne nudeći lijek.

Osim toga, nije baš bio entuzijastičan spram lažnog braka koji je bio osuđen na propast i prije nego što je započeo.

Coleu je palo na pamet da najvjerojatnija i najdopadljivija kandidatkinja za njegovu ženu nije bila “princeza” koju je njegov ujak spomenuo ranije te večeri, nego Michelle. Osim što joj je istinski bilo stalo do Colea, nisu joj smetali njegov užurbani poslovni raspored i česta putovanja. Zapravo, vrlo rado se htjela prilagoditi tome, a Coleu će to u ovom “braku” biti jako bitno. S obzirom na sve okolnosti, na neodložnost i žurbu koja se od njega zahtijevala, Cole je zaključio da ima vraške sreće što ima takvu izglednu kandidatkinju.

No, nije baš bio sretan kad je hodnikom išao prema sobi u kojoj je spavao kad god bi došao k ujaku. Bio je potišten. Bio je toliko potišten da mu je zapravo bilo žao Michelle, jer je vraški dobro znao da bi ona pristala na tu nagodbu. Znao je to jednako dobro kao što je znao da bi ona pogriješila, jer bi pristala na ono malo što je on od sebe imao ponuditi, a to uistinu nije bilo mnogo.

Njegova posljednja veza s Vicky Kellogg, okončana je baš zbog tog razloga, a otada se nije promijenio niti je to namjeravao učiniti. I dalje je bio u braku sa svojim poslom, kako ga je Vicky optužila. I dalje je prezirao besciljno uživanje u adrenalinskim avanturama koje su bile važne Vicky i njezinim prijateljicama. I dalje je puno putovao, što je njoj smetalo, i dalje nije mogao dugo ljenčariti. Nesumnjivo je i dalje bio “hladan, bešćutan, bezosjećajan kujin sin”, kako ga je nazvala kad se iseljavala. No ona nije shvaćala da je Cole izravno ili neizravno odgovoran za financijsku i radnu sigurnost više od sto tisuća zaposlenika “Unified Industriesa”.

Krevet na koji je legao bio je kvrgav i uzak te je odgurnuo stari prekrivač od žanile i ispružio se preko svježe oprane bijele plahte koja je mirisala po suncu i ljetnim povjetarcima. Na goloj koži tanko platno bilo je lagano i meko poput bebine kože, od bezbrojnog Lettyinog pranja.

Prekriživši ruke iza glave, Cole je zurio u stropni ventilator koji se polako okretao iznad njega. Polako je njegova potištenost počela prolaziti, zajedno i s mislima da će se morati oženiti s Michelle ili s nekom drugom. Ta pomisao nije samo bila nakaradna, nego i apsurdna. Kao i pomisao da njegov ujak možda neće doživjeti kraj godine.

Cole je mjesecima radio osamnaest sati dnevno; rijetko je uzimao slobodan dan kao danas da dođe ovamo iz Los Angelesa, a na putu su ga pratili problemi s lošim vremenom. Zbog stresa i umora uzrokovanim time, kao i saznanja da mu je ujak sve lošijeg zdravlja, nije mogao normalno razmišljati, zaključio je Cole kad je sklopio oči i kad su ga počeli obuzimati čudni osjećaji samopouzdanja i smirenosti.

Cal će živjeti još barem deset godina. Istina, večeras nije baš dobro izgledao, ali dok je Cole pokušavao procijeniti promjene koje donose starost i bolest uspoređujući Cala onako kako je izgledao danas i prije, te promjene nisu bile uopće toliko zabrinjavajuće kao što su se isprva činile. Sjetio se davnih dana dok je gledao Cala kako popravlja ogradu na vrućem suncu ili kako lakim galopom ulazi u tor iza volova koje je doveo s paše. S kaubojskim šeširom i čizmama s kojima je dobio na visini, Coleu je izgledao kao div dok je Cole bio mali, no kada je Cole dosegnuo svoju visinu od metar osamdeset sedam, bio je barem sedam centimetara viši od Cala.

Zapravo, Cal nikada nije bio visok muškarac jake građe kao Cole; bio je vitak i mršav te je bio žilav i izdržljiv, što je za teške poslove na ranču bilo jednako važno kao jaki mišići. Nije se smanjio petnaest centimetara i postao mršav kao kostur, kako se Coleu nekad činilo.

Kad ga je mučio artritis, kao što je očito večeras bio slučaj, ramena je izbacio naprijed, čime bi mu se iskrivilo držanje i zbog čega bi se smanjio nekoliko centimetara.

Kosa mu nije iznenada posijedjela; bila je sijeda otkako se Cole sjećao: gusta i sijeda s kratkim zulufima koji su uokviravali osunčano, usko lice s četvrtastom bradom i svjetloplavim očima koje kao da su promatrale svijet iz drukčije perspektive; bile su to pronicljive oči koje su svjetlucale od pameti, duhovitosti i čvrste odlučnosti. Lice mu je malo problijedjelo, a oči su sada gledale iza naočala, ali nisu bile blijede ni zamagljene te im ništa nije moglo promaknuti.

Istina, tijelo mu zbog starosti i izostanka vježbanja više nije bilo tako snažno, ali njegova prava snaga uvijek je dolazila iz njegova uma.

A kao što je Cole večeras otkrio, um mu je bio oštar i u formi kao i uvijek.

U sljedećih nekoliko dana, Cole će pronaći rješenja koja će odgovarati i njegovom ujaku i njemu. Ujutro će započeti revnu potragu za nekim novim ili boljim liječenjem kojim će se riješiti zdravstveno stanje njegovog ujaka. Novi načini liječenja otkrivali su se svaki dan, a stari, učinkoviti načini koji su nekoć odbačeni sada su ponovno korišteni u praksi. Da je ranije saznao da se ujakovi problemi sa srcem ne poboljšavaju, već bi započeo potragu za rješenjima.

Cole se prisjetio da je uvijek pronalazio rješenja.

Bio je jako dobar u pronalaženju rješenja za naizgled nerješive probleme. Bila je to vještina koja mu je pomogla donijeti bogatstvo i uspjeh kakav nije mogao ni sanjati.

San mu je došao na oči dok je ležao u jednostavnom, neukrašenom krevetu, u kojemu je kao dječak sanjao o životu koji će voditi kao muškarac. Ima nešto u samostanskoj jednostavnosti male sobe što ga je poticalo da u mladosti sanja velike snove. Sada, kada je bio odrastao, soba ga je umirivala i oraspoloživala. Cole je po cijelom svijetu posjedovao kuće i stanove s prostranim spavaćim sobama opremljenim velikim krevetima raznih oblika, ali ovdje je mogao usnuti brže nego godinama na nekom drugom mjestu.

Zaključio je da ova soba još uvijek ima neki mističan, uzvišeni učinak na njega, kao i uvijek.

Obavio ga je osjećaj mira koji ga je odveo u snove, kao i uvijek kad je spavao ovdje.

Prozor je bio otvoren, a tračak mjesečine dopirao je kroz zavjesu, pretvorivši ju u sjajnu svilenu paučinu koja je bestežinski lepršala na mirisnom povjetarcu. Zrak je ovdje djelovao svježije, kao i uvijek.

Ujutro, kada bude bio odmoran, moći će bolje razmišljati i planirati i rješavati probleme. Sada su ga zidovi sobe, s poznatim uokvirenim slikama, okruživali i štitili, kao i uvijek kad je Cole spavao ovdje.

Na noćnom ormariću pokraj kreveta stara je budilica kucala glasnim, postojanim ritmom poput otkucaja srca i još ga jače uspavljivala, podsjećajući ga da vrijeme prolazi i da će sve izgledati bolje ujutro, kao i uvijek kad je Cole spavao ovdje.

Malo kasnije, Cole se okrenuo na trbuh, a prekrivač se čarobno podigao i prekrio njegova gola ramena, kao i uvijek tijekom noći dok je Cole spavao ovdje.

Pokraj kreveta, Calvin Downing je gledao u svojeg uspavanog nećaka i mrštio se kad je vidio duboke bore od napetosti i iscrpljenosti koje su bile urezane u kutovima Coleovih očiju i usana. Govorio je usnulom čovjeku, glasom tišim od šapata zavjese koja je lepršala na

prozoru. Riječi su mu bile promukle i utješne, prožete emocijama, kao i uvijek kad bi došao vidjeti nećaka dok spava i osjetio potrebu reći mu ono što mu nije mogao reći dok je bio budan. - Već si postigao ono što većina ljudi samo može sanjati - šapnuo je Cal. - Već si svima dokazao da možeš ostvariti sve što naumiš. Više se ne moraš mučiti, Cole.

Usnuli muškarac se pomaknuo i okrenuo glavu, ali disanje mu je i dalje bilo duboko, smireno.

- Sve će izgledati bolje ujutro - tiho mu je obećao Calvin, kao i uvijek kad je Cole spavao ovdje. - Volim te, sine.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE Promet je na autocesti između zračne luke Intercontinental u Houstonu i centra Houstona bio vrlo gust za pet sati poslijepodne u subotu, ali vozač je vješto manevrirao crnom limuzinom marke Mercedes iz trake u traku i to gracioznim, odvažnim plesom brzine, moći i tajminga.

Ne obazirući se na to da se vozač trudi zbog njega, Cole je sjedio na stražnjem sjedalu i čitao debelu, detaljnu analizu složenih problema oko mogućeg sudjelovanja “Unifieda” da s drugim korporacijama i Rusima provedu plinovod kroz Crno more. Nije podigao pogled sve dok auto nije graciozno stao ispod zelene nadstrešnice na ulazu u hotel Grand Balmoral i dok se vratar u uniformi nije pojavio pokraj njegovog prozora. Cole je nevoljko spremio izvještaj u aktovku i izašao.

U časopisu “Condé Nast Traveler” hotel Grand Balmoral visok petnaest katova opisan je kao istaknut primjer suzdržanog obilja starog svijeta zajedno s besprijekornom uslugom, ali dok je Cole koračao prostranim, kružnim predvorjem s tamnozelenim mramornim podom i visokim grčkim stupovima, mislio je na ruske željeznice i ruske zime, a ne na svjetlucave kristalne lustere koji su se nalazili iznad njega ili na raskošne sofe s pozlaćenim rubovima, presvučene brokatom boje slonovače koje su bile razmještene posvuda oko njega.

S desne strane predvorja nalazilo se veličanstveno stubište koje se penjalo na široki mezanin koji ga je okruživao i gledao na njega.

Pripremajući se za temu “Camelota” na balu White Orchid, mezanin su u mitsku šumu pretvarali deseci radnika, koji su žurno stavljali male bijele lampe i umjetni snijeg na stotine drveća u prirodnoj veličini. Obraćajući pozornost na aktivnosti koje su se događale iznad njega, Cole se nezadovoljno namrštio i krenuo prema recepciji koja se nalazila za stolom od izrezbarenog mahagonija.

Upravitelj hotela uočio je Colea i pojurio stepenicama da se predstavi; potom je inzistirao na tome da otprati Colea do kraljevskog apartmana čim Cole završi s prijavom. - Ako ikako možemo vaš boravak učiniti ugodnijim, na bilo koji način, molim vas da mi kažete, gospodine Harrison - rekao je i naklonio se dok je izlazio iz sobe.

- Naravno - odsutno je rekao Cole, nezadivljen ovim posebnim tretmanom punim poštovanja jednako kao što je bio nezadivljen veličanstvenim peterosobnim apartmanom s ljubičasto-zlatnim

namještajem u stilu Luja XV. i spektakularnim pogledom na panoramu Houstona. Dobar dio života proveo je radeći u luksuznim hotelima diljem svijeta i u malo više od jednog desetljeća navikao se očekivati najbolje i uzimati to zdravo za gotovo.

Odbivši ponudu upravitelja da mu sluškinja raspakira kovčeg, Cole je nosaču dao napojnicu jer mu je donio prtljagu; zatim je skinuo sako i kravatu, otkopčao gornja dugmeta na bijeloj košulji i prišao šanku u dnevnom boravku, za kojim si je napravio džin tonik. Uzeo ga je i prošao pokraj kamina, prema vratima koja su vodila na balkon te je zakoračio van. Temperatura vani bila je oko trideset pet stupnjeva Celzijusevih, ali vlažnost koja je inače Houston ljeti pretvarala u parnu kupelj sada je izostala te je Cole sada stajao pokraj ograde i gledao grad koji je tijekom studija nazivao domom. U međuvremenu je bio u Houstonu nekoliko puta zbog posla, ali nikada nije prespavao ovdje i možda ga je zbog toga iznenada preplavila ogromna razlika između životnog stila kad je odlazio iz Houstona prije četrnaest godina i ovoga danas, kada mu se “vratio”.

Dan nakon što je diplomirao, iz Houstona je otišao autobusom, noseći sva svoja svjetovna dobra u najlonskoj putnoj torbi. Na sebi je imao izblijedjele traperice, majicu kratkih rukava i iznošene, istrošene čizme. Danas je stigao privatnim avionom, u odijelu Brioni vrijednom sedam tisuća dolara, cipelama Cole-Haan vrijednim šesto dolara te je nosio aktovku vrijednu tisuću i pol dolara. Kad mu je avion sletio i lagano došao do hangara, ondje ga je u limuzini čekao vozač, spreman da ga odveze u Balmoral. Kamo god je išao, bio je naviknut na VIP tretman, jednako kao i na privatne avione, kraljevske apartmane i zavodljive poglede glamuroznih žena.

Prisjetio se desetosatne vožnje autobusom od Houstona do Jeffersonvillea i sjećao je se jasno kao da je bila prošli tjedan. Dan nakon što je diplomirao, ukrcao se u prvi autobus pre ma sjeveru, u smjeru ujakovog ranča (vožnja autobusom bila je ustupak štedljivom Calu, koji je, unatoč unosnim naftnim bušotinama, i dalje putovanja avionom smatrao neoprostivim traćenjem velikih svota novaca). Na dan kad se ukrcao u taj autobus, sve što je imao zapravo je bila odjeća koju je nosio.

Osim nje, sve što je posjedovao bilo je nekoliko predmeta U putnoj torbi i snovi. Putna torba bila je mala i neugledna, ali snovi su mu bili veliki i razrađeni. Iznimno veliki. I nevjerojatno dobro razrađeni. Sjedeći pokraj jednog starca koji je stalno podrigivao, Cole je kroz prozor gledao kako pokraj njega prolaze palače u River Oaksu te je maštao o tome kako će se jednog dana vratiti u Houston, bogat i moćan.

A to se sada i obistinilo.

Prinijevši čašu ustima, Cole je otpio gutljaj svojega pića i razmislio o ironiji ove situacije: današnji dan svakako je bilo krajnje ostvarenje te davne maštarije, ali to mu više nije bilo bitno. Bio je potpuno zaokupljen drugim važnijim, značajnim pitanjima, da mu ovo nije bilo bitno. Dokazao se, pobijedio je unatoč lošim izgledima, no i dalje se trudio, i dalje je radio nevjerojatno puno, i dalje se tjerao jako kao i uvijek. I jače.

Dok je gledao u maglicu koja je poput prljave pregače obavila visoke nebodere, pitao se zašto se uopće trudi. U Denveru se odvijao godišnji sastanak dioničara Alcane Electronicsa, a ako ih Coleovi pregovarači ne budu uspjeli pokolebati, Cole će se morati upustiti u neprijateljsko preuzimanje te kompanije. U Kaliforniji, njegovi odvjetnici, rukovoditelji i tim arhitekata vodili su niz sastanaka u vezi s nekoliko uredskih zgrada koje je gradio u sjevernoj Kaliforniji i državi Washington kako bi ondje smjestio razne kompanije koje su činile tehnološki odjel “Unifieda”.

A ako se zdravlje njegovog ujaka ne poboljša... To je bilo nezamislivo. Nakon što je razgovarao s Letty, razgovarao je i s Calovim doktorom, koji mu je rekao da bi Cole, iako je Calovo stanje nepredvidivo, trebao biti spreman na to da se u bilo kojemu trenutku može dogoditi najgore.

Cole je pogledao na sat i vidio da je pola sedam. U pola osam se morao pojaviti dolje na intervjuu za televiziju, a dražba u dobrotvorne svrhe održavala se u osam navečer. To je značilo da je imao punih sat vremena da se otušira, obrije i obuče, a to mu je bilo i više nego dovoljno. Odlučio je nazvati jednog rukovoditelja koji se nalazio u uredu odvjetnika u Kaliforniji i saznati kako se sve odvija.

OSAMNAESTO POGLAVLJE S veselim, umjetnim osmijesima prilijepljenima na lice, Dianina obitelj i njezinih dvoje prijatelja stajali su na jednoj strani prepunog predvorja u Balmoralu, hrabro se trudeći da izgledaju kao da je sve posve normalno dok su gledali rotirajuća mjedena vrata na glavnom ulazu, ne bi li ugledali Dianu. - Prekrasno je ukrašeno! - neuvjerljivo je rekla Dianina majka.

Ostali su sa usiljenim zanimanjem pogledali predvorje Balmorala, veličanstveno stubište i mezanin. Glavna svjetla bila su prigušena, a cijeli hotel kao da je bio pretvoren u gustu šumu sjenovitog drveća sa sićušnim svjetlucavim lampicama koje su svijetlile na granama prekrivenim umjetnim snijegom. Ledene skulpture srednjovjekovnih vitezova i njihovih dama ukrašavale su snijegom prekrivena “jezera”, a konobari odjeveni u srednjovjekovnu odjeću nosili su kositrene pehare s vinom i zaobilazili nanose snijega krećući se kroz gomilu, dok je Hjustonski simfonijski orkestar svirao “I Wonder What the King Is Doing Tonight”.

- Stvarno nalikuje uvodnoj sceni iz “Camelota” - rekla je Corey.

Pogledala je supruga. - Zar ne?

Umjesto da je odgovorio, Spence ju je zagrlio oko struka i utješno ju stisnuo. - Ne brini. Sve će biti u redu, dušo.

- Diana je rekla da će doći u sedam i petnaest, a sada je sedam i trideset - rekla mu je Corey. - Diana nikada ne kasni. - Coreyina majka osvrnula se po predvorju i vidjela da se gomila počinje kretati prema mezaninu, gdje će se odvijati glavni događaji. - Možda je odlučila da ipak neće doći - rekla je Mary Foster.

Coreyin umjetan osmijeh zamijenjen je zabrinutošću. - Najgore što može učiniti je otkazati u posljednji čas.

- Doći će ona - Spence je tješio obje žene. - Diana nikada ni od čega nije pobjegla u životu.

- Ne bih ju mogla okriviti ako pobjegne od ovoga - rekla je Corey.

- Diani su privatnost i dostojanstvo važniji od ičega, a zbog Danovog postupka javno je ponižena. Da sam ona, mislim da ne bih imala hrabrosti pojaviti se ovdje večeras.

- Imala bi - rekao je Spence posve uvjereno. Ona ga je zapanjeno pogledala. - Zašto to misliš?

- Zbog ponosa - rekao je. - Povrijeđeni ponos bi te natjerao da se pojaviš ovdje i suočiš se sa svima. Njoj je trenutačno ostao jedino ponos, a on će zahtijevati od nje da se pojavi na balu uzdignute glave.

- Doći će - složio se Doug Hayward.

- Zapravo - iznenada je rekao Spence - Diana je upravo stigla. Pogledao je Corey sa smiješkom na licu i dodao: - I to u veličanstvenom stilu.

Corey se zbunjeno okrenula. Ugledala je Dianu kako smireno hoda kroz gomilu uzdignute glave, naizgled nesvjesna da se ljudi okreću za njom. Corey je bila tako ponosna na svoju sestru i tako zapanjena njezinim izgledom da je privremeno zaboravila na Dana Penwortha i raskinute zaruke.

Diana je inače na službenim događanjima više voljela suzdržanu eleganciju nego glamur, ali večeras to nije bio slučaj. Sa zatečenim osmijehom divljenja na licu, Corey je promatrala Dianinu čarobnu ljubičastu haljinu. Krojena kao uski sarong s dubokim prorezom sa strane, haljina je s uskih naramenica padala prema kukovima gdje je nježno prianjala uz njih te je završavala uskim naborom tik iznad nožnih prstiju. Umjesto zalizane punđe koju je inače nosila, Diana je sada pustila kosu da joj valovito pada do ramena, a njezina sjajna jednostavnost činila je zamaman kontrast sa seksi profinjenosti haljine. Corey je čvrsto zagrlila Dianu. - Jako sam se bojala da ćeš odlučiti ostati kod kuće večeras - šapnula je.

- Nikada nisam pomislila na to - lagala je Diana dok je grlila Corey i utješno se smiješila majci, baki i djedu. Bila je lako nervozna i tako nesretna i tako dirnuta kad je vidjela obitelj i Douga i njegovu partnericu kako ju čekaju poput počasne straže da bi joj pomogli u ovoj nevolji da se našla opasno na rubu suza, a večer još nije ni počela.

- Prekrasna si - uljudno je rekao Spence i bratski ju zagrlio - kao i haljina.

- Sva sreća pa su tvoji sastanci u New Yorku završili dan ranije pa si mogao doći večeras.

Zapravo, sreća uopće nije dovela Spencca u Houston da može doći na bal; zbog Dianine nevolje otkazao je sastanke na kojima je trebao biti zadnjeg dana, ali Corey je mudro odlučila ne dodati to Dianinim brigama pa joj nije ni rekla.

Doug Hayward odmaknuo se od svoje partnerice i pogledao Dianu s neskrivenim divljenjem. - Izgledaš odlično - rekao je. Poljubio je Dianu u obraz, a onda ju je uhvatio za ruke i zakoračio unatrag, no njegov smiješak zamijenilo je zabrinuto mrštenje. - Ruke su ti hladne

kao led - rekao je. - Jesi li sigurna da se želiš večeras suočiti sa svima, uključujući i medije, u jednoj velikoj skupini?

Dirnuta jačinom njegove zabrinutosti, Diana je na lice prilijepila veseo osmijeh. - Bit ću dobro - uvjeravala je nekadašnjeg prijatelja iz djetinjstva. - To se događa mnogim ljudima. Zaruke se raskidaju i ljudi ulaze u brak s drugim ljudima. Iako - dodala je pokušavajući biti duhovita - to se obično događa tim redom, a ne obrnutim. - Umjesto da se nasmije, Doug se trgnuo, a ona mu je stisnula prste kao znak iskrene naklonosti i zahvalnosti. Uopće nije namjeravao doći na bal, budući da je kao mlađi senator iz Teksasa imao pune ruke posla, no kad je saznao da se Diana večeras sama želi suočiti sa svima u prvom pojavljivanju u javnosti nakon što ju je Dan ostavio, inzistirao je na tome da dođe i da ga se posjedne za stol s Fosterovima. Diana je znala da to radi dijelom zbog toga da joj da moralnu podršku, a dijelom zbog toga da iskoristi svoj znatan društveni utjecaj u hjustonskom društvu kako bi poništio učinak Danovih ponižavajućih postupaka. Hvala ti što ti je toliko stalo - rekla je Diana, a grlo joj se stegnulo. Izgleda kao da stalno daješ savjete Corey i meni i neprestano nas vadiš iz nevolje.

- Većinom su moji savjeti i uvalili Corey u nevolju - šalio se. - No ti si me, s druge strane, rijetko pitala za savjet i koliko se ja sjećam, nikada nisi upala u nevolju.

Ovaj posljednji dio bio je istinit, ali Diana nije htjela da on obezvrijedi njihovo prijateljstvo. - Imaš meko srce i jako si drag rekla je s jednostavnom iskrenošću.

On joj je pustio ruke i zakoračio unatrag, a na izrazu licu vidio mu se prijetvoran užas. - Zar pokušavaš uništiti moju pažljivo osmišljenu sliku opasnog momka? Politički protivnici prikazat će me kao slabića ako saznaju kako sam u biti drag i kako imam meko srce.

Corey ga je čula, no zabrinuto je proučavala Dianino lice. Izbliza je vidjela da je Dianino lice, unatoč vješto nanesenoj šminki i sjajnom tenu, nenormalno blijedo, a da joj oči ne sjaje. Oči su joj izgledale povrijeđeno i zamagljeno. I Spence je to očito primijetio jer je otišao do jednog od postavljenih šankova i ubrzo se vratio s dvije čaše. Popij ovo - naredio joj je. - Tako ćeš dobiti boju u obrazima i malo hrabrosti.

Diana je uzela čašu i otpila mali gutljaj, a onda je odmahnula glavom, pokušavajući se prisiliti da se suoči s problemom koji je izbjegavala. Nikako nije mogla znati što će se dogoditi za sat vremena, kad ušeta u plesnu dvoranu zajedno sa svojom obitelji i Dougom i njegovom partnericom Amy. Neki ljudi na balu će joj biti

prijatelji i ako ju budu pitali za Dana, njihovo zanimanje za Dianinu nevolju proizaći će iz istinske brige i ljubavi. No to neće biti slučaj s većinom ljudi na balu. Morat će se suočiti sa stotinama dalekih poznanika i znatiželjnih neznanaca koji će pratiti svaki njezin potez, koji će tražiti nešto o čemu će sutra moći tračati s prijateljima, a neki će uživati u njezinom očaju.

Diana se jako trudila da ne stekne neprijatelje u životu, ali znala je da postoje ljudi koji zavide uspjehu obitelji Foster, kao i ljudi koji jednostavno uživaju u tuđoj nesreći.

- Mediji će te večeras oblijetati - snuždeno je rekla Corey.

- Znam.

- Drži se Spencea i mene. Branit ćemo te najbolje što možemo.

Diana se slabašno nasmiješila. - Nosi li Spence pištolj?

- Večeras ne - šalila se Corey. - Zbog njega ima kvrgu na smokingu.

Diana se uspjela još jednom nasmiješiti, no podigla je pogled prema mezaninu i gledala gomilu koja se ondje skupila, entuzijastično poput žene koja se mora suočiti sa streljačkim vodom. - Da barem nisam pristala nositi tu ogrlicu za dražbu, prije nego što se sve ovo dogodilo - rekla je. - Morat ću otići onamo za nekoliko minuta tako da mi ju mogu staviti.

- Ajme, potpuno sam zaboravila na to! - zavapila je Corey. Primijetila sam da ne nosiš nakit, ali tako sam bila zadovoljna tvojim izgledom u toj ljubičastoj haljini da sam zaboravila da moraš nositi te proklete ametiste.

Preko stotinu godina, Bal White Orchid, koji je ponekad bio poznat samo kao Bal Orchid i dobrotvorna dražba koja je dio njega, bio je najpoznatiji društveni događaj godine među teksaškom aristokracijom. Ukorijenjen je u tradiciji koja je započela kad su pozvani gosti bili magnati koji su se obogatili na stoci i nafti, kao i imućni industrijalci koji su stizali u sjajnim kočijama i plesali sa svojim damama ispod kristalnih lustera na kojima su gorjele svijeće. U današnjem obliku bal više nije bio ograničen samo na nekoliko desetaka najbogatijih i najelitnijih teksaških obitelji, ali tradicija je ostala netaknuta te je bal bio opće poznat kao jedna od najuspješnijih i najpriznatijih priredbi u dobrotvorne svrhe u svijetu.

Diana je pozvana da nosi jedan donirani predmet koji će biti na dražbi, a budući da je pristala na to, to je bila čast i običaj koji sada nije mogla odbiti, a da si ne namakne još tračeva. Diana je to znala. A znali su to i Spence i Corey.

- Popij piće do kraja - inzistirao je Spence. - Još dva gutljaja.

Diana ga je poslušala jer joj je to bilo lakše, a svu svoju snagu morala je sačuvati za poslije, da se može suočiti s problemima koje joj je večer nosila.

Znajući da se Diana uvijek brine da mu bude udobno, djed joj je namjerno pokušao odvući pozornost s njezine nevolje spomenuvši svoju. Prstom prešavši preko uštirkanog ovratnika košulje, rekao je: Mrzim nositi ovaj prokleti smoking, Diana. Osjećam se kao prokleta budala svaki put kad ga moram obući.

Dianina baka prijekorno ga je pogledala. - Prestani psovati, Henry. A smoking ti jako lijepo stoji.

- Izgledam kao prokleti pingvin u njemu - usprotivio se.

- Svi muškarci večeras nose smoking.

- I svi izgledamo kao pingvini! - mrzovoljno joj je uzvratio, kako mu se ona ne bi usprotivila, prešao je na ugodniju temu pogledao Dianu pun nade. - Mislim da bismo ponovno trebali pisati organskom uzgoju. Organski uzgoj je uvijek popularan. Što misliš tome, dušo?

a i o o

Diana kao da se nije mogla usredotočiti ni na što osim na nevolju koja ju je čekala. - Može, djede - rekla je, iako su ove godine već dva puta pisali o organskom uzgoju. - Učinit ćemo to - odsutno je dodala, a majka i baka su ju začuđeno pogledale. - Idem podići tu ogrlicu nevoljko je rekla Diana. - Dobro da mi se večeras ne troši - dodala je, neuspješno pokušavajući biti duhovita. - Prvo sam zaboravila torbicu pa sam se morala vratiti po nju. - Podigla je malu, ovalnu večernju torbicu Judith Leiber da im ju pokaže. - Onda, kad sam došla ovamo, nisam čovjeku na parkingu mogla dati napojnicu jer sam vidjela da sam zaboravila uzeti novce. Ovdje imam samo vozačku dozvolu i ogledalo. I da, sjetila sam se uzeti ruž. Ali krive boje.

Kad se okrenula da ode, svi su se nasmiješili zbog njezine nevolje.

Svi osim Rose Britton, koja je nastavila zuriti u Dianina leđa kada je odlazila, a čelo joj je bilo naborano od zamišljenog mrštenja. - Mislim da je Diana napokon dosegnula granicu svoje izdržljivosti i zabrinuta sam za nju.

- Kako to misliš? - pitao ju je suprug.

- Mislim da se ponaša vrlo čudno - iskrenim je glasom rekla gospođa Britton - i to još od prije nego što ju je Dan nogirao.

- Ja nisam primijetila ništa čudno, majko - rekla je gospođa Foster, trgnuvši se zbog majčinog odabira riječi kojim je opisala Danov postupak.

- Onda čuvam navesti neke primjere. Diana je uvijek bila najorganiziranija, najsistematičnija, najtočnija i najpouzdanija osoba na ovom svijetu. Svakog petka u pola osam ujutro ima masažu, a potom manikuru, a svakog četvrtka u četiri poslijepodne ima sastanak sa zaposlenicima iz produkcije. - Zastala je da se uvjeri da se svi potpuno slažu s onim što je do sada rekla, a kad je vidjela da ju svi pozorno slušaju, podastrla je svoj dokaz: - Prije dva tjedna, Diana je zaboravila otići na masažu. Sljedeći tjedan je zaboravila na sastanak s produkcijskim timom i zaboravila je reći tajnici da je umjesto toga zakazala sastanak s jednim našim bankarom! Znam to jer me njezina tajnica nazvala kući da pita je li ona ondje.

Spence je potisnuo smijeh zbog nečega što je smatrao nepotrebnom brigom. - Svi s vremena na vrijeme zaborave na sastanak, osobito kad imaju jako puno posla, bako - utješno je rekao.

- Prema onome što mi je Corey ispričala, Diana je pod velikim pritiskom zbog toga što vodi časopis i bavi se njegovim proširenjem te se trudi biti ispred konkurencije. Kad se to sve uzme u obzir, lako je zaboraviti nešto nevažno kao što su masaža i manikura.

- Prije dva mjeseca - uporno je nastavila baka - zaboravila je na moju proslavu rođendana!

- Radila je do kasno u uredu - gospođa Foster je podsjetila svoju majku. - Kad sam ju nazvala onamo, odmah je pojurila k nama.

- Da, ali kada je stigla, zaboravila mi je donijeti poklon! I silno je inzistirala na tome da ode u stan po njega.

- To nije neobično za Dianu, bako - rekla je Corey. - Znaš koliko je obzirna i koliko pažnje posvećuje darovima koje kupuje drugima.

Inzistirala je na tome da se vrati po tvoj dar zato Što ti ga je htjela pokloniti na pravi dan.

- Da, ali kad je stigla u svoj stan, trebalo joj je gotovo sat vremena da pronađe dar za mene jer se nije mogla sjetiti ka mo ga je stavila!

Doug i Spence muški su se pogledali zabavljajući se, a onda je Doug rekao: - To je zbog toga što vam ga je vjerojatno kupila godinu dana prije, gospođo Britton. Prošlog kolovoza sam ju sreo u robnoj kući Neiman i rekla mi je da kupuje darove za Božić.

Corey se nasmiješila. - Popis s darovima za Božić uvijek sastavlja u kolovozu i završava s kupnjom u rujnu. Kaže da je poslije toga sve dobro probrano.

- Uvijek kupi savršene darove - dodao je Doug sa smiješkom se prisjetivši što je njemu kupila. - Prošle godine ja sam njoj poklonio bombonijeru i bocu šampanjca, ali ona je meni poklonila šal od

kašmira koji sam jednom spomenuo da mi se sviđa. Siguran sam da je dar koji vam je donijela nakon što ga je našla bilo baš ono što ste željeli, gospođo Britton.

- Donijela mi je kutiju cigara! - priopćila mu je.

Doug je iznenada zabrinuto skupio oči, ali gospodin Britton je samo zahihotao i odmahnuo glavom. - Cigare je naručila za mene, da mi ih pokloni na moj rođendan. Uvijek umata darove čim ih kupi i samo je zgrabila krivi dar jer se žurila da se što prije vrati na tvoju proslavu.

Gospođa Britton odmahnula je glavom, ne želeći se umiriti. Prije nekoliko tjedana, kad se Diana vratila s onog velikog sastanka iz tiskare u Chicagu, sjela je na taksi na aerodromu i njime došla do ureda.

- Što s tim ne valja?

- Auto joj je bio na aerodromu. Ako mene pitate, mislim da predugo previše radi - odlučno je rekla.

- Nije bila na odmoru barem šest godina - rekla je gospođa Foster, osjećajući se krivom i malo jače zabrinutom. - Mislim da bismo trebali inzistirati na tome da si uzme mjesec dana slobodno.

- Diana je dobro, kažem vam, ali morala bi otići na odmor, tek toliko - izjavio je djed i time zaključio ovu zabrinjavajuću raspravu.

DEVETNAESTO POGLAVLJE Službeni prostor za medije bio je ograđen baršunastim uzetom s druge strane mezanina iznad predvorja, nedaleko od plesne dvorane gdje su bili postavljeni predmeti za dražbu. U skladu s obećanjem koje je dao “Unifiedovu” odjelu za odnose s javnošću, Cole se pojavio pred novinarima i potrudio se da djeluje oduševljeno što je ondje. Rekao je da će dati kratke intervjue lokalnim novinarima iz CBS-a i ABC-a, zatim je pozirao za slikanje i odgovarao na uobičajena pitanja novinaru iz “Houston Chroniclea” i dopisniku iz “USA Today”.

Posljednji na redu bio je intervju za ABC. Stojeći pokraj Kimberly Proctor, dok je okruglo svjetlo male kamere bilo upereno u njega poput neustrašivog Kiklopovog oka, Cole je slušao privlačnu plavušu kako oduševljeno govori o stogodišnjoj povijesti bala White Orchid i o nekoj tradiciji vezanoj uz dražbu; zatim je gurnula mikrofon u njegovo lice. - Gospodine Harrison, iz odbora su nam rekli da ste donirali najvrjedniji predmet na večerašnjoj dražbi. Koliko je točno vrijedna Klinemanova skulptura?

- Kome? - ironično je uzvratio Cole. Osobno je oduvijek tu modernu skulpturu smatrao nakaradnom, ali povoljno ju je kupio, a sada je vrijedila pet puta više.

Nasmijala se. - Htjela sam pitati na koliko je procijenjena?

- Na dvjesto pedeset tisuća dolara.

- Vi ste jedan jako velikodušan čovjek!

- Recite to poreznoj, može? - ironično je rekao, a onda je sam završio intervju kratko joj se nasmiješivši i kimnuvši, te je zakoračio izvan dohvata kamere. Ta ju je taktika iznenadila te je krenula za njim. - Čekajte! Ovaj... Pitala sam se bismo li se mogli kasnije naći...

Da porazgovaramo.

- Žao mi je - pristojno je lagao Cole - ali morat ćete se javiti našem odjelu za odnose s javnošću da dogovorite intervju.

- Nisam imala na umu intervju - rekla je, pogledala ga ravno u oči i nastavila malo nježnijim glasom. - Mislila sam da bismo mogli negdje popiti piće...

Cole ju je odbio odmahivanjem glave, ali automatsko odbijanje je ublažio uljudnim tužnim smiješkom. - Bojim se da neću imati ni petnaest minuta za sebe prije nego što sutra odem iz Houstona.

Bila je lijepa, rječita i pametna, ali Coleu ništa od toga nije bilo bitno. Bila je novinarka, što znači da bi ju Cole obilazio u širokom luku

i da je najljepša, najpametnija i najpoželjnija žena na svijetu s najiskrenijim motivima. - Možda drugi put - dodao je; zatim ju je zaobišao i izašao iz prostora za medije, ostavivši ju da vodi intervjue s malo revnijim kandidatima koji su čekali s druge strane baršunastog užeta.

- Gospodine Harrison! - povikao je netko drugi iz prostora za medije, ali Cole se nije obazirao na tog novinara te je nastavio hodati kao da ne zna nikoga po tom imenu. Zastao je samo da od konobara uzme čašu sa šampanjcem.

Kad je uspio obići mezanin i stići na drugu stranu, gdje se trebao odvijati zabavni dio, barem deset ljudi ga je pozdravilo kimanjem, a on im je uzvratio pozdrav iako nije imao pojma tko su ti ljudi.

Kad je napokon prepoznao dva lica u gomili, ironično je bilo to da su to bili jedini ljudi koji su željeli izbjeći da ga pozdrave: bili su to gospodin Charles Hayward II. i njegova supruga. Zapravo, pokraj svojeg bivšeg konjušara prošli su uzdignutih glava i ubojitih pogleda.

Cole je zastao ispred vrata prostorije u kojoj su bili postavljeni najskuplji predmeti koji će se prodavati na dražbi te je s vremena na vrijeme čuo kako njegovo ime šapuću pokrovitelji bala kada bi ga prepoznali, ali ime koje se najčešće spominjalo bilo je ime Diane Foster. Samo večeras su svi govorili “jadna Diana Foster”, i to uglavnom žene koje su Coleu zvučale više zlobno nego suosjećajno.

Po Coleovom mišljenju, bal White Orchid ispunjavao je tri jasne i različite potrebe: prva je bila ta da pruži mogućnost ženama i kćerima bogataša da se okupe u elegantnom okruženju, da pokažu najnovije drago kamenje i haljine i da tračaju jedni o drugima dok njihovi muževi i očevi razgovaraju o golfu i teniskim utakmicama.

Druga svrha bila je prikupiti novac za Američku udrugu za borbu protiv raka. A treća svrha bila je omogućiti hjustonskim financijski moćnim i društveno istaknutim građanima da pokažu svoju društvenu svijest nadmećući se za desetke pretjerano skupih predmeta koje su donirali drugi članovi financijski moćnih i društveno istaknutih.

Cole je zaključio da će po svim tim pitanjima večerašnji bal biti uspješan kao nikad prije.

Naoružani zaštitari nalazili su se ispred vrata prostorije u kojoj su bili postavljeni predmeti za dražbu, a točno pokraj njega došlo je do svađe kad je jedan fotograf u crveno-bijeloj kariranoj košulji htio proći pokraj jednog zaštitara. – Poslije sedam sati ovamo je ulaz dopušten samo gostima upozorio ga je zaštitar i prekrižio ruke na prsima,

- Ja sam iz “Enquirera” - objasnio mu je fotograf, pokušavajući govoriti tiho, ali da ga se ipak čuje u toj buci. - Ne zanimaju me predmeti koji će se prodavati na dražbi, nego želim uslikati Dianu Foster, a vidio sam je maloprije tu na balkonu. Mislim da je ušla onamo.

- Žao mi je. Ulaz nije dopušten nikome osim gostima na dražbi.

Kad je shvatio u kakvoj se nevolji zapravo Diana našla, Colea su obuzeli osjećaji suosjećanja i nevjerice. Vidio ju je na televiziji i znao je da je ona sada odrasla žena, ali u mislima ju je vidio kao iskrenu tinejdžericu, kako prekriženih nogu sjedi na bali svježeg sijena, glave malo nagnute u stranu dok je pozorno slušala što god da je on govorio.

Vrata plesne dvorane u kojoj će se održati domjenak i dražba još su bila zatvorena, a Cole je nestrpljivo pogledao na sat, nervozno želeći što prije ući kako bi sve bilo gotovo. Budući da to nije bilo moguće i budući da nije imao želju upustiti se u razgovor s nekim od ljudi koji su htjeli uhvatiti njegov pogled, stao je u sjenu krošnji drveća, gdje je bio okružen i zaklonjen njihovim svjetlucavim granama te je prinio čašu ustima.

Nakon što je prestao raditi u Houstonu i živjeti u konjušnici Haywardovih, bio je na stotinama svečanih događaja diljem svijeta. Često mu je ondje bilo dosadno, ali nikada mu nije bilo nelagodno.

Osim u Houstonu. Prisutnost na takvom događaju u Houstonu natjerala ga je da se osjeća kao prevarant, uljez, varalica.

Sa svojeg položaja unutar neobičnog šumarka, dokono je gledao gomilu, ne želeći si priznati da je htio vidjeti Dianu...

A onda se gomila razdvojila te ju je ugledao: stajala je pokraj širokog stupa u blizini dizala, udaljena petnaestak metara od njega.

Nakon naleta iznenađenja odmah je uslijedilo olakšanje, a potom i čisto muško divljenje dok je odmjeravao “jadnu Dianu Foster”.

Umjesto blijedog, poniženog bića koje se pribojavao da će vidjeti, ugledao je Dianu Foster koja nije izgubila ono tiho, kraljevsko držanje kojega se sjećao. Odjevena u haljinu od kraljevsko ljubičaste svile koja joj je prianjala uz pune grudi i uzak struk, spokojno se kretala kroz umjetan sumrak prijetvorne šume, nedirnuta bukom i komešanjem svuda oko nje: bila je poput ponosne mlade Guinevere s elegantnim crtama lica, malom bradom i velikim, sjajnim zelenim očima ispod gustih crvenkasto smeđih trepavica i lijepo oblikovanih obrva. Ten joj je sada bio sjajniji, pomislio je Cole, a mala jamica na bradi gotovo nevidljiva, no kosa joj je bila ista: bila je gusta i bujna te je pod svjetlom lustera svijetlila poput ulaštenog mahagonija s crvenim

pramenovima. Na vratu joj se nalazila prekrasna ogrlica s velikim, četvrtastim ametistima uokvirenim dijamantima, koji su bili savršeno usklađeni s haljinom. Bila je rođena za divne haljine i sjajne dragulje, zaključio je Cole. Oni su joj pristajali mnogo bolje nego hlače na crtu i konzervativne jakne koje je nekoć više voljela nositi.

Stajao je u sjeni drveća diveći se njezinoj vanjskoj ljepoti, ali bio je mnogo više zaintrigiran nedefiniranom, ali nepogrešivom odlikom zbog koje se Diana jasno isticala, čak i u kaleidoskopu pokreta i boja koji su se stalno mijenjali oko nje. Kao da je sve bilo u pokretu osim Diane, od svjetlucavih grana drveća koje su se lagano njihale zbog klima-uređaja, do muškaraca i žena koji su se kretali čineći sliku živih boja i veselih glasova.

Ona je pozorno slušala jednog muškarca koji joj je nešto govorio, a Cole je bio gotovo siguran da je riječ o Spenceu Addisonu. Addison se odmaknuo od nje, a Cole je izašao iz sjene drveća i stao, želeći da ona pogleda prema njemu. Htio je da ga prepozna; htio je da mu podari jedan od onih svojih nezaboravnih osmijeha i dođe razgovarati s njim.

Htio je to s iznenađujućom količinom uzbuđenja.

Bilo je moguće da će ga ignorirati kao što su to prije nekoliko minuta učinili Haywardovi, ali nekako je mislio da to toga neće doći.

Coleu se do sada njegov mladenački san o pobjedonosnom povratku u Houston činio beznačajnim te je shvatio da se to ne podudara s njegovom iznenadnom željom da ga primijeti Diana Foster, odnosno, bolje rečeno, da primijeti muškarca u kojeg se pretvorio.

S obzirom na ubojite poglede koje su mu maloprije uputili Charles i Jessica, Cole nije vjerovao da su oni baš imali želju svima govoriti koliko je uspješan postao njihov nekadašnji konjušar. U tom slučaju, bilo je moguće da Diana ne zna da je konjušar Cole, koji je uživao u njezinim djevojačkim razgovorima i jeo njezine sendviče, bio isti onaj Cole koji je u časopisu “Newsweek” upravo proglašen poduzetnikom godine.

Otvorila su se vrata plesne dvorane, a cijela gomila kao da se zajedno počela kretati prema njoj, zaklanjajući mu pogled. Umjesto da Diana nestane u gomili ili uđe u dvoranu kroz vrata koja su joj bila najbliža prije nego što Cole uspije porazgovarati s njom, Cole je krenuo prema njoj, ali kretanje mu je ometao nalet ljudi koji je išao u suprotnom smjeru, prema dvorani. Kad je napokon prošao posljednju ljudsku prepreku, na mezaninu je ostalo tek stotinjak ljudi i jedan od njih je razgovarao s Dianom i to baš Doug Hayward.

Cole je zastao i stao sa strane, zatim je prinio čašu ustima, nadajući se da će Hayward otići. Nije mogao znati dijeli li sin Charlesa

Haywarda očevo mišljenje o njemu, ali Cole nije htio riskirati da time upropasti svoj prvi susret s Dianom nakon više od jednog desetljeća.

Hayward ju je htio otpratiti u dvoranu, ali Coleu je laknulo kad je Diana odbila. - Idi bez mene - rekla mu je. - Ja ću doći za minutu. Želim prvo malo izaći na svjež zrak.

- Idem s tobom - ponudio se Hayward.

- Nemoj, molim te - rekla mu je Diana. - Samo moram nekoliko trenutaka biti sama.

- Dobro, ako si sigurna da to želiš - rekao je Hayward, zvučeći nezadovoljno i nervozno. - Nemoj dugo - dodao je i krenuo prema otvorenim vratima plesne dvorane.

Diana je kimnula i okrenula se te brzo hodala prema vratima na kojima je pisalo “Izlaz”.

Cole je imao dovoljno iskustva sa ženama da može prepoznati jednu koja je na rubu plača, a budući da je rekla Haywardu da želi biti sama, smatrao je da bi joj trebao to dopustiti. Krenuo je prema dvorani, no onda je stao kad se iznenada prisjetio nečega iz prošlosti, kada mu je Diana pričala o padu s konja. - Nisam plakala... Ni kad sam

slomila zglob ni kad ga je doktor Paltrona namještao.

- Nisi?

- Ne. - Nisi ni suzu pustila?

- Nijednu, - Lijepo - zadirkivao ju je.

- I nije baš. - Uzdahnula je. - Onesvijestila sam se.

Dok je bila dijete, mogla je hrabro suspregnuti suze boli i straha, ali večeras, kao žena, očito je bila toliko povrijeđena da to nije mogla izdržati. Cole je oklijevao, rastrgan između instinktivnog muškog poriva da izbjegne scenu s uplakanom ženom i mnogo manje razumljivog nagona da joj pruži neku vrstu zaštite i podrške.

Ovaj drugi nagon bio je malo jači te je prevladao. Cole je polako, ali odlučno krenuo prema vratima iznad kojih je pisalo “Izlaz”; potom je kratko skrenuo po šampanjac, jer je bio siguran da će ju on malo oraspoložiti.

DVADESETO POGLAVLJE Na dugačkom, uskom kamenom balkonu vani nije bilo nikoga, a balkon je bio slabo osvijetljen s nekoliko malih, svjetlucavih plinskih svjetiljki koje su stvarale male krugove slabog žućkastog svjetla okruženog tamnim sjenama. S obzirom na Dianino jadno raspoloženje, usamljeni polumrak balkona bio joj je neusporedivo draži od romantičnog uzbuđenja mitske šume koju je osmislio odbor za ukrašavanje te je bila pošteđena ironije da unutra sluša orkestar koji je svirao “If I Ever Would Leave You”.

Kako ju ne bi vidio nitko tko bi mogao izaći van, Diana je skrenula desno i otišla što dalje od vrata što je bilo moguće, te je stala tek kad je došla do kraja balkona na uglu zgrade. Stojeći pokraj bijele kamene balustrade, stavila je dlanove na hladan bijeli kamen i sagnula glavu, tupo gledajući u raširene prste, primjećujući kako prazno i jednostavno izgleda njezina lijeva ruka bez Danovog zaručničkog prstena.

Dva kata niže ispred hotela, niz prednjih svjetala kretao se širokom avenijom s drvoredom, ali Diana nije bila svjesna ničega osim zbunjene napuštenosti koju je osjećala. U proteklih nekoliko dana, njezini osjećaji kretali su se od bezvoljne bespomoćnosti koju je osjećala sada do iznenadnih naleta ljutite energije koja ju je tjerala na bezglavu aktivnost. Bilo kako bilo, svejedno nije mogla prihvatiti činjenicu da je Dan oženjen. Da je u braku. S nekom drugom. A još prošli mjesec su razgovarali o tome da će zajedno doći na večerašnji bal, a on ju je neprestano podsjećao na to da mu rezervira mjesto za stolom s njezinom obitelji.

Na aveniji ispod nje, iznenadno škripanje kočnica bilo je popraćeno bučnom simfonijom trubljenja. Dianu je to prenulo iz misli te se pripremila na sudaranje metala i lomljenje stakla, ali kad je pogledala u raskrižje, vidjela je da nije došlo do nesreće. Htjela je odvratiti pogled, no onda je ugledala crni Mercedes kabriolet poput Danovog kako ide prema hotelu i kako mu svjetluca žuti pokazivač smjera dok se približavao ulazu. Jednu zapanjujuću sekundu Diana je mislila da se u tom autu nalazi Dan, a u toj čarobnoj sekundi, to joj se činilo mogućim... Došao joj je objasniti da se dogodila neka strašna pogreška.

No stvarnost ju je pokosila kad se sportski auto primakao bliže zelenoj nadstrešnici na ulazu u hotel, a ona je vidjela da je Mercedes tamnoplav, a ne crn i da je vozač neki sjedokosi muškarac.

Taj brzi skok s velike, neočekivane nade u turobnu istinu bacio je Dianu u još veći očaj. Kroz maglu neisplakanih suza, gledala je kako se otvaraju suvozačeva vrata i kako zamamna plavuša srednjih dvadesetih godina izbacuje van dugačke noge. Diana je gledala kratku, usku haljinu te djevojke i primijetila kako zrači seksi samopouzdanjem te se pitala kad su Danu seksi mlade plavuše postale draže od konzervativnih tridesetjednogodišnjih brineta poput Diane. Na temelju slika iz novina, bila je mučno sigurna u to da je njegova nova žena bila deset puta ljepša od nje s deset puta većim oblinama. Christina je sigurno bila i ženstvenija, zabavnija i pustolovnija. Diana je bila sigurna u to, ali nije bila sigurna kad je Dan točno počeo osjećati, počeo primjećivati da mu Diana nije dovoljna.

Nije mu bila dovoljna...

To je morala biti istina, inače ju ne bi mogao odbaciti tako lako kao što baca smeće. Nije mu bila dovoljna, a zbog tog ponižavajućeg poniženja stegnuo joj se želudac. Prije Diane, Dan je uvijek izlazio sa ženama koje su bile glamurozne, visoke i koje su imale zamamne obline. Bile su to profinjene bogatašice u dvadesetim i tridesetim godinama koje su se neprestano šalile i koje su bile pobožno posvećene samo tome da izgledaju dobro i da se ludo zabavljaju. S druge strane, Diana je bila posvećena poslu i rastu i razvoju obiteljske firme. Zapravo, jedino što je Diana imala zajedničko s Danovim drugim djevojkama bilo je to što je i ona bila bogata. Osim toga, suprotnosti su bile tako upadljivo očite kao i njezine mane. Bila je visoka tek metar šezdeset dva, kosa joj je bila obične tamnosmeđe boje, a obline su joj bile daleko od zamamnih. Zapravo, kad je izbio skandal oko silikonskih umetaka za dojke, u šali je rekla Danu kako joj je drago da nije išla na operaciju. Umjesto da se nasmije, on je rekao da su neki umeci sigurniji od drugih i da si može staviti sigurnije ako želi.

U ovom očajnom raspoloženju samoprezira, Diana je po željela da je otišla na operaciju. Da je prava žena, više bi se posvetila izgledu, umjesto što se zadovoljila svojim “prirodnim” izgledom i računala na to da će pameću, a ne ljepotom, zadržati svojega muškarca. Trebala si je obojati kosu ili napraviti pramenove ili možda ju odrezati kratko da ima dječačku frizuru s razbarušenim šiškama. Umjesto da je obukla dugačku haljinu, trebala je odabrati usku, kratku dizajnersku haljinu koje su trenutačno bile jako popularne.

Udaranje metalnih vrata prenulo ju je iz misli te je s opreznom zabrinutošću pogledala u visokog muškarca u smokingu koji je upravo došao iz hotela. Olakšanje kad je shvatila da je on očito jedan od

uzvanika, a ne novinar ili pljačkaš, odmah je zamijenjeno uzrujanošću jer se kretao prema njoj, a ne od nje.

Obavijen tamom i tišinom, i dalje je išao prema njoj polaganim, ali odlučnim korakom. Ruke su mu bile svinute u laktu te je nešto držao. Na trenutak je njezina bujna mašta zamislila dva revolvera u tim rukama; no onda je prošao kroz osvijetljeni krug i Diana je vidjela da u rukama drži...

Dvije čaše šampanjca.

Razjapljenih je usta pogledala u njih, a onda u njega kad je prešao preostalu udaljenost koja ih je razdvajala. Izbliza je vidjela da je visok oko metar osamdeset sedam, da ima široka ramena i kruto, strogo lice omeđeno četvrtastom, tvrdom bradom i ravnim, gustim tamnim obrvama. Lice u sjeni bilo je preplanulo, ali oči su mu bile svijetle i uznemirujuće razigrane dok su gledale u njezine.

- Zdravo, Diana - rekao je dubokim, zvučnim glasom. Diana je pokušala smekšati svoje crte lica da nalikuju na tek pristojnu zbunjenost iako je htjela udariti nogom o pod i reći mu da ode. No, lijepi maniri usađivani su joj još otkako je bila beba te nije bila sposobna iskazati ničim izazvanu nepristojnost. - Žao mi je - rekla je, pazeći da ne zvuči nestrpljivo - ali ako smo se i upoznali, ja se ne sjećam.

- Sigurno smo se upoznali - ironično ju je uvjeravao. - Zapravo, vidjeli smo se mnogo puta. - Ispružio joj je čašu. - Jesi li za šampanjac?

Diana ga je odbila odmahnuvši glavom te je proučavala njegovo lice, svakim trenom sve sigurnija da se on nekako poigrava s njom.

Iako su joj draži bili muškarci s profinjenim crtama lica i slabijom gradom, nego oni poput ovoga koji je zračio sirovom snagom i nadmoćnom muževnošću, bila je sigurna da ne bi zaboravila ovoga muškarca da ga je upoznala. - Mislim da nismo - rekla je s pristojnom odlučnošću, okončavši njegovu igru. - Možda ste me zamijenili s nekim drugim.

- Tebe nikada ne bih zamijenio s nekim drugim - zadirkivao ju je.

- Tih tvojih zelenih očiju i kestenjaste grive se jako dobro sjećam.

- Kestenjaste grive? - izustila je Diana; potom je odmahnula glavom, umorna od ove igre. - Sigurno ste me zamijenili S nekim drugim. Nikada vas prije nisam vidjela...

- Kako ti je sestra? - pitao je. Stroga linija njegovih usta opustila se u ležeran osmijeh. - Voli li Corey još uvijek jahati?

Diana mu je uputila dugačak, nesiguran pogled. Bilo slučajno ili namjerno, stajao je iza dosega svjetlosti plinske svjetiljke, ali počeo

joj je zvučati i izgledati poznato. - Jeste li vi prijatelj moje sestre, gospodine...?

Napokon je zakoračio na svjetlo, a Diana ga je prepoznala te su ju preplavili osjećaji zaprepaštenosti i ushićenja. - To je vrlo službeno zadirkivao ju je, a njegove poznate sive oči su joj se nasmiješile. Nekoć si me zvala...

- Cole! - izustila je. Znala je da bi se on večeras trebao pojaviti na balu i jako se radovala što će ga ponovno vidjeti, sve do prije nekoliko dana kad joj se život raspao i kad je sve ostalo palo u drugi plan. Sada pak nije mogla doći k sebi jer ga vidi.

Cole je vidio radost koja joj je razvedrila lice kad ga je prepoznala i to ga je nevjerojatno jako obradovalo i na nekoliko kratkih trenutaka omekšalo njegovu hladnu, neumoljivu crtu cinične ravnodušnosti koja je bila tipična za njega. Bez obzira na to što su joj Haywardovi možda rekli o razlogu njegovog naprasitog odlaska, bez obzira na godine koje su prošle, prijateljstvo Diane Foster prema njemu još uvijek je postojalo i bilo je neokaljano i nepromijenjeno.

- Cole? Jesi li to stvarno ti? - pitala je Diana, a još se pokušavala pribrati zbog zaprepaštenosti i ushićenja.

- Glavom i bradom. I u smokingu - našalio se i ponovno joj ispružio čašu sa šampanjcem. Primijetio je kako je nije htjela uzeti od neznanca, ali primila ju je od starog prijatelja, a dok je gledao u njezino prekrasno, podignuto lice, bio je polaskan i zadovoljan. Mislim da ovo zahtijeva zdravicu, gospođice Foster.

- Ti nazdravi - rekla je. - Ja sam još uvijek u šoku pa ne mogu ništa smisliti.

Podigao je čašu. - Za najsretniju ženu koju poznajem.

Dianin smijeh je iščeznuo te je zadrhtala. - Bože sačuvaj! - Očito nije znao što joj se dogodilo, a ona je brzo pokušala ublažiti svoju reakciju ležerno slegnuvši ramenima. - Htjela sam reći da sam bila sretnija...

- Što može biti sretnije nego izbjegavanje braka s beskičmenim kujinim sinom?

Taj komentar bio je tako nečuven i tako neupitno odan da se Diana istodobno htjela nasmijati i rasplakati. - U pravu si - rekla je umjesto toga. Kako bi izbjegla njegov pogled, brzo je otpila gutljaj šampanjca, a onda je naglo promijenila temu. - Kad se pojavila vijest da ćeš doći večeras, svi su bili jako uzbuđeni. Svi te žele vidjeti. Imam toliko pitanja za tebe: gdje si bio, što si radio, da zapravo ne znam gdje da počnem...

- Počnimo s najvažnijim pitanjem - odlučno ju je prekinuo, a Diana se ponovno osjećala kao dijete koje razgovara s mnogo starijim, mudrijim muškarcem. - Kako se držiš s obzirom na sve ovo?

Diana je znala da misli na tračeve o njezinim raskinutim zarukama, koji su se mogli čuti po cijeloj plesnoj dvorani. - Dobro se držim - rekla je, uzrujana zbog toga što joj je glas lagano zadrhtao. Čula je da se malo dalje na balkonu otvaraju vrata te je tišini glasom dodala: - Dobro.

Cole je preko ramena pogledao u smjeru iz kojega je dolazio zvuk.

Osvijetljen znakom “Izlaz” koji se nalazio iznad vrata bio je muškarac u crveno-bijeloj kariranoj košulji te se sakrio u sjenu kad je Cole pogledao prema njemu. Coleov prvi nagon bio je da napadne novinara koji ih je špijunirao, a sljedeći nagon bio je da ga iskoristi. Slobodnom je rukom podigao Dianinu bradu. - Pažljivo me slušaj i ne miči se.

Oči su joj se razrogačile od straha.

- Gleda nas fotograf za jedan tabloid, koji te želi uslikati.

Predlažem da mu priuštimo sliku koja će biti vrijedna da bude na naslovnici sljedećeg broja.

Molim? - uspaničeno je prošaputala Diana. - Jesi li lud?

- Ne, nego samo imam više iskustva od tebe s negativnim publicitetom i radoznalim fotografima. Neće otići dok te ne uslika nastavio je Cole dok je krajičkom oka gledao kako novinar izlazi iz sjene i ponovno podiže fotoaparat. - Možeš birati. Ili da te pred cijelim svijetom prikaže kao odbačenu ženu ili da te cijeli svijet vidi kako te ja ljubim, zbog čega će se zapitati je li ti ikada uopće bilo stalo do Penwortha i jesam li ti ja cijelo vrijeme bio ljubavnik.

Diani se vrtjelo u glavi od zabrinutosti i straha i veselja, kao i zbog dva pića koja je u manje od sat vremena popila na prazan želudac. U kratkom trenutku dok je oklijevala, Cole je odlučio umjesto nje. - Neka bude uvjerljivo - tiho joj je naredio dok je odlagao obje čaše. Slobodnom ju je rukom zagrlio oko struka, prilagođavajući njezino tijelo svojemu.

To se dogodilo prebrzo da se mogla oduprijeti, no onda kao da se događalo usporeno dok je Diana osjećala kako pritišće noge na njegova bedra, a grudi na njegova prsa, nakon čega ju je preplavio iznenadan šok kad je on svojim toplim usnama prekrio njezina.

Malo je podigao glavu i pogledao ju u oči, a ona je mislila da će ju pustiti. Imala je osjećaj da ju je namjeravao pustiti. No umjesto toga, pomaknuo je ruke: jednom je rukom klizio gore po njezinim golim leđma, dok mu se druga ruka stegnula te je ponovno spustio glavu.

Dianino srce počelo je mahnito i zbunjeno udarati kad je svoje usne

odlučno stavio na njezine i polako njima prelazio preko svakog djelića njezinih usana. Jezikom je dodirnuo kut njezinih usta, a njezino se tijelo iznenađeno trgnulo. Neki unutarnji glas joj je govorio da se smjesta odmakne, ali neki dublji, uvjerljiviji glas pobunio se zbog takve nepravedne reakcije na njegov galantan postupak.

Na njegov nježan postupak.

Na njegov uvjerljiv postupak.

Osim toga, shvatila je da je fotograf možda propustio prvih nekoliko snimaka. Diana je poslušala pravednu i razboritu stranu te je rukama počela kliziti po njegovom smokingu te mu je oprezno, nesigurno uzvratila poljubac. Pritisak njegovih usana primamljivo se povećao kad je stavio ruku na njezin zatiljak i zario prste u njezinu kosu.

Glasan nalet glazbe i gromoglasan pljesak u plesnoj dvorani najavili su da je službena svečanost već počela te ih je oboje vratila u stvarnost. Diana se odmaknula i samozatajno se nasmijala, a on je gurnuo ruke u džepove od hlača i gledao ju dok su se njegove tamne obrve skupile od laganog mrštenja. Cole je pogledao je li fotograf još uvijek prisutan te mu je bilo drago kad je vidio da je očito dobio što je htio i otišao.

- Ja... Ne mogu vjerovati da smo to učinili - nervozno je rekla Diana, pokušavajući poravnati kosu dok su hodali prema ulazu u hotel.

On ju je pogledao postrance, a ona nije shvatila što znači taj pogled. - Zapravo, odavno sam to htio učiniti - rekao je i otvorio joj teška vrata.

- Nisi. - Diana je zakolutala očima i u nevjerici se nasmiješila.

- Možeš misliti da nisam - on je rekao sa smiješkom na licu.

Na mezaninu gotovo nije bilo nikoga. Znajući da joj se ruž obrisao, a da joj je kosa razbarušena, Diana je stala kad su došli do niše gdje su bili zahodi. - Moram se malo urediti - pojasnila je. - Idi bez mene, - Čekat ću te - odlučno je rekao Cole te je stao pokraj obližnjeg stupa.

Zatečena njegovom kavalirskom odlučnošću da budu uz nju, Diana mu se nesigurno nasmiješila i otišla u zahod za žene. Nekoliko kabina je bilo zauzeto, a kad je prišla ogledalu da si poravna kosa, između dviju kabina vodila se živahna rasprava: - Ne znam zašto su svi toliko iznenađeni – Joelle Marchinson je rekla svojoj prijateljici. Anne Morgan je rekla da joj je Dan prije nekoliko mejseci kazao da želi

raskinuti zaruke s Dianom, ali Diana se htjela udati za njega te ga je molila da ostane s njom. Anne je rekla da je vjerojatno jedini način na koji se Dan mogao riješiti Diane jednom i zauvijek bio taj da se oženi s nekom drugom i da Diana to dozna preko novina.

Diana je nepomično slušala zbor zadivljenih povika iz drugih kabina te je osjetila kako joj suze naviru na oči. Htjela im je svima povikati da je Anne Morgan ljubomorna, zlobna lažljivica koja je godinama bila zaljubljena u Dana i kojega je izgubila zbog Diane, ali čak i da je bila toliko hrabra, bojala se da se neće moći svladati i da će se rasplakati. Joellina kabina počela se otvarati, a Diana je pobjegla u praznu kabinu te je ostala ondje dok nisu svi otišli, povrijeđena ničim izazvanom zlobom žena kojima nikada ni na koji način nije naudila; zatim se ponovno vratila do ogledala i pokušala obrisati oči da si ne uništi šminku.

Ispred ženskog zahoda, Cole je čuo istu informaciju od dvije žene koje su bile unutra i koje su sada morale priopćiti novosti svojim prijateljicama. - Upravo smo čule da se Dan Penworth godinama htio riješiti Diane, ali ona ga nije puštala!

- Tako joj i treba - izjavila je jedna od njih. - Mediji su se prema njoj uvijek odnosili kao prema princezi. Meni je osobno već muka slušati kako je taj časopis divan i kako je ona uspješna i elegantna i sve te gluposti.

Druga žena je bila blaža. - Bez obzira na to što ti rekla, ja ju žalim, kao i mnogi drugi ljudi.

Djelomično skriven stupovima pokraj niše, Cole je čuo svaku njihovu riječ te se čudio zlobi žena prema vlastitom spolu, a onda se zapitao što bi Dianu više povrijedilo: njihova zloba ili njihovo sažaljenje. Imao je osjećaj da bi joj draža bila njihova zloba.

DVADESET PRVO POGLAVLJE Čim je vidio Dianino blijedo lice, Cole je znao da je čula nešto od onoga što su njezine “prijateljice” govorile u zahodu, a budući da ju nije mogao nikako utješiti, pružio joj je ruku da ga uhvati ispod lakta.

Kad su došli do plesne dvorane, vrata su bila zatvorena, a uvodni govor je već bio počeo.

Diana se namrštila i zastala, ne želeći privući još pozornosti ulaskom u plesnu dvoranu s primjetnim zakašnjenjem i s Coleom. Pretpostavljam da se tvoj stol nalazi naprijed?

