Ubojica Krucifiks by draganadjurd

Naslov izvornika Chris Carter THE CRUCIFIX KILLER

Zahvale Za Samanthu Johnson jer je jednostavno nezamjenjiva. Pisanje se uvijek smatra samotnič kim zanimanjem, ali ja dugujem veliku zahvalnost nekolicini ljudi koji su mi velikoduš no dali svoje vrijeme i doprinos u mnogim područjima. Moja ljubav i zahvalnost ide Samanthi Johnson, osobi koja najviš e daje i ima najviš e razumijevanja od svih ljudi koje poznajem, i koja je neumorno uvijek iznova č itala moj poč etni rukopis da č ak ni ja ne znam koliko je to puta bilo. Također zahvaljujem Coral Chambers na ohrabrivanju i upuć ivanju u pravome smjeru, te Andrei McPhillips za korekcije i čavrljanja. Iskreno zahvaljujem i svim nevjerojatnim ljudima tvrtke Simon & Schuster UK koji su obavili izvanredan posao, te mojim fenomenalnim urednicama, Kate Lyall Grant u Velikoj Britaniji, a u Njemač koj su to bile Pia Gö tz i Sybille Uplegger, č iji su doprinosi i dragocjeni prijedlozi oživjeli priču i likove u ovome trileru. Riječ ima se ne mož e izraziti koliko sam zahvalan najstrastvenijim, najpredanijim, najobzirnijim i najodluč nijim agenticama kakvima se bilo koji pisac mož e nadati - Darley Anderson i Camilli Bolton. Pravi sam sretnik. Vječ no sam zahvalan fantastič nom timu izrazito vrijednih ljudi u Literarnoj agenciji Darley Anderson.

1. Petak, 3. kolovoza, 10.25 - Halo... detektiv Hunter pri telefonu. - Zdravo, Roberte, imam iznenađenje za tebe. Hunter se ukočio, umalo ispustivši šalicu kave. Veoma je dobro poznavao taj metalni glas. Znao je da, kada taj glas nazove, to znači samo jedno - novo, unakaženo mrtvo tijelo. - Jesi li se u posljednje vrijeme čuo sa svojim partnerom? Hunter je pogledom hitro potraž io Cariosa Garciju u prostoriji, ali uzalud. - Je li se Garcia jutros nekomu javio? - viknuo je nakon š to je na mobitelu pritisnuo prigušivač zvuka. Drugi su detektivi bez riječ i razmijenili zbunjene poglede i Hunter je znao odgovor prije nego ga je čuo. - Od juč er se nitko nije č uo s njim - rekao je detektiv Maurice i odmahnuo glavom. Hunter je ponovno pritisnuo gumb. - Sto si mu učinio? - Imam li sada tvoju pozornost? - Sto si mu uč inio? - odluč nim je glasom pitao Hunter. - Kao što rekoh, to je iznenađenje, Roberte - rekao je metalni glas, smijući se. - Ali pružit ću ti još jednu priliku da nešto promijeniš. Možda ćeš se ovoga puta više potruditi. U roku od jednog sata budi u praonici u podrumu starog broja 122 Paci ic Alleyja u South Pasadeni. Ako dovedeš podršku, on umire. Ako ne stigneš za manje od sat vremena, on umire. I vjeruj mi, Roberte, to će biti veoma spora i bolna smrt. - Veza se prekinula. Hunter se u velikim skokovima sjurio niza stube stare zgrade u istoč nom Los Angelesu. Sto se dublje spuš tao, to je postajalo mrač nije i sparnije. Koš ulja mu je bila natopljena znojem, tijesne cipele gnječ ile su mu stopala. - Gdje je ta praonica, dovraga? - šapnuo je kad je stigao u podrum. Trač ak svjetla dopirao je ispod zatvorenih vrata na kraju mrač nog hodnika. Potrčao je onamo, dozivajući svojeg partnera. Nije dobio odgovor.

Hunter je izvukao svoj piš tolj Wildey Survivor, za koji je potreban samo jedan pritisak da bi se napeo i opalio, te se prislonio leđima uza zid desno od vrata. - Garcia... Tišina. - Novače, jesi li ondje unutra?

2 Priguš eni se udarac zač uo iz prostorije. Hunter je pripremio svoj pištolj i duboko udahnuo. - Jebi ga! Leđima još uvijek priljubljen uz vanjski zid, desnom je rukom gurnuo vrata i dobro uvjež banim pokretom zarotirao svoje tijelo unutra, piš toljem traž eć i metu. Nepodnoš ljivi smrad urina i bljuvotine primorao ga je da korakne unatrag, žestoko kašljući. - Garcia... - ponovno je zazvao s vrata. Tišina. Hunter izvana nije mogao mnogo vidjeti. Zarulja koja je visjela sa stropa iznad malena drvena stola u sredini prostorije bila je previš e slaba da bi dobro osvijetlila prostor. Ponovno je duboko udahnuo i koraknuo naprijed. Zeludac mu se okrenuo na ono š to je ugledao. Garcia je bio č avlima pribijen na veliki križ u kavezu od pleksi-stakla. Obilno krvarenje iz njegovih rana stvorilo je lokvu krvi u podnož ju križ a. Na sebi je imao samo donje rublje i krunu od bodljikave ž ice na glavi, a debeli metalni š iljci probijali su mu kož u. Dok mu je krv curila niz lice, Garcia je izgledao beživotno. Zakasnio sam, pomislio je Hunter. Priš avš i kavezu, iznenadio se kad je unutra ugledao uređaj za prać enje rada srca. Linija se neznatno uzdizala u ravnomjernim intervalima. Garcia je još živ - jedva. - Carlose! Nikakav pokret. - Novače! - viknuo je. Garcia je uz veliki napor uspio napola otvoriti oči. - Drži se, momče. Hunter je pogledom preletio priguš eno osvijetljenu prostoriju. Bila je velika, otprilike sedamnaest za č etrnaest metara, procijenio je. Pod je bio krcat prljavih krpa, upotrijebljenih š prica, lula za crack i razbijenog stakla. U kutu, desno od ulaznih vrata, vidio je stara i zahrđala invalidska kolica. Na drvenom stolu u sredini prostorije

nalazio se maleni, prenosivi kasetofon i papirić na kojem je velikim crvenim slovima pisalo najprije poslušaj mene. Pritisnuo je tipku i iz zvuč nika se zač uo sad već poznati metalni glas. »Zdravo, Roberte, čini se da si stigao na vrijeme.« Stanka. »Nesumnjivo si shvatio da tvojem prijatelju treba tvoja pomoć, ali da bi mu pomogao, moraš igrati prema određenim pravilima... mojim pravilima. Ovo je jednostavna igra, Roberte. Tvoj je prijatelj zaključan u kavezu otpornom na metke, pa ti pucanje neće pomoći. Na vratima kaveza naći ćeš četiri obojena gumba. Jedan od njih otvara kavez, druga tri - ne. Tvoj je zadatak posve jednostavan - izaberi gumb. Ako pritisneš pravi, vrata će se otvoriti, a ti ćeš moći osloboditi svojeg partnera i izići iz prostorije.« Jedna š ansa od č etiri da spasi Garciju - de initivno nisu dobri izgledi, pomislio je Hunter. »No, sada dolazi zabavni dio«, nastavio je govoriti glas iz kasetofona. »Ako pritisneš bilo koji od ostala tri gumba, električna struja visokog napona stići će ravno do metalne krune na glavi tvojeg prijatelja. Jesi li ikad vidio što se događa ljudskom biću koje se smakne na električnoj stolici? govorio je glas uz smijeh od kojeg je osjetio hladnoć u. »Oči mu se rasprsnu, koža mu se skuplja poput slanine, jezik mu se okrene u ustima kako bi ga ugušio, krv mu uzavri, pucaju mu vene i arterije. Doista nevjerojatan prizor, Roberte.« Garcijini otkucaji srca naglo su se ubrzali. Hunter je vidio da linija na uređaju za prać enje rada srca brž e stvara vrhove. »A sad slijedi uistinu zabavan dio...« Hunter je nekako znao da trik s električ nom strujom neć e biti jedini problem u toj prostoriji. »Iza kaveza nalazi se dovoljno eksploziva da raznese prostoriju u kojoj se nalaziš. Eksplozivi su povezani s uređajem za praćenje rada srca, te ako linija postane ravna...« - ovoga je puta uslijedila dulja stanka. Hunter je znao š to ć e metalni glas dalje reć i. »Bum... prostorija eksplodira. Dakle, vidiš, Roberte, ako pritisneš pogrešan gumb, nećeš samo gledati kako tvoj prijatelj umire, svjestan da si ga ti ubio, nego ćeš i ti odmah potom umrijeti.« Hunterovo je srce sada divlje lupalo u prsima, znoj mu je kapao s č ela i pekao ga u oč ima, ruke su mu postale drhtave, vlaž ne i ljepljive. »Ali imaš mogućnost izbora, Roberte. Ne moraš spasiti svojeg partnera, možeš spasiti samo sebe. Otiđi odavde sada i ostavi ga da umre sam. Nitko neće znati, osim tebe. Možeš li živjeti s tim? Hoćeš li se kockati svojim životom radi njegovoga? Izaberi boju, imaš šezdeset

sekundi.« Iz kasetofona se zač uo glasan zvuč ni signal, a potom je utihnuo. Hunter je vidio kako se iznad Garcijine glave upalio crveni digitalni prikaz: 59, 58, 57...

3. PET TJEDANA RANIJE Jenny je protrljala oč i kad je ustala od krcatog stola u Vanguard klubu u Hollywoodu, nadajuć i se da ne izgleda onako umorno kako se osjeća. - Kamo ideš? - pitao je D-King, pijuckajući šampanjac. Bobby Preston je najpoznatiji diler u sjeverozapadnom Los Angelesu, ali nitko ga nikad ne zove pravim imenom, svi ga znaju kao D-Kinga. »D« stoji za »diler« jer je spreman dilati bilo š to: drogu, djevojke, automobile, oruž je - za pravu cijenu opskrbit ć e vas č ime god želite. Jenny je bez sumnje njegova najljepš a djevojka. Njezino je tijelo savrš eno njegovano i preplanulo, a lice i smiješ ak mogu š armirati svakog muškarca na ovome svijetu, D-King je bio siguran u to. - Samo moram popraviti š minku. Odmah ć u se vratiti, duš o. Dobacila mu je poljubac i udaljila se iz ekskluzivnog VIP područ ja, i dalje držeći čašu šampanjca u ruci. Jenny viš e nije mogla podnijeti alkohol, ne zato š to se osjeć ala pijanom, već zato š to je ovo peta uzastopna več er tulumarenja i bilo joj je dosta. Nije oč ekivala da ć e njezin ž ivot postati ovakav. Nikad joj nije palo na pamet da ć e postati prostitutka. D-King je uvijek uvjerava da ona nije kurva. Ona je zabavljač ica visoke klase za gospodu s izrazito dobrim ukusom i oč ito mnogo novca, ali kad se sve zbroji i oduzme, ona pruža seksualne usluge za gotovinu. To je čini kurvom. Već ina Jennynih klijenata su perverzni stari milijunaš i koji traž e neš to š to ne mogu dobiti kod kuć e. Seks nikad nije normalna, prosječ na vrsta u misionarskom polož aju. Svi oni ž ele dobiti ono š to plate. Vezivanje, igranje uloga, udaranje po straž njici, mokrenje, različ ita pomagala, š to god. Bez obzira na š to se pale, ona im to mora pruž iti, ali več eras ne radi. Ne plać aju je po satu. Nije vani s jednim od svojih klijenata. Vani je sa svojim š efom i mora tulumariti dok on ne kaže da je gotovo. Jenny je mnogo puta bila u Vanguard klubu. To je jedan od omiljenih lokala D-Kinga. Ne mož e se tvrditi da klub nije

velič anstveno luksuzan spektakl. Od golemog plesnog podija do laserskih svjetlosnih efekata i sjajno uređene pozornice. U Vanguard mož e stati do dvije tisuć e ljudi, a klub je več eras ispunjen do posljednjeg mjesta. Jenny se zaputila do š anka najbliž eg toaletnim prostorijama, a ondje su dva barmena mahnito radila. Cijeli je klub nevjerojatna vreva lijepih ljudi, a velika je već ina dvadesetih i ranih tridesetih godina. Jenny nije bila svjesna para oč iju č iji ju je pogled slijedio od VIP područ ja do š anka. Pogled koji ju je pratio cijele več eri. Zapravo, slijedio ju je protekla č etiri tjedna, od noć noga kluba do noć noga kluba, od hotela do hotela. Promatrao ju je dok se pretvarala da se izvrsno zabavlja, dok je zadovoljavala svakoga od svojih klijenata. - Bok, Jen, jesi li dobro? Izgledaš malo umorno - pitao je Pietro, dugokosi barmen, kad je Jenny priš la š anku. Još uvijek je govorio s laganim španjolskim naglaskom. - Dobro sam, duš o, samo mi je valjda već previš e ovih tuluma rekla je, nimalo entuzijastič no nakon š to je ugledala svoj odraz u jednom od zrcala iza š anka. Cinilo se da su njezine hipnotič ke plave oči večeras izgubile dio svojeg sjaja. - Nema odmora za zloč este, eh? - Pietrovu je primjedbu pratio sramežljiv osmijeh. - Ne večeras - Jenny mu je uzvratila, također uz osmijeh. - Mogu li ti nešto donijeti? - Ne, dosta mi je. Muč im se i s ovim. - Podigla je č aš u š ampanjca i zavodnič ki mu namignula. - Samo sam se morala malo maknuti iz društva. Pietro i Jenny su katkad oč ijukali, ali nikad nije niš ta pokuš ao. Znao je da ona pripada D-Kingu. - Pa, ako ti š togod zatreba, samo vikni. - Pietro se vratio spravljanju koktela i vješ tom rukovanju bocama. Tamnokosa ž ena koja je stajala na drugoj strani š anka, umiruć i od ž elje da privuč e njegovu pozornost, dobacila je Jenny opaki pogled koji je govorio: »Povuci se, kučko, ja sam ga prva vidjela.« Jenny je provukla prste kroz svoju dugu, poput ž ita plavu kosu, spustila č aš u š ampanjca na š ank i okrenula se prema plesnom podiju. Sviđala joj se atmosfera u klubu. Svi ti ljudi koji se zabavljaju, pleš u, piju i pronalaze ljubav. Dobro, možda ne ljubav, pomislila je, ali barem

ć e se upustiti u seks radi zadovoljstva, a ne za novac. Zeljela je biti baš poput njih. Ovo de initivno nije predivan holivudski ž ivot o kakvom je sanjala kad je prije šest godina otišla iz Idaha. Hollywood je poč eo fascinirati Jenny Farnborough kad je imala dvanaest godina. Kino je postalo njezino utoč iš te pred beskonač nim svađama njezine podlož ne majke i prekomjerno agresivnog oč uha. Filmovi su postali njezin put za bijeg, vozilo koje ju je moglo odvesti do mjesta gdje nikad ranije nije bila, i željela je biti dio toga. Jenny je znala da holivudski san nije niš ta viš e od maš tarije. Neš to š to postoji samo u kliš eiziranim romantič nim knjigama i ilmovima, a proč itala je i gledala mnogo takvih. Morala je priznati da je sanjar, ali mož da to i nije tako loš e. Mož da ć e ona biti sretnica. Nije imala š to izgubiti. U dobi od č etrnaest godina dobila je svoj prvi posao kao prodavač ica kokica. Jenny je š tedjela sve š to je zaradila i kad je navrš ila š esnaest godina imala je dovoljno uš teđevine da ode iz toga gradić a Bogu iza leđa. Zaklela se da se nikad neć e vratiti u Idaho. Jenny nikad nije saznala da se njezina majka predozirala tabletama za spavanje samo tjedan dana nakon što je ona otišla. Hollywood je bio sve ono š to je oč ekivala da ć e biti. Carobno mjesto puno prekrasnih ljudi, svjetlosti i snova, ali gruba stvarnost ž ivota u Gradu Anđela bila je veoma daleko od iluzija koje je ona stvorila. Njezina uš teđevina nije dugo trajala, a buduć i da nije imala prikladnog obrazovanja odbijenice su se poč ele gomilati poput prljavog rublja. Njezin se prelijepi san polako poč eo pretvarati u noćnu moru. Wendy Loutrop, još jedna nadobudna glumica koja se muč ila kako bi dobila posao, upoznala je Jenny s D-Kingom. U poč etku je odbijala svaki njegov prijedlog. Cula je sve one prič e o lijepim ž enama koje dolaze u Hollywood i sanjaju da ć e postati zvijezde, a na koncu završ e radeć i na ulici ili snimaju pornografske ilmove. Jenny je č vrsto odluč ila da neć e popustiti. Nije ž eljela postati samo još jedna prič a o neuspjehu, ali njezin je ponos morao doć i iza nagona za prež ivljavanje, a D-King je nakon nekoliko mjeseci telefonskih poziva i skupih darova imao novu djevojku. Jenny nije opazila ruku koja je u njezinu č aš u š ampanjca ulila

bezbojnu tekućinu. I dalje je promatrala mnoštvo plesača. - Zdravo, duš ice, smijem li ti platiti pić e? - pitao je visok, plavokos muškarac koji je stajao s njezine desne strane i široko se smiješio. - Već imam pić e, ali ipak hvala na ponudi - uljudno je odgovorila a da nije pogledala neznanca u oči. - Jesi li sigurna? Mogu nam naruč iti bocu Cristala. š to kaž eš , dušice? Jenny se okrenula i pogledala visokog, plavokosog muš karca. Bio je elegantan u tamnosivom Versace odijelu, bijeloj koš ulji s krutim ovratnikom i s plavom svilenom kravatom. Zelene su oč i bile najupadljivije na njemu. Jenny je morala priznati da je privlač an čovjek. - Kako se zoveš? - pitala je i silom se osmjehnula. - Ja sam Carl i drago mi je da sam te upoznao - rekao je i pruž io joj ruku. Umjesto da je prihvati, Jenny je popila gutljaj š ampanjca. - Gledaj, Carl, ti si veoma zgodan tip, to priznajem - sad je govorila medenim glasom - ali pokuš avati pokupiti djevojku hvaleć i se svojim novcem nije baš sjajna ideja, osobito na ovakvome mjestu. Zbog toga se osjeć amo jeftino, osim ako ne traž iš i icu - zar to traž iš ? Profesionalku? - O... Ne! - Carl je nervozno prtljao oko svoje kravate. - Oprosti, nisam tako mislio, dušice. - Znač i, ne traž iš curu koja ć e ti pokazati š to je doista dobra zabava? - pitala je i popila još gutljaj š ampanjca, netremice ga gledajući u oči. - Ne, naravno, duš o. Samo pokuš avam s tobom popiti prijateljsko piće, a ako među nama ima kemije... - Pustio je da rečenica visi u zraku i slegnuo ramenima. Veoma je njež no prstima preš la niz njegovu kravatu, a zatim ga je privukla bliž e. - Steta š to ne traž iš djevojku za zabavu - š apnula mu je u lijevo uho. Carlov je smiješak zamijenio zbunjen izraz lica. - Mogla sam ti dati broj mojeg svodnika, ondje je. - Pokazala je VIP prostor, a na njezinim je usnama lebdio sarkastičan osmijeh. Carl je malo otvorio usta kao da ć e neš to reć i, ali nikakve riječ i

nisu izišle između njegovih usana. Jenny je ispila ostatak š ampanjca i namignula mu prije nego se udaljila od šanka i pošla prema toaletnim prostorijama. Pogled ju je i dalje slijedio. Više neće dugo trajati. Droga će uskoro početi djelovati. Jenny je nanosila ruž na usne kad je poč ela osjeć ati slabost. Znala je da neš to nije u redu. Odjednom je osjeć ala vruć inu i groznič avost. Cinilo se da se zidovi stež u oko nje. Bilo joj je teš ko disati, pa je poš la prema vratima što je brže mogla. Morala je izići odande. Kad je nesigurnim koracima iziš la iz toaletnih prostorija, sve se zavrtjelo oko nje. Zeljela se vratiti do D-Kingova stola, ali noge je nisu slušale. Jenny se počela rušiti kad ju je zgrabio par ruku. - Jesi li dobro, curo? Ne izgledaš baš sjajno. - Nije mi dobro. Mislim da mi treba... - Treba ti zraka. Ovdje je previš e zaguš ljivo. Pođi sa mnom, pomoć i ću ti. Malo ćemo izići. - Ali ja... - Jenny je poč ela zaplitati jezikom. - Moram reć i D-u... moram se vratiti... - Kasnije, curo, sad samo moraš poći sa mnom. Nitko nije opazio kako Jenny s nekim hoda prema izlazu iz kluba.

4 - Da, detektiv Hunter pri telefonu. - Hunter se javio na mobitel nakon š to je š esti put zazvonio. Glas mu je bio dubok i polako je izgovarao riječi, po čemu se vidjelo kako je malo spavao. - Roberte, gdje si bio, dovraga? Kapetan te traži već dva sata. - Novač e, jesi li to ti? Koliko je sati? - Hunterov novi partner, Carlos Garcia, dodijeljen mu je prije samo tjedan dana, nakon smrti njegova dugogodišnjeg partnera. - Tri ujutro. - Koji je dan? - Sranje, č ovječ e... ponedjeljak. Sluš aj, bolje je da dođeš i pogledaš ovo, imamo stvarno zajebano umorstvo. - Mi smo Prva specijalna jedinica za umorstva, Carlose. Zajebana umorstva su jedino čime se bavimo. - Pa, ovo je stvarno gadno i bolje je da š to prije dođeš ovamo. Kapetan želi da vodimo ovu predstavu. - A-ha - ravnodušno će Hunter. - Daj mi adresu. Spustio je mobitel i osvrnuo se po malenoj, mrač noj, nepoznatoj sobi. - Gdje sam, dovraga? – šapnuo je. Jaka glavobolja i odvratan okus u ustima podsjetili su ga koliko je mnogo popio prethodne več eri, pa je zagnjurio glavu u jastuk u nadi da ć e to ublaž iti bolove. Odjednom je kraj sebe na krevetu osjetio kretnju. - Hej, znač i li taj poziv da moraš ić i? - Zenin je glas bio mekan i seksi, a u njemu se osjeć ao jedva zamjetljiv talijanski naglasak. Hunterov je iznenađeni pogled pao na napola pokriveno tijelo koje je lež alo kraj njega. Na ono malo svjetlosti koja je dopirala kroz prozor od ulič nih svjetiljaka jedva je razabirao njezine obrise. Glavom su mu proletjela kratka sjeć anja na proteklu več er. Bar, pić a, oč ijukanje, vož nja taksijem do stana neznanke i ž ena duge tamne kose č ijeg se imena nije mogao sjetiti. Ovo je treć a ž ena kraj koje se probudio u posljednjih pet tjedana. - Da, doista moram poći. Žao mi je - govorio je nemarnim tonom.

Hunter je ustao i poč eo traž iti svoje hlač e; njegova se glavobolja pojač ala. Oč i su mu se brzo privikle na polumrak, pa je bolje vidio ž enino lice. Mogla je imati oko trideset godina. Svilenkasta, tamna kosa spuš tala joj se desetak centimetara ispod ramena i uokvirivala srcoliko lice s delikatnim nosom i usnama. Bila je privlač na, ali ne na nač in holivudskih ilmskih zvijezda. Pristajala joj je nepravilno podrezana kosa na č elu, a u tamnozelenim Rč ima vidio se neobič an i zanimljiv sjaj. Kraj vrata spavaće sobe Hunter je našao svoje hlače i donje rublje gaće s uzorkom plišanih medvjedića. Sad je prekasno za nelagodu, pomislio je. - Smijem li upotrijebiti tvoju kupaonicu? - pitao je dok je zakopčavao patent na hlačama. - Naravno, prva vrata desno kad iziđeš iz sobe - rekla je, podigla se u sjedeći položaj i leđima naslonila na uzglavlje. Hunter je ušao u kupaonicu i zatvorio vrata za sobom. Nakon što je lice zapljusnuo hladnom vodom, zagledao se u svoj odraz u zrcalu. Njegove su plave oč i bile crvene. Kož a bljeđa nego inač e. Lice neobrijano. - To je sjajno, Roberte - rekao je sebi i još jednom zapljusnuo vodom svoje umorno lice. -Još jedna ž ena koje se jedva sjeć aš , ni susreta s njom, a kamoli odlaska u njezin stan. Neobvezni seks je sjajan. Još je bolji ako ga se možeš sjetiti. Moram smanjiti to opijanje. Nakon š to je istisnuo malo paste za zube na prst, pokuš ao je tako oprati zube. Odjednom mu je nova misao pala na pamet. Sto ako je ona kurva? Sto ako joj dugujem novac za neš to č ega se č ak niti ne sjeć am? Brzo je provjerio svoj novč anik. Ono malo novca š to ga je imao još je bilo unutra. Rukom je poč eš ljao svoju kratku plavu kosu i vratio se u spavać u sobu gdje je ona i dalje sjedila naslonjena na uzglavlje. - Jesi li ondje unutra razgovarao sam sa sobom? - pitala je uz plahi osmijeh. - Sto? O, da, katkad to č inim kako ne bih poludio. Gledaj... Napokon je uspio pronać i koš ulju na podu kraj kreveta. - Dugujem li ti neš to novca? - pitao je bezbriž nim tonom. - Sto? Misliš da sam prostitutka? - rekla je, očito uvrijeđena. O, sranje! Znao je da je uprskao. - Ne, sluš aj... Nije tako, samo š to... To mi se već i ranije događalo. Katkad previš e popijem i... Nisam te želio uvrijediti.

- Zar ti ja izgledam kao kurva? - pitala je razdraženim glasom. - Nikako - odluč no je odgovorio. - Bilo je glupo tako neš to pomisliti. Zao mi je. Vjerojatno sam još uvijek napola pijan - povlač io se što je brže mogao. Trenutak ga je promatrala. - Sluš aj, ja nisam vrsta ž ene kakvom me ti oč ito smatraš . Moj posao donosi mnogo pritiska i posljednjih nekoliko mjeseci bilo je prilič no teš ko. Samo sam se ž eljela malo ispuhati i popiti nekoliko pić a. Poč eli smo razgovarati. Bio si duhovit, drag, č ak prilič no š armantan. Doista si mogao voditi pristojan razgovor. Za razliku od već ine drugih kretena koje susreć em kad iziđem. Jedno je pić e vodilo drugomu i na koncu smo završ ili u krevetu. To je očito bila pogreška s moje strane. - Ne... Gledaj... - Hunter je pokuš avao pronać i prave riječ i - ... katkad kaž em neš to bez razmiš ljanja. A istina je... zapravo se baš i ne sjeć am proš le več eri. Stvarno mi je ž ao. Sad se osjeć am poput magarca. - Tako i treba. - Vjeruj mi, tako se osjećam. Fiksirala ga je pogledom. Zvučao je iskreno. - U svakom sluč aju, kad bih bila prostitutka, sudeć i prema tvojem donjem rublju i odjeć i, ne vjerujem da bi si mogao priuš titi moje usluge. - Uh. To je bio niski udarac. Već mi je ionako bilo dovoljno neugodno, i bez da si to spomenula. Nasmiješila se. Hunteru je bilo drago da je njegovo povlač enje bilo uspješ no. Hoć e li ti smetati ako si na brzinu pripremim š alicu kave prije nego odem? - Nemam kave, samo č aj, ali slobodno ga mož eš pripremiti, ako ž eliš . Kuhinja je malo dalje niz hodnik. - Caj? Mislim da ne bih. Treba mi nešto jače da me razbudi. - Zakopčao je košulju. - Siguran si da ne mož eš ostati? - Odmaknula je pokrivač e i razotkrila svoje nago tijelo. Sjajne obline, lijepo oblikovane dojke i nigdje niti jedne dlač ice. - Mož da bi mi mogao pokazati koliko ti je doista žao što si me nazvao kurvom. Hunter je trenutak ondje stajao, kao da se premiš lja. Ugrizao se za donju usnu i izbacio misao iz glave. Glavobolja ga je podsjetila da to

više ne čini. - Vjeruj mi, ostao bih kad bih mogao. - Sad je već bio posve odjeven i spreman za odlazak. - Razumijem. Je li te ono maloč as zvala tvoja ž ena? - Sto? Ne, nisam ož enjen. To je bio posao, vjeruj mi. Hunter nikako nije ž elio da ona pomisli da je on č ovjek koji vara svoju ženu. - Dobro - ravnodušno je rekla. Hunterov je pogled još jednom preš ao po njezinu tijelu i osjetio je treptaj uzbuđenja. - Ako mi daš svoj broj, mož da bismo se još katkad mogli naći. Dugi ga je trenutak prouč avala. - Misliš da se neć u potruditi nazvati, zar ne? - rekao je Hunter, osjetivš i njezino oklijevanje. - O, zar mož eš i misli č itati? Zgodan trik za tulume. - Trebala bi vidjeti š to mogu učiniti sa špilom karata. Oboje su se nasmiješ ili. - Osim toga, niš ta mi se ne sviđa viš e od dokazivanja ljudima da nisu u pravu. Posegnula je za notesom na noćnom ormariću, smijuljeći se. Hunter je uzeo komadić papira iz njezine ruke i poljubio je u obraz. - Moram poći. - To ć e biti tisuć u dolara, duš o! - rekla je dok mu je prstima njež no prelazila preko usana. - Sto? - pitao je š okirana izraza lica. - Ali... Međutim, ona mu se već smiješ ila. - Oprosti. Nisam mogla odoljeti nakon š to si me nazvao kurvom. Kad je iziš ao iz njezina stana, Hunter je razmotao papirić u ruci. Isabella! Seksi ime, pomislio je. Pogledom je potraž io svoj stari buick lesabre. Automobila nije bilo nigdje na vidiku. - Sranje! Bio sam previš e pijan da bih vozio - proklinjao je sebe prije nego je zaustavio prvi taksi što ga je ugledao. Adresa koju mu je Garcia dao nalazila se usred nič ega. Cesta malenog Tujunga kanjona, u Santa Clariti, duga je dvadeset devet kilometara, a pruž a se od Bear Dividea do Foothill Boulevarda u Lakeview Terraceu. Gotovo cijela prolazi Angeles National Forestom. Na nekim mjestima č ovjeku zastaje dah od ljepote prizora š uma i planina. Garcijine su upute bile precizne i taksi je uskoro vozio uskom, neravnom bijelom cestom okruž enom brdima, grmljem i krš evitim terenom. Mrak i pustoš djelovali su zastraš ujuć e. Dvadeset minuta kasnije konač no su stigli do neravne staze koja je vodila do stare

drvene kuće. - Valjda je to pravo mjesto - rekao je Hunter i pruž io vozač u sav novac š to ga je imao. Staza je bila duga i uska, š iroka dovoljno samo za jedan automobil standardne velič ine. Oko nje je raslo gusto grmlje. Policijska i služ bena vozila natisnula su se svuda naokolo, pa je sve podsjećalo na prometni čep usred pustinje. Garcia je stajao ispred daš čare i razgovarao s agentom iz kriminalistič kog laboratorija; obojica su drž ala baterijske svjetiljke. Hunter je morao vijugati između automobila kako bi stigao do njih. - Isuse, kad govorimo o mjestu u zabiti... malo dalje i bili bismo u Meksiku... Zdravo, Peter - reče Hunter i kimne čovjeku iz laboratorija. - Naporna noć , Roberte? Izgledaš toč no onako kako se ja osjeć am reče Peter i sarkastično se nasmije. - Da, hvala, i ti sjajno izgledaš . Kad bi trebao roditi? - upita Hunter i potapš a Peterov trbuh pivopije. - Dakle, š to imamo ovdje? - Okrenuo se Garciji. - Mislim da bi trebao sam pogledati. Teš ko je opisati ono š to se nalazi ondje unutra. Kapetan je unutra. Rekao je da najprije ž eli razgovarati s tobom, prije nego dopusti momcima da obilježe i pokupe dokaze - reče Garcia, doimajući se uznemireno. - Kojeg vraga kapetan ovdje radi? On nikad ne dolazi na mjesta zločina. Zar poznaje žrtvu? - Ne znam niš ta viš e od tebe, ali ne bih rekao. Nije baš prepoznatljiva. - Hunter je s novom zabrinutoš ću stisnuo oč i na Garcijinu izjavu. - Znači, riječ je o ženskom truplu? - O, žensko je, svakako. - Je li ti dobro, novače? Izgledaš malo potreseno. - Dobro sam - uvjeravao ga je Garcia. - Povratio je nekoliko puta - rekao je Peter i ponovno se nacerio. Hunter je trenutak prouč avao Garciju. Znao je da ovo nije njegovo prvo mjesto umorstva. -Tko je našao tijelo? Tko je dojavio? - Navodno je netko anonimno nazvao 911 - odgovori Garcia. - O, sjajno, jedan od tih. - Evo, uzmi ovo - reč e Garcia i pruž i Robertu baterijsku svjetiljku. Želiš li i vrećicu za povraćanje? - rugao se Peter. Hunter nije obraćao pozornost na njega, već je trenutak proučavao

kuć u izvana. Nije bilo ulaznih vrata. Nedostajala je već ina dasaka prednjeg zida, a kroz preostale je rasla trava, pa je prednja prostorija izgledala kao privatna š uma. Po mrljama boje na ostacima prozorskih okvira vidio je da je kuć a nekoć bila bijela. Bilo je oč ito da ondje veoma dugo nitko nije ž ivio, a to je muč ilo Huntera. Ubojice koji prvi put poč ine zloč in ne trude se toliko da bi naš li tako skrovito mjesto za svoj čin. Tri policajca stajala su lijevo od kuć e i raspravljala o sinoć njoj utakmici američ kog nogometa, a sva su trojica drž ala š ač ice vrele kave. - Gdje mogu dobiti jednu od tih? - upita Hunter i pokaž e š alice kave. - Ja ć u ti je donijeti - reč e Garcia. - Kapetan je u posljednjoj sobi na lijevoj strani, moraš poći hodnikom. Vidjet ćemo se ondje. - Naporno radite, momci? - Hunter dovikne trojici policajaca koji su ga ravnodušno pogledali i nastavili raspravljati o utakmici. U kuć i se osjeć ao č udan vonj, mješ avina trulog drveta i kanalizacije. U prvoj se sobi nije imalo š to vidjeti. Hunter je upalio baterijsku svjetiljku i proš ao kroz vrata na drugom kraju, naš avš i se u dugom i uskom hodniku iz kojeg se ulazilo u još č etiri sobe, po dvije na svakoj strani. Mladi je policajac stajao ispred posljednjih vrata na lijevoj strani. Dok je Hunter prolazio hodnikom, na brzinu je zavirio u svaku prostoriju kraj koje je proš ao. Nigdje nije bilo nič ega osim pauč ine i starog smeć a. Skripave podne daske stvarale su još zloslutniji dojam. Kad je Hunter priš ao posljednjim vratima i policajcu koji je ondje straž ario, osjetio je neugodnu jezu. Jezu koja se javlja na svakome mjestu zločina gdje je počinjeno umorstvo. Jezu smrti. Hunter je pokazao svoju značku i policajac je koraknuo u stranu. - Samo naprijed, detektive! Na stolu odmah kraj vrata Hunter je našao uobičajeni kombinezon, te plave plastič ne š titnike za cipele i glavu. Kraj toga se nalazila kutija gumenih rukavica. Hunter se opremio i otvorio vrata kako bi se suočio sa svojom novom noć nom morom. Sokantni prizor š to ga je ugledao kad je ušao u sobu isisao je sav zrak iz njegovih pluća. - Isuse Kriste. - Njegov je glas bio tek slabašni šapat.

5 Hunter je stajao na vratima velike prostorije osvijetljene samo dvjema baterijskim svjetiljkama koje su se micale - kapetan Bolter i doktor Winston. Iznenađujuć e, ali ta je soba bila u mnogo boljem stanju od ostatka kuć e. Divovska se jama stvorila u njegovu ž elucu dok je zurio u prizor pred sobom. Toč no ispred vrata spavać e sobe i otprilike metar od straž njeg zida nago tijelo ž ene visjelo je s dva paralelna drvena stupa. Ruku raš irenih do maksimuma i koljena savijenih tako da su doticala pod, č inila je oblik slova Y. Konopac kojim su joj zapeš ća vezana za vrhove stupova urezao se duboko u njezino meso, pa su joj se na mrš avim rukama vidjeli tamni tragovi osuš ene krvi. Hunter je zurio u ž enino lice. Njegov se um muč io kako bi shvatio ono š to su njegove oč i vidjele. - Dragi Bože na nebesima! Roj muha neprestano se vrtio oko njezina tijela, stvarajuć i neprekidni zvuk zujanja, ali nisu dirale njezino lice. Lice bez kož e. Bezobličnu masu mišićnog tkiva. - Huntere! Napokon si se odluč io pojaviti. - Kapetan Bolter je stajao na drugoj strani sobe kraj doktora Winstona, glavnog mrtvozornika. Hunter je još nekoliko sekundi zurio u ž enu, a potom se okrenuo kapetanu. - Netko joj je oderao kož u? - pitao je s vrata, a u glasu mu se osjećala nevjerica. - Dok je bila ž iva... netko joj je oderao kož u dok je bila ž iva doktor Winston je mirnim glasom ispravio Huntera. - Umrla je satima nakon što joj je s lica strgnuta koža. - Sigurno se š alite! - Hunter je prouč avao ž enu bez lica. Oč i su joj strš ile iz duplji jer nije bilo kož e, a č inilo se da zure ravno u njega. Usta su joj bila otvorena. Nije imala zube. Hunter je procijenio da nije mogla biti starija od dvadeset pet godina. Njezine noge, trbuh i ruke imali su vidljiv miš ić ni tonus, pa je bilo oč ito da se ponosila svojim izgledom. Kosa boje zlata, duga i glatka, spuš tala joj se do polovice

leđa. Hunter je bio siguran da je bila veoma privlačna žena. - Ima još. Pogledaj iza vrata - reče doktor Winston. Hunter je uš ao u sobu, zatvorio vrata i nekoliko sekundi zbunjeno zurio u njih. - Veliko zrcalo? - upitno je rekao i zurio u svoj odraz. Odjednom se odmaknuo u stranu i u zrcalu se vidjelo cijelo ženino tijelo. - Bož e! Ubojica ju je natjerao da gleda. - Njezino je tijelo namješteno točno ispred vrata. - Tako se č ini - slož io se doktor Winston. - Vjerojatno je posljednje sate ž ivota provela zureć i u svoj unakaž eni odraz u zrcalu; mentalna tortura, a ne samo fizička. - Ovo zrcalo ne pripada ovim vratima... - reč e Hunter i osvrne se naokolo - ... kao ni u ovu sobu. Izgleda posve novo. - Tako je, zrcalo i ti drveni stupovi stavljeni su ovamo s razlogom, kako bi se povećala njezina muka - potvrdio je doktor Winston. Vrata spavać e sobe su se otvorila ispred Huntera i prekinula njegovo zurenje u zrcalo. Uš ao je Garcia i donio š alicu kave. - Izvoli reče i pruži je Hunteru. - Mislim da ipak ne bih, novač e, moj je ž eludac vidio i bolje dane, a sad sam ionako posve budan - reče Hunter i odmahne rukom. Kapetan Bolter i doktor Winston odmahnuli su glavama, pokazujući da ni oni ne žele kavu. Garcia je opet otvorio vrata. - Izvoli - rekao je mladom policajcu koji je stajao vani. - Izgledaš kao da bi ti dobro došla kava. - Uh! Hvala, gospodine. - Policajac se doimao iznenađenim. - Nema na č emu. - Garcia je zatvorio vrata i s Hunterom priš ao žrtvi. Prodoran je vonj ispunio njihove nosnice, primoravši Huntera da rukom pokrije nos. Žena je klečala u lokvi urina i fekalija. - Nekoliko je sati bila vezana za ove stupove, mož da č ak i cijeli dan. Ovo je bio njezin zahod - objasnio je doktor Winston i pokazao pod. Garcia je iskrivio lice u grimasu gnušanja. - Koliko je dugo mrtva, doktore? - upita Hunter. - Trenutno je teš ko dati precizan odgovor. Temperatura ljudskog tijela pada za otprilike 1,5 stupanj svaki sat nakon smrti. Njezino je tijelo oko dvanaest stupnjeva hladnije, š to bi moglo znač iti da je mrtva oko osam sati, ali to ovisi o okolnostima. Ljetna bi vruć ina nesumnjivo

usporila proces, a uvjeren sam da je tijekom dana ovdje kao u sauni. Moć i ć u bolje odrediti vrijeme njezine smrti kad je prebacimo u salu za obdukcije. - Nema nikakvih posjekotina, nikakvih rana od metaka, nikakvih tragova davljenja. Je li umrla od rana na licu? - pitao je Hunter, promatrajući ženino tijelo i mašući rukama kako bi se riješio muha. - Opet kaž em, bez obdukcije ne mogu biti siguran, ali rekao bih da joj je srce otkazalo uslijed už asnih bolova i iscrpljenosti. Tko god je ovo uč inio, drž ao ju je u ovom polož aju i nanosio joj sve viš e i viš e bolova dok nije umrla. Ubojica je ž elio da pati š to je moguć e viš e, a ona je doista patila. Hunter se osvrnuo naokolo kao da neš to traž i. - Kakav je to drugi miris? Osjećam još nešto, nešto poput octa. - Imaš dobar nos, Huntere - reč e doktor Winston i pokaž e u jedan kut sobe. - Ona staklenka ondje, bila je puna vinskog octa. Također se osjeć a na njezinu tijelu, uglavnom na gornjem dijelu. Cini se da joj je ubojica njime u određenim razmacima zalijevao lice. - Ocat također djeluje i kao sredstvo za odbijanje muha - reč e Hunter. - To je toč no - potvrdio je doktor Winston. - Dakle, samo zamislite kakve je bolove morala trpjeti. Svi ž ivci njezina lica bili su posve razotkriveni. Cak bi i lagani povjetarac izazvao nepodnoš ljive bolove. Vjerojatno se nekoliko puta onesvijestila, ili se barem nastojala onesvijestiti. Sjetite se, nije imala kapaka, nikako nije mogla isključ iti svjetlo, nikako odmoriti oč i. Svaki put kad je doš la k svijesti, prvo š to bi vidjela bilo je njezino unakaž eno nago tijelo. Neć u č ak ni govoriti o tome kakvu vrstu bolova izaziva kiselost octa kad se izlije na otvorene rane. - Isuse! - reč e Garcia i napravi nekoliko koraka unatrag. - Jadna žena! - Je li bila svjesna dok joj je ubojica derao kožu? - upita Hunter. - Mislim da nije. Rekao bih da je bila drogirana, nekoliko je sati bila bez svijesti dok je taj psihopat obrađivao njezino lice. Kad je to obavio, doveo ju je u ovu kuć u, vezao je za stupove i muč io je dok nije umrla. - Sto? Mislite da joj kož a nije oderana u ovoj kuć i? - upita Garcia, doimajući se zbunjenim. - Nije - odgovorio je Hunter prije nego je to dospio uč initi doktor

Winston. - Pogledaj naokolo. Provjeri sve prostorije. Nigdje nema ni kapljice krvi, osim toč no ispod njezina tijela. Istina, siguran sam da je ubojica poč istio za sobom, ali ovo nije to mjesto. Ispravite me ako griješ im, doktore, ali oderati kož u s ljudskog bić a kompliciran je proces. Doktor Winston je bez riječi kimnuo. - Ubojici bi trebala kirurš ka oprema, svjetla operacijske dvorane, da i ne spominjem mnogo vremena i znanja - nastavi Hunter. - Ovdje je riječ o veoma vješ tom psihopatu. O nekome tko izvrsno poznaje medicinsku praksu. Nije oderana u ovoj kuć i. Ovdje je muč ena i ubijena. - Mož da je ubojica lovac. Znate, poznaje postupak guljenja kož e sa životinja? - nagađao je Garcia. - Moguć e, ali to mu ne bi bilo od velike pomoć i - odgovori Hunter. Ljudska koža ne reagira jednako kao životinjska. Drukčiji elasticitet. - Odakle to znaš? Zar se baviš lovom? - zaintrigirano upita Garcia. - Ne, ali mnogo čitam - odgovori Hunter. - Osim toga, ž ivotinje nisu ž ive u trenutku kad se s njih guli kož a reče doktor Winston. - Mož e se jednostavno skinuti kož a bez razmiš ljanja o ž ivotu ž ivotinje. Naš je ubojica drž ao ž rtvu na ž ivotu, a to je samo po sebi veoma delikatna procedura. Bez obzira tko je ta osoba, izvrsno poznaje medicinu. Zapravo, bio bi veoma dobar kozmetič ki kirurg, ako se izuzme ono š to je uč inio s njezinim zubima. Jednostavno ih je izvadio, bez ikakvih finesa, ali uz maksimalne bolove. - Ubojica nije želio da je identificiramo - zaključi Garcia. - Nije dirao njezine prste - reč e Hunter nakon š to je na brzinu pogledao njezine š ake. -Zaš to joj je izvadio zube, ali je ostavio otiske prstiju? Garcia kimne u znak slaganja. Hunter je zaobiš ao dva drvena stupa kako bi pogledao ž enina leđa. - Pozornica - š apne. -Mjesto gdje ubojič ino zlo mož e ož ivjeti. Zato je dovedena ovamo. Pogledajte je, njezin je polož aj ritualan. - Okrenuo se kapetanu Bolteru. - Ovaj je ubojica to već radio. Kapetan Bolter nije se doimao iznenađenim. - Nitko ne bi u tiš ini mogao podnijeti tu vrstu bolova - primijeti Garcia. - Ovo je savrš eno mjesto, posve samotno, nema susjeda, nitko

nije mogao uć i i zateć i ubojicu na djelu. Mogla je vriš tati do besvijesti i nitko ne bi doš ao. - Zrtva, imamo li neš to o njoj? Znamo li tko je ona? upita Hunter, još uvijek proučavajući ženina leđa. - Zasad niš ta, ali još nismo provjerili njezine otiske prstiju odgovori Garcia. - Prvi pregled ove kuć e niš ta nam nije otkrio, nismo naš li č ak ni komad odjeć e. Oč ito nije ž ivjela ovdje, a pretraž ivanje kuć e kako bismo otkrili njezin identitet vjerojatno je gubljenje vremena. - Ipak to treba obaviti - odluč no ć e Hunter. - Sto je s nestalim osobama? - Unio sam njezin poč etni opis u bazu podataka Odjela za nestale i neidenti icirane osobe - odgovori Garcia. - Još nema nikakvih podudaranja, ali bez lica... - Garcia je odmahnuo glavom dok je razmišljao o nemogućem zadatku. Hunter je nekoliko sekundi gledao naokolo, a zatim se njegov pogled zaustavio na prozoru na juž nom zidu. - Sto je s tragovima guma vani? Cini se da se ovamo ne mož e dospjeti niti na jedan drugi nač in, osim onom uskom stazom. Ubojica se sigurno dovezao ovamo. Kapetan Bolter kimne. - Imaš pravo. Ona staza je jedini put do ove kuć e, a sve policijske i forenzič ne jedinice vozile su ovamo i odavde. Ako smo nešto i imali, to je uništeno. I netko će zbog toga odgovarati. - Sjajno! U sobi je zavladala tiš ina. Svi su to već ranije vidjeli. Zrtvu koja nije imala nikakvih izgleda protiv poremeć enog protivnika - prazno platno oslikano už asavajuć im bojama smrti - ali ovo se č inilo drukč ijim, stvaralo je drukčiji osjećaj. - Ne sviđa mi se ovo - Hunter prekine tiš inu. - Nimalo mi se ne sviđa. Ovo nije uobič ajeno ubojstvo izazvano nekim trenutač nim porivom. Ovo je jebeno dugo planirano. Samo zamislite kakvo je strpljenje i odluč nost potrebno da bi se izvelo ovako neš to. -Hunter je protrljao nos. Smrad smrti počeo je djelovati na njega. - Mož da zloč in iz strasti? Mož da se netko samo ž elio osvetiti zbog prekida veze - Garcia ponudi novo mišljenje. - Ovo nije nikakav zloč in iz strasti - reč e Hunter i odmahne glavom. - Nitko tko je u nju bio zaljubljen ne bi mogao ovako neš to uč initi. Bez obzira na to koliko ga je povrijedila, osim ako nije izlazila sa samim Sotonom. Pogledajte je samo; ovo je groteskno, a to me zabrinjava. To

neće ovdje završiti. Hunterove su riječ i izazvale novu jezu u sobi. Posljednje š to treba gradu Los Angelesu je još jedan psihopatski ubojica koji slobodno hara naokolo, netko tko bi želio biti novi Jack Trbosjek. - Hunter ima pravo, ovo nije zloč in iz strasti. Ovaj je ubojica to već radio - na koncu ć e kapetan Bolter, odmaknuvš i se od prozora. Svi su se ukočili na njegovu tvrdnju. - Zar vi znate neš to š to mi ne znamo? - Garcia je postavio pitanje koje je svima bilo navrh jezika. - Uskoro ć ete i vi znati. Ima još neš to š to bih ž elio da vidite prije nego ovamo pustim forenzičare. Hunteru se to č inilo č udnim od trenutka kad je stigao. Obič no ekipa forenzič ara pregleda mjesto zloč ina prije nego je detektivima dopuš teno da gaze po dokazima, ali danas je kapetan ž elio da Hunter prvi iziđe. Kapetan Bolter rijetko kad krši protokol. - Pogledajte njezin zatiljak - rekao je i glavom pokazao prema tijelu. Hunter i Garcia su razmijenili zabrinute poglede prije nego su još jednom prišli mrtvoj ženi. - Dajte mi neš to č ime ć u joj podić i kosu - Hunter dovikne svima u sobi. Doktor Winston mu je pružio metalni sklopivi pokazivač. Kad je baterijskom svjetiljkom obasjao ž enin zatiljak, u Hunterovu je umu doš lo do vrtloga smuć enosti. S nevjericom je zurio u to; sva mu je boja nestala s lica. Garcia nije jasno vidio s mjesta na kojem je stajao, ali uznemirio ga je izraz u Hunterovim Rč ima. Ono u š to je zurio utjeralo mu je strah u kosti.