Budući da je donirao najskuplji predmet na dražbi, Cole je imao počasno mjesto za glavnim stolom, točno ispred podija aukcionara. Stol broj jedan - potvrdio je. - Prvi red u sredini.

- Naš stol je u trećem redu. - Uzdahnula je. - Zašto barem jedno od nas nema stol u stražnjem dijelu prostorije? Nema šanse da se možemo neprimijećeno ušuljati. - Želeći ući unutra prije nego što još više zakasne, uhvatila, je velike kvake na teškim vratima, no on je položio ruku na njezinu kako bi ju spriječio da otvori vrata.

- Zašto se truditi da nas ne vide? Zašto da ne pomisle ono što će svaki čitatelj “Enquirera” pomisliti za dan ili dva: da te nije briga za Penwortha i da te zanimam ja, a ne on?

- Nitko tko me poznaje neće povjerovati u to! - zavapila je i očajno zabacila ruke. Njegovo se lice skamenilo. - U pravu si. Baš sam glup. Zaboravio sam da je ovo okupljanje bogatih i beskorisnih, koji nikada ne bi povjerovali u to da bi jednog od njih zamijenila običnim, neuglednim muškarcem... Diana ga je ljutito pogledala, zbunjena i bijesna i očajna...

- Što to govoriš! Na tebi ništa nije obično i neugledno.

To je stvarno mislila. Cole je to shvatio s iznenađenjem koje je bilo potisnuto osjećajem gađenja prema samome sebi zbog njegovog smiješnog izljeva. - Hvala ti - rekao je i pažljivo proučavao njezino rumeno, podignuto lice. - Barem ti je bijes vratio iskru u oči. Šteta što mojem poljupcu to nije uspjelo.

Diana je pogriješila pogledavši ga u usta, a onda je morala skrenuti pogled kako bi se mogla usredotočiti na temu razgovora. Nemam naviku ljubiti muškarce koje jedva poznajem, osobito ne dok me netko drugi gleda.

- Postala si strašno sitničava - šalio se. - Prije si cijelo vrijeme ljubila mačke lutalice i pse mješance.

Ta usporedba je bila tako apsurdna da se Diana nasmijala.

- Da, ali samo kad sam mislila da me ti ne gledaš.

U plesnoj dvorani pljesak je naznačio da je uvodni govor završen.

Cole je otvorio teška vrata, uhvatio ju za lakat i otpratio naprijed.

Dvoranom je izbio žamor kad je tisuću zatečenih ljudi ugledalo neočekivani dolazak njihovog počasnog gosta, nepopravljivo neuhvatljivog milijardera kojega je časopis “Cosmopolitan” nedavno uvrstio u pedeset najpoželjnijih neženja na svijetu, a koji je sada nonšalantno ušetao među njih posesivno za lakat držeći Dianu Foster, donedavnu zaručnicu Daniela Penwortha.

Cole je dopratio Dianu do njezinog stola u trećem redu te ju je posjeo na praznu stolicu između Spencea i Dianinog djeda. Svima je pristojno kimnuo, ali Corey je namignuo, a Diani se srdačno nasmiješio i kratko joj dotaknuo rame, te je potom otišao do svojega stola u prvom redu.

Diana ga je malo gledala, zadivljena i zaintrigirana njegovom uzvišenom ravnodušnošću spram uzbuđenosti i radoznalosti koje je pobuđivao njegov dolazak. Ugodnim i neutralnim izrazom lica pogledala je Douga i njegovu partnericu Amy Leeland, koji su sjedili s njezine lijeve strane; a onda je pogledala majku, baku i djeda koji su joj sjedili s desne strane. Corey je sjedila jedno sjedalo dalje od nje, između Spencea i Douga, a oči su joj bile pune pitanja, no izraz lica bio joj je posve smiren.

Diana je shvatila da svi umiru od znatiželje, ali svi su znali prvo pravilo društvenog preživljavanja: uvijek morate imati smirenu, skladnu fasadu. U skladu s tim pravilom, Spence, Corey i Doug su joj se nasmiješili kao da nije nimalo neobično što je Diana stigla zamjetno kasnije s muškarcem kojega nisu vidjeli više od desetljeća i koji ju je posesivno držao za ruku.

Dianina majka i djed nisu imali pojma tko je on, ali i oni su se ponašali jednako pristojno.

Dianina baka, koja je društvena pravila počela ignorirati otprilike kad je napunila sedamdeset godina, odlučila je ignorirati i ovo pravilo.

Zbunjeno se mršteći, zurila je u leđa Colea Harrisona, a onda se nagnula naprijed i glasnim šapatom koji je odvratio pozornost troje ljudi koji su sjedili za stolom iza nje pitala Dianu: - Tko je bio taj

muškarac, Diana?

Ne želeći se upustiti u raspravu koju će čuti drugi ljudi, Diana je brzo odgovorila: - To je Cole Harrison, bako. Znaš, čovjek koji je donirao Klinemanovu skulpturu kojoj si se maloprije divila.

Rose Britton se zgrozila pri toj pomisli, a u starijim godinama također je razvila uznemirujuću želju da kaže pravu istinu bez obzira na posljedice. - Nisam joj se divila - pobunila se ljutito šapćući, tako da ju je čulo još dvoje ljudi za stolom iza njezinog. - Rekla sam pojasnila je - da je odvratna.

Pogledala je ostale nevino ih pozivajući da raspravljaju o vrijednostima ili manjkavostima te skulpture, no svi su počeli neobavezno čavrljati kako bi to izbjegli. - Pa kad je - rekla je Diani čim je pogledala u nju. - Izgleda kao ogromna platnena lutka!

Diana joj je silno htjela objasniti da je ovaj Cole Harrison isti onaj Cole koji je radio kod Haywardovih dok je Diana bila tinejdžerica, ali bojala se to učiniti sada kako se starija dama onda ne bi počela prisjećati hrane koju su mu tada slali i kako je netko ne bi čuo. Cole ju je večeras došao galantno spasiti, a Diana je bila odlučna u tome da će zauzvrat štititi njegov ponos i njegovu privatnost.

DVADESET DRUGO POGLAVLJE Diani je silno laknulo jer je komešanje izazvano njihovim kasnim i upadljivim dolaskom ubrzo utihnulo. Konobari su počeli posluživati prvi slijed večere koja je bila uračunata u cijenu ulaznice za bal u iznosu od tisuću dolara te je napokon počela biti svjesna onoga što se dogodilo u posljednjih pola sata.

Gotovo da nije mogla vjerovati da je snažan, profinjen muškarac u elegantnom crnom smokingu koji se iz sjene pojavio na balkonu zapravo onaj isti mladić u trapericama koji je razgovarao s njom dok je četkao Haywardove konje... I zadirkivao ju dok su kartali... I pohlepno proždirao hranu koju mu je donosila.

Automatski je uzela hrskavo pecivo i razlomila ga, a ruke su joj se nakon toga umirile... Diana se dražesno sjetila da je Cole kojega je nekoć poznavala uvijek bio gladan. Na usnama joj se pojavio smiješak: sudeći po visokoj, mišićavoj građi odraslog Colea, očito je bio gladan zato što je još morao narasti i popuniti se.

Pristojno uporan glas koji joj je nešto govorio na uho prekinuo ju je iz maštanja te su se u njezinom perifernom vidu pojavile dvije boce vrhunskog vina. - Jeste li za crno ili bijelo vino, gospođice?

- Da - odsutno je promrmljala.

Zbunjeni je konobar oklijevao i bespomoćno pogledao nju pa Spencea koji joj je sjedio s lijeve strane i koji je uskočio u pomoć konobaru. - Možda i jedno i drugo - pristojno je predložio Spence.

Za njim je došao još jedan konobar koji je pred nju stavio krem juhu od škampi; oko nje su se vodili živahni razgovori i ljudi su se smijali, a njihov smijeh miješao se s laganim zveckanjem pribora za jelo i porculanskog posuđa, ali Diana ništa od toga nije primijetila.

Cole se jako promijenio, zaključila je dok je odsutno mazala pecivo s maslacem, a onda ga je stavila na tanjur ni ne taknuvši ga, nego je umjesto toga posegnula za čašom s vinom. Uzela je onu koja joj je bila najbliža: bio je to chardonnay, pitak i blag.

No Cole s godinama nije postao blaži, malo je tužno pomislila.

Upravo suprotno: dok je bio mladić, zračio je nekom surovom snagom, ali djelovao je pristupačno i drago, ponekad čak i nježno. No sada je njegov glas bio prožet cinizmom, a u očima mu se vidjela hladnoća: i jedno i drugo se očitovalo kada ona nije htjela ući s njim u plesnu dvoranu. Bio je iskusniji, otporniji. Ali i dalje je bio drag, podsjetila se. Kad se onaj fotograf pojavio na balkonu, bio je toliko

drag da ju spasi. Također je bio dovoljno brz i pametan da smjesta smisli plan kojim će lošu situaciju promijeniti u korisnu. Kako bi to postigao, poljubio ju je...

Diana je odmahnula glavom kad je ponovno uzela čašu i brzo otpila gutljaj vina. Nije smjela to dopustiti! To je bilo tako glupo i tako netipično nepromišljeno za nju. I kakav je to bio poljubac! U početku je bio nježan... I neugodan za nju kad se neočekivano približila nogama i prsima i ustima jednog neznanca, starog prijatelja čija usta su prekrila njezina s ležernom stručnošću, a onda s uzbudljivom upornošću... A onda sa sve većom strašću. Podigao je glavu, prestao ju ljubiti, gledao ju u oči... I onda ju je ponovno poljubio... Gotovo nevoljko, a onda gotovo... Požudno.

Dianini su se obrazi zacrvenjeli od neugodne vrućine te je iskapila ostatak chardonnayja, pokušavajući se pribrati. Nije mu smjela dopustiti da ju poljubi i drugi put. I druge žene su ostavljane, pa se nisu bacale u naručje prvog muškarca koji im je bio dostupan.

Ili ipak jesu?

Kad je malo bolje razmislila, možda ipak jesu!

Zapravo, sad kad je malo bolje razmislila, shvatila je da pretjeruje i pripisuje preveliko značenje jednom običnom, beznačajnom poljupcu do kojeg je došlo samo zbog novinara koji ih je špijunirao.

Dok je ona brinula o poljupcu, Cole je vjerojatno i zaboravio taj nevažni događaj. Možda je došao s nekom ženom na bal. Ili su ga za glavnim stolom svi obasipali pažnjom te je sigurno uživao.

Pokušala se oduprijeti porivu da to sazna, ali nije uspjela. Coleov stol nalazio se dva reda ispred Dianinog, malo s lijeve strane, točno ispred podija aukcionara, koji je bio povišen. Pogledavši malo lijevo ili desno, mogla je između ramena ljudi za stolom ispred vidjeti većinu uzvanika koji su sjedili za Coleovim stolom. Ležerno je prinijela čašu ustima i pogledala desno. Glavni stol bio je veći i za njim je sjedilo više ljudi, a kad je Diana vidjela tko, između ostaloga, sjedi za stolom, snuždila se.

Ove godine balom je predsjedavao Franklin Mitchell, pa su on i njegova žena, naravno, sjedili za glavnim stolom. Ali za tim stolom sjedili su i njihov sin Peter i njegova žena Haley, nekoć Haley Vincennes. Drugi par za stolom bili su prijatelji Petera i Haley. Starija žena s plavkastom kosom, koja je leđima bila okrenuta od Diane, nesumnjivo je bila gospođa Canfield, čiji su preci osnovali bal White Orchid. Proćelavi muškarac pokraj nje sigurno je bio njezin sin Delbert, neženja u srednjim godinama.

Franklin Mitchell rekao je nešto zbog čega su se drugi za stolom grohotom nasmijali te je Diana pogledala na lijevo. Za tim stolom također su sjedili Conner i Missy Desmond i svi su se smijali osim...

Dianin radoznali pogled susreo se s prodornim sivim očima koje su ju neumoljivo gledale, ne želeći skrenuti pogled. Očito nezainteresiran za večeru i za ljude za svojim stolom, naslonio se na stolicu i izravno ju gledao, dok mu je izraz lica bio neobično zamišljen.

Diana nije znala zašto ju tako gleda, ali mislila je da bi bilo primjereno pristojno mu se nasmiješiti pa je to i učinila.

On joj je odgovorio polaganim kimanjem i smiješkom koji je bio jednako srdačan kao i hrabar, ali Dianu je uznemirio neobičan, gotovo proračunat pogled kojim ju je gledao.

Brzo je skrenula pogled i uključila se u razgovor za svojim stolom, ali mislila je na Haley Mitchell i na ono što će ona vjerojatno reći Coleu ako je vidjela da je stigao s Dianom. Haley se hranila zlobnim tračevima; ona ih je pokretala i koristila ih kao oružje protiv ljudi koje nije voljela, a takvih je bilo mnogo i gotovo svi su bili žene.

Dianu je osobito prezirala jer je jedne večeri prije nekoliko godina, kada je još bio slobodan i prilično pijan, Peter ustao na svadbi na kojoj je bio kum, a Diana kuma i umjesto da je nazdravio mladenki i mladoženji, što su svi očekivali, on je zaprosio Dianu. Diana je to pokušala prikazati kao šalu i svi drugi su to tako i prihvatili, osim Petera i Haley, koja je godinama bila zaljubljena u njega.

Ubrzo nakon toga oženio se s Haley, ali Haley nikada nije zaboravila da je Peteru bila tek drugi izbor, a Peter nikada nije zaboravio da ga je Diana odbila. Haley je prezirala Dianu i ljubomorno ju mrzila, a ta mržnja kao da je svake godine bila sve jača, kao i glasine da je Haleyin brak u problemima. Diana je bila sigurna da će je Haley pokušati ocrniti za njihovim stolom, ako bude mislila da se nešto događa između Colea i nje.

Zbog te mogućnosti bila je pod još većim stresom i Diana se nije mogla nositi s tim. Pogledala je u Douga i Amy koji su sjedili preko puta nje te ih je pitala kakve planove imaju za ostatak Amyinog posjeta Houstonu; potom je uzela novu čašu vina i prisilila se da se usredotoči na ono što su govorili.

Toliko je bila odlučna u tome da sudjeluje u tom razgovoru i skrene si pozornost da nije primijetila da Spence, koji joj je sjedio slijeva, ima nezaklonjen pogled na Colea i da ga je sada gledao u namrgođenoj tišini. No Corey je primijetila njegovu turobnu zamišljenost, a kad su pokupljeni tanjuri od glavnog jela, približila mu se. - Što ne valja? - šapnula je.

Čekao je da mu konobar natoči kavu, a potom je glavom pokazao prema glavnom stolu. - Harrison je večeras nekoliko puta pogledao Dianu i to mi se ne sviđa.

Corey je bila iznenađena, ali uopće nije bila nezadovoljna zbog toga. S obzirom na nevolju u kojoj se Diana trenutačno nalazila, Corey je smatrala da bi joj male laskave pozornosti od iznimno privlačnog muškarca mogle samo pomoći u podizanju statusa i ponosa večeras. Zašto ti se to ne sviđa?

- Zato što mi se ne sviđa Harrison.

- Zašto ne? - zatečeno je pitala Corey.

Oklijevao je sumnjivo dugo, a onda je slijeganjem ramenima pokušao taj slučaj prikazati nevažnim. - Između ostaloga, poznat je po svojoj podmuklosti i tvrdoglavosti. Diana je trenutačno u osjetljivom razdoblju i jako je ranjiva.

- Spence, Cole je stari prijatelj, a ti se ponašaš pretjerano zaštitnički!

Uhvatio ju je za ruke i utješno ih stisnuo. - Imaš pravo.

Corey je i dalje htjela razgovarati na tu temu, ali spriječio ju je aukcionar koji je došetao na pozornicu da otvori dražbu. Čekićem je udario po govornici, a ogromnom dvoranom prostrujalo je uzbuđenje, zbog kojega su utihnuli razgovori i zbog kojega su se svi okrenuli i pogledali prema njemu.

- Dame i gospodo - rekao je - kad završimo ovdje, imat ćete još dodatnih pola sata da zapišete svoje ponude na predmete koji se nude na tihoj dražbi u carskoj plesnoj dvorani. Tako smo stigli do trenutka koji ste svi čekali. Bez daljnjeg odgađanja ili komentiranja, pozivam vas da otvorite svoja srca i čekovne knjižice i da zapamtite da se svaki skupljeni dolar od prihoda ulaže za istraživanje bolesti raka. Ako pogledate kataloge za vašim stolom, vidjet ćete popis svih predmeta na dražbi, kao i njihov opis.

Culo se šuškanje kad su ljudi uzeli kataloge. - Znam da mnogi od vas ne mogu dočekati da dođemo do Klinemanove skulpture - rekao je i šaljivo dodao - ali kako bismo vam povećali napetost i želju, taj smo predmet stavili na sredinu popisa, pod redni broj deset.

Prostorijom se prolomio smijeh, a aukcionar je pričekao da dobije pozornost svih te je opet progovorio. - Predmet broj jedan - rekao je.

- Ovo je mali crtež olovkom Pabla Picassa. Tko će otvoriti nadmetanje s početnom cijenom od četrdeset tisuća dolara? - Malo kasnije zadovoljno je kimnuo. - Gospodin Certillo ponudio je četrdeset tisuća dolara. Nudi li tko četrdeset jednu tisuću dolara? - Za nekoliko

minuta, crtež je prodan za šezdeset šest tisuća dolara te je na redu bio sljedeći predmet.

- Predmet broj dva prekrasna je svjetiljka Tiffany iz 1904. godine.

Tko nudi pedeset tisuća dolara?

DVADESET TREĆE POGLAVLJE Cole je vrlo lako mogao i bez ukazane “časti” da sjedi za glavnim stolom. Njegov službeni domaćin bio je visoki, markantan sijedi muškarac po imenu Franklin Mitchell, koji je bio dopredsjednik uprave obiteljske naftne kompanije i umišljeni, površni gnjavator.

Mitchellovi gosti bili su njegova žena, njegov sin i snaha i mladi par koji se preživao Jenkins, bliski prijatelji njegova sina. Njih šestero zračilo je bahatom uobraženošću koju je Cole silno prezirao.

Druga dva para bili su krupni neženja u pedesetima po imenu Delbert Canfield i njegova prastara majka koju je poslušno zvao “majčice” te Conner i Missy Desmond. Desmondovi su bili privlačan, sredovječan par koji je nakratko i hrabro pokušao naći neku zajedničku temu s Coleom. Nažalost, oni su se zanimali jedino za hendikep u golfu, teniske utakmice i njihove prijatelje. Budući da Colea te tri teme uopće nisu zanimale niti je bio upućen u njih, razgovor je zastajkivao i onda je jednostavno stao.

Umjesto da protrati cijelu večer slušajući dokono ogovaranje i beznačajno ćaskanje, Cole je jednostavno ignorirao ljude za svojim stolom i odlučio bolje iskoristiti svoje vrijeme. Neko je vrijeme razmišljao o Calovoj bolesti i njegovom nevjerojatnom zahtjevu da se Cole oženi za šest mjeseci, a povremeno si je dopustio da pogleda Dianu i vidi kako se drži; potom je počeo razmišljati o problemima koje je zapravo mogao riješiti.

Kad su pokupljeni tanjuri od glavnog jela, on je u mislima već razradio plan godišnjeg sastanka članova uprave te je odlučio da će objaviti dividendu dionica prije sastanka, kako bi osigurao odobravanje svojih prijedloga.

Tijekom deserta, dok se Mitchell hvalisao svojom strategijom pomoću koje će biti izabran za predsjednika country kluba River Pines, Cole je u sebi razrađivao svoju strategiju kojom će firma “Cushman Electronics” zasjesti na vrh proizvodnje računalnih čipova.

Dražba je već dobrano počela, a Cole je razmišljao o drugim načinima na koje će iskoristiti svoju novostečenu firmu ako novi čip ne ispuni obećanja, kad je shvatio da Franklin Mitchell razgovara s njim. Kako nije uspio pridobiti Colea da govori o temama kao što su njegovo porijeklo i prošlost ili pak izrazi mišljenje o tome hoće li sljedeće godine Houston Oilersi igrati u Super Bowlu, Mitchell je očito odlučio prihvatiti se lova kao sljedeće teme. - Ideš li u lov, Cole?

- Ponekad - odgovorio je Cole i krišom pogledao Dianu, a onda je nevoljko posvetio pozornost Mitchellu. Iz nekog razloga, Diana je sada izgledala mnogo napetije nego prije sat vremena.

- Trebao bih te pokvari na naš ranč da lovimo jelene. Prekrasan prostor: ima pedeset tisuća jutara.

Podigao je bijele obrve koje su bile široke kao Coleov palac, očekujući odgovor na poziv koji zapravo nije ni bio upućen. To je bila suptilna verbalna zamka koja je Coleu već bila poznata i koju su uvijek koristili narcisoidni kreteni poput Mitchella koji su neprestano morali dokazivati svoju socijalnu nadmoć na svakom okupljanju u kojemu se nalazila neka pridošlica. Budući da zapravo nije pozvao Colea na “prekrasan” ranč loviti jelene, bilo koji pristojni, potvrdni odgovor sveo bi Colea na biće nižeg statusa koje se nada da će doći onamo. S obzirom na sve to, Cole se nije ustručavao izraziti svoje mišljenje. Iskreno, ne vidim smisao u tome da se u zoru smrzavam u šumi i uzaludno nadam da će proći neki jelen.

- Ne, ne, ne. Mi to ne radimo. Imamo hranilice po cijelom ranču, gdje se jeleni svaki dan dođu nahraniti.

- Znači, objesite hranilice da jeleni dođu jesti - ozbiljnim izrazom lica je nagađao Cole - pa dok oni mirno žvaču svoje žitarice, vi iskočite, upucate ih i poslije im odrežete glavu i objesite ju iznad kamina?

Mitchell je izgledao razjareno. - Nije tako kako si ti prikazao.

- Nego kako je onda?

- Imaš nešto protiv lova? - uzvratio je, sve bjesniji zbog kritike upućene njegovom sportu te je Colea pogledao pogledom kojim je očito propitkivao njegovu muškost.

- Nemam. Ali ja jedem ono što ulovim.

Mitchell se malo opustio. - Dobro, dobro, i mi isto. Uvijek. Što ti onda loviš?

- Glinene golubove - odgovorio je Cole i odmah se uzrujao jer je svoj prezir prema bogatima i lijenima usmjerio prema muškarcu koji nije bio vrijedan da na njega troši svoje vrijeme. Začudo, Mitchellovoj ženi i snahi bilo je zabavno što se Mitchell našao u ovoj neugodnoj situaciji, ali Delbert Canfield i njegova majka nakon ovoga su Colea promatrali u opreznoj, neugodnoj tišini. Desmondovi su razgovarali o tečaju jedrenja koji su pohađali te nisu znali da se dogodilo nešto neobično.

Deveti predmet prodan je za sto devedeset tisuća dolara, a aukcinarov glas iznenada je postao glasniji od uzbuđenja, što je bilo

dobrodošlo odvraćanje pozornosti za glavnim stolom. - Sljedeći predmet ne treba dodatno opisivati - rekao je i ozario se pun očekivanja dok je koračao prema sredini niske pozornice. Maknuo je baršunastu navlaku i otkrio Klinemanovu skulpturu koju je poklonio Cole, a u publici su se čuli uzdasi zadivljenosti i uzbuđenja. Razgovori su prekinuti kad su potencijalni vlasnici pogledali ogromnu brončanu skulpturu i odlučivali koliko su spremni izdvojiti novaca za nju.

- Mnogi od vas čekali su ovaj trenutak, životnu priliku da kupe ovu veličanstvenu skulpturu umjetnika koji više nije među nama.

Nadmetanje - rekao je - počinje s dvije stotine tisuća dolara, a minimalno povećanje je pet tisuća dolara. - Podigao je obrve, a na licu mu se pojavio samouvjereni osmijeh kad je pogledao publiku, dopuštajući da nekoliko trenutaka raste uzbuđenje, a onda je živahno rekao: - Tko želi otvoriti nadmet... - Negdje u publici se podigla ruka, a on je odmah kimnuo. - Gospodin Selfer otvorio je nadmetanje u iznosu od dvije stotine tisuća dolara. Imamo li to... Da, dvjesto pet tisuća dolara nudi gospodin Higgins, a gospodin Altour nudi dvjesto deset tisuća dolara, hvala vam...

- Dvjesto pedeset - povikao je Franklin Mitchell.

Cole se suzdržao da se ne podsmjehne na suludo nuđenje dvjesto pedeset tisuća dolara za komad metala visok jedan metar koji je njemu izgledao poput brončanih banana i dijelova tijela.

- Dvjesto sedamdeset - povikao je netko drugi. Aukcionar se ozario. Pun očekivanja je pogledao Mitchella.

- Tristo - rekao je Mitchell i ponovno potonuo u Coleovim očima.

- Tristo tisuća dolara, a tek smo počeli! - oduševljeno je izjavio aukcionar i točnošću ljudskog seizmografa mjerio sve veće podrhtavanje odlučnosti u dvorani. - Dame i gospodo, ne zaboravite, ovo ide u dobrotvorne svrhe...

- Tristo deset - ponudio je netko drugi.

- Gospodin Lacey je ponudio tristo deset tisuća dolara - objavio je, a onda je brzo dodao - a gospodin Selfer se ponovno uključio u nadmetanje. - Zastao je da dobije znak i zadovoljno kimnuo. - I to s četiristo tisuća dolara! Gospodin Selfer ponudio je četiristo tisuća dolara! Imamo li četiristo deset tisuća dolara? Četiristo deset tisuća dolara? - Gledao je po dvorani. - Upozoravam vas, dame i... Prekinuo se još jednim brzim kimanjem i smiješkom i rekao: - Imamo četiristo deset tisuća dolara. Stali smo na četiristo deset tisuća dolara.

Imamo li i četiristo dvadeset tisuća dolara?

Klinemanova skulptura se na kraju prodala za četiristo sedamdeset tisuća dolara. Dok je publika pljeskala, oduševljeni novi

vlasnik ispisivao je ček koji je potom dao jednom od aukcionarevih pomoćnika; potom je ustao i došao do glavnog stola da se rukuje s Coleom. Rukovanje je bilo više od obične geste kojom se iskazuje zahvalnost; to je bio jedan od nekoliko običaja koji su preostali od onih nekadašnjih balova White Orchid te je simboliziralo prihvatljivu predaju vlasništva i odgovornosti s donatora predmeta na novog vlasnika.

Dok je novi vlasnik ponosno odlazio, stari vlasnik je pogledao na sat i pokušao skriti dosadu i nestrpljivost čitanjem šarene brošure u kojoj su bili opisani predmeti koji su se prodavali na dražbi. Preostala su još četiri velika umjetnička djela, primijetio je Cole, uz desetak komada skupocjenog nakita i krzna, navedenih pod kategorijom “Za dame”. Na unutarnjim koricama na dvije stranice bila je pojašnjena povijest stogodišnjeg bala White Orchid kao i običaji vezani uz njega, a Cole je taj entuzijastičan tekst čitao sa sve većim zanimanjem.

U brošuri je pisalo da prvi balovi nikada nisu bili otvoreni za javnost, nego da su bili ograničeni samo na istaknute teksaške obitelji. Među zanimljivim činjenicama bilo je navedeno da su od začetka dražbe sve do danas predmeti koji su bili namijenjeni ženskom spolu, kao što su nakit i krzna, uvijek na dražbi pokazivale žene.

Kako bi se iskupio za to što je maloprije uzrujao gospođu Canfield i Delberta, Cole je spustio brošuru i pokazao kažiprstom na nju. - Na temelju onoga što sam ovdje pročitao, imate zanimljive običaje vezane uz ovaj bal, gospođo Canfield.

Zbog njegove nagle promjene raspoloženja, Delbertova majčica izgledala je oprezno, ali puna nade. Imala je najmanje osamdeset godina, imala je plavkastu kosu, put poput porculanske lutke i grudi koje su bile opterećene nizom bisernih ogrlica. - Mnogi od njih stari su stotinu godina - rekla je.

Cole je poticajno kimnuo. - U brošuri piše da predmeti za koje se zanimaju žene, kao što su nakit i krzna, uvijek nose druge žene koje dođu na dražbu, umjesto da se ti predmeti samo stave na postolje.

- Postoji prekrasno objašnjenje za taj običaj - rekla mu je, zanoseći se tom temom poput djevojčice. - Znate, tijekom prvih balova, podrazumijevalo se da je onaj komad nakita ili krzna koji određena žena odluči “pokazati”, zapravo ono što ona, a stoga i drugi uzvanici na balu, očekuje da će joj muž kupiti.

- Zvuči poput nježne iznude - rekao je Cole s naznakom smiješka.

- Upravo se o tome i radilo! - potvrdila je s neskrivenim veseljem.

- Ali zbog toga su i cijene rasle, što je bilo odlično za dobrotvornu

svrhu. Ta kad smo se Delbertov otac i ja vjenčali, odabrala sam pokazati ogroman broš s rubinom. Naravno, mislila sam da je Haroldu poznat taj običaj, ali on ga nije znao i nije mi te večeri kupio broš. Bila sam strašno razočarana, ali i posramljena.

- Žao mi je - rekao je Cole jer nije znao što drugo da joj kaže.

- Nije vam toliko žao koliko je Haroldu sutradan bilo žao uzvratila mu je promuklo se nasmijavši. - Ta nisam prijateljicama cijeli tjedan mogla pogledati u oči.

- Tako dugo? - šalio se Cole.

Kimnula je. - Toliko je trebalo Haroldu da pronađe drugi broš s rubinom u New Yorku i pošalje ga ovamo.

- Shvaćam.

I tu je bio kraj Coleovog neobaveznog ćaskanja. Otvorio je brošuru i pregledao preostale predmete, pokušavajući izračunati koliko će još morati čekati prije nego što ode iz plesne dvorane i vrati se hrpi hitnog posla, koja ga je čekala na stoliću u apartmanu. Pod naslovom “Za dame” izbrojao je dvanaest predmeta, a sve su bili nakit i krzna.

Pokraj svakog predmeta pisalo je “nosi ga...”

Posljednji predmet zaokupio mu je pozornost. Donirao ga je lokalni zlatar, a “nosit će ga” gospođica Diana Foster. U brošuri je pisalo da je riječ o “prekrasnoj ogrlici i naušnicama tamnoljubičastih

ametista okruženih petnaestkaratnim krasnim bijelim dijamantima i osamnaestkaratnim zlatom. Iz kolekcije pokojne grofice Vandermill, oko 1910.”

Cole je podigao pogled i pogledao Dlanu. Ona je razgovarala s Corey i djelovala je posve smireno, ali bila je primjetno bljeđa nego prije. Znao je koliko je bila očajna što je morala upadljivo ući u dvoranu i znao je kako joj je sigurno grozno što će morati nositi tu ogrlicu.

Missy Desmond gledala je svoju brošuru i očito je došla do istog zaključka. - Jadna Diana Foster! - povikala je. - Pitam se zašto ih nije zamolila da pronađu nekoga drugoga da nosi tu ogrlicu.

Cole je odgovor na to pitanje smatrao očitim: budući da je Dianino ime već bilo napisano u brošuri, nije se mogla povući, a da to ne primijeti tisuću ljudi.

Preko puta stola, Haley Mitchell, koja se osjećala nemalo uvrijeđeno što je Cole Harrison očito prepoznao Dianu Foster iz njihovih tinejdžerskih druženja, ali nije prepoznao nju, gledala je kako njegov pogled opet odlazi prema Diani, baš kao i pogled njezina muža, koji je stalno pio otkako je počela večera. Nagnuvši se prema

njoj, Peter je šapnuo: - Izgleda da je Diana ponovno nekog osvojila.

Harrison ne skida pogled s nje.

- Kao ni ti! - odbrusila mu je Haley, razjarena jer se njezin muž usudio spomenuti Dianino ime pred njom i još bjesnija jer je to što je rekao za Colea Harrisona bila istina. Okrenuvši se Missy Desmond, rekla je: - Diana Foster nije dopustila nekome drugome da nosi tu ogrlicu zato što ona ne može podnijeti da nije u središtu pozornosti, čak ni pet minuta. - Nagnula se naprijed i u razgovor uključila i svoju prijateljicu, Marilee Jenkins. - Jeste li primijetili kako večeras izigrava mučenicu? Pogledajte samo taj hrabar mali smiješak koji je namaknula.

- Meni ju je prilično žao - priznala je gospođa Canfield. - To što joj je učinio Daniel Penworth je neoprostivo.

- Ne, to je bilo neizbježno - usprotivila se Haley. - Diana mu je bila kao omča oko vrata. Nije ju volio i pokušao je nježno prekinuti s njom, ali Diana nije odustajala. Ljudi misle da je Diana dobra i draga, ali zapravo joj nije stalo ni do koga i ni do čega osim do same sebe i onog glupog umjetničko-obrtničkog časopisa koji izdaje.

Marilee Jenkins sve je to podržala kimanjem. - Uopće ne krivim Dana!

Cole je čekao da netko drugi za stolom počne braniti Dlanu.

Gospođi Canfield kao da je bilo neugodno, a Missy Desmond djelovala je zbunjeno, no nitko nije rekao ni jednu riječ u Dianinu obranu.

Aukcionar je najavio da će početi nadmetanje za prvi predmet iz kategorije “Za dame”, a Cole je namjerno okrenuo leđa svojim drugovima za stolom.

Nekoliko stolova dalje, mršava crvenokosa žena je ustala nakon pljeska i počela pokazivati prekrasnu dijamantnu ogrlicu. To je izvodila s takvom lakoćom i samouvjerenošću, kao da je riječ o osobi koja zna da je rođena da joj se dive i da se “pokazuje”. Smiješila se dok se kretala kroz uzvanike, a nadmetanje je otvorio njezin suprug. Čim je njezin suprug dao ponudu, jedan drugi muškarac za njihovim stolom odmah je dao veću i smiješio se dok je namjerno tjerao muža da ponudi više. Nakon toga nadmetanje se odvijalo brzo i često je bilo popraćeno smijehom, zbog čega je Cole točno pretpostavio da muževi prijatelji veselo tjeraju muža da plati više.

Cole je prilično uživao u toj igri, koja se odvijala energično svaki put kad bi nečija žena ili djevojka ustala da pokaže željeni predmet, a svaki muškarac morao je prihvatiti cijenu koju su mu nametnuli prijatelji, nonšalantno se nadmećući s njim. Njegov pogled često bi zalutao prema Dianinu stolu, jer se pitao kako ona sve ovo doživljava,

no kako je svaki predmet dodijeljen dami koja ga je već nosila, primijetio je da njezin izraz lica postaje sve turobniji i napetiji.

Kad je napokon došlo vrijeme da se proda ogrlica koju je ona nosila, počela je petljati s njom, a njezini dugački prsti skupljali su se oko nje i onda polako izravnavali, kao da je ili želi skriti ili strgnuti.

Cijelo tijelo kao da joj se ukočilo kad je aukcionar najavio: - Dame i gospodo, sljedeći predmet koji je na dražbi izvrstan je primjer umijeća iz prošlih vremena: nevjerojatno elegantna ogrlica od ametista i dijamanata, koju nosi gospođica Diana Foster.

Cole je razumio zašto se užasavala toga da bude u središtu oduševljenog ogovaranja, ali tek kad je odgurnula stolicu da ustane, postalo mu je jasno da će njezina posramljenost biti još stotinu puta već zbog upadljive odsutnosti Dana Penwortha, koji se trebao nadmetati za tu ogrlicu. Gledao je kako se pokušava pribrati i kako se usiljeno smije dok je ustajala, a istovremeno se dvoranom prolomio šapat.

Za stolom iza njegovog, jedan je muškarac šaljivo primijetio da se Dan vjerojatno oženio svojom Talijankom zato da ne mora platiti ovu ogrlicu i svi su se nasmijali.

Cole je osjetio kako u njemu počinje kipjeti bijes dok ga je obuzimao zaštitnički osjećaj prema Diani, a aukcionar koji nije ništa znao ozario se Diani, i onda publici, očigledno očekujući da će njezin partner otvoriti nadmetanje.

- Nadmetanje počinje s petnaest tisuća dolara. Imamo li petnaest tisuća dolara? - Zastao je, zbunjen neugodnom tišinom. - Ova ogrlica vrijedi barem dvostruko više. - Hoće li mi netko dati deset tisuća dolara? - Pribrao se te je kimnuo.

- Hvala, gospodine Dickinson...

Nadmetanje je stalo na trinaest tisuća dolara kako bi potencijalni kupac mogao bolje pogledati ogrlicu. - Jadna Diana - rekla je gospođa Canfield Coleu. - Jako dobro sam poznavala njezinog oca. On bi joj kupio tu ogrlicu samo da okonča ovo.

- Dianu bi trebalo malo spustiti na zemlju i svi to znaju usprotivila se Haley Mitchell. - Ona je umišljena kuja.

Franklin Mitchell imao je toliko obraza da izgleda kao da ga je malo sram zbog rječnika svoje snahe, ako već ne zbog njezine zlobe.

Pogledao je svog pripitog sina, kao da očekuje da nešto kaže, ali kad je Peter progovorio, nije proturječio svojoj ženi. - Diana oduvijek ima vrlo visoko mišljenje o sebi - priopćio je Coleu.

- To je istina - hladno je rekla starija gospođa Mitchell.

Ne znajući da ljudi za njegovim stolom imaju osobne razloge da ne vole Dianu i da uživaju u njezinoj nevolji, Cole je krivo pretpostavio da su svi ostali u dvorani jednako bešćutni i jednako osvetoljubivi.

U mislima je vidio prekrasnu, profinjenu tinejdžericu kako mu pruža vreću punu hrane, s vedrim i nježnim osmijehom na licu dok je smišljala načine kako da mu da hranu i istodobno mu spasi ponos. -

Bi li ikako mogao pronaći mjesto za ovaj kompot od bresaka, Cole?

Moja baka jako voli kuhati i praviti kompot, ali pones ta je nam mjesta u ostavi... Nadam se da nam možeš pomoći pojesti bakinu salatu od krumpira i piletinu; sinoć je napravila dovoljno za čitavu vojsku! - Sjetio se i drugih stvari, kao na primjer kako je uvijek djelovala posve uredno i čisto, od vrhova ulaštenih cipela do vrhova prstiju, na kojima su joj nokti uvijek bili uredno oblikovani, ali nikada nalakirani.

Glas aukcionara isprepleo se s njegovim maštanjem: - Imamo trinaest tisuća dolara. Imamo li četrnaest tisuća dolara? Imamo trinaest tisuća dolara.

- Peter - iznenada je rekla Haley, a glas joj je bio prožet zlobnim uzbuđenjem. - Kupi mi tu ogrlicu. Želim je.

- Posljednje upozorenje, dame i gospodo - objavio je aukcionar.

Peter Mitchell pogledao je Dianu, koja je pokazivala ogrlicu dva stola dalje, te je glasno i nerazgovjetno povikao: - Čekajte... Mi bismo ju htjeli bolje pogledati!

Cole je gledao kako se Diana okreće i poslušno prilazi njihovom stolu. Već je znao da je Diana vjerovala da će joj nevjerni zaručnik večeras kupiti ogrlicu. A sada je iznenada shvatio da je ovu ljubičastu haljinu sigurno kupila kako bi savršeno naglasila ametiste.

Gledao je kako joj osmijeh posustaje kad je stala pokraj Mitchella i izložila se njegovom pohotnom pogledu; vidio je kako diže prste prema najvećem kamenu na dnu ogrlice da mu ga pokaže: bili su to dugački, tanki, ženstveni prsti koji su nekoć pripadali djevojci koja mu je pružala hranu.

Mitchell je posegnuo za ogrlicom i namjerno prstima okrznuo nježnu kožu iznad njezinog dekoltea. Diana mu je brzo, ali suptilno uzvratila zakoračivši unatrag i stavivši ruku na zatiljak. Otkopčala je ogrlicu i ispružila mu je u ruci.

Smiješak joj je stalno bio na licu, ali kad je Mitchell uzeo ogrlicu, ona je skrenula pogled s njegove ruke i pogledala Colea, a zatim je brzo odvratila pogled. U tom kratkom, ranjivom trenutku kad su se pogledali, Cole je vidio nešto zbog čega je smjesta donio važnu odluku.

Možda je imao latentan i do sada neprepoznat poriv da igra princa na bijelom konju koji mora spasiti damu u nevolji ili je pak njegov sljedeći postupak bio tek civilizirana inačica prapovijesnog muškarca koji je zamahivao toljagom prema neprijatelju kako bi dokazao svoju nadmoć. Možda je podsvjesno znao da mu sudbina nudi mogućnost ne samo da riješi Dianine probleme, nego i svoje. A možda je to bila kombinacija svog troje.

No koji god mu bili motivi, rezultat je bio čvrsto odlučen, čak i prije nego što je Mitchell pogledao aukcionara i izjavio: - Neka bude petnaest tisuća dolara.

- Dvadeset pet - otresito je rekao Cole prije nego što je drugi muškarac došao do daha.

Aukcionar je djelovao zatečeno, ali ushićeno. - Aha! Imamo novog i ozbiljnog kandidata u nadmetanju - obavijestio je publiku s pobjedonosnim smiješkom na licu. - Gospodin Harrison upravo je povećao ponudu za deset tisuća dolara - nastavio je, privlačeći pozornost ljudi koji do tada nisu bili osobito zainteresiranu za ogrlicu - a on čak ni nije izbliza vidio ovaj jedinstven primjerak! Gospođice Foster - rekao je Diani - hoćete li, molim vas, dopustiti gospodinu Harrisonu da na trenutak pogleda izvanrednu kvalitetu i boju kamenja, kao i iznimno umijeće kojim je ogrlica izrađena?

Sa smiješkom koji je očito odražavao osjećaj olakšanja, Diana je brzo poslušala prijedlog i zaobišla stol da priđe Coleu. Kad je došla do njegove stolice, u ruci mu je ispružila svjetlucavu ogrlicu, ali Cole se uopće nije obazirao na nju, nego je gledao u Dianu. Sa srdačnim, zadirkujućim osmijehom ju je pitao: - Sviđa li ti se?

Diana je vidjela kako mu srebrne oči razigrano svjetlucaju te je predosjetila da on namjerno produžuje ovu situaciju kako bi zabavio publiku, no ona je bila očajno nervozna da se makne iz središta pozornosti, a ne da bude podvrgnuta buljenju još stotinu drugih pari očiju koje su sada gledale Colea Harrisona. Dianu nije bilo briga tko će kupiti ogrlicu, samo je htjela da se ova muka završi. - Prekrasna je izjavila je i silovito kimnula.

Cole se naslonio na stolicu, gurnuo ruke u džepove od hlača i dokono se nasmiješio, kao da ima svo vrijeme ovoga svijeta da razmisli o tome hoće li kupiti ogrlicu i kao da uživa u pažnji publike. Da, ali sviđa li se tebi?

- Da, stvarno! Divna je. - U iznenadnoj tišini koja je nastupila zbog radoznalosti, Dianin zadihani, snažni odgovor glasno je odjeknuo dvoranom, kojom se potom prolomio dobronamjerni smijeh publike.

- Znači, ti misliš da bih ju trebao kupiti?

- Naravno, ako ju imaš kome pokloniti.

Aukcionar je predosjetio da je zanimanje publike dosegnulo vrhunac i da će uskoro početi opadati. - Gospodine Harrison - pitao je - jeste li zadovoljni s viđenim?

Coleov osmijeh postao je otvoreno zadivljen dok je gledao Dianino lice. - Iznimno sam zadovoljan - rekao je, očito misleći na Dianu, a ne na ogrlicu.

- Onda se nadmetanje nastavlja - rekao je publici. - Gospodin Harrison ponudio je dvadeset pet tisuća dolara. Imamo li trideset tisuća dolara? - Pun očekivanja pogledao je Petera Mitchella, koji je kimnuo.

Pogledao je po dvorani da vidi je li netko drugi dao znak, a kad nije vidio nikoga, pogledao je Colea. - Gospodine Harrison?

Da Diana nije bila toliko nesretna i napeta, nasmijala bi se na Coleov zarazan smiješak kad je ležerno podigao četiri prsta, povećavši ponudu na četrdeset tisuća dolara i to tako nonšalantno kao da je riječ o četrdeset centi.

- Četrdeset tisuća dolara! - pobjedonosno je povikao aukcionar. Gospodin Harrison ponudio je četrdeset tisuća dolara i sve ide u dobrotvorne svrhe. Gospodine Mitchell? - pitao je. - Hoćete li ponuditi četrdeset pet?

Haley Mitchell potvrdno je kimnula suprugu, ali Peter Mitchell je oklijevao, ljutito gledajući Colea. Kao odgovor, Cole se još opuštenije naslonio na stolicu i izazovno podigao obrvu. - Ne - ljutito je izustio Mitchell.

- Posljednje upozorenje - povikao je aukcionar. - Prodano! objavio je. - Gospodinu Coleu Harrisonu za četrdeset tisuća dolara! Okrenuo se prema Coleu i dodao: - Znam da govorim u ime svih pokrovitelja bala White Orchid kad kažem da smo vam istinski zahvalni na iznimnoj velikodušnosti u ovu hvalevrijednu svrhu, gospodine Harrison. I samo da kažem - našalio se - da se iskreno nadam da sretnica koja će dobiti ovu ogrlicu ne cijeni samo vašu velikodušnost, nego i vaš odličan ukus!

- I ja se nadam! - odgovorio je Cole, izazvavši prolom smijeha kad se nasmiješio s opuštenom pristupačnošću, koja je bila posve suprotna hladnoj ravnodušnosti koju je pokazivao cijelu večer. Onda je dodao: - Da vidimo što ona misli...

Publika se odmah zagrijala za to da dobije barem mali uvid u život ovog zagonetnog bogataša za kojega je jedan novinar napisao da

umjesto mozga ima elektronski sklop, a umjesto srca računalo.

Očarano su gledali kako odguruje stolicu i polagano ustaje.

Diana je bila toliko uzrujana jer je i dalje bila u središtu pozornosti da je pokušala zakoračiti unatrag čim je on iz njezinog ispruženog dlana uzeo ogrlicu držeći je za krajeve. No Cole je njezin bijeg spriječio zakoračivši naprijed te joj je stavio ogrlicu oko vrata i zakopčao njezinu tešku kopču.

Diana ga je zbunjeno gledala razrogačenih očiju.

On ju je gledao u tišini punoj očekivanja.

Publika se počela smijati i pljeskati, a u stražnjem dijelu prostorije fotoaparati su počeli bljeskati poput roja uplašenih krijesnica.

- Dakle? - zadirkivao ju je Cole, potvrdivši svima koji su ga mogli čuti da je ona sigurno ta sretnica. - Kako se tebi sviđa moj ukus?

Diana je iznenada zaključila da se on pretvara da joj poklanja ogrlicu, kao što se pretvarao da ju ljubi vani na balkonu ranije te večeri, kako bi zavarali fotografa. Poklanjanje ogrlice bila je tek vrlo pametna i vrlo ljubazna smicalica da joj u javnosti sačuva obraz. Mislim da imaš divan ukus - uvjerila ga je i sa zakašnjenjem pokazala ushićenje. Mislim da si nevjerojatan glumac! pomislila je sa zadivljenom razigranošću.

- Jesi li dovoljno zadivljena da zaplešeš sa mnom? - izazvao ju je, zračeći profinjenim šarmom. - Čujem glazbu u susjednoj prostoriji. Ne čekajući odgovor, uhvatio ju je za lakat i poveo kroz labirint stolova i ushićenih gostiju prema susjed noj dvorani. Njihova publika shvatila je da je predstava gotova te su se polako počeli kretati prema susjednoj prostoriji.

Nasred plesne dvorane Diana je iznenada zastala. - Čekaj - rekla je s plahim osmijehom - želim te upoznati sa svojom obitelji! Nakon ovoga što se upravo dogodilo, neće moći dočekati da te upoznaju. Okrenula se i polako se počela probijati kroz gomilu.

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Dok su stigli do stola njezine obitelji, Diana se osjećala poprilično ošamućeno i malo joj se vrtjelo. Danima se morala suočavati s ljudima na poslu i kod kuće i skrivati bol koju je osjećala zbog Dana. Osim toga, morala se pripremiti na noćnu moru ove dražbe... Ali dražba je iznenada bila gotova i nije bila noćna mora jer ju je Cole pretvorio u zabavnu dramu sa sretnim holivudskim završetkom.

Naglo i neočekivano popuštanje toliko velikog pritiska i stresa šokiralo je cijeli njezin živčani sustav. Bez teškog emocionalnog oklopa koji je morala nositi gotovo tjedan dana osjećala se kao da lebdi. Osjećala se slobodno.

Prije nekoliko sati, bila je odbačena zaručnica Daniela Penwortha, predmet žaljenja i ismijavanja. Za nekoliko sati u novinama će biti prikazana u svojoj novoj ulozi s Coleom Harrisonom, vjerojatno kao njegova ljubavnica. To je bilo tako nevjerojatno da se iznenada htjela nasmijati.

No nekako je uspjela biti ozbiljna i predstaviti Colea baki, djedu i majci, ali osjećaj ošamućenog veselja bio je sve veći dok ih je gledala kako svatko na svoj način reagira na ono što je Cole izveo: Corey ga je pozdravila s veselim odobravanjem te ga je brzo zagrlila. Gospođa Foster nija išla toliko daleko, ali bila je vrlo srdačna.

Spence i djed pristojno su se nasmiješili i rukovali se s Coleom. Baka mu je buljila u oči kao da mu pokušava proniknuti u dušu. A Amy Leeland se doslovno zacrvenjela kad joj se Cole nasmiješio.

Doug Hayward nije bio samo neprijateljski nastrojen, nego je otvoreno vrijeđao Colea. Ustao je i gurnuo ruke u džepove da se ne mora rukovati s Coleom. Ne skidavši prezriv pogled s Colea, pojasnio je Amy: - Harrison je prije radio u našoj konjušnici, čistio je boksove.

A sada donira umjetnine na dobrotvornim balovima. - Coleu je dodao: - Nevjerojatno je kako se u Americi čovjek brzo može uzdići, zar ne, Harrison?

Cole je stisnuo vilicu, a pogled mu je postao hladan.

Neobjašnjivo neprijateljstvo između dvojice muškaraca bilo je očito, a Dianina obitelj smjesta se okrenula prema njoj da ona posreduje. Bez obzira na to koliko neugodna ili zabrinjavajuća neka situacija bila, uvijek se moglo računati na Dianu da će uskočiti i smiriti ju svojim posebnim darom diplomacije, obzirnosti i duhovitosti.

No ovaj put Diana to ili nije htjela ili nije mogla učiniti. Umjesto toga, srdačno se nasmiješila obojici muškaraca koji su se ljutito gledali poput duelista koji su u tišini čekali znak da počnu koračati jedan od drugoga, a onda je veselo rekla: - Vidim da obojica ne možete dočekati da razgovarate o prošlim vremenima, ali morat ćete pričekati jer Cole i ja odlazimo. - Rekavši to, uzela je običnu crnu torbicu sa stola, uhvatila Colea pod ruku i okrenula se tako snažno da je povukla Colea za sobom.

Osjećajući da mu ljubaznost nalaže da se nekako pozdravi, Cole je pogledao preko ramena i vidio da Hayward ljutito odlazi. - Diana je odlučila ugroziti svoj život i plesati sa mnom - pojasnio je njezinoj obitelji.

Skupina za stolom različito je reagirala na njihov odlazak. Osim Dianine bake, svi su mislili da je večer bila uspješna i da će ona biti prava prekretnica u Dianinom nesretnom privatnom životu. - Diani je baš trebao gospodin Harrison večeras da joj pomogne da preboli Dana. Sada je vratila svoj ponos i ponovno izgleda sretno.

- Diana je borac - dodao je Spence.

- Diana je praktična - nadovezao se djed. - Zna da Dan nije bio pravi muškarac za nju i već ga je počela zaboravljati, - Diana je hrabra - složila se Corey.

- Diana je - odlučno im je proturječila baka - na izmaku snaga!

- Gluposti, bako - rekla je Corey, djelomično zbog toga što nije htjela vjerovati u to. - Oduvijek je bila samostalna i financijski neovisna. Smirena je... Ostaje pribrana pod pritiskom i...

- I - pobjedonosno ju je prekinula baka kad je podastrla najbolji dokaz za Dianino duševno stanje - upravo je otišla s mojom crnom torbicom!

Zbog tog saznanja cijela skupina zabrinuto se okrenula i razjapljenih usta pogledala Dianu koja je odlazila. Svi su dobro znali da je Dianina sitničavost spram detalja bila nepokolebljiva: njezin dar za elegancijom bio je legendaran kao i njezina sposobnost da bude savršeno dotjerana i usklađena bez obzira na to koliko teške bile okolnosti. Na stolu je ostala Dianina torbica: svjetlucava večernja torbica Judith Leiber u obliku ušećerene šljive, sa srebrnom stabljikom i zelenim lišćem. Činjenica da je stvarno otišla u glamuroznoj ljubičastoj haljini s bapskom crnom torbom na ruci bila je toliko netipična za Dianu da su svi članovi obitelji zadrhtali zbog iskrene zabrinutosti.

- Kao što vidite - tužno je izjavila baka - Diana je napokon došla do granice izdržljivosti. To je dokaz.

DVADESET PETO POGLAVLJE Ako stvarno misliš plesati sa mnom - šalio se Cole kad su se približavali ulazu u susjednu plesnu dvoranu - predlažem ti da prvo nešto popiješ. - Zastao je za jednim stolom s netaknutim priborom za jelo, uzeo bocu šampanjca koji se hladio u posudi nasred stola i natočio joj šampanjac u nekorištenu čašu. - Alkohol djeluje kao anestetik - sa smiješkom na licu je rekao Diani kad joj je davao čašu a ples sa mnom moglo bi biti bolno i opasno iskustvo.

Diana je uzela čašu s takvim osjećajem olakšanja što je njezina muka gotova i s takvim osjećajem zahvalnosti prema njegovoj ljubaznosti i domišljatosti da bi plesala s njim i da je bila bosa, a on u kopačkama. Žene ju više nisu gledale sažaljivo i prezrivo. Zapravo, veselo je pomislila, uopće nisu gledale nju; gledale su Colea i Diana ih nije mogla kriviti. S tom gustom crnom kosom, prodornim sivim očima i visokom sportskom gradom, Cole Harrison bio je divan.

Iste one muške vrline zbog kojega su sve djevojke maštale o njemu prije mnogo godina, sada su bile još naglašenije. Uvijek ga je krasila surova snaga i latentna seksualnost, ali sada je to bilo naglašeno aurom hladne profinjenosti i neukrotive moći.

Ulazeći u susjednu prostoriju, pijuckala je šampanjac i uživala u zbunjenima izrazima lica istih onih poznanika koji su ju maloprije gledali sažaljivo i zadovoljno.

Dok su išli prema plesnom podiju, orkestar je svirao jednu popularnu laganicu, a kada je Diana htjela odložiti čašu na stol, Cole je odmahnuo glavom. - Popij to.

- Stvarno se toliko bojiš da ćeš mi nagaziti na stopala? - pitala je, a u smiješku su joj se vidjeli zahvalnost, olakšanje i veselje.

- Nipošto - šalio se. - Bojim se da ćeš ti biti toliko napeta i ukočena da ćeš ti meni nagaziti na stopala.

Uz smijeh je iskapila piće i uhvatila ga pod lakat te ga je privukla k sebi jednom nesvjesnom gestom, koja je Coleu djelovala malo posesivno, ali ga je i oduševila. S ovom prekrasnom, nesumnjičavom ženom će pregovarati o jednoj od najvažnijih “poslovnih tema” u svojemu životu i ona mu je morala vjerovati dovoljno da prihvati njegovu bizarnu ponudu.

Kad je na plesnom podiju stavio ruku na njezina leđa, Diana ga je pogledala, a crte lica bile su joj nježne i srdačne od zahvalnosti. Cole?

I on se njoj nasmiješio, ali sive oči kojima ju je gledao ispod napola spuštenih kapaka djelovale su zaokupljeno, zamišljeno. - Hm? - Je li ti itko ikada rekao da si jako drag i jako galantan?

- Nipošto. Ljudi me obično opisuju kao hladnog, proračunatog i nemilosrdnog čovjeka.

Diana se užasnula zbog te nepravde. Dok joj je srce bilo ispunjeno osjećajem zahvalnosti, a u glavi joj se vrtjelo od vina i šampanjca koje je popila kako bi skupila hrabrost, Cole Harrison djelovao je prekrasno i svemoćno: poput moćnog borca koji joj je priskočio u pomoć, porazio njezine neprijatelje i poštedio ju poniženja. On je bio utjelovljenje junaštva i odvažnosti u svijetu punom kukavičluka i pakosti. - Kako bi netko uopće mogao pomisliti takve grozne stvari o tebi?

- Zbog toga što su potpuno istinite - izjavio je sa smirenom konačnošću.

Diana nije mogla savladati smijeh. - Lažljivče. Izgledao je povrijeđeno. - E, to je jedino što nisam.

- Aha. - Neuspješno pokušavajući sakriti smiješak, zaključila je da se šali jer mu je bilo neugodno zbog njezinog komplimenta pa je promijenila temu. - Kome si stvarno kupio ovu ogrlicu?

Umjesto da odgovori, gledao ju je u sumnjičavo dugoj tišini, tako da se Diana nelagodno zapitala ima li uopće koga kome će to pokloniti ili je potrošio četrdeset tisuća dolara za ogrlicu samo kako bi joj večeras vratio ponos. No laknulo joj je zbog onoga što joj je rekao. Ogrlica je vjenčani dar za moju buduću ženu.

- To je prekrasno! Kad se ženiš?

- Odmah nakon što ju zaprosim.

Zvučao je tako činjenično da ga je Diana morala zadirkivati. - Ili si jako siguran u to da će ona pristati ili se nadaš da ćeš ju uvjeriti ovom ogrlicom. Što je od tog dvoje?

- Rekao bih i jedno i drugo. Nadam se da ću ju uvjeriti ovom ogrlicom i prilično sam siguran da će pristati, čim joj objasnim zašto je pametno i korisno pristati na takav čin.

- Zvučiš kao da je riječ o spajanju dvije firme - Diana mu je rekla s iznenađenim osmijehom na licu.

Cole je brzo razmislio o svojemu planu koji je osmislio u posljednjih pola sata te je donio konačnu odluku. Prijetvorno ležernim tonom je rekao: - Posljednji put kad sam nekoga zaprosio, imali smo šesnaest godina. Očito moram vježbati tehniku, mačkice.

Dianu je malo uznemirila spoznaja da Cole Harrison nije bio ni izbliza odlučan i pronicljiv u vezi sa ženama kao što je ona mislila kad je sa šesnaest godina bila luda za njim. No dirnuo ju je nadimak kojim ju je nazvao. Mačkice. Bio je to stari nadimak koji je nekoć povremeno koristio i koji joj se u ovom trenutku činio bolno poznatim. Bio je to podsjetnik na trenutke kada je razgovarala s njim dok je radio u konjušnici Haywardovih, okružen slatkim mirisom svježeg sijena i nauljene kože, a njihovi isprekidani razgovori bili su naglašeni prigušenim udaranjem konjskih kopita. Njezin je život tada bio tako jednostavan, a budućnost joj se činila tako vedra i ispunjena uzbudljivim mogućnostima. - Mačkice - tiho je prošaputala, a pogled joj je postao sjetan kad je shvatila da ta nekadašnja obećanja o vedroj budućnosti nisu baš ispala onako kako je ona zamišljala.

Osjetivši iznenadnu promjenu raspoloženja, Cole ju je spretno odvukao s plesnog podija. - Hajdemo nekamo gdje možemo raditi na mojoj tehnici prosidbe. Ovdje imamo preveliku publiku.

- Ja sam mislila da ti želiš da imamo publiku.

- Vidjeli su sve što su trebali vidjeti.

To je izjavio tako bahato kao da objavljuje kraljevsku odluku te ju je odvukao iz krcate, bučne prostorije držeći je pod laktom.

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE Kamo idemo? - pitala je Diana i smijala se dok ju je vodio prema dizalima. Sve je bio bolji osjećaj smijati se. Sutra će ju ponovno pogoditi okrutna stvarnost, ali večeras su joj Cole i vino i ogrlica nudili neočekivani odmor od jada te je bila odlučna da uživa u tome. Može na jezero Tahoe? - predložio je Cole kad je stisnuo dugme dizala. - Možemo se vjenčati, okupati se i vratiti se ovamo sutra na kasni doručak.

Diana je pretpostavila da on ponovno tehniku prosidbe vježba na njoj te se morala truditi da sakrije veselje zbog njegove izravne žurbe i neromantičnog stava. - Tahoe je malo predaleko - živahno je rekla. Osim toga, nisam prikladno odjevena.

Snuždeno je pogledala svoju haljinu, a Cole je pogledom slijedio njezin pogled, prelazeći preko lagane izbočine dekoltea i uskog struka.

- U tom slučaju, postoji još samo jedno mjesto koje nam omogućava ozračje i privatnost za ono što imam na umu.

- Koje je to mjesto?

- Moj apartman - rekao joj je kad ju je uveo u krcato dizalo i stavio ključ u utor pokraj gornjeg dugmeta na kojemu je pisalo “Penthouse”.

Diana ga je prostrijelila s istinski zabrinutim pogledom, no u dizalu su bili neki ljudi s bala pa mu nikako nije mogla proturječiti pred njima. No kad je zadnji, stari par izašao na katu ispod njegovoga, ona se okrenula prema njemu i odmahnula glavom. - Stvarno ne bih smjela ovako nestati s bala, osobito ne s tobom, ne s...

- Zašto osobito ne sa mnom? - hladno je pitao.

Dizalo se zaustavilo i vrata su se otvorila u crnom mramornom predvorju apartmana. Umjesto da izađe, Cole je stavio ruku na vrata kako se ne bi zatvorila. Kako joj se malo vrtjelo od šampanjca i brzog uspona dizala, Diana je osjetila neprikladan poriv da se nasmije, a ne da se uplaši zbog njegovog prijetećeg izraza lica. - Toliko si bio zaokupljen time da spasiš moj ugled da mislim da nisi shvatio koliko si time ugrozio svoj. Htjela sam reći da nisam smjela nestati s tobom ne rekavši svojoj obitelji zašto si stvarno kupio ovu ogrlicu. Osim toga, ako neke od onih slika budu objavljene, a ljudi znaju da se trebaš vjenčati, djelovat ćeš nepošteno.

Cole se iznenada htio nasmijati. - Ti se brineš zbog mojeg ugleda?

- Naravno - čestito je rekla Diana i zakoračila iz dizala u privatno predvorje njegovog apartmana.

- To je, dakle - uz smiješak je rekao Cole - nešto novo. Zapravo dodao je kad su ušli u dnevni boravak, a on je upalio mala svjetla skrivena u stropu - imam osjećaj da će ovo biti noć kada će se dogoditi mnogo toga novoga.

Preko ramena je pogledao Dianu, koja je stala pokraj stolića nasred dnevnog boravka. Gledala ga je nagnuvši glavu u stranu, a izraz lica bio joj je više zbunjen nego oprezan. Zbunjenost je dobar znak, zaključio je Cole. A oprez loš. Prišao je šanku i iz hladnjaka izvadio bocu šampanjca. Alkohol u krvi žene koja je već bila prekrasno opijena zahvalnošću i olakšanjem pomoći će da joj oprez, bude pod kontrolom.

- Kako to misliš? - pitala je. - Što to nisi napravio do večeras?

- Za početak - ležerno je rekao - nikada nisam na balkonu ovog apartmana stajao s jednom ženom. - Otvorio je šampanjac i stavio bocu u posudu s ledom na šanku. - Hoće li i to biti nešto novo?

Diana je gledala kako otkapča smoking i otpušta mašnu; zatim je posudu sa šampanjcem stavio pod lakat, uzeo dvije čaše te je drugim laktom pritisnuo sklopku na zidu, nakon čega su se rastvorili teški zastori ispred balkonskih vrata. Taj ju je prizor podsjetio na to kad je on u izblijedjelim trapericama i majici jednom rukom četkao konja, a drugom držao uzde dok je razgovarao s njom o školi. Čak je i tada istovremeno obavijao nekoliko radnji. Zakoračio je u stranu, čekajući da ona prva izađe na balkon, a onda joj je dao čašu u koju je natočio šampanjac.

Primijetio je osmijeh na njezinom licu dok je otvarao vrata balkona. - Jesam li učinio nešto zabavno?

Diana je odmahnula glavom. - Razmišljala sam o tome kako si i nekoć uvijek istovremeno mogao raditi nekoliko stvari i to s potpunom lakoćom. Uvijek sam se divila tome.

Colea je taj kompliment tako iznenadio i tako oduševio da nije znao što da kaže, nego je u tišini gledao kako ona pokraj njega izlazi na malu terasu.

Diana je prišla ogradi i gledala svjetlucavi tepih hjustonskih svjetala daleko ispod dok je tiha glazba dopirala iz dnevnog boravka, a ona je neizbježno pomislila na Dana.

Cole joj se pridružio, ali stao je tako da bude okrenut prema njoj, stavivši lakat na ogradu. - Nadam se da s tim jadnim izrazom lica razmišljaš o Penworthu, a ne o meni.

Povrijeđena time što ju je opisao jadnom, Diana je ponosno podigla bradu. - U proteklih godinu dana nismo proveli mnogo vremena zajedno i gotovo sam ga već zaboravila.

Umjesto da odgovori, Cole je samo podigao obrve i pogledao ju u sumnjičavoj tišini, uspijevajući joj prenijeti ne samo nevjericu spram toga što mu je rekla nego i razočaranje jer mu se očito ne želi povjeriti. Nakon što ju je večeras onako spasio, Diana je znala da zaslužuje bolji odgovor. - To je bila laž - priznala je i drhtavo uzdahnula. - Istina je da sam prihvatila to što se dogodilo, ali...

Bijesna sam. Bijesna sam i ponižena.

- Naravno - rekao je Cole s veselim suosjećanjem. - Na kraju krajeva, upravo te nogirao zadnji ološ.

Diana je objesila vilicu. Zurila je u njega u stanju ljutite zaprepaštenosti. A onda je prasnula u smijeh.

Cole je odgovorio dubokim i bogatim hihotom kad ju je zagrlio i privukao uza sebe. Nježna, fina tkanina njegovog smokinga okrznula je njezinu golu kožu kad je stavio ruku oko njezinih ramena i nježno joj klizio prstima preko ruke. Iako je ona bila tek zamjena za njegovu buduću zaručnicu, svejedno je bilo lijepo znati da ju netko, i to netko visok i zgodan i vrlo poseban, smatra dovoljno privlačnom da se večeras želi družiti s njom. Privlačnom i vrijednom pažnje. Za razliku od Dana, koji... Prinijela je čašu ustima i otpila veliki gutljaj šampanjca kako bi prestala misliti na Dana.

Sjetila se da Cole želi vježbati tehniku prosidbe, a to ju je podsjetilo da i dalje nosi ogrlicu. - Bolje da ju skinem prije nego što zaboravim i odem s njom - rekla je i posegnula za kopčom na vratu.