6 Unatoč č injenici da ima trideset devet godina, Hunter je, zahvaljujuć i mladenač kom licu i impresivnoj tjelesnoj građi, izgledao kao da je upravo navrš io tridesetu. Uvijek odjeven u traperice, majicu kratkih rukava i izlizanu kož nu jaknu, Hunter je visok sto osamdeset tri centimetra, miš ić avih ramena, visokih jagodič nih kostiju i kratke plave kose. Posjeduje kontroliranu snagu koja se vidi u svakom njegovu pokretu, ali njegove su oč i najupadljivije. Intenzivno plave, ukazuju na inteligenciju i nepokolebljivu volju. Hunter je odrastao kao jedino dijete roditelja iz radnič ke klase u Comptonu, siromaš nom dijelu juž nog Los Angelesa. Njegova je majka izgubila bitku s karcinomom kad mu je bilo tek sedam godina. Njegov se otac nikad nije ponovno ož enio, a morao je raditi dva posla kako bi se nosio sa samostalnim odgajanjem djeteta. Veoma rano je svima postalo jasno da je Hunter drukč iji. Mogao je shvatiti mnoge stvari brž e od već ine. Skola mu je bila dosadna i frustrirala ga je. Za manje od dva mjeseca svladao je kompletno gradivo š estog razreda, a tek da bi neš to radio, na brzinu je usvojio sadrž aje sedmog, osmog, pa č ak i devetog razreda. Gospodin Fratelli, ravnatelj š kole, bio je zadivljen č udom od djeteta te je dogovorio sastanak u Skoli za nadarene Mirman u Mulholland Driveu, sjeverozapadnom Los Angelesu. Doktor Tilby, psiholog u Mirmanu, podvrgnuo ga je nizu testova i Hunter je proglaš en »iznimnim«. Tjedan dana kasnije prebač en je u Mirman kao uč enik osmog razreda. Imao je tek dvanaest godina. Do č etrnaeste je godine s lakoć om svladao srednjoš kolsko obrazovanje u Mirmanu, uz kurikulum engleskog jezika, povijesti, biologije i kemije. Cetiri godine srednje š kole zbijene su u dvije i on je maturirao u dobi od petnaest godina. Uz preporuke svih svojih uč itelja, Hunter je primljen na Sveuč iliš te Stanford kao »student posebnih sposobnosti«. Tada je to bio najbolji studij psihologije u Americi. Premda je Hunter dobro izgledao, zbog kombinacije š to su je č inile

njegova mrš avost, mladost i neobič an smisao za odijevanje bio je nepopularan kod djevojaka i laka meta za nasilnike. Nije imao tijelo ni dara za sportove i viš e je volio slobodno vrijeme provoditi u knjiž nici. Citao je - gutao je knjige nevjerojatnom brzinom. Poč eo ga je fascinirati svijet kriminologije i misaoni procesi pojedinaca koji se smatraju »zlima«. Zadrž avanje prosječ nog uspjeha od 4,0 tijekom studiranja bilo je š etnja parkom, ali mu je uskoro dojadilo maltretiranje od strane nasilnika i to da ga zovu »dječ ak č ač kalica«. Odluč io se upisati u teretanu i poč eo je uzimati satove borilač kih vješ tina. Na njegovo vlastito iznenađenje, godili su mu izič ki bolovi tjelovjež be. Postao je opsjednut time, a uč inci takvog vjež banja postali su vidljivi za manje od godinu dana. Njegovo je tijelo dobilo impresivne miš ić e. »Dječ ak č ač kalica« postao je »dječ ak u dobroj kondiciji«, a trebalo mu je manje od dvije godine da osvoji crni pojas u karateu. Maltretiranje je prestalo, a djevojke ga se odjednom nisu mogle nasititi. Hunter je do devetnaeste godine diplomirao psihologiju, a s dvadeset tri doktorirao je analizu kriminalnog biheviorizma i biopsihologiju. Njegova je doktorska disertacija pod naslovom »Napredno psihološ ko prouč avanje kriminalnog ponaš anja« pretvorena u knjigu, a sad je obvezno š tivo u FBI-evu Nacionalnom centru za analizu nasilnih zloč ina (NCAVC). Zivot je bio dobar, ali dva tjedna nakon š to je doktorirao Hunterov je svijet okrenut naglavce. Tijekom protekle tri i pol godine njegov je otac radio kao zaš titar u podruž nici Bank of America na Avalon Boulevardu. Pljač ka koja je poš la po zlu pretvorila se u obrač un vatrenim oruž jem kao na Divljem zapadu, a Hunterov je otac dobio metak u prsa. Dvanaest je tjedana bio u komi i borio se za život. Hunter se nije micao od njega. Tih dvanaest tjedana sjedenja u tiš ini, gledanja kako njegov otac malo-pomalo odlazi, preobrazilo je Huntera. Nije mogao misliti ni na š to drugo osim na osvetu. Tada ga je poč ela muč iti nesanica. Kad mu je policija rekla da nemaju osumnjič enika, Hunter je znao da nikad neć e uhvatiti ubojicu njegova oca. Osjeć ao se posve bespomoć nim, a taj mu se osjeć aj gadio. Nakon sprovoda, donio je odluku. Viš e neć e samo proučavati umove kriminalaca. Sam će ih loviti. Nakon š to je poč eo raditi u policiji, brzo je stvorio ime za sebe i napredovao brzinom svjetlosti, te je u dobi od dvadeset š est godina

već postao detektiv LAPD-a. Uskoro je preš ao u Odjel za pljač ke i ubojstva, a partner mu je postao stariji detektiv, Scott Wilson. Bili su dio Prve specijalne jedinice za umorstva koja se bavila serijskim ubojicama, razvikanim i drugim sluč ajevima ubojstava koji su iziskivali mnogo vremena. Wilson je tada imao trideset devet godina. Visok metar i osamdeset osam centimetara uz sto trideset š est kilograma miš ić a i sala. Njegova najupadljivija znač ajka bio je svjetlucavi ož iljak na lijevoj strani obrijane glave. Njegov mu je opak izgled uvijek iš ao na ruku. Nitko se nije želio petljati s detektivom koji je izgledao kao bijesni Shrek. Wilson je u policiji radio osamnaest godina, a posljednjih devet u Odjelu za pljač ke i ubojstva. U poč etku je mrzio č injenicu da su mu za partnera dali mladog i neiskusnog detektiva, ali Hunter je brzo uč io, a njegove su sposobnosti dedukcije i analiziranja bile zapanjujuć e. Sa svakim je riješ enim sluč ajem Wilsonovo poš tovanje spram Huntera raslo. Postali su najbolji prijatelji, nerazdvojni na poslu i izvan njega. Los Angelesu nikad nije nedostajalo gnusnih i nasilnih ubojstava, ali mu je nedostajalo detektiva. Wilson i Hunter su č esto morali istodobno raditi na š est različ itih sluč ajeva. Pritisak im nikad nije smetao; upravo suprotno, pod pritiskom su postajali još bolji. Tada ih je istraga holivudske slavne osobe umalo stajala znač aka i njihova prijateljstva. Sluč aj se odnosio na Lindu i Johna Spencera, dobro poznatog glazbenog producenta koji se obogatio nakon š to je stvorio tri uzastopna rock-albuma koji su stigli do prvog mjesta na ljestvicama. John i Linda su se upoznali na jednoj zabavi, a njihova se veza brzo razvijala: vjenč ali su se za manje od tri mjeseca. John je kupio velič anstvenu kuć u u Beverly Hillsu, a njihov je brak djelovao bajkovito; sve je izgledalo i doimalo se savrš enim. Voljeli su se druž iti i barem su dvaput mjeseč no organizirali ekstravagantnu zabavu kraj svojeg bazena u obliku glasovira. No bajka nije dugo trajala. Pri kraju prve godine njihova braka zabave su se prorijedile, a usput je umirala i njihova ljubav. Javne i kuć ne svađe postale su uobič ajene dok je Johnovim ž ivotom zavladala njegova ovisnost o drogama i alkoholu. Jedne noć i u kolovozu, nakon još jedne ž estoke svađe, Lindino je tijelo pronađeno u njihovoj kuhinji s jednim metkom iz revolvera kalibra .38 u straž nji dio glave, poput pogubljenja. Nije bilo nikakvih znakova

borbe ili provale, nikakvih obrambenih rana ili modrica na Lindinim rukama ili š akama. Dokazi pronađeni na mjestu zloč ina, zajedno s č injenicom da je nestao nakon svađe s Lindom, č inili su Johna Spencera glavnim i jedinim osumnjič enikom. Hunter i Wilson dobili su taj slučaj. Johna su uhvatili nekoliko dana kasnije, pijanog i pod utjecajem heroina. Tijekom ispitivanja nije zanijekao svađu sa svojom ž enom te več eri. Priznao je da je njihov brak prolazio kroz teš ku fazu. Sjeć ao se svađe i odlaska iz kuć e. Rekao je da je bio ljutit, uzrujan i pijan, ali nije se sjeć ao š to se s njim događalo proteklih nekoliko dana. Nije imao alibi. Ali je također tvrdio da nikad ne bi naudio Lindi. Još uvijek je bio ludo zaljubljen u nju. Istrage ubojstava u koja su upletene slavne osobe u Hollywoodu oduvijek su privlač ile mnogo pozornosti i mediji su brzo stvorili vlastiti cirkus: »SLAVNI I BOGATI PRODUCENT UBIO PRELIJEPU SUPRUGU U LJUBOMORNOM BIJESU«. Cak je i gradonač elnik zahtijevao brzo rješavanje slučaja. Tuž iteljstvo je dokazalo da John posjeduje revolver kalibra .38, ali oruž je nikad nije pronađeno. Također su bez problema pronaš li svjedoke koji su svjedoč ili o svim javnim svađama Johna i Linde. U već ini je sluč ajeva John vikao, a Linda je samo plakala. Utvrđivanje č injenice da je John Spencer imao agresivan temperament bilo je dječ ja igra. Wilson je bio uvjeren u Johnovu krivnju, ali Hunter je bio siguran da imaju pogreš nog č ovjeka. Za Huntera, John je bio samo prestraš eni mladac koji se prebrzo obogatio, a uz novac i slavu doš la je i droga. John nikad nije optuž en za nasilno ponaš anje. U š koli je bio samo obič an dječ ak š treberskog izgleda: poderane traperice, č udna frizura, uvijek je slušao heavy metal-glazbu. Hunter je mnogo puta pokušao uvjeriti Wilsona. - Dobro, svađao se sa ž enom, ali nađi mi jedan brak u kojemu nema svađa - govorio je Hunter. - Niti u jednoj od tih svađa nikad nije udario ili ozlijedio Lindu. - Balistič ari su dokazali da je metak koji ju je ubio iz zaliha pronađenim u ladici pisać eg stola u uredu Johna Spencera - vikao je Wilson. - To ne dokazuje da je on pritisnuo okidač. - Sva vlakna pronađena na ž rtvi potječ u iz iste odjeć e š to ju je John

imao na sebi one noć i kad smo ga naš li. Pitaj bilo koga od onih koji su ih poznavali. Imao je gadnu narav, cijelo je vrijeme vikao na nju. Ti si psiholog. Znaš kako te stvari eskaliraju. - Upravo tako, eskaliraju. Postupno. Obič no se ne događa da se od žestokih prepirki odmah prelazi na pucanje nekomu u glavu. - Gledaj, Roberte, uvijek sam cijenio tvoju procjenu osumnjič enika. Mnogo nas je puta odvela u pravom smjeru, ali također volim sluš ati i svoj instinkt. A moj mi instinkt govori da ovoga puta nisi u pravu. - Momak zasluž uje š ansu. Trebali bismo nastaviti istragu. Mož da nam je nešto promaknulo. - Ne mož emo je nastaviti. - Wilson se nasmijao. - Mi ne odluč ujemo o tome. Znaš i sam. Obavili smo svoj dio. Slijedili smo dokaze š to smo ih imali i uhitili osumnjič enika. Neka se sada time bave njegovi odvjetnici. Hunter je znao od č ega su ubojice sazdani, a John Spencer se jednostavno nije uklapao u to, ali njegovo usamljeno miš ljenje niš ta nije znač ilo. Wilson je bio u pravu. To je sad izvan njihovih ruku. Već su kasnili s radom u pet drugih sluč ajeva, a kapetan Bolter je Hunteru zaprijetio suspendiranjem ako bude tratio vrijeme na sluč aj koji je služ beno zaključ en. Poroti je trebalo manje od tri sata da donese pravorijek. Proglasili su ga krivim prema toč kama optuž nice i John Spencer je osuđen na dož ivotni zatvor. Tako je i bilo. Dvadeset osam dana nakon osude John se objesio, posluživši se plahtom. U njegovoj je ć eliji pronađena samo poruka za Lindu: Linda, uskoro ć u biti s tobom. Više neće biti svađa, obećavam. Dvadeset dva dana nakon samoubojstva Johna Spencera, u Utahu je uhić en njihov č istač bazena. U njegovu su automobilu pronaš li Johnov revolver kalibra .38, te neš to nakita i rublja koje je pripadalo Lindi Spencer. Daljnja forenzič ka testiranja pokazala su da je metak koji ju je ubio ispaljen baš iz tog revolvera. Cistač bazena je kasnije priznao da ju je ubio. Na Huntera i Wilsona okomili su se mediji, š ef policije, nač elnik policije i gradonač elnik. Optuž eni su za nemar i neuspjeh u provođenju pravilne istrage. Izgubili bi svoje detektivske znač ke da se kapetan Bolter nije zauzeo za njih i na sebe preuzeo pola krivice. Hunter si nikad nije oprostio š to nije uč inio viš e. Njegovo prijateljstvo s Wilsonom pretrpjelo je težak udarac. To je bilo prije šest godina.

7 - Sto je? Sto vidiš ? - pitao je Garcia i priš ao svojem partneru, koji još uvijek nije izustio ni riječ i. Hunter je nepomič no stajao i š irom otvorenim oč ima zurio u neš to urezano u ž enin vrat, neš to š to nikad neće zaboraviti. Garcia se podigao na prste kako bi pogledao preko Hunterova ramena, te je bolje vidio ž enin vrat, ali i dalje je ostao zbunjen. Nikad ranije nije vidio takav simbol. - Sto to znač i? - pitao je, nadajuć i se da će mu netko odgovoriti. Tišina. Garcia priđe bliž e. Simbol je izgledao kao dva spojena križ a, jedan uspravan, a drugi okrenut naopako ali popreč ne su crte bile prilič no daleko jedna od druge, gotovo na rubovima vertikalne crte. Njemu to baš ništa nije značilo. - Je li to neka bolesna š ala, kapetane? - Hunter se napokon trgnuo iz transa. - Bolesno je, to svakako, ali nije š ala - oš trim glasom odgovori kapetan. - Hoć e li mi netko neš to objasniti, jebi ga? - Garcijina je nestrpljivost rasla. - Sranje! - prasne Hunter i pusti ž eninu kosu da joj padne natrag na ramena. - Halo! - Garcia je mahao rukama pred Hunterovim oč ima. - Ne sjeć am se da sam jutros popio svoje tablete za nevidljivost, pa hoć e li mi netko reć i o č emu je ovdje riječ , dovraga? - Nije ni pokuš ao prikriti svoju razdraženost. Hunteru se č inilo da je soba odjednom postala mrač nija, zrak tež i. Bilo mu je teš ko razmiš ljati zbog glavobolje koja mu je udarala po mozgu. Protrljao je oč i koje su ga pekle, nadajuć i se da je sve to samo ružan san. - Trebao bi objasniti svojem partneru, Hunteru - rekao je kapetan Bolter i naglo vratio Huntera u stvarnost. - Hvala vam - reče Garcia kojemu je laknulo jer je našao saveznika.

Hunter i dalje nije obrać ao pozornost na Garciju. - Znate li š to ovo znači, kapetane? - Znam kako izgleda, da. Hunter je proš ao prstima kroz kosu. - Mediji ć e už ivati kad se domognu ovoga - nastavio je. - Mediji se zasad nič ega neć e domoć i; ja ć u se za to pobrinuti uvjeravao ga je kapetan - ali moraš otkriti je li ovo pravo. - Sto to znači, pravo? - viknuo je Garcia. Doktor Winston se umiješ ao u razgovor. - Pa, bez obzira š to morate uč initi, mož ete li to obaviti vani? Moram ovamo uvesti ljude kako bi mogli poč eti obrađivati mjesto zloč ina. Ne ž elim viš e gubiti vrijeme. - Koliko ć e trebati da se obradi ovo mjesto? Kad ć emo neš to saznati? - upita Hunter. - Nisam siguran, ali sudeć i po velič ini ove kuć e, već i dio dana, mož da č ak i noć i. Hunter je dobro poznavao postupak i znao je da ne može učiniti ništa osim čekati. - Kad iziđete, recite ekipi forenzič ara da uđu, mož e? - reč e doktor i pođe prema žrtvinu tijelu. - Mož e, reć i ć emo im - reč e Hunter i kimne Garciji koji je još uvijek izgledao poput izgubljenog djeteta. - Nitko mi još ništa nije objasnio - bunio se. - Hajde, ako me odvezeš do mojeg automobila, mož emo razgovarati tijekom vož nje. Hunter je još jednom pogledao unakaž eno tijelo vezano za drvene stupove. Bilo je teš ko zamisliti da je prije samo nekoliko dana to tijelo pripadalo ž eni punoj ž ivota. Hunter je otvorio vrata i izišao iz sobe, a Garcia mu je bio za petama. Kad su iziš li iz kuć e, Hunter je još uvijek izgledao uzrujano dok su prilazili Garcijinu automobilu. - Dakle, gdje je tvoj automobil? - upita Garcia i otvori vrata svoje honde civic. - Sto? - Cinilo se da su Hunterove misli negdje drugdje. - Tvoj automobil? Gdje je? - O! U Santa Monici. - U Santa Monici! Dovraga, to je na drugom kraju grada. - Imaš li pametnijeg posla? - Viš e ne - odgovori Garcia i iskrivi lice u budalastu grimasu. - Gdje si ga točno ostavio?

- Znaš gdje je bar Hideout? - Da, znam. Kojeg si vraga ondje radio? - Cak se i ne sjeć am odgovori Hunter i lagano odmahne glavom. - Trebat ć e nam oko dva sata da odavde stignemo do Santa Monice. Barem ćemo imati dovoljno vremena za razgovor. - Dva sata? - Hunter je zvuč ao iznenađeno. - Sto imaš ispod te haube? Motor skutera? - Jesi li opazio kako su kvrgave ceste svuda naokolo? Ovo je nov automobil. Nemam namjeru sjebati ovjes ovog automobila, pa ć emo veoma polako napredovati dok se ne maknemo s ovih cesta koje podsjećaju na površinu Mjeseca. - Svejedno. - Hunter je sjeo u automobil i vezao se. Osvrnuo se po raju opsesivno-kompulzivnog ljubitelja č istoć e. Unutraš njost automobila bila je besprijekorno uredna. Nikakvih vreć ica od č ipsa na podu, nigdje ni kapi prolivene kave, nikakvih mrlja od uš tipaka, ničega. - Dovraga, novače, zar svaki dan čistiš ovaj automobil? - Volim da je moj automobil č ist, bolje nego da je svinjac, ne misliš li? - Garcia je zvučao ponosno. - I kakav je ovo miris, dovraga? Podsjeća na... tutti frutti. - To se zove osvjež ivač zraka. Trebao bi ga staviti i u onu svoju staru krntiju. - Hej, mojem automobilu niš ta ne fali. Star je, istina, ali je poput tvrđave. Nije poput ovih jeftinih uvoznih vozila. - Ovaj automobil nije bio jeftin. - Da, jasno - odgovori Hunter i kratko se nasmije. - U svakom sluč aju, impresioniran sam. Cistiš li i kuć e? U Beverly Hillsu bi imao mnogo posla ako ikad odlučiš odustati od detektivskog rada. Garcia je ignorirao Hunterove primjedbe, upalio motor i manevrirao između policijskih vozila parkiranih ispred stare kuć e. Silno se trudio kako automobilom ne bi dotaknuo gusto grmlje uz usku stazu i opsovao kad je č uo zvuk struganja drva po metalu. Garcia je u poč etku vozio polako, nastojeć i smanjiti poskakivanje vozila. Obojica su šutjela dok nisu stigli na glavnu cestu. Hunter je mnogo puta vozio Cestom Little Tujunga Canyon. Ako se netko ž eli opustiti, to je zapanjujuć a vož nja s vidicima od kojih je čovjeku toplo pri srcu.

- U redu, pretvorio sam se u uho - Garcia prekine tiš inu. - Dosta je tih sranja. Sto, dovraga, znač i onaj znak urezan na straž njoj strani žrtvina vrata? Ti si ga očito već ranije vidio, sudeći po tvojoj reakciji. Hunter je traž io prave riječ i dok su mu se u misli vrać ali stari prizori. Upravo ć e uvesti Garciju u noć nu moru, onu koju je on pokušavao zaboraviti. - Jesi li ikad čuo za Ubojicu Krucifiksa? Garcia je uzdigao obrvu i upitno pogledao Huntera. - Šališ se? Hunter odmahne glavom. - Da, naravno da jesam. Svi u Los Angelesu č uli su za Ubojicu Krucifiksa. Dovraga, svi u SAD-u čuli su za Ubojicu Krucifiksa. Zapravo sam pratio sluč aj š to sam pozornije mogao. Zaš to? - Sto znaš o njemu? Što znaš o slučaju? - Pokuš avaš li se sad hvalisati? - pitao je uz nelagodan smiješ ak kao da č eka oč iti odgovor - nije ga dobio. - Ozbiljno misliš ? Zeliš da ti pričam o tom slučaju? - Udovolji mi. - Dobro - odgovorio je Garcia i odmahnuo glavom kao da ž eli reć i »svejedno«. - To je vjerojatno bio tvoj najveć i sluč aj. Sedam už asnih umorstava tijekom razdoblja od dvije godine. Neki pomahnitali, religiozni fanatik. Ti i tvoj bivš i partner ulovili ste ga prije otprilike godinu i pol. Zaustavljen je dok se vozio iz Los Angelesa. Ako nisam pogreš no shvatio, u automobilu je imao gomilu dokaza, stvari koje su pripadale ž rtvama i tomu slič no. Navodno ni ispitivanje nije dugo trajalo; odmah je priznao, nije li? - Kako znaš za ispitivanje? - Ja sam još uvijek policajac, sjeć aš se? Dobivamo neke dobre unutarnje informacije. U svakom sluč aju, dobio je smrtnu kaznu i ubijen je injekcijom prije otprilike godinu dana, š to je bila jedna od najbrž e provedenih kazni u povijesti. Cak se i predsjednik umiješ ao, nije li? Bilo je u svim vijestima. Hunter je trenutak proučavao svojeg partnera. Garcia je znao priču onako kako je ispričana u medijima. - Zar je to sve š to znaš ? Znaš li zaš to su ga mediji prozvali Ubojica Krucifiks? Sad je Garcia trenutak proučavao svojeg partnera. - Jesi li pio? - Prije nekoliko sati - reče Hunter i instinktivno pogleda na sat.

- Da, svi znaju zaš to. Kao š to sam rekao, bio je religiozni fanatik. Mislio je da oslobađa svijet greš nika ili neko takvo sranje. Znaš , prostitutke, narkomani, za koga god su mu maleni glasovi u njegovu bolesnom umu rekli da ga treba ubiti. U svakom sluč aju, razlog iz kojeg su ga nazvali Ubojica Kruci iks bio je taj da je na nadlanici lijeve ruke svake žrtve ostavio znak raspela. Hunter je trenutak sjedio bez riječi. - Cekaj malo! Misliš li da je ovo neki imitator? Zelim reć i, urezati onaj neobič an simbol na straž njoj strani ž enina vrata. Doista je izgledao kao neka vrsta raspela, kad bolje promisliš - reč e Garcia kad je shvatio kamo vodi taj razgovor. Hunter nije odgovorio. Još je dvije ili tri minute vladala tiš ina. Sad su stigli do Ceste Sand Canyon, ekskluzivnog područ ja u Santa Clariti, i gledali velike kuć e s besprijekorno njegovanim tratinama. Hunteru je bilo drago da se vratio u civilizaciju. Promet je postao malo guš ći jer su ljudi odlazili na posao. Hunter je vidio poslovne muš karce i ž ene kako izlaze iz kuć a u svojim urednim odijelima i kostimima, spremni za još jedan dan u uredima. Prve zrake sunca već su se pojavile na nebu, obećavajući još jedan vreo i sparan dan. - Buduć i da razgovaramo o umorstvima Kruci iksa, smijem li te nešto pitati? - Garcia je prekinuo tišinu u automobilu. - Može, pitaj - monotonim glasom odgovori Hunter. - Sirile su se glasine da ti ili tvoj partner niste vjerovali da je tip kojeg ste uhvatili ubojica, unatoč svim dokazima pronađenim u njegovu automobilu i unatoč njegovu priznanju, je li to istina? Stari prizori Hunterova jedinog ispitivanja takozvanog Ubojice Krucifiksa vratili su mu se u sjećanje. * * * Klik... - Srijeda, 15. veljač e, 10.30. Detektiv Robert Hunter započ inje ispitivanje Mikea Farloea u sluč aju 017632. Ispitanik je odbio pravo na odvjetnika - Hunter je govorio u starinski kasetofon u jednoj od osam soba za ispitivanje u zgradi Odjela za pljač ke i umorstva. Nasuprot Hunteru sjedio je tridesetč etverogodiš nji muš karac snaž ne č eljusti, isturene brade pokrivene trodnevnim č ekinjama i tamnih oč iju hladnih poput crnog leda. Poč eo je ć elavjeti, a ono malo crne kose koja mu je ostala bilo je prorijeđeno i zač eš ljano unatrag. Ruke

vezane lisič inama drž ao je na š irokom metalnom stolu koji se nalazio između njega i Huntera, s dlanovima prema dolje. - Jeste li sigurni da ne želite da bude nazočan odvjetnik? - Gospod je moj pastir. - Onda dobro. Vaš e je ime Mike Farloe, je li to toč no? Covjek je podigao pogled sa svojih ruku i zagledao se ravno u Hunterove oč i. Da. - Vaša je trenutna adresa Ulica Sandoval 5 u Santa Feu? Mike je bio neobič no miran za nekoga tko je suoč en s optuž bom za višestruka umorstva. -Ondje sam običavao živjeti, da. - Običavali? - Sad ć u ž ivjeti u zatvoru, nije li tako, detektive? Barem neko vrijeme. - Glas mu je bio tup i ravnomjeran. - Želite li poći u zatvor? Tišina. Hunter je bio najbolji ispitivač u Odjelu za pljač ke i umorstva. Njegovo mu je poznavanje psihologije omoguć avalo da iz osumnjič enika izvuč e veoma dragocjene informacije, katkad č ak i priznanja. Mogao je č itati osumnjič enikov govor tijela i izdajnič ke znakove kao oglasnu ploč u. Kapetan Bolter ž elio je svaki djelić informacija š to ga je mogao dobiti od Mikea Farloea; Robert Hunter bio je njegovo tajno oružje. - Sjeć ate li se gdje ste bili uveč er 15. prosinca proš le godine? Hunter je govorio o več eri prije nego je pronađena posljednja ž rtva Krucifiksa. Mike je i dalje zurio ravno u njega. - Da, sjećam se... Hunter je nekoliko sekundi č ekao ostatak odgovora. Nije ga dočekao. - Gdje ste bili? - Radio sam. - Čime se bavite? - Čistim grad. - Vi skupljate smeće? - Tako je, ali također radim za naš ega Gospoda Isusa Krista. - Sto radite? - Cistim grad - mirno je ponovio. - Oslobađam ovaj grad nemorala, grešnika. Hunter je mogao osjetiti kako se kapetan Bolter vrpolji na stolici u sobi za promatranje s druge strane jednosmjernog zrcala montiranog na sjevernom zidu. Hunter je desnom rukom masirao svoj zatiljak. - Dobro, a š to je ... -

prelistao je bilješ ke š to ih je imao kod sebe - ... s 22. rujna, sjeć ate li se gdje ste bili te večeri? U malenoj sobi za promatranje Scott je izgledao zbunjeno. - 22. rujna? Sto se, dovraga, dogodilo toga dana? Nijedna ž rtva nije pronađena tog datuma, ili čak blizu toga. Što to Hunter radi, jebi ga? Sedam datuma kad su pronađene ž rtve Ubojice Kruci iksa usjeklo se u Scottovo pamć enje, a bio je siguran da ih i Hunter zna napamet, te nema nikakve potrebe provjeravati u bilješkama. - Pusti ga da radi svoj posao, zna š to č ini. - Odgovor je stigao od doktora Martina, policijskog psihologa koji je također promatrao ispitivanje. - Isto. Radio sam posve istu stvar - uvjerljivo je odgovorio Mike. Njegov je odgovor iznenadio sve u sobi za promatranje. - Sto? promrmljao je Scott. - Zar postoji žrtva za koju ne znamo? Kapetan Bolter je samo slegnuo ramenima. Hunter je promatrao reakcije Mikea Farloea, pokuš avao proniknuti u njegove misli, nastojao odgonetnuti izdajnič ke znakove. Psihologija biheviorizma iz priruč nika uč ila je Huntera da prati kretanje Mikeovih oč iju - gore i lijevo znač i da pristupa kori mozga za vizualno konstruiranje, pokuš ava u umu stvoriti sliku koja ranije nije postojala, jasan pokazatelj laganja - gore i desno znač i da u svojem pamć enju traž i vizualno zapamć ene slike, š to je znač ilo da zacijelo govori istinu - nije bilo baš nikakvih pokreta, oč i su mu bile nepomič ne kao u mrtvaca. - Sto je s predmetima pronađenim u vaš em automobilu, mož ete li mi neš to reć i o njima? Kako ste doš li do njih? pitao je Hunter, misleć i na putovnicu, vozač ku dozvolu i karticu socijalnog osiguranja koje su pronađene u papirnatoj vreć ici skrivenoj u pregratku za rezervnu gumu u oldsmobile custom cruiseru iz 1992. Mikea Farloea. Svaki je predmet pripadao drugoj ž rtvi. Policija je u njegovu prtljaž niku također pronaš la nekoliko okrvavljenih krpa. Krv na njima odgovarala je DNK-u triju žrtava. - Uzeo sam ih od grešnika. - Grešnika? - Da... nemojte glumiti budalu, detektive, znate na što mislim. - Možda ne znam. Zašto mi ne objasnite? - Znate da svijet nije trebao biti ovakav. - Prva naznaka emocije napokon se pojavila kod Mikea - gnjev. - Svake sekunde svakoga dana

poč ini se novi grijeh. Svake sekunde svakoga dana zanemarujemo i ne poš tujemo zakone koje nam je dala najviš a moć . Svijet ne mož e dalje tako, ne poš tujuć i Gospoda, ne obaziruć i se na njegovu poruku. Netko ih mora kazniti. - A taj netko ste vi? Tišina. - Meni su sve te žrtve bile tek obični ljudi, a ne veliki grešnici. - To je zato š to su vaš e oč i bile jebeno zalijepljene, detektive. Tako ste zaslijepljeni nemoralom u ovom gradu da viš e niš ta ne vidite jasno. Nitko od vas ne vidi. Prostitutka koja svoje tijelo prodaje za gotovinu, š ireć i bolest cijelim gradom. - Hunter je znao da govori o drugoj ž rtvi. - Odvjetnik č ija je jedina svrha u ž ivotu bila braniti ološ dilera samo da bi mogao plać ati svoj stil ž ivota. Osoba bez ikakva morala - govorio je o petoj ž rtvi. - Laktaš ica koja se jebanjem probila do vrha u gradskoj upravi, svaki je kurac dobar ako je mož e gurnuti stubu viš e... - š esta ž rtva. - Morali su platiti. Morali su nauč iti da se ne mož e jednostavno okrenuti leđa Božjim zakonima. Trebalo ih je naučiti lekciju. - To ste vi radili? - Da... služ io sam naš em Gospodu. - Gnjev je nestao. Njegov je glas bio spokojan kao u djeteta. - Psihopat. - To je izgovorio Scott u sobi za promatranje. Hunter je u č aš u ulio hladnu vodu iz aluminijskog vrca na stolu. Želite li malo vode? - Ne, hvala, detektive. - Mogu li vam nešto donijeti... kavu, cigaretu? Samo je odmahnuo glavom. Hunter još uvijek nije uspijevao proč itati Mikea Farloea. Nije bilo nikakvih varijacija u njegovu tonu glasa, nikakvih naglih pokreta, nikakvih promjena izraza njegova lica. Oč i su mu ostale smrtno hladne, bez ikakvih emocija. Ruke su mu mirovale. Nije bilo pojač anog znojenja na njegovu č elu ili š akama. Hunteru je trebalo viš e vremena. - Vjerujete li u Boga, detektive? - mirno je pitao Mike. - Molite li se da okajete svoje grijehe? - Vjerujem u Boga. Ali ne vjerujem u umorstvo - Hunter je odgovorio bezizraž ajnim tonom. Mike Farloe je promatrao Huntera kao da su zamijenili uloge, kao da je on taj koji pokuš ava proč itati

Hunterove reakcije. Hunter je upravo kanio postaviti novo pitanje, ali je Farloe prvi progovorio. - Detektive, zaš to ne prestanemo s tim sranjima i prijeđemo na stvar? Pitajte me ono š to me morate pitati. Pitajte i bit će vam odgovoreno. - A š to je to š to vas moram pitati? - Zelite znati jesam li ja poč inio ona umorstva. Zelite znati jesam li ja onaj kojeg zovu Ubojica Krucifiks. - Jeste li? Farloe je prvi put skrenuo pogled s Huntera. Sad se zagledao u jednosmjerno zrcalo na sjevernom zidu. Znao je š to se događa na drugoj strani. Iš čekivanje u sobi za promatranje naraslo je do toč ke erupcije. Kapetan Bolter je mogao prisegnuti da Farloe zuri ravno u njega. - Nisam izabrao to ime za sebe, mediji su to uč inili. - Opet je pogledao Huntera. - Ali da, oslobodio sam njihove duš e ž ivota ispunjenog grijehom. - Neka sam proklet... dobili smo priznanje. - Kapetan Bolter je jedva obuzdavao svoje uzbuđenje. - Dovraga, tako je! A Hunteru je trebalo samo desetak minuta da ga izvuče iz njega. To je moj momak - uz osmijeh je odgovorio Scott. - Ako ste vi Ubojica Kruci iks, onda ste ipak izabrali svoje ime nastavio je Hunter. -Žigosali ste žrtve. Vi ste izabrali znak. - Morali su se pokajati. Simbol naš ega Gospoda oslobodio je njihove duše. - Ali vi niste Bog. Nemate moć bilo koga osloboditi. »Ne ubij«, nije li to jedna od Bož jih zapovijedi? Zar vas ubijanje tih ljudi ne č ini grešnikom? - Niš ta nije grijeh ako se č ini u ime bož anskoga. Obavljao sam Bož ji posao. - Zašto? Je li Bog toga dana ostao na bolovanju? Zašto bi Bog od vas traž io da ubijate u njegovo ime? Zar Bog ne bi trebao biti milosrdno biće? Farloe je prvi put dopustio da mu se smiješ ak pojavi na licu, razotkrivš i zube pož utjele od cigareta. Zrač io je nekakvim zlom. Nečim drukčijim, nečim gotovo neljudskim. - Jež im se od tog tipa. Zar ne bismo jednostavno trebali prekinuti ovo ispitivanje, već je priznao, uč inio je to, kraj prič e - rekao je Scott,

očito razdražen. - Ne još , dajte mu još nekoliko minuta - odgovorio je doktor Martin. - Svejedno... ja idem odavde, dovoljno sam č uo. - Scott je otvorio vrata i iziš ao u uski hodnik na treć em katu zgrade Odjela za pljač ke i umorstva. Hunter je uzeo komad papira, neš to napisao i gurnuo ga preko stola prema Farloeu. - Znate li što je ovo? Farloeov se pogled spustio na papir. Zurio je u njega oko pet sekundi. Po kretnjama njegovih oč iju i jedva zamjetljivom mrš tenju Hunter je znao da Farloe nema pojma š to znač i ono na papiru. Hunter nije dobio odgovor. - Dobro, onda dopustite da vas pitam ovo... - Ne, dosta je pitanja - prekinuo ga je Farloe. - Znate š to sam uč inio, detektive. Vidjeli ste moja djela. Culi ste ono š to ste ž eljeli č uti. Viš e nema nikakve potrebe da se postavljaju pitanja. Rekao sam svoje. - Farloe je zatvorio oči, spojio ruke i počeo se šaptom moliti. - Da, istina je. Ja nikad nisam vjerovao da je on naš ubojica Hunter je konač no odgovorio na Garcijino pitanje, naglo se vrativš i u sadašnjost. Premda je tek proš lo š est sati ujutro, dan je već bio topao. Hunter je pritisnuo gumb na vratima i staklo na prozoru beš umno se spustilo. Krajolik se promijenio od raskoš nih kuć a Santa Clarite u buč nu prometnu guž vu dok su se vozili Autocestom San Diego. - Zeliš li da uključim klimu? - pitao je Garcia, prtljajući po kontrolnoj ploči. Hunterov je automobil stari buick i nema luksuzne uređaje modernih automobila. Nema klimatizacijskog uređaja, nema pomič nog krova, nema električ nih podizač a stakala ili gumba za upravljanje retrovizorima, ali je buick, č isti američ ki miš ić , kako ga je Hunter volio opisivati. - Ne. Ovako mi se viš e sviđa, prirodni zagađeni zrak Los Angelesa, jednostavno nema ničeg boljeg. - Dakle, zaš to si mislio da ste uhitili pogreš nog č ovjeka? Imali ste dokaze pronađene u njegovu automobilu, a i priznao je. Sto vam je drugo trebalo? - pitao je Garcia, vrativši se na temu Ubojice Krucifiksa. Hunter je nagnuo glavu prema otvorenom prozoru, puš tajuć i da mu vjetar mrsi kosu. - Jesi li znao da nikad nismo naš li nikakve dokaze

na bilo kojem od sedam mjesta zločina? - Opet, č uo sam glasine, ali mislio sam da to samo vi ne ž elite otkrivati svoje karte. - Istina je, Scott i ja proč eš ljali smo svaki centimetar tih mjesta zločina, a to su učinili i forenzičari. Nikad niš ta nismo naš li, niti jedan otisak prsta, niti jednu vlas, nikakvo vlakno... niš ta. Mjesta zloč ina bila su kao forenzič ki vakuumi. - Hunter je zastao i ponovno izlož io lice vjetru. - Dvije godine ubojica nije poč inio niti jednu greš ku, nikad niš ta nije ostavio iza sebe, nije napravio nikakav propust... ubojica je bio poput duha. Niš ta nismo imali, nikakvih tragova, nismo znali gdje traž iti i nismo imali pojma tko bi ubojica mogao biti. A zatim ga se iznenada ulovi sa svim onim sranjima u njegovu automobilu? To se nije slagalo. Kako, dovraga, netko mož e od vjerojatno najtemeljitijeg kriminalca u povijesti postati najtraljaviji? - Kako ste ga uhvatili? - Anonimni telefonski poziv samo nekoliko tjedana nakon š to je pronađena sedma ž rtva. Netko je vidio sumnjiv automobil s neč im nalik krvavim mrljama na vanjskom dijelu prtljaž nika. Osoba koja je nazvala uspjela je zapisati registraciju vozila i automobil je zaustavljen u predgrađu Los Angelesa. - Mike Farloe? - Tako je, a u njegovu je prtljaž niku bilo kao za Bož ić š to se tič e naše istrage. Garcia se namrš tio. Poč eo je slijediti Hunterov nač in razmiš ljanja. Da, ali nekoliko je opakih kriminalaca baš tako uhvać eno, zbog nekog prometnog prekrš aja ili nekog manjeg sukoba. Mož da je bio temeljit na mjestu zločina, ali traljav kod kuće. - Ne vjerujem u to - odgovorio je Hunter i odmahnuo glavom. Također mi se tijekom cijelog ispitivanja neprestano obrać ao s »detektive«. - Kakav je problem u tome? - Ubojica Kruci iks obič avao me nazvati na mobitel i obavijestiti me o mjestu gdje se nalazi nova ž rtva, tako smo ih naš li. Ja sam bio jedini koji je imao bilo kakav kontakt s njim. - Zašto ti? - To nikad nisam saznao, ali kad god me nazvao, uvijek se koristio

mojim imenom, uvijek me zvao »Roberte«, nikad »detektive«. Hunter je zastao. Upravo je kanio baciti bombu u Garcijino krilo. - Ali preokret je nastao kad sam ga pitao o simbolu raspela kojim je ž igosao ruke ž rtava. Na neki je nač in to prihvatio, rekao je da ih simbol našega Gospoda može osloboditi, ili tako nešto. - Da, znači bio je religiozni psihopat, što želiš reći? - Pokazao sam mu crtež simbola kojim se koristio Ubojica Krucifiks i siguran sam da ga nije prepoznao. - Nije prepoznao raspelo? - Garcia uzdigne obrve. - Ubojica Kruci iks nikad nije ostavljao znak raspela na nadlanicama lijevih ruku svojih ž rtava. To je bila samo prič a koju smo dali medijima kako bismo izbjegli mogućnost pojave imitatora, onih koji traže pozornost. Garcia je zadrž avao dah od iš čekivanja, istodobno osjetivš i ž marce na leđima. - Ubojica Kruci iks je urezivao neobič an simbol, neš to poput dvostrukog raspela, jedno uspravno i drugo naopako, na straž njoj strani ž rtvina vrata. - Hunter je pokazao straž nji dio vlastitog vrata. - To je bio njegov pravi znak. Hunterove su riječ i zaprepastile Garciju. U mislima se naglo vratio prizoru u staroj drvenoj kuć i. Zenino tijelo. Njezino lice bez kož e. Urezani simbol na straž njoj strani njezina vrata. Simbol Ubojice Kruci iksa. - Sto? Sigurno se š ališ . - Garcia je na trenutak skrenuo pogled s ceste. - Gledaj cestu! - Hunter je shvatio da ć e proć i kroz crveno svjetlo na semaforu. Garcia je pogledao naprijed i tako naglo pritisnuo koč nice da je Hunter poletio naprijed poput torpeda. Bio je vezan, pa se odmah vratio unatrag, a glava mu se silovito trznula i udarila u naslon za glavu. - Prokletstvo! To mi je vratilo glavobolju, baš ti hvala - reče Hunter, objema rukama trljajući sljepoočnice. Posljednje o č emu je Garcia razmiš ljao bila je glavobolja njegova partnera. Hunterove su riječi još uvijek odzvanjale u njegovim ušima. Sto zapravo govoriš ? Da je netko otkrio pravi potpis Ubojice Kruci iksa i sad se njime služ i? - Sumnjam. Samo je nekolicina ljudi znala za to. Samo nas nekoliko u Odjelu za pljač ke i umorstva i doktor Winston. Sve smo informacije o ubojici drž ali u strogoj tajnosti. Simbol š to smo ga danas vidjeli, identič an je. - Jebi ga, zar pokuš avaš reć i da se vratio iz mrtvih ili tako neš to? - Pokuš avam reć i da Mike Farloe nije bio Ubojica Kruci iks, š to sam od poč etka mislio. Ubojica je još uvijek ondje vani. - Ali tip je priznao. Zaš to bi to, dovraga, uč inio

kad je znao da će dobiti injekciju? - pitao je Garcia, gotovo vičući. - Mož da je jednostavno ž elio takvu negativnu slavu, nisam siguran. Gledaj, uopć e ne sumnjam da je Mike Farloe bio mentalno sjeban, bio je religiozni psihopat, ali ne onaj kojeg smo tražili. - Ali kako su onda svi oni dokazi završili u njegovu automobilu? - Nisam siguran, vjerojatno su podmetnuti. - Podmetnuti? Ali jedini koji ih je mogao podmetnuti bio je Ubojica Krucifiks osobno. - Upravo tako. - I zašto sada? Zašto se sad vratio? - To i ja pokušavam shvatiti - odgovori Hunter. Garcia je nepomično sjedio i zurio u Huntera. Trebalo mu je vremena da sve to shvati. To bi objasnilo Hunterovu reakciju na simbol urezan u ž enin vrat. Mož e li to biti istina, da Ubojica Kruci iks nikad nije uhvać en? Je li još uvijek ondje vani? Zar je drž ava neduž nog č ovjeka poslala u smrt? Nakon š to je Mike Farloe osuđen, ubojstva su prestala, š to je potvrđivalo da je on Ubojica Krucifiks. Čak je i Hunter počeo vjerovati u to. Sjedili su u tiš ini. Hunter je osjeć ao kako Garcia pokuš ava procesuirati sve nove informacije, nastoji shvatiti zaš to bi netko priznao zločin što ga nije počinio. - Ako je ovo ono pravo, zacijelo ć emo to uskoro znati - reč e Hunter. - Doista, kako? Kako ćemo saznati? - Pa, za poč etak, ako je riječ o istom ubojici, forenzič ari niš ta neć e naći, to će biti još jedno posve čisto mjesto zločina... Zeleno je. - Što? - Svjetlo na semaforu, zeleno je. Garcia je ubacio u brzinu i pritisnuo papučicu gasa. Više ništa nisu govorili dok nisu stigli u Santa Monicu. Bar Hideout nalazi se desno uz Cestu West Channel koja vodi do plaž e. Sama plaž a Santa Monica odmah je preko ceste, a to bar Hideout č ini jednim od najpopularnijih noć nih okupljališ ta u zapadnoj regiji. Garcia je samo jednom bio ondje. Zavjese odvajaju prostor bara s nautič kom tematikom od glavne prostorije, uređene slikama Santa Monice iz razdoblja 1920-ih. Na katu se nalazi potkrovlje iz kojeg se pruž a pogled na straž nju terasu s udobnim stolicama. Veoma popularno mjesto u koje zalaze mlađi ljudi, a de initivno ne vrsta bara

u kakvoj bi Garcia zamišljao Roberta Huntera. Hunterov je automobil bio parkiran samo nekoliko metara od ulaza u bar. Garcia je parkirao odmah iza njega. - Zelio bih još jednom pogledati onu kuć u nakon š to forenzič ari obave svoje, š to kaž eš ? upita Hunter i izvadi ključeve automobila iz džepa. Garcia nije mogao pogledati Huntera u oči. - Hej! Novače, je li ti dobro? - Da. Dobro sam - na koncu odgovori Garcia. - Da, to je dobra ideja. Hunter je iziš ao iz blistave honde i otvorio vrata svojeg starog buicka. Dok je palio motor, samo mu se jedna misao motala po glavi. Ovo ne bi trebao biti njegov prvi slučaj.

8 D-King nije osobito blagonaklono gledao na nestanak bilo koje od svojih djevojaka. Jenny je prije tri več eri otiš la iz njegova druš tva u klubu Vanguard i otad mu se nije javila. D-King se od drugih svodnika u Los Angelesu razlikovao po tome š to nije bio nasilan prema svojim djevojkama. Ako bilo koja od njih odluč i da joj je dosta i ž eli se izvuć i, on ne bi imao niš ta protiv, pod uvjetom da ne odu raditi za nekog drugog svodnika ili pobjegnu s njegovim novcem. Pronalaž enje novih djevojaka najlakš i je aspekt njegova posla. Stotine prelijepih djevojaka svakodnevno dolaze u Los Angeles u potrazi za holivudskim snom. Gruba stvarnost Grada Andela svakoga dana uniš ti stotine snova. Samo treba znati kojim se djevojkama mož e pristupiti. Oč ajnima i onima bez prebijene pare, onima koje ne mogu bez droge, onima koje ž ude za nač inom ž ivota š to ga D-King mož e ponuditi. Ako bilo koja od njegovih djevojaka ž eli van, samo to mora reći, a on će zamjenu naći odmah iza ugla. D-King je poslao svojeg glavnog snagatora, Jeromea, da otkrije š to se dogodilo s Jenny. Zaš to se nije javila? Najgore od svega, zaš to se sinoć nije pojavila na sastanku s klijentom? D-King ne tolerira ostavljanje klijenta na cjedilu. To se ne odraž ava dobro na njegov posao, a č ak i pokvareni posao ovisi o pouzdanosti. D-King je vjerovao da neš to nije u redu. Jenny je njegova najpouzdanija djevojka i bio je siguran da bi nazvala ako je naišla na neke nevolje. Zapravo je bio pomalo slab na Jenny. Ona je veoma draga djevojka, uvijek se smiješ i i ima fantastič an smisao za š alu - osobine koje veoma mnogo znač e u njezinu poslu. Kad je Jenny tek poč ela raditi za DKinga, rekla mu je da ć e se time baviti samo dok ne uš tedi dovoljno novca da mož e stati na vlastite noge. Poš tivao je njezinu odluč nost, ali zasad je ona jedna od njegovih najpro itabilnijih djevojaka, veoma popularna među bogatim i ruž nim ljigavcima od kojih je sastavljen njegov popis klijenata. Kad se Jerome vratio, D-King je obavljao svoju jutarnju tjelovjež bu - dvadeset pet puta preplivao je svoj bazen velič ine pola olimpijskoga.

- Sefe, bojim se da nemam dobre vijesti. - Jerome je muš karac zastraš ujuć eg izgleda. Afroamerikanac kratke kovrč ave kose i iskrivljena nosa koji je toliko puta slomljen da Jerome viš e nije ni brojio. Visok sto devedeset centimetara i tež ak sto pedeset kilograma. Ima uglatu č eljust i poput pamuka bijele zube. Jerome je bio na putu da postane sljedeć i svjetski prvak u teš koj kategoriji, ali prometna ga je nesreć a ostavila gotovo paraliziranog od struka nadolje. Trebale su mu č etiri godine da ponovno poč ne normalno hodati. Dotad je njegova prilika za š ampionsku titulu doš la i proš la. Na koncu je dobio posao zaš titara u jednom noć nom klubu u Hollywoodu. D-King mu je ponudio posao i znatno poveć anje plać e nakon š to je vidio kako je Jerome sam sredio skupinu od sedam igrač a američ kog nogometa koji su jedne večeri tražili nevolje. D-King je iziš ao iz bazena, dohvatio bijeli ogrtač od frotira na č ijim je leđima zlatnim slovima pisalo »King«, te sjeo za stol kraj bazena gdje ga je čekao doručak. - To nije ono š to ž elim č uti, Jerome. Ne ž elim poč eti svoj dan loš im vijestima. - Natoč io si je č aš u soka od naranč e. - Hajde, crnjo, prič aj. Glas mu je bio miran kao i uvijek. D-King nije tip č ovjeka koji lako gubi živce. - Pa, rekao si mi da pođem provjeriti š to je s Jenny, vidjeti zaš to je nema već nekoliko dana. - I? - Dobro, č ini se da nije samo otiš la iz kluba, š efe, jednostavno je nestala. - Što bi to trebalo značiti, jebi ga? - Izgleda kao da u proteklih nekoliko dana uopć e nije bila kod kuće. Ni vratar u zgradi nije ju vidio. D-King je spustio č aš u naranč ina soka i nekoliko sekundi prouč avao svojeg tjelohranitelja. -Sto je s njezinim stvarima? Jesu li još u stanu? - Sve, haljine, cipele, ruč ne torbice, č ak i njezina š minka. Isto tako, svi se njezini kovč ezi nalaze u ormaru. Ako je zbrisala, onda joj se jebeno žurilo, šefe. - Nema od čega bježati - reče D-King i ulije kavu u šalicu. - Ima li momka? - Ima li š to? - pitao je, a na licu mu se pojavio izraz nevjerice. - Znaš da to ne dolazi u obzir, crnjo.