- Pusti ogrlicu - rekao joj je. - Kupio sam ju za tebe.

Ruke su joj se umirile zbog njegovog tona. - Ne, kupio si ju za ženu kojom se namjeravaš oženiti...

- To sam upravo rekao.

Diana je odmahnula glavom da ju razbistri. Okrenula se tako da mu može vidjeti lice, sklonila je kosu s čela i snuždeno priznala: Večeras sam popila mnogo više nego što bih inače to učinila, pa izgleda da ne mogu najbolje pratiti ovaj razgovor. Kao da govoriš u zagonetkama.

- U tom slučaju, bit ću jasan. Želim da se udaš za mene, Diana.

Večeras.

Uhvatila se za ogradu i prodorno nasmijala. - Cole Harrison, jesi li pijan?

- Nipošto.

Proučavala ga je u dražesnoj zbunjenosti. - U tom slučaju... Jesam li ja pijana?

- Ne, ali volio bih da jesi.

Napokon je pustila ogradu i okrenula se prema njemu s nesigurnim smiješkom na licu. - Ne možeš biti ozbiljan.

- Itekako sam ozbiljan.

- Ne želim ispasti nezahvalna ili kritična - rekla je uz smijeh ali, ovaj, imam osjećaj da bih te morala upozoriti da si sada malo previše galantan.

- Galantnost nema veze s tim.

S nepristranom objektivnošću, Cole je promatrao kako se Diana bori da suspregne smijeh. Bila je tako vraški prekrasna, pomislio je.

Slika u novinama vjerojatno je bila iz mape časopisa i nije bila realna.

To je bila prilično glamurozna poslovna slika nasmiješene, samouvjerene žene, ali u stvarnosti je Diana bila mnogo privlačnija.

Na fotografiji se nije vidjela ni naznaka očaravajuće topline njezinog iznenadnog osmijeha, nisu se vidjeli ni crveni pramenovi u njezinoj sjajnoj kosi, kao ni blještava iskra zelenih očiju ispod gustih trepavica.

Koliko se sjećao, mala jamica nasred brade uopće se nije vidjela.

Jedva je uspjela biti ozbiljna kad je rekla: - Ili me žalite nevjerojatno jako, gospodine Harrison, ili vam nisu sve daske na broju.

- Nisam ni glup ni lud - izjavio je - a sažaljenje nema ništa s mojim razlozima zašto želim ovaj brak.

Diana je na njegovom licu u sjeni tražila neki znak da se šali, ali izraz lica bio mu je ravnodušan. - Zar bih te stvarno trebala ozbiljno shvatiti? Mislim, ovu prosidbu?

- Uvjeravam te da sam posve ozbiljan.

- Mogu li ti onda postaviti nekoliko pitanja?

Ispružio je ruke da pokaže spremnost za suradnju. - Pitaj me što god želiš.

Nagnula je glavu u stranu, a na licu su joj zbunjenost i nevjerica bili isprepleteni s veseljem. - Jesi li možda pod utjecajem nekih opojnih droga?

- Nipošto.

- Bih li ja trebala povjerovati u to da... Ovaj... Da si se zaljubio u mene dok sam bila tinejdžerica i da... Ovaj... I da sam ti svu ovo vrijeme bila tiha patnja pa se sada zato želiš oženiti sa mnom?

- Ta mogućnost je jednako suluda kao i ona prva.

- Shvaćam. - Bila je apsurdno razočarana time što nije nimalo bio zaljubljen u nju kad je ona bila luda za njim.

- Bi li ti bilo draže da sam ti lagao da sam zaljubljen u tebe?

- Ne. Rilo hi mi draže da mi kažeš zašto se želiš oženiti sa mnom - odlučno je rekla.

- Postoje dva razloga: ja trebam ženu, a ti trebaš muža.

- I zbog toga smo savršeni jedno za drugo? - ironično je pitala.

Cole je pogledao njezine svjetlucave oči i nasmiješena usta te je imao poriv da spusti glavu i polako joj poljubi taj smiješak na ustima.

- Mislim da jesmo.

- Ne znam zašto se ti moraš oženiti - napeto je rekla Diana - ali, vjeruj mi, brak je zadnja stvar koja je meni potrebna.

- Varaš se. Brak je upravo ono što tebi treba. Preko medija te javno ostavio kreten, a prema onome što sam pročitao u “Enquireru”, tvoj časopis preko godinu dana trpi medijske napade konkurencije zbog tvog osobnog statusa “nevjenčane sreće”. To će sada eskalirati.

Koji je ono bio naslov u “Enquireru”? - Zastao je, a onda je citirao: “Nevolje u raju: Dianu Foster nogirao zaručnik”. - Odmahnuvši glavom, izravno je rekao: - To je negativan publicitet, Diana. Jako loš.

I strašno štetan za posao. Ako se udaš za mene, sačuvat ćeš ponos, ali i spasili kompaniju od negativnih učinaka tih naslova.

Pogledala ga je kao da je dobila smrtonosan udarac od zadnje osobe za koju je mislila da će ju povrijediti. - Kako ti se samo jadnom i očajnom činim kad predlažeš takvo što i vjeruješ da ću ja pristati na to.

Odgurnula se od ograde i krenula prema vratima apartmana, ali Cole ju je nježno, ali odlučno uhvatio. - Ja sam očajan, Diana odlučno je rekao.

Diana ga je sumnjičavo gledala. - Zbog čega se tako “očajno” moraš oženiti, da ti je dobra bila koja žena?

Intuicija i iskustvo su govorili Coleu da bi mu malo nježnog uvjeravanja silno pomoglo i bio je spreman pribjeći tome, ali samo ako ju razum i potpuna iskrenost ne uvjere. Kao prvo, trenutačno je bila ranjiva i nije htio učiniti ili reći nešto zbog čega bi ona mislila da je on zamjena za ljubav ili za ljubavnika kojeg je izgubila. Kao drugo, nije namjeravao komplicirati njihov brak nekom zbrkanom emocionalnom ili fizičkom intimnošću.

I tako je Cole ignorirao poriv da podigne ruku i s nježnog obraza joj skloni zalutali uvojak sjajne tamne kose, te se odupro iskušenju da

joj kaže da je ona njemu daleko od “bilo koje žene” ili da je toliko blizu njegovom idealu ženstvenosti koliko to jedna žena može biti.

No, nije imao ništa protiv toga da njezin otpor ublaži s toliko alkohola koliko je to bilo moguće. - Popij šampanjac pa ću ti objasniti.

Diana mu se htjela usprotiviti, ali odlučila je pristati na to pa je popila jedan gutljaj.

- Moj je problem - smireno je počeo objašnjavati - jedan starac po imenu Calvin Downing, majčin brat. Kad sam htio ostaviti ranč da odem na studij, Calvin je pokušao uvjeriti mojega oca da se time ne rugam njemu i svemu onome što on predstavlja. Kad se mojeg oca nije moglo uvjeriti u to, Cal mi je posudio novac za školarinu. Prije nego što sam krenuo na zadnju godinu studija, jedna naftna kompanija napravila je pokusnu bušotinu na Calovom ranču i ona je bila uspješna. Nije to bio velik izljev nafte, ali dobivao je nekih dvadeset šest tisuća dolara mjesečno. A kad sam diplomirao i došao Calu s ludom idejom za zaradom koju mi nijedna banka neće financirati, Cal mi je dao svu svoju ušteđevinu i pomogao mi da počnem. Otkako sam bio dijete, Cal mi je vjerovao. Kad sam počeo sanjati o tome da uspijem i obogatim se, Cal je slušao moje snove i vjerovao u njih.

Očarana njegovom iskrenošću i ne mogavši shvatiti kako bi jedan tako dobar i brižan starac sada mogao biti izvor Coleovog “nepoznatog” problema, Diana je pijuckala šampanjac čekajući da on nastavi, ali on kao da je bio zadovoljan time samo da ju gleda. Nastavi - poticala ga je. - Za sada zvuči kao posljednji čovjek na svijetu koji bi ti “stvarao” probleme.

- On misli da rješava problem, a ne da ga stvara.

- Ne razumijem. Čak i da večeras nisam popila toliko vina i šampanjca, mislim da mi ne bi bilo jasno.

- Nije ti jasno zato što ti nisam još sve rekao. Nakon što sam diplomirao, ujak mi je dao cijelu ušteđevinu od bušotine na svojoj zemlji, a onda je na temelju nje posudio još dvjesto tisuća dolara kako bih ja mogao osnovati vlastitu kompaniju. Naravno, ja sam inzistirao na tome da potpišemo ugovor kojim se obvezujem vratiti mu novac i kojim je postao ravnopravan partner u firmi.

Koliko se ona sjećala, u članku časopisa “Time”, nevjerojatni poslovni uspjesi Colea Harrisona bili su procijenjeni na vrijednost od preko pet milijardi dolara. - Pretpostavljam da si mu vratio zajam? pitala ga je.

Kimnuo je. - Vratio sam mu ga, zajedno s kamatnom stopom koja je tada bila na snazi, u skladu s ugovorom. - Kamene crte lica ublažio

je ironičan smiješak. - Između ostalih ekscentričnosti mojega ujaka, on je nevjerojatno škrt, zbog čega je njegova spremnost da mi da sav svoj novac za pokretanje mojeg poslovnog plana još značajniji. Na primjer, unatoč Calovu bogatstvu, on i dalje izrezuje kupone iz novina, i dalje se svađa s komunalnim poduzećima zbog računa i još uvijek kupuje odjeću u Montgomery Wardu. Toliko je zadrt da ako mu telefon ne radi na nekoliko sati, što se događa nekoliko puta godišnje, Cal s računa oduzme dnevni iznos.

- Nisam znala da je to moguće - zadivljeno je rekla Diana.

- Moguće je - ironično je rekao Cole. - Ali isključit će ti telefon dok ne platiš.

Diana se nasmiješila zbog slikovitog opisa tog tvrdoglavog škrtog starca s velikim srcem. - I dalje ne razumijem kakve veze tvoj problem ima s njim.

- Veza je ta da je Cal bio ravnopravan partner u mojoj prvobitnoj firmi, a ja, koji dugujem svoj sadašnji uspjeh njegovoj moralnoj i financijskoj potpori iz prošlosti, nikada se nisam mogao natjerati da ga povrijedim ili uvrijedim zamolbom da potpiše papire kojima se rješava svojega udjela u moju korist, čak ni nakon što sam mu otplatio zajam s kamatama. Osim toga, beskrajno sam mu vjerovao i tako mi nikada nije palo na pamet da bi se on mogao usprotiviti prepisivanju dionica meni kad bih ga pitao da to učini, a kamoli da bi razmišljao o tome da dionice prepiše nekome drugome.

Diana je bila dovoljno mudra poslovna žena da odmah shvati koji razoran učinak bi takav postupak imao, ali nije mogla vjerovati da je čovjek kojega je Cole opisao sposoban za takvu izdaju. - Jesi li ga službeno pitao da ti prepiše dionice?

- Jesam.

- I? Na Coleovim ustima pojavio se turoban osmijeh. - I on je posve spreman to učiniti, osim što smatra da postoji jedan problemčić koji ja prvo moram riješiti prije nego što mi vrati dionice.

Zastao je, pa je Diana, koja je bila bespomoćno zanesena, pitala: Kakav problem?

- Besmrtnost.

Pogledala ga je razjapljenih usta i zbunjeno se nasmijala. Besmrtnost?

- Tako je. Izgleda da je u proteklih šest ili sedam godina, otprilike otkako je napunio sedamdeset godina i otkako mu se zdravlje počelo dramatično pogoršavati, ujak Calvin dobio strašnu želju da bude

besmrtan tako da za sobom ostavi leglo potomaka. Problem je u tome što osim mene ima samo još jednog krvnog srodnika, mojega bratića.

Travis je oženjen sa ženom po imenu Elaine i oboje su jako dragi, ali nisu baš pametni i imaju dvoje djece koja nisu ni draga ni pametna, a Cal ih ne podnosi. Zbog toga Cal sada želi da se ja oženim kako bih mogao praviti pametnu djecu koja će nastaviti lozu.

I dalje ne mogavši vjerovati da je shvatila ono što joj on pokušava reći, Diana ga je pitala: - A što ako to ne učiniš?

- Onda će ostaviti svoj udio u mojoj korporaciji Travisovoj djeci, Donni Jean i Tedu. - Zastao je da popije gutljaj pića, kao da želi isprati loš okus tih riječi. - Time bi Elaine i Travis postali moji poslovni partneri s dovoljnim brojem dionica da kontroliraju kompaniju u ime svoje djece, dok Donna Jean i Ted ne postanu punoljetni. Travis već radi za mene, kao voditelj “Unifiedova” odjela za istraživanje i razvoj.

Odan je i trudi se, ali nema ni dovoljno pameti ni mašte da vodi “Unified”, čak i kad bih mu ga ja bio spreman prepustiti, što ni u kojem slučaju nisam! Njegovoj djeci nedostaju njegova odanost i majčin razum i ljubaznost. Zapravo, riječ je o pohlepnim, proračunatim egoistima koji već planiraju kako će potrošiti moj novac kad ga se dočepaju.

Diana je suspregnula neizbježan osmijeh zbog njegove nevolje: Cole Harrison, nepobjedivi maher, lav s Wall Streeta, sada je bio prepušten na milost i nemilost krhkog, starog ujaka, koji je vjerojatno postajao senilan. - Jadan Cal - rekla je i prigušila smijeh. - Kakva dilema. Jedan nećak nema dara da vodi posao, ali ima ženu i djecu.

Drugi nećak je genijalan poduzetnik, ali nema ni ženi ni djecu...

- A nema ni najmanju želju da ima jedno ili drugo - dodao je Cole, izrekavši svoj stav. Zadovoljan što je shvatila cijelu situaciju, podigao je čašu kako bi sarkastično nazdravio njezinoj pronicljivosti.

Na trenutak je zaboravio svoju jasnu želju da ostane slobodan i bez djece kad se Diana očito razveselila zbog njegovog nezadovoljnog tona. - Da, izgleda da si u nevjerojatnoj nevolji - rekla je i nestašno se nasmiješila.

- A tebi je to, koliko vidim, zabavno?

- Pa, ovaj moraš priznati da je... Ovaj... Pomalo gotski - nesigurno je rekla Diana.

- U najmanju ruku - turobno se složio.

- Iako - nastavila je, ne mogavši suspregnuti osmijeh - u gotskim ljubavnim romanima, obično se junakinju prisiljava na brak koji ne želi. Nikada nisam čula da se neki junak našao u takvoj situaciji.

- Ako me pokušavaš oraspoložiti, to ti ne polazi za rukom ogorčeno je rekao.

Zapravo, izgledao je tako potišteno zbog njezinog opisa njegove “nejunačke” nevolje da je Diana morala skrenuti pogled da sakrije svoje veselje. Toliko joj je to bilo zabavno da joj je trebalo nekoliko minuta da shvati koliko je njegov prijedlog bio arogantan i uvredljiv. I onda - zaključila je, pokušavajući zvučati smireno i suzdržano kao on maloprije - kad si me večeras ugledao, sjetio si se da me zaručnik nogirao i zaključio da ću se ja vrlo rado htjeti udati za tebe i pomoći ti riješiti tvoj problem, pogotovo ako mi kupiš ogrlicu da mi spasiš obraz.

- Nisam toliko sebičan ni tašt, Diana. Vraški dobro znam da bi me odbila, da nije jednog razloga.

- A to je?

- Brakom ti nudim sebe za rješenje tvojih problema.

- Shvaćam - rekla je Diana, iako ga uopće nije shvaćala. - Možeš li mi objasniti kako?

- Jednostavno je. Iako si ostavljena preko medija, možeš spasiti ponos ako se odmah udaš za mene. Sutra će novine biti pune naših slika kako se ljubimo na balkonu i priča kako sam ti kupio ogrlicu. Ako nakon toga objavimo da smo se vjenčali, ljudi će pretpostaviti da je cijelo vrijeme nešto bilo između nas i da si vjerojatno ti ostavila Penwortha, a ne on tebe.

Diana je slegnula ramenima da skrije oštar nalet boli i bijesa koje je osjetila zbog njegovog bezosjećajnog sažimanja njezine nevolje. Nije mi ostalo baš toliko ponosa koji bih mogla spasiti, pogotovo ne ako to zahtijeva nešto tako nečuveno i ishitreno kao što je pristajanje na tvoj prijedlog.

- Točno, ali možeš spasiti svoj posao. Oklop zaruka se tijekom protekle dvije godine počeo smanjivati. A sada, kada ga više nema dovršio je Cole - konkurencija će udvostručiti napade, a mediji će surađivati s njima zbog vlastite koristi.

Njezine zelene oči postale su buntovne od tjeskobe i bi jesa, no onda su se njezine dugačke trepavice spustile kako bi sakrila osjećaje od Colea, ali on je ipak primijetio da njezina reakcija na to kada je spomenuo da ju je Penworth ostavio nije bila ni izbliza ovako silovita kao reakcija na vrlo izglednu prijetnju njezinoj kompaniji.

Unatoč svojim elegantnim crtama lica i krhkoj, ženstvenoj ljepoti, Diana Foster očito je bila žena kojoj je posao bio na prvom mjestu.

Ako ništa drugo, zaključio je Cole dok je gledao kako joj povjetarac mrsi tamnosmeđu kosu, to im je sigurno bilo zajedničko.

Dok je davao Diani vrijeme da razmisli o onome što je rekao, pokušavao je sažeti ono malo što je znao o poslu koji joj je toliko značio, ali nije znao mnogo o njemu. Na temelju djelića informacija koje je pročitao ili vidio na vijestima ovaj tjedan, samo je znao da je kompaniju osnovala obitelj Foster, Posao je navodno počeo kao hjustonski obrt za pripravu i dostavu hrane bogatim obiteljima, a obrt se specijalizirao za “domaću” hranu prezentiranu na raskošne načine, ali koristeći samo ručno izrađene ili organski uzgojene ukrase. U određenom trenutku to je nazvano “idealom Fosterovih”, na temelju kojega je na kraju nastao časopis po imenu “Foster’s Beautiful Living”. Ranije tog tjedna vidio je primjerak časopisa na aerodromu, nedugo nakon što je na CNN-u vidio Dianu, te ga je prelistao. Uz niz sjajnih fotografija živahno oslikanog namještaja, ručno ukrašenih zidova i stolova prekrivenih ručno rađenim stolnjacima te izvanrednom hranom i zapanjujućim ručno rađenim aranžmanima, filozofija časopisa i temelj “ideala Fosterovih” bio je da povratkom osnovama žena može i hoće postići osobno zadovoljstvo, osjećaj velikog postignuća i obiteljske spokojnosti. Osim toga, jedino je primijetio da su fotografije izvanredne i da je za to zaslužna Corey Foster Addison.

To ga nije iznenadilo, jer je Corey kao djevojka uvijek sa sobom nosila fotoaparat. No, osjetio je nalet zabavne ironije zbog toga što je osnivačica i izdavačica tog kućanskog časopisa koji promiče povratak osnovama, zapravo bila jedna zaštićena hjustonska bogatašica, koja mu je jednom, dok je sjedila na plastu sijena i s gađenjem pogledala mrlju na ruci, priznala da se nije voljela igrati vani zato da se ne zaprlja.

Postrance je pogledao u njezin profil obasjan mjesečinom, te se čudio gluposti koja je natjerala Penwortha da umjesto Diane Foster izabere osamnaestogodišnju manekenku iz Italije. Čak i dok je bila tinejdžerica, Diana je odisala i zračila duhovitošću, pameću i nježnošću. Kao žena, svojim sjajnim tenom, vitkom linijom i urođenom smirenošću isticala se poput kraljice među seljacima.

Cole je bio s dovoljno manekenki da zna da su one dosadno opsjednute sa svakim milimetrom svoje kože i kose, a da u muškarčevu krevetu tijela koja su izgledala tako prekrasno u odjeći s potpisom i na duplericama u časopisu, zapravo djeluju poput kože presvučene preko kostura.

Penworth je bio budala i on je uprskao svoju priliku.

Cole Harrison nije bio budala i on neće uprskati svoju priliku.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE Zaključivši da je Diana sada imala dovoljno vremena da se suoči sa stvarnošću onako kako joj ju je on prikazao, Cole je tiho rekao: Nisam te htio povrijediti ili posramiti. Samo sam htio opisati tvoju situaciju onakvom kakva jest.

Glasno je progutala slinu i pogledala u ruke; u jednoj je držala čašu sa šampanjcem, ali prsti na drugoj ruci tako su čvrsto držali ogradu da su problijedjeli, a kad je shvatila da je Cole to primijetio, odmah je popustila stisak. Cole je shvatio da ona ne voli da drugi ljudi, pa čak ni on, vide što ona osjeća. To im je također bilo zajedničko, a on je bio silno zadovoljan zbog toga zato što je od nje htio posve nepristrano partnerstvo, poslovni dogovor bez emocija tijekom njegova trajanja ili tijekom njegova raskida.

S druge strane, nije htio da ona neprestano šuti, te ju je pokušao natjerati da govori. - Diana, ako me kriviš za nešto, onda me krivi za to što sam iskren, a ne za to što si ti nesretna.

Duboko je udahnula da se pribere, ali u glasu joj se čula ljutita tuga. - Zašto da okrivim tebe zbog toga što si moj problem prikazao u svoj njegovoj ružnoj stvarnosti?

- Nisam samo prikazao problem - nježno je naglasio Cole. - Nego sam ti ponudio i savršeno rješenje. Sebe.

- Da, jesi, i ja cijenim tvoju ponudu, zaista...

Zastala je, a Cole je shvatio da ona pazi da ga ne povrijedi, iako joj se njegovo rješenje još uvijek činilo bizarnim i nemogućim. Zbog te spoznaje učinila mu se vrlo dragom, ali i vrlo naivnom, jer u ovu ponudu s njegove strane nisu bili umiješani nikakvi osjećaji. On je volio živjeti svoj život u trajnom stanju bezosjećajne objektivnosti.

- Problem je u tome - ponovno je počela istim onim tihim, nježnim glasom - da ne vidim logiku u tome da zaručnika kojega sam voljela, ali koji nije volio mene, zamijenim mužem kojega ne volim i koji ne voli mene.

- Zbog toga smo savršeni jedno za drugo! - rekao je Cole, uhvativši ju za ruku da to naglasi. - Naš brak neće zakomplicirati zbrkane emocije.

Odložila je čašu i obujmila se rukama kao da joj je hladno zbog njegovog stava te mu je maknula ruke. - Zar si stvarno tako hladan i bezosjećajan kakvim se činiš?

Gledajući u njezino prekrasno, podignuto lice dok su joj dojke bile tek nekoliko centimetara udaljene od njega, Cole nije bio nimalo hladan. Prvi put otkako je večeras smislio svoj ishitreni plan, palo mu je na pamet da bi njegova seksualna želja za njom zapravo mogla postati problem. No zaobišao je tu prepreku u sebi se zaklinjući da će izbjegavati svaku ozbiljnu prisnost s njom. - Nisam hladan - naglas je rekao. - Nego praktičan. Imam ozbiljan problem koji mogu riješiti ženidbom, a ti se nalaziš u istoj situaciji. Naš brak neće biti opterećen zbrkanim emocijama; bit će to prijateljski poslovni dogovor, okončan nakon godinu dana tihim, sporazumnim razvodom. Mi smo savršeno rješenje jedno drugome. Da si praznovjerna, mogla bi reći da je ovo sudbina.

- Ne vjerujem u sudbinu. Nekoć sam vjerovala da smo Dan i ja suđeni jedno drugome.

- Postoji ogromna razlika između Penwortha i mene - rekao je Cole hladnim tonom. - Ja ne kršim svoje obećanje kad ga dam.

U tom trenutku, kad ju je prodorno gledao svojim sivim očima dok je njegov duboki glas odjekivao u njezinim ušima, Diana je uistinu shvatila da je on potpuno, smrtno ozbiljan u vezi s ovim. Njoj se i dalje vrtjelo od te šokantne spoznaje kad joj je on palcem i kažiprstom uhvatio bradu i natjerao ju da ga pogleda u prodorne oči. - Tijekom tih godinu dana našeg braka - izjavio je - obećajem ti da ću se u javnosti ponašati kao da sam najodaniji i najvjerniji muž na svijetu.

Svjesno neću učiniti ništa čime bih ti nanio poniženje ili bijes kao što ti je učinio Penworth. Zapravo, učinit ću sve što je u mojoj moći da nikada ne požališ zbog naše nagodbe - dovršio je i odložio čašu sa šampanjcem.

Nema nagodbe, Diana je čula tihi glas u svojim mislima, ali to

nečujno protivljenje poništeno je učinkom koji je na nju imalo moćno muško tijelo koje se nadvilo nad njom, visoko i snažno; tijelo muškarca koje joj je nudilo zaštitu od svijeta svojim širokim ramenima koja su izgledala kao da mogu nositi sav njezin teret.

Kombinacija svega toga postala je opasno, dražesno privlačna, osobito zbog toga što nije govorio o ljubavi, pa čak ni o bilo kakvim osjećajima.

- Svi će te doživljavati - nastavio je, a tihi glas postajao mu je sve silovitiji - kao moju ljubljenu ženu, a tijekom tih godinu dana našeg braka, to ćeš i biti.

Ljubljenu... Kakva zastarjela riječ... Tako osjećajna i draga...

Drukčija od bilo čega što joj je Dan ikada rekao. I potpuno drukčija od bilo čega što bi očekivala da će joj Cole reći.

Njegove ruke klizile su po njezinima, te su ju poput baršunastih lisica privukle k njemu i vukle sve dublje u senzualnu čaroliju koju je tkao oko nje uz veliku pomoć francuskog šampanjca i vina, zajedno s romantičnom teksaškom mjesečinom. - Naravno - nastavio je s nježnom odlučnošću - očekujem ista obećanja od tebe. Slažeš li se s time?

Diana nije mogla vjerovati da ozbiljno razmišlja o tome da pristane na njegov prijedlog, čak ni kad je osjetila kako lagano kima.

- Nisam pristala na cijeli plan - upozorila ga je drhtavim glasom - samo na uvjete.

Desnu ruku sklonio je s njezine ruke te ju je lagano stavio na njezin obraz i okrenuo joj glavu da ga pogleda. - Jesi, Diana - rekao je znakovito se nasmiješivši i raširio prste na njezinu obrazu. - Samo još nisi izrekla te riječi. - Pokušao ju je začarati pogledom i glasom. - Do sutra sve tvoje i moje brige mogu biti gotove. Samo moraš reći da pristaješ, a moj avion će za sat vremena biti spreman za let u Nevadu.

Da ju je tada poljubio, ona bi mu se otrgnula; da ju je pustio iz svog nježnog zagrljaja, ona bi pobjegla glavom bez obzira. No, kad joj je stavio ruku na zatiljak i prislonio lice na prsa jednom neobično očinskom gestom, Dianin preostali otpor iznenada je nestao. Nudio joj je sigurnu luku na godinu dana, osobno i profesionalno... Nudio joj je svoju zaštitu... Nudio joj je spas od poniženja, muke i stresa.

Sve je to nudio Diani, koja je maloprije bila iscrpljena, razočarana i ljuta, ali koja je sada počela uživati u sve slasnijoj, bezglavoj otupjelosti uzrokovanoj s više alkohola nego što bi inače popila u mjesec dana i muškarcem koji je sve prikazivao jednostavnim i lakim.

Cole joj je nudio spas i brigu od ove večeri. Samo je morala kimnuti i sve će biti gotovo.

Iznad nje, on joj je svojim šaptom lagano mrsio kosu. - Možemo otići za sat vremena i vratiti se ovamo na doručak.

Diana je gutnula slinu i zažmirila, odagnavši suze koje su se iznenada pojavile i koje su mala zlatna dugmeta na njegovoj košulji pretvorile u mutne čvoriće. Pokušala je nešto reći, ali riječi su joj zapele u grlu iza ogromne nakupine straha i nade i olakšanja.

- Samo mi moraš obećati da ćeš u razdoblju od godine dana učiniti ono što ti ja nudim: uvjerljivo glumiti pred svima da smo u pravom i sretnom braku.

Diana je napokon uspjela progovoriti, unatoč ogromnoj prepreci koja kao da joj je počinjala u utrobi i dosezala do brade. - Ne živimo ni u istom gradu - slabašno se usprotivila.

- A time ćemo se lakše pretvarati. Naši odvojeni poslovi zahtijevaju od mene da živim u Dallasu, a od tebe da živiš u Houstonu. Budući da su ta dva grada udaljena tek četrdeset pet minuta dugim letom, ljudi će jednostavno pretpostaviti da putujemo.

Diana se blago nasmiješila, obraza naslonjenog na u štirkane nabore njegove košulje. - Govoriš kao da je sve jako jednostavno.

- Zato što je jednostavno. Samo moramo prijateljski surađivati.

Tijekom te godine dana, povremeno ćeš me trebati da te otpratim na neko događanje, a ja ću se izorganizirati tako da mogu doći. Samo mi javi unaprijed kad god je moguće.

Diana je dobro razmislila o tome, a onda je zabacila glavu unatrag i gledala ga s nesigurnim osmijehom na licu. – Bez obzira na to gdje to bilo, pa čak ako bude i medija? Znam da mrziš novinare, ali mediji su važni za naš posao.

Unatoč njezinom neuravnoteženom stanju i bizarnoj ponudi na koju ju je prisiljavao, Cole je primijetio zadivljeno se zabavljajući da njegova pametna buduća žena oprezno pokušava popuniti rupe u dogovoru prije nego što pristane. Kimnuo je. - Bez obzira na to gdje bilo - pristao je - a ja od tebe očekujem isto to. Je li to pošteno? - Cole je pun nade čekao da ona pristane.

Umjesto toga, ona je podignula glavu i prodorno ga gledala u lice, očito zbog prigušenih svjetala i omamljujućeg utjecaja šampanjca na njezina osjetila. - Imaš li još neke uvjete?

Cole se nipošto nije htio zapetljati u detalje i izgubiti zamah koji je čvrsto gradio. - Sutra možemo razgovarati o svim sitnim detaljima.

Jesmo li se dogovorili? - Ponovno je čekao da pristane.

Njegova buduća žena se ugrizla za usnicu, malo razmislila o tome i potom snuždeno odmahnula glavom. - Mislim da je bolje da to učinimo sada - izjavila je, a onda mu se blago nasmiješila, kao da mu se ispričava što ga toliko muči. - Tako neće doći do nerazum... Do nesporazuma - ispravila se kad se prisjetila točne riječi.

Cole se morao zadivljeno nasmiješiti. Čak i kad je bila pod iznimnim pritiskom, Diana Foster nije bila ni glupa ni neoprezna.

Počeo je shvaćati zašto je postala tako nezaustavljiva u svojoj branši.

- U redu - popustio je - evo glavnih uvjeta oko kojih se moramo složiti: kao prvo, nakon godine dana brzo ćemo se i sporazumno razvesti bez međusobnih financijskih potraživanja. Dobro?

Trgnula se pri riječi “razvesti”, a Cole je osjetio mali nalet krivnje jer će njezin prvi brak biti lažan. S druge strane, ona je od ovog braka mogla dobiti jednako koliko i on, a imala je mnogo manje toga izgubiti. Budući da se u Teksasu vlasništvo nakon razvoda dijelilo po

pola, a budući da je Cole bio mnogo bogatiji od nje, on je mogao mnogo više izgubiti ako ona pokuša osporiti bračni ugovor koji će morati sastaviti čim se vjenčaju.

- Dobro - ozbiljno je šapnula.

Coleov glas postao je silovitiji te je počeo misliti na organiziranje puta. - Osim toga, tražit ću te još samo dvije stvari. Kao prvo, nijedno od nas neće nikada nikome otkriti da je ovaj brak samo prigodni poslovni dogovor. Kao drugo...

- Ne može.

- Molim? - Gledao ju je u nevjerici. - Zašto ne?

- Zato što ću morati reći obitelji. Morat ću reći sestri. Znaš, Corey? - pomogla mu je da se sjeti, a Cole je iznenada posumnjao da je ili mnogo pripitija ili mnogo nervoznija nego što je mislio prije nekoliko minuta.

- Znam Corey - ozbiljno ju je uvjerio.

Iza njezinih leđa podigao je ruku i okrenuo zglob prema svjetlu koje je dopiralo iz apartmana, kako bi vidio koliko je sati. Bilo je jedanaest i deset navečer. Piloti njegovog mlažnjaka Gulfstream odsjedali su u motelu blizu aerodroma i obojica su imali pager.

Limuzina mu je bila dostupna dvadeset četiri sata dnevno. Ako kapelice za vjenčanje na jezeru Tahoe nisu bile otvorene cijelu noć, znao je da su one u Las Vegasu bile. Problem nije bio u organizaciji, nego u Diani.

- Morat ću reći cijeloj obitelji. I Spenceu. I on je dio obitelji.

- Što ako ne pristanem?

Ona je preokrenula očima u svojoj veseloj nadmoći. - Ne možemo baš očekivati da će povjerovati u to da smo se večeras vidjeli nakon dugo vremena, zaljubili i pobjegli, zar ne?

- Ne mogu dokazati da to nije istina. Držimo se te priče.

Ona je zakoračila malo dalje od njega i podigla bradu najbahatije i najtvrdoglavije što je mogla. - Neću uzrujati svoju obitelj lažima i neću svjesno dati obećanje koje ne mogu održati.

Bila je ozbiljna, shvatio je Cole. Poslovna žena godine u Teksasu očito tijekom napretka u karijeri nije žrtvovala svoje skrupule ili mladenački idealizam te je njegov glas postao promukao od zadovoljstva i nečega poput ponosa. - U tom slučaju, pristajem.

- Ovaj... Stvarno? - Diana je bila sve omamljenija onime što je govorio i činio. U jednom trenutku nudio joj je brak tako hladno kao da otvara vrata neznancu, a u sljedećem trenutku joj je popuštao s toplim sjajem u očima. Pokušavajući odagnati omamljujući učinak

alkohola i njegovog srebrnog pogleda, rekla je: - Rekao si da postoje dvije stvari...

- Druga je ta da ćeš pristati doći sa mnom na ranč mojega ujaka sljedeći tjedan ili tjedan iza sljedećega i provesti ondje nekoliko dana, suzbijajući bilo kakvu sumnju ili strah koje on može osjećati u vezi s našim iznenadnim brakom.

- Vjerojatno imam zakazane sastanke. - Namrštila se, poput zabrinute božice kojoj je ljetni povjetarac mrsio kosu i dizao haljinu. Uvijek imam sastanke. No vjerojatno bih mogla promijeniti raspored i posjetiti tvojega ujaka sljedeći tjedan ili tjedan poslije.

- Onda je to to - silovito je rekao Cole.

Bila je toliko nervozna da joj je glas drhtao. - A ja... Zar ja ne smijem imati uvjete?

- Reci mi ih kad ih smisliš. Ja sam ti već obećao da ću surađivati koliko je to moguće. - Siguran da je upravo sada pravi trenutak da prestanu razgovarati i da svoj plan provede u djelo, Cole je ušao u apartman, nazvao pilote u motel, a onda je naručio limuzinu da dođe pred hotel. Nakon toga je nazvao tajnicu u Dallas i toj pospanoj, ali odlučnoj ženi dao niz uputa koje su ju razbudile i od kojih je počela zamuckivati.

- Sve je dogovoreno - rekao je kad se vratio na balkon. Uzeo je bocu šampanjca iz ledenog gnijezda i napunio obje čaše. - Limuzina nas čeka dolje, a avion mi se puni gorivom. Ovo svakako zahtijeva da nazdravimo - dodao je i ispružio joj čašu.

Diana je pogledala čašu koju je držao, a njezina nesigurna hrabrost je nestala. - Ne mogu! - povikala je i zaštitnički prekrižila ruke preko prsa. Dok je on telefonirao, ona je očajno pokušavala zaključiti temelje li se njezine sumnje na zdravom razumu ili je pak panika posljedica one njezine kukavičke, konzervativne crte zbog koje je često propuštala jedinstvene poslovne mogućnosti.

Bez riječi je obje čaše stavio na stol, a one su zloslutno zvecnule, te je potom zakoračio prema njoj. - Kako to misliš? - odlučno je pitao.

Diana je zakoračila unatrag. - Ne mogu! Ne večeras. - Glas joj je tako jako drhtao da ga gotovo nije ni prepoznala te se nabila u ogradu očajno pokušavajući pobjeći od nečega što je smatrala prijetnjom. Treba mi vremena!

On joj je prepriječio put u apartman, a Diana je počela zaobilaziti stolicu na balkonu, ali hitnost i žaljenje koje je čula u njegovu duboku glasu zaustavila su ju na mjestu i učinila njezin strah apsurdnim. Vrijeme je jedino što ti ne mogu dati, Diana.

U toj rečenici Diana je čula čitav niz zbunjujućih znakova: od očajnog pokušaja da ju podmiti, do pokušaja da si spasi ponos zadivljujući ju svojim bogatstvom. - S obzirom na sve ono što možeš ponuditi - uvjeravala ga je kad je posegnula za ogrlicom koju joj je ranije te večeri kupio i otkopčala tešku kopču - pronaći ćeš mnogo žena koje će spremno prihvatiti tvoju ponudu u nadi da će brak dugo trajati, a neke od njih su i dolje u plesnoj dvorani.

- Vjerojatno si u pravu - rekao je, a glas mu je iznenada postao ravnodušan. - Možda sam tražio previše, ali htio sam da mi žena bude netko kime ću se ponositi što nosi moje prezime, a to moj izbor sužava na samo jednu ženu: na tebe.

Rekao je to tako hladno, da je Diani trebalo nekoliko trenutaka da shvati što je on uopće htio reći. - Zašto samo na mene?

- Zbog različitih razloga - rekao je i slegnuo ramenima. - A jedan od najvažnijih je taj da si me, unatoč svojemu visokom društvenom položaju, poznavala dok sam bio plaćen da čistim konjske bokseve i čini se da ti to nije odbojno.

Dianu su prsa zaboljela od njegova izravnog spomena da on nema visoki društveni status i od njegova pokušaja od maloprije da ju podmiti. Na oči su joj navrle suze dok je gledala tog moćnog, energičnog muškarca, koji, iz nekog razloga, nije bio svjestan svojih vrijednosti. Lice mu je bilo gotovo pregrubo da bi bilo zgodno, no to je svejedno bilo jedno od najprivlačnijih lica koje je ikada vidjela. U svaku čvrstu izbočinu i odlučnu ravninu njegovog lica bili su urezani muški ponos i nepopustljiva odlučnost. U kutovima očiju i usana bio mu je urezan cinizam, ali u snazi crta njegovoga lica, Diana je vidjela ožiljke od bitaka koje je vodio i koje je dobio, lekcija koje je naučio na teži način. A senzualnost njegovih usana nije se mogla ne primijetiti, čak ni sada kada su bile zajedljivo izobličene. I da nije bio bogat, žene bi se bacale na njega, no on se zbog nekog nepojmljivog razloga htio zadovoljiti ispraznim brakom i životom bez djece.

Ona je bila tek dijete kad ga je počela posjećivati kod Haywardovih i imala je osjećaj da je on jako uživao u njezinu društvu.

Iznenada se sjetila da joj je za šesnaesti rođendan poklonio plišanu mačkicu, a dok se ona topila od sreće, on je došao do zaključka da taj dar nije dovoljno dobar za nju: - Vjerojatno već imaš desetke

egzotičnih plišanih životinja.

Cole joj je nekoć bio prijatelj, ljubavnik iz mašte, učitelj. Večeras je bio njezin princ na bijelom konju.

Kako je samo bila glupa što mu ne vjeruje i odbija priliku koja kao da joj je poslana s neba.

Osjetila je kako ju preplavljuje osjećaj krivnje te se pitala kada je

ona postala tako bezosjećajna i cinična. - Cole - šapnula je i gledala

kako mu se izraz lica smekšava kad je čuo njezin glas. - Žao mi je... Pomirljivo je ispružila ruku, ali njegov je pogled stao na zaboravljenoj ogrlici koju je držala u ruci te mu je izraz lica postao leden.

- Zadrži je! - kratko je rekao. - Tebi sam je kupio.

- Ne... - nespretno je počela; a onda je požalila što nije popila još jednu čašu šampanjca da ju ohrabri dok je gledala zlokoban izraz u njegovim očima. - Htjela sam te pitati možeš li ponoviti sve te divne razloge koji si mi maloprije rekao?

Cole je vidio popustljivu nježnost u njezinim očima i negdje u dubini duše je osjetio slabu naznaku emocije koja je tako dugo bila uspavana i koja mu je tako dugo bila strana da ju nije ni prepoznao.

No svejedno se nasmiješio.

Zbog te je emocije ispružio ruku i naslonio dlan na njezin obraz te je nježno s tog toplog obraza sklonio glatki, sjajni uvojak crvenosmeđe kose.

- Ne mogu se odlučiti - rekla mu je pomalo drhtavim glasom.

- Diana - šapnuo je - već si se odlučila.

Diani se počelo vrtjeti zbog njezine šokantne odluke i zbog njegovog dodira. Pokušala se našaliti.

- Jesam? Što sam odlučila?

Njegove su oči veselo zasjale, ali glas mu je i dalje bio ozbiljan. Odlučila si da ćeš se večeras udati za mene u Nevadi.

- Hoću?

- Hoćeš.

DVADESET OSMO POGLAVLJE Hoću... Hoću... - Diana je okrenula glavu na jastuku, ali te su ju riječi

slijedile; kao da su odjekivale s udaljenog kraja dugačkog tunela, a pratile su ih čudne slike koje su joj se vrzmale po mislima poput kaleidoskopa isprekidanih događaja i nepovezanih zvukova. Hoću...

Hoću... U snu, tu riječ zaglušilo je neprestano tutnjanje motora mlažnjaka, prigušeno zvonjenje telefona i sjenovita, nejasna prisutnost tamnog muškarca, jedne visoke, moćne figure koju je osjetila u snu, ali nije ju jasno vidjela. Zbog prisutnosti tog muškarca imala je istodobno osjećaj da je u ozbiljnoj opasnosti i da je sigurna; glas koji je čula nije bio njegov, a opet on kao da je kontrolirao njezine odgovore.

- Hoćeš li? - Sada je glas bio njezin, bio je to šapat na prigušenom svjetlu pokraj nestvarnog kreveta koji kao da se podigao kad je ona legla na njega. On je stajao pokraj kreveta, nadvio se nad nju, stavio ruke na jastuk pokraj njezine glave, odupirući joj se. Neću.

Stavila je ruke na njegova ramena i povukla ga k sebi, gledajući kako mu oči svjetlucaju. Bučni motori prigušili su njegov glas dok su njegove senzualne usne nečujno govorile: - Ne. Stavila je ruku na njegov zatiljak, a iskra u njegovim očima pretvorila se u plamen. Sada je ona imala kontrolu, znala je to i uživala je u tome. - Da... - šapnula je, a njegov strastven pogled pao je na njezine usne.

Imala je kontrolu kad je on svojim usnama prekrio njezine, istraživajući, dražeći ih, a potom ih je polako otvorio, tjerajući ju da ona razdvoji svoje usne, gurajući jezik među njih, tražeći da uđe.

On je htio imati kontrolu, oduzeti je njoj, a ona je buntovno zastenjala čak i kad ga je silovito poljubila i pokušala njegov jezik ukrotiti svojim. Velike ruke prekrile su joj grudi i počele ih posesivno milovati; zatim se usnama obrušio na njezine bradavice i ljubio ih dok se nisu ukrutile, a ona je zastenjala. Nije mogla izgubiti kontrolu, nije smjela! Znao je da se želi suzdržati, znao je to, ali gurnuo je ruke u njezinu kosu i raščupao je. Pohotna usta maknuo je s njezinih dojki, no potom joj je ponovno napao joj usta, legao na nju i senzualno počeo micati kukovima.

Ona se pokušala oduprijeti njegovim erotskim nasrtajima, strasti, pritisku, ali on ju nije puštao te su joj se noge razdvojile kad joj je podigao stražnjicu i kad je njegova kruta muškost nepogrešivo

pronašla vlažnu toplinu na ulasku u njezino tijelo... Gurnuo je svoju muškost u nju, proždirući joj usne svojima... I onda je počelo... To polagano, odlučno guranje koje je postajalo sve snažnije i silovitije i koje ju je tjeralo u strašan ponor. Borila se protiv toga, pokušala se oduprijeti.

Znao je da se bori protiv vlastite požude, ali nije ju htio pustiti.

Zagrlio ju je i okrenuo se na leđa, i dalje silovito spojen s njom. Stavio je ruke na njezine kukove, tjerajući ju na ritam zbog kojega je zaboravila da joj je kosa raščupana, da su joj dojke premale i da na kuku ima ožiljak.

Jahala ga je i jahala jer joj on nije dopustio da stane. Jer nije mogla stati. Nije htjela stati. Sada je bila divlja. Divlja i strastvena, a njegovi kukovi micali su se zajedno s njezinima, ruke su mu milovale njezine dojke, a prstima je stiskao njezine krute bradavice. Zastenjala je kad je osjetila eksploziju u svojemu tijelu, a on se izvio kad je zbog snažnih grčeva još dublje prodro u nju. Motori su tutnjali, a krevet se prizemljio pa je ona silovito pala s njega; on ju je zagrlio, čvrsto držao, dok su plava svjetla vrtoglavom brzinom prolazila pokraj prozora. Jeziva svjetla.

Plava svjetla... Koja su se stalno okretala... Vrtjela..

Diana je okretala glavu na jastuku, bojeći se svjetala, pokušavajući pobjeći demonskom ljubavniku koji je uzeo mnogo više nego što mu je ona htjela dati.

Pokušala se okrenuti i pobjeći, ali neko biće ju je spriječilo, nije joj dalo da se pomakne: bila je to zastrašujuća zvijer, crna kao da je iz pakla. Očnjaci su joj bili ogromni, uši su joj bile uzdignute i ukočene, a tijelo ispijeno od gladi. Sotona iz “Rosemaryine bebe”. Ona je bila Rosemary!

Diana je u snu uplašeno zavrištala, ali zvuk koji je izašao iz nje bio je tek promukli šapat: - Ne! Diana se užasnuto oslobodila noćne more te je otvorila oči. Oči su je zaboljele, a bolje sezala do duboko u njezin mozak kad je omamljeno trepnula i pogledala prostranu, ali posve nepoznatu spavaću sobu. Kad je čula da se otvaraju vrata, naglo je okrenula bradu u tom smjeru, zbog čega se bol samo pogoršala, soba se počela okretati, a želudac joj se zabrinjavajuće stegnuo. Muškarac kojeg je iznenada prepoznala kao Colea Harrisona ulazio je u njezinu spavaću sobu tako ležerno kao da je imao pravo biti ondje. - Polako - rekao joj je veselim glasom dok se kretao prema njoj noseći pladanj. - Nemoj praviti nagle pokrete.

Diana je mogla misliti samo na to koliko se loše osjeća. Pokušala je govoriti, ali samo je tiho zakreštala. Gutnula je slinu i pokušala ponovno. - Što... Mi... Se... Dogodilo?

- To je tek teorija, ali tvoj živčani sustav vjerojatno je pod utjecajem prevelike količine acetaldehida - rekao je s veselim suosjećanjem dok je stavljao pladanj na noćni ormarić. - U ozbiljnim slučajevima, to uzrokuje zamagljeni vid, glavobolju, mučninu, drhtavicu i suha usta. To je barem teorija na kojoj radimo u “Unifiedovu” farmaceutskom odjelu. Laičkim rječnikom, strašno si mamurna.

- Zašto? - šapnula je Diana i zažmirila kad je ugledala žarko narančastu tekućinu u visokoj čaši na noćnom ormariću.

- Od previše šampanjca.

- Zašto? - ponovila je. Zanimalo ju je zašto je ona ovdje, zašto je on ovdje i zašto joj je loše, ali mozak i usta nisu joj radili normalno.

Umjesto da joj odgovori, on je sjeo na krevet, a ona je naglas zastenjala kad se madrac pomaknuo, zbog čega se ona malo otkotrljala u stranu, - Nemoj pokušavati govoriti - rekao je sa strogom autoritarnošću, koja nije bila u skladu s njegovim nježnim pokretima kad je lijevu ruku stavio pod njezina ramena i lagano ju podigao prema gore. - Evo ti andoli - rekao je i dao joj dvije bijele tablete. Diani je ruka drhtala dok ih je uzimala te ih je potom nespretno stavila u usta, - A ovo je - dodao je kad je s pladnja uzeo čašu s narančastom tekućinom i prinio je njezinim ustima, pažljivo ju nagnuvši tako da može piti - sok od naranče s malo alkohola: klin se klinom izbija.

Diani se snažno stegnuo želudac pri pomisli da mora piti alkohol, ali prije nego što je uspjela reagirati, on je nagnuo čašu i natjerao ju da proguta; potom ju je ponovno naslonio na jastuke. - Idi spavati nježno je rekao kad je ona sklopila oči. - Osjećat ćeš se mnogo bolje kad te probudim malo poslije.

Na čelo joj je stavio nešto hladno i umirujuće. Oblog.

Pomislila je kako je Cole Harrison jedan drag, brižan muškarac.

Morala mu je to reći. - Hvala što mi pomažeš - promrmljala je kad je osjetila da se njegova težina podiže s madraca dok je ustajao.

- Kao tvom mužu, smatram da mi je dužnost brinuti se o tebi svaki put kad si mamurna, - Jako si drag.

- Nadao sam se da ćeš to misliti i jutros, ali nisam baš bio siguran.

Tepih je prigušio njegove korake dok je odlazio, a ona je čula kako se vrata za njim tiho zatvaraju. Ležala je ondje i čekala da ju obavije san te je nekoliko minuta njegove posljednje komentare doživljavala kao zbunjujuću šalu koju je htjela ignorirati, ali iznenada su joj se pred bolnim očima uporno počeli pojavljivati neki prizori. Sjetila se da je bila na balu White Orchid i da je pila vino i šampanjac... Sjetila se ogrlice od ametista i još šampanjca... Odlaska u Coleov apartman... I još šampanjca... Vožnje limuzinom do zračne luke Intercontinental... I kabine u privatnom avionu, gdje je pila još šampanjca. Sjetila se još jedne vožnje limuzinom kroz grad s puno svjetala...

Prizori su se usporili, a ona ih je mogla jasnije razlučiti. Izašla je iz auta i ušla u prostor s polukružnom nadstrešnicom na kojoj je bilo umjetno cvijeće. Nizak, ćelav, nasmiješen muškarac razgovarao je s njom dok je ona zabacila glavu unatrag i u mislima uklanjala to grozno cvijeće, zamjenjujući ga svježim viticama bršljana.

Odagnavši nalet mučnine, Diana je pokušavala ne misliti na ćelavog muškarca i nadstrešnicu s cvijećem, ali taj prizor kao da joj je bio urezan u bolni mozak, poput mutne, neobično prijeteće sličice, no taj muškarac djelovao je ugodno... Kad su odlazili, otpratio je Colea i nju do vrata. Mahnuo im je i nešto joj viknuo kad je limuzina silazila s rubnika. Nagnula se kroz prozor i mahnula mu dok je stajao na ulazu, ispod ružičasto-zelene neonske nadstrešnice, na kojoj su se ispod treperavih svjetlećih zvona nalazile neke riječi.

Neke riječi.

Riječi...

Svjetleće ružičasto-zelene riječi, koje su stalno prolazile tim ekranom.

KAPELA ZA VJENČANJA Muškarac na vratima je vikao: - Sretno, gospođo Harrison!

Stvarnost je Dianu pogodila takvom silinom da je osjetila novi nalet glavobolje i novu mučninu u želucu. - Dragi Bože! - naglas je zastenjala te se okrenula i zabila lice u jastuk, pokušavajući izbrisati sve iz misli.

DVADESET DEVETO POGLAVLJE Kad se Diana ponovno probudila, netko je bio odmaknuo teške zastore, a sunčeva svjetlost u sobu je prodirala kroz prozračne zavjese, dok je negdje u apartmanu zvonio telefon.

Nekoliko je trenutaka ležala posve mirno, sklopljenih očiju, i oprezno pokušavala zaključiti u kakvom je fizičkom stanju, bojeći su pomaknuti kako joj se živci ne bi uzbunili i kako joj glava ne bi počela udarati kao prije. I dalje je drhtala, a glava ju je i dalje boljela, ali više nije imala osjećaj da će joj se lubanja prepoloviti.

Suočivši se sa svojim fizičkim stanjem, nevoljko si je dopustila da razmisli o posljedicama svojeg prvog pravog pijanstva. Udala se za Colea Harrisona.

Srce joj je počelo brzo udarati dok joj je stvarnost tog nepromišljenog, nerazumnog čina odjekivala u mozgu. Udala se za neznanca! On je bio bezosjećajan oportunist koji je jučer iskoristio njezino stanje i uvjerio ju da će i ona imati koristi od tog braka, a ne samo on.

Ona je očito bila luda. Kao i on.

Ona je bila budala. On je bio čudovište.

Nju je trebalo strpati u ludnicu.

Njega je pak trebalo ustrijeliti!

Diana se nekako natjerala da prekine s tom neopravdanom prodikom i potisne osjećaje krivnje i uspaničenosti koji su stajali iza nje.

Ona nije bila posve nerazumna sinoć, a Cole ju nije prisilio ni natjerao da se uda za njega. Smireno koliko je to bilo moguće, Diana je razmislila o njegovim razlozima kojih se mogla sjetiti i svojih reakcija.

Na jasnom dnevnom svjetlu i bez omamljujućeg utjecaja šampanjca, bilo je očito da je Cole imao iznimnu moć uvjeravanja.

Jednako je tako bilo očito da je ona dopustila da ju emocije i sentimentalnost navedu da učini nešto što je bilo nevjerojatno impulzivno. Ali što je više razmišljala o tome, to je bila svjesnija da je logika koja je stajala iza njihovog dogovora bila razumna.

Cole je sinoć bio u šaci jednog dobronamjernog starca po imenu Calvin, koji je ugrožavao poslovno carstvo koje je izgradio Cole. Jutros je Cole bio pobjednik, a ne žrtva, a ujak kojega je volio bit će vrlo sretan.

Kredibilitet i financijska budućnost “Foster Enterprisesa” sinoć su bili ugroženi, a Diana je bila predmet preziranja i žaljenja, kao odbačena zaručnica jednog hjustonskog bogataša. Jutros je “Foster Enterprises” bio zaštićen, a Diana je bila “ljubljena žena” jednog zgodnog milijardera.

Diana se osjećala mnogo bolje, iako se nije radovala tome što će morati pokušati uvjeriti obitelj da Cole nije neko manipulativno čudovište, a da ona nije sišla s uma.

Kako ne bi morala misliti na taj prizor, pokušala se sjetiti što se još dogodilo nakon što je Coleov avion poletio, ali sjećanja joj nisu bila jasna. Sjetila se da je bila jako zadivljena kad je ugledala unutrašnjost njegovog aviona i sjetila se da je pitala Colea mogu li ići u Las Vegas umjesto na jezero Tahoe, jer je na jezeru Tahoe već bila. Otada joj se sve miješalo sa snovima. Nije bila sigurna jesu li ta nepovezana sjećanja stvarna ili su samo dio živopisnih snova koji su ju morili dok je spavala, a nije bila u formi da pokuša riješiti tu zagonetku.

Okrenula se, otkrila te se iznenadila kad je shvatila da je gola. S obzirom na to koliko je sinoć bila pijana, bilo je nevjerojatno da je sama uspjela otkopčati haljinu i skinuti se. Palo joj je na pamet da ju je možda Cole morao skinuti, ali u ovom trenutku nije mogla podnijeti da razmišlja o toj sramotnoj mogućnosti. U tom je trenutku Diana shvatila da nije imala što obući osim ljubičaste svilene haljine koju je nosila sinoć. Ljudi su nedjeljom poslijepodne voljeli dolaziti na ručak u Grand Balmoral, a zbog činjenice da će kroz predvorje hotela morati proći u toj haljini, zajedno i s drugim stvarima koje su ju čekale, od straha i iscrpljenosti ponovno je legla. Nije mogla nazvati obitelj i reći im da joj donesu odjeću u hotel, jer im nije htjela objašnjavati ovu cijelu avanturu dok je bila u Coleovom apartmanu. Rezignirano uzdahnuvši, Diana je ustala iz kreveta.

TRIDESETO POGLAVLJE Cole je podigao pogled kad je ona iz spavaće sobe izašla s kosom mokrom od tuširanja, a mršavo tijelo bilo joj je potpuno obavijeno debelim frotirskim kućnim ogrtačem. Prsti na bosim nogama virili su joj ispod ruba ogrtača, koji joj je trebao dosezati do listova, a šavovi ramena nalazili su joj se na laktovima. Cole je sinoć mislio da ona ne može izgledati privlačnije nego što je izgledala u onoj provokativnoj ljubičastoj haljini, ali prevario se. Omotana u preveliki kućni ogrtač, lica očišćenog od šminke, dok joj je gusta, mokra crvenosmeđa kosa padala na ramena, Diana Foster izgledala je rosno i svježe poput ruže u zoru.

Odložio je nedjeljni “Houston Chronicle” na stolić i ustao. Izgledaš bolje - rekao joj je.

Ona mu se slabašno nasmiješila. - Odlučila sam biti vrlo hrabra i pokušati nastaviti sa životom.

Nasmijavši se na njezinu šalu, pokazao je prema stolu koji je bio prekriven stolnjakom i pladnjevima s hranom. - Kad sam čuo da si uključila tuš, nazvao sam poslugu u sobu i rekao im da donesu hranu.

Pogledala je jaja, slaninu i palačinke i zadrhtala. - Nisam baš

toliko hrabra.

Ne obazirući se na njezino protivljenje, Cole je prišao stolu i izvukao joj stolicu. - Moraš jesti.

Uzdahnula je, ali je prišla stolu, sjela na stolicu i odmotala ubrus.

- Kako se osjećaš? - pitao je Cole i sjeo preko puta nje.

- Onako kako izgledam. - Dok je govorila, preveliki ogrtač skliznuo joj je s lijevog ramena i otkrio ga, pa ga je ona opet povukla gore.

- Tako dobro? - pitao je.

Toplina u njegovom dubokom glasu i hrabro divljenje u očima radili su nevjerojatne stvari Dianinu pulsu, a ta je reakcija bila tako neočekivana i tako snažna da se zarumenjela. Slabašno se nasmiješila i brzo skrenula pogled, podsjećajući se da on samo igra svoju ulogu, kako bi održao obećanje da će ju usrećiti tijekom trajanja njihove nagodbe. Njemu je to samo bila nagodba, kao i njoj. Problem je bio u tome što nikako nije znala kako da natjera svoju obitelj da to shvati.

Uzela je krišku tosta i ušutjela, pokušavajući zamisliti scenu koja ju čeka s obitelji. Cole je inzistirao na tome da bude s njom kad im bude priopćila da su se vjenčali, a ona je cijenila njegovu časnu želju

da ublaži ili podijeli s njom posljedice postupka koji je on pokrenuo.

Nije mislila da će oni napraviti neku ljutu scenu, ali baka će sigurno imati snažno mišljenje o tome i vjerojatno ga neće zadržati za sebe.

Cole je gledao kako joj izraz lica svakom minutom postaje sve turobniji. - Mogu li pomoći? napokon je ponudio.

Ona je podigla pogled trgnuvši se od osjećaja krivnje. - Bojim se da ne. - Kad ju je nastavio gledati u tišini, Diana je popustila pred njegovom tihom zapovijedi i rekla mu što ju muči. - Ne znam kako ću objasniti obitelji da sam se doslovno udala za neznanca i to iz čisto praktičnih razloga. Mislim, kad se smire, počet će shvaćati. Vjerojatno se neće složiti s tim, ali će shvatiti.

- U čemu je onda problem?

- Problem je u tome što se bojim njihove reakcije kad saznaju što smo učinili. Šokirat će se kao nikada do sad u životu.

- Ne nužno.

- Kako to misliš?

- Iz aviona si obavila neke telefonske pozive.

Diana ga je pogledala razjapljenih usta. - Koga sam zvala?

- Marge Crumbaker.

Od osjećaja olakšanja boja joj se malo vratila u obraze. - Marge je stara obiteljska prijateljica. - U slučaju da je zaboravio, dodala je: Marge je prije pisala o društvenim zbivanjima u “Houston Postu”, ali “Post” je prestao izlaziti. Dakle, dobro je da sam nju zvala.

- Kad si njoj priopćila novosti, nazvala si Maxine Messenger.

- To je loše. - Diana se snuždila kad je spomenuo novinarku “Houston Chroniclea”, koja je također pisala o društvenim zbivanjima, no onda se oraspoložila. - Jesam li zamolila Maxine da to zadrži za sebe?

- Bojim se da ne - odgovorio je Cole, zaokupljen igrom emocija koje su prolazile njezinim izražajnim licem. - Ionako ne bi imalo smisla tražiti to od nje.

- Molim te, nemoj mi reći da sam još nekoga zvala. - Dobro.

Sumnjičavo je zurila u njega. - Još sam nekoga nazvala, zar ne?

- Pojedi nešto. Osjećat ćeš se bolje.

Uzela je žlicu, odstranila trešnju s polovice grejpfruta i prinijela grejpfrut ustima.

- Koga sam još zvala?

- Larryja Kinga.

Od nevjerice i zgroženosti glas joj je postao prigušeni šapat. Želiš li mi reći - zlokobnim je tonom pitala - da sam usred noći zvala CNN i htjela razgovarati s Larryjem Kingom?

- Bojim se da da. Ali on nije bio ondje.

- Hvala Bogu!

- Pa si onda razgovarala s nekim muškarcem iz redakcije.

Odmahnula je glavom, očajno tražeći neki razlog da bude optimistična, pa se dosjetila jednog prilično neuvjerljivoga. - Moje ime je često, a osim toga moj djed je poznat muškoj populaciji. Mene povezuju s časopisom, a većina čitatelja su žene. Nema šanse da je neki muškarac iz redakcije CNN-a prepoznao moju malenkost.

- Možda imaš pravo - rekao je Cole. - Ali u ovom slučaju, prepoznao je “tvoju malenkost”.

- Trebao si me spriječiti! - povikala je. - Trebao si mi oduzeti telefon. Ne, trebao si me gurnuti iz aviona. Da sam mrtva, barem se ne bih osjećala tako fizički loše.

Ne mogavši suspregnuti smiješak, kimnuo je prema tanjuru s hranom koji se nalazio ispred nje te nije htio ništa reći dok ona ne posluša njegovu naredbu. - Pojedi grejpfrut, popij još soka od naranče i pojedi malo jajeta.

Pogledala je u te tri stvari i lagano zadrhtala. - Sve izgleda... Tako žuto. Grejpfrut, jaje, sok od naranče. Bole me oči od te boje.

- To se događa kad previše popiješ.

- Hvala ti na toj nepotrebnoj informaciji o temi na kojoj sada mogu doktorirati.

- Nema na čemu - rekao je Cole, iznimno dobre volje. - Pojedi malo tosta. On je smeđ, pa te od njega ne bi trebale boljeti oči.

- Premazan je maslacem, a on je žut.

- Prestani, Diana - rekao je i zahihotao. - Ni ja se ne osjećam sjajno, ali ne želim biti loše prvog jutra kao tvoj muž.

- Oprosti. - Uzela je komad tosta i pogledala ga, a izraz lica bio joj je tako zabrinut da je Coleu bilo istinski žao što je olako shvatio njezine brige i što je pokušavao izbjeći dodatna pitanja. - Što nije u redu? - nježno je pitao.

- Reci mi istinu: kad sam zvala te ljude, jesam li zvučala sretno?

Ili pijano?

- Zvučala si sretno i kao da si možda malo popila - diplomatski je odgovorio Cole. - Ali mislim da tome neće pridavati veliku pažnju.

Mladenke često popiju malo previše šampanjca na vjenčanju.

- Malo previše? - posramljeno je ponovila Diana. - Bila sam odvratno pijana...

- Nisi bila odvratna - proturječio je Cole, a lijevi kutak usana razvukao se u lagani smiješak.

Pomalo umirena, ali nepokolebana, dodala je: - Bila sam nerazumna...

- Ne posve - galantno joj je proturječio.

- Popila sam toliko puno da sam se sigurno onesvijestila u avionu. - Oprezno je grickala tost, a onda je odgrizla jedan komad i spustila krišku.

- Nisi - utješno joj je proturječio. - Zaspala si nakon jedne dugačke, stresne večeri.

- Pa čudo da nisam povratila... - Diana je nesvjesno zastala, očekujući da će i to poreći.

No on je podigao obrvu. Tišina. Potvrđivanje.

- Ma nisam valjda! - izustila je i uhvatila se za glavu.

- Poslije si se osjećala bolje - ljubazno je naglasio.

Spustila je ruke i duboko udahnula. - Jesam li još nešto učinila?

- Ispričala si mi nekoliko vrlo smiješnih viceva. - Uzeo si je jaja.

- Cijelu noć sam imala čudne snove, koji su bili tako jasni kao da su bili halucinacije. Ali ne mogu se svega sjetiti, a nisam sigurna ni da se ono čega se stvarno sjećam zapravo dogodilo ili je dio tih snova.

Hoću reći, jesam li zaboravila još nešto važno? - Uzela je krišku tosta, ali umjesto da zagrize, pogledala je ravno u Colea.

Definiraj “važno”, pomislio je Cole, posjetivši se kako mu se ugnijezdila u krilu ubrzo nakon polijetanja natrag za Houston. Dok je mlažnjak jurio prema nebu, ona mu je uz smijeh pjevala dječje pjesmice s drukčijim završecima, zbog čega su pjesmice bile urnebesno smiješne.

Sjetio se kako je pritisnula usne na njegove da ga lagano poljubi, a kad ju je on malo strastvenije poljubio, ona je zavukla ruku pod njegov smoking i potom ga zagrlila oko vrata, prvo oprezno, a onda se oslobodila silovito ga ljubeći. Dok je avion na visini krstarenja parao nebo prije zore, on se mučio da situacija ne izmakne kontroli, dok je njegova zamamna žena razigranom, pijanom i zapanjujuće učinkovitom taktikom pokušala vidjeti koliko dugo može izdržati prije nego što izgubi kontrolu.

Malo je izgubio kontrolu na devet i pol tisuća metara, te je legao na sofu i stavio nju na sebe. Jutros se trudio zaboraviti ono čega se ona uopće nije sjećala. S druge strane, bilo je i bolje da se ona toga ne

sjeća, jer se to više nikada neće ponoviti. - Ništa vrijedno spomena rekao je Cole.

- Znam da sam učinila još nešto. Sjećam se da sam iz auta gledala kako prolazimo pokraj kockarnica i da sam mislila kako su svjetla sjajna i kako sve djeluje uzbudljivo. - Odgrizla je još malo tosta i shvatila da se osjeća malo bolje.

Vidjela je da Coleov izraz lica više nije tako ozbiljan, nego da loše pokušava skriti veselje, a ona je tjeskobno prekrižila ruke na stolu i nagnula se naprijed. - Učinila sam nešto dok smo bili ondje, zar ne? pitala je. Njezina bujna mašta stvorila je sliku pijane žene u ljubičastoj haljini koja se pokušava popeti na pozornicu i plesati s plesačicama.