Niti jedna od mojih cura nema stalnu vezu, to je loše za posao. - Možda je one večeri u Vanguardu nekoga upoznala. - I što? - Ne znam. Možda je otišla u njegov stan. - Dovraga, ne, Jenny ne daje besplatno. - Možda joj se tip sviđao. - Ona je kurva, Jerome. Upravo je završ ila pet noć i radnog tjedna. Posljednje što bi željela bilo bi otići u krevet s nekim drugim. - Privatni klijenti? - Kako molim? Sve moje cure znaju š to bi se dogodilo kad bih sluč ajno otkrio da pokuš avaju raditi sa strane. Jenny nije taj tip, nije glupa. - Mož da je samo otiš la k prijateljici - Jerome ponudi još jednu mogućnost. - Ponavljam, to joj nije slič no. Ona je jedna od mojih cura koliko, gotovo tri godine? Nikad mi nije Stvarala nikakve probleme. Uvijek na vrijeme dolazi na dogovorene sastanke. Ne, Jerome, ovo je č udno, nešto nije u redu. - Misliš li da je u nevolji, mislim inancijski, mož da se kocka ili tako nešto? - Obratila bi se meni da je tako, znam to. Ne bi jednostavno pobjegla. - Što želiš da učinim, šefe? D-King je popio gutljaj kave, razmiš ljajuć i o moguć nostima. Najprije provjeri bolnice - na koncu je rekao. - Moramo saznati je li joj se nešto dogodilo. - Misliš li da ju je netko mogao ozlijediti? - Ako joj je netko naudio... taj je govnar mrtav. Jerome se pitao tko bi bio dovoljno glup da naudi jednoj od DKingovih djevojaka. - Ako u bolnicama ništa ne nađeš, morat ćemo provjeriti u policiji. - Hoću li nazvati Culhanea? Detektiv Mark Culhane radi u Odjelu za narkotike LAPD-a. Također je na D-Kingovu popisu korumpiranih policajaca. - Nije baš među najbistrijima, ali valjda ć emo se time morati zadovoljiti. No upozori ga da ne pođe njuš kati naokolo poput izgubljenog psa. Zasad želim ostati diskretan. - Shvatio sam, šefe.

- Najprije provjeri bolnice, a ako ništa ne nađeš, nazovi ga. Jerome je kimnuo i ostavio svojeg šefa da pojede doručak. D-King je pojeo zalogaj omleta od bjelanjaka, ali viš e nije imao apetita. Nakon viš e od deset godina vrste posla kojom se bavio stekao je nos za nevolje, a neš to je tu zaudaralo. On nije samo dobro poznat u Los Angelesu, već ulijeva strah u kosti ljudima. Jednom je netko pogriješ io i jednu od njegovih djevojaka udario po licu. Taj netko je tri dana kasnije pronađen u kovč egu - tijelo mu je bilo podijeljeno na š est dijelova: glava, trup, ruke i noge.

9 Carlos Garcia mladi je detektiv koji je napredovao kroz policijske redove gotovo jednako brzo kao i Hunter. Sin brazilskog saveznog agenta i američ ke profesorice povijesti koji se s majkom preselio u Los Angeles kad je imao tek deset godina, nakon š to se raspao brak njegovih roditelja. Premda je već i dio ž ivota proveo u Americi, Garcia je govorio portugalski poput pravog Brazilca. Njegov je otac bio veoma privlač an muš karac ravne tamne kose, smeđih oč iju i maslinaste puti. Majka mu je prirodna plavuš a svijetloplavih Rč iju i europski svijetle kož e. Garcia je naslijedio oč evu tamnu kož u i tamnosmeđu kosu, a puš tao ju je malo duž u no š to se njegovoj majci sviđalo. Oč i mu nisu onako svijetloplave kao majč ine, ali su svakako stigle od njezine strane obitelji. Premda ima trideset jednu godinu, Garcia još uvijek djeluje nekako dječ ač ki. Vitka tijela, zahvaljujuć i godinama bavljenja sportom, ali njegov izgled mož e zavarati jer je snaž niji no š to se ljudima č ini. Jennet Liams, Garcijina majka, uč inila je sve š to je bilo u njezinoj moć i kako bi ga nagovorila da odustane od karijere u policiji. Mnogo je nauč ila u braku sa saveznim agentom. To je opasan ž ivot. Malo ljudskih bić a mož e izdrž ati vrstu mentalnog pritiska š to ga donosi taj posao. Njezina obitelj i brak trpjeli su zbog zanimanja njezina muž a. Nije ž eljela da njezin sin i njegova buduć a obitelj dož ive istu sudbinu. No Garcia je do dobi od deset godina već odlučio. Želio je biti baš poput svojega junaka - svojega oca. Izlazio je s istom djevojkom još od srednje š kole i brak je uslijedio gotovo odmah nakon š to su diplomirali. Anna je draž esna djevojka. Godinu dana mlađa od Garcije, ima prekrasne Rč i boje lješ njaka i kratku crnu kosu. Njezina je ljepota nekonvencionalna, ali ipak opč injava. Nemaju djece, a tu su odluku zajedno donijeli - barem zasad. Garcia je dvije godine radio kao detektiv LAPD-a u sjevernom Los Angelesu, a tada su mu dali moguć nost biranja: mjesto u Odjelu za narkotike ili u Odjelu za umorstva. Odlučio se za Odjel za umorstva. Ujutro prvoga dana rada u Odjelu za pljač ke i umorstva Garcia se

probudio mnogo ranije nego inač e. Nastojao je biti š to tiš i, ali je ipak probudio Annu. Morao se javiti kapetanu Bolteru u osam i trideset, ali je u š est i trideset već bio odjeven u svoje najbolje odijelo i nije imao što raditi u njihovu malenu stanu u sjevernom dijelu Los Angelesa. - Kako izgledam? - pitao je nakon svoje druge šalice kave. - Ovo je treć i put da mi postavljaš isto pitanje - nasmijala se Anna. Dobro izgledaš , duš o. Oni imaju sreć e. Dobit ć e najboljeg detektiva u Los Angelesu - rekla je i nježno mu poljubila usne. - Jesi li nervozan? Garcia je kimnuo i ugrizao se za donju usnu. - Malo. - Nema potrebe. Bit ćeš sjajan. Anna je uvijek optimistič na; pronalazi pozitivnu stranu u svemu. Bila je sretna zbog Garcije; napokon je postigao ono š to je oduvijek ž elio, ali je duboko u sebi osjeć ala strah. Garcia je u proš losti imao nekoliko bliskih susreta. Proveo je tjedan dana u bolnici nakon š to mu je metak kalibra .44 smrskao ključ nu kost, a ona je tjedan dana provela u suzama. Znala je kakve opasnosti donosi njegov posao i znala je da on nikad ne bi ustuknuo pred opasnoš ću, a to ju je užasavalo. Garcia je toč no u osam i trideset stajao ispred ureda kapetana Boitera u zgradi Odjela za pljač ke i umorstva. Cinilo mu se smiješ nim što na pločici s imenom na vratima piše »KONG«. Pokucao je tri puta. - Naprijed. Garcia je otvorio vrata i ušao. Kapetan William Bolter je bio srednjih š ezdesetih godina, ali je izgledao barem deset godina mlađi. Visok, snaž an poput vola i s glavom punom srebrnaste kose, uz koju su se lijepo slagali gusti brkovi, č ovjek je djelovao nepobjedivo. Ako su prič e istinite, u svojoj je karijeri dobio više od dvanaest metaka, a još uvijek je na nogama. - Tko ste vi, dovraga, Unutarnji poslovi? - Glas mu je bio č vrst, ali ne agresivan. - Ne, gospodine... - Garcia je priš ao bliž e i pruž io mu svoje papire. Carlos Garcia, gospodine, ja sam vaš novi detektiv. Kapetan Bolter je sjedio za pisać im stolom od palisandrovine u impozantnoj stolici na okretanje visoka naslona. Prelistao je papire, povremeno se doimajuć i impresioniranim, a potom ih je spustio na stol. Nije mu trebala nikakva papirologija da mu kaž e kako je Garcia dobar detektiv. Nitko ne dolazi u Odjel za pljač ke i umorstva ako nije

pokazao visoku razinu kompetencija i struč nosti, a sudeć i po podacima o Garciji, on je toga imao u izobilju. - Impresivno... i stigli ste toč no na vrijeme. Dobar poč etak! - rekao je kapetan nakon što je na brzinu pogledao svoj sat. - Hvala, gospodine. Kapetan je priš ao aparatu za kavu u jednom kutu ureda i napunio š alicu za sebe; Garciji nije ponudio. - Dobro, idemo redom. Morate se riješ iti tog jeftinog odijela. Ovo je Odjel za pljač ke i umorstva, a ne modna policija. Razapet ć e vas momci ondje vani. - Pokazao je prema detektivskom uredu. Garcia je pogledao svoje odijelo. Sviđalo mu se to odijelo - to je bilo njegovo najbolje odijelo - njegovo jedino odijelo. - Koliko dugo ste već detektiv? - Dvije godine, gospodine. - Pa, to je vrijedno divljenja. Detektivu obič no treba pet do š est godina na poslu prije nego se uopć e razmiš lja o premješ taju u Odjel za pljač ke i umorstva. Ili se naveliko ulizujete, ili ste pravi. - Garcia nije odgovorio, pa je kapetan nastavio. - Pa, mož da ste bili dobar detektiv dok ste radili za LAPD, ali ovo su Umorstva. - Pijuckajuć i kavu, vratio se do pisać eg stola. - Ljetno je kampiranje završ ilo, sinko. Ovo je tež e i definitivno opasnije od bilo čega što ste ranije radili. - Razumijem, kapetane. - Doista? - Zurio je u Garciju svojim intenzivnim pogledom. U njegovu se glasu osjetio zlokoban ton. - Ovaj ć e vam posao napraviti zbrku u glavi, momč e. Steć i ć ete viš e neprijatelja nego prijatelja kao detektiv za umorstva. Vaš i stari prijatelji iz LAPD-a vjerojatno ć e vas mrziti odsad nadalje. Jeste li sigurni da baš ovo ž elite? Jeste li sigurni da ste dovoljno jaki? I ovdje ne govorim o izič koj snazi, sinko. Jeste li sigurni da ste spremni? Garcia je napola oč ekivao govor o opasnom poslu; svaki kapetan ima jedan takav. Nastavio je gledati ravno u kapetanove oč i kad je odgovorio mirnim i č vrstim glasom. - Spreman sam, gospodine. Kapetan je nastavio promatrati Garciju, traž eć i neku naznaku straha, mož da nesigurnosti, ali godine iskustva rekle su mu da ovaj momak nije prestrašen, barem još ne. - Onda dobro, ovdje smo gotovi. Sad ć u vas upoznati s vaš im novim partnerom - rekao je i otvorio vrata svojeg ureda. - Hunteru... dođi

ovamo - njegov je glas odzvanjao velikom prostorijom. Hunter je upravo stigao. Sjedio je za svojim stolom i miješ ao jaku crnu kavu u š alici. Bio je mamuran od premalo sna, pa ga je kapetanov glas podsjetio na heavy metal-bend. Mirno je popio gutljaj gorke tekuć ine i osjetio kako ga je zapekla po usnama i jeziku. Tijekom proteklih nekoliko godina Hunterova se nesanica pogorš ala i muč ile su ga stalne noć ne more. Ako je imao sreć e, odspavao bi nekoliko sati tijekom noć i. Njegova je svakodnevna rutina postala letargič na - jaka glavobolja, vrela kava, opeč ena usta i hrpa drugorazrednih sluč ajeva na njegovu pisaćem stolu. Hunter nije pokucao, već je samo otvorio vrata i uš ao. Garcia je stajao kraj stola od palisandrovine. - Hej! Kapetane, imate pogreš nog č ovjeka, ja nemam problema s Unutarnjim poslovima - rekao je Hunter i ugrizao se za ispeč enu gornju usnu. Garcia je ponovno pogledao svoje odijelo. - Sjedni, Hunteru, on nije iz Unutarnjih poslova. - Kapetan je zastao, nekoliko sekundi zadrž avajuć i napetost. - Upoznaj svojeg novog partnera. Cinilo se da Hunterove uš i nisu registrirale te riječ i. Garcia je napravio dva koraka prema Hunteru i pruž io mu ruku. Carlos Garcia, drago mi je, detektive Hunter. Hunter je pustio da Garcijina ruka visi u zraku; zapravo, uopć e se nije pomaknuo, već ga je samo odmjerio pogledom. Garcia je osjeć ao kako ga Hunter analizira, pokuš ava ga procijeniti. Hunteru je trebalo dvadeset sekundi da donese zaključak o svojem novom partneru. - Ne, hvala, kapetane, sasvim se dobro snalazim i sam. - Vraga se snalaziš , Hunteru - mirno ć e kapetan. - Sto si radio od Wilsonove smrti, birokratske poslove i pomagao si LAPD-u oko sitnih krađa i onima po duć anima? Ma daj, molim te. U svakom sluč aju, znao si da ć e se ovo dogoditi. Sto si mislio, tko si ti, Prljavi Harry? Sluš aj, Hunteru, neć u ti drž ati besmislene govorancije o tome kako si ti sjajan detektiv i kako uludo tratiš svoje sposobnosti. Ti si najbolji detektiv koji je ikad radio pod mojim zapovjedniš tvom. Mož eš shvatiti stvari kao nitko drugi. Sesto č ulo, detektivska intuicija, kako god to ž eliš nazvati; imaš to kao nitko drugi. Trebam te opet za rad na umorstvima, i to š to prije. Znaš da nitko od detektiva koji rade na umorstvima ne smije sam lutati ulicama, to je protivno propisima.

Ovakav mi nisi ni od kakve koristi. - Kakav to, kapetane? - odbrusio je Hunter napola uvrijeđenim tonom. - Pogledaj se u zrcalo i vidjet ćeš. - Zato ć ete me spariti s poč etnikom? - Pogledao je Garciju. - Bez uvrede. - Nisam se uvrijedio. - Svi smo jednom bili poč etnici, Hunteru - rekao je kapetan i prstima preš ao preko svojih brkova. - Zvuč iš baš onako kako je Scott zvuč ao kad sam mu rekao da ć e dobiti novog partnera. U poč etku te mrzio iz dna duš e, sjeć aš se? Bio si mlad i neiskusan... a samo pogledaj kako si ispao. Garcia se ugrizao za usnu potiskujući smijeh. Hunter ga je ponovno pogledao. - O, misliš da je to smiješno? Garcia je nakrivio glavu kao da želi reći možda. - Reci mi, kakvog iskustva imaš? - pitao je Hunter. - Dvije godine bio sam detektiv za LAPD - drsko je odgovorio Garcia. - O, lokalni momak. Garcia je kimnuo. - Zašto si tako nervozan? - Tko kaže da sam nervozan? - prkosno je pitao Garcia. Hunter se samouvjereno nasmiješ io kapetanu Bolteru. - Cvor na tvojoj kravati previš e je stegnut, ali umjesto da ga olabaviš , lagano vrtiš vratom, nadajuć i se da to nitko neć e opaziti. Kad si mi ranije pruž io ruku, opazio sam da ti je dlan vlaž an. Ovdje nije dovoljno vruć e, pa bih rekao da se znojiš od nervoze. Otkako sam uš ao u ured, neprestano prebacuješ tež inu s jedne na drugu nogu. Ili imaš problema s križ ima, ili se osjeć aš pomalo neudobno. A buduć i da ne bi postao detektiv ako imaš problema s leđima... Garcia se namrš tio i pogledao kapetana Boitera koji mu je uputio neobičan osmijeh. - Mali savjet - nastavio je Hunter. - Ako si nervozan, bolje je sjesti nego stajati. To je udobniji polož aj i lakš e je sakriti izdajnič ke znakove. - Dobar je, zar ne? - rekao je kapetan Bolter i tiho se nasmijao. - U svakom sluč aju, Hunteru, znaš da u ovome nemaš pravo glasa; ja sam

još uvijek kralj ove jebene dž ungle, a u mojoj ć eš dž ungli prihvatiti partnera ili ćeš otići. Garcia je napokon shvatio ploč icu s imenom na vratima. Cekao je nekoliko sekundi, a tada je opet ispružio ruku. - Kao što sam rekao, Carlos Garcia, drago mi je. - Samo je tebi drago, nervozni momč e - odgovorio je Hunter, drugi put ostavivš i Garcijinu ruku da visi u zraku. - Moraš se riješ iti tog jeftinog odijela, novače, što misliš tko si ti, modna policija?

10 Kad se noć spustila nad Los Angeles, Hunter i Garcia vratili su se do stare drvene kuć e. Forenzič ari su već otiš li i sve je bilo pusto. Viš e nije bilo dnevnog svjetla i okruž ivala ih je neprobojna vegetacija, a to je znač ilo da je u ovo doba nemoguć e istraž ivati okoliš kuć e, no Hunter je bio siguran da je ekipa posebno obuč enih policajaca već sve temeljito pretražila. Hunter i Garcia su se usredotoč ili na kuć u, ali su nakon dva sata obojica bila spremna odustati. - Ovdje nema nič ega. Ako je neč ega bilo, sigurno su forenzič ari to pokupili - reče Garcia s nadom u glasu. Hunter je vidio ini, zeleni luorescentni prah š to su ga nanijeli na nekoliko površ ina u kuć i. Specijalni se zeleni prah uvijek koristi zajedno s laserima i ultraljubič astim lampama kako bi se vidjeli latentni otisci koji bi inač e ostali nezapaž eni. Hunter je imao osjeć aj da ni forenzič ari niš ta nisu naš li. - Nadajmo se da ć e doktor Winston ujutro imati neku dobru vijest za nas - rekao je, privukavš i Garcijinu pozornost. - Večeras ovdje više ništa ne možemo učiniti. Proš la je ponoć kad je Hunter svojim starim buickom skrenuo u Ulicu Templeton s Avenije Saturn u juž nom Los Angelesu. Cijela je ulica oč ajnič ki trebala preuređivanje jer su sve zgrade djelovale staro, a tratine zapuš teno. Hunter je parkirao ispred svoje š esterokatne stambene zgrade i trenutak zurio u nju. Nekoć upadljivo ž uta boja fasade izblijedjela je do neprivlač ne bež boje i opazio je da su ž arulje iznad ulaznih vrata opet razbijene. U malenom su predvorju zidovi bili prljavi, boja se ogulila sa zidova i glavni su ukrasi bili gra iti raznih bandi. Usprkos lošem stanju zgrade, ondje se osjećao ugodno. Hunter je ž ivio sam; nema ž ene, nema djece i nema djevojke. Imao je nekoliko stalnih veza, ali njegov je posao djelovao na sve njih. Nije se lako nositi s opasnim nač inom ž ivota č ovjeka koji radi u Odjelu za pljač ke i umorstva, a djevojke su na koncu uvijek traž ile viš e no š to je on bio spreman dati. Hunteru viš e nije previš e smetalo š to je sam. To je njegov obrambeni mehanizam. Ako nemaš nikoga, nitko ti ih ne

može istrgnuti iz života. Hunterov se stan nalazi na treć em katu, broj 313. Dnevni je boravak č udna oblika, a namješ taj izgleda kao da ga je donirala neka dobrotvorna organizacija. Dva različ ita naslonjač a i ofucana sofa nalaze se uz jedan zid. Desno od njih je malen, izgreben drveni pisać i stol na kojem stoji laptop, š tampač i malena stolna lampa. Na drugoj strani prostorije je elegantan stakleni š ank koji se uopć e ne uklapa. To je jedini komad namješ taja š to ga je Hunter kupio, i to u otmjenom duć anu. Ondje je nekoliko boca Hunterove najveć e strasti kvalitetnog š kotskog viskija. Boce su slož ene na neobič an nač in š to ga je samo on razumio. Zatvorio je vrata dnevnog boravka za sobom, upalio svjetla i namjestio ih na »slabo«. Trebalo mu je pić e. Nakon š to si je ulio dvostruku dozu iz dvadeset godina starog Taliskera, u č aš u je ubacio kocku leda. Nije iz glave uspijevao izbaciti sliku ž ene bez lica. Svaki put kad bi zatvorio oč i, vidio bi simbol urezan na straž njoj strani njezina vrata; još je osjeć ao opori vonj iz one sobe. ]e li moguće da se to ponovno događa? Je li moguće da je to isti ubojica? Ako jest, zašto je počeo ponovno ubijati? Pitanja su neprestano navirala, a Hunter je znao da odgovori neć e uslijediti jednakom brzinom. Kaž iprstom je jednom promiješ ao kocku leda u č aš i, a potom je primaknuo usnama. Opustio ga je kiselkasto papreni okus Taliskera. Hunter je bio siguran da ć e ovo biti još jedna besana noć , ali nekako se morao odmoriti. Upalio je svjetlo u spavaćoj sobi i ispraznio dž epove na noć ni ormarić . Ključ evi automobila, ključ evi kuć e, neš to sitniš a i maleni papirić na kojem je pisalo: Nazovi me - Isabella. Na usnama mu je poigravao osmijeh dok se prisjeć ao cijelog jutroš njeg incidenta. Ne mogu vjerovati da sam joj u lice rekao da je kurva, mislio je, a osmijeh se pretvorio u smijeh. Sviđali su mu se njezin smisao za š alu i njezina duhovitost. Njegov mu je sarkazam vratila ravno natrag. Svakako je drukč ija od već ine dosadnih ž ena koje upoznaje u barovima. Pogledao je na sat. Već se bliž i jedan sat ujutro - prekasno je. Možda će je nazvati neki drugi put. Uš ao je u kuhinju i stavio Isabellinu poruku na ploč u od pluta kraj hladnjaka, a potom se vratio u spavać u sobu, spreman za bitku s nesanicom.

Na parkiralisĚ&#x152; tu se mracĚ&#x152; na igura skrivala u sjenkama i pohlepno promatrala svjetla u stanu na treÄ&#x2021;em katu.

11 Hunter je tijekom noć i uspio nekoliko puta zadrijemati, ali niš ta viš e od toga. Ustao je u pet i trideset, osjeć ajuć i se kao da ga je udario kamion. Oči su ga pekle, usta su mu bila suha, a glavobolja će ga pratiti tijekom cijeloga dana - sve znakovi pomanjkanja sna. Napravio si je jaku kavu i razmislio o dodavanju viskija, ali tada bi se zacijelo još gore osjeć ao. Do š est i trideset već je bio odjeven i spreman za polazak kad je zazvonio njegov mobitel. - Detektiv Hunter pri telefonu. - Roberte, ja sam, Carlos. - Novač e, moraš me prestati zvati tako prokleto rano ujutro. Spavaš li ti ikad? - Katkad, ali noćas je to bilo prilično teško. - U tome se slažem s tobom. Dakle, što ima? - Upravo sam razgovarao s doktorom Winstonom. Hunter je brzo pogledao na sat. - Ovako rano? Jesi li i njega probudio? - Ne, već i je dio noć i proveo na nogama. U svakom sluč aju, rekao je da njegova ekipa forenzičara ništa nije našla u drvenoj kući. Hunter je rukom preš ao preko brade. - Da, to sam nekako očekivao - razočarano je rekao. - Takoder je rekao da nam nešto želi pokazati, nešto važno. - Uvijek je tako. Je li on sad u Uredu mrtvozornika? - Da. - Dobro, naći ćemo se ondje... za pola sata? - Da, to je dovoljno vremena, vidjet ćemo se ondje. Okruž ni ured mrtvozornika Los Angelesa nalazi se na Cesti Mission. Kao jedan od ureda mrtvozornika koji ima najviš e posla u cijelim Sjedinjenim Državama, može primiti do sto tijela na dan. Hunter je parkirao kraj glavne zgrade i sastao se s Garcijom na ulaznim vratima. Vidio je podosta mrtvih tijela nakon deset godina rada kao detektiv, ali Hunter je još uvijek osjeć ao nelagodu dok je hodao hodnicima te zgrade. Vonj je podsjeć ao na bolnič ki, ali je ipak

bio nekako drukč iji, sadrž avao je neš to š to ga je peklo u nosnicama i iritiralo ga u grlu. Obdukcija juč eraš nje ž rtve obavljena je u malenoj zasebnoj prostoriji u podrumu zgrade. Doktor Winston je bio medicinski istraž itelj tijekom sluč aja Ubojice Kruci iksa; ako itko mož e prepoznati isti modus operandi, onda je to on. - Zaš to idemo dolje? Nisu li sve sale za obdukciju u prizemlju? - pitao je Garcia kad su stigli do dna stubiš ta š to je vodilo do praznog i sablasnog hodnika u podrumu. - Ovo je ista sala za obdukcije koja je koriš tena tijekom istrage o Ubojici Kruci iksu. Kao š to je kapetan rekao, ž eli da se cijela ova stvar drž i u tajnosti. Oni prokleti izvjestitelji svugdje plać aju douš nike, a ovo mjesto nije drukč ije. Dok ne budemo sigurni da noć na mora nije ponovno započ ela, kapetan je zamolio dobrog Starog doktora da provodi iste mjere predostrož nosti kao i u ranijem sluč aju, a to podrazumijeva da ž rtvinu tijelu nitko nema pristup, osim doktora osobno i nas. Kad su stigli do prostorije na kraju uskog, dobro osvijetljenog hodnika, Hunter je pritisnuo gumb interkoma na zidu i glupavo se nasmiješ io kameri postavljenoj odmah iznad vrata. Nekoliko sekundi kasnije iz malenog zvuč nika na zidu zapucketao je glas doktora Winstona. - Roberte... sad ću ti otvoriti. Glasno se zujanje zač ulo u hodniku, a potom š kljocaj. Hunter je gurnuo teška metalna vrata i zajedno s Garcijom ušao u prostoriju. Blizu suprotnog zida nalazio se blješ tavi stol od nehđajuć eg č elika, a na jednom njegovu kraju bio je sudoper. Veliko kirurš ko svjetlo iznad stola osvjetljavalo je cijelu prostoriju. Kraj sudopera se nalazio pladanj na koji su se stavljali organi kad bi ih mrtvozornik izvadio iz ž rtvina tijela. Odvodna cijev pladnja za organe bila je naranč astosmeđa. Opori je vonj bio jač i u prostoriji. Dvije velike kirurš ke pile i nekoliko oš trica različ itih oblika i velič ina bilo je uredno slož eno na malenom stolu uza zapadni zid. Tijelo ž ene bez lica lež alo je na čeličnom stolu. - 8đite - rekao je doktor Winston. Garcijin se pogled zaustavio na nepomič nom truplu, a vlasi na zatiljku su mu se nakostriješ ile. - Dakle, š to imate za nas? - tiho je pitao Hunter, kao da se boji da bi je mogao probuditi. - Naž alost, ne mnogo - odgovorio je doktor Winston dok je navlač io novi par gumenih rukavica. - Moja ekipa nije uspjela nać i niti jedan otisak prsta u kuć i, a s obzirom na ono s č ime se mož da

ponovno suočavamo, to me nije iznenadilo. - Da, Carlos mi je rekao - reč e Hunter i obeshrabreno uzdahne. Sto je s vlaknima ili bilo č ime od č ega bismo mogli nekako poč eti? Žalim, Roberte, kuća nam nije baš ništa otkrila. - Kako je to moguć e? - upita Garcia. - Ubojica je oč ito satima muč io tu ženu u onoj kući. Kako to da nije ostavio nikakav trag? - To si već rekao, novač e - reč e Hunter. - Izolirano mjesto. Ubojica je imao vremena koliko god je ž elio. Mogao ju je muč iti a da ga nitko ne prekine u tome. Nakon š to je umrla, ubojica je imao sve vrijeme ovoga svijeta da prijeđe cijelu kuć u i temeljito je oč isti. Vrijeme je na njegovoj strani. Doktor Winston kimne. - Sto je s njom? - upita Hunter i glavom pokaže tijelo. - Što nam možete reći o njoj, doktore? - Dvadeset tri do dvadeset pet godina, izrazito zdrava. Veoma je dobro vodila brigu o sebi. Njezine su tjelesne masnoć e oko 14,5 posto, š to odgovara sportaš ima. Ne moram vam ja reć i o tonusu njezinih miš ić a, vidite i sami, a to znač i da je vjerojatno redovito odlazila u teretanu. Isto tako, nema nikakvih operacija ili implantata. Još uvijek je imala tonzile i slijepo crijevo, a njezine su dojke posve prirodne. Kož a joj je veoma glatka, č ak i nakon mrtvač ke ukoč enosti, a laboratorijska je analiza pokazala visok postotak humidana, emolijencija i lubrikanata. - Čega? - upita Garcia, mrsteci se. - Sredstvo za vlaž enje kož e - odgovori Hunter, nastojeć i rasprš iti Garcijinu zbunjenost. - Znači, njegovala je kožu, većina žena to čini. - Kao da to ne znam - podrugljivim glasom reč e doktor Winston. Trisha troš i pravo bogatstvo na kreme koje nemaju baš nikakvog uč inka; sve je to velika prijevara, ako mene pitate, ali kad je riječ o naš oj ž rtvi, testovi su pokazali veoma visoku kvalitetu tih sredstava, drugim riječ ima, rabila je veoma skupe stvari... baš kao i Trisha. Rekao bih da je imala dovoljno novca. - Zašto? Jer je rabila skupa sredstva za njegu kože? - upita Garcia. - Imaš li ti pojma kolika im je cijena? Garcia uzdigne obrve, pokazujući da ne zna. - Prokleto velika, mogu ti reć i. Također joj pogledajte nokte, na rukama i nogama. Hunter i Garcia su pogledali ž rtvine ruke i stopala.

Nokti su joj djelovali veoma uredno i njegovano. - Morao sam joj skinuti lak za nokte, standardna procedura nastavio je liječ nik. - I tu su testiranja pokazala da je riječ o visokokvalitetnom proizvodu. Njezini su nokti imali profesionalnu njegu, sudeć i po glatkoć i i urednosti kož ice. Dakle, manikura i pedikura zapravo nisu tako skupi tretmani, ali to pokazuje koliko je važ nosti ž rtva pridavala svojem izgledu. Analiza kose pokazala je još jedan izrazito kvalitetan proizvod, a sudeć i prema stanju njezine kose, vjerojatno je najmanje jednom mjesečno odlazila frizeru. - Je li njezina kosa obojena? - upita Garcia. - Ne, ona je prirodna plavuš a. Bez obzira na to č ime je zarađivala za život, rekao bih da je njezin izgled u tome imao važnu ulogu. - Možda je imala bogatog muža? - nagađao je Garcia. - Nema vjenč anog prstena i nema znakova da ga je ikad nosila liječnik je brzo odbacio tu mogućnost. - Znači, sama je dobro zarađivala? - Čini se tako, da. - Je li silovana? - upita Hunter. - Ne, nije bilo spolnog odnosa najmanje č etrdeset osam sati, nema tragova sredstva za podmazivanje u njezinoj vagini ili anusu, š to isključ uje moguć nost seksa s prezervativom; ubojica nije traž io seksualne užitke. - Ima li kakvih znakova za identifikaciju? - Nikakvih... nema tetovaže, madeža, ožiljaka. - Otisci prstiju? - Sinoć sam ih faksirao vaš em kapetanu, pa ć ete ih imati kad se vratite u ured, ali mogu i odavde pristupiti centralnoj bazi podataka za otiske prstiju. Nema podudaranja, nije u sustavu, a kao š to znate, nemamo nikakvih izgleda da je identi iciramo po zubima. - Doktor Winston je poš ao do svojeg pisać eg stola i na brzinu prelistao nekoliko papira. - Kao š to sam pretpostavio, bila je drogirana. U njezinu sam ž elucu naš ao ostatke gama hidroksi butirata, bolje poznatog u klubovima kao GHB. - Cuo sam za to - reč e Garcia. - Nova droga za silovanje, zar ne? - Pa, to zapravo nije nova droga. Klinci je rabe u malenim dozama kako bi izazvali euforiju, ali prekomjerna doza mož e izazvati uč inak veoma sličan učinku Rohypnola - pojasnio je Hunter. - To znači gubitak sjećanja?

- Tako je - ovoga je puta odgovorio doktor Winston. - Kad se ž rtva osvijesti, ne mož e se sjetiti nič ega š to joj se dogodilo dok je bila pod utjecajem droge. - Mož emo li tome uć i u trag? - upita Garcia. Hunter odmahne glavom. - Sumnjam. GHB je u osnovi sredstvo za otapanje masnoć a ili za uklanjanje laka s podova pomiješ ano sa sredstvom za proč iš ćavanje odvoda; svatko ga mož e napraviti kod kuć e, a na internetu možeš naći točno doziranje. - Klinci miješ aju sredstva za uklanjanje masnoć a s onima za čišćenje odvoda pa to uzimaju kao drogu? - iznenađeno upita Garcia. - Mlađarija je uvelike napredovala otkako smo mi bili djeca, detektive - odgovori liječ nik, tapš uć i Garciju po leđima. - Sto je s uzrokom smrti? - upita Hunter. - Zatajenje srca, jetre i bubrega. Njezino tijelo jednostavno viš e nije moglo izdrž ati. Kombinacija už asnih bolova š to ih je trpjela zajedno s dehidracijom i izgladnjivanjem. Vjerojatno bi izdrž ala samo nekoliko sati da nije bila u tako dobroj fizičkoj kondiciji. - Koliko je izdržala? - Negdje između deset i š esnaest sati. Umrla je između osam uvečer u nedjelju i jedan ujutro u ponedjeljak. - Netko ju je muč io gotovo š esnaest sati? Isuse Kriste! - izusti Garcia. U prostoriji je na trenutak zavladala tiš ina. Doktor Winston je prvi progovorio. - Također smo analizirali konopac kojim je bila vezana za stupove. - I? - Ni tu nema nič eg posebnog. Obič an najlonski konopac; mož e ga se kupiti u bilo kojem trgovač kom centru. - Sto je sa zrcalom na vratima spavaće sobe; izgledalo je novo. Ima li tu nečega? - Zapravo nema. Naš li smo veoma stare tragove kemikalija koje odgovaraju ljepilima što se koriste za zrcala. - Dakle, što to znači? - upita Garcia. - Da ubojica nije kupio to zrcalo, uzeo ga je s nekih drugih vrata. Ne vjerujem da bi netko prijavio krađu zrcala s vrata, pa bi mu bilo gotovo nemoguće ući u trag - reče Hunter. - A ocat u staklenci? - Najobič nija vrsta vinskog octa koja se mož e nać i u svakom

supermarketu. - Drugim riječima, nemamo baš ništa - suho je zaključio Hunter. - O, imamo neš to, ali neć e vam se svidjeti... dopustite da vam pokaž em. - Doktor Winston se zaputio do istoč ne strane prostorije gdje je na malenom stolu bilo razbacano nekoliko fotogra ija, a Hunter i Garcia su pošli za njim. - Ovo je simbol urezan u vrat naš e ž rtve. - Liječ nik je pokazao prvu fotogra iju na lijevoj strani. - Sve druge fotogra ije š to ih vidite iz sluč aja su Ubojice Kruci iksa. Simboli su veoma slič ni, s prilič no visokim stupnjem sigurnosti rekao bih da ih je napravila ista osoba, vjerojatno istim oštrim instrumentom. Nestalo je i ono malo nade š to ju je Hunter imao da je riječ o imitatoru. Fotografije su dozvale u sjećanje uragan uspomena. Garcia je sad prvi put vidio neke od forenzič kih dokaza iz prvobitnog sluč aja Ubojice Kruci iksa. Lako je uoč io slič nosti na svim fotografijama. - Mož ete li nam neš to reć i o skidanju kož e s njezina lica? - upita Garcia. - Da, tu nam ubojica pokazuje koliko je zapravo vješ t, kirurš ki precizan - nač in na koji je kož a odrezana, nač in na koji su druga tkiva i ligamenti ostavljeni netaknuti - fantastič an rad. Sigurno je poprilič no vremena utroš io na operaciju njezina lica. Uopć e se ne bih iznenadio da je osoba koja je ovo uč inila kirurg ili neš to tomu slič no. No s druge strane, to smo znali i za Ubojicu Kruci iksa. - Kako to mislite? - Garcia je djelovao zbunjeno. - Ubojica Kruci iks uvijek je svojim ž rtvama uklanjao neki dio tijela - oko, prst, uho - ljudski trofeji, na neki nač in objasnio je Hunter. - To je jedan od njegovih potpisa, zajedno s urezivanjem simbola na straž nji dio vrata i skidanje ž rtve. Prema riječ ima liječ nika, uklanjanje dijelova tijela uvijek je bilo kirurš ki precizno, a oč ito je to uvijek obavljeno dok su ž rtve bile ž ive. - Cini se da je ubojica postao još bolji u tome - zaključ io je doktor Winston. Zaš to bi ubojica uzeo dio ž rtvina tijela? - upita Garcia. - Da bi ga podsjeć ao na ž rtvu - odgovori Hunter. - To je sasvim uobič ajeno kad je riječ o serijskim ubojicama. Njihove im ž rtve mnogo znač e. Ubojica veoma č esto osjeć a da postoji nekakva veza između njega i ž rtve. Neki ubojice radije uzimaju komad odjeć e, obič no neki intimni odjevni predmet. Neki uzimaju dijelove tijela. Garcia je prouč avao fotogra ije. - Zacijelo ste u prvoj istrazi

provjerili liječnike kao moguće osumnjičenike. - I studente medicine, medicinske sestre, i tako dalje. To nas nikamo nije odvelo - odgovori Hunter. Garcia se vratio do tijela. - Rekli ste da nema nikakvih znamena, nikakvih tetovaža. Postoji li bilo kakav način da identificiramo tijelo? - Možemo pokušati s njezinim licem. Garcia je mrzovoljno zurio u doktora Winstona. - Šalite se? - Ovo je dvadeset prvo stoljeć e, detektive - reč e liječ nik, a usta su mu se iskrivila u neš to š to bi se moglo opisati kao osmijeh. Kompjutori u današ nje vrijeme izvode č uda. Gore već sat vremena rade na tome, pa ć emo svakog trenutka dobiti kompjutorsku sliku. Budete li imali sreće, dobit ćete je kad budete izlazili. - Sudeć i po onome koliko se trudila oko svojeg izgleda, rekao bih da je bila model ili nadobudna glumica - reče Hunter. - Ili kurva visoke klase, mož da č ak i pornografska glumica. One mogu mnogo zarađivati, znaš - Garcia je nadopunio Hunterovo nagađanje. - Kako znaš ? Zar si nedavno izlazio s pornografskom zvijezdom? Hunter se nasmiješio. - Ovaj... to je općepoznato. - Naravno. Dakle, koja je tvoja omiljena zvijezda? - Oženjen sam. - O, jasno. Onda je sigurno drukč ije, zaboravio sam. Ož enjeni muš karci ne gledaju pornografske ilmove. Dopusti da pogodim. Vjerojatno ti se sviđa Briana Banks. - Ona jest seksi - reče Garcia i odmah se ukoči. - Uletio si ravno u klopku - reč e doktor Winston i lagano ga udari po leđima. Oba su detektiva neko vrijeme promatrala tijelo pred sobom. Sad je izgledala drukč ije. Kož a joj je izgledala poput gume i blijedo, a unakaž eno lice izgledalo je kao maska - dobro naš minkana glumica spremna za snimanje scene horora u nekoj holivudskoj produkciji slika gotovo čistog zla. - Bolje da pođemo provjeriti je li gotova ta kompjutorska slika, doktore, ili nam još nešto želite pokazati? - Ne, Roberte, bojim se da vam više ništa ne mogu reći o njoj. - Hoćete li je zadržati u ovoj sobi?

- Kao š to je zatraž io vaš kapetan... da, ovdje imamo pregratke za hlađenje. Samo se nadajmo da ih neć emo morati popuniti novim truplima. Hunter i Garcia iziđu iz prostorije za obdukcije i bez riječ i pođu do kompjutorskog laboratorija. - Smijem li te nešto pitati? - upita Garcia. - Pitaj. - Kako to da ti nitko nije vjerovao kad si im rekao da Mike Farloe nije Ubojica Krucifiks? - Nisam to rekao. Na koncu su kapetan Bolter i moj bivš i partner Scott shvatili moje rezoniranje. Ali sa svim onim dokazima pronađenim u automobilu Mikea Farloea, zajedno s njegovim priznanjem da je poč inio umorstva, nismo mogli mnogo uč initi. Sve je bilo u rukama javnog tuž itelja. A oni nisu htjeli sluš ati. - Hunter je spustio pogled, pitajuć i se treba li nastaviti. - Mož da je istina u tome da smo svi ž eljeli da to završ i - na koncu je rekao. -Predugo je trajalo. Duboko u sebi potajno sam ž elio da Farloe doista jest pravi ubojica. A sad se noćna mora vratila. Za Garciju je noć na mora tek poč injala. Za Huntera je to najgora vrsta, noćna mora koja se ponavlja.

12 Ako se isključ e dječ je i psihijatrijske, u središ njem područ ju Los Angelesa ima ukupno osam bolnica, ali samo č etiri su u proteklih nekoliko dana primile neidenti icirane pacijentice. Predstavljajuć i se kao momak ili kolega s posla, Jerome je posjetio sve č etiri, ali nije imao sreć e. Ako je Jenny primljena u bolnicu, nije riječ niti o jednoj u središ tu Los Angelesa. Jerome je razmiš ljao o proš irivanju svoje potrage do mjesta kao š to su Santa Monica, San Diego, Long Beach i Santa Ana, ali za to bi mu trebalo tjedan dana, a on nije imao toliko vremena. Odlučio je kontaktirati detektiva Culhanea. Mark Culhane je mrzio primati isplate od kriminalca, trgovca drogama, ali nije mogao tvrditi da mu novac ne koristi; dobivao je dvostruko viš e od plać e u Odjelu za narkotike. Od njega se oč ekuje da zauzvrat okrene glavu na drugu stranu tijekom velikih poslova s drogom, neznatno skrene istrage u pogreš nom smjeru i s vremena na vrijeme pruž i neke unutarnje informacije. Ovo je korumpirani svijet i D-King se nije morao osobito truditi da pronađe Marka Culhanea. Jerome i Culhane sastali su se u restoranu brze hrane u Aveniji Gayley, jednom od Jeromeovih omiljenih mjesta. Do trenutka kad je Culhane stigao, Jerome je već smazao dva dvostruka hamburgera. Culhane je star č etrdeset devet godina, visok je sto š ezdeset sedam centimetara, proć elav je i ima zastraš ujuć e velik trbuh. Jerome se uvijek pitao š to bi se dogodilo kad bi Culhane morao pješ ice loviti osumnjičenika. - Culhane... sjedni - rekao je Jerome dok je jeo posljednje prž ene krumpiriće. Culhane je sjeo nasuprot Jeromeu u malenom, starinskom separeu. Doimao se starijim no š to se Jerome sjeć ao. Podoč njaci kao da su mu otež ali. Jerome nije imao vremena za uljudnosti, te je gurnuo smeđu omotnicu prema detektivu. Culhane ju je zgrabio i primaknuo je prsima, drž eć i je kao karte u pokeru. Na brzinu je pogledao fotografiju unutra. - Nestala je - reče Jerome.

- Pa? Obrati se Odjelu za nestale osobe, ja sam u Odjelu za narkotike, sjećaš se? -odgovorio je Culhane, očito razdražen. - Je li to bila drskost? - pitao je Jerome i popio nekoliko gutljaja iz svoje krigle piva. Culhane je šutio. * * * - Recimo samo da je D-King smatra posebnom djevojkom. Gurnuo je još jednu omotnicu prema detektivu. - Ovo je dodatak. Culhane je ovoga puta nije morao otvoriti da bi znao š to je unutra. Uzeo je omotnicu i stavio je u dž ep. - Kako se zove? - pitao je, a njegove je razdraž enosti nestalo. - Jenny Farnborough. - Je li pobjegla od njega, ili mislite da je riječ o neč em drugom? - Nismo sigurni, ali ne vjerujemo da je pobjegla. Nema od č ega bjež ati. Osim toga, sve su joj stvari još uvijek u stanu. - Je li ovisnica? Je li moguć e da se negdje drogira? - Ne bih rekao. Uzima kokain s vremena na vrijeme, znaš , da bi mogla nastaviti raditi, ali nije narkomanka. Ne bi radila za š efa da jest. - Momak? Obitelj? - Nema momka; njezina obitelj ž ivi u nekoj selendri u Idahu ili Wyomingu, ali se ionako ne slaž e s njima. - Kad ste je zadnji put vidjeli? - Proš log petka uveč er. Bila je vani sa š efom i još nekoliko djevojaka; otiš la je u kupaonicu kako bi popravila š minku, i to je bilo to. - Mož da je uhić ena i hladi se u nekoj ć eliji. - Nazvala bi da je tako, a i ne znam zbog č ega bi je uhitili, ali valjda bi trebao i to provjeriti. - Mogu li vam neš to donijeti? - Pitanje je postavila mlada smeđokosa konobarica koja je priš la njihovu stolu. - Ne, u redu je, hvala - rekao je Culhane i odmahnuo rukom, a zatim je prič ekao da se konobarica udalji. - Ima li još neš to š to bih trebao znati? - Svoju je pozornost vratio na Jeromea. - Ne, mislim da je to sve. - Je li ukrala nekakav novac ili neš to drugo š to bi joj dalo razlog za nestanak? - Od nas nije. - Kockarski dugovi? - Ne, koliko nam je poznato. - Je li imala posla s nekim drugim, mož da jednim od konkurenata D-Kinga? - Ma ne - odgovor je pratilo odmahivanje glavom. - Ona je bila dobra cura, vjerojatno njegova najbolja cura. Nije imala nikakvog razloga za bijeg. - Popio je još malo piva. - One dobre obič no su najgore - Culhaneova se primjedba nije

svidjela Jeromeu. -Koliko dugo već radi za D-Kinga? - Gotovo tri godine. - Možda joj je bilo dosta, pa je željela van. - Znaš da š efu ne smeta ako neka od njegovih cura ž eli prestati. Ako joj je bilo dosta, samo je to trebala reć i. Osim toga, kao š to sam rekao, nije uzela svoje stvari. - Dobro, daj mi dvadeset č etiri sata da vidim mogu li neš to otkriti. Culhane je ustao, spreman za odlazak. - Culhane. - Da - rekao je i okrenuo se prema Jeromeu. - D-King ž eli da to ostane u tajnosti, pa nemoj naokolo pokazivati njezinu sliku kao da je to par sisa. Culhane je kimnuo i zaputio se prema vratima, a Jerome je otvorio jelovnik na stranicu s desertima. Kad je sjeo u svoj automobil, Culhane je ponovno pogledao fotogra iju koju mu je Jerome dao. Djevojka je bila prekrasna, ona vrsta cure za koju bi morao mnogo platiti ako bi ž elio spavati s njom. Potapš ao je drugu omotnicu u dž epu. Zdravo, novi automobilu, pomislio je i široko se nasmiješio. Culhane je pretpostavio da je djevojka na slici u nevolji. D-King je dobar prema svojim curama; lijepi stanovi, skupa odjeć a, besplatna droga, ž ivotni stil velikih zvijezda. Nikad nije č uo da je neka od njih pobjegla. Mogao bi poč eti s potragom po bolnicama, ali to bi predugo trajalo. Nakon š to je nekoliko sekundi razmiš ljao, posegnuo je za svojim mobitelom i nazvao Petera Talepa, dobra prijatelja koji radi u Odjelu za nestale osobe LAPD-a. - Pete, ovdje Mark iz Narkotika, kako si? Treba mi malena usluga... Odjel za nestale osobe LAPD-a utemeljen je 1972. Odjel je odgovoran za istraž ivanja o odraslim nestalim osobama iz cijeloga grada i ima viš e od dvadeset pet detektiva. Peter Talep je jedan od njih. Peter se sastao s Culhaneom u predvorju policijske zgrade u 77. ulici. Culhaneu je trebala dobra prič a kako bi Petera naveo da pretraž i bazu podataka nestalih osoba a da nitko ne uzdigne obrve ili da ne mora podnijeti služ beni zahtjev. Tvrdio je da je Jenny jedna od njegovih važ nih douš nica koja je nestala u protekla sedamdeset dva

sata. Culhane je ž elio da Peter upotrijebi svoje resurse kako bi provjerio bolničke podatke. - Dakle, imaš li fotogra iju te djevojke koju traž imo? - pitao je Peter. - Naž alost, nemam, zato moram s tobom pogledati podatke. Drž anje fotogra ija douš nika mož e izazvati velike probleme - lagao je Culhane. Ako D-King ž eli to zadrž ati u tajnosti, ne bi bilo pametno Peteru dati Jennynu fotografiju. - Dobro, dakle, što tražim? - Bjelkinja, dvadeset tri, dvadeset č etiri godine, plava kosa, plave oč i, prekrasna, kad bi vidio njezinu sliku, vjerojatno bi znao - rekao je Culhane i pakosno se nasmiješio. - Kad si zadnji put kontaktirao s njom? - Prošli petak. - Ima li nekoga od obitelji u blizini, nekoga tko je mogao prijaviti njezin nestanak? - Ne, mislim da nema, živjela je sama. Obitelj nije u ovom gradu. - Momak, muž? - Ne. - Znači, nitko ne bi prijavio njezin nestanak? Ti si prvi? - Tako je - složio se Culhane. - Znač i, ako je nestala u petak, bit ć e prerano - rekao je Peter i odmahnuo glavom. - Kako to misliš? Što će biti prerano? Peter je odgurnuo stolicu od svojeg kompjutora. - Svi podaci š to ih imamo u naš oj bazi podataka odnose se na nestale osobe č iji je nestanak netko prijavio, obitelj, momak, bilo tko. Ljudi obič no donesu fotogra iju i ispune obrazac za nestale osobe, znaš kakav je protokol. U svakom sluč aju, ti se podaci potom unose u bazu podataka o nestalim i neidenti iciranim osobama. Ako nitko nije prijavio njezin nestanak, neće biti nikakvih podataka. - Da, ali što je s bolničkim pacijentima, znaš, nepoznate osobe? - Pa, to je prilično rijetko. - Da, ali događa se? - Da, ali onda mora biti bez svijesti ili je izgubila pamć enje. Ako je tako, bolnica obič no č eka od sedam do petnaest dana prije nego sluč aj prijavi nama. Tada uspoređujemo fotografiju koju nam pošalje bolnica

s onim š to imamo u svojoj bazi podataka i traž imo podudaranje. Ako ga nema, pacijenta se tada ubacuje u naš u bazu podataka kao neidenti iciranu osobu. Ako je nestala u petak i nitko nije prijavio njezin nestanak, ovo je doista prerano. Ako je negdje u nekoj bolnici bez svijesti ili je izgubila pamć enje, morat ć eš prič ekati da se osvijesti, provjeriti sve bolnice ili čekati do dva tjedna i opet se obratiti meni. - Sranje! - Žalim, Mark, ne mogu ti pomoći. - U redu je, ipak hvala. Culhane je iziš ao iz zgrade i sjedio u svojem automobilu, razmiš ljajuć i o moguć nostima. Ni sluč ajno neć e poć i u obilazak bolnica Los Angelesa kako bi pronaš ao neku kurvu za D-Kinga. Izvješ taji o uhić enjima tijekom proš log vikenda š to ih je zatraž io upravo su stigli na faks u njegovu automobilu. Sest je djevojaka odgovaralo opisu. Tri su već platile jamč evinu. Imao je osjeć aj da niti jedna od preostalih neć e biti ona koju traž i, ali je to ipak morao provjeriti. Trebalo je oko pet minuta da stignu fotogra ije. Kao š to je i pretpostavio, niti jedna od njih nije bila Jenny. Još je mogao uč initi samo jedno - provjeriti mrtvačnice. Mogao bi pokuš ati zatraž iti informacije u Odjelu za umorstva, ali oduvijek postoji animozitet između detektiva koji rade na umorstvima i onih koji rade na narkoticima. Cesto se događa da jedna vrsta istrage dovede do druge. U Los Angelesu, droga i umorstvo idu rukom pod ruku. Jebeš Odjel za umorstva, pomislio je Culhane. Ako je Jenny mrtva, može biti samo na jednome mjestu - u mrtvačnici.