Dragi Bože, ili su to bile striptizete? - Što god da sam napravila, bila je grozno, zar ne? - slabašno je pitala.

- Ovisi. Zabranjuje li ti moral ili vjera kockanje? - Ne. - Onda nije bilo grozno.

Diana je od osjećaja veselog olakšanja zabacila ruke i pogledala prema gore. - Kockala sam! - povikala je.

U nekoliko sati, Cole je gledao kako njezino raspoloženje prelazi s ozbiljnog u uspaničeno te potom veselo od osjećaja olakšanja i shvatio je da uistinu uživa u njezinu društvu bez obzira na njezino raspoloženje. Uvijek je uživao u njezinu društvu. Nestašno se nasmiješila, uzela vilicu i pojela malo kajgane. - Kako je prošlo?

- Nije bilo loše.

- Izgubila sam - zaključila je i prigušeno se nasmijala, a ta joj spoznaja začudo nije pokvarila veselo raspoloženje i apetit. Kad je Cole kimnuo, ona je uzela sok od naranče i malo popila. - Koliko sam izgubila?

- Na ruletu? Ili dok si igrala bakaru? Ili na automatima? Zbunjeno je spustila čašu. - Svugdje sam izgubila?

- Da, ali zaustavio sam te prije nego što si počela igrati poker s velikim ulogom - dodao je kad je uzeo šalicu s kavom i otpio gutljaj.

- Koliko dugo smo bili u kockarnici?

- Nismo dugo, pola sata.

- Onda nisam mogla mnogo izgubiti - rekla je Diana, ali zastala je zbog njegovog pažljivo namaknutog neutralnog izraza lica. - Koliko sam izgubila?

- Oko tri tisuće dolara.

Bila je užasnuta, ali je kimnula i vrlo službeno rekla: - Napisat ću ti ček.

- Nema potrebe.

- Inzistiram. Dama uvijek mora platiti za svoje kockarske dugove - citirala je s duhovitom konačnošću, kao da je to naučila u školi za mlade dame.

Nije bila samo prekrasna i inteligentna i duhovita, nego i vraški tvrdoglava, shvatio je Cole. Ali takav je bio i on. - A gospodin uvijek plaća medeni mjesec - odlučno joj je uzvratio.

Nažalost, opisujući njihov polusatni posjet kockarnici “medenim mjesecom”, nenamjerno je ismijao taj pojam, kao i naglo, neromantično vjenčanje koje mu je prethodilo. To je shvatio čim je to izgovorio, kao i Diana. Osmijeh joj je iščeznuo s lica, ali primijetio je da se nije naljutila niti ju je to povrijedilo. Samo se... Prilagodila stvarnosti.

- Da mi barem nisi dopustio da obavim te telefonske pozive iz aviona - rekla je.

- Nisam te spriječio zato što tebi i tvojoj firmi koristi da javnost što prije sazna da si se udala za mene. - Nije ju spriječio zbog toga, ali ni zbog toga što je nazvavši medije isključila mogućnost da će ujutro odustati od njihove nagodbe. No, to joj je mudro prešutio, a ona je surađivala s njime tako što je promijenila temu i počela govoriti o nečemu neutralnijemu.

- Sada mi je barem jasno zašto sam sanjala automate. Samo što je u mojemu snu automat bio ogroman: bio je viši od tebe i širok barem metar i pol.

- To nije bio san.

- Stvarno? - pitala je s pristojnim zanimanjem, ali to zapravo nije bilo pitanje, nego uljudna izjava. Povukla se iza zida ugodne suzdržanosti, što je bilo tipično za nju, a Cole je počeo misliti na poslovne teme, što je bilo tipično za njega.

- Moramo raspraviti o nekim praktičnim detaljima, ali to možemo učiniti na putu k tvojoj obitelji.

Kimnula je, pogledala na sat i ustala. - Bit će pet sati dok stignemo onamo. Corey mora ponovno nešto snimiti za časopis, tako da će ekipa završavati kad stignemo.

Držeći ruku na kvaki vrata od spavaće sobe, stala je i okrenula se.

- Sinoć sam otišla s bakinom torbicom, umjesto sa svojom. Budući da nisam imala osobnu, kako smo se vjenčali?

Cole si je točio kavu u šalicu i podigao pogled, ironičnog izraza lica. - Zapravo, to je bio problem nekoliko minuta, ali kapela za vjenčanje pripada jednom muškarcu i njegovoj ženi. Ona te

prepoznala, a uz pomoć nekoliko dodatnih stotinu dolara, njezin muž se složio da je to dovoljan identifikacijski dokaz.

Diana je to prihvatila kimnuvši i sjetila se svog problema s odjećom. - Dobro da sam sinoć ostavila auto slugi, inače ne bih mogla ući u stan i presvući se.

TRIDESET PRVO POGLAVLJE Pola sata poslije, presvukla se u bijele lanene hlače, bijele sandale i u svjetloljubičastu svilenu suknju koju je povezala sprijeda na struku te su krenuli prema obiteljskoj kući na Inwood Driveu.

Budući da se još uvijek nije najbolje osjećala, Cole je sjeo za volan, a dok je vozio po poznatim avenijama s elegantnim palačama koje su se nalazile iza drveća, preplavili su ga osjećaji već viđenoga i potpune nestvarnosti. Od svih bizarnih i nepredvidivih zaokreta koji su se dogodili u njegovu životu otkako se posljednji put vozio ovim ulicama, daleko najčudniji bio je taj što se ovamo vraćao s Dianom Foster kao svojom suprugom.

Ne znajući o čemu Cole razmišlja, Diana se usredotočila na to kako da najbolje priopći novosti svojoj obitelji. Nekako će morati odisati optimizmom koji zapravo i nije osjećala i istodobno ih uvjeriti da sinoć sklopljeni brak nije samo razuman, nego i idealan.

Razrađivala je strategiju, uvježbavala kako će početi i razmišljala o tome gdje bi bilo najbolje da to učini, kad je Cole iz unutarnjeg džepa tamnoplavog sakoa izvadio sklopljeni komad hotelskog papira.

Dok ga joj je davao, poslovnim je tonom rekao: - Dok si jutros spavala, napisao sam kratak pregled uvjeta našeg usmenog dogovora.

Zapravo, tu piše da će naš brak trajati godinu dana. Na kraju tog razdoblja, rastat ćemo se tiho i sporazumno i nećemo imati međusobna financijska potraživanja.

Nasred njihove staze u zavoju vozila se biciklistkinja pa je Cole ušutio dok ju je preticao, a onda je nastavio: - Naravno, darovi koje si budemo poklonili, kao što je vjenčano prstenje ili ogrlica koju sam ti sinoć kupio, ostat će u vlasništvu primatelja.

- Vjenčano prstenje? - zbunjeno je ponovila Diana. - Koje vjenčano prstenje?

Iz vanjskog džepa sakoa izvadio je dva obična, široka zlatna vjenčana prstena i ispružio ih prema njoj. - Ovo vjenčano prstenje.

- Kad si ih kupio?

- Kapela za vjenčanje “Srebrna zvona” potpuno je opremljena i nudi cjelovitu uslugu. Kupio sam ih ondje od vlasnika te smo si ih stavili tijekom obreda. - Uzdahnuvši, s prijetvornim je razočaranjem rekao: - Kako brzo neki zaboravljaju nježne, dirljive trenutke u životu.

Diana je iz njegove ruke uzela manji prsten i držala ga palcem i kažiprstom, zbunjena njegovim opisom tog trenutka kao dirljivog i

nježnog. - Je li to uistinu bio nježan trenutak? - pitala je i gledala u njegov profil.

Na usnama mu se pojavio smiješak. - Tebi je bio. Plakala si tijekom većeg dijela obreda.

- Uvijek malo plačem na vjenčanjima - skrušeno je priznala Diana.

- Na svom vjenčanju si toliko jako plakala da si dvaput morala ispuhati nos - neuljudno je rekao.

Dianina prvobitna užasnutost zamijenjena je iznenadnim smijehom kad je zamislila pijanu mladenku u ljubičastoj haljini kako plače kao ljuta godina i puše nos. Utonula je u sjedalo i tresla se od smijeha. - Prije obreda, bila si strašno uznemirena zbog uređenja. Diana se još jače nasmijala.

No, nekoliko trenutaka poslije, uozbiljila se i uspravila zbog Coleovih oštrih riječi. - Pogledaj moj popis, da vidiš imaš li kakvih pitanja ili napomena - naredio joj je.

Diana je otvorila papir i pročitala što je napisao. Tekst je bio napisan čvrsto otisnutim švrakopisom, no sve je bilo nevjerojatno čitko.

- Prilično je jasno.

- Itekako - promrmljala je Diana.

- Tvoj odvjetnik može to iskoristiti da sastavi službeni dokument. Čim to napravi, pošalji mi ga faksom kući u Dallas.

Držeći volan lijevom rukom, desnom je rukom izvadio tanak novčanik iz džepa i uzeo iz njega bijelu posjetnicu. Dao ju je Diani, a ona je zabrinuto shvatila da se udala za muškarca ne znajući njegov telefonski broj ni adresu.

- Imaš li povjerljivog odvjetnika koji može diskretno i brzo riješiti tvoj dio?

Diana nikako to nije mogla povjeriti mirnoj odvjetničkoj firmi koja je zastupala “Foster Enterprises”. Odvjetnici su međusobno tračali, a čak i da ima hrabrosti jednom od njih priznati što je stvarno učinila, nije nikome mogla toliko vjerovati da zna da će tu uzbudljivu informaciju zadržati za sebe. Jedini odvjetnik kojemu je osobno i profesionalno mogla vjerovati bio je Doug Hayward. Doug se ostavio prava zbog politike, no u pravoj pravnoj bitci, ne bi se mogao mjeriti s Coleovim odvjetnicima, ali ovo nije bila bitka, nego običan ugovor.

Znala je da su bračni ugovori postali prilično uobičajeni, iako je bila prilično sigurna da im prethode predbračni ugovori. Prema onome što je pročitala i čula, često su ih koristili bogati sredovječni

ljudi s djecom iz prijašnjeg braka ili s dragocjenim nasljedstvom jer su na sudu bračni ugovori imali bolje izglede od predbračnih.

Dougov otac Charles Hayward sigurno ima puno prijatelja koji su to koristili te će dati dobar savjet Diani i Dougu. Diani su nakon očeve smrti njegovi savjeti i pomoć bili iznimno vrijedni.

- Znam nekoga - rekla je nakon podužeg razmišljanja. Cole je s Inwooda skrenuo na dugačak prilaz s drvećem, koji je vodio u kuću gdje je Diana živjela dok je bila djevojka, te je ispred kuće ugledao nekoliko automobila. - Čini se da tvoja obitelj ima veliko društvo.

- Explorer je Corcyin, a BMW je Spenceov. Spence je ovdje zato što nedjeljom svi pokušavamo doći na večeru kad god je moguće.

Ostali automobili pripadaju Coreyinim pomoćnicima. Corey ponavlja snimanje s kojim nije bila zadovoljna.

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE Kuća Fosterovih bila je impozantna, kao i većina drugih kuća građenih kasnih pedesetih i ranih šezdesetih u kojima je Cole bio, ali sobe na koje je bacio pogled dok ga je Diana predvorjem i hodnikom vodila prema stražnjem dijelu kuće, imale su malo drukčiji ambijent.

Neke sobe su bile službene i prekrasne, neke su bile ležerne i udobne, ali sve su djelovale privlačno.

Kuhinja je bila ogromna i očito je bila obnovljena zbog vrlo ozbiljnih kulinarskih projekata. Imala je dva profesionalna štednjaka, dva sudopera, veliki hladnjak i zamrzivač i niz bakrenih lonaca i tava koji su posvuda visjeli.

Sredovječna žena za koju je Cole pretpostavio da je ili kuharica ili kućna pomoćnica ili i jedno i drugo, na dasci za rezanje je rezala ljetnu bundevu te je kimnula prema stražnjim vratima. - Svi rade vani - rekla je Diani, a onda je blago uzrujanim glasom dodala: - Tvoj djed mi je rekao da od svojeg novog organskog gnojiva dobiva mnogo veće bundeve. Zašto stalno uzgaja bundeve, bundeve i opet bundeve?

Nemamo ni dovoljno mjesta ni dovoljno recepata za još bundeva.

Zamrzivači su puni složenaca od bundeve i svega drugoga od bundeve. Ako tvoja mama i tvoja baka ne smisle recept za sladoled od bundeve, više ju ne možemo upotrebljavati!

- Uvijek ju možemo oslikati - nepokolebljivo je rekla Diana.

Cole je još uvijek pokušavao zamisliti kako izgleda oslikana bundeva, kad je izašao s njom van u drugi svijet. Stražnje dvorište protezalo se na površini od barem tri jutra, a svaki njegov dio bio je dražesno uređen da bude ugodan oku, ali i da se iskoristi za obiteljski posao. Posvuda su bili ljudi.

Dok su dva pomoćnika sa strane čekala sa svjetlima i reflektorima, Corey je stajala usred ogromnog povrtnjaka i namještala svoju baku, koja je bila odjevena u parku i koja je u rukama držala ogromnu bundevu. Oko nogu joj je bila raširena hrpa suhog hrastovog lišća. Mary Foster je u jednoj ruci držala staklenku s bojom, u drugoj kist i slikala lice strašila. Sve tri žene izgledale su zatečeno što vide Colea s Dianom, ali primijetio je da nisu nezadovoljne zbog toga. A to je značilo da još nisu čule novosti.

- Bit ćemo gotovi za dvije minute - povikala je Corey. - Još samo jedan snimak.

Spence je stajao pokraj deke i naizmjence gledao svoju suprugu i jednojajčane blizankinje koje su se kretale prema rubu deke ganjajući veliku loptu. Okrenuo se i nasmiješio Diani. Onda je pogledao Colea i kimnuo, ali nije se nasmiješio.

- Trenutačno radimo na broju za listopad - pojasnila je Diana i kimnula prema vrtu.

- Tvoja baka se sigurno kuha u toj parki - primijetio je Cole.

Na desnoj strani dvorišta, pokraj radionice koja je izgledala kao kućica iz bajke, bili su postavljeni stolovi. Za jednim stolom dvije žene su stavljale vijence i aranžmane, napravljene od češera, bobica i, kako se činilo Coleu, oslikanog povrća. Pomalo je veselo primijetio da oslikano povrće zaista može izgledati lijepo.

Za drugim stolom, jedan mladić i žena revno su uklanjali hrđu s niza velikih, starih, mjedenih alki. Na radionicu su bila naslonjena troja vrata u raznim fazama obnavljanja. - Pišemo članak o “davanju osobnosti vratima” - rekla je Diana.

- Dok je govorila, još dva mladića s odjećom umrljanom bojom pojavila su se iz radionice i počela unositi vrata unutra.

- Pažljivo s tim vratima, dečki - povikao je Henry Britton sa svojeg radnog stola koji se nalazio ispred radionice. Na stolu i ispod njega nalazili su se crteži na kojima su, kako ih ne bi odnio vjetar, stajale drvene kutije raznih oblika i veličina, koje, koliko je Cole primijetio, nisu imale neku posebnu namjenu.

Kad je Henry vidio Dianu i Colea, pozvao ih je da dođu. Obrisao je ruku da se rukuje s Coleom; zatim se okrenuo svojoj unuci, a na istrošenom licu i u svjetlosmeđim očima vidjelo se da ne može dočekati da joj kaže to što ima. - Tjednima razmišljam o ovome, Diana, i siguran sam da sam u pravu. Pogledaj.

Diana je pogledala prvo crteže, a potom male drvene kutije koje je izrađivao. - Što je to? - pitala je, silno se trudeći da se usredotoči.

- To su kućice za ptice! Kućice za ptice bit će veliki hit! predvidio je Henry. - I to ne samo obične kućice, Diana, nego i kućice za ptice koje će izgledati poput malih dvoraca i koliba sa slamnatim krovom i malih staja i južnjačkih kuća na plantažama. Mogao bih napraviti i neke moderne, koje izgledaju kao gradske kuće i zgrade.

Corey i njezina majka i baka završile su s poslom u vrtu te su bile dovoljno blizu da čuju njegove zadnje riječi. – Henry Britton povikala je njegova žena - jesam li ja upravo čula da namjeravaš izgraditi zgrade za ptice?

- Nisam to rekao. Govorio sam Diani o crtežima za kućice za ptice.

- Već smo pisali o kućicama za ptice prije dvije godine, tata rekla je Dianina majka, zvučeći malo izmoreno stalnom potrebom za originalnošću.

- Te kućice za ptice bi bile zapravo nešto drugo, Mary - rekao je, i sam zvučeći malo uzrujano. - Izgledale bi kao kućice za ptice, ali zapravo bi bile ukrasne kućice. Bile bi namijenjene ukrašavanju vrta. Pobogu - rekao je i ushićeno se udario po nozi - bit će vraški slatke tako poredane u vrtu...

Njegova žena nije bila zadivljena. - Misliš, nešto poput predgrađa za ptice?

On ju je mrzovoljno pogledao. - Corey će ih namjestiti baš kako treba i staviti moje ružičaste i narančaste nedirke iza njih, zajedno s malo zelenila. Corey bi tako mogla dobiti odlične slike za časopis.

- Mislim da Dianini pretplatnici neće dobro prihvatiti minijaturne kućice za ptice u koje ptice ni ne stanu.

- Hoće. Svakog Božića dva dana provedeš pod božićnim drvcem i slažeš minijaturne keramičke kućice tako da izgledaju kao grad na slikama Normana Rockwella, a ni u njima nitko neće živjeti. Ne shvaćam zašto moje kućice ne bi izgledale jednako tako lijepo vani, po ljetu.

Svi su zastali i pogledali Dianu za konačno mišljenje.

Iako je Corey bila odgovorna za umjetničku stranu časopisa, a drugi su bili odgovorni za osmišljavanje projekata predstavljenih u njemu, na Dianinim plećima ležala je odgovornost za zadovoljavanjem pretplatnika, što je izravno utjecalo na financijski uspjeh ili neuspjeh časopisa, odnosno obiteljske firme.

Diana se morala usredotočiti na ovo, umjesto na to da im priopći da se udala. - Zapravo - rekla je nakon kratke stanke - mislim da je djed u pravu. U jednom od sljedećih brojeva možemo predstaviti ukrase za vrt.

Henry se sada zadovoljno vratio na jednu ugodniju temu te je pun nade pogledao Dianu. - Sinoć smo razgovarali o tome da ćemo ponovno pisati o organskom uzgoju. Organski uzgoj uvijek je popularan. Možda možemo spojiti moje kućice za ptice i neke druge ukrase za vrt, kao što si ti spomenula, i organski uzgoj.

- Dakle - rekao je njezin djed, prekidajući njezine odlutale misli ako ti se sviđa ta zamisao, sutra ću početi sastavljati popis s idejama za članak.

Diana je pokušavala odlučiti gdje da okupi obitelj. - To zvuči dobro, djede - rekla je. - Učinimo to - dodala je, a njezina majka, baka i Corey stale su i začuđeno ju pogledale.

- Ali nedavno smo pisali o organskom uzgoju - rekla je Corey.

Aha, da. Zaboravila sam - odsutno je rekla Diana. - Pisali smo o povrću i voću. Sada možemo pisati o cvijeću. - Pogledala je svoju obitelj i brzo rekla: - Voljela bih razgovarati s vama nekoliko minuta u dnevnom boravku.

Corey je pogledala u kut pod kojim su padale sunčeve zrake. Cijelo poslijepodne čekam da sunčeve zrake počnu prodirati kroz one grane kao sada. Daj mi deset minuta da uslikam Spencea i blizankinje na deki ispod drveta. Ovaj snimak je za mene.

- Neka bude trideset - rekla je Diana, shvativši da će trebati pola sata da ekipa ode i da se njezina obitelj uredi.

- Usput da ti kažem - dodala je Corey dok je odlazila prema fotoaparatu i stativu - zvala je Cindy Bertrillo i Glenna se javila. Cindy je rekla da ju nazoveš što prije. Moraš joj nešto potvrditi. Nije rekla o čemu je riječ.

Cindy je bila zadužena za odnose s javnošću. Nju su zvali iz medija kad god je trebalo nešto potvrditi, a Diana je bila prilično sigurna što je Cindy ovaj put morala potvrditi. - Nazvat ću ju kasnije rekla je Diana.

Cole je zastao da pogleda kontrolirani metež na dvorištu kad je ekipa iz časopisa počela spremati opremu. - Čuo sam za “obiteljsko poduzeće” i “proizvode iz kućne radinosti” - rekao je tiho se diveći ali nikada nisam vidio nešto poput ovoga, niti sam to mogao zamisliti.

Trebaš biti jako ponosna na to što si stvorila.

- Ja sam to unovčila i stavila na tržište - ispravila ga je Diana ali nisam to stvorila. - Nagnula je glavu prema svojoj obitelji. - Oni su to stvorili.

Diana je znala da joj ne vjeruje, ali predugo bi trajalo da mu počne objašnjavati da je puno prije nego što je Dianin otac oženio kćer Henryja Brittona i doveo nju i svoju novu pokćerku u njegovu hjustonsku palaču s bijelim stupovima, cijela obitelj Britton uvijek sve radila sama.

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE Dobro - rekla je Diana s nervoznim smiješkom na licu dok je malu kontingentu uvodila u službeni dnevni boravak s velikim klavirom s jedne strane i velikim uzdignutim mramornim kaminom s druge strane. - Svi se udobno smjestite.

Nasred sobe, razdvojene izrezbarenim stolićem od mahagonija, nalazile su se dvije dugačke sofe presvučene tamnocrvenim i zlatnim prugama, prekrivene čitavim nizom punašnih jastučića u zagasitim bojama, koji su i sofe i sobu činili privlačnijim i toplijim, Diana je široko mahnula rukom prema sofama i stolicama koje su se nalazile pokraj njih i koje su bile okrenute prema klaviru; zatim je prišla klaviru i stala pokraj njega.

Cole je stao s druge strane klavira, gdje je mogao sudjelovati u raspravi ako to bude bilo potrebno, ali nije morao biti u središtu pozornosti; zatim je veselo gledao kako se Diana naslanja na klavir, nervozno trlja ruke i ponaša se kao da se stvarno boji kako će njezina obitelj reagirati na novosti. S Coleovog stajališta, koje se temeljilo na njegovom odgoju i iskustvu, Diana je bila odrasla žena koja je promišljala o rizicima, donosila odluke te od obitelji ne bi trebala očekivati ni podršku ni neko pravo zanimanje.

Dianina majka i baka sjele su na jednu sofu, a Corey i Spencer Addison smjestili su se na drugu. No Dianin djed odlučio je da će stajati te je stavio ruke na naslon stolice koja je bila okrenuta prema Diani. - Ne, ne, cijede, molim te, sjedni - rekla je.

- Radije bih stajao.

- Bolje ti je da sjediš kad budeš čuo vijesti - promrmljala je Diana.

- Sigurno si nam pripremila veliko iznenađenje - našalio se Henry dok je sjedao u stolicu. Ispunivši joj želju, znatiželjno joj se nasmiješio, očito pogrešno smatrajući da Dianina očigledna nervoza dolazi od uzbuđenja i da ono što ima reći nipošto ne može biti neugodno. - Dobro, svi smo ovdje i svi sjedimo - naglasio je. - Pucaj.

Diana je pogledala pozorna lica okupljene obitelji, protrljala dlanove o bedra i uz prigušeni smijeh priznala: - Nisam bila ovako nervozna otkad sam kao šesnaestogodišnjakinja morala stajati ovdje i svima reći da sam uništila novi auto koji mi je tata upravo bio poklonio za rođendan.

Corey je shvatila da Dianu ne služi inače nepokolebljiva smirenost te joj je brzo pokušala dati još vremena da se smiri. - Zapravo, Diana

nije uništila auto - priznala je s drskim smiješkom na licu. - Taj put sam ja to učinila.

Obitelji je time odvratila pozornost te su se svi okrenuli prema njoj i u zbunjenoj nevjerici je pogledali razjapljenih usta, ali Dianinu baku više je zanimala sadašnjost. Pokušavajući povezati uništene aute i obiteljske sastanke koje je Diana sazivala u dnevnom boravku, namrštila se i rekla: - Je li ti auto opet uništen, Diana? Jesi li nas zato sve pozvala ovamo?

- Sve je u redu s autom - rekla je Diana. Život mi je uništen, u sebi je dodala, a onda je postrance pogledala Colea. On je podigao obrve dajući joj do znanja da prijeđe na stvar, a Diana ga je odmah poslušala. - Dobro, evo - rekla je i potpuno usmjerila pozornost na majku, djeda i baku. - Sinoć sam vas nakon dražbe upoznala s Coleom, sjećate li se? Majka, baka i djed složno su kimnuli.

- No, iako do jučer niste upoznali Colea, Corey i Spence i ja ga poznajemo već jako dugo. Jako, jako dugo - naglasila je Diana u neuvjerljivom pokušaju da ublaži čin ishitrenog braka ističući kako ga jako dugo poznaje. - Nama je... Odnosno, barem Corey i meni, Cole zapravo stari obiteljski prijatelj!

- Sve to znamo, draga - rekla je Dianina majka. Okrenula se prema Coleu i sa srdačnim osmijehom na licu rekla: - Corey nam je sinoć na putu kuću ispričala tko si. Mislim, tko si bio. Rekla nam je da si radio za obitelj Hayward i da su te ona, Diana i Spence viđali ondje.

Cole je primijetio kako je diskretno izbjegla spomenuti da je radio u konjušnici Haywardovih, ali Dianina baka očito nije vidjela razlog zašto bi se to izbjegavalo ili zašto bi se iznosile poluistine: - Diana je govorila o tebi dok je bila tinejdžerica - ushićeno je dodala. - Rekla nam je da si živio u konjušnici Haywardovih gdje si se brinuo za njihove konje, i da nisi imao dovoljno hrane i da si uvijek bio gladan.

Ja sam Diani pomagala spakirati sve one vreće s hranom koje ti je nosila svaki put kad je išla k Haywardovima.

Coleu je bilo zabavno kad je vidio koliko su se ostali uzrujali zbog njezinog nedostatka takta te su mu svi pohitali u pomoć užurbanim nizom komplimenata i opravdanja koji su letjeli po sobi poput lopte na odbojkaškoj utakmici, s time da je Corey servirala: - Bako, konjušnica Haywardovih ljepša je od kuća većine ljudi! - Puna očekivanja pogledala je u supruga.

Spence je primio Coreyinu loptu: - Dok sam studirao - rekao je Spence - stalno sam dolazio ovamo i trpao u sebe što god da su imali za večeru. Mislim da se nezasitan apetit javlja kod muškaraca ispod

dvadesete, zar ne, Henry? - pitao je Spencer i uputio loptu ženinu djedu.

Henry je bio stariji i pomalo nespretan, ali hrabro se bacio na loptu i uspio ju održati u igri: - Nesumnjivo. Ni ja nikada nisam mogao odoljeti Rosinom kuhanju. I ne samo to, nego sam spavao u našoj staji s konjem. Kad se naša stara kobila razboljela i prestala jesti, Corey i ja jedne smo noći ondje zajedno spavali, jer nismo željeli da Pearl umre sama. Rose nam je donijela večeru, a desert smo podijelili s Pearl. Okus te pečene jabuke sigurno joj je dao razloga da nastavi živjeti, jer je, nakon što ju je pojela, ponovno stala na noge i nastavila stajati.

- Nakon toga je toliko voljela jabuke da je počela rzati čim bi vidjela jednu, a doživjela je dvadeset dvije godine!

Iznimno zadovoljan svojim doprinosom, udario se po koljenu i nasmiješio svojoj kćeri koja nije bila spremna na svoj red, a on joj je izravno uputio loptu. - Dakle, Mary? - potaknuo ju je kad je ona izgledala usplahireno. - Sjećaš li se kako je Robert volio sve što je tvoja mama skuhala ili spremila? Nije se mogao najesti!

- Istina! - rekla je gospođa Foster, sa zakašnjenjem pojurivši da pomogne svojoj ekipi. - Moj suprug udebljao se devet kila nakon što smo se doselili k njemu. Znao je obilno večerati i onda se po noći iskrasti da nešto pregrize, iako zapravo nije bio gladan. Diana je to znala i sigurna sam da ti je zato donosila svu tu hranu, Cole.

Kako je uspješno odigrala svoj udarac u verbalnoj odbojkaškoj utakmici, pogledala je po sobi da vidi tko još nije sudjelovao, no kad je shvatila da je to njezina majka, brzo je zaključila da je pametnije poslati loptu izvan igrališta. Uputila ju je ravno Coleu. - Znaš da tinejdžerice vole maštati - rekla mu je nasmiješivši se. - Vjerojatno si bio sit i htio si da ti Diana prestane donositi tu hranu, dok je Diana bila uvjerena da te spašava od gladi. Bio si pristojan, a Diana je...

Imala jako bujnu maštu kao tinejdžerica.

Svi su pogledali Colea puni očekivanja, kao da čekaju službenu odluku o uspješnosti utakmice. Kad je on to shvatio, brzo je objavio kraj utakmice i svoju odluku: - Diana je bila jako ljubazna, a ja sam cijenio tu ljubaznost.

Rose Britton je do tada promatrala cijeli prizor s nevinom nepristranošću gledatelja, ali sada je veselo odmahnula glavom, ne složivši se s Coleovom presudom. - Diana je uvijek bila pažljiva i ljubazna, ali zapravo je bila zaljubljena u tebe! Zato ti je cijelo vrijeme donosila sve te vreće s hranom i ostacima. Svi smo znali što osjeća prema tebi. Iako - priznala je sa smiješkom na licu dok se prisjećala

starih vremena - Diana nije bila tako očita u vezi s tim kao Corey u vezi sa Spencerom. Kad je imala šesnaest godina, Corey je svoju cijelu sobu oblijepila Spencerovim slikama i pretvorila ju u svetište! Diana je bila mnogo tajnovitija, ali ja mislim da je ona vjerojatno bila jednako luda za tobom kao Corey za Spencerom. Pokazivala je sve simptome jedne zaljubljene djevojke, a mi smo mislili...

- Majko! - rekla je gospođa Foster tihim, molećivim glasom. Sada nije ni vrijeme ni mjesto za to.

- Istina je istina, bez obzira na mjesto i vrijeme - rekla je Rose Britton; zatim je od svih ljudi pogledala Dianu, tražeći njezinu podršku. - Jesam li u krivu, draga?

Dianin prvobitni očaj zbog bakinog komentara već se pretvorio u olakšanje. Satima je pokušavala smisliti nešto čime bi svoj ishitreni brak s Coleom prikazala manje neopravdanim i impulzivnim te se bacila na ovu mršavu izliku koju joj je baka nehotice ponudila. - Ne, potpuno si u pravu, bako! - povikala je glasom koji je zvučao previše entuzijastično za nešto što je ipak bilo dio davne prošlosti. - Zapravo, bila sam silno zaljubljena u njega! - dodala je i krišom pogledala Colea da vidi njegovu reakciju na ove vijesti, ali njegov izraz lica nije se uopće promijenio. Stajao je ondje potpuno ravnodušno, s rukama lagano prekriženim preko prsa i s blago razmaknutim nogama te ju je gledao. Pomalo zatečena njegovom ravnodušnošću, vratila se na glavnu temu. - Sada kada ste se svi prisjetili što sam osjećala prema Coleu dok sam bila djevojka, onda vam ono što vam moram reći možda neće biti tako... Ovaj... Ogromno iznenađenje... - Ljudi koje je voljela najviše na svijetu gledali su ju s veselom znatiželjom očekujući nešto lijepo, a Diana se pokolebala.

- Hajde, reci - poticao ju je Spence s ohrabrujućim smiješkom na licu. - Kakvo je to iznenađenje?

Diana je duboko udahnula i počela. - Pa, sinoć, nakon dražbe, Cole i ja smo malo plesali. I onda... I onda... - I onda? - pitao je djed kad je ona stala na kraju rečenice.

- I onda smo otišli u Coleov apartman i popili piće i... Ovaj... Malo razgovarali. - Diana je pogledala u stolić koji je stajao između dviju sofa, poželjevši da se on podigne na noge i zaštiti ju.

- I što se onda dogodilo? - pitala je baka, znatiželjno pogledavši prvo Dianu, a potom Colea.

Diana je priznala ostatak zamuckujući: - I onda... Ovaj... Onda smo... Otišli smo iz hotela... I... Ovaj... Odletjeli smo u Las Vegas... I...

Ovaj... Vjenčali se!

Napeta tišina koja je uslijedila nakon ovog priopćenja grebala je po Dianinu živčanom sustavu kao nokti po ploči. - Znam da ste svi sada pomalo zaprepašteni - rekla je to dok su ju pet lica gledala u užasnutoj nevjerici.

Njezin djed prvi se pribrao i reagirao. S očitim i neublaženim prezirom pogledao je Colea i ogorčeno rekao: - Gospodine, vi ste sigurno jako slatkorječivi. Pogotovo kad uspijete nagovoriti damu da sama dođe u vašu hotelsku sobu. Pogotovo ako je dami upravo slomljeno srce i ako je popila više alkohola nego inače.

- Samo malo! - prekinula ga je Diana, zatečena ljutnjom koju još nije vidjela kod svojeg dobronamjernog djeda te je odlučila uzeti stvar u svoje ruke. - Nije uopće bilo tako, djede. Cole i ja sklopili smo poslovni dogovor koji će nam obojima osobno koristiti, ali će koristiti i “Foster Enterprisesu”. Udajom za Colea uspjela sam spasiti ono malo ponosa što mi je ostalo, ali važnije je to da sam u javnosti spasila ugled časopisa. I Cole ima problem, koji će riješiti ženidbom sa mnom. Shvatio je koliko bi za oboje bilo korisno da na brzinu sklopimo brak, pa smo onda razgovarali o uvjetima i pristali na privremeno rješenje koje obojima odgovara.

- Kakvo to “privremeno rješenje”? - Spence je neprijateljskim glasom pitao Colea.

- Brak na godinu dana, samo na papiru, u poslovne svrhe uzvratio je Cole istim tonom.

- To je to? - pitao je Spence, sada više zbunjen nego ljut.

- To je to - odgovorio je Cole.

- Koji je točno tvoj problem koji će se navodno riješiti brakom s Dianom? - pitao je Spence.

- To se tebe ne tiče.

- Možda - otresito je rekao djed - ali tiče se mene, mladiću.

Diana nije mislila da će sve ovako poći po zlu te je otvorila usta da smiri situaciju, no iznenadila se kad je Cole popustio njezinu djedu s ledenom uljudnošću, no ipak je to bila uljudnost. - Ukratko, imam starog ujaka, koji mi je zapravo kao otac, koji je ozbiljno bolestan i koji očajno i opsesivno želi da se oženim i postanem otac prije nego što on umre.

- A kako namjeravaš postati otac u braku koji je to samo na papiru i koji ste sklopili samo u poslovne svrhe?

- Ne namjeravam - odlučno je izjavio Cole. - Ali on to ne mora znati, a nažalost, neće živjeti još toliko dugo da to dozna.

- Sve si lijepo isplanirao, zar ne? - pitao je djed sa zajedljivim prezirom, a potom je pogledao Dianu. - Ali ne mogu shvatiti kako si ti dopustila da te ovaj proračunati lukavac nagovori na ovo.

- Nije me ni na što nagovorio, djede. Rekla sam ti, pristala sam se udati za Colea zato što će to riješiti neke jako teške probleme: njegove probleme i moje i naše - naglasila je, podigla ruku i pokazala na sve njih.

- Udajom za nekog proračunatog, slatkorječivog gada kojega nisi vidjela godinama nećeš nimalo pomoći svojoj obitelji! - uzvratio joj je djed.

- Hoću! - ustrajala je Diana, toliko zaokupljena svojim objašnjavanjem da nije ni primijetila da se nesvjesno složila s tim da je Cole “proračunati, slatkorječivi gad”. - Sve što je korisno za “Foster Enterprises”, pomaže nama, jer smo mi “Foster Enterprises”. I javnost to gleda na taj način. Toliko smo medijski izloženi da gledatelji imaju osjećaj da nas sve poznaju.

Gledaju tebe i baku i mamu i Corey na kabelskoj u emisiji “The Foster Way” i vole ne samo ono što radiš, nego i ono što ti jesi. Njihova pisma to dokazuju. Pišu o tome koliko uživaju gledajući te kako zadirkuješ baku i kako ju zoveš “Rosie”. Vole gledati mamu kako radi s tobom i vidjeti ljubav kojom se uzajamno obasipate. A njihova najdraža emisija je kad je Corey dovela blizankinje da pokaže tehnike za fotografiranje beba. Uživali su u tome i naučili su neke trikove, ali najviše im se svidjelo kad je Molly ispružila ruke prema baki da ju ona uzme i kad je mala Mary posegnula za maminim keksima. No, da ti iznenada udariš baku, da Corey uhvate zbog pijanstva, a mamu zbog krade, i da mediji doznaju za to i pretvore to u cirkus, onda bi gledanost dramatično pala. Iz istog razloga, kad me Dan ostavio i kad se to pojavilo u medijima, ja sam počela izgledati jadno i blesavo, kao i sve ono što predstavljam. Shvaćaš li me sada?

- Ne! - nestrpljivo joj je odgovorio djed.

- Da ti onda još dodatno pojasnim: javnost vas četvero uglavnom veže uz “The Foster Way”, ali mene gotovo isključivo povezuje s časopisom i bez obzira na to što ti mislio o tome, tema koja leži iza svakog članka u časopisu “Foster’s Beautiful Living” i iza svake Coreyine prekrasne fotografije, uvijek je ista: obiteljska ljepota i harmonija. I u tome je moj problem. Kao osnivačica i predstavnica časopisa, trebala bih vjerovati u tu temu i živjeti u skladu s njom, ali ja nemam ni muža ni dijete, a kako je jedan novinar nekako otkrio prošle godine, više vremena provodim u uredu nego u stanu. Ako se sjećate, na kraju tog članka, novinar je napisao da bih bolje

predstavljala časopise “Working Woman” ili “Vogue” ili “Bazaar”, a ne “Foster’s Beautiful Living”. A tada sam još bila zaručena za Dana.

Kad me Dan ostavio i to zbog osamnaestogodišnje talijanske bogatašice, moja vjerodostojnost i moj ugled pretrpjeli su ogroman udarac u javnosti, čemu je, naravno, pripomoglo mnoštvo ponižavajućeg medijskog nagađanja, a to bi izravno utjecalo na časopis. Prvo bismo izgubili pretplatnike, a ubrzo nakon toga i oglašivače. - Dovršila je i pogledala djeda, koji nije oklijevao izraziti svoje mišljenje o toj mogućnosti.

- Ako imamo pretplatnike i oglašivače koji su toliko prevrtljivi da odustanu od časopisa samo zato što si ti odabrala vjerovati krivom muškarcu i voljeti ga, onda neka idu kvragu! Ima još mnogo drugih koji će doći! Pusti stare i nabavi nove!

- Da pustim stare? I nabavim nove? - u nevjerici je izustila Diana kad su ju uzrujanost i nemir napokon naveli na to da im kaže sve ono što im je skrivala gotovo cijelo desetljeće: - Nitko od vas ne zna koliko mi je bilo teško raditi na uspjehu “Foster Enterprisesa” jer nisam htjela da to znate. Dragi Bože, otkako sam odrasla, cijeli život sam posvetila toj kompaniji. Imala sam samo dvadeset dvije godine kad sam završila studij i kad je tata umro. - Pogledala je prema gore kako ne bi zaplakala. - Nisam znala ništa ni o čemu, osim da nekako moram pronaći način da održim naš standard života i da nas održim na okupu. Znam da ste svi vi mislili da sam jako pametna i sposobna i samouvjerena kad sam vas uvjerila da možemo otvoriti obrt za pripravu i dostavu hrane i onda proširiti posao, ali nisam bila takva.

Bila sam uplašena i očajna!

Diana je bila toliko zaokupljena time da ih uvjeri da shvate što je dovelo do odluke da se uda za Colea da nije primijetila sve veću tugu i žaljenje na licima članova svoje obitelji. Ispružila je ruke prema njima kao da traži razumijevanje i nježnijim glasom rekla: - Znam da ste uvijek pretpostavljali da sam, zbog toga što su tata i njegovi prijatelji bili bogati i uspješni i zbog toga što sam odrasla među njima, nekako naslijedila urođenu sposobnost za pokretanje uspješne firme, ali nisam.

Kad je malo zastala, baka ju je tihim, nježnim glasom podsjetila: - Ali ipak si to učinila.

Diana je zbog uzburkanih emocija sada gotovo prasnula u smijeh.

- To je bila čista sreća! - rekla je. - Ono što sam “naslijedila” je zdrav strah od siromaštva. To i znanje iz prve ruke kako bešćutni i hladni bogataši postanu kad jedan od njih bankrotira. Stigmatiziraju ga, a nisam htjela da Corey to dozna na teži način. I nisam htjela da vi to doživite. Nisam bila nikakva odvažna poduzetnica, bojala sam se

alternative i riskirala sam. Bio je to ogroman rizik. Imali smo samo ovu kuću i bila sam tako uplašena kad sam ju stavila pod hipoteku kad sam pokretala firmu da sam povraćala kad sam došla kući. Nisam mogla smisliti neki drugi način da nas održim na okupu i da nastavimo živjeti kao prije.

Zastala je i duboko udahnula prije nego što je priznala prave razmjere svoje mladenačke nesposobnosti. - Napravila sam neke skupe pogreške, osobito na početku, i zbog njih ću uvijek žaliti. Kako bih dobila novac od privatnih ulagača, prodala sam im dionice u kompaniji, a te dionice sada vrijede cijelo bogatstvo u usporedbi s novcem koji sam dobila za njih. Napravila sam i druge pogreške: na primjer, iz straha sam nekoliko puta sprečavala napredak, a trebala sam nas gurati naprijed.

Kad je priznala najgore pogreške, snuždeno je rekla: - Ono što sam postigla s “Foster Enterprisesom” nije posljedica moje genijalnosti, nego beskrajne brige i rada, popraćenih s puno sreće!

Jedina osoba koja nije djelovala potpuno zapanjeno Dianinim otkrićima bio je Cole, no on je bio najzatečeniji od svih. On je do sada pretpostavljao da je “Foster’s Beautiful Living” nastao kao hobi, kao hir dok je Robert Foster još bio živ, kako bi se njime pokazao neobičan stil života obitelji Foster, kao i Coreyin iznimni dar za fotografiranjem te kako bi se Diani dala prilika da raducka kao izdavačka časopisa čim je diplomirala. Nikada, ali nikada, ne bi mislio da je časopis nastao iz financijskih potreba, a ne iz dosade i neograničenog bogatstva. Do tada je također pretpostavljao da je Diana vjerojatno samo nominalni vođa časopisa, a ne njegov osnivač.

Najviše od svega ga je iznenadilo to što je poduzela ogroman rizik i prihvatila veliku odgovornost kad je imala samo dvadeset dvije godine. Dvadeset dvije. I on je imao toliko godina kad je započeo svoj posao, ali do tada je već znao što je to težak život i bio je naviknuo na skandale i poteškoće i suprotstavljanje. S druge strane, Diana mu se uvijek činila nježnom i štićenom i dražesno izbirljivom.

U nelagodnoj tišini koja je uslijedila nakon što su se članovi obitelji pokušali pomiriti s drugim velikim šokom desetljeća, kao da su zaboravili da je Cole bio ondje, a njemu bi inače bilo draže da nije prisutan. Znao je da može okončati raspravu ako se ispriča da ode ili ih pristojno podsjeti da se takva osobna obiteljska pitanja trebaju raspraviti unutar obitelji, a ne pred nekime izvana. Zapravo, usavršio je tu taktiku i često ju je upotrebljavao, kad god ga je neka žena s kojom se viđao pokušala uvući u raspravu o svojoj djeci, roditeljima ili o bivšem mužu i njegovoj obitelji. Zbog rasprava koje su vodili članovi neke obitelji ili koje su se vodile o njima, Cole se uvijek osjećao kao

izvanzemaljac koji je nastao iz kamena u spilji te je prva dva desetljeća proveo na nekom nenastanjenom planetu.

U mladosti nije imao priliku vidjeti kako normalna obitelj funkcionira niti kako se članovi u jednoj voljenoj obitelji ponašaju jedni prema drugima.

Henry Britton je napokon progovorio, a riječi su mu bile potaknute osjećajima krivnje i povrijeđenosti. - Diana, nisi morala prolaziti kroz sve to zbog nas. Na kraju krajeva, mi nismo ovisili o tebi. Tvoja baka, mama i ja mogli smo se vratiti u Long Valley i živjeti kao prije. Corey je navečer mogla studirati, a po danu raditi za nekog fotografa.

Cole je očekivao da će se Diana upustiti u neki pravedan izljev bijesa kako njezin trud i žrtva ispadaju nepotrebni, no iako joj je glas bio suzan, nježno se nasmiješila i odmahnula glavom. - Ne shvaćaš, djede. Nisam mogla to dopustiti, a da barem nisam pokušala. Corey ima izniman dar i morala je dobiti priliku da ga pokaže, a tu priliku možda nikada ne bi dobila da se uzdržavala snimajući spontane slike na vjenčanjima, za nekog mjesnog fotografa koji bi sebi pripisao sve zasluge i zauzvrat ju minimalno plaćao.

Diana je sada pogledala majku, a potom i baku i djeda, a glas joj je postao izuzetno osjećajan. - Nitko od vas ne shvaća koliko ste iznimno nadareni. Svi ste tako nevjerojatno talentirani da su se milijuni ljudi zaljubili u vas i u ono što vi predstavljate. Vas troje to što radite još uvijek doživljavate kao hobi, kao “čeprkanje” po vrtu ili u radionici ili u kuhinji, ali to je mnogo više od toga. Vidite ljepotu u običnim stvarima i pokazujete drugima kako da ju vide. Dokazujete ljudima da se u kreativnom činu mogu pronaći zadovoljstvo i harmonija. Podsjetili ste ljude da posao prave domaćice nije pokazivati svoj dom ili svoje stvari, nego pobrinuti se da se svaki njezin gost osjeća posebnim i važnim. Ljudi vas gledaju na televiziji kako zajedno radite i kako se zajedno smijete i vjeruju u vas.

Diani je zadrhtao glas od osjećaja koji su ju preplavili te je dodala: - Vas četvero promijenili ste stav i prioritete velikog broja ljudi, muškaraca i žena, mladih i starih. Političari stalno govore o tome kako se moramo vratiti tradicionalnim vrijednostima i osnovama, no vi ste ljudima pokazali prekrasan, jednostavan put koji će ih odvesti onamo.

Kad je navela sva objašnjenja i argumente kojih se mogla sjetiti, vratila se na prvobitan razlog njihovog sastanka: - Vjerovali vi u to ili ne, morate vjerovati meni kad vam kažem da me Cole nije prisilio da se udam za njega. Smatram da je udaja za njega najbolje rješenje i

drago mi je da mi je toliko vjerovao da me pita. Znam da će on održati svoj dio nagodbe, a ja namjeravam održati svoj.

Diana je predosjetila da bi bilo najbolje pustiti obitelj da nasamo razgovara o ovome i pomire se s tim. Pogledala je Colea i rekla: Najbolje da sada odemo.

I dalje pokušavajući izaći na kraj s iznenađenjem zbog toga što ga je Diana nježno, ali silovito branila i suprotstavila se obitelji, Cole je krenuo za njom, ali kad su došli do vrata, Dianina baka uputila mu je poziv u obliku grubog izazova: - Namjeravate li barem ostati na nedjeljnoj večeri, mladiću?

Diana je odbila poziv kako bi poštedjela Colea dodatne muke. Danas ne - rekla je. - Možda drugi put - ali iznenadila se kad se Cole okrenuo prema baki s jednako izazovnim osmijehom i rekao: - Nisam ni znao da sam pozvan.

- Sada jeste - priopćila mu je.

Mary Foster potvrdila je poziv s tihom odlučnošću. - Molim te, večeraj s nama.

Henry je poziv učinio jednoglasnim, iako mu je glas bio grub. Niste dugo kušali Rosina jela.

- Hvala - svima je rekao Cole. Pogledao je Corey i učinilo mu se da u njezinim očima vidi oprezan poziv za prijateljstvo. - U tom slučaju, rado ću ostati.

Diana je zaključila da je svejedno najbolje da Colea malo izvede van tako da njezina obitelj slobodno može razgovarati i pomiriti se s njezinim netradicionalnim brakom. Već su počeli mijenjati stav u dnevnom boravku, a to su dokazali pozvavši Colea na večeru.

Vjerovala je da će se Cole osjećati ugodno na večeri, ali budući da Cole to nije mogao znati, bila je i iznenađena i zadovoljna što je on prihvatio njihov poziv.

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE Radni stolovi i oprema su vani bili sklonjeni, a bez njihove prisutnosti koja je ranije odvlačila pozornost, dvorištu je vraćeno njegovo uobičajeno stanje uređene, suptropske raskoši.

Palme, okružene mirisnim gardenijama, graciozno su se nadvijale nad ležaljkama pokraj bazena, a njihovi ogromni listovi tiho su šuškali na povjetarcu. Veliki grmovi procvjetale lagerstroemije dostojanstveno su pokazivali svoje svjetloružičaste i bijele cvjetove, a ružičasti i crveni zvjezdani cvali su u svoj svojoj raskoši, dok se grmlje hibiskusa šepurilo svojim egzotičnim cvjetovima veličine tanjurića, u narančastoj, žutoj i crvenoj boji.

Budući da je Diana znala da muškarce inače očara djedova radionica, s nizom alata, opreme, finim vrstama drva, prvo je Colea odvela onamo. On se pretvarao da ga zanima sve što mu je pokazivala, ali ona je vidjela da ga to zapravo ne zanima, pa ga je pozvala u šetnju staklenikom, a potom cvjetnjakom koji se nalazio u stražnjim uglovima dvorišta.

Kad je i dalje djelovao odsutno, ona je zaključila da ga je događaj iz dnevnog boravka oneraspoložio mnogo više nego što je bio spreman pokazati. S obzirom na neke izrečene stvari, nije ga mogla kriviti. Odlučivši otvoreno razgovarati o tome, Diana je stala u blizini bazena. Naslonila je ramena na glatko, debelo stablo palme i jednostavno rekla: - Žao mi je zbog onoga što je izrečeno unutra.

Molim te, uzmi u obzir djedove godine.

- Jesam - ironično je rekao.

- Ali svejedno ti je neugodno - pretpostavila je Diana. Odmahnuo je glavom. - Nije mi neugodno, Diana. - Jesi li ljut? - pitala je i na licu mu tražila neki znak.

- Nisam.

- A što ti je onda?

- Zadivljen sam.

- Čime? - zatečeno je pitala Diana.

- Tobom - ozbiljno je rekao.

Ona je zakolutala očima i u nevjerici se nasmijala. - Za nekoga tko je zadivljen, izgledaš jako turobno.

- To je vjerojatno zbog toga jer se to ne događa baš često i nisam naviknut na taj osjećaj.

Diana je shvatila da je on ozbiljan te je ostala bez riječi zbog zadovoljstva i iznenađenosti.

- Osim toga - dodao je. - Ne izgledam “turobno”.

- Ne? - pitala je, i dalje ozarena zbog komplimenta. - A kako onda izgledaš kad nisi dobre volje?

- Mislim da to ne želiš vidjeti.

- Ma, hajde. Daj da vidim...

Cole je bio toliko nenaviknut na to da se netko odnosi prema njemu sa zadirkujućom drskošću da je prasnuo u smijeh, a Diana je imala osjećaj da on dolazi od srca.

- Nisi me pitala čime si me to zadivila...

Pretvarala se da razmišlja o tome. - Pa, znam da to nije bilo zbog djedove radionice. Prekrasan komad mahagonija nazvao si “daskom”.

A mislim i da ne razlikuješ ružu čajevku od hibiskusa.

- Potpuno si u pravu. AH ponešto se razumijem u posao. Znao sam da je tvoj časopis uspješan, ali nisam imao pojma da si od majke i njezinih roditelja uspjela stvoriti nacionalno prepoznatljive osobnosti.

Blago rečeno, to je nevjerojatan pothvat!

- Ja im nisam stvorila osobnost - rekla je Diana odmahnuvši glavom i dražesno se nasmijavši. - Bili su jedinstveni kad sam ih upoznala i uopće se nisu promijenili. Bili su preteče nadolazećeg trenda.

- Kako to misliš?

- Oko mjesec dana nakon što su se moj otac i pomajka vjenčali, odveli su Corey i mene u Long Valley, gdje sam upoznala baku i djeda.

Iako mi princip “uradi sam” tada nije bio poznat, oni su ga utjelovljavali. Moj djed je po danu radio kao geodet u gradu od oko sedam tisuća stanovnika. Ali noći i vikende provodio je u vrtu, gdje je eksperimentirao s načinima kako uzgojiti najveće i najbolje cvijeće i povrće u zapadnom Teksasu, bez korištenja umjetnih gnojiva i insekticida.

- Kad nije proučavao kataloge sjemena ili po knjigama tražio nove ili stare metode za suzbijanje insekata i bolesti u vrtu, vrijeme je provodio u maloj radionici iza njihove kuće, gdje je izrađivao sve i svašta: od kuća za lutke i malog namještaja za Corey, do drvenih kutija za nakit i stolica za ljuljanje za baku. U djedovoj radionici sve mi se sviđalo: od strugotina na podu do mirisa boja za drvo koje je koristio. Sjećam se da sam tijekom tog prvog posjeta nagazila na sitan komadić drva koji se nalazio pokraj njegovog radnog stola. Uzela sam ga i htjela baciti u kantu za smeće koja se nalazila pokraj stola. On se

nasmijao i zaustavio me, pitajući me zašto želim baciti poljubac. Tada sam imala četrnaest godina, a iako je on bio tek u kasnim pedesetima, meni je djelovao vrlo staro. Pa kad je za komad mekog drva rekao da je poljubac, strašno sam se uplašila da je star i... - Diana je kažiprstom napravila kružni pokret kod uha, dječji znak za ‘‘lud”.

- Ali nije bio - uz smiješak ju je dopunio Cole, uživajući u njezinoj priči i u tome kako joj je sunce obasjavalo kosu i u tome kako su joj oči svjetlucale dok je govorila o ljudima koje voli. Ona je bila pripadnica američke aristokracije, ali krasili su ju dobrota i nježnost koji su mu se uvijek sviđali; sada više nego ikada jer je shvatio koliko je ta kombinacija zapravo rijetka.

- Ne, nije bio lud. Uzeo je nožić za rezbarenje i oblikovao komad drveta u trokut sa zaobljenim kutovima. Zatim je s police otrgnuo komad stare srebrne folije. Zamotao je drvo u foliju i stavio mi ga u ruku. I tako je nastao bombon Hersheyjev “poljubac”. Bez kalorija, uz smijeh mi je rekao. Kasnije sam shvatila da se na stoliću u dnevnom boravku nalazi zdjela puna takvih “poljubaca”.

- Kako su se tvoja baka i majka uklopili u cijelu priču? - pitao je Cole kad se Diana okrenula da pogleda veliki grm gardenije koji se nalazio pokraj njih.

Pogledala je Colea, a onda je ponovno posvetila pozornost mirisnom grmu. - Moja majka radila je kao tajnica u jednoj tvornici kad je upoznala mojega oca, ali slobodno vrijeme provodila je kao i baka: kuhajući, konzervirajući hranu i pekući kolače do mile volje.

Otrgnula je grančicu s grma i ponovno se okrenula prema Coleu, dlanom obujmivši sjajno, tamnozeleno lišće s jednim savršenim cvijetom u sredini, koji je izgledao meko i bijelo kao tučeno vrhnje.

- Nastavi - poticao ju je Cole, gledajući kako prinosi cvijet nosu.

- Moja baka koristila je voće i povrće koje je djed upotrebljavao, te je eksperimentirala s receptima koji su se u njezinoj obitelji generacijama prenosili s majke na kćer. Svaki recept imao je ime koje se odnosilo na ljubazne pretke i prošle događaje, ali je dočaravao i prekrasne okuse i fine mirise. Tako je postojala “salata bake Sarah od tri vrste graha” i “pita prabake Cornelije od trešanja i cimeta”. Bila je tu i “torta punog mjeseca” i “sendviči sa šunkom i ovršenim žitom”.

Snuždeno je priznala: - Do prvog posjeta Long Valleyju, mislila sam da jagode rastu na drvetu i da “konzervirana hrana” označava hranu u limenkama s naljepnicama marki “Libby” i “Green Giant” i da je tim limenkama mjesto u ostavi, da se ne vide. Možeš misliti kako sam onda reagirala kad sam ugledala žarko žute breskve u staklenkama s naljepnicom na kojoj je bilo prikazano drvo breskve i

beba koja ispod njega sjedi na deki, obrubljenom nacrtanim cvjetovima i listovima breskve. Meni je to bilo i više nego prekrasno, bilo mi je to uistinu egzotično.

Gledao ju je sa zabavnim divljenjem. - Zar si stvarno mislila da jagode rastu na drvetu?

- Zašto ne? - odgovorila je, trepćući kao da je blesava fatalna žena. - Mislila sam da piletina nastaje u kartonu s plastičnom folijom.

Zapravo - plaho je priznala - još uvijek volim misliti da je tako. Potom je dovršila svoju priču: - Kuću bake i djeda smatrala sam čarobnom. Kad su došli živjeti s nama u Houston, naša kuća se počela mijenjati na takav prekrasan način: od dvorišta, u kojemu su se nalazili samo bazen i nešto palmi kad su oni došli, do soba u kući.

Kad je završila, podigla je ruke i pružila mu cvijet, držeći ga kao da je riječ o neprocjenjivom blagu. - Izniman je, zar ne? - tiho je rekla.

Ti si iznimna, pomislio je Cole te je gurnuo ruke u džepove kako bi se odupro porivu da ju uhvati za ruke, prinese cvijet licu i onda osjeti njezine prste na svojim usnama. Nemogućnost kontroliranja seksualnog nagona nikada mu nije predstavljala problem. Kao ni osjećajnost, nedostatak koncentracije i poriv da zaštiti pripadnicu suprotnog spola mlađu od šezdeset godina. Ljut na sebe zbog toga što je u protekla dvadeset četiri sata podbacio na svim tim poljima, otresito je rekao: - I tako si uspjela stvoriti tržište za njihove darove i filozofiju. Bila si jako pametna.

Bila je malo zatečena njegovim grubim tonom, ali odmahnula je glavom, a glas joj je ostao nježan, ali snažan. Baš kakvo joj je bilo i tijelo, zaključio je Cole, a onda je ljutito pogledao u stablo, zgrožen zbog smjera u kojemu mu idu misli. - Nisam morala stvarati tržište jer je ono već postojalo i svake godine je bilo sve veće, iako to tada kao da nitko nije shvaćao.

- Kako to misliš da je tržište već postojalo i da je bilo sve veće?

- Živimo u vrijeme kad se Amerikanci osjećaju sve otuđeniji i odvojeniji jedni od drugih i od prirodnog okruženja. Živimo u bezličnom svijetu; vraćamo se kući u ogromna predgrađa s gotovo istim kućama koje su pune proizvoda masovne proizvodnje, od namještaja do kućanskih potrepština. Ništa nam ne daje osjećaj bezvremenosti, stabilnosti, korijena ili pravog vlastitog izričaja. Ljudi imaju potrebu personalizarati neposredno okruženje, iako ne mogu personalizirati svijet izvan njega. Bit “ideala Fosterovih” je ponovno otkrivanje zadovoljstva i ispunjenosti koje daje kreativnost.

- Mislio sam da žene u današnje vrijeme više zanima napredak u karijeri.

- Da, ali za razliku od muškaraca, mi prilično rano naučimo da se ne možemo poistovjećivati s uspjehom na poslu ili njegovim izostankom. Mi od života želimo više od toga i mi možemo i dati više od toga.

Cole se zbunjeno namrštio. - Želiš li reći da karijeristice čine značajan udio čitateljstva časopisa?

Kimnula je, očito uživajući u tome što se zavaravao. - Statistika će te iznenaditi. Ankete pokazuju da šezdeset pet posto čitatelja čine akademski obrazovane žene koje imaju ili su imale uspješnu karijeru.

U Americi postoji sve veći trend da žene koje imaju karijeru odgađaju rađanje do tridesetih godina, kada uzimaju dopust i ostaju kod kuće s djecom tijekom prvih nekoliko godina. Dok su kod kuće, odgoju se posvećuju jednako predano i revno kao što su se nekada posvećivale karijeri. To su uspješne žene, koje su naviknute na preuzimanje kontrole i mijenjanje. Neke su radile na kreativnim poslovima, druge su radile u financijama i poduzetništvu. Te kreativne i organizacijske sposobnosti unose u nove uloge, samo što ih nemaju gdje ostvariti, osim u svojemu domu. Počinju razmišljati o tome kako da promijene nešto u kući, kako da ju personaliziraju, učine funkcionalnijom i ljepšom. Njihova potreba za izričajem popraćena je prirodnom željom da uštede novac i tako otkrivaju “Foster’s Beautiful Living”. I preko nas otkrivaju sebe.

- To je prilično velik zalogaj za jedan časopis - rekao je Cole, ljut na sebe jer je primijetio kako prekrasno govori. I kreće se. I izgleda.

- ”Foster Enterprises” ne bavi se samo mjesečnim izdavanjem časopisa. Također izdajemo i kataloge, a proizvodimo i ekološke, prirodne proizvode za čišćenje. Prodajemo i alat “uradi sam”, koji obično sastavlja ili moj djed ili drugi pod njegovim nadzorom. Snimili smo specijalne emisije za CBS koje su se prikazivale oko blagdana i gledanost je bila tako visoka da je CBS htio da potpišemo ekskluzivan ugovor s njima za šest specijalnih emisija godišnje. Ja sam odbila tu ponudu jer mislim da nam je financijski i reklamno isplativi je snimati jednu emisiju tjedno i prodavati ju i drugim kućama. Troškovi snimanja prilično su niski, pa mi ponuda CBS-a da pokrije troškove snimanja u zamjenu za ekskluzivan ugovor nije bila toliko privlačna kao što bi to bila nekome tko snima skuplju emisiju, kao što je neka serija ili čak talk show.

- Zvuči kao da si uspjela.

- Tako zvuči, ali stvarnost je drukčija. Zapravo smo cijelo vrijeme pod ogromnim pritiskom, i to ne samo zato što konkurencija stalno iskače i pokušava za sebe uzeti dio našeg ugleda i zarade, nego i zato što gledatelji od nas imaju veća očekivanja nego od konkurencije i mi ih moramo ispuniti. Imamo strahovit pritisak da stalno moramo smišljati nove i bolje ideje, za svaki broj časopisa, za svaku knjigu, za svaki televizijski program. Moramo izgledati boljo, biti napredniji od konkurencije i ponuditi više. To je prije bilo mnogo lakše, kad smo gotovo bili jedini u ovom poslu. Nedavno smo čak morali otpustiti dva “špijuna” koje je poslala konkurencija.

Cole ju je zaprepašteno pogledao. - Nekako sam industrijsku špijunažu uvijek povezivao s elektronikom ili obranom.

- Da, i ja, dok se nije nama to dogodilo. Drugi problem je naš imidž u javnosti - rekla je Diana, misleći na Dana iako ga nije spomenula - i njegovo očuvanje zna biti noćna mora za naše odnose s javnošću, i to ne samo kada je riječ o meni, nego o svakome od nas.

Moramo paziti što govorimo i radimo, bez obzira na to gdje se nalazili ili s kime bili.

- Baš svi morate paziti? - ponovio je Cole. - Mislio sam da ti imaš najveći problem s tim jer prvenstveno tebe poistovjećuju s časopisom.

- Takav sam ti dojam dala u dnevnom boravku, ali to nije posve točno. Sve nas poistovjećuju s njim. “Foster’s Beautiful Living” otpočetka je jedinstven zato što je riječ o obiteljskom pothvatu i javnosti se to oduvijek sviđalo. A to, nažalost, privlači i medije, što znači da se ne možemo porječkati ni oko neke nebitne stvari dok snimamo emisiju, a da kasnije u nekom žutom tisku ne pročitamo da su se “pojavili problemi u raju Fosterovih” ili neku drugu glupu frazu.

- Moja majka piše članak za časopis, i to je jedan od najpopularnijih članaka. U članku se prisjeća praznika koje je kao djevojka provela kod svoje bake i djeda, zatim piše i o stvarima koje ju je majka naučila i šali se o nekim strahovima koje je imala kad je priređivala prve zabave. Priča priče o baki i djedu i o Corey i meni dok smo bile djevojke. S vremena na vrijeme se pojavljuju i naše fotografije, pa naši čitatelji imaju osjećaj kao da nas poznaju. Ljudi koji kupuju naš časopis smatraju nas prijateljima. Kad se Corey udala za Spencea, stigla je hrpa ručno rađenih čestitki. Kad su se rodile blizankinje, čitatelji su poslali tisuće darova, koji su svi bili ručno rađeni.

Na kraju smo neke pokazali u članku o bebama. Kad je djed slomio nogu, stiglo je još darova i čestitki za ozdravljenje. U javnosti

moramo izgledati kao jedna velika, sretna obitelj koja živi životom koji opisujemo u časopisu.

Dok je slušao, Cole je razmišljao o razmjerima njezinih postignuća. Uistinu ga je mučilo to što je netko tko je postigao to što i ona, uz gotovo nikakvu pomoć i vrlo malo novca, svoj uspjeh tako umanjivao.

Cole je zakoračio naprijed i naslonio ruku na stablo, iznad njezine glave. - Reci mi nešto - strogo je rekao. - Zašto misliš da su tvoje pogreške tako velike da su značajnije od tvog nevjerojatnog uspjeha?

U dnevnoj sobi si podcijenila svoj talent i svoja postignuća i prikazala svoj uspjeh tek posljedicom puke sreće.

Ona se trgnula i skrenula pogled. - Ne shvaćaš koliko su štetne bile moje pogreške i koliko sam ih mnogo napravila.

- Reci mi koje su to pogreške, pa ću ja procijeniti. Obećajem da ću biti nepristran.

Diani je bilo drago što je imala priliku provesti vrijeme s njim i ponovno ga upoznati, ali nije htjela da on toliko inzistira na ovoj temi.

Nevoljko je uzdahnula, naslonila ramena na stablo i popustila. Unutra si čuo bit. Tijekom godina sam propustila neke prekrasne prilike jer nisam htjela riskirati; bojala sam se da prebrzo rastemo.

Cole je gledao u njezino podignuto lice i divio se što ona djeluje jednako iskreno i prirodno kao i kad je imala šesnaest godina i gotovo mu je bilo žao što je tako. Ovaj brak nije bio bez mana, a on nije htio uspjeti u onome u čemu Penworth nije uspio: napraviti od nje hladnog cinika.

- Mislim - našalila se - da opet izgledaš turobno.

- Nije točno - odgovorio je i lagano se nasmiješio. - Tako izgledam kad sam zadivljen. - Prije nego što ga je uspjela pitati zašto je zadivljen, on je odgovorio na njezin raniji komentar. - Firme cijelo vrijeme propadaju zato što vlasnici dopuštaju da im snovi nadmaše financijske resurse. Mnogo je pametnije biti konzervativan po tom pitanju.

- Ali ja sam bila glupa. Najveća pogreška bila je ta što sam do prije dvije godine čekala da na tržište stavimo vlastitu liniju proizvoda za vrt i dom. Kad smo napokon to učinili, prodavali su se kao da ih dajemo besplatno.

- Sigurno si s razlogom čekala, a taj razlog ti se tada činio razumnim - istaknuo je Cole.

- Jesam. Zapravo, bojala sam se zbog kontrole kvalitete i troškova pokretanja i skladištenja. Kad smo napokon lansirali tu liniju

proizvoda, ona je bila ogroman uspjeh, što znači da smo izgubili jako puno dok sam ja odugovlačila.

- Lako je biti general poslije bitke - nasmijao se Cole. Diana nije htjela da ju patronizira. Prekriživši ruke preko prsa, oštro mu je uzvratila: - Bi li ti čekao i promišljao, time dajući prednost konkurenciji?

Na početku rasprave, Cole je obećao da će biti iskren. Održao je to obećanje. - Ne bih - priznao je.

- Vidiš? Ti si hrabar i imaš sposobnost predviđanja.

- Ne, ne “vidim”. Postoji jedna velika razlika između tvojih i mojih okolnosti. Kad sam pokretao “Unified Industries”, imao sam dovoljno novca za to i imao sam na raspolaganju još u slučaju potrebe.

Ona se razvedrila, ali samo malo. - Učinila sam i druge stvari koje bih silno htjela ispraviti.

- Kao na primjer? - ustrajan je bio Cole, reagirajući na neku unutarnju potrebu da ju iskreno utješi, iako je znao da zabada nos.

- Kao što sam rekla u dnevnom boravku, gotovo sam dala dionice u našoj kompaniji kako bi prikupila novac za pokretanje i kako bi se održali.

Colea je iznenada obuzela želja da ispruži ruku i dodirne joj obraz, a kad joj je odgovorio, glas mu je bio neuobičajeno nježan. Čudi me što si s dvadeset dvije godine uopće uspjela nagovoriti banku da uloži u tvoj plan, a kamoli što si uspjela pridobiti privatne investitore.

Diana je slegnula ramenima. - Banka nije mnogo riskirala jer smo založili kuću.

Ne želeći joj dopustiti da umanji svoja postignuća, Cole ju je pitao: - Stvarno? A kako si onda uspjela nagovoriti privatne investitore da ulože svoju teško zarađenu gotovinu u posao velikog rizika, s upitnom dobiti?

- Aha, to - rekla je i snuždeno se nasmiješila. - U aktovku sam stavila službene poslovne planove i analize i posjetila očeve prijatelje.

Svi su mislili da vjerojatno nećemo uspjeti, ali su se sažalili nada mnom, potapšali me po glavi i dali mi pet ili deset tisuća, nadajući se da će tim gubitkom na kraju barem moći neutralizirati dobit u svojim poreznim prijavama. Zauzvrat sam im dala dionice u novoj firmi. Uzdahnula je i skrenula pogled. - Ukratko, podijelila sam toliko dionica da je. nama na kraju ostalo samo pedeset posto.

- Diana, jesi li imala izbora?

- Da sam znala koliko će kompanija postati uspješna i unosna...

- Govorim o razdoblju kad si pokretala kompaniju - strogo je rekao. - Jesi li imala drugi način da prikupiš novac koji ti je bio potreban?

Oklijevala je i potom odmahnula glavom. - Nisam.

- Onda se prestani kriviti zbog toga što nisi bila vidovita i priznaj si zasluge što si sama svladala stotine prepreka, koje bi iz utrke izbacile sve osim najdarovitijih i najfleksibilnijih poduzetnika!

Diana je pogledala njegovo strogo, zgodno lice te je shvatila da je on potpuno ozbiljan. - S obzirom na to da mi ti to govoriš, to je veliki kompliment.

Na to se nasmiješio. - Zapamti to. Ne mogu dopustiti da moja žena okolo obezvrjeđuje svoja postignuća. To bi moglo loše utjecati na moju moć prosuđivanja - našalio se - što bi moglo dovesti do pada “Unifiedovih” dionica.

- I do pada Wall Streeta - dodala je Diana, suludo oraspoložena toplinom njegovog iznenadnog osmijeha.

TRIDESET PETO POGLAVLJE Stojeći za sudoperom u kuhinji, gdje je kidala crvenu salatu na komadiće, Corey je gledala par u dvorištu. Toliko je bila udubljena u taj prizor i ono što je on nagovještavao da se trgnula kad joj je s leđa prišao muž i zagrlio ju oko struka.

- Gdje su svi? - pitao je Spence.

- Predložila sam im da se opuste prije večere. Glenna i ja imamo ovdje sve pod kontrolom.

- Ušuškao sam cure u krevet i dao im pusu od mame. I ja bih volio biti ondje - šapnuo je kad joj je nosom pomazio vrat - u krevetu, s tobom.

Corey je podigla lice da ju poljubi baš kad je u kuhinju ujurila njihova pomoćnica, te su se odmah odmaknuli jedno od drugoga poput posramljenih tinejdžera. - Samo nastavite - rekla je Glenna. Ne dajte se smesti. Ja samo pokušavam pripremiti večeru od šest sljedova.

Spence se namrštio i gledao kako ona brzo odlazi. - Zašto uvijek kaže nešto zbog čega se osjećam krivim? - Smjesta je uzeo nož i počeo rezati papriku na trakice. - Radi to već petnaest godina.

Corey je prigušila smijeh, ali pozornost joj je bila usmjerena na prizor vani. - Radi to zato što je jako učinkovito. Već pomažeš u pripremanju salate, zar ne? - Dala mu je čistu krpu. - Ako si to zatakneš za pojas, nećeš se zaprljati.

Bivši popularni bek tima američkog nogometa sa Sveučilišta Southern Methodist poprijeko je pogledao krpu. - Pravi muškarci ne nose pregače - našalio se.

- Smatraj to običnim pokrivalom - rekla mu je. Nekoliko trenutaka su radili u ugodnoj tišini i gledali par u dvorištu. Diana se naslonila na drvo palme, a Cole je stajao ispred nje, naslonivši ruku na stablo iznad njezine glave. Nešto je rekla, a on se nasmijao. - Dok smo bili tinejdžeri - prisjećala se Corey sa smiješkom na licu - bila sam toliko zaluđena tobom da mi nije bilo jasno zašto su sve druge cure mislile da je Cole Harrison tako silno seksi.

- Ali sada ti je jasno?

Corey je kimnula. - Voljela bih ga fotografirati jednog dana. Ima čudesno lice: jake ravnine i oštre kutove.

- Meni ne izgleda kao materijal za “GQ” ili “Brooks Brothers”.

- Ni nije on za to! On isijava previše sirove muževnosti da bi bio model za mušku odjeću. U njemu postoji gotovo nešto... Predatorsko.

U zdjelu je stavila punu šaku kovrčave endivije te je uzela nekoliko dugačkih, vlažnih listova špinata i počela ih kidati kad je zamišljeno rekla: - Fotografirala bih ga u okruženju koje odgovara njegovu izgledu.

Spence se mrštio gledajući kroz prozor, malo uvrijeđen Coreyinom očaranošću i velikodušnim hvaljenjem lica drugog muškarca. - U kakvom okruženju? - pitao ju je kad je počeo rezati luk.

- Mislim da bih izabrala neki neravan teren. Možda pustinju na vrućem suncu s ogoljelim planinama u pozadini.

Spence je planine bez drveća i snijega smatrao ružnim. Potvrdno je kimnuo. - To bi bilo dobro. Savršeno mu odgovara.

Blaženo nesvjesna negativnog razloga iza ovog potvrdnog odgovora, Corey je na trenutak prestala trgati špinat te je nastavila proučavati predmet svojega interesa.

- Reci mi nešto - izazivao ju je Spence. - Kako bi mu sakrila oči?

- Zašto bih mu trebala sakriti oči? - pitala je i pogledala muža.

- Zato što su hladne i krute kao kamen. Danas poslijepodne sam ga gledao u dnevnom boravku i mislim da u njima ne postoji ni tračak topline ili osjećajnosti.

- Uistinu djeluje mnogo kruće nego prije - priznala je Corey - ali mislim da nije hladan. Prisjeti se kako joj je kupio onu ogrlicu na dražbi, da su svi pomislili da se zaljubio u Dianu na prvi pogled. A sad ih pogledaj ondje zajedno. Kad ih tako gledam, vidim princa na bijelom konju koji je požurio na bal da spasi Pepeljugu.

Spence je gledao kroz prozor u sumnjičavoj tišini. Shvativši njegovo nekomentiranje kao neslaganje, Corey ga je pitala: - Što ti vidiš kad ih gledaš?

- Vidim Crvenkapicu kako se smiješi vuku. Nasmijala se pri toj usporedbi, ali smiješak joj je iščeznuo s lica kad je Spence nastavio: Na temelju svega što sam pročitao i čuo, mogu ti reći da je muškarac kojeg dižeš u nebesa vjerojatno najbezosjećajniji kujin sin kojeg si ikada srela, kao i najokrutniji poduzetnik ovog desetljeća.

Corey je zaboravila na povrće koje je kidala. Iako nije bila toliko dobro upućena u zbivanja na burzi kao Spence, pratila je vijesti. - Nije mi jasno zašto to govoriš. Nedavno je bilo u svim vijestima da je on osmislio preuzimanje neke kompjuterske kompanije, a to su nazvali uspješnim potezom. Nisu rekli da je učinio nešto protuzakonito.

- Kupio je “Cushman Electronics”, Corey - odlučno je rekao Spence. - Nazvali su to uspješnim potezom zato što su se neposredno prije nego što je Harrison kupio tu firmu pojavile glasine na Wall Streetu da “Cushmanov” računalni čip ima neke probleme u testnoj fazi, pa je cijena dionice “Cushmana” pala s dvadeset osam dolara na četrnaest. Čim je pala na četrnaest dolara, uskočio je “Unified Industries” i Harrison je kupio kompaniju vrijednu tristo milijuna dolara za polovinu tog iznosa.

- Što tu nije u redu? Ne kupuju li se dionice kada im je cijena niska, u nadi da će porasti kad ih kupiš?

- Što misliš, tko je pokrenuo glasine? I pogodi u čijem je vlasništvu pogon za testiranje u kojemu se testirao “Cushmanov” čip?

Corey je razjapila usta. - Je li netko dokazao da su Coleovi ljudi krivotvorili rezultate testiranja ili pokrenuli glasine?

- Ako se može dokazati jedno od tog dvoje, ići će u zatvor.

Corey se zabrinuto zatresla, ali osjećaj zabrinutosti nadjačan je njezinim sjećanjima na Colea iz staje Haywardovih, gdje je nježno tješio bolesno ždrijebe, a malo se umirila i kad joj se učinilo da se raznježuje dok u dvorištu gleda Dianu. - Dok netko ne dokaže suprotno, to je samo jedna ružna glasina - izjavila je.

- Izgleda da ga glasine stalno prate - sarkastično je istaknuo Spence. - Što god da Harrison radi, uvijek na umu ima neki zamršeni tajni plan. Sinoć mu je bila potrebna prikladna žena kako bi umirio ujaka - rekao je. - U Diani je vidio savršenu priliku, pa je na dražbi glumio sira Galahada, i to tako da su mediji snimili njegovu predstavu. A dok je Diana gorjela od šampanjca i uzbuđenja, on ju je odveo u Nevadu i ondje se oženio s njom, što mu je bio još jedan “uspješan potez”. U manje od dvanaest sati uspio se ugurati u ovu obitelj, a sada nas sve izluđuje dok ga pokušavamo procijeniti.

Corey se nasmiješila zbog ovoga što je rekao te je sve što su narezali ili nakidali počela stavljati u prekrasnu drvenu zdjelu, koja se sjajila od dugogodišnje upotrebe. - Osim što je zgodan i seksi, Cole je milijarder i viđali su ga u društvu mnogih prekrasnih žena. Vjeruj mi, Spence, Cole se nije sinoć morao toliko truditi da bi dobio lijepu ženu.

- Ženidbom s Dianom, Cole nije dobio samo lijepu ženu ogorčeno se podsmjehnuo Spence. - Sinoć je Cole Harrison uspio ostvariti nešto gotovo nemoguće: stvorio si je novi, blistav imidž u javnosti.

- Kako?

- Kad se jučerašnje slike pojave u novinama, javnost će povjerovati da je Cole Harrison pogledao ženu koju je Dan Penworth

odbacio, ženu koja je slučajno miljenica velikog broja Amerikanaca i da je kao u bajci spasio njihovu prekrasnu damu u nevolji, obasipao ju dragim kamenjem, privatnim avionom odvezao u Las Vegas i iste noći se oženio s njom. Do kraja tjedna, Cole Harrison postat će najplemenitiji romantični junak desetljeća.

- Ne vjerujem da je baš toliko loš. Uvijek je bio tako drag dok je radio kod Haywardovih.

Spence se nagnuo naprijed, oprao ruke i obrisao ih o krpu, turobnog izraza lica. - Ne vjerujem ni da je tada bio baš tako “drag”.

- Zašto to misliš?

- Zato što su mu Charles i Doug Hayward jedni od brojnih neprijatelja. Oni ga mrze iz dubine duše.

Coreyine ruke su se ukočile iznad zdjele sa salatom. - Doug nikada to nije pokazao.

- Pokazao je sinoć. Kad je završila dražba, Diana je dovela Harrisona za naš stol. Sjećaš li se što se dogodilo?

- Naravno. Doug je rekao nešto što mi se učinilo netaktičnim i netipičnim za njega, ali tijekom cijele večere je djelovao čudno.

- Bio je posve normalan dok Diana u plesnu dvoranu nije ušetala s Coleom Harrisonom. Kasnije se namjerno nije htio rukovati s Harrisonom.

- Ali...

- Slušaj me, dušo. Sinoć si bila toliko euforična zbog toga što je Harrison “pojurio Diani u pomoć” da ti to nisam htio pokvariti, ali Doug i Charles Hayward ga uistinu mrze. To ti sada govorim zato da se ti i Diana ne razočarate kad od ovog braka ne ispadne ništa više nego što on to uistinu jest.

- Mrze ga? - prošaputala je. - Zašto? Što je to Cole mogao učiniti?

- Rekao sam ti sve što znam, a jedini razlog zbog kojega znam toliko je taj što me prije nekoliko godina Doug posjetio u Newportu, odmah nakon što je došao iz posjeta Barbari, koja je bila u bolnici u New Yorku. Bio je uzrujan jer njoj nije bilo bolje, pa sam ga odveo na jedrenje i poslije toga na večeru kako bih ga oraspoložio. - Spence je iz jednog ormarića izvadio bocu bijelog vinskog octa i bocu ekstra djevičanskog maslinovog ulja te ih je otvorio i počeo točiti sadržaj u posude za mjerenje. - Popili smo malo vina i ostatak večeri odlučili smo provesti u mojoj kući. Otišli smo gledati vijesti u knjižnicu, a na stoliću se nalazio najnoviji broj “Newsweeka”. Na naslovnici je bila Harrisonova slika, a kad ju je Doug ugledao, počeo je s takvom

zlobom govoriti o Harrisonu, da ne bi vjerovala da je Doug izrekao te riječi.

Spence je podigao pogled s ulja i octa koje je miješao. - Blebetao je o osveti i o tome koliko dugo su on i njegov otac čekali da dobiju pravu priliku. Nekako se u priči pojavila i Barbara, i pomislio sam da će se Doug slomiti i rasplakati. No odjednom se savladao i otišao u krevet. Sutradan ujutro se ispričao i rekao da je noć prije previše popio i da se ne obazirem na njegova “pijana naklapanja”.

- Možda su stvarno bila samo naklapanja - puna nade je rekla Corey kad je posljednji put promiješala nezačinjenu salatu. - Doug nikada nije dobro podnosio alkohol.

- Ja to dobro znam - prisjetio se Spence sa smiješkom na licu. Dok sam studirao, Doug bi svaki put kad je došao u Dallas odsjeo kod mene u kući bratstva. Do današnjeg dana nisam vidio nikoga osim Douga kako se pretvara u Supermana i pokušava preskočiti visoke zgrade u jednom skoku, popivši tri ruma s Coca-Colom.

Corey je kimnula, ali pozornost je ponovno usmjerila na par u dvorištu. Pomno je gledala kako Cole pažljivo sluša nešto što mu je Diana govorila. Pokraj nje, Spence je promatrao isti prizor. Corey je nesvjesno svoje misli izrekla naglas. - Ali jednostavno ne vjerujem u to.

Spence se mudro suzdržao da ne podsjeti Corey da nije vjerovala da im je prije mjesec dana pomoćnik tesara iz garaže krao alat, čak ni kad je vidjela kako mu iz stražnjeg džepa viri ključ.

Corey se pak suzdržala da ne kaže Spence da se njemu sviđao Dan Penworth, koji je ispao svjetski nitkov. No time ništa ne bi postigla jer se Dan sviđao cijeloj obitelji. - Hoćeš li barem dati Coleu priliku da se dokaže? Tako bi sve bilo jednostavnije.

Spence je pogledao njezino zabrinuto lice te joj se namjerno pohotno nasmiješio. - Dobro, ljepotice, ali to će te koštati - rekao je i onda se okrenuo da ode. Corey ga je uhvatila za ruku. - Slatko ti je ovo pokrivalo - zadirkivala ga je i zagrlila oko struka da mu skine krpu.

Spence joj je uzvratio kompliment okrenuvši se prema njoj te ju je razigrano uhvatio za stražnjicu. - A ti imaš slatku guzu - rekao joj je i gricnuo ju za uho.

S njihove lijeve strane u kuhinju je ušla Gleima, koračajući u svojim tihim ortopedskim cipelama s gumenim potplatama. - Ja ću maknuti patku s roštilja prije nego što se pretvori u komad ugljena rekla je glasom prave patnice.

Corey se ukočila, a Spence se ukipio; zatim ju je povukao bliže sebi i uz smijeh ju svejedno poljubio.

TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE Kad je Cole ušao s Dianom u svečanu blagovaonicu, iz onoga što je vidio pretpostavio je da je njezina obitelj odlučila pretvarati se da je Dianin iznenadni brak razlog za slavlje, a ne za ubojstvo.

Nasred stola nalazila se velika zdjela sa žutim ružama, s čije su se obje strane nalazili svijećnjaci u kojima su gorjele voštane svijeće; na stolu se nalazilo svečano porculansko posuđe i srebrni pribor za jelo.

Na velikom porculanskom pladnju nalazile su se sočne kriške pečenih pačjih prsa, a na velikom tanjuru nalazila se hrpa mekanih pogačica od mlaćenice, dok su se u dvije zdjele nalazili mladi krumpiri pečeni s maslinovim uljem i ružmarinom, te mlade šparoge kuhane na pari.

Dame su se profinjeno trudile nasmiješiti mu se, a čak mu je i djed uspio pristojno kimnuti dok je sjedao na čelo stola i pokazao Coleu da mu sjedne s desne strane. Dianina baka sjela je mužu s lijeve strane, točno preko puta Colea, ali kad je Diana krenula prema mjestu pokraj Coleovog, baka je rekla: - Corey, dušo, hajde ti sjedni pokraj gospodina Harrisona, a neka Spence sjedne pokraj mene, tako da se možemo bolje upoznati.

Gospođa Foster sjela je preko puta djeda, a Diana je sjela između majke i Spencea. Cole je vidio zbunjenost na licu gospođe Foster zbog neobičnog ustrajanja na još neobičnijem rasporedu sjedenja, ali bacivši pogled na uredno posložen raspored, shvatio je da ga je baka stavila na “optuženičku klupu”. Djed mu je bio s lijeve strane, baka i Addison sjedili su točno preko puta njega, Corey mu je bila s desne strane, a njegova jedina saveznica Diana bila je na sigurnoj udaljenosti od njega.

Cole se ni zbog čega ne bi osjećao kao veći licemjer nego zbog zahvaljivanja imaginarnom Bogu u kojega nije vjerovao, na nečemu za što On uopće nije zaslužan, da bi potom još povećali tu glupost moleći ga za usluge koje On nije ni mogao, a vjerojatno nije ni htio, ispuniti.

Licemjerje nije bila među mnogim Coleovim manama, pa je lagano spustio glavu i gledao rukom izvezenu žutu ružu na ubrusu dok je čekao da počne službeno ispitivanje.

Henry Britton očito nije volio odugovlačiti. Završio je s molitvom i rekao: - Amen. Cole, kakvi su ti planovi za dalje?

Prije nego što je Cole uspio formulirati odgovor, Diana je odlučno pogledala Corey i rekla: - Corey ne može dočekati da joj prepričam vjenčanje i morala je čekati do sada, kada joj mogu ispričati sve u komadu.

Corey se bez oklijevanja složila. - Daj da prvo čujemo o vjenčanju, djede. Kad vidimo što se dogodilo nedavno, Cole i Diana nam mogu reći kakvi su im budući planovi. - Coleu je dodala: - Je li to u redu?

U tih nekoliko trenutaka, Cole je došao do nekoliko značajnih zaključaka: baka nije bila samo stara, izravna i dražesno ekscentrična kao što je maloprije pretpostavio; bila je stara, izravna, možda

ekscentrična i vjerojatno vraški lukava.

Corey je bila Dianina nepokolebljiva saveznica i možda neutralna spram njega, dok je Diana sa svojim prekrasnim crtama lica i tihim glasom bila dovoljno vješta u diplomaciji da je bila ogromna vrijednost za svakim stolom, bilo da je riječ o večeri ili sastanku upravnog odbora.

Gledao je kako ushićeno opisuje iznenadno, neromantično vjenčanje kojeg se jedva sjećala i uljepšava ga detaljima koji će zanimati oba spola.

- Iz hotela smo otišli u Coleovoj limuzini, kojom smo došli do aerodroma. Djede, Cole ima Gulfstream, koji je mnogo veći od malog Learjeta. Mogao bi i njega napraviti u manjem mjerilu i staviti ga na mobil u dječjoj sobi. Uglavnom, kad smo ušli u avion, u hladnjaku nas je čekala boca šampanjca, a jedan pilot je već bio u kokpitu i radio što već piloti rade prije polijetanja - rekla je i odmahnula gracioznim prstima, ne obazirući se na ritual prije polijetanja. - Nekoliko minuta poslije, stigao je i drugi pilot koji se zove Jerry Wade. I znaš što, bako - dodala je i okrenula se kako bi u razgovor uključila i tu damu, koja se silno mrštila na Colea do tada - u mraku je isti kao tvoj najdraži filmski glumac! Rekla sam mu da mora navratiti i posjetiti te jednu večer.

Očaran načinom na koji je Diana tim komentarom odvukla pozornost Rose Britton s njega, Cole je čekao da sazna tko je njezin omiljeni glumac. - Stvarno? - pitala je baka sumnjičavo, ali oduševljeno. - Izgleda kao Clint Eastwood?

- Clint Eastwood je gotovo ćelav - uzrujano je dodao djed - i šapće dok govori!

Corey se nagnula u stranu i odgovorila na Coleovo neizgovoreno pitanje dok mu je dodavala pladanj sa šparogama: - Baka je luda za Eastwoodom, a djed je zbog toga ljubomoran. To je tako slatko.

- Mama, jako bi ti se svidjelo kako je Cole uredio unutrašnjost aviona. Kao da ulaziš u prekrasan dnevni boravak, s namještajem prekrivenim kožom srebrne boje, s mjedenim i zlatnim detaljima.

Ondje se nalaze dvije zaobljene sofe koje stoje jedna preko puta druge,

a između njih je antikni stolić. Tu je još i usklađeni ormar s mjedenim šarkama i nekoliko stolica.

Lijepo je zaokupila pozornost svojoj umjetnički nastrojenoj obitelji, a dok je Cole slušao njezin živopisan opis svega, od kristalnih svjetiljki Waterford do orijentalnog tepiha u glavnoj kabini aviona, došao je do dva zanimljiva zaključka u vezi s Dianom: kao prvo, očito je imala neosporan dar da riječima stvori slikovit prizor, a kao drugo, nije spomenula drugu najznačajniju karakteristiku aviona: spavaću sobu.

U mislima je jasno vidio koliko je bila zapanjujuće lijepa dok je ležala na svjetlucavom srebrnom satenskom jorganu na krevetu, naslonivši se na lakat, onako odjevena u žarko ljubičastu svilenu haljinu, koja mu je dopuštala erotski pogled na njezine pune grude dekoltea. Lice je okrenula prema njegovomu i pozivala ga da ju poljubi, ali kad je spustio glavu, oklijevao je. S njegovom željom borilo se hladno prosuđivanje i čvrsta logika koji su uvijek pobjeđivali. Cole je sa žaljenjem, ali odlučno, prošaputao: - Ne - i počeo se povlačiti.

Ona je podigla ruku i stavila mu je na zatiljak te je prstima počela kliziti po kratkoj kosi iznad raskopčanog ovratnika košulje, a on je pogledao u njezine oči koje su bile zelene poput mokrog žada i ranjive poput očiju povrijeđenog djeteta. - Ne - ponovio je, ali čuo je oklijevanje i žaljenje u svom glasu. A to je čula i Diana.

Diana je sada počela opisivati kokpit, a on se pitao da li spavaću sobu nije spomenula zbog pristojnosti, posramljenosti ili je se stvarno nije sjećala. Nije mogao vjerovati da se sjećala da je namještaj presvučen svjetlosivom kožom, a da je zaboravila da jednu trećinu kabine aviona čini spavaća soba. S druge strane, spavaću sobu je vidjela tek nakon što su se vjenčali, nakon stresnog obreda u kičastoj, neonski osvijetljenoj kapeli, nakon posjeta kockarnici i nakon još šampanjca koji joj je točio da joj ublaži stres. Zaboravila je dosta toga u vezi s obredom i u vezi s kockarnicom, pa je Cole pretpostavio da je moguće da je zaboravila ono što se dogodilo dok su bili u spavaćoj sobi aviona.

Diana je ušutjela da si uzme malo pečene pačetine koju su joj dodali, a njezina baka iskoristila je tu priliku da nastavi ondje gdje je stao njezin muž. - Pričajte nam o sebi, gospodine Harrison.

- Molim vas, zovite me Cole, gospođo Britton - uljudno je rekao.

- Pričaj nam o sebi, Cole - ispravila se, no Cole je primijetio da ona nije njemu rekla da joj se može obraćati nekako drukčije osim s “gospođo Britton”,

Cole je namjerno počeo govoriti o sadašnjosti, a ne o prošlosti. Živim u Dallasu, ali puno putujem zbog posla. Zapravo, pola mjeseca sam u Dallasu, a pola na putu.

Nije se obazirala na to, nego ga je prodorno gledala iznad naočala i otvoreno pitala: - Ideš li u crkvu nedjeljom?

- Ne, ne idem - odgovorio joj je bez oklijevanja ili žaljenja.

Razočarano se namrštila, ali bila je ustrajna. - Shvaćam.

A što je s tvojom obitelji?

- Ni oni ne idu u crkvu - odgovorio je s hladnom konačnošću.

Ona je izgledala potpuno zaprepašteno. - Pitala sam te za obitelj, a ne za to idu li u crkvu. - Odlomila je komad pogačice i namazala je s maslacem. - Hoćeš li nam ispričati nešto o svojoj prošlosti? - tiho mu je predložila. - Reci nam odakle si i ispričaj nam nešto o svojoj obitelji.

Taj prijedlog bio je tako nemoguć, tako odbojan da je Cole pokušao dobiti na vremenu uzimajući malo salate dok je gledao ljude za stolom: ljubazne ljude kojima je sasvim normalno bilo imati obiteljsku večeru nedjeljom, sjediti za sjajnim drvenim stolom, jesti noževima i vilicama iz istog kompleta dok im noge stoje na tepihu, a ne na prljavštini.

Pogledao je Dianu, koja je izgledala svježe i savršeno poput ruže, zatim u Addisona kojemu je najveće poniženje u životu sigurno bio gubitak teniske utakmice u country klubu i u Mary Foster, koja je suptilno utjelovljavala dostojanstvo i ljupkost i iskrenu dobrotu.

S njegove lijeve strane Dianin djed mirisao je na svjež sapun i “Old Spice”, umjesto na znoj. Preko puta njega, Dianina baka gledala ga je budnim, zeleno-smeđim očima, lagano podignutih obrva u očekivanju odgovora, dok joj je lice bilo uokvireno valovitom sijedom kosom, ošišanom u veselu i razumno kratku frizuru i naglašeno naočalama sa zlatnim okvirima koje su joj lijepo stajale. Izgledala je čestito i pristojno.

Coleu bi bilo lakše i draže opisati najšokantnije detalje svog najerotičnijeg spolnog odnosa nego reći joj istinu o svojem djetinjstvu i o svojemu porijeklu. Umjesto da joj uništi iluzije o privremenom zetu, odgovorio joj je na pitanja izbjegavajući potpunu istinu, čemu je uvijek pribjegavao: - Dolazim iz gradića u zapadnom Teksasu koji se zove Kingdom City. Imao sam dva starija brata koja su umrla i nekoliko bratića, koji su se s vremenom odselili i s kojima više nisam u kontaktu, osim s jednim. Moj jedini drugi živući rođak je moj ujak, o kojemu sam vam ranije govorio. Moj otac očekivao je da ostanem na ranču i radim ondje. Cal je vjerovao da sam dovoljno pametan da

završim studij i gnjavio me s tim dok i sam nisam povjerovao. Diana će mu se jako svidjeti. Jedva čekam da se upoznaju sljedeći tjedan.

- I ja jedva čekam da se upoznamo - ubacila se Diana, ali primijetila je njegovu iznenadnu hladnoću, suzdržanu nevoljkost u Coleovom držanju kad je morao odgovarati na pitanja o svojoj prošlosti te se sjetila da je i onda davno bio uznemirujuće neodređen kad je pokušavala saznati više o njemu.

- Moj ujak živi zapadno od Kingdom Cityja, koji je udaljen otprilike dvjesto devedeset kilometara od San Larose. Nije u brdovitom području, ali je priroda prekrasna i netaknuta. - Cole je zastao i stavio u usta komad pačetine.

- San Larosa - rekla je Rose Britton svojoj kćeri. - Niste li ondje stali kad ste ti i Robert vodili cure na prvo kampiranje u Yellowstone?

- To je popularno mjesto za kampere - rekao je Cole, silno želeći promijeniti temu. - Iako je većina tog područja zapravo prikladnija za iskusne planinare i kampere.

Iz nekoga razloga, na to se cijela obitelj nasmijala.

- Nismo baš bili “iskusni” - objasnila je gospođa Foster. - Corey i ja smo kampirale nekoliko puta, a Robert je bio u izviđačima. Njegovo jedino drugo iskustvo s kampiranjem bilo je pohađanje teniskog kampa u Scottsdaleu. Ali cure i ja smo mislile da će biti zabavno, pa smo krenuli na trotjedno putovanje, uvjereni da znamo sve što trebamo znati o životu u prirodi.

Coleu je bilo teško zamisliti Dianu kao revnu kampericu kad je, čak i kao četrnaestogodišnjakinja, izgledala vrlo izbirljivo u vezi sa svim: od bijelih tenisica do kratkih, uredno oblikovanih noktiju. Nekako te ne mogu zamisliti kao osobu koja želi živjeti u prirodi, čak ni dok si bila mlađa.

- Bilo nam je odlično. Jako mi se svidjelo - slagala je Diana, ozbiljnog izraza lica.

To mu baš nije zvučalo istinito, a onda se kao kroz maglu nečega sjetio. - Nismo li jednom u konjušnici Haywardovih razgovarali o stvarima koje najviše ne volimo?

Budući da je Diana tada bila toliko silno zaljubljena u njega, svaki njihov razgovor činio joj se strašno značajnim te je gotovo odmah shvatila na što misli. Iznenađena što se on toga sjećao, iskoristila je neočekivanu priliku za bezbrižno ćaskanje. - Jesmo li? - pitala je izgledajući nevino i zbunjeno, a potom je u usta stavila komad pečenog krumpira.

Cole se nije dao zavarati. - Znaš da jesmo - uzvratio joj je i opušteno se nasmiješio. - Dvije stvari koje najviše nisi voljela bili su prljavština i kampiranje.

- Ne, nego zmije i kampiranje - ispravila ga je Diana, a oči su joj veselo zaiskrile. - Prljavština je bila na trećem mjestu. - Pogledala je Corey i u šali rekla: - Svejedno, jako smo se dobro organizirali i pripremili na sve mogućnosti, zar ne?

Corey je odmah shvatila što Diana želi od nje te je smjesta poslušala, silno želeći pomoći Diani da stvori vedrije ozračje za stolom. - Naš otac htio je da putovanje bude zajednički obiteljski pothvat, pa smo prije putovanja svi dobili neki zadatak. Tata je bio zadužen za prijevoz i financije; mama je bila zadužena za hranu i piće; Diana je bila zadužena za priručnike o sigurnosti i zaštitnu opremu, a ja sam bila zadužena za prvu pomoć i fotografiranje. I obje smo trebale uza sebe imati stvari koje smo smatrale potrebnima za udobnost i sigurnost. Mislila sam kako su flasteri i krema za sunčanje bili dovoljni za prvu pomoć, pa sam počela čitati o fotografiranju divljih životinja, ali Diana je imala mnogo drukčiji pristup spremnosti.

Tjednima prije polaska, počela je proučavati “Kamperski vodič za preživljavanje u divljini” i “Kamperov prijatelj”.

- I - uz smijeh je naglasila Diana - kataloge “L. L. Beana”, iz kojih sam odabrala i naručila sve što sam smatrala neophodnim za Corey i mene.

Cole ju je pogledao čim je progovorila, a Corey je primijetila kako mu smiješak postaje srdačniji prije nego što je ponovno pogledao Corey, koja je nastavila: - Dan prije nego što smo krenuli, tata je otišao po kamp-kućicu koju je unajmio, a Diana i ja smo počele donositi dolje naše “osobne potrepštine” koje je ona spremala na tavan kako su stizale. Onda smo pak počele donositi i “najbitnije stvari za sigurnost kampera”, koje su bile preporučene u vodičima, a potom i stvari za prvu pomoć.

Baka se uključila u priču sa smiješkom na licu. - Cure su barem petnaest puta išle gore-dolje da sve donesu - rekla je Coleu.

- I onda je - dodao je djed uz smijeh - Robert morao zakvačiti prikolicu na kamp-kućicu kako bi sve stalo. Problem je bio u tome nastavio je, a ramena su mu se počela tresti od smijeha - što Robert nikada nije vozio ništa duže od tatinog Cadillaca u pedesetima. Kad je izlazio s prilaza, prikolicom je srušio poštanski sandučić i počeo ga vući ulicom...

- Henry i ja tako smo se jako smijali da smo jedva uspjeli pokupiti poštu koja je padala za njima.

Coleu je ova priča bila toliko zabavna, kao i ove dodatne informacije o Dianinoj prošlosti da je zaboravio da se nalazi na neprijateljskom terenu. - Što je Diana ponijela da je zauzelo toliko prostora? - pitao je, ali Corey je oklijevala.

- Hajde, reci mu - rekla joj je Diana i pogledala ju sa smiješkom u očima. - On je sada dio obitelji, pa teoretski ima pravo znati.

- Nisu to sve bile samo Dianine stvari, bilo je i mojih - odano je naglasila Corey prije nego što je nastavila. - Da nije planirala za obje, ja bih na trotjedno putovanje otišla s poderanom vrećom za spavanje, s nekoliko pari kratkih hlačica i majica, s opremom za fotoaparat, dvadeset rola filma i kojim flasterom. I to je sve. Ali - nastavila je Diana je posve drukčije doživljavala što nam je sve potrebno kako bismo kampirali udobno i sigurno. Naručila nam je bijeli šator s crveno-bijelo-plavim rubom te je uskladila vreće za spavanje, odjeću pa čak i lampe i baterije s tim obrubom. Dianina oprema bila je plava, a moja crvena. Imali smo čak i crvene, bijele i plave plastične boce s losionom, aspirinom i svime.

Kako joj je bilo nelagodno zbog toga što je ismijala Dianino pripremanje za kampiranje, Corey je zastala i natočila si još ledenog čaja.

- Zaboravila si spomenuti repelente - uz smijeh je rekla Diana. Kako bismo bili sigurni, ponijela sam po desetak komada od svakoga: sredstvo protiv komaraca, sredstvo protiv osa, protiv gmižućih kukaca i protiv letećih kukaca. Imala sam i nekoliko velikih kutija s repelentom protiv zmija, koje sam marljivo nanosila oko našeg šatora svaki put kad bismo ga postavili na novom mjestu.

- Repelent protiv zmija? - pitao je Cole Dianu i prigušio smijeh. Kako vam se svidio Yellowstone?

- Ovisi o tome koga pitaš - ironično je rekla Diana, a ostatak obitelji prasnuo je u smijeh. - Gospođa Foster obrisala je oči i rekla: Prvog dana smo svi išli planinariti. Corey je uslikala brdske koze, a ja sam napravila krasne crteže. Diana je dobila osip, a Robert napad alergije.

- Ali po noći je bilo zabavno - usprotivila se Corey. - Kuhali smo vani, pekli sljezove kolačiće i pjevali.

- A nakon što smo legli, rakuni su opustošili naše kante za smeće, dok su medvjedi čekali priliku da nas pojedu - dodala je Diana kad je odrezala komad pačetine. - Mislim da u krugu od petnaest kilometara oko našeg šatora nije bilo rakuna koji je otišao gladan spavati dok smo mi bili ondje.

- Kad malo bolje razmislim - rekla je Corey s nepokolebljivim smiješkom - mislim da je to bio vrlo jednostran odmor. Dok sam ja šetala šumom, nesvjesna svega osim toga da želim napraviti savršen snimak, Diana je iza mene vukla kutiju s prvom pomoći i u priručniku čitala o mogućim opasnostima koje nastanu kad iznenadite losa u sezoni parenja, kao i o tome što treba učiniti ako naiđete na neprijateljski nastrojenog medvjeda.

- Imaš sreće da je to radila - istaknula je Mary Foster i malo se uozbiljila.

- To je istina - rekla je Corey Coleu. - Znaš, na dan kad smo trebali ići kući, ja sam se iskrala iz kampa s fotoaparatom i stativom prije zore, što je bilo izričito protiv tatine naredbe da nitko ne smije sam izlaziti iz kampa. Stvar je bila u tome da sam se htjela prijaviti na jedno natjecanje u fotografiji u kategoriji “Mladi/priroda”, ali nisam imala nijednu snimku koju sam smatrala iznimnom. Onda sam posljednjeg dana u Yellowstoneu vidjela nešto za što sam znala da će biti pobjednički snimak. Bili smo udaljeni oko dva i pol kilometra od kampa kad sam primijetila nekoliko losova kako prelaze potok u blizini vodopada koji je tekao iz strmog pošumljenog brda. Znala sam da imam priliku osvojiti to natjecanje ako uspijem uslikati taj prizor dok sunce stoji iznad brda u pozadini. Pitala sam tatu da ide sa mnom, ali njegova alergija je bila toliko jaka da je rekao da će losovi čuti kako on kiše i kašlje i da će pobjeći prije nego što se približimo dovoljno blizu da ih uslikam. Pa sam onda odlučila ići sama.

- Nisi pitala majku da ide s tobom? - pitao je Cole.

- Mama je cijelu večer kuhala i pakirala stvari i rekla je da je iscrpljena.

- A Diana?

- Nisam imala srca pitati Dianu. Bila je prekrivena osipom, opeklinama od sunca i kalaminskim losionom. Osim toga, dan prije uganula je gležanj. Uglavnom, čula je kako se prije zore iskradam iz šatora te mi je počela nabrajati što se sve loše može dogoditi jednom neiskusnom kamperu samom u divljini, ali ja sam svejedno krenula, i to samo sa svjetiljkom i fotografskom opremom.

- Nekoliko minuta poslije, čula sam kako se nešto probija kroz drveće iza mene i osjetila sam kalaminski losion, pa sam mislila da to mora biti Diana. I bila je: šepala je stazom dok joj je zglob bio zamotan u elastičan zavoj i nosila u jednoj ruci svoju pouzdanu kutiju s prvom pomoći, a u drugoj plavu svjetiljku. Kakvo je to jutro bilo prisjetila se Corey uz smiješak na licu. - Kad smo došle do mjesta koje sam odabrala, shvatila sam da s te strane potoka svjetlo neće biti

dobro pa smo morale pronaći plitki dio potoka da ga prijeđemo, šumom doći na drugu stranu brda iznad vodopada i onda se spustiti. Jesi li uspjela uslikati losove u zoru?

- Ne, umjesto toga sam se izgubila. Svjetlo i dalje nije bilo dobro i nisam znala da smo došle na obalu drugog potoka u blizini drugog brda, pa sam postavila stativ i namjestila teleobjektiv. Nebo je postajalo žarko ružičasto i još nije bilo losova, pa sam Dianu ostavila s fotoaparatom u slučaju da se losovi pojave, a ja sam otišla malo dalje na rub čistine. Spustila sam se na ruke i koljena, kako ne bih bila u razini losovih očiju te sam otpuzala iz šume na obalu, čekajući da mi se oči prilagode na ružičasto svjetlo koje se reflektiralo na vodi. S obzirom na položaj sunca, nisam mogla vidjeti vodopad, pa sam sjela i iz džepa izvadila vrećicu s preostalim sljezovim kolačićima koje sam ponijela za doručak. I onda sam ga ugledala: izlazio je iz vode i išao ravno prema meni.

- Los? - pitao je Cole i tanjur s pogačicama dodao Dianinu djedu.

- Ne, medvjed. Bio je prilično mlad, nekoliko centimetara niži od mene, što nisam shvatila jer je trčao na sve četiri. Mislila sam da će me napasti pa sam skočila na sve četiri, ali prije nego što sam uspjela ustati, on je već stigao. Zavrištala sam, a on je stao te smo zurili jedno u drugo, oči u oči, oboje zatečeni i uplašeni. On se podigao na stražnje noge, a ja sam skočila na svoje noge i bacila sljezove kolačiće na njega; onda sam potrčala u jednom smjeru najbrže što sam mogla, a on je pobjegao u drugom smjeru.

- Najgore od svega - rekla je uz smijeh - bilo je to što smo shvatile da smo se izgubile kad smo krenule natrag. Što smo dalje hodale, to smo se više gubile. Diana je stalno govorila da u njezinim knjigama o sigurnosti kampera piše da moramo ostati najednom mjestu, ali ja ju nisam slušala, dok se ona napokon nije počela pretvarati da više ne može hodati zbog uganutog zgloba. Kad je pala noć, upotrijebila je šibice iz svoje kutije za prvu pomoć i zapalila vatru kako bi nas lakše pronašli.

- Ja sam zaboravila promijeniti bateriju na svojoj svjetiljki pa se ona ugasila prije nego što sam čula zavijanje vukova. Diana mi nije dala svoju svjetiljku, iako je imala novu bateriju. Rekla mi je da nam je potrebna kako bismo dali znak avionima ako budu letjeli u blizini i znala sam da je u pravu. I onda sam napravila veću vatru kako bismo imale više svjetla, ali svaki put kad sam čula zavijanje, bila sam sve histeričnija - priznala je Corey i otpila gutljaj ledenog čaja. - Tako sam se jako tresla da gotovo nisam mogla govoriti i morala sam sakriti lice kako Diana ne bi vidjela da plačem. Osjećala sam se kao budala, osobito zbog toga što sam zadirkivala Dianu jer se boji zmija i

jer je dobila osip i jer je svuda vukla tu kutiju s prvom pomoći, a ja sam sada plakala kao beba dok se ona smireno pozabavila praktičnim pitanjima preživljavanja. Ja se uopće nisam obazirala na priručnike o kampiranju, ali Diana ih je pročitala od korice do korice i zato me uspjela nasmijati s pričom o vukovima. Napokon smo zaspale pokraj vatre. Čak ni kad su nas sutradan ujutro spasili, nikada me nije zadirkivala zbog toga što sam bila tako glupa. Zapravo, do sada nikada nismo ni spominjale te imaginarne vukove.

Kad Corey nije izgledala kao da će pojasniti posljednju rečenicu, Cole je rekao: - Imaginarni vukovi? Ne razumijem.

- Očito ni ti nisi pročitao “Priručnik o kampiranju Yellowstoneu” - priopćila mu je i zarazno se nasmiješila.

u

- Znaš, u tom dijelu Yellowstonea tada nije bilo vukova. Služba parka potjerala ih je u udaljeni dio parka, daleko od kampera. Te smo vukove čuli.

Coleu se to činilo doslovno nemoguće, kao i protivno filozofiji o divljim životinjama u nacionalnim parkovima. - Želiš li reći da su odgovorni ljudi iz parka stjerali sve vukove na jedan veliki prostor i onda ih ogradili? - pogledao je Dianu da mu odgovori, ali ona je bila zaokupljena diranjem uzorka na ručki noža.

- Ne, naravno da ne! - pojasnila je Corey. - Odbor za divlje životinje shvatio je da su vukovi izvan kontrole u Yellowstoneu jer je prirodni predator vukova, crni ocelot, ondje gotovo izumro, pa su ga morali uvesti iz Kalifornije. Oceloti su ganjali vukove i otjerali ih daleko u planine.

Diana je osjetila kako ju Cole gleda, a kad više nije mogla izbjegavati njegov pogled, napokon je podigla pogled s pribora za jelo i vidjela po njegovom izrazu lica da mu je sve jasno. - Vrlo dobro objašnjenje - ironično je rekao.

- I ja sam tako mislila - rekla je Diana i prigušila smijeh.

Corey je prvo pogledala jedno, a onda drugo, razmišljajući o objašnjenju koje je tada prihvatila bez ikakvih sumnji. Sada, kada ga je ponovila naglas, i njoj je zvučalo vrlo čudno. - Diana - sumnjičavo je rekla - to je bila čista laž, zar ne?

- Velika izmišljotina! - povikao je Henry Britton. - Čudi me da si povjerovala, moja Corey.

Cole je osobno Dianino rješenje smatrao genijalnim, ali kao novi i privremeni član obitelji, nije osjećao da ima pravo izreći drukčije mišljenje. Umjesto toga, zaključio je: - Znači, same ste provele jednu užasnu noć i na kraju se nisi prijavila na natjecanje iz fotografije?

- Naprotiv, osvojila sam drugo mjesto u kategoriji “Spontane fotografije” - priopćila mu je Corey sa smiješkom na licu.

- Čestitam - rekao je Cole.

- Nemoj meni čestitati - ironično mu je uzvratila. - Ja ih nisam snimila, nego sam bila na njima.

- Tko ih je snimio?

- Diana. Kad sam ugledala medvjeda i pokušala stati na sve četiri, Diana je mislila da sam vidjela losove i da se pokušavam izmaknuti da ne budem na slici pa je pritisnula gumb na fotoaparatu koji sam joj rekla da pritisne, a fotoaparat je počeo slikati u brzoj sekvenci. Kad smo se vratile, ja sam htjela baciti film, ali Diana mi iz fore nije dopustila. Kad je film razvijen, izabrala je tri slike, kako se zahtijevalo u natječaju i poslala ih.

- Da - podsjetila se Mary Foster sa smiješkom na licu - a u časopisu “National Geographic” čak su upotrijebili i podnaslove koje je Diana poslala zajedno s fotografijama.

- Koji su to bili podnaslovi? - pitao je Cole.

- Na prvoj fotografiji bio je prvi susret medvjeda i mene, licem u lice. Oboje smo čučali na sve četiri i zurili jedno u drugo, zatečeni i preplašeni. - Corey se nasmijala. - Ispod te fotografije, Diana je napisala “Priprema...” Na drugoj fotografiji bili smo medvjed i ja na nogama, spremni za bijeg. Diana je ispod te fotografije napisala “Pozor...” Posljednja fotografija bila je najsmješnija, jer smo oboje bježali kao muhe bez glave, svatko u svojem smjeru. Diana je ispod te napisala “Kreni!”.

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE Diana i Corey su svojom pričom s kampiranja stvorile ugodno ozračje, a kad je desert bio pri kraju, svaka osoba za stolom postala je predmetom neke zabavne i ponekad poučne anegdote, uključujući i Spencera Addisona. A negdje na sredini večere, Colea su počeli doživljavati kao dobrodošlu publiku, a ne kao nepovjerljivog uljeza.

Posljednja priča bila je o bijesnom odgovoru Rose Britton jednoj ljubiteljici šoa Oprah Winfrey, koja je ushićeno govorila kako bi voljela biti udana za Henryja. Na kraju dobronamjernog smijeha koji je popratio tu priču, Mary Foster pogledala je Colea sa smiješkom na licu. - Bojim se da si otkrio naše najmračnije obiteljske tajne - rekla mu je.

- Neću ih nikome reći - uvjerio ju je Cole i uzvratio joj smiješak, ali u sebi je turobno pomislio kakve su “mračne tajne” njegove obitelji u usporedbi s ovima. No, bio je zahvalan i iznenađen što je večera tako dobro prošla, što njega nisu više ništa ispitivali i što je izgledalo kao da su ga svi prihvatili kao novog obiteljskog prijatelja.

Svi osim Addisona.

Addison nije bio neutralan. Colea su svi instinkti upozoravali na to da se Addison čvrsto protivi Dianinu braku. On to nije izravno pokazao. Addison je bio predobro odgojen da bi uznemirio ženinu obitelj nekom neugodnom hladnoćom za stolom. Cole je iz iskustva znao da ljudi poput Addisona uvijek staju na stranu sebi sličnih, bez obzira na to koliko glupi, ograničeni ili zli bili njihovi društveno istaknuti prijatelji. Zbog svojega porijekla i odgoja, Addison je već bio prirodni Coleov neprijatelj u svakoj situaciji u kojoj bi se Cole našao protiv nekog drugog člana “povlaštenog društvenog sloja”. To mu je bilo jasno. Cole je u poslu neprijatelje poput Addis ona uvijek razotkrio, doveo bi ih pred gotov čin, kada više ne bi mogli sakriti svoje osjećaje i namjere, unatoč gotovo neprobojnih slojeva društvenih normi i običaja. Cole je to činio zato što im je tako bilo neugodno, osjećali bi se izloženo i zbunjeno, a tako bi svaka bitka nadmudrivanja postala ravnopravnija.

U ovom slučaju, Cole nije vidio zašto bi natjerao Addisona da iz pasivnog suprotstavljanja postane otvoreno neprijateljski nastrojen.

Diana se već udala za njega, a Cole je iz nekog razloga znao da ona neće odustati od sporazuma koji su sklopili.

Dok ju je gledao kako razgovara s Corey, Cole je shvatio da joj vjeruje.

Vjerovao joj je, a ta spoznaja bila je strašno uznemirujuća. A onda ju je zamislio kako za Corey stupa u šumi, s kutijom za prvu pomoć i zavijenim gležnjem, te se njegova zabrinutost pretvorila u veselje.

Unatoč harmoniji i veselju koji su vladali pozdravljanje u predvorju bilo je razumljivo čudno.

za

večerom,

Mladenci su inače iz mladenkinog doma odlazili zasuti rižom, dok su im obitelj i prijatelji izvikivali lijepe želje. Budući da je to bilo neprikladno, Dianina obitelj pokušala je improvizirati, a Coleu je to bilo jednako dražesno kao i sama obitelj.

Dianina majka pružila je ruku svojemu novomu zetu i onda nelagodno rekla: - Bilo je lijepo upoznati te nakon svih ovih godina, Cole. Hoćemo li te vidjeti ponovno?

- Svakako.

Djed se rukovao s njim. - Dobro došao u... Ovdje si uvijek dobrodošao.

- Hvala.

Spence Addison nije se pretvarao da je ovo neka značajna prigoda, ali djelovao je više veselo nego neprijateljski nastrojeno. - Nisam znao da Diana mrzi prljavštinu i zmije. Što si napravio s onom velikom crnom poljaricom koja je živjela u konjušnici Haywardovih?

Jedva dočekavši priliku da pokaže Spenceu kako je Cole i tada bio dobar, Diana je odgovorila prije nego što je Cole uspio doći do riječi: Cole ju je istrenirao da ode kad ja dođem tako da se ne bojim.

- Stvarno? - pitao je Spence Colea, zamišljeno podigavši obrve, izazivajući Colea dok se rukovao s njim. - Kako si to uspio?

- Doveo sam crnog ocelota da ju otjera u krovne grede - našalio se Cole.

- Lagao si mi? - uz smijeh je pitala Diana. Corey je zagrlila Colea.

Baka mu je dala desetak komada keksa i štrucu svježe pečenog kruha.

TRIDESET OSMO POGLAVLJE Nelagoda iz predvorja postala je još veća u autu dok se Diana pitala kako da se ona i Cole pozdrave na neki prikladan i vedar način, ako je to moguće. Cole se odjavio iz Balmorala kad su odlazili, prtljaga mu je bila u njezinom prtljažniku, a njegovi piloti čekali su da im on javi kad kreću.

Ako lokalne televizijske postaje već nisu prikazale kako joj Cole poklanja ogrlicu, priča i slike sigurno će se pojaviti u novinama u ponedjeljak ujutro, a priopćenje o njihovom braku morat će uslijediti ubrzo nakon toga. U tom iscrpljenom stanju, Diani se neposredna budućnost činila opasnom i silovitom.

Na kontrolnoj ploči pisalo je 19:15, a pomisao na to da će morati biti sama u stanu i da neće raditi ništa osim razmišljati o sutrašnjim telefonskim pozivima, komentarima i pogledima prijatelja, suradnika, zaposlenika i novinara bila je depresivna i poražavajuća.

Skrenula je u Ulicu San Felipe i odlučila pozvati Colea u stan na piće. Vjerojatno postoji još mnogo pojedinosti o kojima moraju razgovarati.

Cole je sjedio pokraj nje i gledao kako joj izraz lica postaje zamišljen, zatim turoban i zatim nesretan te je pogodio što stoji iza toga. - Hoćeš li me pozvati na piće? - predložio joj je. Ona se zatečeno nasmijala. - Baš sam namjeravala to učiniti.

Dianin stan u neboderu imao je ostakljene zidove s lijepim pogledom na grad, a prostrana unutrašnjost očito je bila djelo nekog dobrog dizajnera interijera. Prozračne bijele zavjese s divnim vrpcama i kratkim zastorom bile su usklađene s debelim bijelim tepihom i privlačnim bijelim sofama i stolicama. Aranžmani od svilenog cvijeća i ukrasni jastučići bili su u ljubičastim, svjetlozelenim i bijelim tonovima. Cole je prvi put pomislio da je njezin apartman luksuzan i lijepo uređen, ali sada je primijetio da mu nedostaje bogatstvo obiteljskih detalja koji su bili toliko očiti u kući u River Oaksu i to ga je iznenadilo.

Na stolu pokraj sofe zvonio joj je pager, a svjetlo na telefonskoj sekretarici je svijetlilo. Odmah je uzela pager. - Smjesti se - rekla je, u jednoj ruci držeći telefon, a u drugoj pager. - Imam poziv od Cindy Bertrillo, koja je odgovorna za odnose s javnošću - objasnila mu je.

- Mogu nam ja natočiti piće - predložio je Cole.

Ona mu se zahvalno nasmiješila dok je slušala kako u slušalici zvoni telefon. Nagnula je glavu udesno i rekla: - U kuhinjskom otoku nalazi se ormarić s pićem. Ja ću čistu Coca-Colu, molim te. - Cindy se nije javljala te je ona poklopila slušalicu i pritisnula gumb da čuje poruke na telefonskoj sekretarici.

Imala je jedanaest poruka, od kojih je deset bilo od prijatelja i poznanika koje je zanimalo što je bilo s Coleom Harrisonom.

Posljednjih nekoliko poziva odnosilo se na vijesti u 18 sati, na kojima je bilo prikazano kako joj Cole Harrison poklanja ogrlicu vrijednu četrdeset tisuća dolara. Te je poruke preskočila čim je shvatila o čemu se radi.

Posljednji poziv bio je od Cindy Bertrillo, koja ju je nazvala prije dvadeset minuta: - Diana, ovdje Cindy. Upravo sam se vratila iz posjeta sestri u Austinu i na telefonskoj sekretarici čula neke vrlo čudne poruke od medija. Pokušala sam te dobiti kod kuće, ali tamo su mi rekli da ideš u stan. Moram ti dati priopćenje za medije o novom priboru za izradu ukrasa za praznike koje ćemo uskoro staviti u prodaju, pa ću doći do tebe i osobno ti reći o kakvim je porukama riječ. Nisam ništa rekla tvojoj obitelji - dodala je uz prigušeni smiješak - ali moraš čuti što se priča! Ako ne budeš u stanu, ostavit ću priopćenje portiru. Bok! Zvono na vratima oglasilo se prije nego što je Diana uspjela dotaknuti gumb za premotavanje i Diana se pripremila na ono što dolazi. Cindy i ona išle su skupa kad god je Diana gostovala na televiziji ili radiju i njihova veza nije bila samo poslovna: tijekom godina postale su prijateljice. Cindy je jako dobro znala da je Diana bila zaručena za Dana dvije godine; također je znala imena većine muškaraca s kojima je Diana izlazila prije njega, a Cole Harrison nije bio među njima.

Cindy je uletjela poput svježeg povjetarca, osunčana, nasmiješena, isijavajući neiscrpnu energiju. - Pokretači glasina nadmašili su sami sebe - veselo je izjavila, stavljajući sunčane naočale na glavu te je s Dianom došla do sofe. Diana je bila prenapeta da sjedne, a Cindy je očito bila preuzbuđena da sjedne, pa su stajale pokraj stolića kad je Cindy počela objavljivati svoje vijesti: - Nećeš vjerovati! Što si napravila jučer: plesala s Coleom Harrisonom ili si mu se samo nasmiješila?

- Da - slabašno je rekla Diana, ne mogavši skupiti hrabrost da joj priopći vijesti prije nego što je bilo neophodno. - Mislim, i jedno i drugo.

- Čekaj samo da čuješ što su mediji izvukli iz toga! - rekla je i prigušila smijeh kako bi mogla nastaviti. - Urednik poslovnih vijesti u “Chronicleu”, novinar “Associated Pressa” i producent “Financial News Networka” ostavili su mi poruke na sekretarici tražeći potvrdu glasine da se “Foster Enterprises” želi spojiti s “Unified Industriesom”! - Zabacila je ruke u nevjerici i nasmijala se. - To je jednako apsurdno kao da se zlatna ribica želi spojiti s morskim psom!

Vidjela je kako Diana pogledava prema kuhinji. - Čekaj, nisi još čula najbolji dio - rekla je. Diana je ponovno obratila pozornost na nju, a Cindy je uz smijeh izjavila: - Neka žena, koja se predstavila kao ti, nazvala je CNN i Maxine Messenger i rekla da se upravo udala za Colea Harrisona! Možeš li vjerovati?

- Ne - iskreno je priznala Diana. - Još ne.

- Producent sa CNN-a je rekao da je ta žena zvučala kao da bi mogla biti pijana. Osim toga, sve četiri naše lokalne radio stanice žele istinitu priču. Što da im kažem kad ih nazovem?

S vrata, Cole je s veselim divljenjem gledao kako Dianine porculanske obraze boji lijepa ružičasta boja koja je postala još jača kad je Cindy upitala: - Da glasine o tvojem braku s Harrisonom nazovem “sulude” ili samo “smiješne”? Ili želiš malo blaži pristup?

Cindyina glava trgnula se prema vratima kad je čula duboki bariton kojim je jedan tamnokosi muškarac srdačno predložio, prinoseći čašu ustima: - Ja bih osobno želio blaži pristup.

Od šoka je zaboravila na manire. - Molim? Tko ste vi? Čaša se spustila i otkrila vrlo poznato lice. - Ja sam morski pas koji se sinoć oženio sa zlatnom ribicom - šaljivo je rekao.

Cindy je snuždeno sjela na naslon sofe. - Vješanje je preblaga kazna za mene - promrmljala je tihim, krotkim glasom.

Pribrala se i ustala kad je on došao do Diane i zagrlio ju oko struka. - Ja sam Cindy Bertrillo - ozbiljno je rekla i pružila ruku preko stola. - Bila sam voditeljica odjela za odnose s javnošću u kompaniji “Foster Enterprises”.

Cole je očekivao da će ju Diana oštro prekoriti, što bi on učinio u sličnim okolnostima, ali dok se on u tišini rukovao s agenticom za odnose s javnošću, nije bio posve ravnodušan prema njezinom očaju ni prema njezinom smislu za humor.

Diana i Cole proveli su nekoliko minuta govoreći Cindy o svojemu braku, nakon čega je ta agentica svoj poprilično velik talent usmjerila k rješavanju pitanja priopćenja za javnost. Ubrzo je postalo jasno da je za sve najbolje da se sutradan prijepodne obavi kratka konferencija za

medije. Iako agentica nije ništa rekla o tome, Cole je predosjetio da je sa stajališta osobe za odnose s javnošću bila oduševljena što se Diana oslobodila stigme Penworthovog napuštanja te se jako razvedrila kad je saznala da se Diana i Cole poznaju već godinama.

Kad je sastanak završio, Diana ju je ispratila. Potom je ušla u kuhinju, gdje si je Cole točio vodu iz slavine. - Gdje želiš prespavati noćas? - pitala ga je.

On ju je pogledao. - Koje su mi mogućnosti?

- Možeš prespavati ovdje - nevino je rekla Diana - ili u Balmoralu.

- Ovdje.

Kimnula je. - Onda možeš nazvati pilote i reći im da si promijenio plan. Donesi kovčeg, a ja ću ti pripremiti gostinsku sobu.

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE Iz nekog razloga, sjećanja na sinoćnji san pojavila su se u Dianinim mislima čim je počela mijenjati posteljinu u gostinskoj sobi. San je djelovao tako stvarno, a opet... Tako nestvarno. Onaj čudan, plutajući krevet, demonski ljubavnik zbog kojeg se ponašala onako kako nikada ne bi. Strastvene usne, nježne ruke... Nježno... Grubo.

Odmahnula je glavom i uzela jastučnicu, posramljena zbog svojih misli, ali dok je gurala jastuku jastučnicu, sjećanja su joj se ponovno vratila, negdje na rubu svijesti. Plava svjetla. Mala soba, nizak strop.

Puno pare ili dima zbog kojega je sve izgledalo sivo. Sivo.

Cole je iza nje tiho ušao u sobu, u desnoj ruci noseći crnu vreću s odijelom, a u lijevoj aktovku. - Mogu li...

Diana je prigušeno zavrištala i naglo se okrenula te je zgrabila svilenu bluzu kod srca, a onda se nasmijala. - Jao, to si ti.

On ju je zabrinuto gledao dok je stavljao aktovku pokraj kreveta. Koga si očekivala, Jacka Trbosjeka?

- Skoro - ironično je rekla, povukla prekrivač i preklopila mu kut.

- Jesi li nervozna zbog mene? - pitao je. Ona se okrenula i gledala kako polako skida sako, hipnotizirana neočekivanom intimnošću takvog običnog čina. - Naravno da nisam - neistinito mu je rekla. On ju je gledao u oči dok je stavljao sako na stolicu, otpustio kravatu i skinuo je. Jedan tjeskoban trenutak Diana je mislila da će se skinuti pred njom.

Na kutovima njegovih usana pojavio se znakovit osmijeh dok je otkapčao gornje dugme na bijeloj košulji. - Jesi, nervozna si zbog

mene.

Brzo je mislila kako da opravda svoju reakciju te je smislila tvrdnju koja je bila djelomično istinita. - Nema veze s tobom, stvarno.

Dok si vadio prtljagu iz auta, ja sam počela misliti na sinoćnji san. Bio je, ovaj... Jako... Slikovit. Na neki način. Djelovao je stvarno.

Otkopčao je drugo dugme na košulji, a u očima mu se pojavio čudan sjaj. - O kakvom snu je riječ?

- Sjećaš li se onog trilera “Rosemaryina beba”?

Cole je malo razmislio i sjetio se nečega o opsjednutosti demonima te je kimnuo. - Ženu u tom filmu drogiraju i prisiljavaju na seks s vragom.

Diana je kimnula i okrenula se, upalivši svjetiljku pokraj kreveta.

- Pa - pojasnila je kad je krenula prema vratima - sinoć sam ja bila ta žena.

Coleovi prsti su se ukočili na trećem dugmetu košulje.

Ne znajući da mu je uputila silovit verbalan udarac, izašla je iz sobe i okrenula se na vratima, držeći ruku na prekidaču za svjetlo. Kupaonica ti je ondje. Da ti donesem nešto prije nego što legnem?

- Može jedan veliki zavoj - sarkastično je rekao. Diana je razrogačila oči i brzo ga pogledala, od širokih ramena i bijele košulje do crnih hlača i crnih cipela. - Zašto?

- Za moj ego, Diana.

Dianin mozak se jednostavno isključio. Nije prepoznao vezu između onoga što čuje i logike. Kimnula je i izašla iz sobe. - Dobro, laku noć.

Kad je bila na sigurnom, iza vrata svoje sobe, Diana se automatski poput stroja počela spremati za spavanje. Pod tušem je u sebi nabrajala naslove svih članaka u zadnja tri broja časopisa “Beautiful Living”. Dok je sušila kosu, osjetila je poriv da se prisjeti imena svih učenika iz sedmog razreda. Dok je oblačila pidžamu, počela je pripremati popis darova za Božić.

Kad je prišla komodi da si namjesti alarm na radio-budilici, briznula je u plač.

Uzevši punu šaku maramica iz kutije koja je stajala pokraj kreveta, otišla je do sofe na drugom kraju sobe, bacila se na nju i pustila da poteku suze koje su se danima nagomilavale u njoj. Prvi put otkako je uzela “Enquirer” i pročitala da se Dan oženio, prepustila se samosažaljenju. Kupala se u njemu. Prekrivši lice rukama i maramicama, privila je koljena na prsa i njihala se amo-tamo, jecajući.

Sjetila se kako joj je Dan hvalio pamet i izgled, a tišinom kritizirao njezino tijelo i izvedbu u krevetu. - Gad - prošaputala je i počela još jače plakati.

Sjetila se godina koje je protratila pokušavajući prilagoditi svoj raspored njegovome, da bi se on onda oženio djetetom. - Čudovište! jecala je, njišući se amo-tamo.

Sjetila se svog suludog braka s Coleom Harrisonom i počela još jače plakati. - Luđakinja.

Sjetila se kako se na svojemu vjenčanju pijano njihala i naslonila pokušavajući u mislima preurediti nadstrešnicu te je zavapila. Glupača!

Sjetila se kako ju je Cole poput kavalira njegovao jutros dok je bila mamurna i dobronamjerno se smiješio dok joj je prepričavao pijane ludorije od prošle noći.