13 Tehnič ari u Okruž nom uredu mrtvozornika koristili su se softverskim programom posebno osmiš ljenim za rekonstrukciju cjelovitih slika od djelomič nih. Program je slič an onima kojima se koriste ilmski studiji u najnovijim ilmovima s kompjutorskom animacijom. Osnove su jednostavne - u procesu animacije dizajner najprije stvara ž ič anu podlogu lika kao bazu, a zatim ga pokriva slojem »kož e«. Proces kojim se koriste mrtvozornikovi tehnič ari pridrž ava se istih koraka, premda nije bila potrebna ž ič ana podloga. Njihova je baza fotografija žrtvina lica bez kože. Postupak se uglavnom koristi za stvaranje slike na temelju koštane strukture; obič no je riječ o truplu koje je otkriveno u veoma uznapredovanom ili potpunom stanju raspadanja. U sluč aju sinoć nje ž rtve, proces je olakš ala č injenica da je miš ić no tkivo njezina lica bilo gotovo netaknuto. Kompjutor nije morao prorač unati puninu njezinih obraza ili oblik brade i nosa. Samo je morao staviti sloj kož e na već postojeć e tkivo, izrač unati starost kož e i pigmentaciju, pa su Hunter i Garcia dobili lice. Hunter je imao pravo, doista je bila prekrasna ž ena. Premda je kompjutorizirana slika stvarala dojam da je riječ o liku iz neke serije videoigara, Hunter je jasno vidio mekane i pravilne crte lica koje je podsjećalo na model. Hunter je iz svojeg automobila, dok se vrać ao iz mrtvozornikova ureda, nazvao kapetana Boltera. - Hunteru. Reci mi nešto dobro. - Pa, kompjutorski tehnič ari u mrtvozornikovu uredu uspjeli su iznova stvoriti ž rtvino lice uz pomoć nekog suvremenog programa, a to bi nam trebalo pomoći da je identificiramo. - To je dobra vijest, što još? - To je otprilike jedina dobra vijest. - Zastao je i duboko udahnuo. Prema onome š to kaž e doktor Winston, viš e je nego vjerojatno da imamo posla s istim ubojicom kao i ranije. Zavladala je tiš ina. Kapetan Bolter je to očekivao otkako je na vratu žrtve vidio dvostruko raspelo.

- Kapetane? - Da, ovdje sam. Ovo je poput jebene zone sumraka. Hunter se slagao s njim, ali ništa nije rekao. - Tebe i Garciju smjestit ć u u zaseban ured, dalje od glavnog ureda. Ne ž elim da se netko od ostalih detektiva Odjela za pljač ke i umorstva upleće u to. - Nemam ništa protiv. - Posljednje š to mi sada treba je da panika zavlada u gradu jer se neki usrani izvjestitelj dokopao te priče. - Prije ili kasnije neki ć e se usrani izvjestitelj dokopati te prič e, kapetane. - Onda ćemo se potruditi da to bude što kasnije, može? - Znate da ćemo mi dati sve od sebe, kapetane. - Ovoga puta mi treba viš e od toga, Hunteru. Zelim da taj ubojica bude uhvać en, mislim na PRAVOGA. - Gnjev u njegovu glasu posve se jasno čuo prije nego je tresnuo slušalicom.

14 Ured š to ga je kapetan Bolter dodijelio Hunteru i Garciji nalazio se na zadnjem katu zgrade Odjela za pljač ke i umorstva. Prostorija srednje velič ine, jedanaest za osam metara, s dva pisać a stola okrenuta jedan prema drugome u sredini. Na svakom se stolu nalazio kompjutor, telefon i faks-uređaj. Prostorija je bila dobro osvijetljena zahvaljujuć i dvama prozorima na istoč nom zidu i halogenim ž aruljama od pedeset vati na stropu. Iznenadili su se kad su vidjeli da su već prikupljeni svi dosjei iz prvobitnog sluč aja Ubojice Kruci iksa i stavljeni na njihove stolove gdje su č inili dvije ogromne hrpe. Na juž ni je zid montirana ploč a od pluta. Na njoj su se nalazile fotogra ije svih sedam prijaš njih ž rtava Ubojice Kruci iksa, kao i nova bez lica. - Sto, nema klime, kapetane? Kapetan Bolter se nije obazirao na Hunterov sarkazam. - Jesi li već upoznat sa situacijom? -pitanje je uputio Garciji. - Da, kapetane. Znač i, jasno ti je s č im ovdje imamo posla? - Da - Garcia je odgovorio s tračkom strepnje u glasu. - Dobro, na stolovima ć ete nać i sve š to smo imali u starom sluč aju nastavio je kapetan. - Hunteru, tebi bi to trebalo biti poznato. Kompjutori na vaš im stolovima imaju TI internetsku vezu i svaki od vas ima zasebnu telefonsku i faks-liniju. - Priš ao je fotogra ijama na ploč i od pluta. - O ovom sluč aju ne smijete raspravljati ni s kim unutar ili izvan Odjela za pljač ke i umorstva. Ovo moramo zadrž ati u š to već oj tajnosti š to je dulje moguće. - Zastao je i oš trim pogledom strijeljao oba detektiva. - Kad se u javnosti pročuje o ovom slučaju, ne želim da itko zna da možda imamo posla s istim psihopatom koji je uč inio ovo - rekao je i pokazao fotogra ije ž rtava. - Dakle, ne ž elim da itko o ovom sluč aju govori kao o Ubojici Kruci iksu. Sto se javnosti tič e, Ubojica Kruci iks je mrtav, pogubljen je prije otprilike godinu dana. Ovo je posve nov sluč aj, je li to jasno? Oba su detektiva izgledala poput š kolaraca koje je ukorio njihov

ravnatelj. Kimnuli su i zagledali se u pod. - Vas dvojica radite samo na ovome, ni na č emu drugome. Bolje vam je da ž ivite, diš ete i serete ovaj sluč aj. Svakoga dana u deset ujutro, od sutra, na svojem stolu ž elim izvješ taj o svemu š to se dogodilo prethodnoga dana, sve dok taj ubojica ne bude uhvać en rekao je kapetan Bolter i zaputio se prema vratima. - Zelim znati sve š to se događa s tim sluč ajem, dobro ili loš e. I uč inite mi uslugu, drž ite zaključ ana ova jebena vrata, ne ž elim da neš to procuri. - Tresnuo je vratima za sobom, a glasan je tresak odjekivao uredom. Garcia je priš ao fotogra ijama i u sablasnoj tiš ini zurio u njih. Sada je prvi put vidio policijske dokaze iz sluč aja Ubojice Kruci iksa. Sada je prvi put vidio ubojič ino zlo. Prouč avao je fotogra ije osjeć ajuć i laganu muč ninu. Njegove su oč i sve upijale, a um je pokuš avao odbaciti. Kako itko može biti sposoban za tako nešto? Jednoj od ž rtava, muš karcu od dvadeset pet godina, oč i su utiskivane u lubanju dok se nisu rasprsnule od pritiska. Obje njegove š ake također su zdrobljene tako da su mu se kosti zdrobile. Drugoj je ž rtvi, ž eni od č etrdeset godina, trbuh razrezan i izvađena joj je utroba. Treć a je ž rtva, opet muš karac, Afroamerikanac od pedeset pet godina, imala posjekotinu duž cijelog vrata; ruke su mu spojene i pribijene č avlima, kao da se moli. Ostale su fotogra ije bile još straš nije. Zrtve su morale trpjeti sve te už asne bolove dok su još bile ž ive. Garcia se sjeć ao kad je prvi put č uo o tim umorstvima. To je bilo prije viš e od tri godine, a on tada još nije bio detektiv. Istraž ivanja pokazuju da u svakom trenutku u Sjedinjenim Drž avama aktivno djeluje oko petsto serijskih ubojica, a broj njihovih ž rtava iznosi oko pet tisuć a svake godine. Samo veoma malo njih dobije pozornost medija, a Ubojica Kruci iks dobio je viš e no š to je trebao. Garcia se tada pitao kako bi bilo kao detektiv raditi na tako razvikanom sluč aju. Slijediti dokaze, analizirati tragove, ispitivati osumnjič enike, a potom sve to povezati i riješiti slučaj. Kad bi barem bilo tako jednostavno. Garcia je postao detektiv uskoro nakon š to je pronađena prva ž rtva, a pratio je sluč aj š to je pozornije mogao. Kad je Mike Farloe uhićen i u medijima predstavljen kao Ubojica Krucifiks, Garcia se pitao kako je netko tko se nije doimao inteligentnim uspio tako dugo izbjegavati uhić enje. Sjeć ao se da je mislio kako detektivi koji su radili

na slučaju zacijelo nisu bili osobito sposobni. Dok je gledao fotogra ije na ploč i od pluta, Garcijini su osjeć aji bili mješ avina uzbuđenja i straha. Ne samo da je sada detektiv u istrazi o serijskom ubojici, već je i jedan od glavnih detektiva u sluč aju Ubojice Krucifiksa. Ironično, pomislio je. Hunter je uključ io svoj kompjutor i gledao kako ekran ož ivljava. Hoć eš li moć i izdrž ati sve to, novač e? - pitao je, osjetivš i Garcijinu nelagodu zbog fotogra ija. - Sto? Da, bit ć u u redu - Garcia se okrenuo prema Hunteru. - Ovo je neka drukčija vrsta zla. - Da, valjda se mož e i tako reć i. - Sto bi motiviralo osobu da poč ini ovakve zločine? - Pa, ako ć emo se pridrž avati onoga š to u priruč niku piš e o moguć im motivima za umorstvo, onda imamo: ljubomoru, osvetu, pro itiranje, mrž nju, strah, suosjeć anje, Rč ajanje, prikrivanje drugog zloč ina, izbjegavanje sramote ili poniž enja, stjecanje moć i... -Hunter je zastao. - Osnovni motivi serijskih zloč ina su manipuliranje, dominacija, kontrola, seksualno zadovoljavanje, ili sasvim jednostavno, ubilačka manija. - Čini se da ubojica uživa u tome. - Slaž em se. Zadovoljavanje, ali ne seksualne vrste. Rekao bih da uživa gledati kako ljudi pate. - On? - upita Garcia. - Sudeć i po prirodi zloč ina, logič an zaključ ak je da je ubojica muškarac. - Zašto? - Za poč etak, velika već ina serijskih ubojica su muš karci objaš njavao je Hunter. -Serijski ubojice ž enskog roda obič no ubijaju radi novč anog pro ita. Premda to mož e vrijediti i za one muš kog roda, veoma je malo vjerojatno. Seksualni razlozi nalaze se na vrhu popisa muš kih serijskih ubojica. Prouč avanja su također pokazala da ž ene ubojice uglavnom ubijaju ljude koji su im bliski, kao š to su muž evi, č lanovi obitelji, ili one koji ovise o njima. Muš karci č eš će ubijaju nepoznate osobe. Zene serijski ubojice također obič no ubijaju na tiš i nač in, otrovom ili drugim manje nasilnim metodama kao š to je guš enje. S druge strane, muš karci pokazuju već u sklonost muč enju ili sakać enju kao dijelu procesa ubijanja. Kad su ž ene upletene u sadistička umorstva, obično djeluju zajedno s nekim muškarcem. - Naš ubojica radi sam - zaključi Garcia.

- Ništa ne ukazuje na drugu mogućnost. Oba su detektiva neko vrijeme š utjela. Garcia se okrenuo i opet pogledao fotogra ije. -Dakle, š to imamo o svim starim ž rtvama, kakvu vrstu veze? - pitao je, jedva čekajući da počne. - Nismo otkrili nikakvu vezu. - Što? Ne mogu vjerovati - reče Garcia i odmahne glavom. - Nećeš mi valjda reći da ste dvije godine istraživali taj slučaj i niste otkrili vezu između žrtava? - Pa, vjeruj. - Hunter je ustao i pridruž io se Garciji ispred ploč e od pluta. - Pogledaj ih i reci mi ovo: š to bi rekao, koje su dobi bile te žrtve? Garcijin je pogled prelazio s jedne fotogra ije na drugu, zaustavljajuć i se na svakoj samo sekundu ili dvije. - Nisam siguran, od ranih dvadesetih do srednjih šezdesetih, valjda. - Nekako širok raspon, ne misliš li? - Možda. - A š to bi rekao, koji je glavni tip ž rtve, stara, mlada, muš ka, ženska, crna, bijela, plavokosa, brineta ili što? Garcijine su oč i nastavile prouč avati fotogra ije. - Sve navedeno, sudeći prema ovome. - Opet, nekako široko, nije li? Garcia slegne ramenima. - No, ima još neš to š to se ne vidi na tim fotogra ijama, a to je njihov druš tveni status. Ti su ljudi ž ivjeli u različ itim prilikama; bilo je siromaš nih, bogatih, srednje klase, religioznih i onih koji to nisu bili, zaposlenih i nezaposlenih... - Da, š to zapravo ž eliš reć i, Roberte? - Zelim reć i da ubojica ne bira određeni tip ž rtve. Kad god bi se pojavila nova ž rtva, provodili smo dane, tjedne, mjesece u nastojanju da otkrijemo nekakvu vezu među njima. Radno mjesto, druš tveni klubovi, noć ni klubovi, barovi, sveuč iliš ta, osnovna i srednja š kola, mjesto rođenja, poznanici, hobiji, obiteljska stabla, š to god ti padne na pamet, sve smo pokuš ali i na kraju dobili veliko debelo niš ta. Pronaš li bismo neš to š to povezuje dvije ž rtve, ali ne i ostale, niš ta nije bilo konkretno. Ako smo uspjeli započ eti lanac s dvije ž rtve, prekinuo bi se na treć oj, a č etvrta bi nas vratila na poč etak. Koliko smo uspjeli otkriti, ti su ljudi mogli biti izabrani posve nasumce. Ubojica je lako mogao prelistavati telefonski imenik. Zapravo, da ubojica nije urezao svoj simbol na straž njim

stranama njihovih vratova, ti su se ljudi mogli smatrati ž rtvama sedam različ itih ubojica, osam, s naš om novom ž rtvom. Niš ta nije isto, osim razine bolova i torture kojima ih izvrgava. Ubojica je nova vrsta serijskog ubojice. Jedinstven je. - O kakvim vrstama veze govoriš kad kaž eš da ste uspjeli utvrditi vezu između dvije žrtve, ali ne i ostalih? - Dvije su ž rtve ž ivjele u juž nom središ tu Los Angelesa, udaljene samo nekoliko zgrada, ali druge su iz svih ostalih dijelova grada. Druge dvije ž rtve, broj č etiri i broj š est -Hunter je pokazao fotogra ije na ploč i - pohađale su istu srednju š kolu, ali ne u isto vrijeme. Veze su se doimale viš e sluč ajnima nego nekim pomakom u istrazi. Niš ta konkretno. - Je li se pridrž avao određenog vremenskog intervala između ubojstava? - Opet nasumič no - reč e Hunter. - Razmak je od nekoliko dana između treć e i č etvrte ž rtve do nekoliko mjeseci, a u ovom posljednjem slučaju, više od godinu dana. - Što je s mjestima gdje su pronađena tijela? - upita Garcia. - Ondje je karta; pokazat ć u ti. - Hunter je raš irio veliki zemljovid Los Angelesa na kojem se nalazilo sedam toč aka velič ine kovanice od deset centi razbacanih naokolo, a kraj svake se nalazio broj. - Ovo su mjesta gdje su tijela pronađena i redoslijed. Garcia je polako prouč avao zemljovid. Prvo je tijelo pronađeno u Santa Clariti, drugo u središ tu Los Angelesa, a ostalih pet bilo je raš ireno po cijelom gradu. Garcia je priznao da na prvi pogled izgleda posve nasumično. - Ponavljam, sve smo pokuš ali, različ ite sljedove i obrasce. Cak smo doveli matematič ara i kartografa. Problem je u tome da, kad nepovezane toč ke na papiru gledaš dovoljno dugo, to je kao promatranje oblaka na nebu. Prije ili kasnije poč neš zamjeć ivati oblike i slike, niš ta stvarno, niš ta š to bi nas nekamo moglo odvesti, to samo um zavarava č ovjeka. Jedini č vrsti zaključ ak bio je taj da su tijela pronađena u Los Angelesu i oko njega. Ovo je njegovo groblje. Hunter je sjedio za svojim pisać im stolom, a Garcia je nastavio proučavati zemljovid. - Mora imati nekakav obrazac, svi ga imaju. Hunter se zavalio na stolici. - Imaš pravo, obič no ga imaju, no kao

š to sam rekao, ovaj je tip drukč iji. Nikad nije ubio dvije ž rtve na isti nač in, iskuš ava nove stvari, različ ite stvari, kao da eksperimentira. Hunter je zastao na nekoliko sekundi i protrljao oč i. - Ubijanje drugog ljudskog bić a nije lak zadatak, bez obzira na to koliko je netko iskusan; u devedeset pet posto sluč ajeva ubojica je nervozniji od ž rtve. Neki se ubojice vole drž ati istog nač ina ubijanja jednostavno zato š to im je ranije uspjelo i stoga se osjeć aju sigurnijima. Neki na određeni nač in napreduju i modus operandi mož e se promijeniti od jednog do drugog zloč ina. Katkad poč initelj mož e zaključ iti da određeni nač in postupanja nije osobito uč inkovit, nije ono š to je traž io. Mož da je previš e buč an, previš e neuredan, teš ko ga je kontrolirati ili tako neš to. Ubojica se tada nastoji prilagoditi i iskuš ava nove metode kako bi vidio odgovaraju li mu. Na koncu ć e pronać i način koji mu se čini najboljim. - I držat će se toga? - upita Garcia. - Uglavnom da, ali ne mora biti - reče Hunter i odmahne glavom. Garcia je izgledao zbunjeno. - Serijski ubojice obič no traž e už itak... bolesnu vrstu už itka, ali ipak už itak. To mož e biti seksualno ispunjenje, osjeć aj moć i, osjeć aj da je počinitelj Bog, ali to je samo pola užitka. - Samo ubijanje? - U Garcijinu se glasu osjećao mračan ton. - Toč no. To je kao uzimanje droge. Kad tek poč neš , treba ti samo malena doza da bi ostvario ž eljenu razinu euforije, ali uskoro, ako nastaviš , ta malena doza neć e biti dovoljna i ti ć eš ž eljeti viš e, poč neš loviti euforiju. U sluč aju ubojice, umorstva postanu nasilnija, ž rtve moraju viš e patiti kako bi ubojica zadovoljio svoje potrebe, ali i tu, kao i s drogom, obično dolazi do ravnomjerne progresije. Garcia je vratio svoj pogled na fotogra ije. - Sto je ovdje progresija? Svi izgledaju jednako nasilni, jednako monstruozni. Hunter je kimnuo. - Kao da je odmah uskoč io u duboki dio. Sto nas navodi na pomisao da je do progresije nasilja doš lo ranije u njegovu ž ivotu zaključio je Garcia. - Opet toč no. Brzo shvać aš , ali sve to mož eš proč itati u dosjeima sluč aja. - Hunter je glavom pokazao dvije velike hrpe papira na stolovima. - Niti jedno od tih ubojstava nije bilo brzo. - Garcia je opet gledao

ploču od pluta. - Tako je. Taj tip voli imati mnogo vremena sa svojim ž rtvama. Voli gledati kako pate, ž eli už ivati u njihovim mukama. Dobiva svoj už itak. Taj ubojica ne ž uri, ne panič ari, a to je njegova najveć a prednost u odnosu na nas. - Kad ljudi panič are, obič no griješ e, ostavljaju tragove za sobom primijeti Garcia. - Upravo tako. - Ali ne i naš tip? - Zasad ne. - Sto je s tim simbolom, š to znamo o njemu? - pitao je Garcia, pokazujuć i fotogra iju simbola urezanog u vrat jedne od žrtava. - Tu dolazi do smutnje. - Hunterove su se usne stisnule. - Doveli smo struč njaka za simbole kad je pronađena prva ž rtva. - Sto je rekao? - Cinilo se da je simbol povratak na originalni crtež dvostrukog raspela, također poznatog kao dvostruki križ ili križ Lorraine. - Originalni? - Garcia odmahne glavom. - Dvostruko raspelo se u svojoj originalnoj verziji sastojalo od vertikalne crte prekriž ene dvjema manjim horizontalnim crtama, ravnomjerno raspoređenim i iste š irine. Donja je popreč na crta običavala biti jednako blizu dnu vertikalne crte kao gornja vrhu. - Zašto kažeš »običavala biti«? - Prikaz se tijekom godina mijenjao. Donja je popreč na crta postala dulja od gornje, a obje su popreč ne crte sada bliž e vrhu vertikalne crte. Garcia se okrenuo i nekoliko sekundi analizirao fotogra ije. Znač i, ovo je stara verzija? Hunter kimne. - Smatra se da potječ e još iz poganskih vremena. Barem povjesnič ari vjeruju da je tada prvi put korišten. U ono je vrijeme također bio poznat kao mač s dvije oštrice. - Dobro, ako zanemarimo povijest, š to to znač i? - Garcia je kretnjom ruke potaknuo Huntera da nastavi. - Psihološ ki govoreć i, vjeruje se da predstavlja nekoga s dvostrukim ž ivotom. Mač s dvije oš trice siječ e na obje strane, zar ne? Upravo je o tome riječ , dualitet, dobro i zlo, bijelo i crno, sve u jednom. Netko tko ima posve suprotne strane. - Misliš , netko tko bi tijekom dana mogao biti normalan građanin koji poštuje zakon, a noću psihotični ubojica?

- Upravo tako. Ta bi osoba mogla biti vođa neke zajednice, politič ar, č ak i sveć enik koji danas č ini dobra djela; sutra ć e mož da nekomu prerezati vrat. - Ali to je školska definicija shizofrenije. - Ne, nije - Hunter je ispravio Garciju. - To je greš ka š to je č ini već ina ljudi. Suprotno uvrijež enom vjerovanju, ljudi koji boluju od shizofrenije nemaju podijeljenu osobnost. Shizofrenič ari pate od problema sa svojim misaonim procesima. To dovodi do halucinacija, paranoje, poremeć enog razmiš ljanja i neobič nog nač ina govorenja ili ponaš anja. Isto tako, to obič no nisu opasni ljudi. Ti zapravo misliš na disocijativni poremeć aj identiteta. Ljudi s tim poremeć ajem pokazuju više različitih identiteta ili osobnosti. - Hvala, profesore Hunter - rekao je Garcia, govoreć i budalasto dječjim glasom. - Ali ja ne vjerujem da naš ubojica pati od tog poremećaja. - Zašto ne? - zaintrigirano upita Garcia. - Takvi ljudi ne mogu kontrolirati pojavu da jedna osobnost zamijeni drugu, to se događa mimo njihove volje. Naš je ubojica posve svjestan onoga š to radi. To mu prič injava zadovoljstvo. On se ne bori sam sa sobom. To je na nekoliko sekundi uš utkalo Garciju. - Sto je s religioznim značenjem? Meni to izgleda kao neki religiozni simbol. - Pa, sad postaje još kompliciranije - odgovorio je Hunter i trenutak masirao svoje zatvorene oč i. - Struč njaci kaž u da postoje dvije glavne teorije. Jedna je ta da je dvostruko raspelo bilo prvi simbol Antikrista. - Što? Mislio sam da je to naopako okrenuti križ. - To je simbol kakav danas poznajemo. Vjeruje se da su dvostruko raspelo prvi rabili neki davni proroci kad su proricali kraj svijeta, kad će zlo biće doći i uništiti svijet. Garcia je s nevjericom pogledao Huntera. - Stani malo, nećeš valjda poč eti prič ati o nekome tko na glavi ima zapisano 666 i malene rogove, je li? - Ne bi me iznenadilo - reč e Hunter i pogleda fotogra ije. - U svakom sluč aju - nastavio je - dok su proricali dolazak tako zlog bić a, govorili su da ć e sa sobom donijeti simbol č istog zla. Simbol koji ć e značiti Boga okrenutog naopako. Garcia je opet pogledao fotogra ije, a tada su mu se oč i raš irile od

iznenađenja. - Neka sam proklet. Dva križ a koji dodiruju jedan drugog - rekao je, konač no shvativš i. - Jedan koji stoji uspravno i drugi naopako? - Pogodak. Simbol Isusa kojemu je nasuprot isti simbol Isusa. Antikrist. - Znači, ovdje bismo ipak mogli imati posla s fanatikom? - Antireligioznim fanatikom - ispravio ga je Hunter. Uslijedilo je nekoliko sekundi tišine. - Koja je druga? - upita Garcia. - Kako molim? - Rekao si da postoje dvije teorije o religioznom znač enju; koja je druga? - Pripremi se na ovo. Ubojica mož da vjeruje da je on drugo došašće Kristovo. - Što? Šališ se? - Volio bih da se š alim. Neki znanstvenici vjeruju da davno dvostruko raspelo nije jedan križ u uspravnom polož aju i drugi u obrnutom, već jedan križ iznad drugoga, š to bi znač ilo drugi Bož ji sin. Drugo došašće Kristovo. - Ali to su posve opreč ne teorije. Jedna kaž e da je on Antikrist, a druga kaže da je drugi Krist. - To je istina, ali imaj na umu da su to samo teorije koje se temelje na onome š to bi simbol dvostrukog raspela mogao znač iti prema onome š to kaž u povijest i akademici. To ne mora znač iti da su primjenjive na naš eg ubojicu. Koliko mi znamo, mogao je jednostavno izabrati taj simbol jer mu se sviđalo kako izgleda. - Koristi li se neka religiozna skupina ili kult simbolom dvostrukog raspela? - Preinač eni oblik, onaj u kojem su obje popreč ne crte bliž e vrhu vertikalne crte, tijekom godina rabilo je nekoliko skupina, religioznih i onih koje to nisu. To je č ak dio logotipa Američ ke udruge za pluć ne bolesti. - A stari oblik? Onaj kojim se koristi naš ubojica? - Morao bi se vratiti viš e od sto godina unatrag da neš to nađeš . Ali niš ta od toga ne mož e biti relevantno za naš sluč aj. - Sto ti kaž e tvoj unutarnji osjećaj u ovome? - Unutarnji osjeć aji nisu važ ni u ovom sluč aju, š to sam odavno otkrio. - Ma daj, udovolji mi. Prema onome š to sam č uo, ti imaš

nevjerojatnu intuiciju - reče Garcia. - Istina je da nisam siguran. Ovaj je ubojica pokazao neka klasič na poremeć ena ponaš anja poput već ine serijskih ubojica. Neke od stvari koje č ini su toč no po priruč niku, previš e savrš ene, kao da nas ž eli uvjeriti da je on serijski ubojica. - Hunter je stisnuo korijen nosa i na nekoliko sekundi zatvorio oč i. - Katkad mislim da imamo posla s religioznim fanatikom, katkad mislim da je on neka vrsta zloč inač koga genija koji nas zajebava, povlač i prave konce kako bi nas poslao u pogreš nome smjeru. Igra igru č ija pravila samo on zna, a mož e ih promijeniti kad god mu padne na pamet. - Hunter duboko udahne i zadrž i dah nekoliko sekundi. - Bez obzira tko je on, veoma je inteligentan, veoma lukav, veoma metodič an i hladan kao led. Nikad ne panič ari. Ali sad se moramo usredotoč iti na novu ž rtvu, mož da ć e ona biti ta koja će nas odvesti do njega. Garcia kimne. - Najprije moramo faksirati njezinu fotogra iju u š to viš e agencija za modele i glumce. Bio bi sjajan poč etak kad bismo znali identitet žrtve... - Svakako, uč init ć emo to, ali ž elio bih da najprije neš to provjerimo. - Što? - Sjećaš se što je doktor Winston rekao o žrtvi? - Koji dio? - Onaj dio o redovitim odlascima u teretanu. Garcia uzdigne obrve. - Dobro razmišljanje. - Problem je u tome što u ovome gradu ima više od tisuću teretana. - Stvarno? - Garcia se iznenadio. - Da, ovo je Los Angeles, grad u kojem moraš sjajno izgledati samo da bi dobio posao konobara. Fitness je ovdje veliki posao. - U zemlji gdje je postotak pretilosti tako visok? - Kao š to sam rekao, ovo je Los Angeles, grad lijepih ljudi s izvrsnom kondicijom. -Hunter se nasmiješ io i podrugljivo napeo svoje bicepse. - Da, samo sanjaj. Trebali bismo provjeriti neke od već ih, poznatijih teretana. - Hunter je na trenutak zastao. - Doktor je rekao da je voljela rabiti skupe stvari, zar ne? Znač i, oč ito je troš ila novac na sebe. - Kladim se da je s takvim tijelom voljela biti zapaž ena - dometne Garcia. - Slaž em se. - Dakle, ako bi ž elio pokazivati svoje tijelo, u koju bi teretanu odlazio? Buduć i da si ti struč njak. - Pa, Gold's Gym mi odmah pada na pamet. Ima dvije podruž nice u Hollywoodu gdje ć emo nać i mnogo slavnih i popularnih

osoba, a zatim je tu i slavni Gold's Gym Arnolda Schwarzeneggera u Venice Beachu. - Mislim da bismo ih trebali provjeriti. - Uzmi onu kompjutoriziranu sliku, idemo posjetiti velike momke. Kad je Hunter stigao do vrata ureda, zazvonio je njegov mobitel. Da, detektiv Hunter pri telefonu. - Zdravo, Roberte, jesam li ti nedostajao? - upita robotizirani glas.

15 Garcia je i dalje hodao prema stubištu kad je shvatio da Hunter nije uz njega. Zaustavio se i pogledao natrag. Hunter je stajao ispred njihova novog ureda i drž ao mobitel na desnom uhu. Garcia je po izrazu njegova lica shvatio da nešto nije u redu. - Roberte, što je bilo? Hunter nije odgovorio. Instinktivno je odmahnuo glavom; jedva zamjetljiv pokret, ali je Garcia shvatio što se događa. - Prokletstvo! - ispod glasa izusti Garcia i brzo priđe Hunteru. Nagne glavu prema telefonu kako bi č uo š to govori osoba s druge strane. - Vjerujem da si vidio moje najnovije djelo? Hunterov se um zakočio, a srce mu je mahnito lupalo. - Zar mi nećeš odgovoriti, Roberte? Proš le su gotovo dvije godine otkako je Hunter č uo taj metalni glas. - Što mi je moglo nedostajati? - odgovorio je mirnim glasom. Smijeh. - Pa, možda uzbuđenje, pustolovina. Ja dajem svrhu tvojem poslu. - Iskreno rečeno, nadao sam se da te više nema. Ponovno smijeh. - O, ma daj, Roberte! Znam da zapravo nisi vjerovao da je tip kojeg ste uhvatili onaj pravi. Hunter se vratio u ured, a Garcia je bio tik uz njega. - Znač i, on je bio samo još jedna od tvojih ž rtava? - Nisam ga ja ubio. - Namjestio si mu, a to je u osnovi isto. - Zapravo sam vam učinio uslugu. On je bio samo još jedna prljava vreća govana... pedo il. Unatoč mrž nji koja ga je ispunjavala, Hunter je znao da ubojicu mora navesti da š to dulje govori; mož da ć e ga tako navesti da pogriješ i, mož da ć e reć i neš to nepromišljeno. - Znači, odlučio si se povući iz mirovine? Smijeh je sada djelovao entuzijastič no. - Valjda se može i tako reći. - Zaš to sada? - Strpljenja. Sve će se na vrijeme razotkriti, Roberte. U svakom slučaju, rado bih malo više čavrljao, ali znaš da ne mogu. Samo sam želio biti siguran da ti znaš da su igre ponovno počele, ali bez brige, uskoro ću te ponovno nazvati.

Prije nego je Hunter dospio neš to reć i, veza se prekinula. - Sranje! - Sto je rekao? - Garcia je pitao prije nego je Hunter vratio mobitel u dž ep. - Ne mnogo. - Znač i, viš e nema nikakve sumnje, to je on, Ubojica Krucifiks. Frustriran, Hunter je uspio jedino kimnuti. - Bolje da kaž emo kapetanu. Hunter je u Garcijinu glasu osjetio određeno uzbuđenje. - Nazvat ću ga iz automobila; moramo provjeriti one teretane; ti ćeš voziti. Hunterov je razgovor s kapetanom Bolterom bio kratak. Rekao mu je da idu provjeriti teretane i za ubojič in telefonski poziv. Kapetan je razmiš ljao o stavljanju prisluš kivač a u Hunterov mobitel, ali to su i ranije pokuš ali, a nije bilo rezultata. Pozivatelj se koristio uređajem za š ifriranje koji je vodio tragač a kroz dvadeset lokacija diljem zemaljske kugle. Zasad nitko ništa nije mogao učiniti. Njihov obilazak teretana u Hollywoodu nije dao rezultata. Niti na recepciji, ni ljudi u samoj teretani nisu vidjeli ž enu slič nu onoj na kompjutoriziranoj fotogra iji. Trebao bi im sudski nalog i mnogo utroš enih sati da prijeđu sve č lanove u bazi podataka teretane, a to bi ipak bio pucanj u prazno. Podruž nica Gold's Gyma u Venice Beachu uvjerljivo je najslavnija teretana na svijetu. Proslavila se kad se 1977. poč eo prikazivati ilm Pumping Iron u kojem je glavnu ulogu imao Arnold Schwarzenegger. Od profesionalnih bodibildera do ilmskih zvijezda i slavnih osoba, Gold's Gym u Venice Beachu je mjesto gdje trebaš biti ako ž eliš pokazivati svoje tijelo, ali oni nisu imali sreć e. Ni ondje nitko nije prepoznao ženu na slici. - Nema š anse da ć emo hodati po Los Angelesu i provjeravati sve teretane - rekao je Garcia kad su stigli do njegova automobila. - Znam, ovo je ionako bilo malo vjerojatno, ali smo ipak morali pokuš ati - rekao je Hunter, trljajuć i svoje umorne oč i. Neprospavana je noć počela uzimati svoj danak. - Onda, što je sljedeće, agencije za modele i glumce? - Još ne. - Hunter se na trenutak duboko zamislio. - Doktor Winston je rekao kako je uvjeren da je naš a ž rtva imala novca i mnogo je trošila na vlastitu njegu, sjećaš se? - Da, pa? - Ako je bila model ili glumica koja je jedva pronalazila posao...

- Onda sigurno ne bi imala mnogo novca - Garcia je nastavio ondje gdje je Hunter stao. - Postaješ dobar u ovome; jesi li ikad razmiš ljao o tome da postaneš detektiv? -podrugljivo će Hunter. Garcia podigne desnu ruku i pokaže Hunteru srednji prst. - Još bih nekoga želio posjetiti. - Koga? - zaintrigirano upita Garcia. - Ako je bila model ili glumica koja je teš ko pronalazila posao, ipak je mogla poprilič no dobro zaraditi baveć i se neč im drugim. Spomenuo si to ranije. Garcia se namrš tio. Nakon nekoliko sekundi pucnuo je prstima i uperio prstom u Huntera. - Kurva - pobjednički je rekao. Hunter mu se s odobravanjem nasmiješ io. -I toč no znam s kim moramo razgovarati. - Onda idemo - nestrpljivo će Garcia. - Ne sada, on je dostupan samo uveč er; jesi li zauzet več eras? upita Hunter i kratko mu namigne. - Zar me pozivaš na spoj? Sad je na Hunteru bio red da Garciji pokaže srednji prst.

16 George Slater je iziš ao iz svojeg ureda u uglednoj odvjetnič koj tvrtki Tale & Josh u š est i trideset poslije podne, kao i obič no. Njegova je ž ena Catherine znala da neć e več erati s njim jer je utorak, a to je »večer za poker«. George je muš karac prosječ na izgleda. Od one vrste koja nikad ne bi privukla mnogo pozornosti samo na temelju izgleda, ali nitko ne bi mogao tvrditi da nije š armantan. Sto sedamdeset pet centimetara visok, tamnosmeđih oč iju i kose iste boje, posjeduje besprijekoran smisao za odijevanje čime uvijek uspijeva prikriti svoju mršavost. Nakon š to je otiš ao iz svojeg ureda, George je sluš ao vijesti na radiju dok je vozio luksuzni mercedes-benz M-klase do malena unajmljena stana u Bell Gardensu. Stan je naš ao preko interneta i sklopio posao izravno s vlasnikom, izbjegavš i posrednika. U zamjenu za diskreciju, George je vlasniku stana ponudio isplatu u gotovini - za cijelu godinu dana unaprijed. Dvije kopije rukom napisanog ugovora i priznanica za plać enu gotovinu jedini su postojeć i dokumenti iz te transakcije. Nikakvi dugi ugovori, nikakve papirologije kojoj se mož e uć i u trag. Cak je i ime na ugovoru izmiš ljeno - Wayne Rogers. George nije ž elio riskirati. Nikako mu se ne može ući u trag preko tog stana. Stan se nalazi u veoma mirnoj ulici na samom rubu Bell Gardensa, a to Georgeu savrš eno odgovara. Znač i da ga manje ljudi mož e vidjeti kada dolazi i odlazi, a podzemna garaž a zgrade pruž a mu dodatnu zaštitu od znatiželjnih očiju. Jednosobni stan nije osobito prostran, ali služ i svojoj svrsi. Nije luksuzno uređen. Ulazna se vrata otvaraju ravno u dnevni boravak obojen u bijelo. Trosjed presvuč en crnom kož om nalazi se gotovo u sredini prostorije, okrenut prema praznom zidu. Nema televizora, nema slika, nema sagova. Zapravo, osim kauč a, jedini drugi komad namješ taja u dnevnom boravku je stalak za č asopise. Kuhinja je malena i veoma č ista. Stednjak nikad nije upotrijebljen. Sadrž aj hladnjaka ogranič en je na dvanaest boca piva, nekoliko č okolada i

pakovanje soka od naranč e. Stan se ne koristi za to da bi netko u njemu živio. Spavać a se soba nalazi na kraju malenog hodnika. Ondje je ekstravagantan krevet s pompoznim okvirom od kovanog ž eljeza, smješ ten uza zid toč no nasuprot vratima. Lijevo od kreveta je ormar koji na svim vratima ima zrcala. Soba je opremljena prekidačem kojim se mož e namješ tati jač ina svjetla, ili kako je to George volio reć i prekidačem za raspoloženje. To je najvažnija prostorija u stanu. George je zatvorio vrata za sobom, spustio aktovku na pod kraj kauč a i uš ao u kuhinju. Uzeo je pivo iz hladnjaka, otvorio ga i vratio se u dnevni boravak. Pivo je bilo ledeno hladno, pa ga je opustilo nakon oč ajnič ki vruć eg dana. George je ispio pola boce prije nego se spustio na kauč i iz aktovke izvadio svoj drugi mobitel. Veoma malo ljudi zna za njegov drugi telefon; njegova ž ena nije među njima. George je popio još gutljaj hladnog piva prije nego je ponovno pročitao najnoviju poruku. Doći ću oko 9.15. Jedva čekam da te vidim. Poruka nije bila potpisana, ali nije ni trebala biti. George, ili Wayne, točno je znao od koga je - Rafaela. George je muš karca portorikanskog podrijetla, visokog sto osamdeset pet centimetara, upoznao prije godinu dana preko agencije koja pruž a usluge muš kih pratitelja. U poč etku je njihov odnos bio profesionalan, ali se uskoro razvio u zabranjenu ljubavnu vezu. George je znao da se Rafael zaljubio u njega, a premda su njegovi osjeć aji prema Rafaelu veoma jaki, ne mož e ih nazvati ljubavlju barem još ne. George je pogledao na sat - osam i deset. Imao je sat vremena na raspolaganju prije nego stigne njegov ljubavnik. Ispio je pivo i odluč io se istuš irati. Dok je voda masirala njegovo umorno tijelo, George se borio protiv osjeć aja krivnje. Volio je Catherine, i volio je voditi ljubav s njom u rijetkim prigodama kad mu je to bilo dopuš teno. Mož da bi bilo drukč ije da su ostali u Alabami, ali Los Angeles mu je ponudio neš to novo. U današ njem bi druš tvu neki ljudi biseksualnost smatrali posve normalnom, ali sigurno ne i Catherine. Catherine Slater se rodila kao Catherine Harris u Theodoreu, Alabama. Njezina ju je pretjerano religiozna obitelj odgojila veoma

strogo. Redovito je odlazila u crkvu, katkad pet do š est puta tjedno. Arogantna i nepopustljiva, č vrsto je vjerovala da prije braka ne smije biti seksa, a č ak je i u braku smatrala da seks ne bi trebalo koristiti kao instrument za tjelesne užitke. Catherine i George upoznali su se na prvoj godini studija prava na Drž avnom sveuč iliš tu Alabame. Oboje su bili izvrsni studenti i nije trebalo dugo da se njihovo prijateljstvo razvije u nemoguć u ljubavnu vezu bez seksa. Zaslijepljen golemom ž udnjom za njom, George je mjesec dana nakon što su diplomirali zaprosio Catherine. Uskoro nakon njihova vjenč anja Georgeu je ponuđeno radno mjesto u veoma dobro poznatoj odvjetnič koj tvrtki u Los Angelesu, Tale & Josh. Catherine je Los Angeles dož ivljavala kao pokvareni i nasilni grad koji pokreć u seks, droga i pohlepa, ali nakon dva mjeseca rasprava i obeć anja prihvatila je stav da je takva prilika za posao previše dobra da bi se odbila. Catherine nije smetala č injenica da njezina vlastita profesionalna buduć nost nije uključ ena prilikom selidbe u Los Angeles. Nikad nije oč ekivala da ć e stvarati karijeru. Roditelji su je odgojili tako da bude dobra supruga, da se skrbi za svoj dom, djecu i muž a, a upravo je to ž eljela raditi. Također je vjerovala da se Georgeu neć e svidjeti Los Angeles, te ć e se nakon mož da godinu ili dvije umoriti od nač ina života »velikoga grada, jarkih svjetala« - nije bila u pravu. Nakon š to je pobijedio u drugom sluč aju za svoju odvjetnič ku tvrtku, Georgea je njegov klijent pozvao na privatnu zabavu kako bi proslavili pobjedu. Nemoj povesti ženu sa sobom. Bolje ćeš se zabaviti ako budeš sam, ako me razumiješ. Georgea je zaintrigirao zagonetni poziv. Catherine je dao tipič nu izliku »da radi dokasna« i otiš ao u raskoš no zdanje u Beverly Hillsu. Ono š to je vidio zauvijek mu je promijenilo ž ivot. George se s pornogra ijom susreo samo jednom, u srednjoj š koli. Jedan od njegovih prijatelja uspio se dokopati starog ilma na videokaseti i nekih č asopisa za odrasle tijekom vikenda kad su njegovi roditelji bili na putu. George to nikad nije zaboravio, ali ovo nije bio ilm, nije bila gluma. George je odjednom upoznao vezivanje, dominaciju i sadomazohizam, mijenjanje partnera, voajerizam, udaranje po straž njici, seksualno ropstvo, zlatni tuš - stvari o kojima nikad nije ni sanjao. Otkrio je svijet za koji nikad nije ni pomislio da postoji izvan knjiga za

odrasle i ljigavih ilmova. Slobodan seks, besplatna droga - mjesto gdje su se mogle ispuniti sve njegove maš tarije, gdje su se njegove najmrač nije seksualne ž elje mogle razotkriti bez osjeć aja krivnje. Upravo je ondje, u podzemnoj prostoriji raskoš nog zdanja, George imao prvo seksualno iskustvo s drugim muškarcem, i uživao je u tome. Nakon toga, nije se mogao nasititi svojeg novootkrivenog podzemnog života. Obožavao je zabave, ljude i tajnovitost svega toga. * * * George se polako obrisao, a potom je omotao ruč nik oko struka. Uzbudilo ga je iš čekivanje ponovnog susreta s Rafaelom. U kuhinji je uzeo još jedno pivo i pogledao zidni sat - 8.45, neć e viš e morati dugo č ekati. Poigravao se idejom da se ponovno odjene, ali už ivao je u uzbuđenju pri pomisli da ć e svojeg ljubavnika doč ekati samo s ručnikom oko struka. Jedno u č emu su obojica už ivala bilo je igranje uloga, a George je već razradio prič u za več eras. U spavać oj je sobi otvorio jedna od vrata sa zrcalima i razotkrio nevjerojatno raznovrstan pribor za seksualne igre - bič evi, lanci, konopci, povezi za usta, kož no remenje, lisičine, sve što je njegova mašta mogla smisliti. Pomno je izabrao igračke potrebne za njegov scenarij i stavio ih na krevet, a njegovo se uzbuđenje vidjelo ispod ruč nika, ali ga je prekinulo kucanje na vratima. Pogledao je na sat - 8.53. Uranio je, pomislio je George, možda je nestrpljiv kao i ja. George nije uspijevao prikriti smiješ ak zadovoljstva kad je otvorio vrata. - Tko ste vi? - Njegov se smiješak pretvorio u zabrinuto mrštenje. Umjesto odgovora dobio je udarac u trbuh, snaž an i precizan. George se presamitio od bola, zrak mu je izletio iz pluć a, a oč i se raš irile od straha. Hvatajuć i zrak, koraknuo je unatrag, ali to nije bilo dovoljno da bi izbjegao drugi udarac. Ovoga je puta to bio udarac nogom toč no među njegove. Kad je uljezovo stopalo tresnulo Georgeove genitalije, sruš io se na leđa, a ruč nik je pao na pod. George je ž elio neš to reć i, boriti se, ali nije imao snage. Uljez je mirno zatvorio vrata stana i priš ao Georgeovu savijenu tijelu na podu. George uopć e nije shvać ao š to se događa. Ispuš tao je grlene zvukove, nije mogao disati, a srce mu je poskoč ilo u prsima kad je ugledao š pricu. Uljez je brzim pokretom ruke zario iglu u Georgeov vrat i odjednom viš e nije

bilo bolova, nije bilo borbe. Samo mrak.

17 Chris Melrose je već tri godine radio za Okruž ni ured mrtvozornika. Chrisa je od veoma rane dobi fascinirala smrt, sve š to je morbidno. Njegov je prvobitni plan bio postati forenzič ar, ali zbog loših ocjena U školi nije uspio upisati fakultet. Chris je najprije radio kao momak za sve u mrtvač nici. Njegove su duž nosti varirale od organiziranja sprovoda do podstavljanja unutraš nje strane lijesa i pripremanja tijela, ali to jednostavno nije bilo dovoljno. Chris je ž elio ž ivot o kakvom je uvijek sanjao. Zelio je okrvavljene krpe, stolove od nehrđajuć eg č elika, oš tri i omamljujuć i vonj smrti. Zelio je raditi na tijelima u njihovu sirovom stanju, prije nego ih oč iste i pripreme za sprovod. Nakon š to se prijavljivao za gotovo svako niž e rangirano radno mjesto u Okruž nom uredu mrtvozornika, napokon je dobio posao nosač a. Njegove su nove duž nosti uključ ivale č iš ćenje dvorana za obdukcije, seljenje tijela u pregratke i iz njih prostorije za hlađenje, te vođenje rač una o tome da sav pribor bude č ist i spreman za uporabu. Medicinski istraž itelji u Uredu mrtvozornika nikad nisu vidjeli da se netko tako ponosi svojim poslom. Chris je bio omiljen među svima. Ono š to je volio najviš e od svega bilo je gledati obdukcije. Nitko od medicinskih istraž itelja nije imao ništa protiv toga. Chrisova je noć na smjena trajala od 19.30 do 7.30. Volio je uzeti prvi odmor malo prije ponoć i; tako je imao priliku popuš iti cigaretu i pojesti sendvič od banane, maslaca od kikirikija i meda. Chris je povukao posljednji dim cigarete i frknuo opuš ak u zrak, gledajuć i ga kako stvara slabo vidljiv, ž uti luk. Ustao je s malene klupe na kojoj je sjedio, savio praznu plastič nu vreć icu od sendvič a i zaputio se natrag prema zgradi mrtvozornika. Hladna ga je ruka uhvatila za lijevo rame. - Hej, Chrise! - Isuse Kriste! - Chris je poskoč io i okrenuo se prema č ovjeku koji je stajao iza njega, a srce mu se popelo u grlo. - Jesi li poludio? Dobro si me prestrašio.

Mark Culhane se nasmiješio Chrisu, pokazujući svoje žute zube. - Da sam imao piš tolj, sad bi mogao biti mrtav. Kako se mož eš tako prikradati ljudima? - pitao je Chris, stavivš i ruku na prsa ne bi li smirio svoje srce. - Ja sam detektiv, volim se prikradati ljudima - rekao je Culhane i opet se nasmiješ io. -Osim toga, zaš to bi, jebi ga, ti nosio piš tolj? Svi s kojima imaš posla već su mrtvi. - Svi nose oruž je u današ nje vrijeme, ovo je Los Angeles, sjeć aš se? U svakom slučaju, nisam te vidio dosta vremena, kojeg vraga želiš? Chris je ranih tridesetih godina, ima nekoliko kilograma previš e i tamnosmeđu kosu koju š iš a posve kratko. Ima neobič ne smeđe oč i, gotovo mačje, crvenkastu put i istaknut nos. - O, Chrise, to nije način da se pozdravi stari prijatelj. Chris nije odgovorio. Samo je uzdigao obrve i č ekao da Culhane kaže što želi. - Trebao bih provjeriti nove ulaske u proteklih nekoliko dana - na koncu će Culhane. - Kad kažeš ulaske, misliš na tijela? - Na što bih drugo mislio, pametnjakoviću? - Zašto jednostavno ne podneseš zahtjev, ti si policajac, nisi li? - Riječ je o prijateljici, ne mora biti službeno. - Prijateljici? - U Chrisovu se glasu osjećala sumnjičavost. - Zar uč iš za policajca? Sto je sa svim tim prokletim pitanjima? Samo mi pokaži tijela, može? - A kad bih ti rekao da to ne mogu uč initi jer je protivno propisima? Culhane je desnom rukom obavio Chrisov vrat i privukao ga bliž e. - Pa, to bi me sigurno razbjesnilo, a ne vjerujem da bi ti to želio, je li? Tišina. Culhane je pojačao stisak. - Dobro... dobro, ionako se vrać am unutra - rekao je Chris i podigao obje ruke. - Tako treba - rekao je Culhane i pustio mu vrat. Zajedno su u tiš ini hodali do zgrade mrtvozornika. Jedna od prednosti posjeć ivanja Chrisa u ovo doba je ta da Culhane ne mora uć i na glavna vrata; u zgradi je sad mnogo mirnije, ne treba pokazivati značku, ne treba potpisivati papire - manje sumnje.