Sjetila se sna koji nije bio san, spavaće sobe u tonovima maglovito sive u privatnom mlažnjaku koji je jurio nebom i napokon sletio na pistu i prolazio pokraj plavih svjetala.

Sjetila se muškarca koji se pokušao oduprijeti njezinom glupom pokušaju zavođenja. Ali nije mu to uspjelo. Jasno joj je dao do znanja da seksualna i emocionalna intimnost nisu dio njihovog dogovora, a ona je pristala na to. I onda se prvom prilikom bacila na njega, a budući da je Cole uvijek bio ljubazan, prešao je preko svog osobnog protivljenja toj ideji i vodio ljubav s njom.

Ona mu je za njegovu dobrotu, brižnost i žrtvu uzvratila gorkom uvredom usporedivši njegovo vođenje ljubavi sa zastrašujućim prizorom iz filma “Rosemaryina beba”. On je bio tako ponosan i osjetljiv na razliku između njihovog porijekla da je sigurno bio dvostruko više uvrijeđen tim komentarom nego činjenicom da je ona zaboravila taj čin.

Zbog osjećaja krivnje, na oči joj je navrla nova bujica suza, a Diana je naslonila čelo na koljena, dok su joj ramena drhtala od sramote i tuge.

Plakala je dok ju glava nije zaboljela i dok napokon nije presušio izvor suza i žaljenja; potom je obrisala oči i ispuhala nos. Minute su brzo prolazile dok je zamišljeno zurila u sliku na zidu s druge strane sobe, razmišljajući o prošlosti i smišljajući nove planove za budućnost. Zaposlit će još osoblja u rukovodstvu, delegirati odgovornost i uzeti vremena za sebe. Počet će s dugačkim, opuštajućim odmorom u trajanju od nekih osam tjedana. Odlučila je da će otići u Grčku, na luksuzno krstarenje otocima, posjetiti prijatelje u Parizu, istražiti Rim, otići u Egipat. Možda će se upustiti u beznačajnu seksualnu avanturu. Ili u dvije. Po suvremenim kriterijima, gotovo da je bila opatica. Imala je pravo na sve to, i više od toga. Pazit će da ne prekrši dogovor s Coleom i ne osramoti ga.

Cole. Još je malo razmislila o toj situaciji, a potom je ustala sa sofe i odlučno prišla ormaru da uzme kućni ogrtač. Dugovala je Coleu najponizniju, najiskreniju ispriku.

Ramena naslonjenog na zid i stisnute vilice, Cole je slušao shrvane jecaje koji su dolazili iz susjedne sobe i kažnjavao se njezinim plačem. On je bio izopćenik, s gađenjem je pomislio Cole; vrag koji je uništio svakoga koga bi dodirnuo. On je bio Harrison; nije bio dostojan da bude u blizini pristojnih ljudi. Nije imao pravo misliti da može biti uspješniji od drugih Harrisona. Mogao je zaraditi novac, kupiti bolju odjeću, dotjerati se, riješiti se naglaska, ali nije se mogao riješiti prljavštine Kingdom Cityja, koja mu se zalijepila za dušu i bila zapisana u genima.

Mogao je sklopiti nagodbu s nizom drugih žena: nekom glumicom, konobaricom ili nekom ispraznom, hladnom pripadnicom visokog društva koja je bila jednako moralno i duhovno iskvarena kao i on. Diana Foster nije bila jedna od njih; ona je bila posebna. Iznimna.

Zamamna. Nedodirljiva.

Neodoljiva...

Nije imao prava približavati joj se sinoć, a kamoli uvjeriti ju da se uda za njega. Bio je prljavi gad koji si je dopustio da vodi ljubav s njom. Nije htio da se to dogodi. Uvjerio se da se to neće dogoditi.

Njegova uvjerenja i samokontrola trajali su manje od jednog prokletog dana! Rekao si je da će mu ona povrijediti ego. Nije imao pravo na ego kad je ona bila u pitanju.

Sjetio se njezinih postignuća i bio je tako vraški ponosan na nju da su ga prsa zaboljela. Okrenuo se kad je čuo tiho kucanje na vratima.

- Cole, možemo li malo razgovarati?

Rekao joj je da uđe, a ona je ušla u njegovu sobu u jednostavnom bijelom svilenom ogrtaču s tamnoplavim monogramom na džepu, držeći u ruci maramicu, a Cole je iznenada osjetio kako mu se osvetoljubivo budi dugo uspavana savjest. Prije dvadeset četiri sata, ušla je u hotel s ponosnim držanjem kraljice. Nakon jednog dana braka s Coleom Harrisonom, izgledala je poput shrvanog nahočeta.

Ako ostane u braku s njim, za godinu dana će vjerojatno izgledati jednako oronulo i beznadno kao njegova majka.

- Diana - rekao je, pazeći da mu glas bude bezizražajan.

Odmahnula je glavom da ga ušutka, a na svjetlu svjetiljke kosa joj je sjajila poput bakra. - Molim te, sjedni - rekla je drhtavim glasom i prišla k dva podstavljena naslonjača koja su stajala jedan pokraj drugoga, dok je između njih stajala stolna svjetiljka. - Moram ti nešto reći - rekla je, čekajući da on sjedne pokraj nje.

Pokušat će odustati od svega. - Mislim da znam što želiš reći rekao je, nagnuo se naprijed i naslonio laktove na koljena.

- Kao prvo, želim se ispričati zbog svog djetinjastog ponašanja u vezi s ovime. Bila sam smiješno zabrinuta oko toga što će drugi misliti i sramim se toga. Jako sam ponosna na to što sam se udala za tebe, a od sutra nitko neće imati razloga posumnjati u to.

Cole je zurio u njezino blijedo lice, a njegove tamne obrve od krajnje nevjerice su se namršteno spojile.

Gledala je u krilo i proučavala svoje sklopljene ruke; potom je podigla pogled i pogledala ga ravno u oči. - Sljedeće, želim ti reći da mi je jako žao zbog onoga što se sinoć dogodilo u avionu.

- Ne želim riskirati i preduboko kopati po objašnjenjima ironično je rekao - ali je li moguće da se sinoć to dogodilo zato što se privlačimo? Ja sam tebe vraški želio. A znam i da si ti željela mene. Iznenadan sjaj njegovog opuštenog osmijeha bio je gotovo jednako učinkovit kao i njegovo priznanje.

- Zapravo - tiho je rekao - iz provjerenog izvora znam da si me nekoć davno željela.

Ona je polako ustala, pa je i on to učinio. - Ne želim žaliti zbog toga što se sinoć dogodilo ni ispričati se za to - rekao je.

- Željeli smo jedno drugo. To je jednostavno. Zajedno ćemo provesti tjedan dana. U braku smo.

Diana je osjetila kako ju očarava taj raskošan bariton.

- Što je još važnije, sviđamo se jedno drugome i prijatelji smo.

Slažeš li se sa svime time?

- Da - rekla je, gledajući u njegovo turobno lice. - Što želiš predložiti?

- Želim predložiti da razmisliš o tome da imamo pravi medeni mjesec dok smo na ranču. Nemoj mi sada odgovoriti - rekao je. Razmisli o tome. Dobro? Diana je oklijevala. - Dobro.

- U tom slučaju - rekao je i bratski ju poljubio u čelo - predlažem ti da odeš odavde prije nego što te pokušam nagovoriti na još jedan veliki korak u tvojemu životu.

ČETRDESETO POGLAVLJE Cole je bio naviknuo na to da ga gledaju pripadnici oba spola kada bi ga prepoznali pri ulasku u neku poslovnu zgradu, ali nikada nije bio podvrgnut takvom izravnom promatranju kao kad je tog jutra stigao u “Foster Enterprises”. U nekoliko minuta postalo mu je jasno da je Diana imala mnogo slobodniju vezu sa svojim zaposlenicima nego on sa svojima, a također je bilo očito da su nju njezini zaposlenici voljeli više nego što zaposlenici inače vole svoje poslodavce. Osobito u njegovom slučaju.

Cole je bio naviknut na to da se drugi prema njemu odnose sa strahopoštovanjem, sa strahom, pa čak i s prikrivenim animozitetom, ali svi su se uvijek prema njemu odnosili s poštovanjem, no nikad s opuštenom srdačnošću, a kamoli s drskošću. Diana ga je upoznala sa svima u svim odjelima, a Cole je bio podvrgnut svakakvim komentarima: od oštrih upozorenja da mora paziti na Dianu do nasmiješenih primjedbi u razlici u njihovoj visini što je značilo da će on biti glava obitelji, i besramnih komentara o njegovim fizičkim atributima. Prvo je bio zapanjen, no poslije mu je to bilo zabavno.

Jedna vesela dvadesetogodišnjakinja u vizualnom odjelu pohvalila je njegovu kravatu, a jedan umjetnik u invalidskim kolicima pitao ga je koliko vježba dnevno da je u tako dobroj formi. Kad su izlazili iz odjela prodaje, jedna žena komentirala je nešto u vezi s njegovom gradom, a on je Dianu pogledao u nevjerici. - Što je ona to rekla? šapnuo joj je.

Diana je spustila svoje nasmiješeno lice. - Rekla je da imaš “dobro dupe”.

- I mislio sam da je to rekla. - Nakon jednog trenutka ju je pogledao. - Ona žena u zadnjem odjelu, koja je imala tintu na rukama, pohvalila mi je kravatu. Hvala ti što si mi ju posudila.

Tog jutra je shvatio da je jedina dodatna kravata koju je ponio bila crna, a ne tamnoplava, kao što je mislio. Diana je riješila problem odlaskom u svoju sobu iz koje je izašla s kutijom s kravatom. - Jako mi se svidjela kad sam ju ugledala - pojasnila je. - Pa sam ju kupila...

Nekome.

Cole je zbog njezine stanke pretpostavio da ju je kupila Penworthu, a iako je bila malo svjetlija od onih konzervativnih koje je inače nosio, bilo mu je drago da ju ima.

- To ti ne posuđujem, nego darujem - jednostavno je rekla Diana.

- I nisam ju kupila Danu. Kad mi se nešto svidi, kupim to da imam pri ruci.

Konferencija za medije bila je zakazana u Dianinu velikom uredu, gdje se već skupilo trideset novinara i fotografa. Diana je ispred vrata zastala i okrenula se, te je poravnala čvor na njegovoj kravati jednom običnom supružničkom gestom, no u njihovim neobičnim okolnostima to je bilo mnogo intimnije. - Savršeno - izjavila je.

Cole je smatrao da ona izgleda “savršeno” u svilenoj haljini boje limuna s elegantnim bijelim ovratnikom i širokim bi jelim manžetama, a hrabrim zadivljenim pogledom joj je to i dao do znanja.

Zbog tog neizrečenog komplimenta stegnula je prste dok ju je on držao za ruku kad je zakoračila naprijed i otvorila vrata svojeg bučnog, krcatog ureda.

Cole je prvo primijetio da se sprijeda, u blizini njezinog stola, nalaze Dianini baka i djed, njezina majka i Corey. Bio je to znak obiteljske solidarnosti koji je šokirao i dirnuo Colea dok je prilazio prednjem dijelu prostorije, a fotoaparati su bljeskali i kamere zujale.

Sljedeće što je primijetio bilo je to da je ozračje na ovoj konferenciji za medije puno drukčije od svih drugih kojima je prisustvovao. Nisu se vidjeli animozitet ni sumnja. Umjesto da su mu izvikivali teška pitanja s raznim aluzijama, šalili su se o tome kako je dugo bio neženja, a Dianu su zadirkivali o tome kako se žena ima pravo predomisliti, što je bio nevjerojatno profinjen način ignoriranja Penworthovog čina, a to je Colea istodobno i iznenadilo i oduševilo.

Diana je sve podnosila s nepokolebljivom spokojnošću, a smiješak joj ni u jednom trenutku nije iščeznuo s lica.

- Koliko dugo se poznajete? - netko je povikao.

- Upoznali smo se dok je Cole studirao - odgovorila je Diana, a Cindy im je predložila da naizmjence odgovaraju na pitanja.

- Kad je medeni mjesec?

- Krajem tjedna, kad oboje riješimo poslovne odgovorio je Cole, misleći na njihov posjet Calu.

obaveze

-

- Kamo idete?

Diana je otvorila usta da odgovori, ali Cole ju je preduhitrio. - Vi ste posljednji kojima bismo to rekli - odgovorio je s duhovitom srdačnošću, koja je bila posve suprotna neprijateljskom ugledu koji ga je pratio među novinarima.

Sve je teklo glatko do samog kraja, kad je Coleu jedan mršavi muškarac s naočalama, koji je sjedio u prvom redu, postavio

posljednje pitanje: - Gospodine Harrison, želite li komentirati glasine da Komisija za vrijednosne papire i burze priprema istragu zbog mogućih nepravilnosti u preuzimanju “Cushmana”?

Nije vidio, ali je osjetio da se Diana ukočila, a Colea je obuzeo gotovo nekontrolirani poriv da tog malog ljigavca izbaci kroz prozor.

Svi su se iznenadili, a najviše Cole, kad se upetljala Dianina baka, spremna na verbalnu borbu. - Mladiću - upozorila je četrdesetogodišnjeg novinara bijesnim glasom - vidim da s hranom u sebe unosite i umjetna gnojiva koja vam utječu na narav!

Svi u prostoriji prasnuli su u smijeh, a novinari su u tom ozračju počeli izlaziti iz Dianinog ureda. Coleova limuzina čekala je vani kako bi ga odvezla na aerodrom, tako da Cole može stići u svoj ured u Dallasu, gdje je za sat i pol imao jedan sastanak. Bio je bijesan na novinara i dirnut prisutnošću svoje privremene rodbine, te osobito činom Dianine bake. Pogledao je Fosterove i nije znao što da kaže.

Kako nije znao što da radi, nasmiješio se svima, a onda je spustio glavu i Dianu bratski poljubio u obraz. - Vidimo se u četvrtak.

Zatvorio je vrata za sobom, a Dianina obitelj ostala je sama u uredu. Prvi je progovorio Henry Britton. - Pitam se - rekao je i zamišljeno gledao u zatvorena vrata - kad se netko zadnji put zauzeo za tog dečka.

Corey je ostala da pomogne Diani vratiti namještaj u uredu na staro mjesto. Mislila je na Spenceove negativne komentare o Coleovom upitnom načinu poslovanja, kao i o zabrinjavajućem novinarskom pitanju u vezi SEC-ove 2 istrage.

Sa svjetloplavog tepiha podigla je omot od žvakaće gume i komad papira. Dok je Corey namještala četiri stolice na drugom kraju prostorije, Diana je prišla svojemu stolu, naslonila se na njega i gledala ju. - Corey?

Corey je podigla pogled i veselo se nasmiješila dok je pažljivo s police dizala jedan predmet od kristala Steuben, prekrasnog pauna, i vraćala ga na njegovo mjesto koje je bilo točno nasred malog konferencijskog stola. - Hmm? - Što nije u redu?

Corey je zakoračila unatrag da provjeri položaj pauna u odnosu na kristalnu zdjelu s bombonima te je zdjelu pomaknula pet centimetara ulijevo. - Sve je u redu. Zašto pitaš?

2

Securities and Exchange Commission - Komisija za vrijednosne papire i

burze

- Zato što sam ja sklona kompulzivnom organiziranju, znaš? Ti si hrčak koji voli nagomilavati stvari.

Corey je naglo okrenula glavu od staklenih bombona koje je baš namjeravala posložiti po oblicima te ju je pogledala. - Ma, zbog novinara se uvijek osjećam loše.

- Pogotovo - nagađala je Diana sa znakovitim osmijehom na licu - kad upućuju uvredljive aluzije tvom novom šurjaku.

- Pogotovo tada - priznala je Corey i uzdahnula. Nije mogla reći Diani da i Spence sumnja u Coleovo poštenje, ali morala ju je nekako upozoriti. - Spence je jučer rekao da je Cole stekao mnogo neprijatelja tijekom godina.

- Naravno da je - nezabrinuto je odgovorila Diana. - Neprijatelje nećeš steći jedino ako ni u čemu nisi uspješan.

To je imalo smisla, ali dok je gledala Dianu, Corey je bila najviše zadivljena sestrinom sposobnošću da u takvom trenutku bude smirena i razumna. Naslonjena na stol dok joj je svaka sjajna dlaka na glavi bila na svojemu mjestu, a vitka figura naglašena veselom svilenom haljinom, više je nalikovala na manekenku, nego na izvršnu direktoricu.

Utemeljila je uspješnu kompaniju i uspjela je voditi ju da ne izgubi ništa od svoje ženstvenosti ili ljudskosti.

Corey se nasmiješila i naglas rekla svoje misli. - Zbog tebe smo mi žene ponosne, seko - nježno je rekla, a onda je nestala veselo ju pozdravivši.

Kad je Corey otišla, Diana je sanjivo zurila u prazno, prisjećajući se nježnih, nezaboravnih stvari koje joj je sinoć rekao Cole te je mislila na medeni mjesec koji počinje u četvrtak. Kad se prenula iz tih misli i pogledala na sat, shvatila je da neće imati vremena nazvati Douga prije nego što završi sastanak produkcije. Nije htjela da za brak sazna preko medija; htjela mu je sama priopćiti novosti.

Kad se vratila sa sastanka, Doug je hodao amo-tamo u njezinu uredu, a sudeći po zlokobnom izrazu njegova lica, nije bio sretan zbog nje. Kao mjeru predostrožnosti, Diana je zatvorila vrata ureda, a čim je kvaka sjela na svoje mjesto, on je tihim, razjarenim glasom rekao: Od svih glupih, nerazumnih... Ne mogu vjerovati da si se udala za tog... Za tog ljigavca! Sišla si s uma! Pobogu, kako bih te prodrmao!

Diana ga je namjeravala urazumiti, ali bila je toliko uzrujana zbog toga kako je nazvao Colea, da je samo stala za svoj stol. U ljutitoj tišini je stajala ondje dok je Doug koračao amo-tamo ispred nje, rukama si

mrseći kosu kao da je pomahnitao. - Moraš ga se smjesta riješiti.

Danas. Izdaj priopćenje da te drogirao, učini bilo što, ali samo se makni od njega. On nije dostojan da bude u istoj prostoriji kao i ti.

Dostojan je jedino toga da čisti govna!

- Kakav si ti snob! - planula je Diana.

- Ako me snobom čini preziranje poslovnog mafijaša, onda jesam snob.

- Kako se usuđuješ to govoriti! - povikala je Diana. - Što si ti umišljaš, tko si?

Umjesto da ga smiri, njezina tvrdoglavost još ga je više razjarila.

Stavivši obje ruke na njezin radni stol, nagnuo se nad njega stisnutih zubi. - Ja sam tvoj prijatelj. Učini ovo za mene: riješi se tog kujinog sina!

- Posve si nerazuman.

Ponovno je počeo koračati. - Što da napravim da shvatiš? - Stao je i opet se okrenuo prema njoj. - Njegovi dani mešetarenja na burzi su gotovi! SEC će mu to onemogućiti, a to je tek početak. Završit će u zatvoru, gdje mu je i mjesto, zajedno s Ivanom Boeskyim i Michaleom Milkenom. I u Teksasu će mu svi okrenuti leđa. Na kraju će biti bivši zatvorenik bez prebijene pare!

Diana je bila potresena, ali uspjela je zvučati prilično smireno. Zašto to govoriš?

- Zato što je preuzimanje “Cushmana” bilo prljavo. On je varalica i manipulator. On je životinja!

- Reci mi zašto to govoriš. Daj mi jedan dokaz, a ne samo glasine.

- Ne mogu! - izustio je kroz stisnute zube.

- Onda, molim te - nježno je rekla i ispružila ruku prema njemu nemoj vjerovati glasinama. Vjeruj mojemu sudu. Budi sretan zbog mene.

Napokon se smirio, ali njegova iznenadna tuga bila je gora od bijesa. - Diana, zbog tebe bih se bacio pred kamion, ali ne mogu biti sretan zbog ovoga i neću ti moći pomoći ako ostaneš u braku s njim.

- Namjeravam ostati u braku s njim - rekla je s tihim uvjerenjem koje je iznenadilo i nju.

Problijedio je kao da ga je ošamarila. - Taj gad očito zna kako zavesti žene svih dobi, zar ne? Učinio je to čak i tebi. Natjerat će te na što god želi.

Diana je pretpostavila da Doug zna da su sve Dianine prijateljice tinejdžerice bile zaljubljene u Colea i nije htjela odgovoriti na te niske

udarce. Grlo joj se stegnulo kad je njezin dugogodiĹĄnji prijatelj ljutito krenuo prema vratima njezinog ureda.

- Doug? - rekla je, glasa napetog od boli. On se okrenuo, krutog izraza lica. - Da? - Zbogom - bolno je ĹĄapnula.

ČETRDESET PRVO POGLAVLJE Cole gotovo nije mogao vjerovati da je prošlo tek nekoliko dana otkako je izašao iz “Unifiedove” zgrade s izvršnim uredima. Oženio se Dianom Foster. Stvarno je to učinio. Nasmiješio se pri toj pomisli dok je prolazio pokraj zapanjene recepcionarke.

Tom osjećaju nestvarnosti doprinosio je i dojam kao da se sve promijenilo otkako je posljednji put bio ovdje. Kad se prije nekoliko trenutaka dovezao pred zgradu, uređena tratina iznenada ga je podsjetila na smaragdni baršun, a jezero na svjetlucave plave kristale.

Vozaču je rekao kako je dan jako lijep, a nebo neobično vedro, a iako se vozač smjesta složio s tim, bio je zatečen što je njegov inače šutljivi poslodavac posvetio jedan trenutak dokonom razgovoru.

Cole je znao da oni ne primjećuju da je okolina drukčija. Jer se oni nisu upravo oženili Dianom Foster. Nisu znali koliko je ona dražesna ili pak duhovita, ili hrabra i prekrasna. Njihove žene vjerojatno na kampiranje nikada nisu nosile repelent protiv zmija niti su plakale na vlastitom vjenčanju i onda im sjele u avionu u krilo i pričale viceve.

Njihove žene vjerojatno nikada nisu nosile haljinu od kraljevsko ljubičaste svile i šetale plesnom dvoranom poput kraljice, a potom se napile od šampanjca i nazvale CNN da im kažu za njihov brak...

Dok je Cole hodao pokraj boksova na putu prema svojemu uredu, upravo je završavao sastanak rukovoditelja. Desetak njegovih rukovoditelja izašlo je iz sale za sastanke, a među njima su bili i Dick Rowse i Gloria Quigley iz odnosa s javnošću te Allan Underwood, koji je bio potpredsjednik odjela za ljudske potencijale. Pogledali su ga s nesigurnim osmijehom na licu, a Allan Underwood je na kraju probio led. - Kakvo iznenađenje! - rekao je Coleu, a Cole je znao da misli na njegov brak s Dianom. Ostali su se odmah ubacili sa svojim komentarima.

- Čestitke, Cole!

- Super je!

- Prekrasna je!

- Nevjerojatna je!

Cole je bio bespomoćno dobre volje. - Znači svima vam se tako jako sviđa moja nova kravata?

- Molim? - zbunjeno je rekla Gloria.

- Moja kravata - rekao je Cole, ali nije baš mogao savladati osmijeh koji mu je podigao kutove usana i osvijetlio oči. - Svjetlija je nego one koje inače nosim.

- Mislila sam na tvoju novu... - Da? - Ženu.

- Aha, da - odgovorio je Cole i izgubio bitku s osmijehom. Ona mi je poklonila kravatu.

Okrenuo se i otišao u svoj ured.

Iza njega, rukovoditelji su se gledali razjapljenih usta. - Je li on bio ozbiljan u vezi s kravatom? - Underwood je pitao ostale.

Gloria je zakolutala očima. - Ne, to je bila šala!

- Cole se nikada ne šali - rekao je Dick Rowse.

- Sada se šali - rekla je Gloria i hodnikom odšetala do svojega ureda.

- Čestitam, gospodine Harrison - rekla je Coleova tajnica sa službenim osmijehom na licu kad je za njim došla u njegov ured, držeći notes u ruci. - Ja obožavam cijelu obitelj Foster - povjerila mu je Shirley Forbes.

- I ja - rekao je Cole, također sa smiješkom na licu, te je otvorio aktovku na stolu i iz nje počeo vaditi dokumente koje je nosio sa sobom. Kako više nije mogao misliti na Dianu, posvetio je pozornost hitnim poslovnim pitanjima. - Reci Johnu Nederlyju da ga želim vidjeti.

Shirley je kimnula. - Već je dvaput zvao i tražio da vas vidi.

- Čestitam na vjenčanju, Cole - rekao je Nederly kad je ulazio. Moja mi je žena javila te novosti prije sat vremena. Uzbuđena je što će jednog dana upoznati gospođicu Foster. Ona je njezina velika obožavateljica.

Cole je odmah prešao na stvar. - Zatvori vrata - kratko je rekao. Što se, kvragu, događa? - odlučno je pitao i naslonio se na stolicu, s iznimno nezadovoljnim izrazom lica proučavajući jednog od najdarovitijih studenata prava na Harvardu. - Jutros me jedan novinar tijekom konferencije za medije obavijestio da sam pod istragom Komisije za vrijednosne papire i burze.

Nederly je odmahnuo glavom. - Nisi.

Cole se prestao mrštiti, ali samo na trenutak.

- SEC je naredio Njujorškoj burzi da istraži “Cushmana” i to je prvi korak, a to se upravo odvija.

- Što poslije toga?

preuzimanje

- SEC odgovara izravno Kongresu, tako da oni mogu izvršiti nadzor, pa kad NYSE 3 donese odluku, SEC će ju razmotriti i donijeti svoju odluku.

- Ako budu smatrali da imaju dokaze za moguće nepravilnosti, pozvat će te na saslušanje pred upravnim sucem SEC-a. Ako te sudac SEC-a proglasi krivim, slučaj će predati saveznom sudu i vjerojatno ćeš morati svjedočiti pred porotom. Ne možemo znati za što će te pokušati optužiti: sigurno će to biti “manipuliranje dionicama”, kao i za “prevaru”. Neće te optužiti za “objavljivanje lažnih podataka”, osim ako ne budu mogli dokazati da smo krivotvorili rezultate testiranja.

- Reci mi nešto - kazao je Cole tihim, bijesnim glasom - ne misliš li da je ovaj zadnji dio tvoje priče malo preuranjen?

Nederly je pogledao u krilo i maknuo prašinu s hlača. - Možda sam se samo razmetao svojim nadmoćnim znanjem - pokušao se našaliti.

- Ili? - oštro je pitao Cole.

Nederly je uzdahnuo. - Ili možda nemam dobar osjećaj u vezi s ovim, Cole. Istraga NYSE-a ide neobično brzo, a već sam iz polupouzdanog izvora čuo glasinu da je istraga NYSE-a samo formalnost. SEC već misli da postoji dovoljan razlog da te pozovu pred svog suca.

- Koji je to “dovoljan razlog”? - prezrivo je pitao Cole.

- Jedan tjedan, dionica “Cushmana” prodaje se za dvadeset osam dolara, a vrijednost joj raste jer rade na novom mikroprocesoru.

Sljedeći tjedan počinju kružiti glasine po Wall Streetu i po svim medijima da je novi čip nepouzdan. Cijena dionice pada na četrnaest dolara, a ti se ponudiš kupiti cijelu kompaniju. To izgleda vraški sumnjivo!

- Ne zaboravimo da sam platio devetnaest dolara po dionici, ne četrnaest.

- A to si morao napraviti kako bi kupio cijelu kompaniju. Ne kažem da dioničari “Cushmana” nisu dobro prošli kad si njihove dionice zamijenio za naše. A još su bolje prošli jer si dogovorio zamjenu oslobođenu plaćanja poreza.

- I koga vraga onda prigovaraju?

- Rekao sam, izvana izgleda loše.

- Baš me briga kako izgleda izvana!

3

New Yurk Stock Exchange - Njujorška burza

John je odmahnuo glavom, ozbiljnog izraza lica. - Mislim da bi te trebalo biti briga.

- Je li to tvoj najbolji pravni savjet?

- U ovom trenutku ne možeš ništa učiniti, - Kvragu ne mogu - divljim je glasom rekao Cole; potom je pritisnuo dugme na interfonu. - Shirley, nazovi mi ured Carrothersa i Fineberga iz Washingtona. Razgovarat ću s bilo kojim od njih.

John se blago nasmiješio kad je čuo ime najskuplje i najutjecajnije odvjetničke firme iz Washingtona. - Već sam ih zvao u tvoje ime.

Možda unaprijed mogu uvjeriti SEC da postupaju nepromišljeno.

Cole je naredio tajnici da otkaže poziv. Zadovoljan što će kombinacijom skupog pravnog talenta i nedostatka dokaza SEC odustati od cijelog slučaja, ponovno se naslonio i podvrgnuo Nederlyja pomnom proučavanju.

- Želiš li razgovarati o još nečemu? - pitao je odvjetnik.

- O tvojoj kravati - ravnodušno je rekao Cole.

Nederly je djelovao jednako zabrinuto mogućom mrljom na svojem savršenom izgledu, kao što je bio zabrinut raznim prijetnjama Coleu i “Unifiedu”, o kojima su upravo razgovarali. - Što nije u redu s mojom kravatom?

- Jako je konzervativna.

- I ti uvijek nosiš konzervativne kravate.

- Više ne - rekao je Cole, a zabavila ga je spoznaja da je besprijekorno dotjeran odvjetnik očito oponašao njega.

ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE Iako je već bilo gotovo pola osam navečer, nekoliko “Unifiedovih” rukovoditelja radilo je do kasno, a Cole je čuo kako prolaze ispred njegovog ureda. On je imao još sat vremena posla i htio je nazvati Dianu, ali od kuće, gdje će moći opušteno razgovarati s njom. Otišao je od nje prije manje od osam sati i već se radovao ponovnom razgovoru s njom. To što je nalikovao na zaljubljenog tinejdžera mu je bilo zabavno, a ne uznemirujuće.

Cal ga je zvao ranije tog poslijepodneva, kad je na vijestima saznao za Coleov brak te je naredio Coleovoj tajnici da ga izvuče sa sastanka kako bi mogao razgovarati s njim. Umjesto da bude oduševljen, Cal je bio bijesan što se Cole “odmah bacio na posao i oženio se s prvom koja je naišla” kako bi dobio Calov potpis za prijepis dionica. Cole je s veseljem, ali i zatečenošću slušao kako taj stariji čovjek govori da je Coleov čin kršenje njihovog dogovora budući da je Calova namjera bila da se Cole skrasi sa srodnom dušom.

Trebalo mu je nekoliko minuta da se smiri i shvati tko je zapravo Diana.

U srijedu ujutro Cal je imao pregled kod kardiologa u Austinu i Cole ga je namjeravao odvesti onamo avionom da sam čuje što mu doktor ima reći. Nadao se da će nakon pregleda moći u Houstonu pokupiti Dianu, ali ona je taj dan imala pretrpan raspored i nije mogla krenuti prije četvrtka, što je značilo da će morati čekati jedan dan duže prije nego što ju vidi. Još jedan dan prije nego što budu zajedno.

U krevetu.

Pomisao na to da će ju odvesti u krevet, trijeznu i spremnu, bila je dovoljna da se uzbudi, pa se morao natjerati da ponovno posveti pozornost ugovoru koji je čitao.

Baš je bio potpisao ugovor kad je Travis ušao u njegov ured, u polo majici i ležernim hlačama. - Ovdje si! - povikao je Travis i zatvorio vrata Coleovog ureda. - Hvala Bogu!

Travis je bio u ranim četrdesetima, a lice mu je bilo ugodno kad nije izgledao zabrinuto, što se nije često događalo, dok mu je tijelo bilo građeno sportski, tipično za muškarca koji svoje tjeskobe rješava tako da svako jutro prije zore pretrči deset kilometara. Naporno je radio, i iako nije bio genij poput mnogih znanstvenika koji su mu bili podređeni, on je bio dobar izbor za direktora odjela za istraživanje i razvoj. Imao je zdrav razum i bio je tvrd na novac, obično u prikladnim trenucima, kada je bila riječ o trošenju novaca korporacije

i bio je iznimno odan. Zbog toga mu je Cole vjerovao više nego ikome tko je radio u “Unifiedu”.

- Ovdje sam - rekao je Cole s ironičnim osmijehom na licu te je gledao kako Travis nemirno prilazi bifeu. - Ali ako moraš nekome zahvaliti na tome, zahvali sastavljaču ovog ugovora, jer mi je trebalo gotovo sat vremena da ga pročitam.

Travis je zbunjeno zurio u njega dok si je točio bourbon u čašu. Aha, to je šala, zar ne?

- Očito ne dobra - ironično je rekao Cole i bacio olovku. - Što ne valja?

- Ne znam. Zato sam ovdje i zato pijem.

Ovaj stupanj nervoze bio je neuobičajen čak i za Travisa. - Mislio sam da možda slaviš to što sam se oženio.

Travis se okrenuo s čašom u ruci i prišao Coleovu stolu izgledajući kao da ga je udario. - Oženio si se, a meni i Elaine nisi ni rekao? Nisi nas ni pozvao?

Dirnut što je Travis time bio uistinu povrijeđen, Cole je odmahnuo glavom. - Bilo je posve neplanirano. Odlučili smo učiniti to u subotu navečer pa smo odletjeli u Las Vegas, prije nego što se ona predomisli - iskreno je dodao. - Dakle, što te natjeralo na to da piješ?

Otpio je dva pozamašna gutljaja bourbona. - Netko me slijedi.

Iako je razum govorio Coleu da je to vrlo malo vjerojatno, nije mogao potisnuti neodređeni osjećaj nelagode koji je prostrujao njime.

- Zašto to misliš?

- Ne mislim, nego znam. Primijetio sam tog lika jučer kad sam izašao iz kuće. Parkirao je crni Chevrolet niže u ulici i slijedio me ovamo. Kad sam večeras išao kući na večeru, primijetio sam taj auto parkiran uz autocestu pokraj našeg glavnog ulaza. Slijedio me kući.

Onda sam se kod kuće presvukao i došao ovamo pješke, trčeći, tako da me on ne može pratiti. Ali pokušao je. Vidio sam ga.

Cole ga je pomno proučavao. - Nadam se da, nekim slučajem, ne varaš ženu?

- Nemam ni vremena ni volje za to, a osim toga, Elaine bi me ubila.

Ovaj posljednji dio zapravo je bio istinit, pa je Cole prihvatio njegov odgovor. - Je li moguće da ti u kuću žele provaliti lopovi pa te prvo prate da ti vide navike?

Travis je popio bourbon u još dva gutljaja. - Nije, osim ako traže izazov, a ne plijen. Imamo dva psa čuvara, najmoderniji sustav zaštite s kamerama, električna vrata, sve živo.

- Zašto bi te onda netko pratio?

Travis je utonuo na stolicu. - Možda ima veze s istragom koju provodi NYSE? Strah koji je Cole maloprije osjetio sada se pretvorio u bijes. - Ako je to u pitanju, onda gube vrijeme.

Cole je stalno gledao u retrovizor kad se te večeri vraćao kući iz ureda. Tamnoplavi, najnoviji model Forda pratio ga je gotovo do kapije njegovog posjeda, a potom je nestao iza ugla.

Coleu je zvonio telefon kad je ušao u kuću. S druge strane linije čuo se drhtav šapat, a Cole je jedva prepoznao da ga zove Travis. Imamo problem, Cole. Nešto se događa.

- O čemu je riječ? - pitao je Cole, mršteći se. - Gdje si? Zašto šapćeš?

- U uredu sam, ali nisam siguran da sam sam ovdje.

Cole je uzrujano skinuo sako. - Kako to misliš da nisi siguran? Travisov ured nalazio se u zgradi za istraživanje i razvoj, na istom katu kao i glavni laboratorij i imao je jasan pogled na cijelo područje.

S druge strane linije, Travis je duboko, glasno udahnuo, a glas mu je sada zvučao malo normalnije, iako još uvijek uspaničeno. - Nakon što sam otišao iz tvog ureda, bio sam prenapet da bih išao kući, pa sam odlučio doći ovamo i riješiti neke papire. Uključio sam svjetla na velikom stropu u laboratoriju, a dok su se ona palila, učinilo mi se da vidim sjenu kako odlazi za ugao i kako potom nestaje. Otrčao sam do ureda i u hodnik iza njega, ali nisam vidio nikoga. Sigurno je otišao stubama u južnom dijelu zgrade.

Cole je zastao dok je otpuštao kravatu koju mu je Diana poklonila.

- Jesi li siguran da si vidio nekoga?

- Nisam.

Coleu je laknulo te je uzeo poruke koje mu je kućna pomoćnica ostavila pokraj telefona.

- Ali vraški sam siguran da sam zaključao sve ladice sa spisima, a jedna od njih sada je otvorena.

- Ja ću se pobrinuti za to - kratko je rekao Cole. Uvijek je postojala mogućnost da se radi o industrijskoj špijunaži, ali “Unified” je imao primjeren sigurnosni sustav. - Da li se u ladici nalazilo nešto što bi konkurenciji bilo od iznimne koristi?

- Zapravo nije.

- Dobro. Onda idi kući. Ja ću to riješiti.

Kad je Travis poklopio, Cole je nazvao “Unifiedovog” šefa za sigurnost, Joea Murrayja te je nestrpljivo čekao da ga žena odvuče od utakmice koju je gledao na televiziji. Murray je bio u srednjim pedesetima, proćelav bivši marinac snažne građe, s dubokim, promuklim glasom, koji je savršeno pristajao njegovu izgledu. Stalno je žvakao žvakaću i smijao se vlastitim šalama dok je šetao okolo i virio svima preko ramena, odajući dojam da je riječ o običnom bivšem zaštitaru koji je nekako dobio uredski posao koji je bio iznad njegovih mogućnosti.

No zapravo je bio bivši tajni agent FBI-ja s nizom značajnih uhićenja koji su bili rezultat njegove sposobnosti da oda dojam bezazlene, ne previše bistre osobe dok se ubacivao u krugove bliske njegovom plijenu. Plaća mu je bila 225 tisuća dolara godišnje, imao je paket dionica i dodatne povlastice.

Kad se javio, u glasu mu se nije čula ona prijetvorna veselost. Imamo li problem?

- Prije malo više od pola sata imali smo uljeza na šestom katu odjela za istraživanje i razvoj - rekao mu je Cole. - Travis je otišao kući, ali odlučio se vratiti u ured da napravi još neki posao. Naišao je na ladicu sa spisima koja je bila otključana. U njoj se nije nalazilo ništa ključno za nas, čak i da je netko nešto uzeo. - Je li vidio nekoga?

- Učinilo mu se da vidi sjenu kako zalazi za ugao prije nego što su se upalila svjetla.

- Je li moguće da je zaboravio zaključati ladicu prije nego što je otišao?

- Teško da bi Travis zaboravio učiniti takvo što.

- Imaš pravo. Odmah idem onamo provjeriti to. Ako je zaštitar na recepciji u prizemlju nešto primijetio ili ako što saznam, odmah ću te nazvati.

- Svakako - rekao je Cole. - A od sutra želim jednog zaštitara na glavnom ulazu dvadeset četiri sata dnevno.

- Rekao sam ti da smo trebali staviti električna vrata, a ne onu slatku kapljicu.

Tijekom dana, na kapiji je radio jedan stariji muškarac u jakni sa znakom kompanije na džepu. Ondje se nalazio prvenstveno kako bi davao upute posjetiteljima. No za sigurnost su zapravo bili zaduženi muškarci u sličnim jaknama koji su sjedili na recepciji u prizemlju svake zgrade u tom kompleksu. Iznimka je bila zgrada s izvršnim uredima. U skladu s iluzijom o eleganciji i luksuzu, na recepciji u Coleovoj zgradi je sjedila žena, ali u tom području uvijek se neupadljivo kretao jedan muškarac u jakni.

Cole je ponovno razmislio o filozofiji koja je stajala iza toga i ponovno se usprotivio Murrayju. - Potrošio sam čitavo bogatstvo na to da kompleks “Unifieda” bude jedan od najljepših u svijetu. Ne mislim ga ograditi električnom ogradom i postaviti naoružane čuvare u uniformi da izgleda kao zatvor!

- To je tvoja odluka, Cole - rekao je, ali već je bio odsutan jer je što prije htio krenuti, dok je trag uljeza joj svjež. - Još nešto?

- Da: Travisa i mene tamnoplavi Ford.

prate. Njega crni

Chevrolet. Mene

- Znaš li tko ili zašto?

- Ne - rekao je Cole, jer mu nije imalo smisla da bi SEC pribjegao tomu. Otmica zbog otkupnine je bila jedna mogućnost, ali to je bilo vrlo malo vjerojatno. Tako je ostala još jedna mogućnost, ali Cole nije htio razgovarati o tome čak ni s Murrayjom. - Tko god da je, gubi vrijeme. Neće pronaći ništa korisno ili inkriminirajuće ako me budu pratili.

- Znaš li kako ih se riješiti ako bude bilo potrebno?

- Gledam filmove - sarkastično je rekao Cole. - Snaći ću se.

Kad je poklopio, Cole si je natočio piće i odnio ga u dnevni boravak, gdje je kroz staklene zidove imao pogled na ogroman bazen nepravilnog oblika s nadstrešnicom i mostićem koji se protezao preko njegove sredine. S druge strane nalazio se kameni vodopad, stvoren od dvije tisuće niti šarenih optičkih vlakana umetnutih u dugačke cijevi promjera plastične slamke. Kroz cijevi je tekla voda i prelijevala se po kamenju poput šarenog vatrometa koji se spušta na zemlju.

Cole je stavio noge na stolić i nazvao Dianu. Ona mu se javila nakon što je dvaput odzvonilo, a njezin nježan, zvonki glas ga je umirio i obradovao. - Kakav ti je bio dan? - pitao ju je.

Diana nije htjela misliti na Dougov posjet. - Odličan. A tvoj?

Cole je ignorirao neprilike kao što je istraga SEC-a, mogući poziv za sud, uljez u zgradi i činjenica da ga prati netko u tamnoplavom Fordu. - Super. Svima se svidjela moja nova kravata.

ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE Plavi Ford se i dalje nalazio pet automobila dalje kad je Coleov vozač limuzinom skrenuo u kompleks “Unifieda” sutradan ujutro. Kad je Ford prošao, Cole je zapisao broj registracije. Tko god da ga je slijedio, očito nije htio riskirati ulaženjem u kompleks “Unifieda”. - Budi ovdje u pet, Bert - rekao je svojem vozaču, koji je u kućanskim poslovima pomagao svojoj ženi Laurel. - Ako ne izađem do pola šest, odmah se vrati kući.

- U redu, gospodine Harrison.

Murray je već čekao ispred Coleovog ureda i zabavljao Shirley i Gloriju nekom pričom iz dječačkih dana kada je igrao baseball i bio “junak”. Slijedio je Colea u njegov ured, a kad su se vrata zatvorila, usputno je rekao: - Gloria Quigley potajno misli da hodaš po vodi, a Shirley je spremna to posvjedočiti za dobrobit tvojega ugleda.

- Stvarno? - Cole je bio blago iznenađen time budući da se nikada nije trudio oko toga da dobiju dobro mišljenje o njemu niti je imao ikakav osobni odnos s njima. - Pitam se zašto.

- Odanost - odlučno je izjavio Murray. - Bezuvjetna odanost prema ljudima koje poštuju. Usput rečeno, imaju isti tip osobnosti.

Umjesto da odgovori, Cole je nešto napisao u notes te je potom otrgnuo stranicu. - Ovo je broj registracije plavog Forda.

- Odmah ću ga provjeriti - rekao je Murray i spremio komad papira u džep svojeg neupadljivog tamnosivog sakoa. - Kad smo već kod tipova osobnosti - nastavio je, dokono proučavajući nokte na rukama - tvoj bratić djeluje neuobičajeno nervozno. Znaš li možda koji je razlog tomu?

- Znam nekoliko razloga - rekao je Cole s blagim sarkazmom. Njujorška burza nas istražuje na zahtjev SEC-a, prate ga kamo god ide, a sinoć mu je netko kopao po spisima.

- Shvaćam. Usput rečeno, kao što si vjerojatno i pretpostavio, zaštitar iz odjela za istraživanje i razvoj sinoć nije vidio ništa neuobičajeno. Nitko nije ulazio u zgradu poslije šest poslijepodne, a svi koji su izašli poslije šest bili su zaposlenici koje poznaje iz viđenja.

Alarm za stubišta uključujemo u sedam, što znači da nitko ne može izaći iz zgrade na taj način, a da ne koristi sigurnosnu karticu ili ne aktivira alarm, i apsolutno nitko ne može ući.

- Kako je onda uljez ušao?

- Mogao se provući pokraj zaštitara na recepciji kad su se zaposlenici vraćali s ručka, da bi se poslije toga motao po zgradi bez posjetiteljske kartice, ali sumnjam. S druge strane, na Travi sov kat ne bi mogao doći bez sigurnosne kartice i zbog toga mislim da se već nalazio na tom katu.

Cole je došao do očitog zaključka. - Neki zaposlenik?

- Moguće. Također je moguće da je riječ o ženi, budući da Travis nije siguran što je vidio. Ili je možda riječ o optičkoj varci, o igri svjetala, a kad je Travis shvatio da mu je ladica otključana, prenaglio se sa zaključkom. Kao što sam maloprije rekao, nervozan je. Uzeo sam otiske prstiju s ladica i stola i trenutačno se provjeravaju. Provjerit ću i broj registracije čim dođem gore, ali možda će mi trebati dan ili dva da saznam nešto.

Krenuo je prema vratima i stao kad je Cole uzrujano pitao: Zašto dan ili dva? Zašto ne sat ili dva? - Murrayjevo nelagodno oklijevanje već je upozorilo Colea da nešto nije u redu, i prije nego što je njegov šef sigurnosti odgovorio. - I ti i Travis primijetili ste Ford i Chevrolet bez ikakvih problema. U oba slučaja, automobili su bili parkirani u blizini vašeg doma i jasno ih se moglo vidjeti, zar ne?

- Da. - Nažalost - rekao je i pokajnički uzdahnuo - tu nevjerojatno nespretnu tehniku gotovo uvijek koriste dužnosnici kriminalističkih službi, bilo državnih ili lokalnih. Kao da uvijek misle da su nevidljivi.

Cole je ljutito skupio obrve. - Želiš li mi reći - pitao je dubokim, bijesnim glasom - da nas prati policija?

- To mi govori predosjećaj. Potvrdit ću ti to čim ovo provjerim.

Kad je otišao, Cole je obavio tri poziva za redom. Prvo je nazvao agenciju za iznajmljivanje automobila, koja mu je obećala do podneva dovesti običan automobil s četvorini vratima.

Drugi poziv bio je upućen prema privatnom broju u Fairfaxu, u Virginiji, čiji vlasnik je bio stariji član Senata koji je bio u kontaktu s predsjednikom i koji je bio član odbora za raspodjelu sredstava iz proračuna. Također je imao i velik politički utjecaj, a tijekom kampanje dobio je tristo tisuća dolara prikupljenim najednom događanju koje je organizirao Cole Harrison, te se nadao da će se to ponoviti prije sljedećih izbora.

Edna, supruga senatora Samuela Byersa, rekla je Coleu da se senator trenutačno nalazi na sastanku odbora za raspodjelu sredstava.

Cole joj je ostavio poruku za njega, ali tek nakon što mu je ona ushićeno rekla koliko voli časopis “Foster’s Beautiful Living” i nakon

što je iznudila obećanje od njega da će dovesti Dianu u Fairfax na njihovu godišnju zabavu za Božić.

Sljedeći poziv bio je na broj za koji je samo Cole znao da postoji.

Nestrpljivo je udarao prstima po stolu, a kad se Willard Bretling javio, Cole je samo rekao: - Doći ću večeras u šest.

- Tko je to? - pitao je Bretling, odsutnim glasom, hrapavim zbog nekorištenja.

- Kvragu, što misliš tko je? - otresito je pitao Cole.

- Aha, naravno. Cijelu noć sam se igrao s našom igračkom veselim je glasom rekao taj sedamdesetogodišnjak.

Senator Byers nazvao je izravno Colea u četiri sata, odmah nakon što je Cole završio razgovor s Dianom. - Žao mi je što si u nevolji, Cole - rekao je Sam, zvučeći iskreno. - Siguran sam da će sve utihnuti za tjedan ili dva.

- Ja nisam baš tako siguran - uzvratio je Cole.

- Što mogu učiniti?

- Možeš saznati tko to, kvragu, stoji iza ovoga i koliko daleko je otišlo.

- Saznat ću sve što budem mogao - obećao je Sam, no prije nego što je poklopio, nespretno je dodao: - Dok se ne smiri ova bura u čaši vode, sinko, najbolje bi bilo da me ne zoveš ni u ured ni kući. Ja ću nazvati tebe. I da, pozdravi svoju ženu - dodao je.

Cole je s gađenjem opsovao zbog tog licemjerja, a zatim se naslonio na stolicu i zažmirio. Pokušao je zamisliti Dianu kako bi smirila kaos koji je danas nastao te ju je vidio kako zajedno s njim šeta u dvorištu svoje kuće nakon što su njezinoj obitelji priopćili da su se vjenčali.

- Za nekoga tko je zadivljen, izgledaš jako turobno. - Ne izgledam “turobno”.

- Ne? A kako onda izgledaš kad nisi dobre volje?

- Mislim da to ne želiš vidjeti.

- Ma, hajde - zadirkivala ga je. - Daj da vidim.... Cole se naglas nasmijao kad se prisjetio toga.

ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE Corey je Diani pokazivala sjajne fotografije dimenzija 20x25 centimetara, koje je poslagala na konferencijskom stolu u Dianinu uredu. - Što misliš? Da upotrijebimo ovu ili ovu?

- Molim? - rekla je Diana, zureći kroz prozor i gledajući kako veliki mlažnjak polako skreće i kreće prema zapadu.

Corey se nagnula naprijed i uhvatila sestru za ruku. - Diana, ne misliš na ovo i ako se ne možeš skoncentrirati, zašto onda ne odeš s Coleom danas njegovom ujaku, umjesto da čekaš do sutra?

Diana je odmahnula glavom. - Ne, rekla sam mu da ne mogu ići danas. Sljedeći tjedan sam uzela slobodno, ali moram puno toga obaviti prije nego što krenem. On će me sutra pokupiti avionom.

- Zar ne misliš da bi on bio sretniji da ideš danas?

- Znam da bi - rekla je Diana i tiho se nasmijala. Cole je bio razočaran kad mu je rekla da mu se neće moći pridružiti do sutra, ali shvatio je. - Uglavnom, trenutačno ide s ujakom u Austin. Čak i da ga tajnica uspije dobiti i reći mu da mogu krenuti danas, sumnjam da bi njegov ujak bio sposoban za let ovamo i onda ponovno natrag do svojeg mjesta.

Corey je vidjela da se Diana koleba i bila je sretna zbog toga.

Intuicija joj je govorila da je Cole Harrison pravi muškarac za njezinu sestru. - Od Coleove tajnice možeš saznati Calovu adresu, sama odletjeti onamo i nazvati Colea da dođe po tebe kad sletiš.

- Nemoj me dovoditi u iskušenje - upozorila ju je Diana. Ustala je i prišla prozoru, toliko obuzeta željom da smjesta krene u Jeffersonville da isprva nije obraćala pozornost na crni Mercedes kabriolet koji je stao pred zgradu. Kad ga je primijetila, pozornost joj je prvo zaokupila mlada žena koja je izašla iz auta. Žena u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim dvadesetima nosila je ružičastu minicu koja je otkrivala dugačke, prekrasne noge, i ružičastu majicu bez naramenica, pripijenu uz velike grudi. Sve na njoj bilo je osebujno: od odjeće do punih usana, valovite kose i nadurenog izraza lica. Muškarac koji je vozio iznutra ju je povukao za ruku i uvukao natrag u auto, kao da nije htio da ide s njim, a potom je izašao iz auta.

Dianin glas pretvorio se u omamljeni šapat. - Došao je Dan. I doveo je svoju mladenku.

- Molim! - povikala je Corey i dotrčala do prozora. Njegova žena ponovno je izašla iz auta, očito ne poštujući njegove želje, a dok se

Dan smijao i ponovno ju gurao u auto, Corey ju je dobro pogledala. Možeš li vjerovati! - planula je. - Izgleda kao... Kao napaljena tinejdžerica!

Diana je osjetila nalet ljubomore i boli, no ti osjećaji odmah su nestali. - Savršena je za njega - naglas je zaključila. - Očito je ljubomorna i nesigurna zbog toga što će on doći ovamo, a njemu se to sviđa! Smijao se.

- On je svinja - ljutito je rekla Corey. - Očito mu je potrebna neprestana potvrda o njegovoj muževnosti. O čemu može razgovarati s njom?

Diana je razmislila o svojoj vezi s njim i shvatila da joj je Dan, iako je govorio kako je ponosan na sve što je postigla u karijeri, suptilno davao do znanja da ima nedostataka na drugim područjima.

- Karijera ti oduzima toliko toga, Diana. - To joj je rekao tisuću puta.

S druge strane, čak i da nema karijeru, nikada ne bi imala takve grudi ili dugačke noge poput njegove nove žene. A čak i da ih ima, Diana ni mrtva ne bi obukla takvu odjeću. - Kako sam mogla biti tako slijepa? promrmljala je. Potom se okrenula od prozora i prišla stolu, - Hoćeš li ga primiti?

- Samo nakratko - rekla je Diana i pritisnula dugme na interfonu da pozove tajnicu.

- Želiš li da ostanem? - pitala je Corey.

- Kako hoćeš. Želi se riješiti krivnje stvaranjem nekog prijateljskog odnosa sa mnom. - Sally se javila, a Diana ju je zamolila da nazove Coleovu tajnicu i zatraži Calovu adresu i telefonski broj.

Sally ju je također trebala zamoliti da kaže Coleu da Diana kreće onamo i potom rezervirati kartu za danas. Čim joj je Diana to rekla, Sally je zabrinuto šapnula: - Gospodin Penworth ide hodnikom upozorila ju je.

- Diana! - povikao je malo kasnije, s raščupanom frizurom, osunčanim tenom i dražesnom posramljenošću. - Jučer sam se vratio, a ovamo sam došao prvom prilikom.

Diana se naslonila na stol i sklopila ruke na prsima. - Vidim blago je rekla, preplavljena čudnim osjećajem olakšanja pomiješanog s gađenjem. Nije izgubila neku divnu osobu. On je bio slab i sebičan i bio je kukavica. Cole je imao pravo kad je nazdravio kad su se prvi put sreli na balkonu.

- Bilo bi lijepo da kažeš nešto čime ćeš malo olakšati ovu situaciju - rekao je Dan, izgledajući istinski razočarano jer ona nije surađivala s njim. - Slušaj, znam da te jako pogodilo ovo što se dogodilo.

- Naravno da me pogodilo - rekla je Diana. On je stvarno izgledao polaskano i zadovoljno zbog njezinog priznanja. - Na kraju krajeva dodala je s nesavladivim smiješkom kad je citirala Colea - ipak me ostavio “zadnji ološ”.

U napadu bijesa, brzo se okrenuo i izjurio iz njezinog ureda.

Nakon jednog trenutka Diana je pogledala Corey, koja se naslonila na zid preko puta Dianinog stola. Corey se veselog lica odgurnula od zida i vrlo polako i vrlo glasno počela pljeskati.

ČETRDESET PETO POGLAVLJE Diana je morala presjesti u Austinu i ponovno u San Larosi. Nije bila toliko naivna da misli da će od San Larose do Ridgewood Fielda pokraj Kingdom Cityja letjeti u Boeingu 747, ali nije ni očekivala da će morati u visokim potpeticama hodati kilometar i pol po asfaltu kako bi se ukrcala u mali avion koji bi možda i smatrala “slatkim” da je imao postojanu boju u jednoj nijansi i motore umjesto staromodnih propelera. Što se više približavala, to se manjim činio avion Texan Airlinea.

Ubrzala je i gotovo potrčala kako bi sustigla svojeg nosača prtljage, koji je također pregledao njezinu kartu i prijavio ju na izlazu.

Mladić je očito primijetio brzo udaranje njezinih potpetica, jer je stao i okrenuo se. - Ovim putem, gospođice Foster... Ili gospođo Harrison? - pitao je sa smiješkom na licu. - Vidio sam na vijestima vas i vašeg muža.

Diana je pozornost usmjerila na malu, oronulu letjelicu u koju se trebala ukrcati. - Može li to letjeti?

- Ja imam povjerenja - rekao je sa smiješkom na licu.

- Dobro, ali biste li letjeli u tome?

- Radim to vrlo često.

Unutrašnjost aviona bila je zapuštena i prljava. Kad je sjela, sjedalo joj se počelo micati u stranu, pa je na podu potražila krajeve pojasa i čvrsto ga povezala, kako bi osigurala sebe i učvrstila nesigurno sjedalo u pod. Radnik koji joj je nosio prtljagu i pregledao kartu namignuo joj je kad se sagnuo i ugurao u kokpit. Zatim je stavio avijatičarske naočale i prihvatio se nove uloge, one pilota.

Avion se drndao po pisti, tresao se i tutnjao dok su mu se motori napinjali i njihao se lijevo desno i to toliko jako da se Dianino sjedalo djelomično oslobodilo svog uporišta u koje ga je Diana vezala pojasom; zatim se u zadnji čas avion uzdigao u zrak s glasnim stenjanjem i počeo napinjati prema suncu.

Zadovoljna što je poletio i što će stari avion vjerojatno i sletjeti, Diana je otvorila omotnicu u kojoj su bile upute kako doći do Calovog ranča. Nažalost, pogriješila je i pogledala u kokpit baš u trenutku kad je pilot podigao ruku da zakloni odbljesak sunca i pregleda što ima na obzoru. Desno, lijevo. Lijevo, desno. Nije bilo radara.

Diana nije mogla vjerovati! Uhvativši se za malo sjedalo, gledala je kako pilot stalno polagano okreće glavu, te mu je ona počela

pomagati, a da nije bila ni svjesna toga. Nagnula se naprijed i provirila kroz malo vjetrobransko staklo, sa srcem u petama opsesivno gledajući što je na obzoru. Lijevo, desno... Desno, lijevo...

Lijevo, desno.

Sat vremena poslije letjelica se zabila u pistu u Ridgewood Fieldu i dovezla se do terminala. Pilot joj se nasmiješio dok je otkopčavao pojas, otvorio je vrata aviona i spustio stepenice. Zatim se okrenuo i pružio joj ruku. - Jeste li uživali u letu? - pitao je.

Diana je zakoračila na vruć, čvrst pločnik i prvi put u posljednjih sat vremena smireno udahnula. - Ako skupljate sredstva za radar, ja ću rado doprinijeti - ironično je rekla. On se nasmijao i kimnuo preko ramena. Na kraju piste se na suncu sjajio Coleov mlažnjak, okružen nizom malih aviona, te je izgledao poput sultana među seljacima.

- Nakon što ste letjeli u tome, sve drugo je razočaranje. Hoće li suprug doći po vas? - pitao ju je.

- Prvo ga moram nazvati.

U malom metalnom terminalu bilo je vruće i zagušljivo. Preko puta pulta na kojemu je pisalo “iznajmljivanje automobila” nalazio se automat s pićem i grickalicama. Jedna žena u uniformi konobarice i s karticom na kojoj je pisalo “Roberta” ćaskala je s dva starija muškarca, koji su za malim šankom pili kavu iz papirnatih čaša.

Između dva zahoda na drugoj strani zida nalazila se telefonska govornica.

Nakon što je dvadeset minuta bilo zauzeto, Diana je nazvala operatera da provjeri liniju te joj je rečeno da nitko ne koristi tu liniju.

Diana je pretpostavila da telefon Coleovog ujaka ne radi te je odlučila unajmiti auto.

- Žao mi je, gospođice - rekla je Roberta, djelujući kao da je stvarno tako - ali imamo samo dva auta za iznajmljivanje. Onaj s pokidanim auspuhom je jutros unajmio jedan muškarac iz naftne kompanije koji je došao s onim crvenim avionom. Auto s lošim gumama je prošli tjedan razbijen i sada se nalazi na popravku.

- Gdje onda mogu pronaći taksi?

Jedan od starijih muškaraca za šankom na to se glasno nasmijao.

- Curo, ovo nije St. Louis u Missouriju, a ni San Angelo. Ovdje ne stoje nikakvi taksiji.

Diana je bila uzrujana, ali nije se dala pokolebati. - Kada ide sljedeći autobus u Kingdom City?

- Sutra ujutro.

Odlučila je steći naklonost izvornih muških Teksašana. - Trebam se naći s mužem. Vjenčali smo se prošli vikend i ovdje ćemo provesti medeni mjesec.

Medenim mjesecom dirnula je Robertu u suosjećajnu žicu. Erneste - zamolila ga je - ti bi damu mogao odvesti do Kingdom Cityja, zar ne? To je tek nekoliko minuta dalje od tvojeg odredišta. Ako to učiniš, dat ću ti kavu besplatno svaki put kad dođeš u sljedeća dva tjedna!

Muškarac po imenu Ernest zamišljeno je žvakao čačkalicu i potom kimnuo. - Neka bude tri tjedna i dogovorili smo se, Bobbie.

- Može, tri tjedna.

- Idemo onda - rekao je Ernest, ustao s barske stolice i odšetao do ulaza.

- Puno hvala - s olakšanjem je rekla Diana. Ispružila je ruku tom muškarcu. - Ja sam Diana Foster. - On se brzo rukovao s njom i rekao da se zove Ernest Taylor. No ipak nije bio takav kavalir da bi joj pomogao s kovčezima jer je pogledao preko ramena u njezinu prtljagu i rekao: - Nađemo se na rubniku tako da ne morate to vući do parkirališta.

- Baš ste ljubazni - rekla je Diana s prikrivenim sarkazmom te se okrenula da ode po prvi od tri kovčega. Skoro je završila s trećim i posljednjim odlaskom po kovčeg kad je sklonila kosu s očiju i ugledala vozilo koje će ju odvesti do grada, a da nije bila toliko umorna i uzrujana, sjela bi na najbliži kovčeg marke Louis Vuitton i plakala do suza. Na rubnik je prilazio prašnjav tamnoplavi kamionet s naljepnicom Ronaida Reagana i hrpom bačvi, pribora za pecanje, kutija s alatom i užadi u prikolici. - Kvaka na vratima prikolice je pokidana. Samo prebacite kovčege preko njih da padnu unutra predložio joj je Ernest kutkom usana kojim nije držao čačkalicu.

Diana je znala da nikako neće moći prebaciti tešku prtljagu preko tih vrata. - Možda biste mi mogli pomoći? - pitala ga je.

Ernest je otvorio vrata, ali je zastao s jednom nogom na podu. Hoćete li mi dati nešto za moj trud? - pitao ju je. - Možda pet dolara?

Diana mu je namjeravala dati dvadeset dolara za vožnju, ali više se nije osjećala toliko velikodušno. - Dobro.

Ernest je izašao iz kamioneta i uzeo kovčege Louis Vuitton vrijedne pet tisuća dolara te ih je počeo bacati na prljave kutije s alatom i prašnjave krpe, ali kad je zadnji kovčeg htio baciti na bačve, Diana je očajno zavapila: - Možete li biti malo pažljiviji? Ti kovčezi su jako skupi.

- Što, ovo? - rekao je i prezrivo gledao kovčeg koji je držao u ruci kao da ništa ne teži. - Ne znam zašto. Meni to izgleda samo kao komad jadrovine presvučene plastikom...

Znajući da nema smisla prepirati se s muškarcem koji je svjesno vozio takvo prljavo vozilo, Diana je odlučila da neće to komentirati.

Nažalost, Ernest je shvatio njezinu šutnju kao iznenadno shvaćanje istine, pa ga je to potaknulo da nastavi s tom temom. - Gadna kombinacija boja: smeđa s nekim zelenkasto-krem slovima “LV” posvuda. - Rekavši to, bacio je zadnji kovčeg na bačve, a potom je sjeo za volan i čekao, gledajući kako Diana sa sjedala miče hrpu karata, pribor za pecanje i sprej WD-40. - “LV” - naglasio je - nije čak ni riječ.

Budući da je izgledalo da neće krenuti dok Diana ne kaže nešto, ona je nevoljko odgovorila: - To su inicijali.

- Znači, polovna roba? - mudro je zaključio kad je ubacio u brzinu i krenuo kratkim šljunkovitim prilazom prema autocesti. - Znate li kako sam to zaključio?

Dianino se raspoloženje sada iz blago razdraženog promijenilo u veselo. - Ne, kako ste to pogodili?

- Zato što vaši inicijali nisu “LV”. Zar ne? - Tako je.

- Kome su pripadali ti ružni kovčezi prije nego što su ih vama uvalili?

- Louisu Vuittonu - ozbiljno je rekla Diana.

- Stvarno?

- Stvarno.

Nagazio je na kočnicu, kao i na papučicu pokraj nje te je promijenio brzinu kod znaka “stop”. - To vam je dečko?

Diana se iznenada osjećala blagonaklono prema svemu, vjerojatno zbog prekrasnog pogleda na planine i Coleove blizine. Nije.

- Drago mi je da nije.

Okrenula je glavu i očarano pogledala u Ernestov profil. Koža mu je bila suha, oči smeđe, obrazi upali, a iz kutka usana virila mu je čačkalica. - Stvarno? Zašto vam je drago?

- Zato što ni jedan pravi Amerikanac ne bi ni mrtav nosio kovčege sa sobom na kojemu su posvuda njegovi inicijali. Siguran sam u to.

Diana se prisjetila toga kako je znala viđati i muškarce u trgovini Louis Vuitton kako i sebi kupuju neke stvari. Nakon jednog trenutka savladala je nalet smijeha i kimnula. - U pravu ste.

ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE Evo nas. Kingdom City s lijeve strane - rekao je Ernest i gurnuo ruku kroz prozor, dajući znak da skreće ulijevo. - Ovo je Glavna ulica.

Dianu su prošli trnci. Ovo je bio Coleov dom i pokušala je upiti sve što je mogla. Centar se sastojao od deset blokova s radnjama i trgovinama. U središtu se nalazio “Capitol Tbeater”, s čije se jedne strane nalazila ljekarna, a s druge željezarija. Preko puta su se nalazili Hard Luck Café, osiguravajuće društvo, banka Kingdom City, pekarnica i tri trgovine mješovitom robom, u kojima kao da se prodavalo sve: od magnetofona do sedala.

Ernest je stao kod Hard Luck Caféa, kako bi se Diana ondje poslužila govornicom, ali nažalost, Calov broj još uvijek je bio zauzet.

Već je vidjela da Kingdom City ima taksi službu, pa je odlučila da će uzeti taksi.

No, kad su stali kod znaka “stop” ispred Wilsonove trgovine stočnom hranom, Ernest je premjestio čačkalicu u drugi kut usana. Znate li kako ćete doći tamo kamo idete?

- Da, uzet ću taksi.

- Taksi se pokvario. - Da joj to dokaže, znakovito je kimnuo prema parkiralištu ispred “Gusove automehaničar ske radnje”, koja je bila opkoljena vozilima koje je trebalo popraviti. Paralelno s rubnikom, u prednjem redu, Diana je ugledala bijeli Mercury s podignutom haubom i crnim slovima “TAXI” napisanim na vratima.