Stigli su do ulaza za osoblje na juž noj strani zgrade i Chris je utipkao š ifru od š est brojeva. Debela su se metalna vrata otvorila. Cekaj tu, odmah ć u se vratiti - rekao je i brzo nestao u zgradi, ostavivš i Culhanea da stoji vani. Chris se pojavio za manje od minute i donio standardni bijeli kombinezon kakav nose svi koji ondje rade. - Odjeni ovo, trebalo bi ti odgovarati. To je najveći što sam ga mogao naći. - Pokušavaš li biti duhovit? Posljednje š to je Chris ž elio bilo je da netko sazna da je u zgradu pustio stranca koji se nije prijavio na recepciji, č ak i ako je taj stranac policajac. Vodio je Culhanea pustim hodnikom u prizemlju, kroz masivna vrata na guranje i stubama do prvoga kata. Culhane je prolazio tim hodnicima č eš će no š to se ž elio sjeć ati. Još uvijek mu se okretao ž eludac. Culhane to nikad ne bi priznao, ali bilo mu je drago da nije sam. Stigli su do posljednje prostorije na kraju hodnika. Nakon svake obdukcije tijela se dovode u prostoriju s rashlađenim pregradcima, ili kako su je zvali svi u Uredu mrtvozornika, »veliku hladionicu«. Prostorija je uza zapadni zid imala dovoljno pregradaka za pohranjivanje viš e od pedeset tijela. Culhane i drugi detektivi iz Odjela za narkotike imali su vlastiti naziv za tu prostoriju - »sać e smrti«. Chris je zaključ ao vrata za sobom kako ih nitko ne bi prekinuo i prišao stolu na kojem se nalazio kompjutor. - Dobro, poč nimo s potragom... š to si ono rekao, muš ko ili ž ensko? - pitao je, ne gubeć i vrijeme. Sto se prije riješ i Culhanea, to bolje. Žensko. - Bijela, crna... ? - Bjelkinja, plavokosa, plave oči, vitka i veoma privlačna. Chris je Culhaneu dobacio suzdrž ljiv osmijeh. - Dobro, od kojeg datuma želiš da počnem potragu? - Pokušaj od prošlog petka. Chris je instinktivno pogledao na sat. - To bi bio... 1. lipnja, zar ne? - Da, tako je. - Dobro. - Chris je utipkao podatke i pritisnuo tipku ENTER. Trebalo je manje od pet sekundi da mu kompjutor odgovori. - Evo ga, imamo šesnaest podudaranja. Imaš li ime? - Da, Jenny Farnborough, ali siguran sam da se to ime neć e pojaviti na ekranu.

Chris je pogledom brzo preletio ekran. - Ne, imaš pravo, nije na popisu. - Ima li neidentificiranih ženskih tijela? Chris je ponovno pogledao popis. - Da, imamo četiri. - Pogledajmo ih. Nakon š to je nekoliko puta kliknuo miš em, dobio je ispis. - Dobro, idemo pogledati - rekao je Chris i zaputio se prema pregradcima. Zaustavili su se ispred vrataš ca s oznakom C11, prvima na njegovu popisu. Trebalo im je malo viš e od pet minuta da pogledaju č etiri neidentificirana tijela. Jenny Farnborough nije bila jedna od njih. - Jesu li to sva tijela? Zelim reć i, postoji li u zgradi još jedna prostorija za hlađenje? -upita Culhane. - Da, još je jedna u podrumu, ali ja nemam pristup onamo odgovori Chris. - Kako to misliš, zašto ne? - To je zatvoreno područje. - Zašto u Uredu mrtvozornika postoji zatvoreno područje? Chrisu je bilo drago da mož e ponuditi objaš njenje o neč emu š to detektiv Los Angelesa ne zna. - Određeni sluč ajevi još uvijek mogu biti previš e opasni; radijacija, ž rtve trovanja, visok rizik kontaminacije; takvi sluč ajevi. U tim okolnostima obdukciju obavlja glavni medicinski istražitelj u području u koje je zabranjen pristup. - Znaš li je li trenutno dolje neko tijelo? - Doktor Winston je do veoma kasno sinoć obavljao obdukciju ondje dolje. Tijelo nije stiglo u ovu prostoriju, pa sam prilič no siguran da je još uvijek ondje dolje. - Ali tijelo mora doći u saće, zar ne? - Saće? - Chris se namrštio. - U ovu prostoriju... u hladnjak. - U Culhaneovu se glasu osjeć ala razdraženost. - Ne, ta prostorija ima vlastite pregratke. Tijelo mož e veoma dugo ostati ondje dolje. -Chrisov je odgovor pojač ao detektivovu razdraženost. - Jesi li siguran da me ne možeš uvesti u tu prostoriju? - Nema š anse; samo doktor Winston ima ključ i cijelo ga vrijeme drži uza se. - Može li se to nekako zaobići?

- Zapravo ne mož e. Vrata imaju alarm, a na zidu je kamera. Ako nisi pozvan, nećeš ući. - Koliko se tijela nalazi dolje? - Samo jedno, koliko mi je poznato. - Imaš li fotografiju tijela ili bilo što u kompjutoru? - Ne, doktor Winston sve š to je povezano sa sluč ajevima na kojima se radi u zatvorenom područ ju drž i ondje dolje. Cak se ne ubacuju u glavnu bazu podataka prije nego to odobri š ef osobno. U svakom sluč aju, č ak i kad bih imao fotogra iju tijela, ne vjerujem da bi ti to pomoglo. - Zašto? - Pa, prič a se da je tijelo neprepoznatljivo, neš to o tome da nema lica. - Što? Stvarno? - Tako sam čuo. - Bez glave? - Nisam siguran, samo sam č uo da tijelo nema lica. Mož da ga je raznio hitac iz sač marice. Bilo je takvih sluč ajeva - reč e Chris i odmahne glavom. Mark Culhane je trenutak razmiš ljao o situaciji s kojom se suoč io. Zaključ io je da su izgledi da je jedino tijelo u zatvorenom područ ju upravo tijelo Jenny Farnborough veoma maleni. Nije smatrao potrebnim dalje se time baviti. - Hvala, Chrise. Uč ini mi uslugu, mož e? Pripazi hoć e li se pojaviti tijelo koje odgovara opisu š to sam ti ga dao. Ako se neš to pojavi, zovni me, važno je. - Culhane je pružio Chrisu svoju posjetnicu. Chris je trenutak promatrao posjetnicu. - Svakako, sve za LAPD. - Bolje da pođem. Imaš li š to protiv ako iziđem kroz ista vrata na koja smo ušli? - Nemam. Morat ć u poć i s tobom jer se vrata otvaraju uz pomoć šifre. Iziš li su iz prostorije s hladnjacima i bez riječ i hodali natrag. Kad su stigli do vrata, Culhane je pruž io kombinezon Chrisu, a on je utipkao šifru. Culhaneu je laknulo kad je opet ugledao vanjski svijet. Dok je sjedio u svojem automobilu, Culhane je pripalio cigaretu. U Los Angelesu postoje još dva ureda mrtvozornika, jedan u Santa Clariti i jedan u West Lancasteru, ali nije bio siguran isplati li se poć i onamo. Popuš io je cigaretu i zaključ io da je uč inio sve š to je mogao

kako bi naš ao tu curu, Jenny Farnborough; ionako je ona samo još jedna kurva. Ujutro ć e nazvati Jeromea i reć i mu to. Sad ima važ nijeg posla.

18 West Sunset Boulevard je jedna od najpoznatijih ulica u Los Angelesu, ali njezin najslavniji dio su neš to viš e od dva kilometra između Hollywooda i Beverly Hü lsa, nazvana »The Sunset Strip«. Strip obuhvać a niz vrhunskih rock-klubova, restorana, butika i holivudskih noć nih klubova. Još od poč etka sedamdesetih poznat je kao »mjesto gdje treba biti viđen«. Svake več eri Strip postaje ž ivopisna slika dreč avih neonskih reklama, a promet se gotovo zaustavlja dok se golem broj automobila kreć e bulevarom pretrpanim ljudima. Od slavnih osoba do onih koji to ž ele postati, od turista i znatiž eljnika do ljigavih trgovaca seksom, Sunset Strip je de initivno mjesto gdje treba biti ako netko traži akciju u Gradu Anđela. - Podsjeti me još jednom koga smo doš li potraž iti ovamo? - Garcia je pitao dok je Hunter parkirao svoj automobil u Aveniji Hilldale, odmah iza ugla do Stripa. - Niš tariju poznatog kao JJ - odgovorio je Hunter kad je iziš ao iz automobila i uzeo jaknu sa stražnjeg sjedala. Juan Jimenez, bolje poznat kao JJ, bijedan je, sitan svodnik koji svoj posao obavlja oko Sunset Boulevarda. Iskoriš tava svoje djevojke, svih pet. Njegov je trik u tome da ih drž i ovisnima o nekoj vrsti droge »Aklase«. JJ je nasilan č ovjek i s vremena na vrijeme neka od njegovih djevojaka pojavila bi se u bolnici s posjekotinama i modricama, katkad č ak i slomljenim kostima. »Spotaknula sam se i pala«, uvijek je glasilo nesigurno objašnjenje. JJ je nekoliko puta uhić en, ali niti jedna od njegovih djevojaka nikad nije imala hrabrosti optuž iti ga. Njegovo je najmoć nije oruž je strah. »Prevari me i razrezat ću te.« - On nam može pomoći? - upita Garcia. - Poznaje ove ulice i djevojke koje ovdje rade bolje od ikoga. Ako je naš a ž rtva bila profesionalka, on bi nam to zacijelo mogao reć i. Međutim, možda ćemo morati primijeniti malo »uvjeravanja«. Hodali su Sunset Stripom kroz beskonač nu guž vu š to su je č inili ljudi koji su pokušavali ući u već krcate barove i klubove.

- Dakle, kamo idemo? - pitao je Garcia, osvrč uć i se naokolo poput djeteta na igralištu. - Onamo - Hunter je pokazao ž ivopisni natpis iznad broja 9015 West Sunset Boulevarda. Rainbow Bar & Grill je još od sedamdesetih okupljališ te rockglazbenika i nije se mnogo promijenilo. Zlatne ploč e, gitare, fotogra ije i autogrami različ itih bendova i solista ukraš avaju zidove. Rock-glazba treš ti iz zvuč nika, a mješ avina dugokosih tipova i oskudno odjevenih blajhanih plavuš a okruž ivala je š ank i zauzimala stolove unutra i vani. - Je li taj JJ lik zaljubljenik u rock? - upita Garcia. - Itekako. - Mislio sam da je s Kube ili tako nešto. - Portoriko. - Nisu li svi oni zaljubljenici u salsu ili meringue ili neš to tomu slično? - Ne JJ. Garcia se osvrnuo naokolo, a premda se uopć e nisu uklapali, nitko ih nije ni pogledao. -Vidiš li ga? Hunter je pogledom brzo preletio šank i stolove. - Još ne, ali ovamo najradije zalazi, pojavit ć e se. Uzet ć emo pić e i č ekati. - Hunter je naručio sok od naranče, a Garcia je uzeo dijetalnu kolu. - Ovdje se zapravo mož e pojesti izvrstan odrezak, ako ogladniš rekao je Hunter i podigao čašu, kao da nazdravlja. - Jesi li često bio ovdje? - pitao je Garcia s prezirnim izrazom lica. - Nekoliko puta. - Opa, Hideout Bar u Santa Monici, Rainbow na Sunset Stripu. Voliš se zabavljati, je li? Hunter nije odgovorio, već se usredotoč io na ulaz U bar. Nije vidio JJ-a gotovo pet godina, ali visokog, Veoma vitkog, tamnoputog Portorikanca bilo je lako prepoznati jer je imao sitne crne oči, zapanjujuće velike uši i iskrivljene zube. Visoka plavokosa ž ena u izrazito tijesnim kož nim hlač ama i odrezanom topić u na kojem je pisalo»Rock Bitch« priš la je š anku i smjestila se s Hunterove desne strane.Naruč ila je »Sporu ugodnu š evu uza zid« i Senzualno se nasmiješ ila Hunteru. Hunter joj je uzvratio smiješak, a njegov se pogled na trenutak spustio do njezina dekoltea. - Sviđaju ti se? - pitala je slatkim glasom.

- Ovaj... što to? - Hunter je pokušao glumiti budalu. Pogledala je svoje dojke koje kao da ć e svakog trenutka izletjeti iz topića. - Moje sise, smotani... vidjela sam te kako ih gledaš. - Uhvaćen si - rekao je Garcia i vedro se nasmijao. Nema smisla sad se činiti posramljenim, pomislio je Hunter. Izgledaju... veoma lijepo. Barmen je donio njezin koktel, a ona je, netremice gledajuć i Huntera u oč i, crvenim usnama obavila dvostruku slamku i polako počela piti. - Je li to dobro? - upita Hunter. - Spora š eva je uvijek dobra - rekla je, još malo popila i primaknula mu se. - Mož da bih ti jednom mogla pokazati - š apnula mu je u uho dok je rukom prelazila po njegovoj desnoj nadlaktici. Sve se dogodilo previš e brzo. JJ je jedva uš ao u Rainbow kad je njegov pogled susreo Hunterov, te je smjesta ponovno iziš ao; trč ao je kao vođa navale koji je ž elio postić i zgoditak kojim se osvaja Super Bowl. Hunter je naglo krenuo u akciju. Nije imao vremena upozoriti svojeg partnera koji je svu svoju pozornost posvetio novim dojkama visoke plavuš e. Hunter je u trenu bio vani i jurio za JJ-om niz Sunset Strip. Hunter je bio brz unatoč svojem krupnijem, miš ić avom tijelu, ali JJ je bio mrš aviji, lakš i, a kretao se poput mač ke. Hunter je odluč io najprije pokušati s prijateljskim pristupom. - JJ, samo želim razgovarati s tobom, uspori, dovraga. JJ se nije obazirao na Hunterov poziv, već je u gotovo samoubilač kom potezu preš ao Boulevard, ne pazeć i na promet, zaputivš i se prema piceriji Frankie & Johnnie's NY Pizza. Hunter ga je slijedio, ali njegovo je trč anje usporila guž va na ulici i neprestano zaobilaž enje ljudi. Dvaput je morao hitro i nespretno izvesti č udan ples kako bi izbjegao sudaranje s nekim ili nečim. Dva bloka zgrada dalje od Rainbowa, kreč uć i se još brž e, JJ je skrenuo lijevo ispred slavne jarkocrvene zgrade Whisky A Go Go. Hunter mu je disao za vratom, ali je ponovno morao krivudati oko ljudi, a još se i spotaknuo o neravninu na ploč niku. Osjetio je kako mu se lijeva noga iskrenula u glež nju, a potom oš tar bol koji je prostrujao cijelom njegovom nogom. Njegovo je trč anje preraslo u nespretno poskakivanje.

- Sranje! - viknuo je kad je vidio kako JJ nestaje u daljini. Hunter je odjednom krajič kom oka vidio kako je netko projurio kraj njega nevjerojatnom brzinom. Garcia se kretao poput olimpijskog š ampiona. Nakon samo nekoliko koraka ostavio je Huntera iza sebe i brzo sustizao JJ-a koji je skrenuo desno, u malenu ulič icu kraj velika skladišta. Hunter je šepao za njima. Garciji nije dugo trebalo da se približ i visokom Portorikancu. Ispružio je ruku i uhvatio ga za ovratnik jakne. - Dobro, dobro, odustajem - rekao je JJ, usporio i podigao obje ruke, ali bilo je prekasno. Garcia ga je naglo okrenuo i gurnuo ga u zid, iskrenuvši mu desnu ruku na leđima. JJ je vrisnuo od bola. - Bjež ati od naoruž anih policajaca, jesi li oduvijek tako glup ili je to novi poremećaj? -pitao je Garcia, hvatajući dah. - Pusti me, čovječe, ništa nisam učinio. Hunteru je trebalo trideset sekundi da stigne do njih. - Jesi li dobro? - pitao je Garcia, i dalje držeći JJ-ovu ruku. - Dobro sam. Uganuo sam gležanj ondje. - Pusti mi ruku. - Umukni, dovraga. - Garcia je još jednom tresnuo JJ-ovim tijelom po zidu. Hunter se okrenuo JJ-u. - Sto si, dovraga, radio? Kakvo je ovo sranje od bježanja? - Navika, prijane. O č emu je riječ ? Pusti me, č ovječ e! - Izvio je svoje tijelo, nastojeći se osloboditi čvrstog Garcijina stiska. Hunter je kimnuo Garciji, a on je pustio JJ-ovu ruku. - Ne smiješ to raditi, č ovječ e, ja sam sad legalni stanovnik ovoga grada - rekao je JJ, lijevom rukom masirajuć i desno zapeš će i odmaknuvši se od zida. - Zar ti mi izgledamo kao ljudi iz imigracije? Dovraga, doista si onako glup kako izgledaš - prasne Garcia. - Legalni stanovnik? Ti si svodnik, JJ, a kad sam zadnji put provjerio, prostitucija je još uvijek bila ilegalna u drž avi Kaliforniji. Mož emo te odmah sad odvesti ravno u zatvor - reč e Hunter i gurne JJa natrag do zida. - Dosta je lupanja o zid, prijane - bunio se. - Ako moj glež anj otekne, to ć e se dogoditi i s tvojim licem - zaprijetio je Hunter. - Nisam ja kriv, prijane. - Jasno da si ti kriv, PRIJANE. Ne bih uganuo gležanj da te nisam morao loviti kao jebenog zeca.

- Zašto si me lovio, čovječe? Ništa nisam učinio. - Tako je. Samo ti želimo postaviti nekoliko pitanja. - Zašto to odmah niste rekli? Hunter mu je dobacio opaki pogled, a potom je iz dž epa izvadio kompjutorsku fotografiju. - Moramo Otkriti tko je ova žena, je li profesionalka ili nije. JJ je nekoliko sekundi zurio u fotogra iju. - Da, imam je kod kuć e u videoigri - rekao je, smijuljeći se. Garcia ga je tresnuo po straž njem dijelu glave. - Zeliš se praviti pametan? Stvarno mi postaješ antipatič an. - Hej, č ovječ e, ovo je policijska brutalnost. Mogu Vas tužiti, znate? Ovoga ga je puta po glavi tresnuo Hunter. - Zar ti se ovo č ini kao vrijeme za igru? Pogledaj sliku, znaš li tko je ona? - Hunterov je glas djelovao prijeteće. JJ je ponovno pogledao sliku, ovoga se puta viš e koncentrirajuć i. Mož da... ne mogu biti siguran - rekao je nakon nekoliko sekundi. Pokuš aj. - Zar bi ona trebala biti kurva? - To je moguć nost, JJ. Ne bismo tebe pitali da je odvjetnica, zar ne? - O, jako duhovito. - JJ uzme sliku iz Hunterove ruke. - Previš e je zgodna da bi radila na ulici, premda su i moje cure lijepe. - A-ha - Hunter je tri puta kucnuo prstom po slici kako bi se JJ opet usredotoč io na nju. - Ako je profesionalka, igra za velike momke, prva klasa. - Kako bismo to mogli saznati? - upita Garcia. - Ovako lijepa djevojka mogla bi ovdje raditi samo za jednog tipa, D-Kinga. - Elvis se vratio iz mrtvih kako bi postao svodnik? - pitao je Garcia, suzivši oči. - Ne taj King, D-King, prijane. - D-King? Kakvo je to ime? - Garcia se namrštio. - Vrsta imena s kojim se ne želiš zajebavati. - Poznati svodnik i diler - reč e Hunter. - Prič a se da također trguje oruž jem, ali veoma je oprezan. Sve se odvija u strogoj tajnosti. Zato nisi č uo za njega. Sve kontrolira izdaleka, osim svojih djevojaka, jer s njima voli raditi osobno. - Gdje ga možemo naći? - upita Garcia. - Neć ete ga nać i na ulici, njegovi su poslovi na viš em nivou. - JJ je počešao maleni ožiljak iznad lijevog oka. - Što je u tome za mene?

- Moć i ć eš zadrž ati sve svoje ruž ne zube i neć eš okrvaviti tu jeftinu odjeć u. Meni se to č ini sasvim prihvatljivim - reč e Garcia i još jednom gurne JJ-a uza zid. - Tko je ovaj tip, dovraga? - JJ je pitao Huntera i odmaknuo se od Garcije. - Ja sam tip s kojim se ti ne ž eliš zajebavati - reč e Garcia i ponovno mu priđe bliž e. - On je moj novi partner, JJ, a mislim da mu nisi baš simpatič an. Posljednji tip koji mu se zamjerio još uvijek ne mož e jesti niš ta guš će od jogurta. - Zar ga ne mož eš drž ati na uzici? Jasno da mogu. Uzica je u automobilu. Idem po nju. Vas dvojica mož ete ostati sami desetak minuta, zar ne? - Cekaj, č ekaj. Dobro, č ovječ e. Nema potrebe da me ostavljaš samog s ovim č udoviš tem od policajca. Petkom i subotom uveč er D-King voli ić i u klub Vanguard u Hollywoodu. Nać i ć ete ga u VIP područ iju. - A več eras, upravo sada, gdje ga mogu nać i? - Kako bih to, dovraga, ja mogao znati, prijane? Cinim ti uslugu, č ovječ e, klub Vanguard petkom i subotom uveč er, to je sve š to znam. - Bolje ti je da nas ne zajebavaš , JJ. - Garcijin je ton bio prijeteć i. - Zaš to bih to uč inio, jebi ga? Ako vas dvojicu viš e nikad ne vidim, i to bi bilo prerano. Hunter je spustio ruku na JJ-ovo lijevo rame i stisnuo ga. JJ se ponovno iskrivio od bola. -Doista se nadam da nas ne šalješ u lov na sjene, PRIJANE. JJ se uzalud pokuš avao osloboditi Hunterova stiska. - Govorim vam istinu, čovječe. Stvarno. Hunter je pustio JJ-a koji je poč eo objema rukama Otresati praš inu s jakne. - Pogledaj š to ste uč inili od mojeg odijela, č ovječ e, ove stvari nisu jeftine, znaš. Garcia je pogledao koliko sitniš a ima u dž epu. - Evo. - Ispruž io je ruku prema JJ-u. - Dolar i devedeset pet. Pođi si kupiti novo. - On mora s nekim razgovarati, s nekim tko ć e ga nauč iti kako ć e kontrolirati bijes, ili tako neš to. Zar vi U policiji nemate psihijatre? - Nitko od njih nije dovoljno dobar da bi njega izliječio - nasmijao se Hunter. JJ je progunđao neš to na š panjolskom i udaljio se od oba detektiva. Garcia je vratio novac u dž ep i Cekao da se JJ dovoljno udalji. - š to misliš? - Mislim da si prilič no dobar u ulozi loš eg, gnjevnog policajca. Kakav preobražaj! Čak sam ti i ja povjerovao. - Posljednji tip koji mi se zamjerio još uvijek ne mož e jesti niš ta gušće od jogurta? - upita Garcia i uzdigne obrve.

- Pa, želio sam da bude uvjerljivo - nasmiješio se Hunter. - Dakle, š to je sljedeć e? - Cini se da u petak idemo u klub - reč e Hunter i posegne za ključevima svojeg automobila.

19 Hunter je č etiri puta pritisnuo papuč icu gasa, gurnuo ključ u bravu i okrenuo ga. Motor je stvorio zvuk slič an kaš lju, a potom se zač uo nekakav zveket, svjetla na kontrolnoj ploč i su zatreperila, ali automobil se nije upalio. Hunter je vratio ključ u prvobitni polož aj, još nekoliko puta pritisnuo papuč icu gasa i pokuš ao ponovno. Ovoga je puta drž ao ključ okrenut oko dvanaest sekundi i lagano pritiskao papučicu. Motor je ponovno zakašljao i ispustio neki čudan zvuk. - Zacijelo se š ališ - rekao je Garcia, zureć i u slabaš no treperenje lampica na kontrolnoj ploči. - Smiri se, u redu je. Ovaj je motor samo malo temperamentan odgovorio je Hunter, izbjegavajući Garcijin pogled. - Kad kaž eš temperamentan, misliš star, toč no? U svakom sluč aju, problem nije tvoj motor. Meni to zvuči kao prazan akumulator. - Vjeruj mi, poznajem ovaj automobil, bit ć e dobro. - Hunter je još jednom pokuš ao, ali motor ovoga puta nije ispustio nikakav zvuk. Lampice na kontrolnoj ploči samo su jednom zatreptale i tada... - Hmm! Mislim da bi trebao pozvati svoju službu za pomoć na cesti. - Nemam je. - Sto? Molim te, reci mi da se š ališ - rekao je Garcia i nagnuo se na suvozačka vrata. - Ne, ne šalim se. - Jesi li lud? Imaš automobil koji je... Koliko je star ovaj automobil? Hunter se namrš tio dok se nastojao sjetiti godine proizvodnje. Star je oko četrnaest godina. - Imaš č etrnaest godina star automobil, a nemaš plan za pomoć na cesti? Ili si veoma optimistič an ili si mehanič ar, a ja na tvojim rukama ne vidim nikakve mrlje. - Kaž em ti, poznajem ovaj automobil. Samo mu moramo dati malo vremena i motor će se upaliti, uvijek je tako. Dakle, kava ili pivo? - Molim? - Pa, moramo utroš iti malo vremena... dvadesetak minuta, ili tako neš to. Mož emo samo ovdje sjediti i razgovarati, ali buduć i da smo na Sunset Stripu, mož emo neš to popiti dok č ekamo. Dakle, š to bi radije

popio, kavu ili pivo? Garcia je s nevjericom pogledao Huntera. - Ne shvać am kako bi čekanje moglo napuniti tvoj akumulator, ali kava mi sasvim odgovara. - Znači, pivo - rekao je Hunter, otvorio vrata i izišao iz automobila. - Hoć emo li se vratiti u Rainbow? Mož da bi mogao nastaviti onaj veoma zanimljiv razgovor s plavokosom »Rock Bitch« - izazivao ga je Garcia. - U redu je, imam njezin telefonski broj - našalio se Hunter. Naš li su maleni, tihi bar u Ulici Hammond. Bilo je malo iza jedan ujutro i većina se ljudi spremala otić i kuć i. Hunter je naruč io dva piva i vreć icu leda za svoj glež anj, a potom su sjeli za stol u straž njem dijelu prostorije. V

- Kako stopalo? - pitao je Garcia kad su sjeli. - Dobro. Samo sam malo iskrivio glež anj - rekao je nakon brzog pregleda. - Led neće dati da otekne. - Stavio je vrećicu leda na gležanj i podigao nogu na praznu stolicu sa svoje lijeve strane. - Nekoliko dana neću moći trčati, ali to je sve. Garcia kimne. - Nikad nisam vidio nekoga da trč i kao ti; jesi li bio na Olimpijadi ili tako neš to? Garcia se nasmiješ io, pokazujuć i blješ tavo bijele i savrš eno pravilne zube. - Nekoć sam bio u sveuč iliš noj atletič arskoj ekipi. - Čini se da si bio veoma dobar u tome. - Osvojio sam nekoliko medalja. - Garcia je zvuč ao viš e posramljeno nego ponosno. -Sto je s tobom? Lako bi ga sustigao da nisi iskrivio nogu. Čovjek je upola lakši od tebe. - Nisam brz kao ti, to ti odmah mogu reć i - odgovorio je Hunter i nakrivio glavu. - Mož da ć emo jednoga dana saznati - rekao je Garcia i izazivač ki se nasmiješio. Od strane š anka zač uo se glasan tresak i privukao njihovu pozornost. Netko je kliznuo s barskog stolca, razbio bocu piva i tresnuo na pod. - Vrijeme je da pođeš kuć i, Joe - rekla je niska konobarica smeđe kose i pomogla čovjeku da ustane. - Neš to me muč i u ovom sluč aju - rekao je Garcia dok je pogledom pratio Joea koji je izlazio iz bara.

- Mene sve muč i u ovom sluč aju, ali da č ujemo š to muč i tebe odgovorio je Hunter i popio još jedan gutljaj piva. - Kako je moguć e da ubojica, u današ nje doba, za sobom ne ostavi baš nikakav trag? Jasno mi je da ubojica na raspolaganju ima mnogo vremena da oč isti mjesto prije nego ode, ali mi imamo svjetla i kemijska sredstva, različ ite naprave koje mogu otkriti trunak praš ine na podu. Imamo DNK testiranja; mož emo nekoga osuditi na temelju njegove sline. Dovraga, ako je ubojica prdnuo u toj kuć i, forenzič ari bi vjerojatno imali nekakvu napravu koja bi to otkrila. Kako je moguć e da su mjesta zločina tako čista? - Jednostavno, ubojica nikad ne obrađuje ž rtvu na mjestu gdje je ž rtva pronađena. Garcia lagano kimne, prihvać ajuć i Hunterovu teoriju. - Na primjer, naš a ž rtva. Nije joj oderao kož u u onoj staroj drvenoj kuć i. Ubojica sigurno ima veoma sigurno mjesto, mjesto gdje osjeć a da mu ne prijeti nikakva opasnost, gdje mož e satima obrađivati svoje ž rtve jer zna da ga nitko neć e prekinuti. Znač i, sve ono š to je neuredno, krv, buka, vlakna, sve ostaje negdje drugdje. Ubojica tada prebacuje svoju ž rtvu do mjesta gdje ž eli da bude pronađena, obič no do nekog zabač enog mjesta gdje su veoma slabi izgledi da ć e ga netko vidjeti. Ubojica samo mora odjenuti nekakav kombinezon koji ne ispušta vlakna. - Nešto plastično? - Ili gumeno odijelo, ronilač ko odijelo, tako neš to. Neš to š to je ubojica sam mogao napraviti kod kuć e, zapravo, neš to č emu je nemoguće ući u trag. - Što je s prijevozom žrtve? - Vjerojatno kombi, neš to obič no, neš to š to ne bi pobudilo nikakvu sumnju, ali dovoljno veliko da u straž njem dijelu mož e prevoziti tijelo ili dva. V

- Kladim se da je i unutraš njost kombija posve prekrivena plastičnom ceradom ili nečim što ubojica lako može izvaditi i spaliti, te tako ne bi ostali nikakvi tragovi u slučaju da se kombi ikad pronađe. Hunter je kimnuo i popio još jedan gutljaj. Obojica su š utjela, a Hunter se počeo poigravati ključevima automobila. - Jesi li ikad razmiš ljao o kupovini novijeg automobila? - oprezno

upita Garcia. - Znaš , zvuč iš baš kao i Scott. Sviđa mi se taj automobil, to je klasika. - Klasični komad smeća, možda. - To je pravi starinski, sveamerič ki automobil. Nije poput ovih japanskih i europskih osjetljivih stvarčica. - Japanski automobili će voziti zauvijek, imaju čudesne motore. - Da, sad stvarno zvučiš poput Scotta; on je vozio toyotu. - Inteligentan čovjek. Garcia je zubima stisnuo donju usnu. Nije bio siguran kako ć e Hunter reagirati na njegovo sljedeć e pitanje, ali ga je ipak odluč io postaviti. - Što se dogodilo Scottu? Nikad mi nitko nije rekao - nastojao je zvučati ležerno. Hunter je vratio pivo na stol i pogledao svojega partnera. Znao je da ć e to pitanje prije ili kasnije biti postavljeno. - Zeliš li još jedno pivo? - upita. Garcia pogleda svoju napola punu bocu. Bilo je Rč ito da Hunter pokuš ava izbjeć i odgovor na to pitanje. Odluč io je da neć e navaljivati. - Ne, ja zapravo nisam ljubitelj piva, više volim viski. Hunter iznenađeno uzdigne obrve. - Stvarno? - Da, dobar viski moja je slabost. - Dobro, to je pravo. - Hunter kratko kimne Garciji. - Misliš li da ovdje imaju kvalitetan viski? Garcia je shvatio da se Hunter kani vratiti do š anka. - Vjerojatno nemaju, ali hej, ne želim sad početi s viskijem, ne u ovo doba - rekao je i brzo pogledao na sat. - Ovo mi je pivo sasvim dovoljno. Zelio sam kavu, sjećaš se. Hunter se kratko osmjehnuo Garciji i dokrajč io svoje pivo. Nesreća na moru. - Što? - Scott i njegova ž ena poginuli su na svojoj brodici, odmah nakon š to je Mike Farloe osuđen. - Hunterova je izjava iznenadila Garciju. Nije bio siguran treba li neš to reć i ili ne, pa je zato samo popio još gutljaj piva. - Obojici nam je slijedio odmor - nastavio je Hunter. - Predugo smo radili na sluč aju. Posve je zaokupio naš e ž ivote i poč eli smo doslovce gubiti razum. Pritisak je djelovao na sve. Utjecao je na naš e logič ne misaone procese. Sumnjali smo u svoje sposobnosti i brzo nas je

obuzimala depresija. Kad je Mike priznao umorstva, naređeno nam je da pođemo na odmor. Radi naš eg vlastitog mentalnog zdravlja. Hunter se poigravao praznom bocom piva, skidajući etiketu. - Mislim da ć u sad ipak popiti onaj viski, ž eliš li i ti? - rekao je Garcia i glavom pokazao prema šanku. - Svakako, zašto ne, ako ga imaju. V

Garcia se nekoliko minuta kasnije vratio s dva viskija. - Najbolje š to imaju je Arranstar osam godina, a cijene su ovdje smiješ ne. Spustio je čašu ispred Huntera i sjeo. - Hvala... za dobro zdravlje - reč e Hunter i podigne č aš u. Popio je maleni gutljaj smeć kaste tekuć ine i pustio da mu se snaž an okus proširi cijelom usnom šupljinom. -Mnogo bolje od piva, rekao bih. Garcia se složio uz osmijeh. - Ja ž ivim sam, oduvijek je tako, ali Scott je imao ž enu... Amandu. Bili su u braku samo tri i pol godine, » Hunter je netremice zurio u čašu. Garcia je vidio da ovo nije lako za Huntera. - Sluč aj je veoma loš e djelovao na njihov brak. Katkad se danima ne bi uopć e vrać ao kuć i. Amandi je bilo teš ko. Poč eli su se naveliko prepirati. Scott je postao opsjednut sluč ajem, jednako kao i ja - reč e Hunter i popije još malo viskija. - Bili smo sigurni da mora postojati nekakva veza, neš to š to bi povezalo sve ž rtve. Cekali smo da ubojica pogriješ i. Prije ili kasnije svi pogriješ e, nitko ne mož e biti tako temeljit. - Jeste li surađivali s FBI-em? - Da, dobili smo slobodan pristup njihovoj bazi podataka i knjiž nici. Proveli smo dane... tjedne, traž eć i neš to š to bi nam moglo pomoć i. - Hunter je nekoliko sekundi š utio. - Uvijek postoji neš to. Nije važ no koliko je netko zao ili lud, uvijek postoji razlog za umorstvo. Najč eš će je posve nelogič an, ali je ipak razlog. Izluđivalo nas je sve to; provjeravali smo krajnje apsurdne mogućnosti. - Kao na primjer? - znatiželjno upita Garcia. - O, provjeravali smo jesu li svi imali iste dječ je bolesti, jesu li odlazili na odmor na ista mjesta, pate li od alergija; bilo što, i tada... - I tada vam se osmjehnula sreća. - I tada nam se osmjehnula sreć a; uhitili smo Mikea Farloea. Za

Scotta je to bio pravi blagoslov. - Mogu shvatiti zašto. - Siguran sam da bi ga Amanda ostavila i Scott bi završ io u ludnici da je slučaj potrajao još nekoliko mjeseci. - Dakle, što se dogodilo nakon uhićenja? - Naređeno nam je da pođemo na odmor, premda nas nije trebalo nagovarati - reče Hunter i osmjehne se. - Kladim se da nije. - Scottova velika strast bila je ta njegova brodica. Godinama je š tedio da bi je mogao kupiti. - Još jedan gutljaj. - Morao je provesti neko vrijeme s Amandom, znaš , samo njih dvoje, kako bi pokuš ali srediti situaciju. Odmor uz jedrenje na moru zvuč ao je kao sjajna ideja. - Imao je jedrilicu? - Garcijino se zanimanje pojačalo. - Da, nešto kao... Catarina 30. Garcia se nasmijao. - Catalina 30, želiš reći. Hunter je pogledao Garciju. - Da, to je to, kako znaš? - Odrastao sam uz jedrilice. Moj je otac bio opsjednut njima. - Ha! Tko bi rekao? U svakom slučaju, došlo je do curenja goriva na brodu. Neš to ga je zapalilo i doš lo je do eksplozije. Umrli su na spavanju. - Curenje goriva? - Garcia je zvučao iznenađeno. - Tako je - rekao je Hunter, opazivš i Garcijin skeptič an pogled. Znam što misliš. Garcia uzdigne obrve. - Jedrilicama nije potrebno tako mnogo goriva. Zaš to bi? To su jedrilice, pokreć e ih vjetar. I moralo bi se raditi o velikom curenju da bi došlo do eksplozije. Garcia kimne. - Da, ni meni se to nije č inilo č istim, pa sam pokuš ao provesti vlastitu privatnu istragu. Ne vjerujem da bi netko onako temeljit kao Scott previdio bilo kakav moguć i problem na svojoj dragocjenoj imovini, bez obzira koliko sitan bio. Scott je bio veoma ponosan č ovjek. -Hunter je popio još malo viskija. - Nije curilo iz motora. Curilo je iz bačvi goriva. - Bačvi goriva? - Iz nekog razloga koji mi nikad neć e biti jasan, Scott je uzeo viš e goriva no što je bilo uobičajeno. Nekoliko bačvi.

- Je li planirao dulje putovanje? - Ne znam, i kao što sam rekao, nikad neću saznati. Garcia je djelovao zamiš ljeno dok je promatrao Huntera kako ostatak viskija ispija u tišini. -Je li Scott pušio? - Oboje su puš ili, ali ne vjerujem u to. Služ beni izvješ taj je pokuš ao svaliti krivnju na to. - Hunter odmahne glavom. - Ni sluč ajno nikad neć u povjerovati da je neka vrsta nesreć e s cigaretom izazvala eksploziju. Ne dok je Scott bio ondje. On ne bi tako pogriješio. Bez riječi su zurili jedan u drugoga. - Saznao sam za to tek dva tjedna nakon š to se dogodilo, kad sam se vratio na posao. Garcia je u svojem partneru osjeć ao istinsku bol. Znači, slučaj je zaključen. Hunter kimne. - Nisu vidjeli razloga za daljnju istragu. - Žao mi je. - Da sam izgubio partnera na poslu, onda bih mož da... - Hunter je zastao, kruž eć i prstom duž ruba svoje prazne č aš e. - Ali to mi se jednostavno č inilo pogreš nim; posve besmislena nesreć a i ja sam odjednom ostao bez dvoje veoma važnih ljudi u mojem životu. - Dvoje? Hunter je protrljao oč i, ne ž ureć i s odgovorom. - Amanda je bila moja jedina sestrič na. Ja sam ih upoznao. - Glas mu je bio tuž an. Bilo je oč ito da se Hunter bori sa svojim emocijama. Ovo je prvi put da prič a o onome š to se dogodilo, a zbog toga se na neki nač in bolje osjeć ao. Hunter je opazio da Garcia izgleda kao da ž eli neš to reć i. Mož da neš to č ime ć e ga pokuš ati utješ iti, ali je znao da u ovakvim situacijama riječ i ništa ne znače. Garcia se ugrizao za usnu i ništa nije rekao. Hunteru je trebalo još nekoliko sekundi da se pribere. - Bolje je da pođemo - na koncu je rekao i ustao. - Da, svakako. - Garcia je jednim gutljajem iskapio svoj viski. Vani je topao zrak djelovao nekako neugodno. - Mož da bismo jednostavno trebali pozvati policijsku pomoć rekao je Garcia kad su ponovno stigli do Hunterova automobila. - Nema potrebe. - Hunter je okrenuo ključ u bravi i motor se odmah upalio. - Neka sam proklet! - Rekao sam ti, sjajan automobil, samo malo temperamentan. - Na

Hunterovim je usnama lebdio ponosan smijeĹĄak kad je krenuo.

20 Hunterova je koš ulja bila natopljena znojem kad se u pet ujutro probudio iz još jednog jasnog i uznemirujućeg sna. Sjeo je na krevetu, teš ko diš uć i, č elo mu je bilo mokro od znoja, a cijelo mu je tijelo drhtalo. Kad ć e prestati sanjati te snove? Nakon Scottove smrti, postali su sastavni dio njegovih noć i. Znao je da sad viš e neć e moć i zaspati. Otiš ao je u kupaonicu i umio se ledenom vodom. Njegovo se disanje usporilo, ali su mu se ruke još uvijek tresle. Uznemirio ga je odraz š to ga je vidio u zrcalu. Podoč njaci su se č inili većima, a koža previše blijedom. Preš ao je u kuhinju i nekoliko minuta sjedio u mraku, smirujuć i svoju tjeskobu. Pogled mu je pao na kuhinjsku ploč u od pluta, pa je vidio papirić što ga je onamo stavio prije nekoliko dana - Isabella. Hunter je zaboravio na nju. Skinuo je papirić s ploč e i proč itao ga. Njegove su se usne razvukle u zadovoljan smiješ ak, a da on toga uopć e nije bio svjestan. Na sekundu je zaboravio sve o sluč aju Ubojice Kruci iksa i sjetio se kako mu je ona uspijevala izmamiti osmijeh. Sjeć ao se kako se morao boriti protiv poriva da uskoč i natrag u krevet s njom nakon njezina poziva. Hunter je uzeo svoj mobitel iz dž epa jakne, utipkao njezin broj i namjestio alarm da ga podsjeti u 12.30. Hunter je stigao u zgradu Odjela za pljač ke i umorstva u osam sati i ondje naš ao Garciju koji je već sjedio za svojim pisać im stolom. Jutro su proveli faksirajuć i fotogra ije u agencije za modele i glumce, te prikupljajuć i sve dostupne informacije o D-Kingu. Hunter je iz iskustva znao da nikoga ne treba ispitivati ako nisi spreman za to, osobito ako je taj netko samozvani gospodar zločina. - Da, izgleda da ć emo ovdje imati posla s jednim gadnim kujinim sinom - rekao je Garcia dok je držao upravo primljeni faks. - Znao sam to, ali što imaš? - Kao š to si ranije rekao, č ini se da naš tip trguje svim i svač im, drogom, oruž jem, prostitucijom, ukradenom robom... - Garcia je rukom napravio kretnju kojom je pokazao da popis ide dalje. -1 bio si

u pravu kad si rekao da je veoma vješt. Sudilo mu se nekoliko puta... - Dopusti da pogodim, svaki je put oslobođen. - Slobodan kao ptičica na grani. - To sam i očekivao. Odakle ti ta informacija? - Iz Ureda javnog tužitelja. - Samo su nam to poslali? - Hunter uzdigne obrve. - A-ha. - Opet im se obrati i pogledaj mogu li nam poslati cijeli dosje. Obič no obave jako dobar posao kad je riječ o prikupljanju informacija o ljudima koje žele zatvoriti. - Odmah ć u. - Garcia je po stolu poč eo traž iti broj Ureda javnog tužitelja. Znao je da ga je imao prije samo jedne minute. Hunter je osjetio vibriranje mobitela u dž epu prije nego je č uo zvuk alarma. »12.30 zovi Isabellu«. - Odmah ć u se vratiti, moram na brzinu obaviti osobni poziv. Iziš ao je u prazni hodnik i zatvorio vrata za sobom, ostavivš i Garciju da traž i telefonski broj javnog tuž itelja. Pronaš ao je Isabellin broj u imeniku, pritisnuo gumb za pozivanje i sluš ao kako telefon zvoni tri puta. - Halo! - Zdravo... Isabella? - Da, ovdje Isabella. - Zdravo, ovdje Robert Hunter. - Nije se sjeć ao je li joj rekao svoje ime ili nije. - Sreli smo se za vikend u Hideout baru. - Ovaj prošli vikend? - Zvučala je nesigurno. - Da, na koncu sam završio u tvojem stanu. Morao sam odjuriti u tri ujutro, sjeć aš se? Nasmijala se. - Da, sjeć am se tebe, č ovjek s rubljem na plišane medvjediće koji je mislio da sam prostitutka, zar ne? Hunter je iskrivio lice u grimasu kao da je dobio udarac u trbuh. Da, to sam ja. - Jesi li nazvao da bi se opet ispričao? - pitala je, napola se smijući. - Zapravo, nazvao sam kako bih te pitao ž eliš li da se opet nađemo, mož da na ruč ku... ili več eri. - Hunteru je bilo lakš e odmah prijeć i na stvar. - Pa, to je veliki skok. Od mišljenja da sam kurva i bijega usred noći do poziva na spoj. Iznenađujuć e. - Cini se da sam pun iznenađenja našalio se Hunter.

- Nije li tako? - Gledaj, ponio sam se poput kretena i ž ao mi je. Bio sam napola pijan, napola pospan, a ti si izgledala previš e dobro da bi bila stvarna. - Hunter se ugrizao za donju usnu, nadajući se da laskanje djeluje. - Je li to bio kompliment, ili mi govoriš da su kurve jedine privlačne žene s kojima ideš u krevet? - Neee. Uh, ovaj je razgovor krenuo u posve pogreš nom smjeru. Hunter ju je č uo kako se smije. - Kako bi bilo da posve izbriš emo onu prvu noć? Proš lo je nekoliko sekundi tiš ine. - Dobro - napokon je odgovorila. - Daj mi samo sekundu. -Hunter je č uo kako se okreć u stranice. Imam neš to dogovoreno, ali sutra bih mogla stić i na brzi ruč ak, ako se slaž eš . - Ruč ak sutra zvuč i sasvim u redu - lež erno je odgovorio Hunter. - U jedan, mož e? - Da, savrš eno. - Buduć i da se č ini da nemaš previš e vremena, mož da bismo se mogli nać i bliž e mjestu gdje radiš . Svakako. Radim na sveuč iliš tu. Voliš li talijansku hranu? - Da, talijansko je ukusno. - Valjda se mož e i tako reć i. - Nasmijala se. - U Aveniji Weyburn nalazi se izvrstan maleni talijanski restoran koji se zove Pancetta, samo blok zgrada udaljen od sveuč iliš ta. Kako bi bilo da se u jedan ondje nađemo? - Radujem se tomu. - Hunter je vratio mobitel u dž ep. - Talijansko je ukusno? - glasno je rekao i odmahnuo glavom. - Gdje mi je bila pamet, dovraga?

21 - Imaju dosje o D-Kingu i rekli su da ć e ga rado podijeliti s nama pod jednim uvjetom - rekao je Garcia kad se Hunter vratio u ured. - Koji je to uvjet? - Da mi učinimo isto. Moramo im reći sve što otkrijemo o njemu. - Pa, to zvuči sasvim lako. - To sam i ja mislio, pa sam im rekao da mož e. Danas poslijepodne s vratit ćemo onamo po dosje. - To je u redu. Hunter je osjetio kako je njegov mobitel opet poč eo vibrirati, a potom je zazvonio. - Halo, detektiv Hunter pri telefonu. - Zdravo, Roberte. - Hunterovo se grlo stegnulo i odmah je dvaput pucnuo prstima svojem partneru kako bi privukao njegovu pozornost. Garcia je točno znao tko je na drugoj strani linije. - Danas ću ti pružiti priliku da nešto promijeniš. - Slušam. - To ti vjerujem. Jesi li kockar, Roberte? - Ne, ako to ikako mogu izbjeći. - Hunter je zvučao smireno. - Pa, sigurno ćeš naći nekoga da ti pomogne. Možda tvoj novi partner. Hunter se namrštio. - Kako znaš da imam novog... Metalni je glas prekinuo Huntera. - Za oko četiri minute u Kinološkom klubu Okruga Jefferson počet će utrka hrtova. Želim da mi izabereš pobjednika. - Hrtovi? - Tako je, Roberte. Stavljam nečiji život u tvoje ruke. Izabereš li pogrešnog psa, čovjek umire. Hunter je s Garcijom razmijenio napet i zbunjen pogled. - Opet ću te nazvati dvadeset sekundi prije početka utrke da mi kažeš što si izabrao... budi spreman. - Cekaj! - ali veza se prekinula. Sto je rekao? - tjeskobno je pitao Garcia prije nego je Hunter stigao zatvoriti mobitel.

- Znaš li iš ta o utrkama hrtova? - U Hunterovu se glasu osjeć ao očaj. - Što? - Pseć e utrke... znaš li neš to o tome, kladiš li se? - nervozno je vikao. - Ne, nikad se nisam kladio. - Sranje! - Hunter se trenutak zamiš ljeno č eš ao po č elu. - Moramo poć i dolje. - Hunter je jurnuo do vrata jer nije smio gubiti ni sekunde. Garcia ga je slijedio. Sjurili su se niza š est katova i u rekordnom vremenu stigli do glavnog detektivskog ureda. Bio je gotovo prazan, a za svojim su stolovima sjedili samo detektivi Lucas i Maurice. - Znate li neš to o utrkama hrtova? - Hunter je viknuo č im je uš ao. Oba su ga detektiva zbunjeno pogledala. Nije dobio odgovor. - Utrke pasa, kladi li se netko od vas? - Oč ajanje U Hunterovu glasu bilo je alarmantno. - Utrke pasa su u Kaliforniji zabranjene - mirno će detektiv Lucas. - Briga me, samo me zanima zna li netko od vas dvojice iš ta o tome. Kladi li se netko? - Koji se vrag ovdje događa, Hunteru? - Kapetan Boiter je iziš ao iz ureda kako bi vidio tko stvara takvu buku. - Nemam vremena objaš njavati, kapetane. Moram znati kladi li se netko ovdje na pse. -Hunter je opazio nelagodu detektiva Lucasa. Lucase, daj, pričaj mi - ustrajno će Hunter. - Kladim se s vremena na vrijeme - nesigurno će Lucas. Sve su se oč i okrenule prema njemu. Hunter je pogledao na sat. Za dvije i pol minute poč inje utrka pasa u Kinološ kom klubu Okruga Jefferson. Želim da mi odabereš pobjednika. Zbunjeni izrazi na licima detektiva pretvorili su se U smijeh. - Pa, da je tako jednostavno, onda ne bih radio ovdje, zar ne? - odgovorio je Lucas. - Bolje da dadeš sve od sebe, inač e ć e netko biti ubijen. Hunterova je napetost napokon počela djelovati na ostale u prostoriji. Kapetan Bolter je odmah shvatio zaš to je Hunter tako nestrpljiv. Kako dođeš do popisa pasa koji se utrkuju? - brzo je pitao Lucasa. - Preko interneta. - 8č ini to, smjesta - naredio je kapetan i priš ao detektivovu stolu. Lucas se okrenuo svojem kompjutoru i pokrenuo traž ilicu. Už ivao

je u kockanju, uglavnom se kladio na konjskim i pseć im utrkama, te je imao nekoliko odmah dostupnih linkova. Hunter, Garcia i kapetan Bolter već su stajali kraj Lucasa. Posljednji im se pridruž io detektiv Maurice. - Da vidimo, rekao si Kinološki klub Okruga Jefferson, točno? - Da. - To je na Floridi. - Zar misliš da me briga gdje se, dovraga, nalazi? Samo dođi do popisa, mož e? - Cinilo se da ć e razdraž enost kapetana Boitera eksplodirati. - Dobro, evo ga. - Još je nekoliko puta kliknuo miš em i na ekranu se pojavio popis. - Sto sve to znač i? - Garcia nikad ranije nije vidio popis za utrku pasa. - Pa, ovo su brojevi boksova iz kojih psi kreć i, ovo su imena pasa, a ovo su izgledi u klađenju - odgovorio je Lucas, pokazujuć i različ ite stupce popisa na ekranu. - Što su svi ti drugi brojevi? - pitao je Hunter. - Prosjeci i broj pobjeda, ali to je previš e komplicirano da bih sad objašnjavao. - Dobro, kako inače biraš na koga ćeš se kladiti? - Analiziram situaciju, ali sad jednostavno nema vremena za to. - Onda, koja je druga mogućnost? - Ne znam, mož da samo pratiti izglede. - Sto bi to znač ilo? razdraženo je pitao kapetan Bolter. - Ukratko reč eno, č ekati da se poč nu mijenjati podaci o okladama i izabrati favorita. To je obič no veoma dobar pokazatelj vjerojatnog ishoda utrke. - Ne bi bilo tako lako - rekao je Hunter, svjestan da mu ubojica nikad ne bi dao jednostavan zadatak. - U tome je problem, uopć e nije lako, pogledaj ove izglede. - Lucas je pokazao ekran kompjutora. - Imamo favorite u č etiri boksa; jedan, dva, č etiri i pet, svi imaju posve jednake izglede, tri prema jedan, a ni ostali psi ne zaostaju baš mnogo. U ovoj je utrci veoma teš ko predvidjeti pobjednika. Kad bih mogao birati, nikad se ne bih kladio u ovakvoj utrci. - Ne možeš birati - reče Garcia. - Onda ti možeš pogađati jednako kao i ja.

- Ovdje bi ti trebao biti kockar. - Razgovor se poč eo pretvarati u vikanje. Sad su već svi shvatili tež inu situacije i svi su postali izrazito nervozni. - U redu, svi se smirite, jebi ga - naredi Hunter. - Lucase, jednostavno daj sve od sebe. Vratio je svoju pozornost na ekran. - Na prvi pogled, bolje izgledaju prosjeci psa u boksu broj pet, Ali to nikako nije sigurno. - Meni se sviđa ime psa u boksu broj sedam - reč e detektiv Maurice. Pogled kapetana Boitera trenutno ga je uš utkao. - Sto ć emo učiniti? - nervozno upita Garcia. - Mož da bismo trebali izabrati broj pet - reč e Hunter, brzo analizirajući brojeve na popisu. - Prosjeci psa u boksu broj dva također prilično dobro izgledaju. - Ne razumijem o č emu govorite... prosjeci? Samo izaberite prokletog psa - oštro će kapetan Bolter. - Kapetane, ovo je kockanje, kad bi bilo tako lako, svi bismo ž ivjeli od toga. - Ponestaje nam vremena - prasne Hunter. - Samo izaberi onoga za kojeg misliš da ima najviš e š anse da pobijedi - reč e Garcia. Zazvonio je Hunterov mobitel, a svi su u prostoriji poskočili. Pogledao je broj pozivatelja - nepoznat. - To je on. - Tko on? - znatiželjno upita Lucas. Garcia je stavio kaž iprst na usne, pokazujuć i svima neka š ute. Detektiv Hunter pri telefonu. - Koga si izabrao? Hunter je pogledao Lucasa u oč i i uzdigao obrve kao da pita »Koji?« Lucas je na brzinu razmiš ljao, a potom je podigao desnu ruku raš irivš i svih pet prstiju. Hunter u njegovim oč ima nije vidio nikakvu sigurnost. - Tri sekunde, Roberte. - Pet, pas u boksu broj pet. - Veza se prekinula. U prostoriji je zavladala tiš ina. Hunter niš ta nije znao o utrkama hrtova i bio je siguran da je ubojica svjestan te č injenice. - Rezultat, kako ć emo znati koji je pas pobijedio? Mož emo li gledati utrku? Garcijin je glas prekinuo tiš inu. - Ovisi o tome imaju li oni svoju webstranicu i prenose li utrke uživo. - Možemo li to saznati? Lucas je potraž io web-stranicu Kinološ kog kluba Okruga Jefferson.

Naš ao ju je za nekoliko sekundi i trenutak kasnije već se pojavila na ekranu. Pogledao je linkove na poč etnoj stranici i kliknuo na link Program i rezultati. - Sranje. - Što je? - upita kapetan Bolter. - Ne mož emo gledati utrku. Ne prenose už ivo. Ali pokazat ć e rezultate oko minutu nakon završetka utrke. - Koliko dugo traje utrka? - Samo trideset do četrdeset sekundi. - Znači, to je to? Samo ćemo ovdje čekati poput idiota? - Ništa drugo ne možemo učiniti - reče Hunter i duboko udahne.

22 Lucas je osvježio web-stranicu na ekranu. - Evo ga, utrkuju se. - Kako znaš? - upita Garcia. Lucas je pokazao na vrh stranice. »Status utrke: u tijeku.« Svi su nepomič no stajali; sve su oč i bile prikovane za ekran Lucasova kompjutora, kao da vide stazu. Na trenutak se č inilo da nitko ne diš e. Garcia je prebacio tež inu na lijevu nogu, ali mu ni u jednom položaju nije bilo udobno. Napetost u uredu bila je opipljiva. Huntera je poč eo obuzimati nemir. Ovo mu se nije nimalo sviđalo. Zaš to ubojica sad igra te igrice? Zar ubojica zna da je jedan od detektiva kockar? Tiš inu u prostoriji prekinuo je glas detektiva Mauricea. - Osvjež i je - uzbuđeno je rekao. - Prošlo je oko deset sekundi od početka utrke. - Ipak je osvježi. - Dobro, dobro. - Lucas je kliknuo miš em. Web-stranica se osvjež ila za manje od sekunde. »Status utrke: u tijeku.« - Vidiš ? Još nema rezultata. Tjeskoba je djelovala na sve njih. Poč eli su se vrpoljiti, ali su i dalje zurili u Lucasov ekran. Sekunde su se doimale poput sati. Garcia je poč eo masirati svoje č elo i sljepooč nice. Maurice je dovrš io grickanje nokta ne jednom palcu i preš ao na drugi. Hunter nije izustio ni riječ i otkako je utrka poč ela. - Zar ne mož emo nazvati taj klub i objasniti da ć e netko umrijeti ako ne pobijedi pas broj pet? - rekao je detektiv Maurice. Garcia se nasmijao. - Da, jasno da mož emo, a oni neć e pomisliti da si neki ludi kockar koji je u utrku ulož io svu svoju ž ivotnu uš teđevinu. Razmisli malo. Maurice je shvatio kako je glupo zvučao njegov prijedlog. Lucas je ponovno osvjež io stranicu. Još uvijek nije bilo rezultata. Ovo prilič no dugo traje, zar ne? Proš le su oko dvije minute od poč etka utrke - zabrinuto je rekao Garcia. - Znam, to mi se ne sviđa - odgovorio je Lucas. - Zaš to ne, zaš to ne? - pitao je Maurice, nesposoban obuzdati

svoju zabrinutost. - Kad ovako dugo traje, to obič no znač i da suci odluč uju o rezultatu; dva ili viš e pasa zajedno su preš li ciljnu crtu, pa moraju prouč iti snimku kako bi odredili pobjednika. Ako to ne mogu procijeniti, mogli bi proglasiti mrtvu trku. - Sto je, dovraga, mrtva trka? - Ti baš niš ta ne znaš o utrkama, zar ne, Garcia? To je kao neriješ en rezultat, pobjednicima se proglasi dva ili viš e pasa. - Sto se tada događa? - Garcia je pitanje uputio Hunteru, ali on nije imao odgovor. U prostoriji je ponovno zavladala tiš ina i svi su se opet zagledali u ekran. Maurice je prestao grickati nokte i gurnuo obje ruke u džepove, nastojeći smiriti drhtanje. - Još ć u jednom pokuš ati. - Lucas je kliknuo miš em i č ekao. Stranica se ponovno pojavila na ekranu i ovoga su puta konač no dobili rezultat.

23 Mrak - samo je to okruž ivalo Georgea Slatera kad se osvijestio. U preponama je osjeć ao nepodnoš ljive bolove. U glavi mu je pulsiralo i vrtjelo mu se. Sve je bilo klimavo. Njegove noge, njegovo tijelo. Njegovo pamć enje. Pokuš ao se sjetiti š to se dogodilo, ali njegov mozak nije surađivao. Gdje sam, dovraga? Koliko dugo sam bio bez svijesti? Kako sam dospio ovamo? Pamć enje mu se veoma polako poč elo vrać ati. Kucanje na vratima. Uzbuđenje jer ć e ponovno vidjeti Rafaela. Nepoznati uljez koji se pojavio u njegovu unajmljenom stanu. Jednostrana borba, zbrka, bol i zatim - šprica. Osjeć ao se omamljeno, slabo, gladno, ž edno i prestraš eno. Ruke su mu poč ivale na prsima, ali nisu bile vezane. Pokuš ao ih je pomaknuti, ali jednostavno nije bilo dovoljno prostora. Dotaknule su neš to š to je izgledalo poput grubih dasaka, a pod prstima je osjeć ao iverje. Pokušao je vrisnuti, ali mu to nije dopuštao povez na ustima. George je pokuš ao pomaknuti noge, ali je već nakon oko dva centimetra naišao na prepreku. Sanduk, nalazim se u drvenom sanduku, pomislio je i poč ela ga je obuzimati panika. Moram izaći odavde. Silovito je trzao tijelom s jedne na drugu stranu, pokuš avao udarati nogama, š akama je strugao po daskama dok nije polomio sve nokte, ali njegova nastojanja nisu dala rezultata. Poč eo se osjeć ati klaustrofobično, a to je izazvalo još veću paniku. Znao je da panič arenje neć e pomoć i. Morao je djelovati na temelju ono malo znanja o situaciji š to ga je imao. Prič ekao je trenutak da se smiri. Usredotoč io se na otkucaje svojeg srca i duboko disao. Minutu kasnije, to je počelo davati rezultata. George je natjerao svoj mozak da misli. Pokuš ao se prisjetiti svih podataka š to ih je imao. Napadnut je, drogiran, postao je taocem i stavljen je u neku vrstu drvenog sanduka. Osjeć ao je da krv normalno teč e njegovim tijelom, a to mu je govorilo

da je sanduk postavljen uspravno, a ne vodoravno. To mu je donijelo malo olakš anja. Da je sanduk u vodoravnom polož aju, to bi moglo znač iti da je pod zemljom - ž iv zakopan u nekoj vrsti lijesa, a ta ga je misao skamenila. George se od veoma ranog djetinjstva už asavao skuč enih prostora. Imao je samo deset godina kad ga je majka premlatila i zaključ ala u ormar, ostavivš i ga ondje dvanaest sati bez hrane i vode. Njegov zloč in - pao je s bicikla i poderao svoje nove hlač e na koljenu. Ponovno je nogama udario po drvenoj stijenci. Nije se pomaknula, kao da je zabijena čavlima. - Hoćeš li prestati stvarati takvu buku? Glas je iznenadio Georgea. Još je netko ondje. Georgeovo je srce poč elo brž e lupati. Opet je pokuš ao vrisnuti, ali usta su mu bila veoma čvrsto vezana i samo je prigušeno zastenjao. - Više neće dugo trajati. George je osjeć ao kako se panika vrać a. Sto neć e dugo trajati? Dok ga ne oslobodi, ili dok ne umre? Morao se riješ iti poveza na ustima. Znao je da bi uspio urazumiti osobu koja je ondje kad bi mogao govoriti. To zna raditi - razgovarati s ljudima. Kao odvjetnik, dogovarao je milijunske poslove. Uspijevao je uvjeriti porote i suce da su njegovi argumenti ispravni. Kad bi dobio priliku, bio je siguran da bi mogao urazumiti svojeg otmičara. Kad bi samo mogao govoriti. Ponovno je trgnuo tijelo, stvarajuć i još viš e buke, a poč ela ga je obuzimati histerija. - To ti neće pomoći. George se odjednom ukoč io. Poznavao je taj glas, bio je siguran da ga je već čuo, ali gdje? Stvarao je još buke. - Kako god želiš, ako želiš stvarati buku, samo izvoli. George viš e uopć e nije sumnjao. Poznaje tu osobu. Zatvorio je oč i i nastojao se sjetiti. Gdje su se ranije sreli? U uredu? Na sudu? Gdje? George je preklinjao svoj um da mu pomogne. - Isuse! - rekao je, drhteć i i otvarajuć i oč i. To je bilo na zabavi, na zabavi seksualnih orgija. Svega se sjetio. Jasno je vidio lice te osobe u svojim mislima. - Poznajem te... znam tko si...

24 Lucas je zurio u rezultat utrka na svojem kompjutorskom ekranu. Garcia se svim silama trudio gledati preko ramena svih ostalih i neš to vidjeti. Hunter je drž ao oč i zatvorene, previš e nervozan da bi pogledao. - Izgubili smo. - Lucasov je glas bio promukao. - Pas iz boksa broj dva je pobijedio, a broj pet je stigao drugi. - Morao se prisiliti da pogleda Huntera. - Ne - jedva č ujnim glasom izusti Garcia. Nastojao je potisnuti mučninu jer je osjetio kako mu se doručak penje u grlu. Kapetan Bolter je gurnuo Lucasa u stranu kako bi bolje vidio ekran. - Sranje! Trebao sam izabrati broj dva, dvoumio sam se između dva i pet - trebao sam reć i dva - rekao je Lucas i bespomoć no se opustio na stolici. Kapetan Bolter je i dalje gledao ekran. Rezultat je glasio: 1. boks dva, 2. boks pet, 3. boks osam. -Nisi ti kriv - na koncu je rekao i spustio ruku na Lucasovo rame. Hunter je još uvijek š utio. Oč i su mu bile zatvorene, ruke zavuč ene u dž epove. Nakon još nekoliko sekundi pogledao je Garciju i ustima oblikovao riječi: »Ne mogu vjerovati.« Svi su nepomič no stajali. Nitko nije znao š to bi rekao. Hunter je ž elio vrisnuti i tresnuti Lucasov kompjutorski ekran, ali je gnjev zadržao u sebi. Hunterov je mobitel zazvonio tako da su se svi trgnuli. Izvadio ga je iz dž epa i pogledao maleni ekran. Lagano je kimnuo kapetanu Bolteru, pokazujući da je poziv onaj što ga Rčekuju. - Da - Hunter reče poraženim glasom. - Loša sreća. - Cekaj... - preklinjao je Hunter, ali bilo je prekasno. Veza se prekinula. - Isključ i to - kapetan Bolter pokaž e Lucasov ekran. - Danas nam više ne trebaju utrke pasa. Lucas je zatvorio traž ilicu i pogledao Huntera. - Zao mi je, č ovječ e,

da sam imao malo više vremena... Hunter je znao da je Lucas dao sve od sebe. Kao š to je rekao, da je to tako lako, svi bi zarađivali kockanjem. - Hunteru, Garcia, moramo razgovarati - odluč nim ć e glasom kapetan Bolter. Situacija se ne razvija prema planu, barem ne prema planu š to ga je on imao na umu. Zaputio se natrag u svoj ured, a njegovi su teš ki koraci odjekivali tihom prostorijom. Hunter i Garcia su ga bez riječi slijedili. - Koji se vrag događa? - pitao je kapetan Bolter prije nego je Garcia zatvorio vrata za sobom. - Sto mislite, kapetane? Ubojica je opet aktivan, samo š to me ovoga puta natjerao da biram. Zrtva bi ostala živa da sam izabrao pravog psa. - Onaj posljednji poziv, je li ti rekao gdje je žrtva? - Ne, još nije. - Sad igra nekakve igrice? - Doista se čini tako. Kapetan Bolter se okrenuo prema prozoru. Uslijedilo je petnaest dugih sekundi prije nego je ponovno progovorio. - Zaš to? To nikad ranije nije č inio. Nikada ti nije pruž io priliku da spasiš ž rtvu. Zaš to sada? Zašto utrke pasa? - Ne bih znao reć i zaš to sada ili zaš to je izabrao utrke pasa, ali logičan zaključak kad je riječ o igricama je taj da želi podijeliti krivnju. - Što? Ozbiljno misliš? - s nevjericom upita kapetan. - To je psihološ ka igra, kapetane. Zeli s nekim podijeliti krivnju, u ovom sluč aju, sa mnom. Zeli da se osjeć am kao da sam imao udjela u smrti ž rtve time š to nisam izabrao pobjednika; ja sam jednako kriv kao i on. Kapetan Boiter se okrenuo prema detektivima. - Zar mi govoriš da se taj tip odjednom osjeć a previš e krivim? Kaje se? - U glasu mu se osjećala razdraženost. - Nisam siguran. - Pa, ti si onaj s velikim mozgom. - Moguć e je, tko zna? - nakon kratke stanke reč e Hunter. - U svim ranijim ubojstvima bile su samo dvije osobe, ubojica protiv ž rtve. Nitko niš ta nije mogao uč initi. Ubojica je odluč ivao o ubijanju. Time š to me natjerao da izaberem psa, ubojica me upleo u to. Prema ubojič inu nač inu razmiš ljanja, odluka o ubojstvu viš e nije njegova.

Moja je. - Kao da si mu ti rekao neka to uč ini? - upita Garcia. - Da - reč e Hunter i kimne. - A buduć i da osjeć a kako odluka da ubije viš e nije njegova.. - Ne osjeća se tako krivim - zaključi kapetan Bolter. - Mož da se također nada da ć e pojač ati frustriranost i usporiti istragu - reče Hunter. - Pa, to de initivno pojač ava moju frustriranost - Odbrusi kapetan Bolter. - Ili možda samo igra igrice, zabave radi. Kapetan Bolter odmahne glavom. - Zajebava nas, eto š to radi. - Cini se da to već neko vrijeme radi, kapetane - reč e Garcia i odmah pož ali zbog svojih riječi. Kapetan ga je pogledao poput gladnog rotvajlera spremnog za napad. - Jeste li uspjeli identificirati prvu žrtvu? - Još nismo, kapetane, ali u petak se sastajemo s nekim tko bi nam mogao pomoći u tome. - Nismo baš brzi u ovome, zar ne? - Brzi smo koliko to mož emo biti. - Sad je Hunter zvuč ao razdraženo. - Nadajmo se da ć e biti neš to od tog sastanka u petak. Ovo se počinje pretvarati u prokleti cirkus, a ja mrzim cirkuse. Hunter je razumio gnjev u kapetanovu glasu - isti je taj gnjev on zatvorio u sebi. Znali su da ć e ubojica uskoro uzeti novu ž rtvu, ali nisu znali kada, nisu znali gdje i nisu znali tko. Igraju igru koju ć e sigurno izgubiti. Ništa ne mogu učiniti, osim čekati sljedeći telefonski poziv.

25 Hunter je toč no u jedan stigao u Aveniju Weyburn. Ulica je bila puna studenata koji su imali pauzu za ruč ak i traž ili najjeftiniji obrok š to ga mogu nać i. Cinilo se da su omiljena mjesta ona gdje se mogu pojesti hamburgeri i pizze. Nije mu trebalo dugo da pronađe restoran Pancetta skriven između picerije i papirnice. Ulaz u restoran bio je lijepo ukraš en cvijeć em i biljkama, sve u crvenim, zelenim i bijelim bojama. Restoran je bio malen i podsjeć ao je na tipič ni talijanski bar. Kvadratni drveni stolovi pokriveni su crveno-bijelim kariranim stolnjacima. Jak ali ugodan miris talijanskog dimljenog sira pomiješ an s mirisima zač injene suš ene govedine i kobasica dočekivao je mušterije. Hunter je trenutak č ekao na ulazu u restoran, promatrajuć i konobare koji su se kretali između stolova. Pogledom je preletio cijelu prostoriju. Isabella još nije stigla. Sef sale odveo ga je do stola u kutu kraj otvorenog prozora. Dok je prolazio restoranom, dvije ž ene, ne starije od dvadeset pet godina, slijedile su ga pogledima. Hunter je to opazio i uzvratio im kompliment samouvjerenim smiješ kom, a to je dočekano tihim smijehom i seksi namigivanjem tamnokose Une. Objesio je jaknu preko naslona stolice i sjeo okrenut prema ulaznim vratima. Iz navike je pogledao mobitel kako bi provjerio ima li propuš tenih poruka ili poziva - nije ih bilo. Naruč io je dijetalnu kolu i na brzinu pogledao jelovnik. Pitao se hoć e li prepoznati Isabellu. Njegovo sjećanje na vikend bilo je prilično maglovito. Juč eraš nja su mu se zbivanja još uvijek motala po glavi. Zaš to utrke hrtova? Ako se ubojica ž elio kockati, zaš to ne konjske utrke, ili rulet, ili neš to uobič ajenije? Postoji li nekakvo skriveno znač enje iza svega toga? I kao što je kapetan rekao, zašto je ubojica sad počeo s tim igrama? Krivnja? Kajanje? Hunter nije vjerovao u to. Njegovo je razmiš ljanje prekinuo konobar koji je ulio pić e u ledenu č aš u. Kad je popio prvi gutljaj, pozornost mu je privukao ulaz u restoran. Lež erno odjevena u tanku, bijelu, pamuč nu bluzu uvuč enu u uske, izblijedjele traperice, s crnim kaubojskim č izmama i odgovarajuć im

pojasom, Isabella je izgledala ljepš e no š to se sjeć ao. Duga tamna kosa padala joj je na ramena, a u njezinim maslinastozelenim oč ima vidio se intrigantni sjaj. Hunter je podigao ruku kako bi privukao njezinu pozornost, ali Isabella ga je već opazila kraj prozora. Ljupko se nasmiješ ila i zaputila prema njegovu stolu. Hunter je ustao i upravo joj je kanio pruž iti ruku radi konvencionalnog rukovanja kad se ona nagnula naprijed i dvaput ga poljubila, jednom u svaki obraz. Njezin je parfem bio suptilan, a davao je po limunu. Pridrž ao joj je stolicu da sjedne nasuprot njemu, dž entlmenska gesta nimalo svojstvena njemu. Prič ekao je dok nije sjela, a potom se vratio do svoje stolice. - Znači, našao si ga bez problema? - pitala je vedrim glasom. - Da, lako. Izgleda kao veoma ugodan restoran - rekao je, osvrnuvši se naokolo. - O, jest, vjeruj mi. - Opet se nasmiješ ila. - Hrana je ovdje veoma ukusna. Touché, pomislio je. - Zao mi je zbog toga. Ta je reč enica juč er posve pogreš no zvuč ala. Katkad moj mozak radi brž e od mojeg jezika, a riječi izlaze ne baš onako kako bih želio. - U redu je. Nasmijalo me. - Znači, radiš na Sveučilištu? - Hunter je promijenio temu. - Da. - Medicinski ili biološki odjel? Isabella je na trenutak djelovala zbunjeno. - Zapravo, biomedicinska istraž ivanja. Cekaj, kako si znao? O, Bož e! Molim te, reci mi da ne zaudaram po formaldehidu. - Primaknula je desno zapešće nosu. Hunter se nasmijao. - Ne, ne zaudaraš . Iskreno reč eno, sjajno mirišeš. - Hvala ti, to je baš slatko. Ali reci mi, kako si znao? - Na temelju promatranja, zapravo. - Hunter je to nastojao umanjiti. - Promatranja? Molim te, reci mi o tome. - Jednostavno opažam sitnice koje promaknu većini ljudi. - Kao na primjer? - Odmah iznad tvojeg zapeš ća vidi se lagano uleknuć e - rekao je i

glavom pokazao njezine ruke. - Kao da si nosila uske gumene trake oko oba zapeš ća. Ostaci bijelog praha oko kož ice tvojih noktiju odgovaraju š krobu, a poznato je da se to koristi u kirurš kim rukavicama. Rekao bih da si cijelo jutro nosila rukavice. - Opa. To je veoma impresivno. - Nekoliko je sekundi promatrala svoje š ake. - Ali praš ak na mojim prstima mož e biti od krede. To znač i da bih mogla biti profesorica na Sveuč iliš tu. A mogla bih predavati bilo koji predmet, a ne samo biomedicinski - izazovno je rekla. - Drukč ija vrsta praš ka - sa sigurnoš ću je rekao. - š krob je mnogo iniji i daleko ga je tež e isprati, zato ga imaš na kož ici noktiju, ali ne na prstima. Osim toga, imaš ga na objema rukama. Dakle, ukoliko nisi ambidekster, drž at ć u se svoje teorije o kirurš kim rukavicama. Bez riječi je zurila u njega. Na usnama joj se pojavio nervozan osmijeh. - Drugi izdajnič ki pokazatelj je č injenica da se medicinski fakultet nalazi odmah iza ugla - rekao je i ponovno pokazao glavom. Isabella je sekundu oklijevala. - Uh, stvarno si dobar. Doista sam cijelo jutro nosila rukavice. - Kao š to sam rekao, samo promatranje. - Hunter se nasmiješ io, potajno zadovoljan činjenicom da ju je impresionirao. - Rekla si da predaješ? Ne izgledaš mi kao profesorski tip. - Rekla sam da bih mogla biti profesorica, ali sad sam znatiž eljna. Kako izgleda profesorski tip? - pitala je i nasmijala se. - Pa, znaš ... - pomno je birao riječ i. - Stariji, ć elaviji, debele naočale... Isabella se nasmijala i proš la prstima kroz kosu, povukavš i je u jednu stranu, ali pustivš i da joj š iš ke djelomice pokrivaju lijevo oko. Ovdje na Sveuč iliš tu mož eš nać i č ak i profesore koji podsjeć aju na surfere. Duga kosa, tetovaž e, piercing. Neki č ak dolaze na predavanja u japankama i kratkim hlačama. Hunter se nasmijao. Konobar se vratio kako bi uzeo njihove narudžbe. - Signorina Isabella, come sta? - Va bene, grazie, Luigi. - Sto vam danas mogu donijeti? - pitao je s veoma jakim talijanskim naglaskom. Isabella nije morala pogledati jelovnik da bi odluč ila, toč no je znala š to ž eli. - Sto preporuč uješ ? pitao je Hunter jer nije znao što bi izabrao. - Voliš li masline, pikantne kobasice i pinjole?

- Da, jako. - Dobro, onda uzmi penne pazze, izvrsne su - rekla je, pokazujuć i u svojem jelovniku. Hunter je prihvatio njezin prijedlog i dopunio ga malenom salatom od rukole i parmezana. Razmiš ljao je o kruhu s č eš njakom, ali je odustao - to nije baš pametno ako si na spoju s lijepom ž enom. Oboje su odustali od vina jer su se nakon ruč ka morali vratiti na posao. - Što je s tobom? Kako je na poslu? - pitala je. - Uvijek je isto, samo je drugi dan - rekao je, poigravajuć i se nož em za kruh. - Kladim se da nije lako biti detektiv u gradu kakav je Los Angeles? Hunter je podigao glavu i zagledao se u Isabellu, zaintrigiran. Kako znaš da sam detektiv? Sad je Isabella zurila u njega. - Ha? - Zastala je i proš la prstima kroz šiške. - Šališ se? Njegov joj je izraz lica rekao da se ne šali. - Prošlog vikenda? U mojem stanu? Nije dobila nikakvu reakciju od njega. - Sjeć aš li se ič ega iz te noć i? Iz bara smo otiš li u moj stan, skinuo si jaknu, a prvo š to sam ugledala bio je tvoj piš tolj. Pomahnitala sam, a ti si mi pokazao svoju znač ku i rekao da je sve u redu, da radiš kao detektiv za grad Los Angeles. Hunter je posramljeno spustio pogled. - Zao mi je... doista se ne sjeć am te noć i osobito dobro... kratki bljeskovi memorije, ali to je sve. Koliko sam popio? - Prilično - rekla je i nasmijala se. - Jesam li pio viski? - Aha - kimnula je. - Znači, ne sjećaš se baš te noći? - Veoma malo. - Sjećaš li se da si spavao sa mnom? Nelagoda je sad bila potpuna. Samo je uspio lagano odmahnuti glavom. - O, Bože! Znači, nisam ostavila dojam? - O, ne, nije riječ o tome. Siguran sam da si nevjerojatna u krevetu... - Hunter je shvatio da je te riječ i izgovorio glasnije no š to je kanio. Njihov je razgovor odjednom privukao pozornost ljudi za susjednim stolovima. - Uh, ta je reč enica posve pogreš no zvuč ala rekao je mnogo tišim glasom. Isabella se nasmiješ ila. - Tvoj mozak opet radi brž e od tvojeg

jezika? - zadirkivala ga je. Luigi se vratio s bocom mineralne vode i, ulio je u vinsku č aš u ispred nje. Hunter je odbio, pokazujuć i da mu je dovoljna dijetalna kola. - Grazie, Luigi - tiho je rekla. - Si figuri, signorina - odgovorio je i veselo se nasmiješio. Isabella je prič ekala da se Luigi udalji. - Moram priznati da me iznenadio tvoj juč eraš nji telefonski poziv. - Priređivanje iznenađenja ljudima jedna je od stvari koje mi najbolje idu - odgovorio je Hunter i naslonio se na stolici. - Nisam bila sigurna kako bih to trebala shvatiti. Nisam znala želiš li me doista vidjeti ili se samo opet želiš uvući u moje gaćice. Hunter se nasmiješ io. Sviđala mu se njezina otvorenost. - Zato si izabrala brzi ruč ak. Več ere lakš e prerastu u neš to drugo. - Spoj za ruč ak je sigurniji - potvrdila je Isabella. - Osim toga, ž eljela si me provjeriti. - Kako to misliš ? - Pravila se da ne razumije. - One več eri kad smo se upoznali oboje smo popili viš e no š to smo namjeravali. Naš e su se percepcije vjerojatno pomalo... iskrivile. Zacijelo nisi bila sigurna kako izgledam, te isplati li se sa mnom poć i na drugi spoj. Brzi ručak sve bi to razjasnio. Isabella se ugrizla za usnu. Hunter je znao da ima pravo. - Sigurna sam da je moje pamć enje bolje od tvojega - rekla je, ponovno se igrajuć i svojom kosom. - Istina priznao je Hunter. - Ali ta je več er bila »tipič na. Obič no ne pijem toliko da ne znam za sebe i zaboravim š to se dogodilo. - Popio je gutljaj kole. - Dakle, jesam li prošao na testu? Isabella kimne. - Veoma uspješno. A ja? Hunter se namrš tio. - Ma daj. Ti si mene provjeravao jednako kao i ja tebe. Sam si rekao. Ne sjećaš se baš mnogo. Hunter je už ivao u njezinu druš tvu. Svakako se razlikovala od već ine ž ena koje je upoznao. Sviđao mu se njezin smisao za š alu, njezini oš tri odgovori i Otvoreno ponaš anje. Neko su vrijeme zurili jedno u drugo. Hunteru je s njom bilo jednako ugodno u tiš ini kao i u razgovoru. Luigi je donio njihova jela, a Hunter je gledao kako Isabella stavlja ubrus oko ovratnika bluze, kao prava Talijanka. On je uč inio isto. Hej, ovo je uistinu izvrsno - rekao je nakon prvog zalogaja. - Rekla sam ti, ovo je autentič na talijanska hrana, zato je ovdje uvijek guž va. -

Kladim se da cijelo vrijeme ovdje jedeš . Ja bih to svakako č inio. - Ne onako č esto kako bih voljela. Moram paziti na liniju, znaš . - Spustila je pogled na svoj struk. - Pa, š to god radiš , uspijeva ti - rekao je i nasmiješio se. Prije nego mu je uspjela zahvaliti na komplimentu, zazvonio je njegov mobitel. Znao je da je nepristojno ostaviti uključ en mobitel u restoranu, ali nije imao izbora. - Isprič avam se zbog ovoga - rekao je, pomalo posramljeno, i primaknuo mobitel uhu. Činilo se da to Isabelli ne smeta. - Detektiv Hunter pri telefonu. - Čuo je tihi škljocaj. - Pođi Cestom Camp u Grif ith Parku. Prije nego stigneš do kraja, naići ćeš na oštar desni zavoj, ali nemoj poći desno, već idi malenom stazom na južnom dijelu zavoja sve dok ne stigneš do visokih stabala. Ondje ćeš naći mercedes-benz M-klase. Unutra je rezultat jučerašnjeg kockanja. - Prije nego je Hunter imao priliku neš to reć i, metalni je glas prekinuo vezu. Hunter je pogledao u Isabelline oč i koje su zurile u njega. Nije morala biti medij da bi znala da neš to nije u redu. - Sto se dogodilo? zabrinuto je pitala. Hunter je duboko udahnuo prije nego je odgovorio. - Moram ić i... tako mi je žao. Isabella je gledala kako Hunter ustaje i uzima jaknu s naslona stolice. - Doista mi je žao što opet moram otići od tebe. - U redu je, vjeruj mi, razumijem. - Ustala je, koraknula naprijed i poljubila ga u oba obraza. Hunter je iz novč anika izvadio dvije novč anice od dvadeset dolara i stavio novac na stol. -Smijem li te katkad nazvati? - Naravno. - S nesigurnim osmijehom na licu Isabella je gledala kako Hunter trči iz restorana.

26 Putem do Grif ith Parka Hunter je nazvao Garciju, zamolivš i ga da obavijesti forenzič ku ekipu i Jedinicu za specijalne taktike LAPD-a. Bio je siguran da ubojica neć e biti na mjestu zloč ina, ali morao se pridrž avati protokola, a specijalci su najprije morali raš čistiti područ je. Obuhvać ajuć i 4107 jutara, Grif ith Park je najveć i gradski park na prirodnom terenu u Sjedinjenim Drž avama, prekriven kalifornijskim hrastom, divljom kaduljom i grmovima vrijeska. Ondje se također nalazi poznati natpis Hollywood, postavljen na Mount Leeju. Specijalcima nije trebalo dugo da pronađu napuš teni mercedesbenz. Područ je je bilo skriveno od pogleda onih koji su mož da š etali parkom. Visoka i razgranata stabla hrasta okruž ivala su automobil, pa poslijepodnevna sunč eva svjetlost nije dopirala onamo. Zrak je bio neugodno vlažan i vruć, pa su se svima košulje natopile znojem. Moglo bi biti gore, mogla bi padati kiš a, pomislio je Hunter. Garcia je već faksirao pojedinosti o vozilu. Automobil se doimao netaknutim, a njegov je krov od vreline svjetlucao poput vode, ali tamnozelena stakla na prozorima onemoguć avala su da se vidi š to je unutra. Oko automobila brzo je napravljen krug. Nakon š to su raspravili plan akcije, specijalci su po dvojica poš li prema automobilu, drž eć i svoje MP5 automatske puš ke u razini oč iju; jake baterijske svjetiljke prič vrš ćene na donjem dijelu cijevi bacale su krugove svjetla po napuš tenom vozilu. Sa svakim su opreznim korakom suho liš će i grančice pucketale pod njihovim nogama. Oprezno su provjerili neposredno okruž enje. Postupno su se približ avali automobilu. Centimetar po centimetar, traž eć i klopke i žice koje bi mogle aktivirati eksploziv ili nešto slično. - Netko je na vozač kome sjedalu - č vrstim glasom objavi agent prvoga para. Odjednom su svi krugovi svjetla obasjali č ovjeka na prednjem sjedalu. Glava mu je bila zabač ena unatrag i poč ivala na naslonu za glavu, zatvorenih oč iju. Usta su mu bila napola otvorena, a usne su mu imale tamnu purpurnu boju. Kapljice krvi spuš tale su se niz njegove

obraze iz oč iju, poput suza. Nije imao koš ulju, a tijelo mu je bilo prekriveno hematomima. - Straž nje sjedalo, š to imamo? - zapovjednim je glasom doviknuo Tim Thornton, vođa specijalaca. Jedan od agenata iz skupine š to su je č inila dva para izdvojio se i priš ao desnom straž njem prozoru. Snaž nom je baterijskom svjetiljkom osvijetlio unutraš njost vozila. Niš ta na straž njem sjedalu, ništa na podu. - Stražnje sjedalo, čisto. - Pokaž i mi ruke! - viknuo je Tim, uperivš i automatsku puš ku ravno u vozačevu glavu. Nikakvog pokreta. Tim je pokuš ao ponovno, a ovoga je puta govorio sporije. - Cuješ li me? Pokaž i mi ruke. Nikakvog pokreta. - Cini se da je mrtav, Time reče drugi agent. Tim je priš ao vozač kim vratima dok su drugi Agenti naciljali č ovjeka za volanom. Oprezno se Spustio na koljena i pogledao ispod automobila - nikakvih eksploziva, nikakvih ž ica. Sve se doimalo čistim. Ustao je i polako posegnuo za kvakom. Vozač se još uvijek nije pomaknuo. Tim je osjeć ao kako mu se znoj cijedi niz č elo. Duboko je udahnuo kako bi smirio svoje ruke. Znao je što mora učiniti. Jednim je odlučnim pokretom otvorio vrata. Djelić sekunde kasnije njegov je MP5 opet bio uperen u vozačevu glavu. - Isuse Kriste! - dahnuo je, okrenuo lice od automobila, koraknuo unatrag i podigao lijevu ruku do nosa. - Prič aj mi, Time, š to je bilo? - viknuo je Troy, Timov zamjenik koji je prilazio suvozačkim vratima. - Smrad, prokletstvo, poput trulog mesa. - Tim je trenutak zastao, boreć i se protiv muč nine, silovito kaš ljuć i. Topao, smrdljiv zrak koji je izlazio iz automobila brzo se proš irio naokolo. Timu je trebalo nekoliko sekundi da se pribere. Morao je provjeriti da je li ž rtva znakove života. Hunter, Garcia, kapetan Bolter i doktor Winston promatrali su š to se zbiva od oznake na rubu kruga. Sluš alice su im omoguć avale da č uju komunikaciju između specijalaca. Odmah iza njih nalazilo se vozilo hitne pomoći i njihova ekipa. Tim je još jednom pogledao ž rtvu. Ruke su mu bile vezane za volan, a jedini komad odjeć e sto ga je imao na sebi bile su bokserice

na pruge natopljene krvlju. Cijelo su mu tijelo pokrivali veliki, tamni mjehuri nalik priš tevima i osip slič an onomu od sunč evih opeklina. Neki su mjehuri prsnuli i iz njih je curila gusta, žuta sluz. - Je li to gnoj? - pitao je Troy koji je stajao kraj suvozač kih vrata. Primjedba je izazvala zabrinutost na licu doktora Winstona. - Kako bih, dovraga, to ja mogao znati? Nisam liječ nik - obrecnuo se Tim i drhtavim prstima dotaknuo žrtvin vrat, tražeći otkucaje pulsa. - Ne osjećam puls! - viknuo je nakon nekoliko sekundi. Kašalj... Glava ž rtve odjednom se trgnula prema naprijed, a č ovjek je pljuvao krv po volanu, kontrolnoj ploč i i vjetrobranu. Tim je brzo zateturao unatrag i pao na tlo jer je izgubio ravnotežu. - Sranje! Živ je. - Glas mu je bio ispunjen užasom. Troy, koji je umalo pucao u vozač a kad je onako naglo ož ivio, pritrčao je vozačkoj strani. - Liječnika! Na svim se licima vidio š ok. Hunter i Garcia jurnuli su prema automobilu, a za petama su im bili kapetan Bolter i doktor Winston. - Odmah nam treba vozilo hitne pomoć i. - Tim je ustao i pridruž io se Troyu kraj vozačkih vrata, ali je i dalje nepravilno disao. - Moramo ga osloboditi - rekao je Tim i izvukao nož iz pojasa. - Gospodine, č ujete li me? - viknuo je, ali je č ovjek u automobilu opet izgubio svijest. - Ne mič ite se, oslobodit ć u vam ruke i odvest ćemo vas u bolnicu, bit ćete dobro, ostanite sa mnom, čovječe. Tim je oprezno prerezao krvavi konopac kojim je za volan bila vezana ž rtvina lijeva ruka koja mu je sad bež ivotno pala u krilo. Tim je preš ao na drugu ruku i ponovio postupak. Nekoliko sekundi kasnije vozač je bio slobodan. Troy je pogledom potraž io ekipu hitne pomoć i koja joj nije stigla do automobila. Zrtva je neoč ekivano opet poč ela kaš ljati i pljuvati krv, ovoga puta po Timovoj odori. - Gdje je hitna, jebi ga? - ljutitim je glasom viknuo Tim. - Ovdje smo - rekao je jedan od bolnič ara, proguravš i se do vozač kih vrata. Ostatak ekipe hitne pomoć i stigao je do automobila za nekoliko sekundi. Hunter, Garcia, kapetan Bolter i doktor Winston bez riječ i su gledali kako ekipa hitne pomoć i oprezno premješ ta ž rtvu iz automobila na nosila, a potom u vozilo hitne pomoć i. Smrad je kod svih izazvao poriv za povraćanje.

- Kamo ga vode? - Hunter je pitao najbližeg bolničara. - U Bolnicu dobrog Samaritanca. Najbliž a je od onih koje imaju hitni trakt. - Zrtva je ž iva... ? - skeptič nim glasom upita kapetan Bolter. - Najprije se poigrava nama, a zatim nam preda ž ivu ž rtvu? Kojeg je vraga smislio? Zar postaje traljav? Hunter odmahne glavom. - Ne znam, ali siguran sam da ne postaje traljav. Ovo bi mogao biti dio njegove igre. - Misliš li da je netko omeo ubojicu? Iznenadio ga je neki prolaznik ili tako neš to? - pitao je kapetan, osvrč uć i se naokolo kao da traž i nešto, ili nekoga. - Ne - odluč no odgovori Hunter. - Ubojica ne bi nazvao da nije ž elio da baš ovo nađemo. Nije pogriješio. - Nemoj mi reć i kako misliš da ga muč i osjeć aj krivnje, pa je nakon cijele jučerašnje drame odlučio ovoga ostaviti na životu. - Ne znam, kapetane - razdraž eno ć e Hunter. - Ali uskoro ć emo saznati. - Okrenuo se Garciji. - Što znamo o automobilu? - Pripada... Georgeu Slateru, trideset tri godine, odvjetniku u tvrtki Tale & Josh sa sjediš tem u središ njem Los Angelesu - Garcia je č itao s faksiranog izvješ taja. - Njegova je ž ena, Catherine Slater, prijavila nestanak. Nije se vratio kuć i nakon pokera š to ga svakog tjedna igra utorkom. - Imamo li fotogra iju? - Da, onu š to ju je dala njegova ž ena kad je prijavila nestanak. - Garcia je podigao crnobijeli ispis. - Daj da vidim. Muš karac na fotogra iji bio je odjeven u odijelo skupa izgleda, a kosu je zagladio unatrag. Nije bilo teš ko uoč iti slič nost između muš karca na ispisu i napola mrtvog č ovjeka kojeg su prije nekoliko minuta izvukli iz automobila. - To je on - rekao je Hunter nakon š to je nekoliko sekundi analizirao fotogra iju. - Crte lica su iste. - I ja tako mislim - slož io se Garcia. - Slijedit ć u vozilo hitne pomoć i do bolnice. Ako ima ikakve šanse da taj tip preživi, želim biti ondje. - Idem s tobom - reče Garcia. - Reć i ć u forenzič arima neka poč nu obrađivati ovo mjesto, premda je sve kontaminirano nakon zbivanja proteklih pet minuta - zabrinuto ć e doktor Winston. - A sudeć i po vegetaciji oko automobila, ovo bi moglo jako dugo trajati - rekao je, pokazujuć i gusto grmlje i visoku travu. - Samo ih zamolite neka daju sve od sebe - reč e Hunter i pogleda

naokolo. - Ne Ä?ine li uvijek tako? Svi su se udaljili kad je stigla ekipa forenziÄ?ara.

27 Bolnica dobrog Samaritanca impozantna je građevina na Wilshire Boulevardu u središ tu Los Angelesa. Do glavnog se ulaza dolazi kruž nim kolnim prilazom na istoč noj strani Ulice Witmer. Hunteru bi inač e za put od Grif ith Parka do bolnice trebalo oko pola sata; ovoga je puta stigao za manje od dvadeset minuta, a Garcia je umalo dobio infarkt zbog njegove mahnite vožnje. Potrč ali su kroz besprijekorno č ista staklena vrata predvorja i jurnuli do prijamnog pulta. Medicinske sestre srednjih godina bile su zauzete hrpama papira, javljanjem na telefone i bavljenjem mnoš tvom pacijenata oko pulta. Hunter se nije obazirao na red ljudi i progurao se do pulta. - Gdje je vaš hitni trakt? - pitao je držeći značku u ruci. Jedna od medicinskih sestara podigla je pogled s kompjutorskog ekrana i samo prouč avala dva muš karca pred sobom kroz naoč ale u debelom okviru koje su joj balansirale na vrhu nosa. - Zar ste vas dvojica slijepi? Pred vama je cijeli red ljudi. - Glas joj je bio miran kao da na raspolaganju ima sve vrijeme ovoga svijeta. - Da, tako je, svi ovdje č ekamo, stanite u red - pobunio se postariji muškarac s rukom u gipsu, izazvavši povike i drugih pacijenata. - Mi smo ovdje služ beno, gospodine! - vikne Hunter. - Hitni trakt, gdje je? - Napetost u njegovu glasu navela je medicinsku sestru da ponovno podigne pogled. Ovoga je puta pogledala njihove značke. - Onim putem, skrenite lijevo na kraju - nevoljko je rekla, pokazujući hodnik na desnoj strani. - Prokleti policajci, nisu č ak ni zahvalili - promrmljala je kad su Hunter i Garcia odjurili hodnikom. Hitni trakt je bio prava vreva liječ nika, medicinskih sestara, bolnič ara i pacijenata koji su svi trč ali naokolo kao da ć e uskoro doć i do smaka svijeta. Prostor je bio velik, ali se doimao pretrpanim uz kaotično kretanje ljudi i nosila na kolicima. - Kako netko uopć e mož e raditi na ovakvome mjestu? Ovo je poput karnevala u Brazilu - rekao je Garcia, zabrinuto gledajući naokolo.

Hunter je promatrao kaotič ni prizor u potrazi za nekim tko bi mu mogao dati informacije. Opazio je maleni, polukruž ni pult uza sjeverni zid. Za pultom je sjedila samo jedna medicinska sestra zajapurena lica. Odmah su pošli prema njoj. - Prije pet ili deset minuta ovamo je stigao pacijent koji treba hitnu medicinsku pomoć . Moramo znati kamo su ga odveli - frustriranim je tonom rekao Hunter kad je prišao krupnoj ženi. - Ovo je hitni trakt, duš o, svi pacijenti trebaju hitnu medicinsku pomoć - rekla je blagim glasom u kojem se osjeć ao jak juž njač ki naglasak. - Zrtva zloč ina, Grif ith Park, trideset i neš to godina, posve prekriven mjehurićima - nestrpljivo će Hunter. Iz velike kutije na pultu izvukla je papirnati rupč ić i obrisala znoj s č ela, te se zagledala u detektive sitnim crnim oč ima. Shvativš i koliko je Hunter napet, brzo je pogledala neke dokumente iza pulta. - Da, sjeć am se da su ga nedavno doveli - zastala je i udahnula ako me pamćenje ne vara, bio je MPD. - Što? - Mrtav po dolasku - objasnila je. - Znamo što to znači. Jeste li sigurni? - upita Garcia. - Ne sto posto, ali doktor Phillips je primio pacijenta. On ć e to moć i potvrditi. - Gdje ga možemo naći? Ustala je i pogledom preletjela prostoriju. - Ondje je... doktore Phillips - zazvala je, mašući rukom. Okrenuo se nizak, ć elav muš karac kojemu je oko vrata visio stetoskop; njegova je bijela odjeć a izgledala staro i zguž vano, a sudeć i po tamnim podoč njacima, č ovjek nije spavao najmanje trideset š est sati. Bio je zauzet razgovorom s drugim muš karcem u kojemu je Hunter odmah prepoznao č lana ekipe vozila hitne pomoć i koji se progurao do žrtvina automobila u Griffith Parku. Oba su detektiva poš la prema dvojici muš karaca prije nego su oni stigli do malenog pulta. Brzo su obavili uobičajeno upoznavanje. - Zrtva iz parka, gdje je? Sto se dogodilo? - pitao je Hunter. Covjek iz ekipe hitne pomoć i izbjegavao je Hunterov pogled. Liječ nik je pogledavao č as Huntera č as Garciju. -Nije prež ivio. Morali su isključ iti sirene pet minuta prije nego su stigli do bolnice. Bio je MPD - mrtav po dolasku. - Znamo što to znači. - Hunter je zvučao razdraženo.

Kratku tiš inu koja je uslijedila prekinuo je Garcia. - sranje! Znao sam da je previše dobro da bi bilo istinito. - Zao mi je - rekao je č lan ekipe hitne pomoć i. - Pokuš ali smo sve š to smo mogli. Nije mogao disati. Vlastita ga je krv guš ila. Upravo smo kanili napraviti hitnu traheotomiju, ali prije... - glas mu je zamro, a nastavio je doktor Phillips. - Kad je vozilo hitne pomoć i stiglo do bolnice, viš e nitko niš ta nije mogao učiniti. Proglašen je mrtvim u tri i osamnaest poslije podne. - Koji je bio uzrok smrti? Doktor Phillips se kratko, nervozno nasmijao. - Tijelo je tek stiglo, ali mož ete birati; guš enje, zastoj srca, otkazivanje organa, unutraš nje krvarenje, mož ete pogađati jednako kao i ja. Morat ć ete prič ekati službeni obdukcijski izvještaj da biste to saznali. Iz zvuč nika se zač ula neka obavijest, a doktor Phillips je zastao i pričekao da završi. - Tijelo je zasad U izolaciji. - U izolaciji? Zašto? - zabrinuto će Garcia. - Jeste li vidjeli tijelo? Pokriveno je mjehurićima i ranama. - Da, vidjeli smo ga. Mislili smo da su to opekline ill tako nešto. Doktor Phillips odmahne glavom. - Ne mogu vam reć i š to je to bez biopsije, ali sigurno nisu opekline. - Definitivno nisu - složio se član ekipe hitne pomoći. - Virusno? - upita Hunter. Doktor Phillips ga je zaintrigirano pogledao. - Na prvi pogled, da. Kao neka bolest. - Bolest? - Zapanjeno je pitanje postavio Garcia. - Sigurno je doš lo do neke greške, doktore, on je žrtva ubojstva. - Ubojstva? - Doktor Phillips se doimao zbunjenim. - Nitko mu nije nanio one mjehurić e. Stvorilo ih je njegovo vlastito tijelo kao reakciju na neš to, neku bolest ili alergiju. Vjerujte mi, ono š to je ubilo tog čovjeka bila je neka užasna bolest. Hunter je već shvatio š to je ubojica uč inio. Zarazio je ž rtvu nekom vrstom smrtonosnog virusa. Ali proš ao je tek jedan dan od utrke pasa - kako je moglo tako brzo doć i do reakcije? Koja bolest mož e za jedan dan ubiti čovjeka? Ponovno će se morati osloniti na obdukciju doktora Winstona da sazna što se dogodilo. - Moramo utvrditi koja je to bolest, ako je doista riječ o bolesti, te je li zarazna ili ne. -Liječ nik je pogledao č ovjeka iz hitne pomoć i. - O

tome smo razgovarali, neposrednom doticaju s pacijentom. Je li netko od vas dvojice... - Ne - uglas su odgovorili. - Znate li za nekoga tko je došao u doticaj s njim? - Dva agenta iz Jedinice za specijalne taktike - odgovorio je Hunter. - Vjerojatno ć e morati doć i radi testiranja, ovisno o rezultatu biopsije. - Kad očekujete rezultate? - Kao sto sam rekao, tijelo je tek stiglo. Cim to bude moguć e, poslat ć u uzorak tkiva u laboratorij i zatraž iti hitan postupak. Budemo li imali sreće, mogli bismo već danas dobiti rezultat. - Sto je s tijelom i obdukcijom? - Tijelo ć e danas biti poslano Uredu mrtvozornika, ali njegovo stanje i č injenica da mora biti u izolaciji otež avaju situaciju, pa vam ne mogu toč no reć i. -Gledajte, detektive, neć u vam lagati, veoma sam zabrinut. Ono š to je ubilo tog č ovjeka uč inilo je to veoma brzo i na veoma bolan nač in. Ako je riječ o nekoj vrsti zarazne bolesti, sudeć i samo po stanju u kojem se nalazio kad je stigao ovamo, moguć e je da smo suoč eni s nekakvom už asnom epidemijom. Cijeli bi grad mogao biti u opasnosti.