Ernest joj je već jasno dao do znanja da ju neće moći odvesti u Jeffersonville, tako da je Diana trenutačno imala mogućnost ili stopirati ili stajati na uglu držeći novac u ruci i nuditi ga vozilima u prolazu kako bi ju netko povezao. Ni jedno ni drugo nije se činilo sigurnim. - Erneste - rekla je bespomoćno ženstvenim glasom stvarno sam očajna i znam da možeš nešto smisliti. Postoji li ovdje netko tko bi mi iznajmio svoj auto?

- Ne. - Spremna sam velikodušno platiti.

Do tada Ernest nije posve shvaćao veličinu njezinog problema niti je bio zainteresiran da pronađe rješenje, ali kad je čuo riječi “platiti” i “velikodušno”, njegovo ponašanje značajno se promijenilo. - Koliko bi te koštalo unajmljivanje auta? - pitao ju je i radoznalo pogledao.

Diana se sjetila da je potpisivala račun za Lincoln koji je unajmila u

Dallasu na nekoliko dana. - Mislim dvjesto ili tristo dolara. Zašto? Jesi U se sjetio nekog auta koji bih mogla unajmiti?

- Znam pravu stvar! - izjavio je s iznenađujućim entuzijazmom dok je pritiskao papučicu spojke i kočnice i sa starim kamionetom skrenuo u Gusovo dvorište, gdje je stao iza taksija i zadnjim branikom blokirao dio prilaza. - Idem vidjeti što mogu učiniti.

Diana mu je bila toliko zahvalna da ga je gotovo potapšala po ruci kad je izašao iz kamioneta i ostavio vrata da se njišu na šarkama.

U zahvalno kratkom vremenu, jedan muškarac izašao je iz zgrade od betonskih blokova. Na sebi je imao svjetloplavu majicu i tamnoplave radne hlače iz čijeg stražnjeg džepa je visjela prljava krpa.

Na ovalnoj kartici na džepu njegove majice crvenim je slovima pisalo da se on zove “Gus”. Dok je hodao, izvukao je krpu iz džepa i počeo njome brisati ruke. - Drago mi je, gospođice - malo je nelagodno rekao Gus. - Ernest kaže da vas zanima Ford pa će vam ga dovesti.

Diana je čula kako u stražnjem dijelu zgrade netko pokušava upaliti motor, koji je samo zaškripao, a potom je uslijedila tišina.

Drugi pokušaj je bio uspješan, pa je Diana otvorila torbicu, u nadi da Gus prima kreditne kartice. - Evo ga - rekao je Gus. Diana je od smijeha i užasa razjapila usta, kad je ugledala zahrđali narančasti kamionet, koji je, koliko je to bilo moguće, bio u još gorem stanju od plavog kamioneta u kojemu je došla iz Kingdom Cityja. Bio je prekriven debelim slojem prašine, a prednji branik bio mu je privezan užetom, dok je prozor na suvozačevom sjedalu bio zalijepljen izolirkom. Bez riječi je gledala kako Ernest sa zadovoljnim izrazom lica izlazi iz kamioneta. - Šališ se - rekla mu je. - Što da radim s tim?

- Kupi ga! - povikao je Ernest, kao da je to jednako očito koliko i uzbudljivo. Ispružio je ruke i dlanove okrenuo prema gore, s pobjedonosnim izrazom lica. - Kupi ga za petsto dolara, a onda ga ili zadrži ili prodaj kad budeš odlazila.

Diana je znala da nema puno izbora, ali nije mogla vjerovati da joj je ovo jedino rješenje, a gotovo nije mogla podnijeti pomisao da plati petsto teško zarađenih dolara za komad zahrđalog, prljavog, odvratnog narančastog smeća. - Ne mogu vjerovati da to vrijedi petsto dolara.

- Pouzdan je - rekao je Ernest, pokazujući nevjerojatnu sposobnost da zanemari takve detalje kao što su viseći branici, svjetlo koje se držalo samo na žicama i polijepljeno staklo.

Diana nije imala izbora i znala je to. - Uzet ću ga - rekla je tihim, jadnim glasom i iz novčanika izvadila kreditnu karticu. Gus je i dalje

šutio, te je uzeo karticu i ušao u radnju. Vratio se nekoliko minuta poslije s odreskom koji je ona trebala potpisati i gomilom gotovine.

Dok je Diana potpisivala odrezak, Ernest je premjestio njezine kovčege u narančastu olupinu koja je stajala na prilazu, a zatim je došao uvjeriti se da je transakcija uspješno izvršena. - To je to onda rekao je, a Diana se zbunila kad je vidjela kako pruža ruku prema Gusu, koji je izbrojao 490 dolara koje je donio.

- Gdje je još deset dolara? - pitao je Ernest mršteći se. - Još mi nisi platio za onu gumu.

Sa zakašnjenjem shvativši da je riječ o prevari, Diana je ljutito pogledala obojicu. No budući da ju Gus nije nagovarao da kupi taj prokleti kamionet, okrivila je Ernesta za sve i skupljenim očima pogledala njegovo okorjelo, grubo lice. - Znači li to - rekla je tihim, ali ljutitim glasom - da si mi upravo uspio uvaliti svoj auto?

- Naravno - rekao je i nasmiješio se. Onda je dodao sol na ranu gurnuvši ju u stranu i povjerivši joj: - Prihvatio bih i dvjesto pedeset dolara i to sa zadovoljstvom.

Diana se osjećala poniženo, ali ga je pogledala ravno u oči i tom nepoštenom starcu izrekla laž, nadajući se da zbog nje neće moći spavati. - Da, ali ja bih ti platila i tisuću dolara. - Snuždeni izraz na njegovom licu bio je tako smiješan i Diana je bila toliko zadovoljna njime da se značajno smirila čak i prije nego što je čula Gusov prigušeni smijeh.

Ernest ju je dopratio do vrata kamioneta te ih je otvorio, a Diana se oprezno popela na prljavo, poderano vinilno sjedalo, a Ernest je zatim zatvorio vrata. Volan je djelovao ogromno, no Diana ga je čvrsto uhvatila; zatim je nogom dodirnula kočnicu, a rukom mjenjač. No, nogom je dodirnula tri papučice, a ne dvije, a kad je pogledala u mjenjač, na njemu je vidjela dijagram, a ne lijepa slova D, P, R kao na automatskom mjenjaču. Ovo je bio ručni mjenjač. Snuždila se.

- Sigurno ne znaš upravljati ručnim mjenjačem, zar ne?

- Naravno da znam - lagala je Diana i pogledala preko ramena dok joj je srce nervozno udaralo. Jedini način kako da izađe s krcatog parkirališta bilo je unatrag prilazom, koji je išao nizbrdo prema ulici.

Pretvarajući se da čeka dvije majke s bebama da prođu iza nje, Diana je pogledala u mjenjač i pokušala se sjetiti kako ju je Doug učio da koristi spojku i kočnicu kad je imala šesnaest godina.

Zadovoljna što nema nikoga iza, stisnula je spojku i pomaknula mjenjač, trgnuvši se kad je on zaškripao; potom je naglo otpustila spojku, zbog čega se kamionet zatresao i stisnula gas. Kad je kamionet sve većom brzinom krenuo unatrag, Diana je mahnito

okretala volan, a Gus joj je nešto vikao dok se Ernest grohotom smijao. No, nekako se kamionet našao na ulici, ali okrenut u krivom smjeru. Zbog ponosa i zdravog razuma, Diana je odlučila zaobići cijeli blok, a ne okrenuti vozilo pred njima.

ČETRDESET SEDMO POGLAVLJE Budući da se kamionet nije raspao u sljedećih osam kilometara, Diana se opustila toliko da primijeti krajolik. Ovaj dio Teksasa rijetko je posjećivala, no njega su svi koji su gledali vesterne odmah poistovjećivali s cijelom državom. Iza kilometara i kilometara ograde koja je odvajala prostrane pašnjake od zavojitih cesta, tek rođeni telići skakutali su pokraj svojih majki, a nespretni ždrepčići mahali su repom i pokušavali trčati na nesigurnim nogama dok ih je pratilo budno oko kobila.

Zamislila je kako bi to izgledalo u proljeće, kad procvjetaju vučike i zlatice i crveni cvjetovi castilleje, čije cvijeće bi se poput patchworka raširilo po valovitim brdima i niskim dolinama.

Morala je stati na benzinskoj postaji kako bi provjerila nije li promašila skretanje za Calovu kuću, jer su adrese obično bile napisane na seoske sandučiće koji su djelomično bili prekriveni visokom travom.

Ispred sebe vidjela je mjesto koje je trebalo biti njezino odredište te je oprezno usporila, moleći se da se kamionet ne ugasi kad bude skretala. Motor je zarežao kad je usporila, a mjenjač je strašno zaškripao kad je pokušala promijeniti brzinu, ali uspjela je skrenuti.

Kad je to učinila, suočila se s novim problemima: morala se popeti uz brdovit šljunkovit prilaz koji je vijugao kroz drveće koje očito nitko nije htio srušiti. *

*

*

- Trebala bi stići svaki čas - Cole je rekao Calu i pogledao na sat.

- Ako ne stigne uskoro, ići ću ju potražiti. - Nazvao je u ured, saznao da je Diana krenula imajući uz sebe jedino Calovu adresu te je odmah nazvao aerodrom. Žena koja je ondje radila rekla mu je da je Diana stigla i da ju je povezao neki mještanin te je uvjeravala Colea da je on “dosta pristojan”.

- Trebao si ići po nju - zabrinuto mu je rekao Cal. - Ne možeš dopustiti da ti žena luta krajolikom, izgubljena i sama. Tako se ne odnosi prema ženi.

- Da znam kojim putem su krenuli, pokušao bi ih presresti strpljivo je pojasnio Cole, iznenađen znakovima nervoze koja nije bila

tipična za njegovog ujaka, a koju je pokazivao otkako je shvatio da Diana dolazi.

Calovu sljedeću rečenicu prekinuo je glasan prasak koji se poput groma začuo iz smjera prilaza. - Što je to, kvragu? - pitao je, krenuvši za Coleom, koji je već bio na trijemu.

- Pretpostavljam da je to Dianin prijevoz - rekao je Cole i u nevjerici zurio u narančasti kamionet s odvaljenim branikom i visećim svjetlom, koji se polako njihao prema njima, u pratnji ritmičnog škripanja brzina i zaglušujućeg rada motora.

Cal je malo gledao što se događa, no bio je zabrinutiji time hoće li ostaviti dobar prvi dojam na svoju novu snahu. Rukama je pažljivo zagladio kosu na sljepoočnicama, uspravio se i provjerio kako mu stoji kravata. - Cole - rekao je s čudnim oklijevanjem - misliš li da ću se svidjeti Diani?

Iznenađen i dirnut ujakovom nezapamćenom nervoznom nesigurnošću, Cole je posve uvjereno rekao: - Jako ćeš joj se svidjeti.

Cal je zadovoljno usmjerio pozornost prema vozilu koje im se približavalo i koje je još jednom strašno zaškripalo i onda u brzom naletu krenulo naprijed. - Izgleda da je napokon pronašao drugu brzinu. - Zaškiljio je i dodao: - Vidiš li Dianu s njim?

Cole je bio mlađi i vid mu je bio bolji. Kad je kamionet došao do točke koja je vodila ravno do ulaza, Cole je razrogačenih očiju pogledao lice svoje žene. - To je Diana - izustio je i stepenicama pojurio prema prilazu, dok ga je Cal slijedio u stopu.

Kad su zakoračili pred nju, Diana je bila tako sretna što ih vidi da je pomiješala spojku i kočnicu i greškom nagazila na gas.

- Pazi! - povikao je Cole i izmaknuo joj se s puta, povukavši Cala za sobom. Kamionet ih je promašio za nekoliko centimetara, stao, zaškripao i ugasio se.

Drhteći od straha jer je umalo pregazila obojicu, Diana je spustila čelo na volan dok joj je Cole pritrčao da joj pomogne da izađe.

Uspravila se baš u trenutku kad je on zgrabio kvaku da otvori vrata. Čije je ovo sr... Smeće? - ljutito je pitao Cole. Kvaka mu je ostala u ruci, a on je kroz otvoreni prozor potražio kvaku s unutarnje strane.

Pronašao ju je, otvorio vrata i ispružio ruku Diani da joj pomogne da izađe. Poput elegantne mlade žene kakva je bila, njegova ga je žena uhvatila za ruku, profinjeno podigla stražnjicu s poderanog vinilnog sjedala rascjepanog poput kanjona i onda graciozno izašla.

Na trenutak zastavši da otrese prašinu s odjeće, srdačno se nasmiješila Calu koji je stajao pokraj Colea, a potom je pogledala Colea i plaho mu se nasmijala. - Naše.

Cal se grohotom nasmijao. *

*

*

- Ovo je moja kuća - objasnio joj je Cal uvodeći ju kroz ulazna vrata i inzistirajući na tome da ona sjedne na njegov naslonjač jer je to mjesto bilo najudobnije; potom je pojurio u kuhinju kako bi joj donio čašu svježe limunade. Posvuda su se nalazile uredne hrpe časopisa i knjiga o raznim temama, a na stolić je pažljivo stavio posljednji broj časopisa “Foster’s Beautiful Living”, tako da se jasno vidi.

Diana nije mogla vjerovati da je ovaj srdačan, simpatičan muškarac koji joj se smiješio kao da mu je ona sve na svijetu, isti onaj silno odlučan muškarac koji je svojeg nećaka natjerao da se oženi ucjenjujući ga svojom polovicom njegove kompanije, pod izlikom da je to za “Coleovo dobro”.

- Ovdje ćemo ostati samo kratko - objasnio joj je, dajući joj čašu s limunadom. Potom je stao ispred nje kao da joj treba pomoć da ju popije. Napokon, kad se očito uvjerio da će ona moći to sama učiniti, sjeo je preko puta nje na sofu na kojoj je sjedio Cole i nastavio govoriti kakav im je današnji raspored. - Ubrzo ćemo otići u drugu kuću. Ondje ćemo večerati, a onda ćete ti i Cole ostati tamo, a ja ću se vratiti ovamo.

Diana ga je počela obožavati u manje od pet minuta. - Aha, ali ja sam mislila da ćemo ostati s vama - rekla je i zbunjeno pogledala Colea - tako da se možemo upoznati dok sam ovdje.

- Druga kuća je također ovdje na ranču - pojasnio joj je Cal, zadovoljno se ozarivši jer se ona htjela družiti s njim.

Nakon što joj je pokazao svoj dom, priopćio im je da je vrijeme da odu. *

*

*

Calova kuća nalazila se na ravnom komadu zemlje te je bila izgrađena tako da zadovolji praktičnu svrhu, a ne da ima lijep pogled, no druga kuća, koja se nalazila kilometar i pol dalje niz cestu i iza

oštrog zavoja, bila je smještena tako da ima prekrasan pogled. Predivno! - povikala je Diana kad je izašla iz Coleovog karavana.

Na rubu pošumljenog brda koje je gledalo na dolinu nalazila se udobna kuća od kamena i grubo obrađenog cedra, s tri strane okružena ogromnim obješenim trijemom koji je visio u zraku. Unutra je prevladavao rustikalni stil, s ogromnim kaminom na jednoj strani i nizom kliznih vrata na drugoj, koja su vodila na trijem. Iz dnevnog boravka ulazilo se u dvije velike spavaće sobe, a kuhinja je gledala na brda, s druge strane Calove kuće.

- Ovo je Letty - srdačno je rekao Cole i iz kuhinje izveo punašnu ženu s kosom pokupljenom u punđu te ju je uveo u dnevni boravak.

Letty je izgledala gotovo jednako sretno kao i Cal što je upoznala Dianu.

- Večera je u šest - rekla je i već se počela vraćati u kuhinju. Ništa posebno. I ništa poput onih prekrasnih slika u vašem časopisu.

- Ja baš i nisam neka kuharica - priznala je Diana.

- Dobro - odgovorila je Letty, a oči su joj zasvjetlucale.

Diana se okrenula i kroz vrata vidjela da Cole njezine kovčege stavlja pokraj velikog bračnog kreveta. On se okrenuo i uhvatio ju kako ga gleda, a ona je u svojemu tijelu osjetila elektricitet koji je prostrujao njime. Dok ju je upoznavao s Calom, jednom ležernom, ali posesivnom gestom ju je zagrlio oko ramena, ali ni tom gestom, ni ičim drugim nije pokazao hoće li ovo biti pravi medeni mjesec ili ne.

Nije bila sigurna znači li to da uzima zdravo za gotovo da će biti ili da ga nije pretjerano briga što će se dogoditi.

No to se počelo mijenjati nakon večere.

ČETRDESET OSMO POGLAVLJE Kad je večera bila gotova i kad je Letty pokupila tanjure, sumrak je prošarao nebo nijansama boje lavande, ljubičaste i crvene.

Prvobitna nervoza koju je Cal pokazivao kad je ona stigla, sada je nestala. Zamijenila ju je pretpostavka da je ona dio obitelji i da će uvijek biti. Osim što se tako Diana osjećala kao varalica, ta pretpostavka potaknula je nekoliko pitanja o majčinstvu, kao na primjer kako će voditi kompaniju i imati dijete. Da stvari budu još gore, imala je osjećaj da je Calu jasno da ona nije razmišljala o tome i da je sumnjičav zašto je tomu tako.

Uznemiravalo ju je to što se Cole zbog toga nije osjećao ni krivo ni nelagodno. Zapravo, zbog njega joj je i bilo nelagodno i imala je osjećaj da joj on to namjerno radi. Dok se pretvarao da obraća pozornost na razgovor, opušteno ju je odmjeravao svojim sanjivim tamnosrebrnim očima, zbog čega je Diana samozatajno podigla ruku i maknula pramen s obraza.

Naslonio se na stolicu, ispružio dugačke noge i prekrižio ih na gležnjevima, ne gledajući sumrak zato što je gledao nju. Ne pomaknuvši se ni ne rekavši ništa, zračio je predatorskom muževnošću koja je bila tako opipljiva da se mogla rezati nožem.

Povrh svega, obojica uopće nisu marili za druge stvari zbog kojih je Diani bilo strašno neugodno, a koje su se uvlačile u razgovor postojanošću koja je nju strašno uznemiravala. Kad je Diana samo htjela pohvaliti stol od kovanog željeza za kojim su sjedili, Cal joj je priopćio da je Cole prije četiri dana kupio veliki bračni krevet kako bi njime zamijenio onaj manji koji je do tada bio u spavaćoj sobi. A onda je primijetio kako je među novim namještajem koji je stigao kamionom bila i velika kutna sofa u dnevnom boravku i da je ona imala više jastuka nego bilo koji krevet koji je on do tada vidio.

Kad je ona rekla kako joj se sviđa uređenje oko kuće, saznala je da je Cole angažirao cijelu vojsku radnika koji su uređivali taj prostor do sat vremena prije nego što je ona stigla. - Nije bilo prikladno za mladenku - priopćio joj je Cal. Zatim je nagnuo glavu prema širokoj ležaljki na trijemu, koja se nalazila nekoliko metara dalje. - Cole ju je dao dovesti iz Dallasa za tebe - povjerio joj je. - Nikada nisam vidio takvo što. A ti?

Okrenula se i pogledala ležaljku te je kimnula i nasmiješila se. Samo jednom.

- Sad vidiš na što sam ja navikao. Meni je to izgledalo kao da na trijem stavlja krevet! I prije sam znao viđati krevete na trijemu našalio se - ali obično bi se pokraj njih nalazile i stare podnice, kao i stare sprave za izažimanje.

Diani je srce počelo jače udarati. Možda je to i bio krevet.

- Cal - blagim je glasom rekao Cole.

Diana je njegov prigovor na temu kreveta smatrala zakašnjelim i nedostatnim.

Ako bude pristala na “medeni mjesec”, nadala se da će to početi malo poslije i da će ići malo polakše.

Točno u pola devet navečer Cole je pogledao Cala, a Cal je pogledao na sat, brzo ustao i izjavio: - Vrijeme je za posao. - Budući da on nije morao ništa raditi i budući da je pao mrak, Diana je došla do očitog zaključka da Cole misli da je vrijeme da upotrijebe jedan od brojnih lijepo podstavljenih vodoravnih površina u kući i da Cal želi da se oni posvete poslu pravljenja njegovog šukun-nećaka.

Diana je ustala gotovo jednako brzo kao i on. - Mislim da ću se otuširati i presvući u nešto... Čistije!

Cole ju je gledao kako izlazi, zbunjen njezinom reakcijom što mora biti sama s njim. Bio je siguran u to da ona namjerava spavati s njim. Bio je prilično siguran...

Zapravo uopće nije bio siguran u to.

Nekoliko minuta poslije, otišao je u kuhinju po ledeni čaj i primijetio da su vrata njegove spavaće sobe otvorena. Nije bilo jednog njezinog kovčega, a koristila je kupaonicu od druge spavaće sobe.

Podigao je vrč i razmišljao što bi to moglo značiti. U Dianinim krugovima, a sada i u njegovim, odvojene kupaonice bile su praktičan i udoban dodatak. Ona je samo bila civilizirana i profinjena. Ili sramežljiva. Ili ga je izbjegavala.

Cole je inače u nekoliko minuta mogao procijeniti najsloženije situacije. No večeras nije mogao procijeniti namjere svoje žene.

Namrštio se i otišao u svoju spavaću sobu, kako bi se otuširao. Skinuo je košulju i tek onda shvatio da se otuširao sat vremena prije nego što je ona došla ovamo. A sada se ponašao poput nervozne mladenke.

Vratio se u kuhinju, bacio ledeni čaj i odlučio popiti nešto žestoko.

Odnio je piće na trijem i ispružio se na ležaljki.

Znao je vraški dobro da ga Diana želi.

Privlačili su jedno drugo. I to jako.

Dao joj je mogućnost da se odluči. Ili se mučila s donošenjem odluke ili je donijela odluku koja mu se neće svidjeti i sada ga je izbjegavala jer mu je nije htjela priopćiti.

Zvijezde su se počele pojavljivati jedna po jedna, a nebo se zamračilo pa su one počele svjetlucati poput žarkih dragulja.

Diana je u gostinskoj sobi završila s češljanjem kose za toaletnim stolićem te je razmišljala o tome što da obuče. Bilo je prerano da odjene kućni ogrtač, a to bi bilo i vrlo znakovito. Odlučila je da će obući bijele kratke hlače i žarko zelenu svilenu košulju. Cole je vjerojatno očekivao da će ona obući nešto prozirno i oskudno. Negliže.

Nešto čipkasto i providno.

Nanijela je malo ruža i pomislila na to kako Cole očekuje reprizu njihove prve bračne noći, samo malo dugotrajniju te joj je ruka tako jako zadrhtala da joj je ispao ruž. Tada je bila tako pijana da nije znala ni gdje je ni tko je, no sada je to znala i želudac joj se stegnuo od nervoze i nesigurnosti. Što li je ona to radila?! Uzela je četku i ponovno se počela češljati.

Bez obzira na to što joj je Cole bio suprug, on je bio neznanac.

Nepoznanica koja je prelazila ogromne prepreke bez ustručavanja ili poteškoća i koja nije marila za posljedice.

Ona je bila dovoljno zabrinuta za oboje. Nije imalo smisla poricati da je pomislila na njega tisuću puta dnevno otkako je otišao iz Houstona i da je svaka pomisao bila slađa od one prethodne. Također nije imalo smisla poricati to da su joj koljena još uvijek klecala pri pomisli na “medeni mjesec” s njim. Ali sada, kada je bila ovdje, s tim nešto nije bilo u redu. Iako su bili vjenčani, bilo je jasno da je njihov brak privremen. Dakle, Cole joj je u Houstonu zapravo predložio da tu farsu pogoršaju i zakompliciraju seksualnim orgijama u trajanju od tjedan dana.

Kad joj je iznio tu zamisao, to je izgledalo kao prijedlog i kao da njoj prepušta donošenje odluke. Ona je odlučila da će to učiniti.

No sada kada je bila ovdje, bilo je očito da on daje prijedloge i provodi ih u djelo onako kako njemu odgovara. Ona je odlučila da neće to učiniti. Odnosno, sigurno ne večeras.

Neće mu prepustiti kontrolu. Ona je voljela kontrolirati svoj život, svoju sadašnjost, budućnost i obično joj je to dobro išlo. Osim kad je Cole bio u pitanju, jer joj je on sve okrenuo naopačke. No taj obrazac morao se zaustaviti. Morao je naučiti tu lekciju.

Ohrabrena tom odlukom, Diana je odložila četku na toaletni stolić i izašla iz gostinske sobe.

U ostalim prostorijama u kući bio je mrak, osim u Coleovoj sobi, pa je pretpostavila da se on tušira te je odlučila pričekati ga na trijemu.

Izašla je van i zatvorila vrata; potom je prišla ogradi i pogledala brda okupana mjesečinom. Stajala je ondje punu minutu kad ju je dubok, zavodljiv glas upitao: - Hoćeš li mi se pridružiti?

Diana se brzo okrenula. Ispružio se na ležaljki, u hlačama i cipelama, ali prsa su mu bila gola, a Diana je to smatrala namjerno provokativnom gestom.

Pogled joj je zastao na brončanoj koži koja je prekrivala brojne mišiće i snažna ramena, a potom ga je nervozno pogledala u oči. Htio je da mu se pridruži na ležaljki. Čekao ju je ondje. Njezino izdajničko srce počelo je malo brže kucati.

Diana se vrlo odlučno podsjetila na ono što je odlučila. - Mislim da neću - rekla je uz smiješak kojim je svoju odluku nenamjerno, ali jasno, učinila neozbiljnom i neuvjerljivom.

Nije to mogla popraviti, pa je nastavila u istom tonu. - Ali mislim da ću si otići po limunadu.

Dok je prolazila pokraj Coleove ležaljke, on ju je uhvatio za ruku, a ona se zaustavila i okrenula. U tišini joj je proučavao lice kao da traži odgovor, a dok joj je time odvratio pozornost, polako ju je vukao naprijed. Glas mu je bio tako nježan da joj je poremetio ravnotežu jednako kao i njegovo povlačenje. - Nemoj se poigravati sa mnom, mačkice. - Uhvatio ju je za drugu ruku i povukao.

Diana je završila na njemu, s čelom na njegovoj bradi, dok je njegova lijeva ruka bila na njezinoj podlaktici. Oslonivši se na dlanove, odmaknula je prsa s njegovih i gledala ga u bi jesnoj nevjerici. On je podigao desnu ruku i člancima prstiju ju počeo nježno i strpljivo milovati po goloj ruci, neprestano ju gledajući u oči. Poruka koju je vidjela u tim prodornim sivim očima bila je jasna kao da joj je šaputao: Odluči se.

Diana je pogledala u senzualne usne koje su od njezinih bile udaljene tek nekoliko centimetara. Te usne su ju pozivale. Nježno su se smiješile. Odluči se.

Njezine usne nesvjesno su se približile njegovima, a srce joj je od uzbuđenja počelo mahnito udarati. Odluči se.

Zažmirila je i uzdahnula. Nježno ga je poljubila te je osjetila kako joj njegove usne odgovaraju i miču se po njezinima i zajedno s njima, dok su mu ruke klizile po njezinima i potom ju stegnule. Ona ga je prestala ljubiti, a on joj je to dopustio, no njegovo tijelo se ukrućivalo, a pogled tih sivih očiju postajao je sve strastveniji. Stavio je dlan na

njezin obraz i pomicao ga unatrag te ju je uhvatio za zatiljak i tjerao da mu se približi. Opet.

Ruke su joj postale slabe, a grudi je spustila na njegova čvrsta prsa kad su se njegove usne otvorile i poljubile ju snažno i strastveno.

Gurnuo je prste u njezinu kosu i zarobio joj usta, a drugom rukom ju je uhvatio za kukove i okrenuo na bok te se nadvio nad nju.

Kušao joj je usne jezikom, tjerao ih da se razdvoje, te je na kraju gurnuo jeziku njezina usta, zabijajući bedra u njezina. Kruta bedra.

Požudna.

Povukla ga je bliže sebi, a tijelo joj se pripijalo uz njegovo. Odvojio je usne od njezinih tek toliko da joj otkopča košulju i raširi ju, a ono što je vidio gurnulo ga je još više rubu. Drske ukrućene bradavice nalazile su se na vrhu dvije iznimne blijede kugle koje su bile savršeno proporcionalne s ostatkom njezina tijela.

Dodirnuo joj je bradavicu i ona se još više ukrutila. Spustio je glavu i poljubio ju, a ona je naglas zastenjala i počela se izvijati od užitka čija jačina ga je iznenadila. Pokušavajući usporiti, poljubio joj je i drugu bradavicu, usisao ju, a ona je refleksno stegnula prste u njegovoj kosi i počela se još jače izvijati.

Još uzbuđeniji zbog njezinog užitka, tijelo mu je požudno htjelo još. Morao se potruditi da uspori te ju je ponovno stavio na sebe.

Iznenadio se kad je ona počela zakapčati košulju i htjela ustati.

Zaustavio ju je u trenutku dok je sjedila na njegovoj krutoj muškosti.

Diana je mislila da točno zna zašto je usporio. Spustila je glavu da izbjegne njegov pogled i samozatajno počela zakapčati košulju kako bi prekrila male grudi.

Promuklom riječi umirio joj je prste. - Nemoj!

Ona ga je brzo pogledala, rukama zatvorivši košulju. Cole joj je odmaknuo ruke tako da može vidjeti ono što je ispod. - Prekrasno šapnuo je i maknuo joj košulju s ramena. Dlanovima je prekrio njezine dojke i počeo ih milovati.

Dianino srce počelo je snažno udarati od pomiješanih osjećaja šoka, posramljenosti i iznimnog užitka.

Cole je bio toliko usklađen s njom da je i njegovo srce počelo brzo udarati te je iznenada shvatio da on na svojemu tijelu osjeća njezine reakcije. Palcima je prešao preko njezinih bradavica, a njegove su se počele ukrućivati. - Diraj me - šapnuo joj je, zapravo se bojeći što će mu se dogoditi kad ona to učini.

Dianine ruke su zadrhtale zbog njegovog potresenog glasa, te je spustila glavu i usnama prekrila njegovu bradavicu te ju je počela

dražiti jezikom. Kad je on oštro udahnuo, Diana je osjetila kako iznenadno pomiče kukove, kao da se nalazi u njoj te ju je iznenada povukao i okrenuo na leđa. Milovali su se i strastveno ljubili te su si brzo skidali odjeću kako bi si priuštili još veći užitak.

Njezine dojke bile su prekrasne, a njegovo tijelo bilo je kao isklesano. Bio je gospodar, bio je rob. Njegovo stenjanje bila je glazba za njezine uši, a njezino uzdisanje blagoslov za njegove. Privili su se jedno uz drugo ne mičući se, a njezino tijelo prihvatilo je njegovu polaganu prodornu toplinu, a nježni pokreti pretvorili su se u snažne, odlučne prodore. Ona se napela prema njemu dršćući od požude, a on je neprestano prodirao u nju, u očajnoj želji da i ona dođe do vrhunca.

Kad ga je doživjela, zastenjala je i uhvatila ga, a on joj se pridružio.

Nakon toga shrvano mu je ležala u naručju, a suze koje su lagano padale na njegova prsa bile su njezine. Osjetio ih je dok je gledao u nebo, gdje su nekoć jasne i žarke zvijezde sada zamućeno svjetlucale pred sivim očima koje su sada bile neuobičajeno zamagljene.

Zažmirio je i kleknuo pred nebesima, pognute glave.

Nudio je nagodbe, mita i obećanja.

A kad nije dobio odgovor, snažno je šapnuo: - Molim te.

Stavio je ruku na njezin mokar obraz; ona je okrenula lice na njegovu dlanu. - Volim te - šapnula je.

Bio je blagoslovljen.

Diana je ležala u velikom bračnom krevetu glave naslonjene na Coleova prsa i nasmiješila se u tami čekajući da Cole nešto kaže. Imala je vrlo snažan osjećaj da je on u tom trenutku smireno osmišljavao ostatak njezinog života, i to vjerojatno istom silinom i brzinom kojom je do sada rješavao sve probleme.

Jako ju je zanimalo kako će pokušati prijeći neke prepreke njihovog novosklopljenog braka. Volio ju je i ona je voljela njega, što je zapravo jedino bilo bitno, no tu je bilo nekih komplikacija.

Nabrajala ih je u mislima: Ona je živjela u Houstonu, gdje je vodila veliku kompaniju.

On je živio u Dallasu, gdje je vodio još veću kompaniju.

Ona mu je htjela roditi djecu.

On nije htio imati djece.

Prstom prelazeći preko čvrstog mišića na njegovom prsnom košu, zaključila je da prelaženje prepreka ovdje neće biti dovoljno, nego da će se morati dogoditi čudo.

Zažmirila je i odlučila da će računati na to. Zadrijemala je, a kad se probudila nekoliko minuta poslije, mala svjetiljka na noćnom ormariću je bila upaljena. Prsti su mu bili isprepleteni s njezinima te ju je držao za ruku. - Malo sam razmišljao - nježno je rekao - i došao sam do nekih zaključaka.

Nasmiješila se na to očekivano priopćenje. Nije se mogla prestati smiješiti. Pogledala ga je i pripremila se na to da čuje koliko daleko je otišao u procesu donošenja odluka, bez savjetovanja s njom.

- Imamo logistički problem - počeo je Cole. Vidio je kako njezine oči počinju svjetlucati od smijeha te ju je privio bliže sebi. Kao da mu nije mogla biti dovoljno blizu. - Mislim da ćeš se morati preseliti u Dallas, draga. Ja ne mogu preseliti “Unified” u Houston. To je loša zamisao zbog nekoliko razloga, a da ne spominjem da bi to bilo fiskalno pogubno.

Ona je prijetvorno uzdahnula. - Prema uvjetima našeg prvobitnog dogovora, moramo imati odvojeno prebivalište u dva različita grada.

Takav je bio dogovor.

Cole je mislio da je ozbiljna. - To je nemoguće.

- Takav je bio dogovor. Imali smo fiksni usmeni dogovor. On je to zanemario razigranom muškom bahatošću. – Ne postoji fiksni usmeni dogovor. To je posve proturječno.

- Znači, dogovor više ne vrijedi?

Cole ju je oštro pogledao i proučavao prijetvornu nevinost tih širokih zelenih očiju s dugačkim crvenkasto-smeđim trepavicama ispod lijepo oblikovanih obrva. - Diana - šapnuo je - prekrasna si. I ciljaš na nešto. O čemu je riječ?

- Spremna sam preseliti administrativni i poslovni odjel “Foster Enterprisesa” u Dallas, a umjetničko i produkcijsko osoblje ostaviti u Houstonu pod Coreyinim vodstvom.

- Onda smo sve riješili - zadovoljno je rekao i spustio glavu da ju poljubi. Tijelo mu je već bilo oduševljeno pri pomisli da će ponovno voditi ljubav s njom.

Raširila je prste i rukom počela prelaziti ravninom njegova trbuha, a molećive oči bile su joj pune nade.

- Što god da tražiš tim pogledom - nježno je rekao Cole odgovor je potvrdan.

- Tražim djecu. Tvoju djecu.

On je spustio bradu i oprezno se namrštio. - Koliko djece?

Njezin smiješak osvanuo je poput sunca, a oči su joj svjetlucale poput ovalnog dijamanta od osam karata koji joj je stavio na prst dok

je drijemala. Ovdje je kupio prsten, u nadi da će se ovo dogoditi. Ne, zapravo se nije usudio nadati da će se ovo dogoditi.

- Voljela bih imati troje djece - odgovorila je. - Jedno - strogo je uzvratio.

Pogledala ga je. - Dat ću ti Park Place i Boardwalk i sve svoje nekretnine za najam za dvoje djece.

- Dogovoreno! - rekao je i zahihotao.

ČETRDESET DEVETO POGLAVLJE Ulazna vrata Calove kuće bila su otvorena, pa je Diana ušla. Cole ju je pustio da spava duže te joj je ostavio poruku da dođe kod Cala kad se probudi. Čula je kako Cal i Cole razgovaraju u kuhinji, dok je Letty posluživala doručak. - Jesam li pogriješio što ti nisam prije rekao?

- Nisi - odlučno je odgovorio Cole. - A sada kada si mi rekao, uopće me nije briga.

Calu kao da je laknulo. - Hoćeš li mi obaviti to? Možeš navratiti kući i vidjeti želiš li nešto. Usput ti je.

Diana je ušla u kuhinju, baš u trenutku kad je Cole hladnim glasom dodao: - Znam gdje je.

Sjedili su za stolom, a Cal joj se brzo nasmiješio da ju pozdravi, no potom je ponovno obratio pozornost na raspravu koju su vodili.

Diana je obišla stol kako bi pomogla Letty donijeti tanjure s kajganom i pecivom prekrivenim bijelim umakom. - Što znaš gdje je? - pitala je.

- Moj stari dom. - To je rekao prezrivim, zajedljivim tonom, a Diana je to primijetila kad je stavila ruku na njegovo rame i nagnula se pokraj njega s njegovim tanjurom. - Idem s tobom. Voljela bih ga vidjeti.

- Ne! - rekao je to tako oštro da je Diana zastala dok je stavljala tanjur ispred njega. Ispričao se za ton kojim je to izgovorio tako što ju je uhvatio za ruku i na trenutak ju stavio na svoje rame.

Muškarci su čekali da Diana sjedne na svoju stolicu; potom je Cal nastavio tamo gdje je stao, a Diana je mogla vidjeti otkuda Coleu ta upornost. - Da čitaš nešto drugo osim financijskih izvještaja i prospekata, znao bi nešto o žalovanju i oporavku nakon gubitka osobe. Ako se ne suočiš sada s tim, kad tad će ti to doći na naplatu. To kažu psiholozi. Možeš to pročitati u stručnim knjigama i člancima, koji se nalaze u dnevnom boravku.

- Prošle godine - Cole je ironično rekao Diani - misija mu je bila da “pronađem svoju žensku stranu”.

Diana se zagrcnula dok je pila kavu.

Shvatila je da je umro netko tko je živio u blizini, ali budući da je Cole djelovao potpuno ravnodušno spram smrti te osobe, nije htjela ništa ispitivati. Štoviše, kad se Cal ponovno htio vratiti na tu temu, Cole je otresito rekao: - Ne želim razgovarati o tome pred Dianom.

Cole je odmah nakon doručka otišao obaviti neke poslove u gradu za Cala te je očekivao da će mu za to trebati najviše dva sata, ali

inzistirao je na tome da Diana ostane s Calom. Kad je ustao od stola, promrsio joj je kosu, spustio glavu i poljubio ju u obraz i krenuo... Ali nije joj pustio ruku. Diana se smijala kad ju je iz kuće odvukao na trijem, pošteno izljubio i potom poslao natrag u kuću.

Cal je taj prizor promatrao s izrazom lica koji se Diani u najboljem slučaju činio ozbiljnim, a u najgorem turobnim. Osjećajući se pomalo povrijeđeno i pomalo posramljeno, prišla je kaminu gdje su bile poslagane uokvirene slike, uglavnom prilično stare. S rukama na leđima, gledala je svaku, dok ju je Cal s leđa strijeljao pogledom.

- Je li ovo Cole? - Podigla je jednu sliku s kamina, uzela je i sjela pokraj Cala na sofu.

On je brzo pogledao sliku, no onda je nju prostrijelio pogledom koji je trebao biti uznemirujući i koji je to i bio. - Hajdemo nas dvoje porazgovarati malo o nečemu drugome osim o slikama - rekao je ozbiljnim tonom koji je jasno ukazivao na dvije stvari: Calvin Downing bio je pronicljiviji nego što se doimao i nije se dao zavarati.

- O čemu želite razgovarati? oprezno je pitala Diana.

- O tebi i Coleu. Je li to u redu?

Kimnula je, a on je rekao: - Dobro, jer bismo svakako razgovarali o vama.

Ni Dianu se nije moglo zavarati. - Gospodine Downing, možda bismo trebali pričekati da se Cole vrati.

Začudo, njezin oštar odgovor ga nije uvrijedio. - Ne krasi te samo izgled, nego i hrabrost. A to je dobro. A krasi li te i srce?

- Molim?!

- I ako da, kome ono pripada?

Diana je zurila u njega, zatečena ne samo njegovim tonom, nego i temom razgovora. - Ne razumijem.

- Pa, priznajem, i ja baš ne razumijem najbolje. Jer sam prije manje od dva tjedna uzeo “Enquirer”, gdje se nalazila tvoja slika i to na samoj naslovnici, s pričom da te ostavio tvoj otmjeni zaručnik.

Tjedan dana poslije udaš se za mojeg nećaka, Colea.

Prije pet dana posramila bi se pri samom spomenu na taj članak.

No sada se nestašno nasmiješila. - Pa, da priznala je - jasno mi je zašto to može izgledati malo čudno.

- To je jedino što ima smisla - izravno joj je proturječio. - Cole je bio ljut, a ja sam mu pokazao tu sliku da mu dokažem da imam pravo pa sam mislio da je on htio dokazati da ima pravo tako što se oženio tobom kako bi dobio svoje dionice. Ali onda mi je rekao da si ti ona

curica o kojoj je govorio dok je studirao i ja sam se sjetio da se zoveš Diana Foster i da si to stvarno ti. Pratiš li me?

- Za sada da.

- Dobro. Pa sam mislio da ste vas dvoje stari prijatelji i da ste se dogovorili s obzirom na to da si ti ostavljena, a da je Coleu potrebna žena kako bi dobio svoje dionice. Kako mi ide do sada?

Diana ga je iskosa pogledala. - Jako dobro - priznala je s drhtavim smiješkom na licu.

- Dobro. Isto tako znam da se Cole brine zbog mojega srca. Nakon što se ohladio od bijesa zbog uvjeta koji sam mu postavio, zaključio je da bi zbog mojeg zdravlja bilo bolje da se vas dvoje pretvarate da vam je stalo jedno do drugog. Pratiš li me?

Oprezno je kimnula.

- Dobro, jer sad dolazimo do dijela koji me vraški plaši.

- A to je?

- Jučer je gore u kući sve izluđivao oko najsitnijih detalja, tako da sve bude što ljepše kad ti dođeš. Vraški se dobro pretvarao da mu je stalo do svoje supruge. I ja sam bio jako uzbuđen što ću te upoznati.

Sinoć te nije mogao prestati gledati. Ali izravno ću ti reći, Diana, nisam dobio dojam da osjećaš isto što i on. No jutros on nosi srce na dlanu, pa si mislim kako se sinoć sigurno nešto dogodilo.

Zastao je i odlučnim glasom nastavio, stigavši do pravog problema: - Nemoj se igrati s njegovim srcem, curo. Ili ga uzmi cijelog ili ga ostavi na miru. Nemoj mu uzimati djeliće kad ti odgovara i ako ti odgovara. Mislim da nisi zlonamjerna ni okrutna, ali ponekad, ako žena ne zna što muškarac osjeća, to se može dogoditi.

Diana se naslonila na sofu i tiho se nasmiješila, prislonivši Coleovu sliku na prsa. Okrenula je glavu prema starijem muškarcu koji je također volio njezinog muža i bez srama ili pretvaranja rekla: Cole ne nosi svoje srce na dlanu. To je moje srce.

Izgledao je petnaest godina mlade... I sa zakašnjenjem posramljeno. Tražeći način da se izvuče iz situacije u koju se sam uvukao, ustao je i prišao kaminu. - Na slici koju držiš, Cole ima šesnaest godina. Ovdje su još dvije slike.

Pažljivo ih joj je pružio, a Diana ih je oprezno uhvatila, no smiješak joj je počeo iščezavati, a srce ju je zaboljelo. Za časopis je pregledala puno fotografija te je brzo mogla primijetiti detalje, a tamnokosi dječačić koji je gurnuo prste u gustu dlaku škotskog ovčara gledao je u fotoaparat s vrlo ozbiljnim izrazom lica. Preozbiljnim za jednog šestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka. Pogledala je drugu sliku.

- Ovdje je imao devet godina - rekao je Cal. Škotski ovčar stajao mu je s jedne strane, dok mu je s druge strane stajao još jedan mješanac. Diana gotovo da nije primijetila pse; primijetila je da Cole ne izgleda sretno, iako se pokušavao nasmiješiti. A hlače su mu na obje slike stajale nekoliko centimetara iznad gležnjeva. Na jednoj slici stajao je pokraj stare njihaljke od gume, a na drugoj ispred neke kolibe.

No to je sve zanemarila kad je iznenada shvatila da bi joj Cal mogao reći zanimljive detalje o Coleu. - Čak i prije - uz smiješak mu je povjerila - bio je uznemirujuće tajanstven u vezi sa svojom prošlosti. - Potapšala je mjesto pokraj sebe. - Sve mi recite. Recite mi kakav je bio kad je bio mali i kakva mu je bila majka i... Sve. - Što ti je on ispričao? - oprezno je pitao Cal. - Ništa! Znam da je imao jednog brata koji je bio dvije godine stariji od njega i jednog koji je bio tri godine stariji i da su obojica poginula u nesreći ubrzo nakon što je Cole krenuo na studij. Znam da mu je majka umrla od raka kad je bio na prvoj godini fakulteta. Nije mi rekao kad mu je otac umro. Pretrpio je veliku tragediju u životu tiho je dodala. Čekala je da Cal progovori nakon što sjedne, ali izgledao je istinski zabrinuto i kao da nije mogao govoriti. Stalno je pogledavao na hrpu knjiga i časopisa. - Volim psihologiju - rekao je, naočigled nevezano uz njihovu temu. - Vjeruješ li u nju?

- Naravno.

- Vjeruješ li da je za osobu dobro da u sebi nakuplja loše osjećaje i da ih krije od žene koja ga voli, i da to radi do kraja života?

Diana je bila posve sigurna da misli na Colea te je njome prostrujao zloslutni osjećaj. Htjela je pomoći, ali nije htjela zabadati nos gdje mu nije mjesto.

- Ja... Ne bih htjela da on misli da zabadam nos.

- Ja bih to nazvao zalječivanjem rane, a ne zabadanjem nosa.

- Ne volim rane koje ne zacjeljuju - rekla je Diana. - Pitanje je mogu li ih ja zaliječiti?

- Ne možeš im naškoditi.

Pogledala je sliku koju je držala i sjetila se kako je sinoć ležala u Coleovu naručju. Mogao joj je dati tako mnogo ljubavi i ona ju je htjela u cijelosti. Nije htjela riskirati da izgubi ni najmanji dio. - Ako je to što mi imate reći jako loše, što će Cole misliti kad sazna da ja to znam?

- Neće se morati brinuti da ćeš se promijeniti ako saznaš. Neće se morati pitati što stvarno misliš o tome. Dr. Richenblau naziva to

“katarzičnim”. Neće dugo trajati. Ti ćeš odlučiti što ćeš učiniti nakon što ti ispričam sve.

Diana je duboko udahnula i kimnula. - Recite mi.

- Pa, rekla si da je pretrpio veliku tragediju u životu. Najveća tragedija bila je ta što se rodio s prezimenom Harrison.

Bilo je to zadnje što je Diana mislila da će reći. - Zašto?

- U Kingdom Cityju, gdje je Cole odrastao, to prezime je prokletstvo. Harrisonovi su oduvijek bili divlji i bezvrijedni. To su pijanice i varalice i probisvijeti, svi odreda, a Cole je odrastao s tom stigmom. Kad je Coleova mama pobjegla s Tomom Harrisonom, njezin otac je plakao. Nije mogao vjerovati da je njegova curica to učinila. Ispostavilo se da joj je Tom napravio dijete, a u to doba, u ovim krajevima cure su se u tom slučaju morale udati. Nije bilo alternative.

Diana je gledala kako se saginje i poravnava časopise te zastaje; zatim se uspravio i rekao: - Coleova braća poginula su godinu dana nakon što je Cole otišao na studij. Bili su u Amarillu i bili su pijani, no htjeli su se još više napiti, ali nisu imali novaca. Onda su jednu staricu pretukli skoro na mrtvo da joj uzmu torbicu; uskočili su u auto i otišli.

Prešli su preko crvenog pa ih je počela ganjati policija. Jurili su sto šezdeset na sat kad su udarili u rasvjetni stup. Dobro da smo ih se riješili. To sam rekao onda i to kažem i sada.

- Ali Coleov tata volio je ta svoja dva sina. Bili su isti kao i on.

Kad je zastao, Diana je odlučno rekla: - Ali Cole nije bio.

- Nikada. Nije mogao biti. Bio je pametniji od sve trojice zajedno i oni su to znali. Mrzili su ga zbog toga. Jedini prijatelji koje je Cole tada imao bili su njegovi psi. Psi i konji i mačke; životinje su ga obožavale i on je njih jako volio. Shvaćali su se. Možda je to bilo zato što su znali kako je to biti bespomoćan jer se ni na koga ne mogu osloniti.

- Znači, Cole je bio jedini koji je upisao studij - naglas je rekla Diana.

Cal se neveselo nasmijao. - On je bio jedini koji je upisao i srednju školu. - Zabacio je glavu unatrag i rekao: - Znaš onog škotskog ovčara koji je na slici s Coleom?

- Da. - Otprilike tjedan dana prije nego što je Cole otišao na studij, njegova braća poklonila su mu oproštajni dar.

Diana je znala da neće biti dobro, ali nije mislila da će biti tako grozno.

- Objesili su tog psa u štali.

Diana je zavapila i stavila ruku na usta, podigavši se sa sofe, a onda se natjerala da ponovno sjedne.

- Nakon toga su nestali i nisu se vratili dok Cole nije otišao. Da jesu, mislim da bi ih ubio.

- Nije li mogao živjeti negdje drugdje?

- Mogao je živjeti ovdje, ali njegov otac je htio da bude tamo i radi muške poslove. Tisuću je puta rekao da će Coleova mama platiti ako se Cole odseli. A Coleova mama, jadna i slabašna, nije htjela ostaviti tog gada. Kad je Cole krenuo na studij, ona je već bila toliko bolesna da uglavnom nije bila ni prisebna, pa Tomu nije bilo izazovno da ju zlostavlja.

Diani je još uvijek bilo malo mučno zbog onog sa škotskim ovčarom. - A što je s Coleovim ocem? Kad je on umro?

- Prošli tjedan.

Diana je polako povezala razgovor za doručkom i ovu informaciju.

- Rekao sam Coleu da se mora vratiti onamo u slučaju da mu je mama nešto ostavila. Zapravo sam htio da vidi to mjesto kao odrastao muškarac. U jednoj knjizi piše da se odrasli često osjećaju bolje kad se suoče s “traumama iz djetinjstva”. Bilo da je on ondje ili ne, mislim da bi bilo dobro da on zna da si vidjela to mjesto i da ti ne smeta. No mislim da će ipak otići onamo.

- Hoćete li mi nacrtati kartu? - pitala ga je i zatekla poljupcem u obraz. - Idem do kuće po ključeve od kamioneta.

Cal joj je htio ponuditi Lettyin auto budući da je Cole uzeo njegov, ali Letty je otišla u nabavku namirnica.

PEDESETO POGLAVLJE Cole je stajao ispred dvorišta svoje rodne kuće, četverosobne kolibe s trulim daskama na podu, ružne nakupine na komadu neplodne zemlje.

Njegova rodna kuća. Njegovo naslijeđe. Nije bio siguran zašto je došao. Njegova majka nije preživjela ovo mjesto, pa nije bilo razloga da misli da mu je išta ovdje ostavila. Možda je došao ovdje suočiti se s njezinim duhovima i potom ju spaliti...

Nije imao lijepa sjećanja na ovo mjesto; jedina podnošljiva bila su ona na njegovu majku. Ona je umrla ubrzo nakon četrdeset drugog rođendana, dok je bio na prvoj godini studija. Ali bio je uz nju na rođendan godinu dana prije. Stopirao je do grada da joj kupi dar i kasnio je kući. Kad je došao, u kući je bilo tiho i na trenutak je gajio lažnu nadu da mu otac leži pijan u štali, ili još bolje, negdje dalje.

Gotovo je stigao do majčine sobe kad se iz mračnog kuta dnevne sobe začuo očev glas, oštar kao bič. - Gdje si, kvragu, bio, mali?

Posegnuo je za prekidačem da svjetlom odagna tamu dok je u sebi procijenio očevo raspoloženje kao loše, ali ne i nasilno. Bio je stručnjak u procjenjivanju očevog raspoloženja, jer je svaka pogreška po tom pitanju mogla imati kobne posljedice i to ne samo za Colea, nego i za njegovu majku.

- Morao sam ići u grad.

- Koji si ti lažljivac! Bio si u Jeffersonvilleu s onim tvojim prokletim ujakom i dopuštao da ti puni glavu svojim otmjenim glupostima. Rekao sam ti što ću ti napraviti ako te opet uhvatim s njim. Sam tražiš kaznu, mali! - Cole je sada pak procijenio da mu je raspoloženje potencijalno nasilno. Dok je bio dijete, u ovakvim trenucima povraćao bi od straha. Kasnije se bojao da će jednog dana ubiti tog čovjeka i ostatak života zbog toga provesti u zatvoru.

Ocu je pozornost odvratio papir s cvjetnim uzorkom u koji je bila umotana kutija koju je Cole držao. - Što je to, kvragu?

- Dar za mamu. Rođendan joj je.

Otac je radoznalo pružio ruku prema daru. - Što si joj kupio?

Cole je izmaknuo dar tako da ga otac ne može uhvatiti. - Ništa što bi se tebi svidjelo; lijepu četku i ogledalo.

- Kupio si joj lijepu četku i ogledalo? - rugao mu se. - Lijepu četku i ogledalo za to mršavo, staro strašilo? To je još smješnije nego to što misliš da ćeš postati prokleti otmjeni student. - Time mu se

raspoloženje popravilo te je uzeo bocu viskija sa stola, a Cole je otišao u majčinu sobu.

Ona je drijemala naslonjena na jastuke, a glava joj je bila okrenuta na drugu stranu. Na izgrebanom stolu pokraj nje nalazio se tanjur s napola pojedenim sendvičem. Cole je upalio svjetiljku i sjeo pokraj nje.

- To je sve što si večerala?

Ona je okrenula glavu i pogledala ga trepćući, kako bi joj se oči prilagodile na svjetlost. Nasmiješila se, ali čak joj je i osmijeh bio tmuran. - Nisam bila gladna. Je li to tvoj otac vikao prije nekoliko minuta ili sam to sanjala?

- Vikao je.

- Ne bi smio uznemiravati oca, Cole.

Cole nikada nije mogao razumjeti njezinu neprestanu, životnu podređenost očevoj lošoj naravi i ružnom raspoloženju.

Mrzio je to što ga je neprestano pokušavala umiriti i pronaći izlike za njegovo ponašanje. Ponekad se morao suzdržati da ju ne izgrdi što se nije zauzela za sebe i suprotstavila mu se. Nije ga htjela ostaviti, a Cole nije nju htio ostaviti ondje.

- Donio sam ti rođendanski dar.

Oraspoložila se i na trenutak je gotovo mogao zamisliti tu tamnu ljepotu koja ju je, prema ujaku Calu, nekoć krasila. Podigla je dar i malo ga protresla, produžujući uzbuđenje, a potom ga je pažljivo odmotala i otvorila kutiju. - Prekrasno je! - Brzo ga je pogledala. Čime si to platio?

- Zašto bih platio kad mogu ukrasti? - Jao, Cole, ne!

- Šalim se! Mama, da sam to ukrao, misliš da bih čekao da mi ga umotaju?

Ponovno se naslonila na jastuke i podigla ogledalo da si pogleda lice. Uz djevojačku posramljenost mu je priznala: - Nekoć sam bila ponosna na svoju ljepotu, jesi li to znao?

- Još uvijek si lijepa. Slušaj, mama. Sve će biti mnogo bolje za nekoliko godina, kad završim studij. Imam velike planove, a Cal misli da će se oni ostvariti ako budem naporno radio. Za nekoliko godina sagradit ću ti prekrasnu kuću kod Cala, kuću od kamena i cedrovine, s mnogo prozora. Smjestit ću ju na brdo i imat će velike trijemove sa svih strana, tako da ćeš moći sjediti ondje i cijeli dan gledati u prirodu.

Sada se utisnula u jastuke kao da se želi sakriti te ga je čvrsto uhvatila za ruku. - Nemoj sanjariti! Kad ti se ti snovi ne ostvare, završit ćeš kao tvoj tata. Zato je on takav. I on je nekoć sanjario.

- Ja nisam on! - rekao je Cole, zaprepašten njezinom reakcijom. Ni izbliza. - Njegov otac o “snovima” je govorio otmjenim glupostima. Rekao sam ti što ću ti napraviti ako te opet uhvatim s njim. Sam tražiš kaznu, mali! - Cole je sada pak procijenio da mu je raspoloženje potencijalno nasilno. Dok je bio dijete, u ovakvim trenucima povraćao bi od straha. Kasnije se bojao da će jednog dana ubiti tog čovjeka i ostatak života zbog toga provesti u zatvoru.

Ocu je pozornost odvratio papir s cvjetnim uzorkom u koji je bila umotana kutija koju je Cole držao. - Što je to, kvragu?

- Dar za mamu. Rođendan joj je.

Otac je radoznalo pružio ruku prema daru. - Što si joj kupio?

Cole je izmaknuo dar tako da ga otac ne može uhvatiti. - Ništa što bi se tebi svidjelo; lijepu četku i ogledalo.

- Kupio si joj lijepu četku i ogledalo? - rugao mu se. - Lijepu četku i ogledalo za to mršavo, staro strašilo? To je još smješnije nego to što misliš da ćeš postati prokleti otmjeni student. - Time mu se raspoloženje popravilo te je uzeo bocu viskija sa stola, a Cole je otišao u majčinu sobu.

Ona je drijemala naslonjena na jastuke, a glava joj je bila okrenuta na drugu stranu. Na izgrebanom stolu pokraj nje nalazio se tanjur s napola pojedenim sendvičem. Cole je upalio svjetiljku i sjeo pokraj nje.

- To je sve što si večerala?

Ona je okrenula glavu i pogledala ga trepćući, kako bi joj se oči prilagodile na svjetlost. Nasmiješila se, ali čak joj je i osmijeh bio tmuran. - Nisam bila gladna. Je li to tvoj otac vikao prije nekoliko minuta ili sam to sanjala?

- Vikao je.

- Ne bi smio uznemiravati oca, Cole.

Cole nikada nije mogao razumjeti njezinu neprestanu, životnu podređenost očevoj lošoj naravi i ružnom raspoloženju.

Mrzio je to što ga je neprestano pokušavala umiriti i pronaći izlike za njegovo ponašanje. Ponekad se morao suzdržati da ju ne izgrdi što se nije zauzela za sebe i suprotstavila mu se. Nije ga htjela ostaviti, a Cole nije nju htio ostavki ondje.

- Donio sam ti rođendanski dar.

Oraspoložila se i na trenutak je gotovo mogao zamisliti tu tamnu ljepotu koja ju je, prema ujaku Calu, nekoć krasila. Podigla je dar i malo ga protresla, produžujući uzbuđenje, a potom ga je pažljivo odmotala i otvorila kutiju. - Prekrasno je! - Brzo ga je pogledala. Cime si to platio?

- Zašto bih platio kad mogu ukrasti? - Jao, Cole, ne!

- Šalim se! Mama, da sam to ukrao, misliš da bih čekao da mi ga umotaju?

Ponovno se naslonila na jastuke i podigla ogledalo da si pogleda lice. Uz djevojačku posramljenost mu je priznala: - Nekoć sam bila ponosna na svoju ljepotu, jesi li to znao?

- Još uvijek si lijepa. Slušaj, mama. Sve će biti mnogo bolje za nekoliko godina, kad završim studij. Imam velike planove, a Cal misli da će se oni ostvariti ako budem naporno radio. Za nekoliko godina sagradit ću ti prekrasnu kuću kod Cala, kuću od kamena i cedrovine, s mnogo prozora. Smjestit ću ju na brdo i imat će velike trijemove sa svih strana, tako da ćeš moći sjediti ondje i cijeli dan gledati u prirodu.

Sada se utisnula u jastuke kao da se želi sakriti te ga je čvrsto uhvatila za ruku. - Nemoj sanjariti! Kad ti se ti snovi ne ostvare, završit ćeš kao tvoj tata. Zato je on takav. I on je nekoć sanjario.

- Ja nisam on! - rekao je Cole, zaprepašten njezinom reakcijom. Ni izbliza. - Njegov otac o “snovima” je govorio jedino onda kad mu je trebala izlika da održi pijanu prodiku, a nije mogao smisliti nikakav drugi razlog.

Narančasti kamionet se ugasio kad je skrenula s ceste pa ga je Diana ostavila ondje i dalje krenula pješke, izbjegavajući duboke brazde koje su činile prilaz. Colea je ugledala deset minuta poslije, kad je skrenula na oštrom zavoju: bio je to visok, usamljen muškarac koji je nepomično stajao uspravljenih ramena, a samo mu je povjetarac mrsio kosu. Nakon još nekoliko koraka imala je jasan pogled na rodno mjesto svojega supruga, na njegov mladenački dom. Diani se povraćalo od onoga što je vidjela. Očekivala je da će vidjeti nešto neprivlačno, ali nije bila spremna na tu bijedu. Kuća je bila oronula daščara u podnožju brda, okružena pokidanom ogradom i smećem koje se nakupljalo desetljećima. U zapanjujućem kontrastu s okolinom, Cole je bio besprijekorno dotjeran, u smeđim cipelama koje su bile toliko ulaštene da su blještale, u izglačanim kaki hlačama i snježno bijeloj košulji Oxford tkanja, čije su manžete bile zavrnute na njegovim osunčanim rukama. Podigao je ruku da izmasira mišiće na vratu, a košulja mu se napela na širokim ramenima. Ta je ramena Diana htjela zagrliti i nasloniti obraz na njih.

Nije izgledao kao da zna da je ona ondje sve dok nije stala pokraj njega, a onda je hladnim tonom rekao: - Nisi trebala dolaziti. - Tada ju je pogledao, a Diana je zaprepašteno gutnula slinu kada je vidjela

njegovu transformaciju. Lice mu je bilo posve bezizražajno; bilo je to lice od kamena, sa željeznom bradom i očima od hladnog čelika. A sada je shvaćala gdje je iskovana ta čvrsta jezgra: ovdje. Ona mu je dala snagu da ode odavde. - Morala sam doći - jednostavno je rekla, gledajući kako se on počinje opuštati kada je polako počeo popuštati utjecaj ovog mjesta na njega. - Morao si znati da sam bila ovdje i vidjela ovo mjesto.

- Shvaćam - odgovorio je, a srce ga je zaboljelo od nježnosti. - A sad kad si ga vidjela - dodao je, pokušavajući zvučati ravnodušno što misliš o njemu? - Okrenuo se da ode, očekujući da će Diana poći za njim. Što misli? Kao odgovor, Diana je učinila jedino čega se dosjetila kako bi izbacila svoj bijes i izrazila mišljenje. Gledajući po tlu, podigla je težak kamen i sa svom snagom koja je proizašla iz njezine razjarenosti, bacila ga. Cole se okrenuo baš u trenutku kad je kamen razbio prozor. Zaprepašteno je razjapio usta i pogledao u njezino prekrasno, bijesno lice, a potom u razbijeni prozor rupe u kojoj je živio. - Eto što mislim - rekla mu je i otmjeno obrisala ruke nakon što je kamen bacila snažno kao što je nekad lopticu bacao igrač baseballa Sandy Koufax.

Coleov smijeh bio je glasniji od razbijenog stakla. U iznenadnom naletu osebujnog osjećaja slobode, podigao ju je i prebacio preko ramena, kao vreću brašna. - Spusti me - smijala se i meškoljila.

- Neću dok mi nešto ne obećaš.

- Što? - hihotala je, migoljeći se.

- Da se nikad, ali baš nikada, nećeš toliko naljutiti da nešto baciš na mene.

- Ne mogu obećati nešto što možda neću moći ispuniti - ozbiljno mu je priopćila.

Udario ju je po stražnjici i nastavio nositi cestom. Počeo je fićukati. Ona se počela smijati.

Veseli zvukovi odjekivali su kolibom u kojoj je nekoć živio. Jedini komad stakla koji je ostao u okviru prozora pao je na prijavi pod unutra.

Tijekom njihovog odsjedanja na Calovom ranču, bezbrižni dani i strastvene noći postali su rutina.

Kad je došlo vrijeme da odu, Cal ih je odvezao do aerodroma i gledao kako avion polijeće, mašući im. Srce ga je zaboljelo kad su odlazili, ali nije se osjećao slabo. Osjećao se vrlo snažno.

No Dianino srce nije bilo baš tako snažno kad ju je Cole ostavio u njezinom stanu jer je morao ići u Washington. - Već mi nedostaješ rekla mu je. - Život u dva grada neće funkcionirati.

Cole joj je podigao bradu. - Sve ćemo riješiti za nekoliko dana, čim riješim sve u Washingtonu. Tih par dana će brzo proći.

Ona se namrštila. - Kako to možeš reći?

- Pokušavam uvjeriti i tebe i sebe.

- Ne uspijeva ti to.

Cole ju je privio uza sebe. - Znam.

- Nemoj me zaboraviti nazvati.

Nasmiješio se zbog te besmislene izjave i još ju čvršće zagrlio. Kako bih mogao zaboraviti nazvati te, draga?

PEDESET PRVO POGLAVLJE Sam Byers sjedio je u svom autu koji je radio u leru, a brisači su brisali vjetrobransko staklo kad se mlažnjak Gulfstream pojavio iz neba i dodirnuo mokru pistu Međunarodne zračne luke Dulles. Gledao je kako avion staje na spoju dviju pisti i čeka upute iz tornja, a potom je skrenuo pod pravim kutem i prošao pokraj njega. Kad su piloti izašli, navukao je baloner do ušiju i potrčao preko lokvi.

- Šteta što se moramo ovako sastajati - zadihano je rekao taj krupni šezdesetogodišnjak kad se popeo na zadnju stepenicu, ušao u avion i skoro srušio na sofu - ali htio sam ti ovo osobno dati, a nije dobro da nas vide zajedno. - Iz balonera je izvadio veliku smeđu omotnicu.

Cole ju je uzeo i dao mu čašu s votkom, ledom i malo limuna, najdraže piće senatora Byersa.

Senator je primijetio koju votku mu je domaćin natočio kad je gledao luksuzan interijer od svjetlosive kože, sa svjetiljkama i stolovima ukrašenim kromom i mjedi. - Čovjek si sa stilom i s ukusom, Cole - rekao je. - Nažalost - dodao je kad je Cole sjeo na sofu preko puta njega - imaš moćnog neprijatelja.

- Tko je on? - otresito je pitao Cole.

Senator je podigao čašu u prijetvornu zdravicu i rekao; - Mlađi senator veličanstvene savezne države Teksas, Douglas J. Hayward.

Iznimno se zauzeo da te izbaci iz tvog posla i strpa u zatvor. - Bez zamjeranja je dodao: - Taj dečko ima ozbiljne ambicije da postane predsjednik. A vjerojatno će mu to i uspjeti. Ima pojavu i karizmu mladog Jacka Kennedyja. - Sa zakašnjenjem shvativši da je njegov slušatelj u stanju ljutitog šoka, rekao je: - Jesi li ga nečime razljutio ili se samo slučajno okomio na tebe?

Jedino čega se Cole mogao sjetiti bila je ona davna noć kad se Charles Hayward neočekivano vratio kući i zatekao svoju suprugu kod Colea, ali činilo se suludim da bi se mladi Hayward ovoliko mučio da nakon više od jednog desetljeća pokuša obraniti majčinu nepostojeću čast. - Jedini razlog koji mi pada na pamet je vraški neuvjerljiv kratko je odgovorio Cole.

- To njega vjerojatno ne zanima - ironično je rekao Sam. - Svaki predsjednički kandidat treba nešto, nekog zmaja kojeg će ubiti za javno dobro. To im priskrbljuje publicitet, a izbore dobivaju na

temelju publiciteta. Reagan je imao Homeinija, a Kennedy Hoffu, shvaćaš što želim reći?

- Shvaćam, ali mi se ne sviđa ta usporedba - ledenim je glasom rekao Cole.

- Saslušaj me prije nego što me pretučeš na mrtvo ime - uz hihot je rekao Sam. - Htio sam reći da kad ambiciozni političari ne mogu pronaći odgovarajućeg državnog neprijatelja kojeg mogu uništiti, često si sami stvore neprijatelja. Iz nekog razloga, senator Hayward tebi je dodijelio tu čast.

Zastao je da otpije gutljaj pića, a onda je nastavio: - Uprava “Cushmana” stoji iza senatora Haywarda i potiče ga na tom putu potrage za “pravdom”, te imaju neke svoje političke saveznike.

Uspjeli su uvjeriti Njujoršku burzu, SEC i jedni druge međusobno da si ti pokrenuo one gadne glasine da njihov mikroprocesor nije ispravan tako da im vrijednost dionica padne, pa da ti možeš kupiti njihovu kompaniju upola jeftinije. Većinu toga već znaš. Evo onoga što ne znaš: uprava “Cushmana” pokrenut će kolektivnu tužbu. Osim što traže nekoliko milijuna dolara odštete, iz “Cushmana” također žele da im sud dodijeli prava na mm dobit koju “Unified” ostvari na procesoru kad ga stavi na tržište - i - također zahtijevaju da im predaš svu buduću dobit od bilo kojeg njihovog drugog uređaja, nacrta ili formule koje ćeš možda upotrijebiti. Moji mi izvori govore da su u “Cushmanu” posebno naglasili ovaj posljednji dio.

Otpio je još malo pića i proučavao Coleov neproničan izraz lica; potom je slegnuo ramenima. - To mi se činilo malo čudnim, ali ja sam tek dečko sa sela. Ali čak i kao takav mogu doći do očitog zaključka: ako te na saveznom sudu proglase krivim po bilo kojoj točki optužnice za kazneno djelo, pobjeda “Cushmanove” kolektivne tužbe na okružnom sudu gotovo je sigurna stvar.

- Što je u omotnici? - pitao je Cole, misleći na rješenja i protumjere.

- Ništa što će ti omogućiti da ga spriječiš, ako se tome nadaš, ali dobit ćeš jasniju sliku o tome u kakvom si položaju. William C. Gonnelli, upravni sudac SEC-a, koji će saslušati tvoj slučaj, već je toliko siguran u to da si za nešto kriv da pomaže saveznom tužitelju da odluči hoće li sljedeći korak biti taj da te izvedu pred porotu i tako te proglase krivim ili da skrate cijeli postupak i traže suca da odmah izda nalog za uhićenjem. Ovdje je kopija SEC-ovog poziva za sud. Rit će uručen tvom odvjetniku prekosutra. Naravno, procurit će u medije.

Bojim se da će ti od tog dana nadalje mahati mikrofonom pred nosom čim izađeš iz kuće.

Cole nije očekivao ni ovako puno informacija od Byersa ni takvu suradnju i bio je neobično dirnut time što se toliko potrudio, osobito zbog toga što je bilo očito da Cole vjerojatno više nikoga neće moći sponzorirati.

Kao da zna što Cole misli, političar je ustao i rukovao se s Coleom.

- Svidio si mi se kad sam te upoznao, Cole, a poslije si mi se svidio još i više. - Uz smiješak je dodao: - Nitko mi nikada nije u ruku stavio ček od tristo tisuća dolara i u lice mi rekao da bi ga dao i gorili da je republikanski kandidat.

- Ispričavam se zbog toga, senatore - službeno je rekao Cole i bio je iskren. - I cijenim tvoju pomoć.

- Tvoja izravnost bila mi je osvježavajuća. Nisam naviknut na to.

- Okrenuo se i prošao između sofa, a potom je zastao na otvorenim vratima aviona i podigao ovratnik svojeg balonera. - A mislim i da si nevin. Nažalost - dovršio je - nakon ovoga više neću moći razgovarati s tobom. Razumiješ to, zar ne?

- U potpunosti - bezosjećajno je rekao Cole.

Ali nije bio bezosjećajan. Dok je gledao poziv za sud na kojemu je stajalo njegovo ime, osjetio je bijes kakav još nikada nije doživio. Nije se bojao poziva na sud ili suđenja ili neutemeljenih optužbi ili štete koju će zadobiti njegov ugled. Problem je bio u tome što će za dva dana njegovo ime biti sinonim za prevaru.

A zajedno s tim i Dianino.

U Coleu se počeo gomilati smijeh koji se potom pretvorio u bol.

Diana se udala za njega da sačuva ponos i dostojanstvo. Sada će on to uništiti, zajedno s njezinim ugledom, i to na način na koji Penworth to nikada nije mogao učiniti.

Prošli tjedan ga je Diana voljela i vjerovala u njega.

Sljedeći tjedan će ga prezirati.

Cole je naslonio glavu na sofu i zažmirio, pokušavajući smisliti način kako da ju zaštiti... Ili kako da ju uopće zadrži. Kako se ničega nije dosjetio, u grlu je osjetio neko nepoznato stezanje koje je postalo bolno.

PEDESET DRUGO POGLAVLJE Diana je pogledala na sat, a potom u telefon, želeći da zazvoni. Cole je do sada sigurno već završio sa sastankom u Washingtonu i bio je ili kod kuće ili negdje u blizini, ali nije ju nazvao, a njoj je intuicija govorila da vijesti nisu dobre. Uključila je televiziju da odagna tišinu, ali nije se mogla usredotočiti ni na nju ni na bilo što drugo.

“A sada vijesti iz poslovnog svijeta. Današnje trgovanje na burzi završilo je mješovitim kretanjima indeksa...”

Iako je potpuno vjerovala u Coleovu nevinost, njezina bujna mašta stalno je zamišljala kako Cole odlazi na sud dok ga ganjaju novinari i kako je na sudu optužen za teške zločine. On je rekao da se to neće dogoditi, ali ona je imala grozan osjećaj da to više nije pod njegovom kontrolom. Tako se strašno trudio da se riješi ljage iz mladosti, a sada se suočavao s istom sudbinom kao i njegova braća...

Samo će njegova sudbina postati svjetski skandal.

“Najveći gubitnik dana je ‘Unified Industries’, čije dionice su potonule na najnižu razinu u posljednja pedeset dva tjedna.

Analitičari taj pad pripisuju glasinama da će predsjednik uprave i izvršni direktor ‘Unifieda’, Cole Harrison, dobiti poziv za sud i da će mu se suditi pred upravnim sucem Komisije za vrijednosne papire i burze. Iz pouzdanih izvora doznajemo da će saslušanje SEC-a biti tek puka formalnost i da će se Harrisonu suditi pred porotom...”

Odjednom je osjetila suludi poriv da nazove Douga i dä ga pita za savjet. Ne, zapravo ga je htjela preklinjati da nekako posreduje. No on sada neće pomoći ni njoj ni Coleu. Po pitanju Colea bio je posve nerazuman. Sjetila se njegove razjarene prodike... Moraš ga se smjesta

riješiti! Taj gad očito zna kako zavesti žene svih dobi, zar ne? Učinio je to čak i tebi. Zbog primjedbe da Cole zna zavesti “žene svih dobi” pomislila je kako je prije mnogo godina Cole možda zaveo neku djevojku u koju je Doug bio zaljubljen. No koji god razlog imao, Dougova mržnja prema Coleu bila je tako snažna da je sada mrzio i Dianu. Sada neće imati suosjećanja prema njoj, s obzirom na to da ju je upozorio. Točno je predvidio što će se dogoditi.

Diana se polako uspravila, dosjetivši se mogućnosti koja je bila gotovo toliko neprihvatljiva da nije o njoj htjela ni razmišljati. Doug ju je upozorio... Rekao joj je što će se dogoditi. Prezirao je Colea toliko jako da je njegova mržnja bila opipljiva.

Uzela je torbicu i ključeve od auta i otišla potražiti osobu koja bi mogla znati o čemu je riječ i koja će joj sve reći ako zna.

Corey je otvorila ulazna vrata, a Diana je po njezinom snuždenom izrazu lica shvatila da je i ona čula vijesti. - Corey, moram te nešto pitati. Jako je bitno. Je li ti Spence ikada rekao da Doug mrzi Colea?

- Da, Rekao mi je to kad ste nam ti i Cole priopćili da ste se noć prije vjenčali. Sviđao ti se Cole, kao i meni i mislila sam da Dougovo mišljenje nije tako važno.

- Moram razgovarati sa Spenceom.

- Kod bazena je.

Spence je učvršćivao šipke na dubljem kraju bazena. - Diana, što ne valja?

- To ja želim saznati od tebe. Nekoliko sati nakon što smo Cole i ja na konferenciji za medije objavili da smo se vjenčali, k meni je došao Doug i jasno mi dao do znanja što misli o Coleu, ali nije mi htio reći zašto to misli. Vas dvojica dugo ste prijatelji. Sigurno znaš zašto mrzi Colea.

- Dušo, imaš dovoljno problema i bez brige oko Douga Haywarda.

- Posljednji je put stegnuo ključ i ustao.

- Mislim da je Doug problem - rekla je Diana.

- Što to govoriš?

Odvukla ga je do ležaljke. - Tog dana kad je Doug došao k meni, bio je bijesan jer sam se udala za Colea. Derao se o tome kako je Coleov način poslovanja nepošten, ali nije bio ljut samo zbog načela, nego je to sve osobno doživljavao!

- Što želiš reći?

- Želim ukazati na nešto drugo što je rekao. Rekao je da burza istražuje Colea. Ali, također je rekao da će SEC predati Colea saveznom sudu, koji će mu onda suditi.

Diana je na trenutak mislila da Spence nije shvaćao što ona želi reći, no onda je on tiho rekao: - Sve je to znao, a to se još nije ni dogodilo?

- Točno. Bio je posve siguran u to što govori i to se sada sve obistinjava! Znaš li zašto je Doug takav prema Coleu?

Iznenadila se kad ju Spence nije pokušao uvjeriti da je smiješna, ali joj je i laknulo zbog toga. - Charles Hayward je vjerojatno jedina osoba osim Douga koja zna pravi odgovor na to pitanje. Jedini put kad je Doug to meni spomenuo, bio je pijan, ali imao sam osjećaj da Barbara ima neke veze s tim.

- Barbara?

- Govorio je nepovezano, tako da nisam siguran. Diana je ustala.

- Pa, onda ću to saznati od Charlesa Haywarda.

I Spence je ustao. - Idem s tobom.

Diana se ugrizla za usnicu, razmišljajući o tome hoće li Spence biti prednost ili nedostatak. - Mislim da ću možda moći dobiti više informacija ako budem sama.

PEDESET TREĆE POGLAVLJE Charles Hayward sjedio je u naslonjaču u svojoj radnoj sobi i u ruci držao daljinski upravljač videorekordera. Kad je Jessica dovela Dianu k njemu, on je baš bio premotao vijesti CNN-a o Coleu i gledao ih. Diana želi razgovarati s tobom, Charles.

Charles ju je pogledao i kimnuo; potom je ponovno pritisnuo dugme na daljinskom za premotavanje unatrag. - Zdravo - rekao je i pokazao da sjedne na sofu preko puta njega.

- Sjedni. - Pritisnuo je dugme “play” kad je Diana sjela na sofu i nije mogla vjerovati kad je on pred njom ponovno pogledao taj isječak i pritom se smijuljio.

U tom činu bilo je nečeg gotovo sablasnog, što je Jessicina prisutnost na vratima još pogoršavala. Diana je pažljivo udahnula, znajući da joj je ovo jedina prilika da sazna što mora i da pokuša to ublažiti. - Voljela bih nasamo razgovarati s tobom, Charles.

- Naravno - rekla je Jessica i otišla.

- Nema problema, draga - rekao je Charles, zaustavio snimku i stavio daljinski upravljač na stolić. Znatiželjno ju je pogledao, a na licu mu se više nije vidjelo ono okrutno zadovoljstvo od maloprije, dok je gledao televiziju.

Diana je započela vrlo oprezno. - Charles - tiho je rekla - nakon što mi je umro otac, uvijek sam se tebi obraćala za savjet.

Kimnuo je kao da je zadovoljan time.

- A kad sam pokretala kompaniju, ti si mi, između ostalih, posudio novac.

- Ja sam uložio u obećavajuću firmu - taktično je rekao. Uvijek je to govorio kad bi mu ona pokušala zahvaliti.

- Sada mi je opet potrebna tvoja pomoć. Ali ovaj put je mnogo važnije. Riječ je o Coleu.

Lice mu je postalo hladno kao i pogled. - U tom slučaju, dat ću ti najbolji od svih savjeta koje sam ti ikad dao. Riješi ga se!

- Neću to učiniti.

Skočio je i nadvio se nad nju, a onda je i Diana ustala. Trenutačno te doživljavam kao nevinu žrtvu, Diana. Ali ako ga se ne riješiš i ne makneš se, bit ćeš prekrivena istom prljavštinom kao i on.

Kongres u svojoj nadležnosti ima SEC, a mi već imamo dovoljno toga da objesimo Colea Harrisona.

- ”Mi”? - planula je Diana. - “Mi”? Ti nemaš veze s Kongresom, za razliku od Douga.

- Mi ćemo ga objesiti i onda ćemo ga pokopati - okrutno je uzvratio Charles.

- Zašto to radiš? - zavapila je Diana. - Što ti je Cole učinio da ga toliko mrziš? - Prisilila se da zvuči uljudno, a ne ratoborno. - Pomozi mi da shvatim, a onda ću odlučiti hoću li postupiti onako kako si mi rekao.

Charles je iznenada izgubio kontrolu nad sobom. - Zanima te što mi je učinio? - pitao je strašnim, zajedljivim glasom. - Reći ću ti što je učinio: uništio mi je obitelj! Taj prljavi kujin sin bio je pravi pastuh u mojoj konjušnici. Bog zna koliko je drugih Barbarinih dražesnih prijateljica još zlostavljao...

- ”Zlostavljao” - slabašno je rekla Diana.

Uhvatio ju je za ramena. - Zanimalo te pa ću ti sada sve ispričati.

Sjećaš li se moje prekrasne kćerkice? Sjećaš li je se? - pitao je i prodrmao ju.

Diana se oslobodila i zakoračila unatrag, ali nije mogla otići dok ne čuje sve. - Naravno... Naravno da je se sjećam - rekla je drhtavim glasom.

- Ta životinja mojoj je curici napravila dijete. Jedne noći sam ih skoro zatekao zajedno pa sam ga otjerao, ali nisam ni sanjao da je imao spolni odnos s tim djetetom.

Diana je odmahnula glavom. - Jao, ne, Charles, varaš se...

- Ne varam se! - povikao je. - On je mene zavarao! Kad je Barbara shvatila da je trudna, bila je već u petom mjesecu trudnoće, rekla je to svojoj majci i Jessica ju je odvela da pobaci. Ja ne bih nikada saznao da se nisu dogodile tri stvari. Zanima li te koje su to tri stvari? - ljutito je pitao.

Diana je gutnula slinu i odmahnula glavom. Saznao sam to zato što je Barbara skoro umrla i zato što je morala napraviti histerektomiju da ne umre i zato što je nakon toga moja curica cijeli život odlazila psihijatru kojeg i danas posjećuje! A znaš li što me svaki dan podsjeća na to?

- Ne znam.

- Unuci! Nemam ih. Taj prokleti kujin sin za kojega si se udala lišio me kćeri, moju kćer je lišio djece, a mene unučadi.

Pokazao je prema vratima, a glas mu je drhtao od gnjeva.

- A sada se gubi iz moje kuće i ne vraćaj se više!

PEDESET ČETVRTO POGLAVLJE Diana se gotovo nesvjesno dovezla kući. U jedanaest navečer još uvijek je sjedila na istom naslonjaču, sklupčanih nogu, s dekom oko ramena i na krilu, kako bi odagnala hladnoću od koje su joj ruke bile ledene i od koje se grčevito tresla.

Corey ju je zvala svakih petnaest minuta. Diana je pustila da se javi telefonska sekretarica jer se nije mogla pomaknuti. Cole uopće nije zvao.

Nije mogla više ispustiti nijednu suzu niti ponovno povraćati. Bila je posve prazna. Cole uopće nije zvao.

U jedanaest i petnaest Corey je ponovno nazvala, a ovaj put nije bila zabrinuta, nego bijesna i ljuta. - Diana, ako se smjesta ne javiš, dolazim k tebi!

Diana se zapravo potrudila javiti se, ali Corey je već bila poklopila.

U rekordnom roku stigla je sa Spenceom i poslužila se svojim ključem da otključa Dianin stan.

- Diana? - utješnim je glasom rekla Corey dok joj je prilazila iznimno oprezno, primijetila je Diana, kao da oboje misle da je Diana poludjela. Spence je čučnuo pred njom, onako zgodan i brižan. Diana - nježno je rekao.

- Što ti je rekao Charles Hayward, dušo?

Corey je čučnula pokraj njega i čvrsto ga uhvatila za ramena, da ima oslonac kad čuje tu odvratnu stvar koja je dovela Dianu o ovako nerazumno stanje.

Diana ih je oboje pogledala. - Oh - zamišljeno je rekla - kazao je da je Cole zlostavljao Barbaru i da joj je napravio dijete i da je Barbara pobacila. Sad više ne može imati djece i zbog toga je oduvijek tako neuravnotežena.

- Mooolim?! - planula je Corey i skočila.

Dianin pogled automatski je slijedio taj pokret te je zabacila glavu unatrag. Glas joj se pretvorio u šapat. - Nije li to nevjerojatno?

- ”Nevjerojatno”? - pitala je Corey i neodlučno pogledala Spencea, koji je polagano ustajao da stane pokraj nje. - Misliš da je to nevjerojatno?

Tada se dogodilo ono čega se Diana podsvjesno satima pribojavala: počela se smijati i nije mogla prestati. - Cole nije htio ni

taknuti Barbaru! Svaki dan se bojao našeg nabacivanja. Sjećaš li se koliko smo se morale truditi da nas primijeti?

- Sjećam se - priznala je Corey, ali i dalje se oprezno mrštila.

- To je tako smiješno... Tako strašno smiješno.

- Da? Smiješno je? - oprezno je pitala Corey, ali počela je vjerovati u to da Diana razmišlja mnogo bistrije nego što je mislila kad ju je ugledala sklupčanu na tom naslonjaču.

- Da, je! - rekla je Diana i silovito kimnula. - To je urnebesno smiješno. Znam, zato što sam ja čuvala uloge.

- Kakve uloge?

- One uloge! - nasmijala se. - Svi, uključujući i Barbaru, stavili su svoj novac u kutiju i prva koja natjera Colea da ju poljubi bila bi pobjednica. - Diana se počela još jače smijati. - Ja sam bila blagajnik. I nitko nije pobijedio! - Iznenada je zabila lice u naslonjač, a smijeh se pretvorio u bolno jecanje. - Nitko nije pobijedio! - jecala je. - Oni će ga uništiti... A nitko nikada nije pobijedio!

PEDESET PETO POGLAVLJE Sutradan ujutro, Diana je pokušala nazvati Colea kući, ali muškarac koji se javio rekao je da je gospodin Harrison na poslu. U njegovom uredu javila se tajnica, koja je rekla da gospodina Harrisona nema.

Diana je došla do očitog zaključka da je ona muškarcima potrošna roba i da se Cole samo zabavljao s njom dok su bili zajedno kod Cala i igrao se braka. Kad su ga počele mučiti druge stvari u životu, ili se nije htio zamarati njome ili je zaboravio da ona postoji! Njezin mozak je to prihvatio, ali srce joj je to odbijalo te ju je i dalje boljelo.

Nekako je izdržala cijeli dan na poslu. U skladu s odlukom da će delegirati odgovornost, većinu poslijepodneva provela je radeći s dvoje rukovoditelja, kako bi se uvjerila da su na istoj valnoj duljini.

Bez obzira na to kamo išla ili koga je srela u zgradi, stalno se pretvarala da je vesela i srdačna. Nekoliko puta se u njezinoj prisutnosti spomenulo Coleovo ime i njegovi trenutačni problemi, ali to je bio tek brižan pokušaj ljudi koji su radili za nju i koji se nisu htjeli pretvarati kao da je on učinio nešto loše ili kao da je umro.

Kad je malo bolje razmislila, bilo je smiješno što je Danov postupak smatrala katastrofom. Ovo je bila katastrofa.

Iz ureda je izašla u pola šest i na inzistiranje obitelji došla k njima na večeru. Bilo joj je još teže biti ondje nego u uredu. Za razliku od njezinih zaposlenika, članovi njezine obitelji nisu se libili izreći mišljenje o Coleovoj situaciji te su inzistirali na tome da Diana govori o tome, iako su Corey i Spence šutjeli i podržavali ju. Čak je i Glenna htjela izraziti svoje mišljenje, ali i ona je bila dio obitelji. Osim toga, nepopravljivo je voljela prisluškivati. Prije večere su svi sjedili vani pokraj bazena, kad je Glenna izašla i rekla Diani da ima hitan poziv.

Cijela obitelj se oraspoložila, misleći da ju zove Cole.

- Zove neki novinar - rekla je Glenna, držeći bežičan telefon u ruci, dok je poziv bio na čekanju.

- Ne želim razgovarati s novinarima - odgovorila je Diana i dodala obitelji - ne znam odakle im ovaj broj, ali vjerojatno ćemo ga morati promijeniti.

- Želi te pitati za razvod.

Svi su ušutjeli i pogledali kućnu pomoćnicu. - Za što?

- Kaže da ga zanima na temelju čega ćeš ga zatražiti. Diana je uzela telefon, rekla “halo” i onda malo slušala. -

Gdje ste to čuli? - upitala je. - Pa, ja mislim da to nije “opće poznato”, gospodine Godfrey - odgovorila je Diana i polako ustala jer ja ne znam ništa o tome. Zbogom - rekla je, ali u srcu joj se počeo rađati tračak nade. Okrenula se i otrčala do najbližeg televizora, dok ju je obitelj slijedila u stopu. Upalila ga je baš na vrijeme kad su na lokalnim vijestima voditelji potvrdili ono što je novinar upravo rekao Diani.

- Došlo je do još jednog obrata u slučaju Cole Harrison-Unified Industries - govorila je žena na ekranu svom muškom kolegi. - Diana Foster, s kojom je u braku manje od dva tjedna, zatražila je razvod ne navodeći razloge.

- To nije dugo trajalo - rekao je voditelj u kameru. Njegova kolegica je kimnula. - Izvori bliski Coleu Harrisonu potvrdili su tu glasinu prije manje od sat vremena. Čini se da je Diana Foster odlučila ograditi sebe i svoju kompaniju od skandala vezanog uz Harrisonovo preuzimanje “Cushman Electronicsa”.

Henry Britton gotovo je optužujućim pogledom pogledao Dianu. To ćeš učiniti, Diana?

Diana je polako odmahnula glavom, a oči su joj zasjale od olakšanja i sreće. - To Cole želi da učinim. Charles i Doug Hayward su me upozorili da se riješim Colea i na taj način se ogradim od skandala.

A sada se Cole pokušava pobrinuti za to.

Corey je pogledala supruga i tiho istaknula: - Toliko o teoriji da se Cole oženio njome da mu se popravi ugled u javnosti. Upravo ga je upropastio zbog nje.

Diana to nije čula; razmišljala je i planirala.

- Što ćeš učiniti? - pitala je baka, ali Mary Foster je već znala odgovor na to pitanje. Zagrlila je Dianu i tiho se nasmijala. - Diana ide u Dallas.

Diana će svakako ići u Dallas, a za ženu koja prije nije mogla funkcionirati bez detaljnog rasporeda ili otići na kratko putovanje a da nije svaki komad odjeće obložila papirom, sada je taj pothvat izvela začuđujuće brzo. Dok su Corey i baka bespomoćno stajale pokraj nje, natrpala je u dva kovčega svu odjeću koju je imala u kući, a zatim je kozmetiku nabacala na odjeću. - To je to - rekla je i zatvorila kovčege.

Nakon toga je nazvala svoja dva rukovoditelja i rekla im da su oni sada glavni i da ju nazovu na Coleov telefon ako budu imali pitanja ili nekih problema. Što se tiče stavaka na krcatom kalendaru, to je riješila obrativši se Corey: - Reci Sally da otkaže sve moje sastanke.

- Što da navede kao razlog?

- Neka svima kaže - rekla je Diana dok je dva teška kovčega skidala s kreveta - da sam u Dallasu. Sa svojim suprugom.

U petnaest do osam Corey ju je dovezla na aerodrom i Diana je stajala u redu da se ukrca na let u osam sati, kad je shvatila da je muškarac koji prema njoj trči kroz niz vrata zapravo Spence. - Daj ovo Coleu - rekao je i iz džepa izvadio omotnicu. - Reci mu da sam rekao da je to zakašnjeli vjenčani dar koji treba iskoristiti ako baš bude bilo prijeko potrebno.

- Što je to? - pitala je Diana i kretala se naprijed kako se ukrcavanje nastavljalo.

- To je kraj Dougove političke karijere - turobno je rekao Spence.

PEDESET ŠESTO POGLAVLJE Muškarca koji se javio na interfon i pogledao ju kroz malu kameru na kapiji Coleova posjeda bilo je iznenađujuće lako uvjeriti da bi gospođi Harrison trebalo dopustiti da iznenadi svojeg supruga tako da ju ne najavi unaprijed. Zapravo, sredovječni muškarac oduševljeno se ozario kad ju je kroz tihu kuću proveo do stražnjih vrata koja su vodila na terasu pokraj ogromnog nepravilnog bazena.

Cole je sam stajao u mraku, gurnuvši ruke duboko u džepove od hlača, a glavu je zabacio unatrag, kao da gleda zvijezde. Diana je otvorila vrata i tiho se iskrala van i gledala ga, pokušavajući smisliti kako da počne, iako mu se zapravo samo htjela baciti u naručje.

Tijekom leta je uvježbavala desetak govora, a njihova bit bila je ta da joj dopusti da ostane i da se zajedno s njim suoči s tim problemom.

Mislila ga je moliti, urazumiti, zahtijevati. Mislila je plakati kako bi mu slomila otpor. Ali kad je napokon došao taj trenutak, nije mogla početi. Zakoračila je naprijed i vidjela kako se on koči od opiranja čim je progovorila. - Cole? - Nije se ni okrenuo da ju pogleda. - Što radiš ovdje?

- Molim se.

Na oči su joj navrle suze kad se prisjetila kako je odbacio tu pomisao, opisavši ju kao posljednje utočište budala, sanjara koji se ne mogu suočiti s činjenicom da nešto ne mogu imati. - Za što se moliš?

- Molim se za tebe - rekao je promuklim šaptom.

Diana mu je prišla, a on ju je zagrlio i privio uza sebe, obrušivši svoje usne na njezine. Kad ju je napokon prestao ljubiti, i dalje ju je držao uza sebe, stavivši bradu na njezinu glavu, kao da se boji da će ona nestati ako ju pusti. Zadovoljna što je u njegovom naručju, protrljala je obraz o njegova čvrsta prsa. - Volim te.

On joj je milovao leđa i poljubio u sljepoočnicu. - Znam, Dokaz je u mojemu naručju.

- Znam zašto imaš toliko problema sa SEC-om. Charles Hayward mi je rekao.

Cole se posve umirio. - Što ti je rekao?

- Sinoć sam ga išla posjetiti. Rekao mi je da si napravio Barbari dijete i da je morala pobaciti. Zbog komplikacija više ne može imati djecu. Godinama zbog toga ide na intenzivne terapije kod psihijatra.

- To ti je sve rekao - kazao je Cole i odmaknuo se, proučavajući ju zbunjeno i začuđeno - a ti si došla k meni?

Na mjesečini mu se nasmiješila i kimnula; potom se ponovno privila uz njega. - Znam da to nije istina.

- Zato što mi vjeruješ? - zbunjeno je nagađala.

- Da. I zato što smo se tada kladile tko će te prvi navesti na poljubac. Čula je tihi hihot u Coleovim prsima. - I nitko nije pobijedio izjavio je, odmah shvativši što ona time želi reći. Sa smiješkom u glasu je šapnuo: - Koliko si ti uložila?

Njegova žena otkopčala mu je dugme na košulji i razigrano ga poljubila u prsa. - Ništa. Ja samo glupo ulažem u Las Vegasu.

Bili su na putu u spavaću sobu kad se Diana sjetila da mu mora nešto dati. - Što je to? - pitao je Cole i stavio njezine kovčege pokraj svojega kreveta. Dala mu je omotnicu i ručno oslikanu vreću. Prvo je otvorio omotnicu, a potom vreću. Spencer Addison poslao mu je kratku povijest uhićenja Douga Haywarda u pijanom stanju, od kojih se posljednje dogodilo dok je studirao pravo. Posljedica je bila ozbiljna ozljeda ženske osobe koja se s njime nalazila u autu.

Rose Britton poslala mu je vreću domaćih keksa s komadićima čokolade.

Diana nije mogla spavati čak ni nakon što su vodili ljubav.

Položivši glavu na njegova prsa, zurila je u šareni vodopad iza ostakljenog zida spavaće sobe.

- Nekoć bih te izmorio - nježno ju je zadirkivao Cole. - Sada ležiš budna, a praviš se da spavaš. To baš nije dobar znak za sljedećih pedeset godina.

- Što će se dogoditi na saslušanju SEC-a?

Zvučala je posve budnom i vrlo zabrinutom. - Bi li ti pomoglo da ti kažem da se ne brineš? - pitao je.

- Nimalo.

Oklijevao je, ne želeći s njom razgovarati o pojedinostima stupice zbog koje je trenutačno bio nemoćan, ali imala je pravo znati i shvatiti. Na temelju priče o kampiranju i načina kako vodi svoju kompaniju, znao je da se Diana više boji nepoznatog nego vidljive prijetnje.

- Znam da ovo zvuči glupo - promrmljala je u tami - ali kompanija ti je bila uspješna i bez Cushmanovog mikroprocesora.

Nakon svega što se dogodilo, najbolje bi bilo da im ga možeš vratiti zajedno s cijelom njihovom kompanijom.

- Nisam kupio “Cushman” zbog njihovog čipa. “Intel” je vodeći na tom području. Što se tiče jeftinijih proizvoda, strani proizvođači su sve prisutniji. Mislim da svijetu ne treba još jedan proizvođač računalnih čipova.

Diana se okrenula na bok i nalaktila se, pogledavši ga. - Zašto si onda, pobogu, prolazio kroz svu tu nevolju da ih kupiš?

- Htio sam neke njihove patente koje oni ne znaju upotrijebiti.

Oni su imali sićušan dio slagalice koji je nama bio potreban kako bismo napravili najpoželjniju robu na svijetu u današnje vrijeme. Mi smo osmislili sve ostalo.

- A to je?

- A to je baterija s dugim trajanjem koja će napajati laptope i mobitele danima, a ne satima. Svi rade na tome i svatko je sve bliže, uključujući i nas, ali onaj koji prvi predstavi tu bateriju na tržištu bit će pobjednik, a ulog je gotovo nepojmljivo visok. Znanstvenik koji vodi taj projekt za mene prije je radio za “Cushman” i znao je za taj patent. On radi u tajnosti, u laboratoriju s nekoliko pomoćnika koji zapravo ne razumiju posve što on radi. A ni ja baš ne razumijem.

Njegovi pomoćnici misle da on radi na jako tankom ekranu za računalo i televizor, što zapravo i radi u slobodno vrijeme.

- Postoji li mogućnost da “Cushmanu” prodaš čip natrag i zadržiš ostale patente? - pitala je, želeći mu pomoći.

- Ne postoji ni najmanja mogućnost - sarkastično je odgovorio Cole. - Oni ne žele taj čip. Na temelju onoga što sam saznao neki dan od svojega prijatelja, “Cushman” želi zaradu koju ćemo ostvariti od te baterije. Jedini način na koji mogu dobiti tu zaradu je taj da uvjere sud da sam ih prevario namjernim spuštanjem vrijednosti dionica prije nego što sam kupio tu kompaniju.

- Patenti su javna stvar, tako da me ne mogu optužiti za to da imam insajderske informacije ili tako nešto.

Diana je prstima prelazila preko mišića na njegovom trbuhu i prsima. - Što je potrebno da se izvučeš iz toga?

- Imam tim odvjetnika koji radi na tome. Pronaći ćemo neki način - potpuno uvjereno je odgovorio Cole.

Zadovoljna zbog toga, Diana se privila uz njega i odmah zaspala.

Cole je bio budan do zore, jer je on već znao da ne postoji nikakav način”. Odvjetnici su mu već rekli da može očekivati da će ga optužiti za prevaru i da će morati ići na suđenje. Samo bi mu čudo pomoglo da se to ne dogodi, turobno je pomislio. Ali opet, Diana je ležala u njegovu naručju, u njegovu krevetu... A to je bilo čudno. Došla je k

njemu, a nakon svega što je čula i vidjela zapravo je trebala pobjeći glavom bez obzira. To je bilo još veće čudo.

PEDESET SEDMO POGLAVLJE Sutradan u podne, dva dana prije nego što je Cole trebao otići na saslušanje SEC-a, odveo je Dianu u laboratorij Willarda Bretlinga, nakon što se uvjerio da ih nitko ne prati.

Smješten u starom dijelu grada, laboratorij je izgledao poput oronulog skladišta okruženog starom žičanom ogradom, sa psima čuvarima koji su stalno režali. Nekoliko automobila koji su bili parkirani vani izgledali su još starije nego sama zgrada.

Unutra je sve bilo elektroničkom opremom.

sterilno

čisto,

s

najsuvremenijom

- Ovo je kao... Kao iz filma o Jamesu Bondu - ushićeno je izjavila Diana. Willard Bretling bio je visok i mršav, tanka ramena bila su mu lagano pognuta, a naočale sa žičanim okvirima stajale su ispod trajno odsutnog i namrgođenog čela. Stajao je za stolom u kutu laboratorija i raspravljao s dva pomoćnika o tome kako treba koristiti novu tosterpećnicu.

- Hej, Cole! - povikao je. - Znaš li ti kako radi ova prokletinja? Ispričao se Diani, koja je pokušavala sakriti svoju reakciju na njegov problem. - To znanje pripada umovima manjim od naših - rekao je.

Nasmiješio joj se, a to je bio prvi put da je Cole vidio tog starog čudaka da se smije.

- U tom slučaju - rekla je Diana, podcjenjujući svoj genijalan um - to je nešto baš za mene. - Najvažniji znanstvenik na svijetu zakoračio je unatrag i, držeći tost u ruci, s napetim iščekivanjem gledao kako ona petlja s gumbima i povlači ručicu. Ništa se nije dogodilo.

- Beskorisna naprava - izjavio je Bretling.

- Evo ga - rekla je Diana. Ručicu je pritisnula do kraja te se počeo osjećati miris novog električnog uređaja.

- Što ste učinili? - pitao je Bretling, djelujući pomalo uvrijeđeno.

Diana mu se približila, uhvatila ga za ruku i potom mu šapnula nešto na uho, kao da je predosjetila koliko je on osjetljiv na to da ispadne glup pred drugima.

Iz “Cushman Electronicsa” je otišao zato što je ispao glup kada mu nisu dali da radi na svojim patentima, nego su mu na kraju dodijelili šefa koji je bio mlađi od njega i koji nije bio tako nadaren znanstvenik kao on. Dianina jednostavna gesta ukrotila je temperamentnog Bretlinga, i to pred Coleovim razigranim pogledom.

Dok je Bretling šetao po laboratoriju, stalno je razgovarao s njom.

Cole nije mogao zamisliti o čemu su imali toliko razgovarati. On je jedva mogao izdržati sat vremena s njim, a da ne dobije osjećaj kao da mu je mozak prepun znanstvenih gluposti.

Na stolu s njihove lijeve strane nalazio se Bretlingov projekt koji je radio iz hobija, vrlo tanak televizor sa savršenom slikom, koji je Cole namjeravao ubrzo predstaviti i tako posramiti posljednji Mitsubishijev izum. Kandidat “Unified Industriesa” za televizor stoljeća trenutačno je imao svjetlucavi, bijeli zaslon.

Na drugom kraju ogromne prostorije nalazili su se stolovi s hrpom budućih punjivih baterija s dugim trajanjem.

Willard Bretling krajičkom oka gledao je Coleove nemirne pokrete; potom je pogledao Dianu i rekao: - Vaš muž nije strpljiv čovjek. Ali je zato čovjek s vizijom.

Diana je kimnula, gledajući kako artritičnim prstima dira žicu tanku kao dlaka. - I on ima vrlo visoko mišljenje o vama.

Prsti su mu se umirili, a njegove blijede plave oči oštro su ju pogledale preko ruba naočala. - Zašto to kažete?

Diana mu je rekla sve ono što joj je Cole ispričao na putu ovamo, a Bretling je izgledao istinski začuđeno. - On misli da ćete u bliskoj budućnosti tom baterijom “spasiti svemir” - rekla je Diana.

- Prvo televizor s tankim ekranom, a onda baterija - tvrdoglavo je izjavio taj stari čovjek. - Japanci su već lansirali jedan, ali slika nije ista kao na uobičajenim televizorima. Naša će biti ista.

Diana je imala čudan dojam da taj znanstvenik, a ne Cole, određuje kojim redom se radi na tim proizvodima. - Ali jako želi tu bateriju.

Bretling se bez odgovora sagnuo nad mikroskopom i gledao nešto što Diana nije mogla ni vidjeti ni zamisliti. - Svaki poduzetnik ima nešto što najviše želi. U “Cushmanu” su htjeli onaj glupi računalni čip pa su mi uzeli ljude koji su mi trebali za moj projekt da rade na tome.

Mene su zadužili za testiranje. Ja sam kreativni genij, a stavili su me da vodim testiranje.

Diana je već upoznala nekoliko genijalaca i kao i Willard Bretling, i oni su bili iznimno osjetljivi na bilo kakvo protivljenje. Odgovorila je onako kako bi utješila uznemireno dijete. - To vam je sigurno bilo neugodno iskustvo.

Promijenio je stakalca ni ne podigavši pogled. - Rekao sam im da nije pouzdan. Pa su mi dali otkaz. Osnivač je bio dobar čovjek, ali njegovi sinovi su svinje. Radio sam za njih četrdeset godina i dali su

mi otkaz. Ispratili su me iz zgrade kao da misle da ću im nešto ukrasti ako ostanem duže.

Diana se podigla sa stolice i uhvatila ga za rukav, ne mogavši doći do daha. - Vi ste testirali njihov čip i rekli im da nije dobar?

- Da. Jedva se suzdržala da ne počne vrištati ili vikati. - Jeste li to rekli mojemu mužu?

- Rekao sam mu da nije dobar.

- Ali jeste li mu rekli da ste ga vi testirali?

- Zašto bih se hvalio time što su me degradirali na... Na mjesto sluge? Rekao sam mu da nije dobar.

- Gospodine Bretling, zar ne čitate novine, ne gledate televiziju i ne slušate radio?

- Ne. Više volim slušati klasičnu glazbu, jer ona umiruje kreativni duh. - Podigao je glavu i pogledao ju; potom ju je ponovno pogledao i razjapio usta. - Zašto plačete?

PEDESET OSMO POGLAVLJE Sljedeća dva dana Cole je bio kod kuće, ali Diana ga je jedva viđala jer je stalno razgovarao na telefon ili se sastajao s nekime. Posjetitelji su dolazili i odlazili iz kuće, pod budnim okom novog zaštitara postavljenog na kapiji kako bi otjerao novinare i ostale nepozvane goste.

Cole je sada imao misiju; mobilizirao je vlastite snage i bilo je čudesno gledati ga u akciji. Gledala ga je kako spojenih prstiju sjedi za stolom u knjižnici i sluša savjete odvjetnika iz Dallasa, potom ih većinu odbacuje i izdaje svoje naredbe. Razrađivao je strategiju s odvjetnicima iz Washingtona, dogovarao se s Murrayjem, šefom sigurnosti, i istodobno vodio kompaniju od kuće. Kad je najmanje očekivala, pojavio bi se pokraj nje, uzeo ju u naručje i dugo ljubio, a potom bi se vratio sljedećem sastanku, sljedećem telefonskom pozivu.

Diana ga je obožavala gledati, ali ni ona nije baš bila besposlena. I ona je obavila neke telefonske razgovore te je napokon pronašla Barbaru Hayward u Vermontu i razgovarala s njom. Ostatak vremena Diana je provodila razgovarajući preko telefona s ljudima iz svoje kompanije i uvjeravajući Spencea, Corey, baku, djeda i majku da je sve u redu. I onda ih je ponovno morala u to uvjeriti. Čak je dvaput nazvala i Willarda Bretlinga, predosjećajući da je usamljen i da bi ga malo nježnog pogurivanja i iskrenih komplimenata moglo natjerati da požuri s projektima.

Sutradan ujutro Diana i Cole trebali su otići u Washington, gdje su namjeravali ostati najviše dva dana.

PEDESET DEVETO POGLAVLJE Willard Bretling, Joe Murray, Travis, Cole i Diana letjeli su do Dullesa u Coleovom privatnom avionu, a njegovi odvjetnici letjeli su regularnim letom. Diana je otkrila tu njegovu smiješnu crtu. Cole nije volio odvjetnike. Čak ni svoje. U avionu su također bila četiri lijepo obučena muškarca čiji je modni dodatak bio skriveno oružje, za koje su imali dozvolu.

Cole joj je rekao da je to Joeov hir, ali Diana je znala da nije tako.

Joe je bio siguran da je “Cushman” angažirao ljude da pronađu Bretlinga, a u roku od četrdeset osam sati, Cole će braći Cushman dati razloge da ga požele mrtvoga.

Predstavnici odvjetničke firme iz Washingtona specijalizirani za pitanja SEC-a sastali su se s Coleom u njegovom apartmanu u osam ujutro sljedeći dan, prije nego što su otišli na saslušanje zakazano u jedanaest sati. Svađali su se međusobno, i s Coleom, zbog Coleovog ustrajnog zahtjeva da saslušanje bude otvoreno za članove Kongresa i SEC-a.

Tridesetak kilometara dalje od hotela, Barbara Hayward ušla je u kuću svojega brata u Washingtonu. Njezin otac otvorio je vrata. Barbara! - povikao je. - Dušo, što radiš ovdje?

Pogledala je gdje je Doug, te ga je ugledala kako ulazi u sobu i zakapča manžete. Smjesta je stao, a njegovo zadovoljstvo zbog njezinog posjeta malo ju je pokolebalo. - Je li majka ovdje? - pitala je, pogledavajući po prostranoj kući.

- Ovdje sam, dušo - rekla je Jessica i dolepršala dolje u jednoj od svojih svilenih, prozračnih kućnih haljina kakve je uvijek voljela nositi. - Važnije je pitanje zašto si ti došla?

Barbara je imala grozan osjećaj da je Jessica već došla do točnog zaključka zbog čega je ona ovdje. A bila je sigurna u to kad joj se majka počela obraćati proračunatim tonom kojim ju je htjela prikazati neuračunljivom, čak i sada, kad se napokon skrasila i bila u braku s mužem koji ju je volio.

- Zašto nisi u svojem prekrasnom, mirnom domu u Vermontu? pitala je Jessica i pojurila joj natočiti čaj. - Znaš da te veliki gradovi uvijek uznemire. Zašto si došla u Washington?

Barbara je sjela na sofu i shvatila da je napokon došao trenutak kojeg se pribojavala otkako je bila petnaestogodišnjakinja. Majka će ju

zamrziti i pokušati dokazati da je luda i da laže. Doug i otac će izgubiti povjerenje u nju, nitko ju neće voljeti, napustit će ju... U sebi je ljutito odmahnula glavom i utišala uspaničen unutarnji glas koji joj je stalno ponavljao jedno te isto dok gotovo nije poludjela od toga.

- Došla sam na čaj - rekla je Barbara sa smirenim smiješkom na licu te je uzela šalicu i tanjurić i potapšala mjesto na sofi pokraj sebe.

Doug je sjeo onamo. Otac i majka sjeli su na stolice preko puta njih. - I došla sam ispraviti pogrešku kojom sam prije petnaest godina pomogla majci.

Jessica je brzo skočila. - Opet imaš napadaj. U torbi imam tablete za smirenje.

- Slobodno popij jednu ako ti treba - rekla je Barbara, namjerno ju pogrešno shvaćajući. - Tata - odlučno je rekla. - Cole Harrison me nikada nije ni taknuo. Majka je te noći bila u konj usnici te je dotrčala u moju sobu i preklinjala me da se obučem u njezinu odjeću.

- Možete li vjerovati što govori! - povikala je Jessica. - Ti si potpuno poludjela!

Njezin otac si je umorno masirao čelo. - Barbara, nemoj si to raditi. To se dogodilo, dušo. Taj gad ti je napravio dijete.

Možda je Barbarina mirnoća počela nagrizati očevu i bratovu nevjericu. Možda je to bio njezin tužan osmijeh. - Otac tog djeteta bio je dečko kojeg sam upoznala na jednom rock koncertu, tata. Ne znam ni kako se zvao. Samo me zanimalo mogu li ga zavesti. Samo sam... pogledala je majčino blijedo lice - htjela biti kao ti.

ŠEZDESETO POGLAVLJE Kako je prošlo? - pitala je Diana kad se Cole vratio sam kasno poslijepodne. Cole ju je zagrlio. - Bio je to kompromis - rekao je sa smiješkom na licu. - Malo smo dali i malo smo dobili. I onda smo inzistirali na tome da se saslušanje odgodi na sutra ujutro u jedanaest.

- Što ste dobili?

- Uvjerili smo suca da imam pravo zahtijevati da članovi Kongresa i SEC-a budu prisutni na saslušanju ako žele, s obzirom na to da SEC odgovara Kongresu. Također će mi biti dopušteno kratko uvodno izlaganje.

Ispružila je ruke i poravnala čvor na kravati koju mu je poklonila.

- Ne razumijem zašto ti je toliko važno javno saslušanje.

- Važno je zato što je okaljano moje ime i ime moje firme zbog preuzimanja “Cushmana”. - Glas mu je postao leden kad je dodao: Ne sviđa mi se što stoji iza toga. Ne sviđaju mi se metode koje su koristili. I ne sviđaju mi se sudionici.

Potrudivši se da ublaži ton, rekao je: - Cushmanovi su jedna stara i moćna američka obitelj i iskoristili su ogroman politički i društveni utjecaj da me osude zbog ovoga. Već su se obratili i poreznoj. Sude mi političari i mediji i to mi se ne sviđa. A najviše mi se gadi licemjerje koje stoji iza toga.

Ako je u proteklih nekoliko dana naučila nešto o svojemu mužu, to je bilo to da je Cole Harrison, koji je slovio za nemilosrdnog i beskrupuloznog čovjeka, zapravo imao vrlo snažna osobna uvjerenja oko kojih se s njim nije moglo pregovarati, - I nekako - nagađala je s blagim strahom - misliš da ćeš sutra moći napraviti nešto u vezi s tim?

- Možda ću to moći dokazati.

Diana nije znala kako i bojala se saznati jer je mislila da će onda biti još zabrinutija.

Umjesto toga ga je pitala: - Rekao si mi što si jutros dobio. A što si dao?

- Ako budem ustrajan u tome da održim uvodno izlaganje, moram se odreći svojega prava da se pozovem na Peti amandman.

- Peti amandman - rekla je Diana i zadrhtala. - Zvučiš kao neki mafijaš.

Nasmijao se na to. - Prema meni se odnose kao prema mafijašu šapnuo je i gricnuo ju za uho. - A to se događa kad netko nevažan uspije i počne igrati s dečkima u odijelima Brooks Brothers.

- Ti ne nosiš odijela Brooks Brothers - prekorila ga je uz smijeh dok joj je on nastavio grickati uho.

- Znam - rekao je i drsko se nasmiješio. - I to ih ljuti. Ne znaju što da rade s nama. Nepredvidivi smo. Drukčiji.

Da je na njegovom mjestu, Diana bi bila luda zbog mogućnosti suđenja i toga da će biti krivo osuđena zbog nekih neposrednih dokaza i poslana u zatvor. Ali Cole je imao takvu snagu i odlučnost da ga je to tjeralo naprijed. To je stvaralo novu snagu i utjecalo na druge ljude.

Diana je prstima prešla preko njegove čvrste brade. - Znaš li zaista što će se sutra dogoditi?

- Ne. Znam samo što se može dogoditi i što želim da se dogodi.

- Što želiš da se dogodi?

Podigao joj je lice da ju poljubi i s ozbiljnim smiješkom rekao: Želim da se dogodi sljedeće: želim vidjeti tvoje lice na jastuku pokraj svojega kad idem spavati i kad se probudim, A više od svega želim tebi dati sve što želiš.

- Sebe? - pitala je i gledala kako se njegove sive oči zatamnjuju od nježnosti.

- I to - šapnuo je.

Zazvonio je telefon, a Diana se nevoljko maknula iz njegovog naručja kako bi se javila. I dalje dobro raspoložena, rekla je: - Ti si večeras stručnjak za ljudsku narav. Upotrijebi svoju moć i reci mi tko zove.

Cole je rekao prvo ime koje mu je palo na pamet. - Hayward pogađao je, a onda je morao sakriti šok kad je saznao da je u pravu.

Diana je prekrila slušalicu rukom. - Želi doći ovamo.

Cole je odgovorio guranjem ruku u džepove i kratkim kimanjem.

ŠEZDESET PRVO POGLAVLJE Dianinu kratkotrajnu želju da će se Doug ispričati i predložiti da se saslušanje otkaže on ne samo da nije mogao ispuniti, nego ju nije htio ni razmotriti. Umjesto toga, njih dvojica gledali su se kao zakleti neprijatelji. Cole je držao ruke u džepovima te je tek podigao obrve u distanciranoj znatiželji.

I Doug je bio jednako suzdržan. - Neću se dugo zadržavati - rekao je. - Došao sam se ispričati zbog svega što sam rekao i učinio kao posljedicu onoga što sam vjerovao da se dogodilo Barbari.

- Znači li to da mi se namjeravaš skinuti s vrata? - izazivao ga je Cole.

Doug ne samo da nije htio razmotriti taj prijedlog, nego ga je on razljutio. - Nipošto - rekao je sa zajedljivim prezirom. - Izgradio si carstvo gutajući stabilne, ugledne, stare kompanije poput “Cushmana” koje se ne mogu boriti jer ne mogu preživjeti tvoju taktiku.

- Zar si stvarno toliko licemjeran ili si samo nepopravljivo lakovjeran? - pitao je Cole namjerno uvredljivim, tonom.

Diana je vidjela da se Dougovi dlanovi stežu u šake, a to je primijetio i Cole, no svejedno ga je nastavio još jače podbadati. - Nije li zanimljivo da si zaboravio spomenuti ljude koji zarađuju od mojega preuzimanja, znaš, dioničare tih “stabilnih, uglednih” kompanija s lošim vodstvom i zastarjelim postrojenjima, od kojih nitko nema koristi osim samih članova uprave, koji potroše dobit prije nego što ona dođe do dioničara?

- Boli tebe briga za moju etiku, za moje metode i motive. Tebi je potrebna neka velika pobjeda za politički ugled, ali pogriješio si što si za to odabrao mene. Da ti mogu dokazati da nisam kriv po nijednoj točki tužbe koju si podigao protiv mene, svejedno bi sutra ustrajao u tome da me federalni sud osudi.

- Znači li ti što “tužba za klevetu”? - uzvratio mu je Doug tihim, ubojitim glasom.

- Da - podsmjehnuo se Cole. - Ona me tjera da ti kažem da si ju nabiješ u šupak.

- Dosta! - povikala je Diana, zaboravivši da Doug više nije onaj bezbrižni mladić koji ju je pokušavao naučiti kako da upravlja ručnim mjenjačem. - Cole je nevin po svim točkama optužbe. Pobogu, vidjela sam dokaze.

- On ne želi dokaze - rekao je Cole i prezrivo pogledao Douga. On si želi izgraditi ugled.

Iz nekog razloga, kad je Diana počela zagovarati Coleovu nevinost, Doug se pokolebao. Znači li to da možeš dokazati da nisi ti pokrenuo glasine zbog kojih se vrijednost dionica “Cushmana” prepolovila? - ljutito je pitao.

Cole je prekrižio ruke na prsima i gledao ga više zgroženo nego ljutito. - Ti si odvjetnik. Ti dokaži meni da nisi nijednoj ženi u posljednja tri mjeseca ni u jednom trenutku rekao da je lijepa. Pokaži mi kako bi to dokazao.

Kad je Doug shvatio što je Cole time htio reći, Cole je nastavio: Sutra se pred sucem trebaju naći braća Cushman i njihovi prijatelji, a ne ja. - Cole je u ovom trenutku htio okončati raspravu, ali kad je pogledao Haywarda, shvatio je da u držanju tog mladog senatora ima nešto gotovo... Pošteno.

- Zanima me - dodao je blažim tonom kad se Hayward okrenuo da ode - što bi učinio da ti dokažem da su Cushmanovi krivi?

Doug je bio posve uvjeren u to da njime manipulira vrhunski manipulator, ali bio je dovoljno radoznao da stane i odgovori na pitanje. - Noćas bih iz kreveta izvukao suca da potpiše poziv za sud jasno i kratko je izjavio Doug. - A onda bi mi misija bila da se pobrinem za to da, između ostaloga, završe u zatvoru zbog zloupotrebe američke vlade.

Coleu je taj štreberski odgovor bio toliko zabavan da ga je odlučio izazvati, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga da dobije malu osvetu zbog jada koji je Hayward priuštio Diani u protekla dva tjedna.

- Potpuno si siguran da bi to učinio?

- To je tek početak onoga što bih učinio - izustio je Doug.

- U tom slučaju, dođi sa mnom.

Cole ga je poveo u sobu niz hotelski hodnik, pred čijim vratima su stajala dva lijepo obučena muškarca. Zakoračili su u stranu kad im je Cole kimnuo. - Upoznat ću te s gospođinom Bretlingom - rekao je Cole. - A gospodin Bretling ispričat će ti sve o tvojim saveznicima, braći Cushman i njihovom navodno čudesnom čipu. Nakon što porazgovaraš s gospodinom Bretlingom, pokazat ću ti suputnika gospodina Bretlinga. On se nalazi na onom stolu ondje, u onoj velikoj kutiji za pizzu.

U pola osam te večeri, dok se Diana presvlačila za večeru, čula je kako se u apartman vraćaju njezin suprug i njezin prijatelj iz

djetinjstva. Kako nije mogla podnijeti neizvjesnost, otvorila je vrata i zavirila u dnevni boravak.

Doug je izgledao razjareno. Grubo je uzeo telefonsku slušalicu, otpustio čvor na kravati i počeo zvati. Diani je laknulo. Pomisao na to da će morati upotrijebiti Dougovu prometnu nesreću protiv njega slomila joj je srce. Osim što je bio istinski predan i moralan političar, njegov problem s alkoholom bio je posljedica rijetke metaboličke alergije, a ne alkoholizma.

Cole je ušao u spavaću sobu i zagrlio ju, spojivši ruke na njezinim križima, dok se na njegovom markantnom licu pojavio dokoni osmijeh. Na njezino neizrečeno pitanje je odgovorio: - Senator nam se želi pridružiti na večeri.

- Što si mu rekao? - oprezno je pitala Diana.

- Pristojnost mi je nalagala da pristanem - uljudno je odgovorio.

- Naravno - rekla je Diana s prijetvornom ozbiljnošću.

- Ali pristao sam tek kad se ponudio da nas počasti.

ŠEZDESET DRUGO POGLAVLJE Sutradan prijepodne u pola jedanaest, Kendall i Prentice Cushman i tri druga pokretača kolektivne tužbe protiv Colea Harrisona i “Unified Industriesa” progurali su se kroz znatiželjnu gomilu u velikoj prostoriji gdje je bilo zakazano saslušanje.

Njihovi prijatelji i saveznici, senatori Longtree i Kazinski iz savezne države New York, sačuvali su im mjesta u prvom redu.

U deset i četrdeset pet, pomoćnik senatora Haywarda prišao im je i uljudno dvojici senatora, Cushmanovima i njihovoj sviti uručio omotnice. U svakoj omotnici bio je poziv u kojemu se zahtijeva da budu prisutni na današnjem saslušanju.

- Što je, kvragu, ovo? - senator Longtree je pitao Prenticea Cushmana.

Prentice Cushman mu nije odgovorio jer je gledao poznatog starijeg muškarca pognutih ramena kako hoda prolazom i sjeda za Harrisonov stol.

Diana je cijelu dramu gledala iz stražnjeg dijela prostorije, gdje je stajala pokraj senatora Byersa, koji je uvjerio SEC-ovog zaštitara da je ona dio njegovog osoblja i da joj mora biti dopušteno da gleda. S vremena na vrijeme ju je utješno stisnuo za ruku.

Isprva sve kao da se odvijalo s mučnom sporošću. Coleovi odvjetnici su rekli da se cijeli slučaj može lako razriješiti ako sudac dopusti malo fleksibilnosti tijekom postupka. Sudac je stalno pogledavao publiku od dvjesto ljudi u prostoriji i djelovao je izrazito spremno učiniti što god je potrebno da se slučaj što prije riješi. Diana je znala da je ionako već uvjeren u to da je Cole kriv.

Nakon toga, Cole je dao svoju izjavu. Izričito je rekao da on nije pokrenuo niti utjecao na to da se pokrenu glasine o pouzdanosti “Cushmanovog” mikročipa. Rekao je da je, kada je ponudio devetnaest dolara po dionici za kompaniju, vjerovao da je čip u redu te da su ga odgovorni članovi upravnog odbora “Cushmana” uvjeravali da su glasine o čipu neistinite i da je njihovo testiranje u ranoj fazi pokazalo da je mnogo bolji od ostalih čipova na tržištu.

Sudac je Colea dvaput prekinuo da ospori njegove tvrdnje, a to je Dianu uzrujalo, zbog čega ju je senator ponovno utješno potapšao po ruci.

Cole je pri kraju svojega izlaganja rekao da su ljudi iz “Cushmana” lažirali rezultate testiranja čipa. Sucu je to bilo toliko

suludo da je Diana pomislila da će se nasmijati. - Da vidim jesam li vas shvatio, gospodine Harrison - rekao je, lupkajući olovkom po notesu koji se nalazio ispred njega. - Govorite mi da su u “Cushmanu” znali da njihov čip nije pouzdan?

Cole je odgovoru; da on govori točno to, a sudac se potom obrušio na njega. - Možete li mi onda objasniti zašto su bivši vlasnici i dioničari “Cushman Electronicsa” pokrenuli tužbu kojom žele vratiti prava na taj čip i zašto im ga vi ne želite vratiti, gospodine?

Cole je odgovorio da ni njega ni “Cushman” ne zanima čip, a nakon te izjave uslijedio je žamor u prostoriji. Sudac se nestrpljivo namrštio. - Što ste onda htjeli dobiti kupnjom “Cushman Electronicsa”?

- Dva patenta - odgovorio je Cole.

Nakon toga, Coleovi odvjetnici pozvali su Willarda Bretlinga da svjedoči. On je potvrdio sve što je Cole rekao. Optužio je Cushmanove za lažiranje rezultata njegovog testiranja i s velikim bijesom je prepričao kako su ga sramotno izbacili iz kompleksa “Cushmana”.

Objasnio je da je rekao gospodinu Harrisonu za svoje odlične kvalifikacije te da ga je upozorio da “Cushmanov” čip ne valja, prije nego što ga je gospodin Harrison kupio. Diana je osjetila reakciju na to u prostoriji. Jadni Willard im je izgledao kao nezadovoljni bivši zaposlenik koji će reći bilo što u obranu svojeg novog poslodavca.

Coleovi odvjetnici prekinuli su postupak da podsjete suca da su opisi patenata dostupni javnosti i da zbog toga nema govora o “insajderskim informacijama”.

Sudac je na to odmahnuo rukom i pitao Willarda kako to da je gospodin Harrison prepoznao prednosti tih patenata, a “kratkovidni” ljudi u “Cushmanu” nisu, Diana je htjela zapljeskati kad je izmučeni genij rekao, kao da pažljivo pokušava objasniti djetetu: - Izum je poput slagalice.

Gospodin Harrison već je imao cijelu kutiju s dijelovima. Ali bilo mu je potrebno još samo nekoliko komada kojim će ju upotpuniti.

- Za koji izum, ako smijem pitati?

- Pokazat ću vam.

Beskrajno brižno i ponosno, Willard je prišao izložbenom stolu i poput mađioničara koji će iz šešira izvaditi zeca, maknuo tkaninu koja je prekrivala ravan kvadratni predmet. Publika se malo nagnula naprijed, ali sudac je prvi vidio što je otkriveno. - Želite li ovom sudu reći da ste napravili pizzu vrijednu sto pedeset milijuna dolara?

Prolom smijeha koji je zatresao zidove ugušio je sve druge zvukove, pa nitko nije čuo one koji su dolazili iz kutije dok ju je Willard polako otvarao. Uspravio je taj predmet i okrenuo ga prema publici, a u tom trenutku kao da je ogromna ruka prekrila sva usta u prostoriji.

Slika na televizoru teškom tri i pol kilograma bila je savršene boje i besprijekorne jasnoće. Dijagonala ekrana bila je dugačka šezdeset šest centimetara, a televizor je bio visok pedeset tri centimetra.

Bio je širok samo dvanaest centimetara.

Dok je Oprah razgovarala s dva obiteljska psihologa, muškarci i žene u dvadeset redova sjedala istodobno su se šutke nagnuli naprijed.

Sudac je izgledao posramljeno. - Ultratanki televizor. To je dojmljivo postignuće.

- Mitsubishijevi se ne mogu uspoređivati s ovim - složio se Willard. - I, naravno, njihovima treba utičnica.

- Ovaj radi na bateriju? - pitao je sudac. - Koliko traje baterija?

- Oko pet dana.

Jedan muškarac koji je sjedio u redu ispred Diane polako je ustao.

Za njim je izašao i muškarac koji je sjedio pokraj njega. I sljedeći red se brzo ispraznio. To je podsjetilo Dianu na ljude koji se pristojno žure izaći iz crkve. Za nekoliko minuta, tri četvrtine ljudi izjurilo je iz prostorije poput stampeda. Preostala četvrtina gledala je Opru.

Senator Byers naslonio je ramena na zid, prekrižio ruke na prsima i tiho se nasmijao, zadivljeno gledajući Colea, koji je tiho razgovarao sa svojim odvjetnicima dok su se pakirali da odu. - Diana - rekao je Sam Byers - tvoj suprug je genijalan čovjek. I ubojit.

Dianu je više zanimala mračna strana ljudske naravi zbog koje su se ljudi okupili da svjedoče potencijalno skandaloznom prizoru, a onda odu kad su vidjeli da neće biti puštena krv. To je komentirala i pred Samom Byersom: - Kad su shvatili da neće biti krvoprolića, požurili su se vratiti na posao.

Hihot Sama Byersa pretvorio se u gromoglasan smijeh. - Oni se ne vraćaju na posao, Diana. Zure se pronaći telefon da nazovu brokere kako bi kupili dionice “Unifieda”!

- Shvaćam.

- Mislim da ne shvaćaš. Tvoj suprug upravo je stvorio ogromnu moralnu dilemu zbog koje će se barem stotinu političara uplesti u niz tužbi i protutužbi SEC-a, koji zapravo odgovara njima.

- Kako?

- Ovo saslušanje zapravo nije bilo otvoreno za javnost, nego samo za članove Kongresa i SEC-a. Dakle, u ovom trenutku, većina kongresmena koji su izjurili odavde revno kupuje sve dionice “Unifieda” koje si mogu priuštiti i to na temelju nečega što bi se lako moglo smatrati “insajderskim informacijama”.

Odmahnuo je glavom. - To je bio smrtonosni udarac.

EPILOG Četvrti srpnja Nebo iznad njih bilo je prošarano rasplesanim svjetlima i uskovitlanim oblicima koji su se ganjali prema nebu i potom padali poput svjetlucavog vodopada.

Diana je ležala na deki položivši glavu na suprugovo rame i gledala zapanjujući prizor pokraj jezera na prekrasno uređenoj tratini “Unifiedovog” kompleksa. Imali su najbolja mjesta i cijeli taj prostor samo za sebe.

- Misliš li da Cal ovo može vidjeti? - Da. - Misliš li da uživa?

Zahihotao je. - Mislim da ne. Htio je poći s nama.

- Trebali smo ga povesti.

- Nismo - rekao je i poljubio ju u sljepoočnicu. - Sjećaš li se kada je po svaku cijenu htio nasljednike?

- Sjećam se.

- E sad ima jednog novog. Može gledati vatromet od kuće, zajedno s Connerovom dadiljom i pomagati joj čuvati svojega nećaka.

- Ali...

Cole je njezinu pobunu ušutkao poljupcem i okrenuo ju na leđa te je legao na nju. - Sjećaš li se kada si rekla da nisam imao mladost kakvu zaslužujem?

Diana je podigla ruku i polako vrškovima prstiju nježno počela milovati njegovu čvrstu bradu. - Sjećam se - šapnula je dok je iznad njih prštao vatromet živih boja i zvukova.

- Znaš li što mi najviše fali?

- Ne znam.

- Uvijek sam želio voditi ljubav sa ženom koja mi preko ramena gleda vatromet.

Nasmiješila se na to, ali prisjećala se drugih stvari. Sjetila se kada je prije tri mjeseca prvi put uzeo u naručje svojega sina. Prinio ga je prozorima njezine bolničke sobe, začuđenog izraza lica, a potom je bebu okrenuo prema prozorima. - Conneru - rekao je djetetu koje je držao u naručju - ovo je grad Dallas. Tata će ti ga pokloniti.

Cole je gledao njezin smiješak. - O čemu razmišljaš?

- Prisjećam se nečega - šapnula je.

- Želiš li još nešto čega ćeš se sjećati? - pitao je uz prigušeni smijeh.

Diana je prestala gledati vatromet. - Itekako.

SVRŠETAK