28 Ostatak dana proš ao je kao u nekakvom limbu. Hunter i Garcia su malo š to mogli uč initi, samo č ekati. Cekati da forenzič ari dovrš e obradu mjesta zloč ina, č ekati da stigne rezultat biopsije, č ekati da pošalju tijelo doktoru Winstonu i čekati obdukcijski izvještaj. Oba su se detektiva vratila u Grif ith Park malo prije sumraka. Ako je ekipa iz laboratorija naiš la na neš to, bez obzira na to koliko se nevaž nim doimalo, ž eljeli su to znati, ali potraga je bila mukotrpna i spora. Visoka trava, vruć ina i vlaga u zraku dodatno su otež avale situaciju, a do jedan ujutro forenzičari ništa nisu našli. Samotnost Hunterova stana djelovala je deprimirajuć e. Kad je otvorio vrata i upalio svjetla, pitao se kako bi bilo da se vrać a kuć i nekomu komu je stalo, nekomu tko bi mu mogao pruž iti malo nade da svijet nije na putu za pakao. Pokuš ao se boriti protiv destruktivnog osjeć aja krivnje koji ga je postupno obuzimao nakon utrke pasa, ali č ak ni njegovo iskustvo i znanje nisu pomogli njegovu umu. Da sam barem izabrao psa broj dva. U ovom je trenutku ubojica također pobjeđivao i u psihološ koj bitci. Ulio si je dvostruku dozu iz boce dvanaest godina starog Laphroaiga, ubacio u č aš u uobič ajenu kocku leda, priguš io svjetla i sruš io se na svoj stari, tvrdi kauč . Osjeć ao se izič ki i mentalno iscrpljenim, ali je znao da neć e uspjeti zaspati. Njegov je um neprestano ponavljao sve š to se događalo tijekom proteklih sati, a to je samo pojač alo njegovu glavobolju. - Zaš to nisam mogao izabrati jednostavno zanimanje, zaš to nisam mogao postati kuhar ili stolar? - glasno je razmiš ljao. Razlog je bio jednostavan. Bio to kliš ej ili ne, ž elio je neš to promijeniti, a svaki put kad bi zahvaljujuć i svojem istraž ivanju i napornom radu uhvatio nekog ubojicu, znao je da je neš to promijenio. To je bilo uzbuđenje kojemu nema ravna - unutarnje zadovoljstvo, ushić enje, spoznaja koliko je ž ivota spasio prać enjem dokaza, smirenoš ću i pomnim povezivanjem onoga š to se doimalo izgubljenim i razrijeđenim u vremenu. Hunter je dobar u onome što radi, i toga je svjestan.

Uzeo je još jedan gutljaj viskija i vrtio ga po ustima prije nego ga je progutao, už ivajuć i u osjeć aju ž arenja. Zatvorio je oč i i spustio glavu na naslon kauč a, svim se silama trudeć i iz uma izbaciti sve događaje toga dana, ali to je bio nemoguć zadatak. Zvuk poruke na mobitelu natjerao ga je da poskoč i. Opipao je džepove, ali su bili prazni. - Sranje! Mobitel se nalazio na malenom staklenom š anku. Ostavio ga je ondje s novčanikom i ključevima. Hunter je stavio č aš u na pod, polako ustao i pogledao na sat. - Tko bi mi, dovraga, slao poruku u ovo doba noć i? - Pogledao je maleni ekran. Nadam se da si dobro. Bilo je veoma lijepo ponovno te vidjeti danas poslijepodne, makar samo na nekoliko minuta - Isabella. Hunter je posve zaboravio na njihov kratak ruč ak. Nasmiješ io se i istodobno osjetio krivnju jer je drugi put morao tako hitno otić i od nje. Brzo je utipkao odgovor. Smijem li te nazvati? Pritisnuo je tipku i vratio se do kauča. Mobitel je poč eo vibrirati minutu kasnije i ispustio zvuk za poruku, prekinuvši tišinu u prostoriji. Da. Hunter je popio još gutljaj viskija i pritisnuo tipku za zvanje. Halo... mislila sam da sad već spavaš - tiho je rekla. -I ja sam mislio isto za tebe. Nije li ovo malo kasno za istraž ivač e? Zar ne moraš rano ujutro biti u laboratoriju? - pitao je Hunter i osmjehnuo se. - Nikad mnogo ne spavam. Obič no pet do š est sati tijekom noć i. Moj mozak neprestano radi. Istraž ivač ki rad tako djeluje na ljude. - Samo pet do š est sati. To stvarno nije mnogo. - Pogledaj tko to kaž e. Zaš to ti ne spavaš ? - Nesanica je dio paketa. Dolazi s poslom. - Moraš se nauč iti opustiti. - Znam. Radim na tome - lagao je. - Kad si već spomenuo posao, je li sve u redu? Izgledao si pomalo uznemireno kad si tijekom ruč ka primio onaj poziv. Hunter je zastao i protrljao svoje umorne oč i. Pomislio je na neduž nost već ine ljudi, na to kako su nesvjesni č injenice da zlo č eka odmah iza ugla. Dio njegova posla je pobrinuti se da ti ljudi ostanu nedužni. - Sve je u redu. To je samo posao. Uvijek donosi takvu vrstu

pritiska. - Sigurna sam... viš e pritiska no š to mogu zamisliti. U svakom sluč aju, doista mi je drago da si nazvao. - Zao mi je š to sam opet morao onako ž urno otić i. Mož da bih se mogao iskupiti za to. -Mogao je prisegnuti da ju je čuo kako se nasmiješila. - To bi mi se svidjelo... i upravo sam o tome razmišljala. Što misliš o večeri kod mene u subotu? - Spoj za večeru? - zadirkivao ju je Hunter. - Pa, sad kad je proš ao test na spoju za ruč ak, mislila sam da bi večera bila u redu. Jesi li zauzet ovu subotu? - Ne, ne, slobodan sam. Subota je u redu. U koje vrijeme da dođem? - Odgovara li ti šest sati? - Sjajno zvuči. Donijet ću bocu. - Fantastično. Sjećaš li se adrese? - Bolje da mi je ponoviš , za svaki sluč aj. Te sam več eri bio prilič no pijan. - Kao da to ne znam. Oboje su se nasmijali.

29 Iduć eg su se jutra Hunter i Garcia ponovno zaputili u Okruž ni ured mrtvozornika. Doktor Winston ih je nazvao oko deset, nakon š to je dovršio obdukciju nove žrtve. Želio je da detektivi prvi čuju rezultate. Tijelo Georgea Slatera poč ivalo je na metalnom stolu za obdukcije u blizini straž njeg zida. Bijela ga je plahta pokrivala od struka nadolje. Već i dio njegovih unutarnjih organa je izvađen, izvagan i stavljen na pladanj za organe. Doktor Winston im je otvorio vrata podrumske prostorije za obdukcije i ostavio ih da č ekaju dok ne dovrš i analizu malenog komadića ljudskog tkiva. - Pa, jedno je sigurno, naš je ubojica veoma inventivan - reče liječnik i podigne pogled s mikroskopa. Tek je tada Hunter vidio kako doktor Winston umorno izgleda. Rijetka mu je kosa bila raskuš trana, put blijeda, a oč i iscrpljene. - Znač i, on je ž rtva umorstva? - upita Hunter i pokaž e sablasno bijelo tijelo na stolu. - U to nema nikakve sumnje. - Našeg ubojice? - O, da, osim ako još netko ne zna za ovo - rekao je liječ nik dok je hodao prema tijelu u pratnji oba detektiva. Podigao je glavu ž rtve desetak centimetara od stola. Hunter i Garcia su se istodobno sagnuli, umalo se sudarivši glavama. Ugledali su poznati simbol. - Riječ je o istom ubojici, nema sumnje - reč e Garcia i uspravi se. Onda, kakva su bila sva ona sranja o tome da je umro od nekakve bolesti? - Nisu to bila sranja. Upravo ga je bolest ubila. - Na Garcijinu se licu jasno vidjela zbunjenost i frustriranost. - Jeste li ikad č uli za Streptococcus pyogenes? - Što? - Zacijelo niste. A za Staphylococcus aureus? - Da, doktore, latinski je sastavni dio mojeg svakodnevnog vokabulara. - Garcijin sarkastič an odgovor izmamio je kratak Hunterov osmijeh. - Što je to, dovraga? - Zvuč i kao bakterija - reč e Hunter. - Imaš posve pravo, Roberte. Dođite ovamo, pokazat ć u vam. - Doktor Winston je potraž io preparat u malenom prijenosnom arhivu i vratio se do mikroskopa. Pogledajte - rekao je nakon što je namjestio stakalce.

Hunter je priš ao bliž e, sagnuo se i primaknuo oko okularu. Vrtio je gumb za izoš travanje fokusa i trenutak prouč avao preparat. - Sto, dovraga, ovdje traž im, doktore? Vidim samo cijelu hrpu... malenih stvarč ica nalik crvima koji se kreć u naokolo poput bezglavih kokoš i. Daj da vidim - Garcia je rekao poput uzbuđenog Studenta i kretnjama pokazivao Hunteru neka se makne. - Da, ja vidim isto - potvrdio je nakon što je pogledao. - Te malene stvarč ice slič ne crvima su Streptococcus pyogenes, dragi moji studenti - rekao je doktor Winston, govoreć i tonom profesora. - Sad pogledajte ovo. - Uzeo je drugo stakalce i stavio ga pod objektiv mikroskopa. Hunter je ovoga puta vidio okrugle zelene oblike koji su se kretali mnogo sporije od onih ranijih. Garcia je na brzinu pogledao odmah nakon Huntera. - Da, i? Ovoga su puta to zelene okrugle stvarčice. - Dobro, to su Staphylococcus aureus. - Zar vam mi izgledamo kao studenti biologije, doktore? Recite nam laičkim jezikom. -Garcia nije bio raspoložen za igrice. Doktor Winston je nadlanicom desne ruke protrljao oč i. Izvukao je stolicu i sjeo, laktom se naslonivši na stol. - Prvi preparat š to ste ga vidjeli - Staphylococcus pyogenes, bakterije slične crvima, oslobađaju nekoliko destruktivnih toksina kad se nađu u ljudskom tijelu. Jedan od tih toksina odgovoran je za š arlah. - Covjek nije umro od š arlaha, doktore. Svi su simptomi pogreš ni odbrusi Hunter. - Strpljenja, Roberte. Hunter je podigao obje ruke u zrak, kao da se predaje. - Drugi toksin š to ga bakterija mož e osloboditi izaziva nekrozni fasciitis. - A to je? - upita Garcia. - To je bolest iz pakla - rekao je Hunter, a č elo mu se zabrinuto nabralo. - Bolest jedenja mesa. - Tako je poznata u javnosti - slož io se doktor Winston. - Cekajte, č ekajte, č ekajte - rekao je Garcia i objema kama napravio znak »T«. Jesam li vas dobro čuo? Jeste li rekli bolest jedenja mesa? Liječ nik je kimnuo, ali prije nego je dospio neš to reć i, Hunter je poč eo objaš njavati. - Taj se izraz č esto

koristi, ali zapravo nije toč an jer bakterija koja uzrokuje bolest ne jede meso. To je rijetka infekcija dubljih slojeva kož e i potkož nih tkiva. Izaziva uniš tavanje kož e i miš ić a oslobađanjem toksina, ali sveopća slika stvara dojam da žrtvu nešto jede iznutra prema van. Garcia je zadrhtao i odmaknuo se od mikroskopa. - Kako to znaš? - pitao je Huntera. - Mnogo čitam. - Odgovor je stigao uz slijeganje ramenima. - Jako dobro, Roberte. - Doktor Winston se nasmiješ io prije nego je nastavio ondje gdje je Hunter stao. - Zrtva poč inje pokazivati simptome slič ne gripi, te brzo stigne do veoma jakih glavobolja, sniž avanja krvnog tlaka i tahikardije. Na kož i se tada poč nu razvijati izrazito bolni, veliki mjehuri puni sluzi i osipi slič ni onima Od opeklina od sunca. Zrtva potom padne u toksič ni š ok, periodič ki gubeć i svijest i dolazeći k sebi. Zdravlje se urušava svjetlosnom brzinom i tada... smrt. Garcia i Hunter su pogledali truplo. Svi su mjehuri prsnuli, ostavivši osušene i krastave rane. - Godine 2004. sve se č eš će poč eo pojavljivati rijedak, ali još tež i oblik bolesti, a već ina tih sluč ajeva Otkrivena je ovdje, u Kaliforniji nastavio je liječnik. - U tim je sluč ajevima otkriveno da je bakterija koja uzrokuje bolest podvrsta bakterije Staphylococcus Sureus - mnogo snaž nija varijanta. - To je ono drugo što smo vidjeli, zelene okrugle stvarčice? Doktor Winston kimne. - Sjeć am se te prič e - reč e Hunter. - Nije privukla veliku pozornost medija. Samo je usput spomenuta u novinama. Doktor Winston ustane i priđe stolu za obdukcije. Garcia i Hunter su ga slijedili pogledima. - Bolest djeluje ovako: bakterija uđe u tijelo i razmnož ava se. Sto ime viš e bakterija, to oslobađaju viš e toksina. Sto viš e toksina oslobađaju, to je smrt brž a i bolnija. Na nesreć u naš e ž rtve, ti se maleni gadovi razmnož avaju poput pomahnitalih zeč eva. Mogu udvostručiti svoj broj za samo nekoliko sati. - Može li se to liječiti? - upita Garcia. - Mož e, ako se dovoljno rano otkrije, ali to se rijetko događa zbog brzog širenja bakterija. - Kako se dobije? Kako bakterija uđe u tijelo?

- Neobič no je, ali ta bakterija č esto ž ivi na kož i ili u nosu zdrave osobe. Garcia je stavio obje š ake na nos kao da ć e ga ispuhati. Hunter se morao nasmijati. - Nalazi se u stanju mirovanja - reč e doktor Winston i nasmiješ i se. - Ali bakterija lako mož e in icirati otvorenu ranu. Katkad se dobije u bolnici od inficiranih kirurških rezova. - Uh, to je umirujuće - našali se Garcia. - Nekrozni fasciitis je jedna od infekcija koja se najbrž e razvija. U obič nim je sluč ajevima potrebno samo tri do pet dana da pacijent prijeđe put od prvih simptoma do smrti. U slučaju naše žrtve, a siguran sam da ste to obojica zacijelo pogodili, ubojica mu je injekcijom ubrizgao bakterije Staphylococcus aureus. U prostoriji je zavladala muč na tiš ina. Sto bi još mogao smisliti taj ubojica? - Ali utrka pasa bila je prije samo dva dana. Kako je ovoga puta došlo do tako brze reakcije? - pitao je Garcia, odmahujući glavom. - Utrka pasa? - Doktor Winston se namrštio. Garcia je odmahnuo rukom. - Previš e je komplicirano da bismo sad objašnjavali, doktore. - U svakom sluč aju, kao š to sam rekao, bakterija se brzo razmnož ava, a š to je viš e ima, to uzrokuje viš e š tete. Naš a je ž rtva dobila veliku količ inu, i to ravno u krvotok. Za deset do dvanaest sati od zdravog je čovjeka stigao do umirućeg. Doktor Winston je priš ao pladnju s organima. - Trideset pet posto njegove jetre i bubrega bilo je uniš teno. Također je doš lo do velikih oš teć enja srca, crijeva i jednjaka, a to bi objasnilo krv kad je kaš ljao, imao je jako unutarnje krvarenje kad smo stigli do njega u parku. Ono je vjerojatno bila posljednja bitka njegova tijela prije smrti. Garcia je iskrivio lice kad se sjetio prizora u parku. - Ima još nešto nastavio je liječ nik. - Sto? - Svi nokti na objema rukama ž rtve su slomljeni, kao da je odnekud pokuš avao pobjeć i. Iz nekakvog drvenog sanduka, vjerojatno. - Iverje pod noktima? - upita Hunter. - Tako je. Ispod onoga š to je od njih ostalo i na vrhovima prstiju. - Analiza drva? - uzbuđeno upita Garcia. - Obič na borovina. Veoma je č esta. Ubojica ga je mogao zatvoriti u obič an ormar. - Zaš to bi ubojica to uč inio ako je već ž rtvi ubrizgao bakterije i smrt je bila neizbjež na? -zaintrigirano

upita Garcia. - Kako bi što više ubrzao proces - reče Hunter. Garcia se namrš tio. - Otkucaji srca se ubrzavaju kad je osoba u panici. Krv se brž e pumpa, a bakterije se brž e š ire. - Toč no - reč e doktor Winston i kimne. - Ima li lakš eg nač ina od izazivanja neč ije panike od zatvaranja u drveni lijes? - Taj ubojica zna o ubijanju viš e od ikoga na koga sam dosad naiš ao - reč e liječ nik, zureć i u tijelo. Onda, da smo ranije stigli u park? - upita Garcia. - To niš ta ne bi znač ilo. Sudbina naš e ž rtve bila je zapeč ać ena kad je ubojica ubrizgao bakterije - reč e Hunter. - Sve je to bilo dio njegova plana. Niš ta nije prepuš teno sluč aju. - Kako netko mož e nabaviti tu bakteriju? Gdje ju je ubojica mogao uzeti? Doktor Winston i Hunter razumjeli su o č emu Garcia govori. Ubojica je negdje morao imati pristup bakteriji, u bolnici, mož da nekom laboratoriju. Mogli bi provjeriti podatke o posjetiteljima i zaposlenicima i možda naći nekakav trag. - Naš je problem u tome da vjerojatno svaka bolnica i svaki laboratorij u Kaliforniji imaju uzorak te bakterije - objasnio je liječ nik. - Kao š to sam rekao, izrazito se brzo razmnož ava, a ubojici bi trebalo samo nekoliko kapi zaraž ene krvi. Nitko ne bi opazio da je to nestalo. Nitko ne bi prijavio. Uzgajanje bakterija i pretvaranje nekoliko kapi zaraž ene krvi u smrtonosnu količ inu ubrizganu u naš u ž rtvu sasvim je lako izvedivo. Ovo je bilo veoma lukavo ubojstvo. Nije ga bilo osobito teš ko izvesti ako znaš š to radiš , ali je veoma, veoma teš ko uć i u trag izvoru. - Znači, to bi bilo kao traženje igle u plastu sijena? Doktor Winston kimne. - Ipak ć emo se time pozabaviti - reč e Hunter. - U Ovome trenutku ništa nemam namjeru zanemariti. - Zaš to ubojica nije č ekao da ž rtva umre prije nego je nazvao, kao kod svih prijaš njih ubojstava? - upita Garcia. - Sokantni prizor mirnim glasom odgovori Hunter. - Osoba koja umire od te bolesti č ini veoma muč nu i snaž nu sliku. Mjehurić i se otvaraju i iz njih curi sluz, ž rtva krvari iz oč iju, nosa, uš iju, desni... už asan smrad, sigurna i skora smrt. Ovo je njegova predstava. Pravi se važ an. A sve to pojač ava moj osjeć aj krivnje. Zelio je da vidim š to sam uč inio kad sam izabrao pogreš nog psa. - Kakvog to psa neprestano spominjete? - zbunjeno je pitao liječnik.

Hunter mu je na brzinu objasnio š to se dogodilo, kako su bili blizu spaš avanju ž rtve. - Zar misliš da bi ga ubojica doista pustio da si izabrao pobjednika? - Nisam siguran - reč e Hunter i odmahne glavom. Uslijedila je neugodna tiš ina. - Sto je uzeo? - pitao je Garcia, trljajuć i svoju bradu. - Kako to misliš ? - Doktor Winston je izgledao kao da oklijeva. - Rekli ste da ubojica uvijek uzima dio tijela žrtve, nešto kao trofej. - Ah, da. - Podigao je bijelu plahtu i razotkrio žrtvine prepone. - O, Bož e! - Garcia je objema rukama pokrio usta. Znao je da je to učinjeno dok je žrtva još bila živa. Proš lo je pola minute prije nego je Hunter progovorio. - Da pokušam pogoditi, forenzičari ništa nisu našli u automobilu, zar ne? - A-ha! - odgovorio je liječ nik i podigao desni kaž iprst uz entuzijastičan osmijeh. - Našli su vlas. I ne pripada žrtvi.

30 Dok su u petak uveč er prilazili ulazu u klub Languard, Garcia se iznenadio kad je vidio koliko mnogo ljudi č eka u redu da bi uš lo. - Ne mogu vjerovati da je ovaj klub pun, navodno ogroman. - Klub nije pun - sa sigurnošću će Hunter. - Kako znaš? - To je psihološ ki trik - reč e Hunter. - Ako te natjeravaju da č ekaš u redu, to poveć ava tvoja oč ekivanja. Viš e ć eš ž eljeti dospjeti unutra. Klub u kojem je gužva obično znači da je to dobar klub. - To je istina. - Ali trik je u tome da te natjeraju da č ekaš taman koliko treba. Bude li to predugo trajalo, gosti ć e biti loš e raspolož eni. Nitko ne voli dugo stajati u redu. - I to je istina. Ignorirali su red ljudi i poš li ravno do dvojice miš ić avih izbacivač a na ulazu u klub. - Zalim, gospodo, morat ć ete stati u red kao i svi Ostali - reče jedan od dvojice, stavivši ruku na Garcijino rame. - O, ne, vidite, mi imamo posebne VIP-propusnice - Hunter reč e smiješ no iskrivljenim glasom i izvadi svoju detektivsku značku. Izbacivač je provjerio Hunterovu značku i maknuo ruku s Garcijina ramena. - Zar postoji nekakav problem, detektive Hunter? - Ne, samo nekoga tražimo. Dva su snagatora razmijenila zabrinute poglede. - Ne ž elimo nikakve nevolje ovdje. - Ne ž elimo ni mi, pa ako nam se maknete s puta, to ć e biti dobar poč etak - reč e Hunter, iksirajuć i č ovjeka odluč nim pogledom. Ne skrenuvš i pogleda, izbacivač korakne u stranu i otvori vrata. - Uživajte u večeri, gospodo. Dva su detektiva uš la u raskoš no predvorje. Ritmič na je glazba odmah djelovala na njih. Bila je glasna, veoma glasna. U predvorju se nalazilo nekoliko ljudi, neki su plesali, a neki samo č avrljali. Hunter i Garcia su prošli između njih i ušli u glavni prostor kluba. Glazba je ondje bila dvostruko glasnija nego u predvorju i Hunter

je instinktivno stavio prste u oba uha. - U č emu je problem, starce, ne podnosiš glazbu mlađe generacije? - Garcia reč e uz cinič an smiješ ak. Glazbu? Ovo je samo... glasna ritmič na buka koja se ponavlja. U svakom bih trenutku radije uzeo heavy metal. - Ovo je mjesto golemo! - uzviknuo je Garcia kad su pred sobom ugledali divovski plesni podij na prostoru od tisuć u osamsto pedeset kvadratnih metara. Hunter je raš irio oč i kako bi pokuš ao shvatiti velič inu prostora. Na plesnom se podiju nalazila ž ivopisna i vahna gomila ljudi koji su se kretali u ritmu najnovijih »drum 'n' bass« i dirty-funk-zvukova. Klupska su svjetla i laseri stvarali različ ite oblike po mnoš tvu koje je plesalo. Atmosfera u Vanguardu djelovala je zarazno. Ljudi ovamo dolaze da bi se zabavilo, i to se vidjelo. Hunter i Garcia nisu doš li u Vanguard kako bi se tomu divili ili sudjelovali u zabavi; morali su naći D-Kinga. Lijevo od plesnog podija vidjeli su malene stube Odvojene ukrasnim konopcem koje su vodile do zasebne gornje razine. - Ondje reče Hunter i pokaže prema stubama. - Ono je sigurno VIP područje. Garcia je kimnuo i namrš tio se kad je opazio dva međusobno veoma slič na izbacivač a koji su stajali u dnu stuba. Hunter je pogledom potraž io D-Kinga na gornjoj razini. Dosje š to su ga dobili iz Ureda javnog tuž itelja sadrž avao je sve š to su trebali znati o poznatom dileru, uključ ujuć i i nekoliko fotogra ija. Hunteru nije trebalo dugo da ga opazi kako udobno sjedi, okruž en č etirima ž enama. - Vidim ga, posljednji stol desno - reče Hunter i pokaže VIP područje. Probili su se kroz mnoš tvo na plesnom podiju gdje SU ih ljudi gurali i sudarali se s njima. Atraktivna je brineta obavila obje ruke oko Hunterova vrata dok je prolazio kraj nje. - Mmm, volim muš karca s miš ić ima - rekla je i privukla ga bliž e. - Imaš i prekrasne plave oč i. Pleš i sa mnom, ljepotane. - Njezine su usne naš le njegove, strastveno ga je poljubila i zavrtjela. Hunteru je trebalo nekoliko sekundi da svoje usne oslobodi njezinih. Cak i u onom kaosu svjetala, Hunter je opazio kako su joj zjenice raširene. - Odmah ć u plesati s tobom, srce. Moram potraž iti kupaonicu. Dao joj je prvu izliku koja mu je pala na pamet. - Kupaonicu? Zeliš li druš tvo? - Njezin se pogled spustio do njegovih prepona. Hunter se samouvjereno nasmiješ io brineti. - Ne ovoga puta, srce. -

Peder - siknula je kad se on udaljio, ostavivš i je da traž i svoj sljedeć i plijen. - Izgleda zgodno... otmjeno - primijeti Garcia. - Mož da bi se kasnije mogao vratiti i s njom podijeliti Sporu udobnu ševu uza zid. Hunter je ignorirao partnerov sarkazam dok su prilazili stubama koje vode do ekskluzivne gornje razine i dvojici snagatora koji su ondje č uvali straž u. - Zao mi je, gospodo, ovo je samo za VIP, zabranjen pristup - rekao je jedan od njih dok je odozgo promatrao detektive. - U redu je, mi smo VIP - reč e Garcia i izvadi svoju znač ku, č ekajuć i da Hunter uč ini isto. - Gospodo, ne mož ete se jednostavno koristiti svojim znač kama kako biste se silom progurali nekamo - reč e viš i od dvojice snagatora, pogledom iksirajuć i Garciju. - Zar izgledamo kao da smo se ovamo doš li zabavljati? - ubaci se Hunter. Oba su snagatora skrenula poglede na njega. - Doš li smo s nekim razgovarati - nastavio je. - A tko bi to bio? - Doš li smo razgovarati s gospodinom Ne Tič e Te se, dovraga. Sad se makni u stranu ili ć u te uhititi zbog ometanja pravde. - Hunterov je glas bio prijeteć i i odluč an. Ne č ekajuć i da mu se snagatori maknu s puta, Hunter je proš ao između njih, jednostavno se proguravš i, a Garcia je slijedio njegov primjer. Jerome je cijeli prizor promatrao od stola najbliž em vrhu stuba. Kad su dva detektiva stigla do VIP gornje razine, Jerome je ustao kako bi im prepriječ io put. - Mogu li vam pomoć i? - Sto, jebi ga? Ovaj tip ima viš e osiguranja od predsjednika Sjedinjenih Drž ava - rekao je Hunter i okrenuo se Garciji prije nego se opet zagledao u Jeromea. - Ne, ne mož eš mi pomoć i, gigante, moram razgovarati s tvojim š efom - rekao je Hunter, pokazujući D-Kingov stol. Ne mičući se, Jerome je proučavao dvojicu muškaraca pred sobom. - Dobro, to mož emo obaviti ovdje u udobnosti ovoga VIP prostora, ili cijeli taj prokleti cirkus mož emo odvesti u postaju i ondje prirediti pravu zabavu. Ti odlučuješ, veliki čovječe. Jerome ih je promatrao još nekoliko sekundi, a tada se okrenuo DKingu koji je poč eo pokazivati zanimanje. Brzo je kimnuo Jeromeu. Isprič ajte me, djevojke, č ini se da imam nekog posla, zaš to ne pođete malo plesati? -D-King je rekao č etirima prelijepim djevojkama koje su sjedile za njegovim stolom. Ustale su, a svaka je zavodnič ki namignula Hunteru i Garciji, izazovno im se nasmiješ ivš i, dok je prolazila kraj njih. Garcijino lice kao da se razvedrilo sa svakim novim osmijehom,

te je pogledom pratio djevojke. - Ako vam se sviđa koja od njih, mož da se mogu založ iti za vas rekao je D-King i š iroko se nasmiješ io, pokazujuć i blješ tave bijele zube. Hunter je opazio da u gornjem lijevom sjekutić u ima maleni dijamant. - Sto? O, ne, ne. Nije tako - zamuckivao je Garcia, a oč ito mu je bilo neugodno. - Jasno da nije. Molim vas, sjednite. Sampanjac? - ponudio im je DKing, pokazujući bocu u kabliću s ledom. - Ne za nas, hvala. - U redu, onda kako vam mogu pomoći? D-King je veoma naoč it Afroamerikanac. Ima samo trideset jednu godinu, sto sedamdeset pet centimetara i pomno obrijanu glavu. Oč i boje lješ njaka isticale su se na licu snaž nih, ali lijepo oblikovanih linija. Na sebi je imao odijelo od viskoze tamne boje i bijelu svilenu koš ulju č ija su gornja dva gumba bila otkopč ana, razotkrivajuć i nekoliko debelih zlatnih lančića. - Ja sam detektiv Hunter, a ovo je detektiv Garcia - reč e Hunter i pokaže mu svoju značku. D-King nije ustao, niti se pokuš ao rukovati s njima. Jerome je stao uza svojeg šefa. Hunter i Garcia su sjedili nasuprot D-Kingu, leđima okrenuti prema plesnom podiju. Nije postojala nikakva potreba za č avrljanjem. Hunter je iz dž epa izvadio kompjutorski portret i stavio ga na stol pred njih. - Znate li tko je ova žena? D-King je spustio pogled na sliku i nekoliko je sekundi prouč avao. - Vi niste č ovjek od velikih uvoda, zar ne, detektive Hunter? To mi se sviđa. Hunterov se izraz lica nije promijenio. - Ovo je kompjutorski dobivena slika - pomalo iznenađeno reč e DKing. - Tako je! - Zašto? - Bojim se da vam ne mogu razotkriti tu informaciju. - Bojim se da vam ne mogu pomoć i. - Odgovor je uslijedio gotovo odmah. Dva su detektiva razmijenila brze poglede. - Gledajte, gospodine

Preston, ovo je izrazito važno... - Sestra Joan me obič avala zvati gospodin Preston, još u osnovnoj š koli - D-King je podigao desnu ruku, prekinuvš i Huntera prije nego je uspio završiti rečenicu - vi me možete zvati D-King. Hunteru se nije sviđalo da ga netko prekida. - Kao š to sam govorio, ovo je veoma važno. - Siguran sam da jest, ali dopustite da vam objasnim kako to ide. Ako ž elite da vam pomognem, neš to morate dati. Ja sam poslovni č ovjek, nemam vremena za gluposti i ovdje neć ete niš ta dobiti besplatno. Hunter nije volio pregovarati, osobito ne s ljudima kakav je DKing, ali je znao da nema mnogo izbora. Promatrao je reakciju DKinga i Jeromea dok su njihove oč i analizirale sliku na stolu. Znao je da su je prepoznali. Ako ž eli da mu pomognu, morat ć e igrati njihovu igru. - Mrtva je. Ubijena je na veoma už asan nač in i njezino lice... Hunter je traž io prikladnu riječ . - Nije prepoznatljivo. Morali smo primijeniti poseban program kako bismo stvorili sliku. D-King je još neko vrijeme netremice promatrao Huntera, a tada je posegnuo za slikom. Prouč avao ju je još nekoliko sekundi. Hunter je bio uvjeren da je D-King prepoznao ž enu na slici, ali vidio je još neš to. Neku skrivenu emociju. - Sto vas navodi na pomisao da bih ja mogao poznavati tu ženu? Hunter je znao što on pokušava. - Slušajte, P-Diddy... - D-King... - Svejedno. Ne zanimate me vi ni ono š to radite. Bez obzira na to kakvim se ilegalnim poslovima bavite, siguran sam da ć e vas pravda kad-tad sustić i, ali danas nije taj dan. Mož da neć ete vjerovati, ali vi niste osumnjič enik u ovoj istrazi. Osoba koja ju je ubila juč er je poč inila još jedno umorstvo, i nastavit ć e ubijati dok je ne zaustavimo. Njezin bi nam identitet mogao pomoć i u otkrivanju tog č udoviš ta. Ako je ona jedna od vaših djevojaka... - Jedna od mojih djevojaka? - D-King je ponovno prekinuo Huntera. Nije kanio priznati da trguje seksom. - Ako se ž elite praviti ludi, samo izvolite, ali u ovom mi je trenutku posve svejedno ako ste i najveć i svodnik na svijetu, ne lovim vas. Mi smo iz Odjela za umorstva, a ne iz Narkotika.

D-King je vratio sliku na stol. - Zgodan govor, detektive. Hunter je duboko udahnuo. I dalje je pogledom iksirao č ovjeka koji je sjedio ispred njega. D-King je brzo ugledao priliku koja otvara svoja vrata. - Ako trebate moju pomoć , mož da bismo mogli sklopiti neku vrstu nagodbe. - Nagodbe? - Hunter je znao š to slijedi. - S vremena na vrijeme treba mi mala pomoć ljudi u crnom i bijelom. Ja pomognem vama, vi pomognete meni i svi su zadovoljni. To mož e biti veoma pro itabilno partnerstvo za obje strane. Garcia je tek tada shvatio o č emu D-King govori. za razliku od Huntera, nije se mogao obuzdati. - Jebi se! Netko je muč io i ubio jednu od tvojih djevojaka, a tebi je to posve svejedno? Mislio sam da bi ih trebao š tititi, biti njihov č uvar. Nije li to ono š to svodnici rade? -Garcijino je lice porumenjelo. Glas mu je bio ljutit i glasan, pa su se ljudi za susjednim stolovima okrenuli prema njima. Sad se koristiš njezinom smrć u kako bi nas pokuš ao staviti na svoj popis pokvarenih policajaca? Baš si mi ti neki kralj. Mož da bi trebao razmisliti o tome da promijeniš ime u D-Luzer. - Garcia je ustao i čekao da Hunter učini isto. Nije dočekao. D-King se nasmijao na Garcijin gnjev. - O, ma dajte, valjda neć ete meni izvesti onu predstavu »dobar policajac, zao policajac«, je li? Zar me smatrate budalom? To sranje djeluje samo u ilmovima, a ovo nije jebeni film. - Ovdje ne igramo nikakve igrice - mirno ć e Hunter - ali ubojica to č ini. Detektiv Garcia ima pravo. Taj vam je ubojica uzeo jednu od djevojaka i ostavio vam veliki »jebi se« kao suvenir. - Hunter se nagnuo naprijed i s oba se lakta naslonio na stol. - Mi ne mislimo da ste budala, ali ubojica to sigurno misli. Smije vam se, a mene to ne č udi. Doš etao je u vaš e područ je, zgrabio jednu od vaš ih djevojaka, a vi to uopć e niste znali. Zar ste mislili da je na odmoru? Sto ć e se dogoditi ako odluč i uzeti još jednu od vaš ih djevojaka? Mož da jednu od onih koje su prije samo nekoliko minuta sjedile s vama. D-King je mirno promatrao Huntera. - Dakle - nastavi Hunter - hoć ete li samo sjediti ondje i pretvarati se da je sve u redu, vi još uvijek imate kontrolu u svojim rukama, vi ste još uvijek kralj? Od vas samo traž imo njezino ime, ako niš ta drugo da

njezinu obitelj obavijestimo što joj se dogodilo. Hunter je č ekao reakciju koje nije bilo. Znao je da je D-King prepoznao djevojku na kompjutorskom portretu, te da su napravili golem korak u pravom smjeru. Sad ć e lako otkriti tko je ona kad zna gdje treba traž iti. D-Kingova suradnja viš e nije tako važ na. Hunter je ustao i pridružio se Garciji. - Detektive - javio se D-King kad su obojica stigla do stuba. Hunter se okrenuo i opet ga pogledao. D-King je rukom dao znak Jeromeu, a on je brzo izvadio fotogra iju iz dž epa jakne i stavio je na stol kraj kompjutorskog portreta. Oba su detektiva ponovno sjela i usporedila slike. Sličnost je bila nevjerojatna. - Zove se Jenny Farnborough. Tražim je od prošlog petka. Hunter je osjetio kako mu se krv zagrijava. - Jeste li je tada posljednji put vidjeli? - Tako je. Prošli petak, ovdje. - Ovdje? - uzbuđeno upita Garcia. - Da, sjedili smo za ovim istim stolom. Isprič ala se i rekla da mora poći popraviti šminku ili tako nešto. Više se nije vratila. - U koje je to doba bilo? D-King pogleda Jeromea. - Kasno, oko dva ili dva i petnaest ujutro - reče Jerome. - Znači, mislite da je oteta iz ovog kluba? - mirno upita Hunter. - Izgleda tako. - Mož da je poznavala svojeg otmič ara, mož da je to netko s kim je bila ranije. D-King odmahne glavom. - Cak i da je naletjela na nekog poznatog, ne bi jednostavno otiš la iz kluba, Vratila bi se ovamo i najprije razgovarala sa mnom. Jenny je bila dobra djevojka. Hunter je trenutak zastao, procjenjujuć i koliko ž eli Otkriti o ž rtvi. - Bila je drogirana. GHB, jeste li čuli za to? D-King je Hunteru dobacio smiješ ak trgovca automobilima. Znao je da Hunter ne mož e biti tako naivan. - Da, znam za to. Jesu li to upotrijebili? - Da. - Rekli ste da su je mučili? - upita Jerome. - Da. - što to točno znači? Hunter je pogledao slike na stolu. Glavom mu je proletio prizor

njezina nagog, osakaćenog tijela vezanog za drvene stupove. - Osoba koja ju je ubila ž eljela je da pati š to je moguć e viš e. Nije bilo milosrdnog ubojstva, nikakvog hica u glavu ni nož a u srce. Ubojica je ž elio da umire polako. - Hunter nije smatrao potrebnim skrivati istinu. - Ziva je oderana i ostavljena da umre. - Sto? - Jeromeov se glas povisio za oktavu. Niti jedan detektiv nije mu odgovorio. DKing je pokuš ao prikriti svoj bijes, ali gorio mu je u oč ima. Njegov je um odmah stvorio sliku Jenny, same, muč ene, kako preklinje za milost, zove u pomoć . Uzalud se pokuš avao riješ iti te slike. Kad je progovorio, u glasu mu se osjeć ao neopisivi gnjev. - Jeste li vi religiozan čovjek, detektive? Pitanje je iznenadilo i Huntera i Garciju. - Zašto? - Jer ako jeste, bolje se pomolite da vi nađete Jennyna ubojicu prije mene. Hunter je razumio D-Kingov gnjev. Dok Hunter mora poš tivati pravila i drž ati se protokola, D-King ne mora. Nekako mu se sviđala pomisao da bi D-King mogao prije njega pronaći ubojicu. - Morat ć emo vidjeti popis svih njezinih... klijenata, svih ljudi s kojima je bila tijekom proteklih š est mjeseci. Ubojica bi mogao biti netko koga je poznavala. D-King je Hunteru dobacio još jedan ironič an osmijeh. - Sviđate mi se, detektive Hunter, zabavljate me - reč e i zastane. - Nemam pojma o čemu govorite. Klijenti... ? Hunter je znao da nikako ne mož e silom dobiti popis Jennynih klijenata od D-Kinga. - Rekli ste da vam treba njezino ime, sad ga imate. Bojim se da viš e niš ta ne mogu uč initi za vas - rekao je D-King i pokazao prema stubama. Oba su detektiva bez riječ i ustala. Hunter je uzeo obje slike sa stola. - Još jedna stvar - reče Hunter i izvadi papirić iz džepa. D-King ga je pogledao s izrazom »Što je sad« na licu. - Jeste li ikad ranije vidjeli ovaj simbol? D-King i Jerome zurili su u neobičan crtež. Jerome odmahne glavom. - Ne, nikada - potvrdio je D-King. - Kakve to veze ima s Jennynom smrću? - Pronađeno je kraj njezina tijela - lagao je Hunter. - Samo još neš to... - reč e Garcia. - Znate li odakle je Jenny? Morat

ćemo kontaktirati njezine roditelje. D-King je pogledao Jeromea, a on je slegnuo ramenima. - Zapravo ne provjeravam porijeklo, ali mislim da je rekla da je doš la iz nekog mjesta u Idahu ili Utahu, tako neš to. Garcia kimne i pođe za Hunterom. Kad su stigli do stuba, Hunter se još jednom okrenuo i pogledao DKinga. - Ako ga nađete prije nas... D-King je zurio u Hunterove oči. - Natjerajte ga da pati. D-King niš ta nije odgovorio, već je samo gledao kako dva muškarca odlaze iz VIP područja i nestaju u mnoštvu.

31 - Sto ti je onaj idiot Culhane preko telefona rekao o Jenny? - D-King je pitao Jeromea čim su dvojica detektiva nestala iz vida. - Rekao je da je provjerio mrtvač nicu, bolnice i dosjee nestalih osoba, ali ništa nije našao. - Kakvo je on beskorisno govno. I za to smo mu platili? Jerome kimne. - Reci djevojkama da ć emo uskoro otić i, ali prije mi dovedi onog barmena, onog s kojim je Jenny katkad razgovarala, dugokosog. - Svakako. - Jerome je gledao kako D-King odjednom ispija pola boce šampanjca. - Je li ti dobro, šefe? Bacio je praznu bocu š ampanjca na stol, sruš ivš i nekoliko č aš a i privukavš i než eljenu pozornost. - Sto gledate, jebi ga? - viknuo je prema ljudima za najbliž im stolom. Svi su se brzo okrenuli, odluč ivš i gledati svoja posla. - Ne, nije mi dobro - reč e D-King i okrene se Jeromeu. - Zapravo, prokleto sam daleko od toga da mi bude dobro, Jerome. Netko je oteo jednu od mojih djevojaka meni pod nosom. Ako je istina ono š to su detektivi rekli, muč ili su je i ubili. - Na licu mu se pojavio izraz gnuš anja. - Zivu su je oderali, Jerome. Dakle, reci mi, koja vrsta idiotskog kretena mož e biti dovoljno luda da to uč ini jednoj od mojih djevojaka? Jerome nije imao odgovor, pa je samo slegnuo ramenima. V

- Reć i ć u ti koja... jebeno mrtva. Zelim tog tipa, razumiješ me? Zelim ga ž ivoga kako bih mu pokazao š to je zapravo muč enje. Desnom je rukom obujmio Jeromeov vrat i privukao njegovo lice sasvim blizu svojemu. - Sto god je potrebno, crnjo, razumiješ li me? Što god je potrebno, jebi ga.

32 Spoznaja da je ubojica prije samo nekoliko dana bio u klubu Vanguard zagrijala je Hunterovu krv. Odluč io je da bi se još malo trebali zadrž ati u klubu. Ubojica je bio ovdje, dodirivao je stvari, dopustio da ga vide drugi ljudi, mož da č ak i razgovaraju s njim. Nekako je uspio drogirati Jenny između VIP područ ja i toaletnih prostorija, a zatim je odvući iz kluba a da ne djeluje sumnjivo - ili nije? Hunter je dotaknuo Garcijinu ruku kako bi privukao njegovu pozornost i pokazao prema stropu. - Vidiš li ono što ja vidim? Garcia podigne pogled, prateć i Hunterov ispruž eni kaž iprst. Nadzorne kamere! - Pogodak. - Oprostite! - reč e Hunter, priš avš i izbacivač u koji je stajao kraj izlaza za sluč aj opasnosti. - Gdje je kontrolna prostorija za nadzorne kamere? - pitao je, pokazujući snagatoru svoju značku. - Na katu, kraj upraviteljeva ureda. - Mož ete li mi pokazati gdje je? Moram pogledati neke od vaš ih snimaka. Dva su detektiva slijedila izbacivač a natrag kroz mnoš tvo koje je plesalo do zapadne strane kluba. Uskim su se stubiš tem popeli na kat i stigli do malenog hodnika. Priš li su drugim vratima desno na kojima je pisalo »KONTROLNA SOBA«. Unutra je sjedio zaš titar okruž en malenim ekranima. Drž ao je novine uredno slož ene na č etiri dijela tako da se vidjela križ aljka. Hunter je opazio da mu nedostaje lamo jedna riječ. - Hej, Stu - reče izbacivač. Zaš titar nije podigao pogled. - Emocionalni š ok, š est slova, a prvo je T, znaš li š to bi to moglo biti? - Gornji dio kemijske š to ju je drž ao u desnoj ruci bio je posve izgrizen. - Trauma. - Odgovor je stigao od Huntera. Zaš titar je napokon podigao glavu, a na licu mu Se pojavio izraz iznenađenja jer je tek tada shvatio da Tarik nije sam. Odlož io je novine i uspravio se na stolici. Hunter je obavio upoznavanje i

pokazao značku. - Najprije moram pitati upravitelja - rekao je Stu nakon š to je Hunter objasnio razlog njihova nenajavljenog posjeta. Hunter se nije bunio dok je sluš ao kako zaš titar brzo objaš njava situaciju jednom od svojih nadređenih. - Dobro, gospodine. Čekat ćemo - rekao je i spustio slušalicu. - Dakle? - upita Hunter. - Dolazi ovamo. Hunter je pogledom preletio malene televizijske monitore ispred Stuova stola. - Koliko ukupno imate kamera? - Po jednu iznad svakog š anka, jednu iznad ulaza na plesni podij, jednu iznad ulaza za sluč aj opasnosti, dvije na verandi, jednu iznad glavnog ulaza, po jednu u oba hodnika koji vode do toaletnih prostorija, tri iznad plesnog podija i dvije iznad VIP područ ja - rekao je Stu, pokazujuć i razne monitore za svaku kameru š to ju je spomenuo. Vrata su se otvorila i uš ao je nizak muš karac odjeven u besprijekorno odijelo na sitne pruge. Visok oko sto š ezdeset pet centimetara, imao je blijedo lice puno rupica poput spuž ve, zacijelo od akni iz mladosti. Zbog gustih č upavih obrva izgledao je poput lika iz crtica. Predstavio se kao Tevez Lopez, voditelj osiguranja. - Moramo pogledati sve vaš e snimke nadzornih kamera od proš log petka - rekao je Hunter, ne gubeć i vrijeme na nepotrebna objašnjavanja. - Što točno tražite? - Proš log je petka oteta mlada ž ena. Imamo razloga vjerovati da je oteta iz ovoga kluba. Moramo pogledati te snimke. Tevez i Stu su na trenutak izgledali zabrinuto. - Mož da ć e to biti problem, detektive - reče Tevez. - Zašto? - Snimke zadrž avamo samo dva, mož da tri dana; one od proš log petka već su izbrisane. - Što? Zašto? - frustrirano upita Garcia. - Nema nikakve potrebe da ih č uvamo - mirno ć e Tevez. - Ako te več eri nije bilo nikakvih problema, nikakve tuč njave, iz blagajni nije nestao novac, nije bilo incidenta povezanog s drogom, ne vidimo razloga za č uvanje tih snimki. Znate, detektive, u današ nje je doba sve digitalno. Imamo viš e od trinaest kamera koje snimaju od dvanaest do petnaest sati svake noć i, a to zauzima veoma mnogo prostora u

kompjutoru. Nakon š to se uvjerimo da je noć proš la bez problema, obriš emo snimke kako bismo napravili mjesta za nove. Tevezova je izjava zaprepastila oba detektiva. Vjerojatno jedina postojeć a snimka ubojice obrisana je radi š tednje prostora na disku. Hunter je znao da se viš e nikad neć e pojaviti ovakva prilika. Okrenuo se prema ekranima. - Nemate trajnu kopiju? - upita Garcia. - Ne, kao š to sam rekao, nema potrebe. - Cekajte, mož ete li zumirati ovu kameru? - Hunter je pokazao gornji lijevi monitor. - Svakako. - Stu je okrenuo gumb na svojem stolu i slika se povećala tri puta. - Tko je ovo? - Hunter je pokazao dugokosog muš karca koji je sjedio u VIP području. D-King i Jerome su sjedili ispred njega. - To je Pietro, jedan od naš ih barmena, ali on ne bi trebao biti u VIP području - odgovori Tevez. - Morat ćemo razgovarati s njim. - Nema problema, želite li da ga sad pozovem ovamo? Hunter se osvrnuo po kontrolnoj sobi. Nije baš prikladno mjesto za razgovor. - Imate li neku drugu prostoriju gdje bismo to mogli obaviti? - Mož ete poć i u moj ured, malo dalje niz hodnik. - Cekajte da završ i razgovor s tim ljudima, a zatim ga pozovite gore. Cekat ć emo u vaš em uredu. - Hunter nije želio da Tevez zna da je on već upoznao D-Kinga. Tevezov je ured bio malen, ali lijepo uređen. Cetvrtasti pisać i stol od mahagonija nalazio se u straž njem dijelu prostorije. Desno od stola je akvarij s neonskim osvjetljenjem uredu davao osobni dojam. Cijeli su istoč ni zid pokrivale police pune fotogra ija i knjiga. Glasna glazba iz glavne dvorane bila je priguš ena, ali se ipak č ula, a zbog nje je pod ureda neprestano vibrirao. Cekali su oko pet minuta dok u ured nije ušao Pietro. - Gospodin Lopez je rekao da ž elite razgovarati sa mnom - Pietro je rekao nakon upoznavanja. - Tako je. Vaš razgovor s Bobbyjem Prestonom, o č emu se radilo? Hunter nije smatrao potrebnim okolišati. Izraz Pietrova lica pokazao im je da mu to ime nije poznato. - D-King, vaš razgovor s D-Kingom - pojasnio je Garcia. - Jeste li razgovarali o ovoj djevojci? - Hunter mu je pokazao Jennynu sliku.

Pietro je bio vidljivo nervozan. Odjednom mu D-King i policajci postavljaju pitanja o Jenny. - Da, želio je znati jesam li prošli petak razgovarao s njom. - Jeste li? - Da, kratko. - Možete li se sjetiti u koje je to doba bilo? - Bilo je oko dva ujutro. - O čemu ste razgovarali? Pietro se osjeć ao kao da je u epizodi Zone sumraka. D-King mu je maločas postavljao posve ista pitanja. - Ni o č emu važ nom. Izgledala je umorno, pa sam je pitao ž eli li neš to popiti. Cavrljali smo samo oko jednu minutu. Morao sam nastaviti posluživati goste. - Je li uzela piće? - Ne od mene; već je imala čašu šampanjca. - Je li otišla nakon što ste vas dvoje razgovarali? - Ne odmah, neko se vrijeme zadrž ala kraj š anka. Rekla je da joj treba malo odmora od zabave. Kao š to sam rekao, izgledala je umorno. - Jeste li opazili da je s još nekim razgovarala? Opet ista pitanja kao i D-Kingova. - Jenny je veoma privlač na djevojka. Takva ž ena koja u petak uveč er sama stoji kraj š anka djeluje kao magnet za muš karce, pa joj tipovi uvijek prilaze, no bio je jedan tip... - Što s njim? - Izgledao je malo drukč ije. Za poč etak, na sebi je imao odijelo koje je izgledalo prilič no skupo. Ovdje zapravo nitko ne nosi odijela, osim š efova i nekih od VIP gostiju, osobito petkom i subotom uveč er. Izgledalo je kao da joj se upucava, ali nije imao sreće. - Kako znate? - To nije Jennyn stil. Ona ć e č avrljati i oč ijukati bilo s kim, s momcima i curama, ali nije vrsta djevojke koju jednostavno mož ete pokupiti u noć nom klubu. Cavrljao je s njom nekoliko minuta, a zatim je otišao. - Kako je izgledao taj tip? - Zapravo vam to ne bih mogao reć i. Samo se sjeć am da je bio visok i veoma dobro odjeven, ali osim toga... - Pietro odmahne glavom. - Ne pamtim lica osobito dobro.

- Jeste li vidjeli da je Jenny još s nekim razgovarala? - Koliko se sjeć am, nije, ali s druge strane, bio je petak i ja sam imao pune ruke posla. - Sjeć ate li se jeste li ikad prije ili poslije petka vidjeli tog visokog, dobro odjevenog č ovjeka? - Zao mi je. - Ponovno je odmahnuo glavom. - Ako i jesam, nije mi upao u oč i. Sjeć am ga se od petka samo zato što je razgovarao s Jenny. - Znate li jesu li zajedno otišli? - Nisam vidio. No kao što sam već rekao, to nije Jennyn stil. - Je li se doimala drogiranom ili pijanom? - Ni najmanje, zapravo je samo izgledala umorno. Hunter je izvadio posjetnicu iz svojeg izlizanog, kož nog novč anika. - Ako ikad ponovno ovdje vidite tog visokog tipa, prekinite ono š to radite i nazovite me, razumijete li? - Da, svakako. - Posve je isto od njega tražio i D-King. - Broj mojeg mobitela je na stražnjoj strani. Pietro je pogledao obje strane Hunterove posjetnice i stavio je u stražnji džep. - Ona nije dobro, zar ne? - pitao je s nježnošću u glasu. Hunter je trenutak oklijevao, ali Pietro ć e vjerojatno viš e ž eljeti pomoći ako sazna istinu. -Mrtva je. Pietro je na trenutak zatvorio oč i. Bilo mu je teš ko vjerovati da viš e nikad neć e vidjeti Jennyn smiješ ak ili njezine tople oč i. Viš e nikad neće čuti njezin blagi glas. - Mislite da je to Xčinio taj visoki tip? - Ne znamo, ali čini se da je on posljednji razgovarao s njom. Pietro je kimnuo kao da je shvatio što mora učiniti.

33 Iduć eg su jutra Hunter i Garcia poš li do kuć e Georgea Slatera u Brentwoodu. - Opa, ovo lijepo izgleda - reč e Garcia, diveć i se prekrasnoj građevini. Kuć a je impresivna č ak i prema visokim standardima Hollywooda. Smješ tena je na kraju uske ceste uz koju rastu hrastovi. Izrezbareni nadvratnici i besprijekorno bijelo proč elje kuć u č ine posebnom u ulici uglednih rezidencija. S istoč ne Strane kuć e nalazi se odvojena dvostruka garaž a, a oko nje prekrasno uređen vrt. - Cini se da zanimanje odvjetnika ima svoje prednosti - rekao je Hunter dok je parkirao na kolnom prilazu. Zaputili su se poploč enom stazom i uz nekoliko stuba do ulaznih vrata. Pritisnuli su gumb za poziv videosustava na ulazu. - Da - odgovor je stigao za nekoliko sekundi. Oba su detektiva podigla svoje znač ke do malene kamere na zidu i predstavila se. - Mož ete li samo minutu prič ekati? - Glas je bio mekan i ž enstven, ali je Hunter opazio lagano podrhtavanje koje je zacijelo posljedica sati plakanja. - Svakako, gospođo. Strpljivo su č ekali dok nisu č uli zvuk koraka koji su se približ avali. Vrata su se otvorila i pojavila se veoma privlač na ž ena zlatnoplave kose koju je stisnula u punđu. Imala je ruž blijede nijanse crvene boje i diskretnu š minku koja nije uspjela prikriti tamne podoč njake ispod tuž nih oč iju boje lješ njaka. Hunter je procijenio da ima oko trideset dvije godine. Na sebi je imala laganu haljinu od crnog š ifona koja joj je savrš eno pristajala. Zbog pretrpljenog je bola izgledala umorno i iscrpljeno. - Dobro jutro. - Osjeć alo se da posjeduje snaž nu osobnost uz neku vrstu delikatne superiornosti. Savršeno se držala. - Hvala vam š to ste nas primili, gospođo Slater, nadam se da ovo nije previše nezgodan trenutak. Catherine se silom plaho osmjehnula i koraknula u stranu. - Molim

vas, uđite. U kuć i su se osjeć ale mirisne svijeć e, mož da jasmin, ali je zrak unutra djelovao hladno i bezlič no. Zidovi su bili bijeli, a Hunter je opazio još bjelje pravokutnike gdje su ranije visjele slike. Uvela ih je u prostoriju koja je izgledala kao da je ranije bila ured. Police za knjige su ispražnjene, a kauč i naslonjač pokriveni su velikim plahtama kako bi se zaš titili od praš ine. Prostorija je bila jarko osvijetljena jer je skinuta zavjesa koja ju je ranije š titila od sunca. Kartonske kutije razbacane naokolo dopunjavale su dojam selidbe. Zao mi je zbog nereda - rekla je, maknula plahte s kauč a i stavila ih iza velikog pisać eg stola koji se nalazio samo nekoliko koraka od prozora. - Molim vas, sjednite. Hunter i Garcia sjeli su na kauč , a Catherine se spustila u naslonjač nasuprot njima. Opazila je upitni izraz Hunterova lica i ponudila odgovor prije nego je pitanje postavljeno. - Selim se natrag u Alabamu. Neko ć u vrijeme ostati kod mojih roditelja prije nego odluč im š to ć u dalje. Ovdje viš e nemam š to raditi, a ionako sam u Los Angeles doš la samo zato š to je Georgeu ponuđen posao u tvrtki Tale & Josh - rekla je tuž nim i krhkim glasom. - Zelite li nešto popiti? Kavu, čaj? - Ne, hvala vam. U redu je. Catherine se opet pokuš ala nasmiješ iti, ali njezine su se usne samo raš irile u tanku crtu. -George je ž elio popiti č aj poslijepodne - š apnula je. - Koliko dugo živite u Los Angelesu, gospođo Slater? - Doselili smo se ovamo prije dvije i pol godine, i molim vas, zovite me Catherine. - Vaš je muž od početka radio za tvrtku Tale & Josh? - Da - odgovorila je i lagano kimnula. - Je li se pridrž avao uobič ajene rutine? Zelim reć i, osim na posao, je li redovito odlazio na neka druga mjesta kao što su sportski klubovi, barovi, noćni klubovi? - George nikad nije imao vremena za bilo š to, uvijek je radio. Barem je tri puta tjedno ostajao dokasna u Uredu. Nije odlazio ni u kakav sportski klub ili teretanu. Nikad nije bio izič ki osobito aktivna osoba. - Catherinein je pogled odlutao prema prozoru, pa se na trenutak č inilo da zuri u prazno. - Jedino š to je č inio redovito bio je

odlazak na partiju pokera utorkom uveč er. - Suze su joj navrle na oč i, te je posegnula za kutijom papirnatih rupčića na stolu. Hunter i Garcia hitro su razmijenili napete poglede. - Znate li s kim je igrao poker? Jesu li to bili prijatelji s posla ili... ? - Da, drugi odvjetnici iz njegove tvrtke. Mož da još neki ljudi, ali nisam sigurna. Jeste li ikad upoznali neke od njih? - Upoznala sam druge odvjetnike iz tvrtke Tale & Josh, da. - Zelim reć i, jeste li upoznali ljude s kojima je vaš muž igrao poker? - Nikad nisam bila na nekoj od več eri pokera, ako to pitate. Hunter je u njezinu glasu osjetio arogantan ton. - Znate li gdje su igrali? Je li to bilo u nekom klubu, u neč ijoj kuć i? - George mi je rekao da svaki tjedan igraju u drugoj kuć i. Mijenjali su se u ulozi domać ina. Doista? A ovdje? Jeste li vi ikad bili domać ini? - Ne. Nisam mu to dopustila. - Zašto? - iznenađeno upita Garcia. U Catherineinim oč ima još uvijek su se vidjele suze š to ih je potiskivala. Izgledala je omamljeno i još uvijek u š oku. - Ja sam krš ćanka, detektive, i ne odobravam kockanje. Premda se George zakleo da ne igraju za novac, to jednostavno nisam ž eljela u svojoj kuć i. - Bez novca? - Tako je. Rekao je da su to č inili radi druž enja. Izvukla je novi rupč ić iz kutije i obrisala kutove oč iju. - Godinama nije kockao. Garcia je iznenađeno uzdigao obrve. - Zar je obič avao kockati? pitao je. - Prije mnogo godina. Ali odustao je od toga nakon š to smo se upoznali. Ja sam ga zamolila. - Kockarnice? Trenutak je oklijevala, kao da joj je nelagodno ono š to mora izgovoriti. - Ne, utrke pasa... hrtova. Hunter je s mukom progutao slinu. - Hrtova? Jeste li sigurni? - U njegovu se glasu jasno osjećalo iznenađenje. - Da, sigurna sam. Garcia zadrhti. - I sigurni ste da je odustao od toga? Zelim reć i, jeste li sigurni da u posljednje vrijeme nije bio na utrkama hrtova? Cinilo se da je pitanje zaprepastilo Catherine. - Da, sigurna sam. Obeć ao mi je. Zaš to bi prekršio obećanje? - Njezin je glas bio posve siguran. - Mož da se kladio preko interneta umjesto da ide na poker - rekao je Garcia i odmah se ugrizao za usnu jer je shvatio kakvu je optuž bu

upravo iznio. - Sto? Zaš to bi to č inio? - Catherine je zvuč ala duboko uvrijeđena Garcijinom insinuacijom. - Catherine... - Ovoga se puta u Hunterovu glasu osjeć ala istinska zabrinutost. - Već i dio juč eraš njeg dana proveli smo u tvrtki Tale & Josh, razgovarali smo sa svima koji su ikad upoznali Georgea. Od samih partnera do kurira. Nitko niš ta ne zna o igranju pokera utorkom uvečer. - Sto? Jasno da znaju, moraju... - Drhtaj u njezinu glasu otkrio je koliko ju je šokirala Hunterova tvrdnja. - Mož ete li se sjetiti nekog imena? Nekoga za koga mislite da je bio dio te skupine ljudi? - Ne znam - rekla je, vidljivo drhteći. - Prema onome š to kaž u svi s kojima smo razgovarali, nitko nikad nije igrao poker s vaš im muž em, i uopć e ne znaju da je utorkom uvečer igrao poker. - Laž u, sigurno laž u. - Zagnjurila je lice u ruke, nesposobna boriti se protiv suza. Kad je ponovno podigla glavu, ispod oč iju joj se cijedila maškara. - Zašto bi mi lagao? - Kao što je Garcia rekao, možda je opet počeo kockati, a bilo mu je previše neugodno to priznati. - Ne, znam da to ne bi uč inio. Nije kockao. To je stvar proš losti odlučno je tvrdila Catherine. Hunter se poč eš ao po glavi, osjeć ajuć i se nelagodno zbog svojeg sljedeć eg pitanja. - Kakav je bio vaš odnos s Georgeom? Je li moguć e da se s nekim viđao? Catherine se zagrcnula od š oka š to ga je izazvala Hunterova aluzija. - Sto to govorite? Da je George imao ljubavnicu? Da mi je lagao kako bi utorkom uveč er mogao biti s drugom ž enom? - Zao mi je, ali moramo razmotriti svaku moguć nost, Catherine, a preljubi su veoma česta pojava u Los Angelesu. - Ali George nije iz Los Angelesa. Bio je dobar č ovjek, dobar muž . Poš tivao me. Imali smo dobar brak. - Morala je zastati i uzeti novi rupč ić jer su joj sad suze tekle niz obraze. -Zaš to mi to radite? Trebali biste ondje vani traž iti č udoviš te koje je to uč inilo mojemu muž u, a ne njega optuživati za nevjeru. - Ja... doista mi je ž ao - rekao je Hunter, už asno se osjeć ajuć i zbog onoga š to je maloč as rekao. - Uvjeravam vas, č inimo sve š to je u naš oj

moći. - I viš e od toga... - Garcia je potvrdio Hunterove riječ i. Obojica su sjedila u tiš ini i zurila u Catherine. Njezina je bol bila tako jaka da je prostorija djelovala maleno i mračno. - Rekli su mi da je ubijen, da mu je netko to uč inio, ali kako je moguć e? - rekla je, a u glasu joj se osjeć ala histerija. - George nije ustrijeljen, nije proboden, zaraž en je smrtonosnim virusom. Tko tako ubija ljude? I zaš to? - Catherine se slomila. Ponovno je rukama pokrila lice, a tijelo joj se treslo. Hunter je pož elio da mož e reć i neš to š to bi je barem donekle utješ ilo. Kako bi joj mogao reć i da već Viš e od dvije godine lovi tog ubojicu, a ni danas nije nimalo bliže uhićenju? - Doista mi je žao. - Hunteru ništa drugo nije palo na pamet. - Catherine - riječ je preuzeo Garcia. - Neć emo se pretvarati da znamo sve odgovore, ali dajem vam riječ da neć emo stati prije nego uhvatimo tog tipa. - Zao mi je, sve je to bilo previš e za mene, veoma sam ga voljela - Catherine je rekla između jecaja. - Razumijemo i viš e vam neć emo oduzimati vrijeme. Samo još jedno pitanje - rekao je Hunter i priš ao joj. - Jeste li ikad vidjeli ovaj simbol? - Pokazao joj je crtež dvostrukog raspela. Nekoliko je sekundi zurila u to. - Ne... nikada... što je to? - Niš ta posebno, naš li smo ga u parku pa sam se pitao znač i li neš to vama... ili Georgeu. Cujte, ako vam bilo š to treba, ili ako samo pož elite razgovarati, molim vas, slobodno me nazovite. - Pruž io joj je svoju posjetnicu. - Hvala vam - šapnula je. - Sami ćemo izići.

34 Hunter si je ulio još jednu kavu iz aparata u uredu. Garcia je donio posebnu mješ avinu brazilske kave koja se uvozi direktno iz drž ave Minas Gerais. Mljevena je inije od već ine poznatih vrsta i prž ena na niž oj poč etnoj temperaturi tako da se ne mož e prepeć i i dobije jač i, ali ugodniji okus. Hunter se trenutno preobratio. Popio je gutljaj tamne tekuć ine i pridruž io se Garciji koji je promatrao ploč u od pluta pokrivenu fotogra ijama. Fotogra ija Georgea Slatera bila je posljednja u nizu. - Sto je skrivao? - upita Garcia, palcem i kažiprstom stiščući donju usnu. - Jedno je sigurno, nije postojala nikakva igra pokera utorkom uvečer - primijeti Hunter. - A-ha, ali š to je radio? Moja je prva pretpostavka bila da je varao ženu, ali... - Ali nakon što je ona spomenula utrke hrtova... - Točno, i to nije bila slučajnost. Ubojica je znao. - Znam. Dakle, je li opet kockao, ili je ubojica poznavao njegovu prošlost? - Ne znam, ali doista moramo otkriti. - Kao š to je Lucas rekao, utrke pasa su ilegalne u Kaliforniji, zar ne? - upita Hunter. - Da, zašto? - Možemo li saznati koja je najbliža država u kojoj je to dopušteno? - Da, lako, daj mi minutu. - Garcia se vratio do svojeg pisaćeg stola i sjeo ispred kompjutora. Nakon š to je nekoliko puta kliknuo miš em i malo tipkao, doviknuo je: -Arizona. Hunter je zamiš ljeno grickao donju usnu. - To je previš e daleko. Ako je George odlazio na utrke, to je moralo biti unutar prihvatljivih granica, tako da u jednoj več eri mož e stić i onamo i natrag. Arizona ne dolazi u obzir. - Znač i, ako je ponovno kockao, č inio je to preko interneta ili preko telefona. - Što znači da ga ubojica nije uočio na utrkama. - Moramo otkriti gdje je bio one več eri kad je otet. Znamo da je

Jenny bila u noćnom klubu - reče Garcia i ponovno ustane. - Moramo ponovno ispitati onog visokog, mrš avog tipa koji je poč eo ć elavjeti s kojim smo razgovarali u tvrtki Tale & Josh; kako se ono zove? - Peterson, nešto Peterson - sjetio se Garcia. - Zašto njega? - Jer zna više no što nam je rekao. - Kako znaš? Hunter se samouvjereno nasmiješ io. - Pokazivao je sve znakove prevelike nervoze. Izbjegavao je kontakt oč ima, dlanovi su mu se znojili, osjeć ao je nelagodu dok je odgovarao i neprestano je grickao donju usnu kad smo traž ili jasan odgovor. Vjeruj mi, č ovjek zna viš e no što nam je rekao. - Onda, hoćemo li ga iznenaditi kod kuće? Hunter je kimnuo i prepredeno se osmjehnuo. - Uč inimo to sutra, u nedjelju. Ljudi uvijek ostanu zatečeni u nedjelju. Garcia je opet promatrao fotogra ije. Neš to ga je drugo muč ilo. Misliš li da su se poznavali? Pitanje je bilo neoč ekivano i Hunter je trenutak razmiš ljao o tome. - Mož da. Ona je bila otmjena kurva. Ako je on varao svoju ž enu, a to je još uvijek velika moguć nost, svakako je imao dovoljno novca da je može platiti. - Upravo sam to i ja pomislio. - Znači, moramo i to otkriti, a ja točno znam koga ću pitati. - Koga? D-King nam neć e dati popis Jennynih klijenata, a siguran sam da ne misliš na ono brdo mišića od njegova tjelohranitelja. - Ne, pitat ćemo jednu od D-Kingovih djevojaka. Garcia se toga nije sjetio. - U svakom sluč aju, š to zasad znamo o naš oj prvoj ž rtvi, jesmo li uspjeli dobiti njezin dosje? - pitao je Hunter. - Ne baš . - Garcia se vratio do svojeg stola. Hunter nikad nije vidio bolje organiziran pisać i stol. Tri uredno slož ene hrpe papira nalazile su se lijevo od Garcijina kompjutorskog monitora. Sve olovke, kemijske i lomasteri stajali su u spremnicima različ itih boja. Telefon je bio precizno poravnat s faks-uređajem i nigdje nije bilo ni trunka praš ine. Cinilo se da je sve toč no na svojemu mjestu. Sve povezano s Hunterovim partnerom ukazuje na organiziranost i učinkovitost. - Farnborough nije baš č esto prezime, ali ipak je dovoljno č esto da

nam otež ava situaciju - nastavio je Garcia. - D-King nije bio posve siguran odakle je ona. Spomenuo je Idaho i Utah, pa sam odatle krenuo. Prva je provjera dala trideset š est Farnborougha u obje drž ave. Uspostavljam kontakte sa š eri ima u svakom gradić u u kojem sam naš ao nekog Farnborougha, ali zasad nisam imao sreć e. - Sto ako je D-King pogriješio po pitanju Idaha ili Utaha? - pitao je Hunter. - Pa, onda nam predstoji veoma dugotrajna potraga. Vjerojatno je pobjegla iz mjesta u kojem je ž ivjela u ž elji da postane najnovija holivudska zvijezda. - Nije li uvijek tako? - prozaično će Hunter. - To joj nije uspjelo, pa je postala profesionalka, radeć i za naš eg pokvarenog prijatelja D-Kinga. - Dobro došla u holivudski san. Garcia kimne. - Znači, nema jednostavne identifikacije uz pomoć DNK? - Ne dok ne pronađemo njezinu obitelj. - A oč ito je da nam neć e pomoć i ni zubni karton. - Ne nakon onoga što joj je ubojica učinio. Proveli su minutu u tiš ini. Obojica su zurila u fotogra ije. Hunter je ispio ostatak kave i pogledao na sat, 17.15. Uzeo je jaknu s naslona stolice i provjerio dž epove, kao i uvijek. Odlaziš ? - napola iznenađeno upita Garcia. - Već kasnim na dogovorenu več eru, a ionako mislim da moramo malo zaboraviti na ovaj slučaj, makar samo na nekoliko sati. Trebao bi se vratiti kuć i svojoj ž eni, pojesti dobru več eru, izvesti je, voditi ljubav... sirota žena. Garcia se nasmijao. - Hoć u, samo ž elim provjeriti još nekoliko stvari prije nego odem. Dogovor za večeru, eh? Je li lijepa? - Zgodna je. Veoma seksi - reče Hunter i slegne ramenima. - Pa, dobro se provedi, vidimo se sutra. - Garcia je poč eo prelistavati neke dosjee. Hunter je zastao kraj vrata, okrenuo se i pogledao Garciju. Hunter je već ranije vidio isti takav prizor. Kao da gleda u proš lost, a jedina je razlika bila ta da je on sjedio na Garcijinu mjestu, a Scott je stajao kraj vrata. U Garciji je vidio istu strast za uspjehom, istu glad za istinom koja još uvijek gori u njemu, istu žudnju koja ga je umalo gurnula do ruba ludila, ali za razliku od Garcije, on je to naučio kontrolirati.

- Idi kuÄ&#x2021;i, novaÄ?e, ne isplati se, sutra Ä&#x2021;emo nastaviti. - Deset minuta, to je sve. - Garcia je prijateljski namignuo Hunteru, a potom se opet okrenuo svojem kompjutoru.

35 Hunter je mrzio kasniti, ali č im je iziš ao iz ureda Odjela za pljač ke i umorstva, znao je da neć e stić i na vrijeme. Nikad nije bio od onih koji previš e pozornosti obrać aju svojem odijevanju, ali danas je barem dvaput isprobao svih sedam koš ulja »za izlaske«, a njegova mu je neodluč nost oduzela gotovo sat vremena. Na koncu se odluč io za tamnoplavu pamuč nu koš ulju, crne Levi's traperice i novu kož nu jaknu. Njegov je glavni problem bio biranje cipela. Imao je tri para i svi su stari najmanje deset godina. Nije mogao vjerovati da je tako mnogo vremena potroš io na biranje odjeć e. Nakon š to je na lice i vrat stavio kolonjsku vodu, bio je spreman za polazak. Putem do Isabellina stana svratio je u prodavaonicu pić a kako bi uzeo bocu vina. Hunterovo poznavanje alkoholnih pić a ogranič eno je na viski, pa je prihvatio prodavač ev savjet i kupio bocu Mas de Daumas Gassaca iz 1992., nadajuć i se da ć e se slagati s onim š to ona kuha. S obzirom na cijenu, mora se slagati. Predvorje njezine stambene zgrade u Glendaleu bilo je lijepo uređeno. Autentič na ulja na platnu ukraš avala su zidove. Prekrasno aranž iran buket cvijeć a stajao je na č etvrtastom staklenom stolu u sredini prostorije. Hunter je opazio svoj odraz u velikom zrcalu esno od vrata i provjerio kako mu stoji kosa. Namjestio je ovratnik jakne prije nego se stubama popeo na drugi kat. Zaustavio se pred vratima broj 214 i trenutak nepomič no stajao. Iznutra se č ula glazba. Ugodan ritam sa snaž nim basovima i tihim tenor-saksofonom - suvremeni dž ez. Ima dobar ukus. Hunteru se to sviđalo. Pruž io je ruku prema zvonu. Isabellina je kosa bila labavo vezana na zatiljku, a nekoliko joj je pramenova padalo na ramena, razotkrivajuć i njezino lice. Svijetlocrveni ruž i diskretna š minka na oč ima č inili su savrš eni kontrast s njezinim preplanulim tenom i naglaš avali europske crte lica. Na sebi je imala uski topić od crvena satena i crne traperice. Bila je bosa. Hunteru nije trebao rendgenski vid da bi opazio da ne nosi grudnjak.

- Zdravo, moderno kasniš - rekla je kad se nagnula naprijed kako bi ga lagano poljubila u usta. - Zao mi je zbog toga. Kosa mi je stvarala probleme. - I tebi? - Nasmijala se i pokazala vlastitu kosu. - Uđi. - Povukla ga je za ruku i povela ga u dnevni boravak. U stanu se osjeć ao ugodan i egzotič an miris. Prostorija je bila blago osvijetljena zahvaljujuć i stolnoj lampi u kutu kraj kož nog naslonjač a koji je izgledao veoma udobno. - Nadam se da ć e ovo ić i uz več eru; nisam struč njak za vino, pa sam poslušao preporuku - rekao je i pružio joj bocu vina. Isabella ju je drž ala objema rukama i nagnula je prema prigušenom svjetlu kako bi pročitala etiketu. - Oooo! Mas de Daumas Gassac... i to iz 1992. Impresionirana sam. Sigurna sam da ovo dobro ide sa svime. Sto misliš o tome da sad popijemo malenu čašu? - Meni to dobro zvuči. - Sjajno, č aš e su na stolu, a vadič ep je ondje. - Pokazala je maleni ormarić za pić e kraj prozora. - Več era ć e uskoro biti gotova. Raskomoti se. - Okrenula se i vratila u kuhinju, ostavljajuć i Huntera da se pobrine za piće. Skinuo je jaknu, sjetivš i se da makne i svoj Wildey piš tolj. Uzeo je vadič ep iz ormarić a i otvorio bocu vina, te ulio gustu tamnocrvenu tekuć inu u dvije č aš e na stolu. Kraj ormarić a za pić e nalazila se elegantna staklena polica puna CD-a. Hunter ju je malo prouč io. Imala je impresivnu zbirku dž eza, uglavnom suvremenog uz nekoliko starih klasika. Sve je bilo besprijekorno slož eno abecednim redom. Nekoliko rock-albuma s autogramima ubač eno je u divljenja vrijednu kompilaciju dž eza. Hunter ih je na brzinu pogledao. Znač i, potajno sluš a rock-glazbu, pomislio je i nasmiješ io se. Moja vrsta ž ene. - Sto god kuhaš , sjajno miriš e - rekao je i uš ao u kuhinju s obje č aš e u ruci. Jednu je pruž io Isabelli, a ona je polako vrtjela vino u č aš i i primaknula je nosu prije nego je otpila maleni gutljaj. - Opa, kao što sam očekivala... izvrsno. Hunter nije imao pojma kakve to veze ima, ali oponaš ao je Isabelline pokrete, vrtio, mirisao i popio gutljaj. - Da, nije loše. - Oboje su se nasmijali. Podigla je č aš u prema Hunteru. - Za... ugodnu zajednič ku več er.

Nadajmo se, bez telefonskih poziva. Hunter je kimnuo i lagano dotaknuo njezinu čašu svojom. Več er je prolazila ugodnije no š to se Hunter nadao. Isabella je skuhala teletinu s parmezanom i š unkom i mediteransko peč eno povrć e, š to je bilo pravo iznenađenje. 2č ekivao je neko tradicionalno talijansko jelo od tjestenine. Već i dio razgovora tijekom več ere vrtio se oko njezina života, a Hunter je razotkrio veoma malo o svojemu. Odrasla je u New Yorku. Njezini su roditelji bili talijanski imigranti koji su poč etkom sedamdesetih stigli u Sjedinjene Drž ave. Posjedovali su restoran u Maloj Italiji gdje je provela već i dio djetinjstva i tinejdž erskih godina, zajedno s bratom. Preselila se u Los Angeles prije pet godina kad je prihvatila istraž ivač ki posao na Kalifornijskom sveuč iliš tu u Los Angelesu. I dalje barem tri puta godiš nje leti natrag u New York kako bi posjetila svoje roditelje. - Jesi li u kontaktu sa svojim bratom? - pitao je Hunter. Isabella je dugo zurila u č aš u prije nego je odgovorila. - Moj je brat umro - rekla je s tugom u Rčima. - Oh! Žao mi je. - U redu je - rekla je i lagano odmahnula glavom. - Proš lo je već dosta vremena. - Jeste li još bili djeca? Nastavila je zuriti u č aš u. Hunter je vidio da traž i prave riječ i. - Bio je marinac, poslan u rat u kojem nismo imali š to traž iti. U zemlju č ije ime većina Amerikanaca ne može ni izgovoriti. Hunter se pitao treba li dalje pitati o tome, ali je Isabella odluč ila umjesto njega. - Znaš , ovo nije poš teno - rekla je dok je č istila stol i odnosila posuđe u kuhinju. - Sto nije poš teno? - Hunter ju je slijedio i nosio obje čaše u kojima je bilo još malo vina. - Ti. Praktič ki sam ti isprič ala cijelu svoju ž ivotnu prič u, a kad god te pitam neš to o tebi, dobijem neki neodređeni odgovor. Je li to uobič ajeno među detektivima? - Otvorila je slavinu iznad sudopera i stavljala tanjure pod tekuću vodu. - Mi smo veoma dobri u postavljanju pitanja, ali ne i u odgovaranju na njih. - Hunter je popio gutljaj vina i gledao kako Isabella pere prvi tanjur i stavlja ga na suš ilo. - Cekaj. Dopusti da ja to uč inim. - Stavio joj je ruku na rame i njež no je odmaknuo od sudopera. Nasmiješ ila se i uzela svoju čašu vina.

- Znači, ništa mi nećeš reći o svojem životu - ponovno je pokušala. Hunter je dovrš io pranje posuđa i okrenuo se prema njoj. - Radim kao detektiv u Odjelu za pljač ke i umorstva Los Angelesa, dodijeljen odsjeku koji se zove Prva specijalna jedinica za umorstva. Bavimo se samo serijskim ubojicama, sluč ajevima koji su veoma razvikani i onima koji iziskuju mnogo vremena. Drugim riječ ima, dodjeljuju mi uglavnom bolesne, pretjerano brutalne sluč ajeve. Ljudi kojima se svakodnevno bavim su ili veoma zli ili veoma mrtvi. Već ini bi ljudi pozlilo kad bi vidjeli ono š to ja gotovo svakoga dana gledam. Prič anje o mojem ž ivotu bi nesumnjivo upropastilo svaki razgovor. - Zastao je i popio gutljaj vina. -Vjeruj mi, doista ne ž eliš znati kakvi su moji dani ili moj posao. - Onda dobro. Nemoj mi prič ati o svojem poslu. Prič aj mi o svojem djetinjstvu, obitelji. - Nema se što pričati - kratko je rekao. Shvatila je i odluč ila da neć e navaljivati. - Dobro. Sviđaju mi se zagonetke. - Uzbuđivao ju je njegov dječ ač ki š arm. Priš la mu je bliž e i uzela mu čašu iz ruke, stavivši je na radnu ploču. Polako mu je primaknula lice dok joj se usta nisu naš la na dva centimetra od Hunterova lijevog uha. - Onda, kako se opuš taš ? - Njezin je seksi glas postao tek njež an šapat. Ukočio se kad je na vratu osjetio njezin topao dah. Odmaknuo je glavu tek toliko da joj može pogledati u oči. - Smijem li neš to predlož iti? - U tom su se trenutku njihove usne dotaknule. Hunter je odmah osjetio njezin podatan jezik na svojemu i uslijedio je strastven poljubac. Privukao ju je uza se i osjetio njezine ukruć ene bradavice na svojim prsima. Gurnuo ju je prema radnoj ploč i i podigao je. U trenu je ostala bez topić a i Hunterova su usta istraž ivala svaki centimetar njezinih dojki. Isabella je zabacila glavu i uzdisala od už itka. Prije nego je Hunter dospio otkopč ati svoju koš ulju, zgrabila ju je objema rukama i strgnula je s njegova tijela, a gumbi su letjeli naokolo. Ponovno su se zagrlili i još jednom strastveno poljubili; ovoga je puta Isabella svoje duge crvene nokte zarila u Hunterova leđa, a njezin je stisak istodobno bio čvrst i nježan. Vodili su ljubav na radnoj ploč i, na kuhinjskom podu, a potom su preš li u spavać u sobu. Kad je njihova seksualna ž udnja bila zadovoljena, prve su zrake sunca počele dodirivati nebo.

- Iscrpljena sam - rekla je, okrenula se prema Hunteru i spustila mu ruku na prsa. - Bio si dobar kad smo se prvi put sreli, ali č ovječ e, kakvo poboljšanje. - Smiješak joj je poigravao na usnama. - Istinski se nadam da je tako. - Hunter se okrenuo prema njoj i nježno joj maknuo pramen kose s očiju. Opet ga je poljubila. - Umirem od gladi. Zeliš li š togod pojesti? Ionako će uskoro biti vrijeme za doručak. - Odlič na ideja. - Oboje su ustali iz kreveta. Isabella je po ladici traž ila č istu odjeć u, a Hunter se vratio u kuhinju gdje je njegova bila razbacana po podu. - Kamo je nestalo donje rublje s pliš anim medvjedić ima? - Isabella je upravo uš la u kuhinju, a na sebi je imala samo bijele č ipkaste gaćice. - Bolje da još neš to staviš na sebe, inač e ć emo ponoviti sve ono š to smo sinoć radili. -Njegov pogled nije silazio s njezina tijela. - Je li to obeć anje? - rekla je, podigla Hunterovu koš ulju s poda i odjenula je. Viš e nije bilo gumba, pa je samo vezala č vor oko struka. Je li sada bolje? - Brzo mu je namignula. Hunter je s mukom progutao slinu. - Zapravo me još više uzbuđuje. - Sjajno, ali najprije pojedimo doruč ak. - Otvorila je vrata hladnjaka i izvadila nekoliko jaja, mlijeko, malenu bocu soka od naranče i iz zamrzivača malo restanog krumpira. - Treba li ti pomoć? - pitao je Hunter. - Ne, snać i ć u se. Osim toga, znaš š to se dogodilo kad si zadnji put ponudio pomoć u kuhinji. - Ulila je sok od naranč e u dvije č aš e i pružila mu jednu. - Da, imaš pravo. Onda ć u č ekati u dnevnom boravku - rekao je i hitro je poljubio. - Kakva jaja voliš? - Ovaj... valjda kajganu. - Onda ćeš dobiti kajganu. Hunter se vratio u dnevni boravak i sjeo. Prvi put otkako su poč ela nova ubojstva uspio se isključiti. - Ovo si zaboravio u kuhinji - rekla je Isabella kad je uš la u dnevni boravak i pružila mu par veoma starih cipela. - Koliko dugo ih imaš? - Previše dugo. - Da, vidi se.

- Kanio sam kupiti nove - lagao je. - Trebao bi. U Italiji je poznata č injenica da č ovjeka mož eš procijeniti po cipelama što ih nosi. - Dovraga. Znači, ja sam star i... prljav? Nasmijala se zaraznim smijehom. - U svakom sluč aju, doruč ak ć e biti gotov za nekoliko minuta. Hunter je ispio sav sok od naranč e kad se Isabella vratila u dnevni boravak i donijela pladanj s doruč kom. Kajgana, restani krumpir, prepečenac od crnoga kruha i svježe skuhana kava. - Kava? Mislio sam da si rekla da imaš samo čaj. - Jesam, proš li tjedan, ali nekako sam imala osjeć aj da ć eš prenoć iti, pa sam juč er kupila kavu. Nadam se da je u redu, ja zapravo nisam ljubiteljica kave. Nisam sigurna je li ovo dobra marka ili nije. - Siguran sam da ć e biti sasvim u redu... odlič no miriš e - uvjeravao ju je. - Što je to? - pitala je, pokazujući komadić papira ispred njega. Hunter se nesvjesno poč eo poigravati nalivperom i papirić em dok je č ekao doruč ak. Između nekoliko besmislenih č uč karija š to ih je napravio, slučajno je skicirao i dvostruko raspelo. - O, ništa posebno. - Čudno. - Što je čudno? - To š to si nacrtao. Vidjela sam to i ranije, mislila sam da neš to znači.

36 Los Angeles je sjajan grad za zabave. Rock-zvijezde, ilmske zvijezde, slavne osobe, politič ari, super bogati, svejedno, svima je zajedničko to što se vole zabavljati, žele biti viđeni. Martin Young je trideset-š estogodiš nji poduzetnik koji je sve svoje milijune zaradio na nekretninama. Njegova se kompanija, Young nekretnine, specijalizirala za super bogate koji si mogu priuš titi posjede u Beverly Hillsu, Bel Airu, Malibuu i Venice Beachu. Dolazio je u doticaj s poznatim ljudima svih profila. Madonna je prodala jednu od svojih nekretnina u Los Angelesu preko Martinove kompanije prije nego se preselila u London. Kompaniji Young nekretnine trebalo je samo, š est mjeseci da svojem vlasniku donese prvih milijun dolara pro ita. Dvije godine nakon osnivanja kompanije Martin se mogao povuć i da je to ž elio, ali bogataš ki mu se ž ivot svidio i š to je viš e imao, to je viš e ž elio. Postao je bezobzirni poslovni č ovjek kojemu se već i dio ž ivota vrtio oko kompanije, osim vikenda. Vikendi su za Martina bili za zabavu, a volio se ž estoko zabavljati. Jednom mjeseč no unajmio bi neku ekstravagantnu kuć u u predgrađu, pozvao nekolicinu bliskih prijatelja, platio nekoliko prostitutki i napunio kuć u svim moguć im vrstama droge, baš kao sinoć. Kad je Martin otvorio oč i, trebalo mu je neko vrijeme da shvati gdje se nalazi. Uč inak onoga š to je sinoć uzeo još nije posve prestao, pa se još uvijek osjeć ao omamljeno. Osvrnuo se naokolo, polako promatrajuć i č udnu srednjovjekovnu dekoraciju. Nekoliko je puta trepnuo kako bi mu se vid razbistrio i polako mu se poč eo vrać ati fokus. Na udaljenom je zidu, iznad velič anstvenog mramornog kamina, vidio viteš ki š tit postavljen iznad dva ukrš tena mač a. Desno od kamina, oklop prirodne velič ine. Pod je pokriven perzijskim sagovima, a na zidovima su tapiserije i portreti engleskih vojvoda, lordova, kraljeva i kraljica. Morao je ulož iti silan napor da bi sjeo. Glava mu je bila teš ka, a u ustima je osjeć ao gorak okus. Tek je tada shvatio da je spavao u velikom krevetu s baldahinom, okruž en svilenim plahtama i

jastucima. Dovraga, zaspao sam u prizoru ilma o kralju Arthuru, pomislio je i tiho se nasmijao. Na noć nom je ormarić u vidio nekoliko tableta i malenu celofansku vrećicu u kojoj je bio nekakav bijeli prah. To mi treba prije nego me uhvati potiš tenost, pomislio je. Martin nije znao š to su i nije ga bilo briga, ali je uzeo dvije tablete s noć nog ormarić a i ubacio ih u usta. Osvrnuo se naokolo u potrazi za neč im č ime bi ih mogao gurnuti niz grlo. Napola puna boca š ampanjca nalazila se na podu kraj kreveta. Popio je veliki gutljaj i protresao glavom, puš tajuć i da mu tekuć ina poteč e niz grlo. Prič ekao je nekoliko minuta da tablete poč nu djelovati, a potom je ustao i polako izišao iz sobe. Martin je s odmoriš ta dobro vidio dnevni boravak u prizemlju. Vidio je devet ili deset ljudi ispruž enih po namješ taju i sagu. Netko je zaspao na koncertnom glasoviru. Dvije nage kurve na podu kraj njega. Cinilo se da svi č vrsto spavaju. Martin je doteturao do stubiš ta, proš avš i kraj prazne sobe na desnoj strani. Ovo je de initivno soba za razonodu, pomislio je kad je zavirio unutra. Drž eć i se za ogradu, siš ao je u prizemlje, korak po korak. Kad je stigao do dna stubiš ta, shvatio je da je silno gladan. - Gdje je, dovraga, kuhinja u ovoj groznoj kuć i? - glasno je rekao, gledajuć i naokolo. Cuo je zvukove koji su dopirali iz prostorije na kraju malenog hodnika lijevo od stubišta. - Netko je budan. Teturajuć i kao da je pijan, Martin je stigao do vrata. Pokuš ao ih je gurnuti, ali jedva su se pomaknula. Nije bio siguran jesu li negdje zapela ili on uopć e nije imao snage. Koraknuo je unatrag i ponovno pokuš ao, ovoga se puta bacivš i desnim ramenom na vrata i ulož ivš i svu svoju energiju u to. Vrata su se otvorila i Martin je tresnuo na pod. - Hej, č ovječ e, je li ti dobro? - Duane, Martinov najbolji prijatelj, sjedio je za kuhinjskim stolom, a pred njim se nalazila boca vode od dvije litre. Martin je polako ustao s poda. Kuhinja je bila veoma prostrana i, za razliku od ostatka kuć e, uređena u ugodno modernom stilu. Radna ploč a od talijanskog crnog mramora č inila je lijep kontrast s blješ tavim velikim hladnjakom s dvojim vratima od nehrđajuć eg č elika smješ tenim na sjevernom kraju kuhinje. Golema zbirka posuda i tava visjela je iznad stola za kojim je Duane sjedio. - Zar si ti jedini budan? - pitao je Duane, a zvuč ao je malo previš e

živahno. - Osim tebe, nisam vidio nikoga budnog, ali i ja sam se probudio prije samo desetak minuta. - Jesi li pogledao ovo mjesto? Nevjerojatno je. Viš e podsjeć a na muzej nego na kuć u, osim ove kuhinje. Vlasnici ove kuć e posve su opsjednuti srednjovjekovnom Engleskom; svuda je, poput osipa. Duaneove su riječ i brzo izlazile iz njegovih usta, u ravnomjernom ritmu, kao iz automatske puške. - I ti misliš da je to nevjerojatno? - Martinov je izraz lica jasno pokazivao da se ne slaže s Duaneovim mišljenjem. - Pa, posve je drukčije. Martin nije bio osobito zainteresiran za Duaneov kritič ki osvrt na kuć u. Pogledom je pretraž ivao kuhinju. - Ima li ovdje kakve hrane? pitao je. - Ima, čovječe, gomile, samo pogledaj u hladnjak. Kad je Martin otvorio vrata hladnjaka, ugledao je golemu količ inu raznovrsne brze hrane. Od uš tipaka do sljezovih kolač ić a, od hrenovki u tijestu do prž ene piletine - raj za gladnog č ovjeka. Brzo je uzeo staklenku maslaca od kikirikija i jednu od dž ema, zatim dvije limenke gaziranog soka i vreć icu sljezovih kolač ić a. - Ima li kruha? - pitao je, ponovno se okrenuvši k prijatelju. - Ondje je. - Duane je pokazao kutiju za kruh na radnoj ploči. Martin je odmah uzeo dvije kriš ke kruha. Nož em š to ga je naš ao u sudoperu namazao je kruh golemim količ inama maslaca od kikirikija i džema. - Dovraga, č ovječ e, lakš e s tim dž emom - Duane se smijuljio. - Na čemu si, hašišu? - Nemam pojma. Uzeo sam dvije tablete koje su bile na noć nom ormarić u u sobi - rekao je Martin između dva zalogaja. Malo se dž ema cijedilo iz lijeve strane njegovih usta. - Drogiran si? - Dovraga, da. A ti? - Ne, č ovječ e, ja sam na heroinu. Nisam spavao otkako smo stigli ovamo. Još uvijek zujim, čovječe. - Kad smo stigli ovamo? - pitao je Martin, doimajući se zbunjenim. - Sranje, č ovječ e, stvarno si drogiran. U petak uveč er - odgovorio je Duane i nasmijao se.

- A koji je danas dan? Duaneov je smijeh postao glasniji. - Rano ujutro u nedjelju. - Dovraga, budan si dvije noći i cijeli dan. - Uh, tako je. - Duane je izgledao ponosno. Martin je s neodobravanjem odmahnuo glavom, uzeo š aku sljezovih kolač ić a i vratio se do kutije za kruh. - Zeliš li ti sendvič s maslacem od kikirikija i džemom? - ponudio je. - Ne, čovječe, uopće nemam apetita, ali ti samo nastavi. Martin si je napravio još jedan sendvič , ovoga puta s još viš e džema. - Hej, Martine, sjeć aš se da sam rekao da imam iznenađenje za tebe? Martin je znatiž eljno pogledao prijatelja. - Ne, zapravo se toga uopće ne sjećam. - Pa, rekao sam ti. Zeliš li ga sad vidjeti? - Duane je zvuč ao uzbuđeno, a Martin nije mogao procijeniti govori li iz njega droga, ili se njegov prijatelj istinski radovao š to ć e mu pokazati nekakvo iznenađenje. - Mož e, o č emu je riječ ? - nemarno je rekao. - To je DVD. Donijet ć u ga dok ti isprazniš tu staklenku dž ema - rekao je Duane, pokazujuć i gotovo praznu staklenku na radnoj ploč i. - DVD? - pitao je Martin, nimalo impresioniran. - Vjeruj mi, ovaj će ti se svidjeti. - Izjurio je iz kuhinje, ostavivš i Martina da pojede sendvič . Nekoliko trenutaka kasnije Duane se vratio, a u ruci je držao tanku kutiju DVD-a. -Evo ga. Martin je pogledao kutiju. Nije imala korica. Ni na samom disku niš ta nije pisalo. - Gdje ga mož emo gledati? - pitao je Duane, još uzbuđenije. - Cini mi se da se na katu nalazi neka soba s golemim televizijskim ekranom i zvuč nim sustavom. - Velikim je gutljajima popio gazirani sok. - Ali š to je snimljeno na tom DVD-u, Duane? - Bit ć e cool, č ovječ e. Znam da se pališ na vezivanje, zar ne? - Zvuč ao je poput lika iz Wayne's Worlda. Martinovi su bliski prijatelji znali da už iva u vezivanju i grubom seksu. - Ovo je takav DVD? - Sad mu se u glasu osjeć ao trač ak zanimanja. - Od ovoga ć eš , prijatelju moj, zacijelo pomahnitati. Ovo je navodno nekakvo ekstremno sado-mazo sranje. Martin je zurio u krajnje uzbuđenog Duanea. - Nemam niš ta protiv, što grublje to bolje. -Gurnuo je ostatak sljezovih kolačića u usta. - Onda, gdje je ta soba s televizijskim ekranom?

- Negdje na katu. Naći ćemo je, bez brige. Samo da uzmem uštipak. Martin se vratio do hladnjaka, te uzeo kutiju s tri uš tipka prelivena č okoladom i još jednu limenku gaziranog soka. Obojica su iziš la iz kuhinje. Nije im dugo trebalo da pronađu sobu za razonodu, a u njoj nekoliko velikih i veoma udobnih naslonjač a ispred najveć eg ravnog televizijskog ekrana š to su ga ikad vidjeli. Zvuč ni sustav i uređaj za DVD bili su najsuvremenije vrste. - Dakle, ovo je fora - rekao je Duane i skoč io u jedan od kož om presvuč enih naslonjač a, poput djeteta u napuhanom dvorcu. - I to je slatko. - Pogled mu se zaustavio na impresivnom televizoru. - Daj mi taj DVD i prestani se ponaš ati kao glupavi š kolarac naredi Martin. Duane mu je pružio disk i udobno se namjestio. Prvo š to je Martin opazio bila je amaterska kvaliteta slike; ovo de initivno nije profesionalno napravljen ilm. Prva je scena prikazivala mladu ž enu, ne stariju od dvadeset pet godina, već vezanu na metalnoj stolici. Duga plava kosa bila joj je razbaruš ena kao da se upravo probudila. Njezina je bijela bluza izgledala prljavo i natopljeno znojem. Suknja od traper-platna bila je potrgana tako da su se vidjele lijepe i preplanule noge. Imala je poveze na oč ima i ustima, a tragovi maš kare na njezinim obrazima jasno su pokazivali da je plakala. Ruž je bio razmazan po njezinim usnama, a doimala se prestraš enom i iscrpljenom. Prostorija u kojoj se nalazila bila je otprilike velika devet za š est metara, a na zidovima su se vidjele rupe kao da je netko batom udarao po njima. Osim stolice na kojoj je bila vezana, jedini drugi komad namještaja bio je maleni metalni stol. U prostoriji su se nalazile još dvije osobe, muš karci, ali kamera se nikad nije fokusirala na njih. Zapravo, vidjelo ih se samo od trupa nadolje. Martin se trenutno zaintrigirao i njegov je mamurluk poč eo nestajati. - Ovo je stvarno drukč ije - primijetio je. - Zaboravi na zaplet, oni odmah kreću u akciju, zar ne? - Znao sam da će ti se svidjeti, čovječe. Jedan od dvojice muš karaca priš ao je prestraš enoj ž eni, a u crnim mu je hlač ama strš ila erekcija. Pokuš ao joj je proć i prstima kroz kosu, ali kad je osjetila njegov dodir, glava joj se silovito trgnula unatrag, a prestraš eni je vrisak priguš ila krpa u njezinim ustima. Njezina ga je

reakcija naljutila. Tresnuo ju je po lijevom obrazu, a udarac je bio tako snažan da ju je podigao sa stolice. - Ne opiri se, kuč ko - rekao je prijeteć im glasom. Covjek se okrenuo prema drugom č ovjeku u prostoriji koji mu je pruž io nož skakavac. Njime je polako preš ao po djevojč inu lijevom obrazu. Kad je na kož i osjetila hladan metal, už asnuto je kriknula, a ispod poveza na oč ima potekle su suze. Okrenuo je oš tricu prema njezinoj bluzi. Brzim ju je pokretom strgnuo s njezina tijela. Malena kapljica krvi pojavila se između njezinih dojki gdje joj je vrh nož a ogrebao kož u. Ispustila je prestrašeni povik i odmah dobila još jedan udarac po licu. - Umukni, kurvo! - naredio je. Drugi je muš karac priš ao prestravljenoj ž eni i silom joj raš irio noge prije nego je rasjekao njezinu minisuknju i razotkrio prozirne crvene gać ice. Doimale su se vlaž nima, a to je uzbudilo Martina koji je promijenio položaj u naslonjaču kako bi mu bilo udobnije. U nastavku snimke oba su je muš karca dodirivala, trljali su svoje vidljive erekcije uz njezino tijelo i postajali sve grublji. Katkad se č inilo da nasilje izmič e kontroli. Unatoč tomu, Martin je už ivao u svakoj sekundi snimke, sve do posljednje scene. Jedan od muš karaca namjestio se iza mlade ž ene, koju su dotad maknuli sa stolice, posve razodjenuli i obojica su je nekoliko puta silovala. Odjednom su joj strgnuli povez s oč iju, pa je poč ela mahnito treptati dok su se njezine oč i pokuš avale naviknuti na jarku svjetlost. Tada su se usredotoč ile na drugog muš karca koji je stajao toč no ispred nje. Najprije izraz prepoznavanja, a potom už asa. Njezin se užasnuti izraz replicirao na Martinovu licu. - Isuse Kriste! - dahnuo je i brzo skoč io na noge. Tijelo mu se sad treslo od straha. Njezina je glava odjednom povuč ena unatrag tako da joj je vrat bio izlož en. Blješ tavi se nož pojavio niotkuda. U oč ima joj se pojavila tuga kad je shvatila š to ć e se dogoditi, te da viš e nema smisla opirati se. - Sigurno me zajebavaš ! - Martinove su se oč i už asnuto raš irile. Njegovo se uzbuđenje pretvorilo u gnušanje. Rez nož a bio je č ist i brz, rasjekavš i joj vrat s lijeve u desnu stranu. Tamna i topla krv najprije je š iknula van, a potom potekla niz njezino tijelo. Martin i Duane nikad nisu vidjeli tako mnogo krvi. Čovjek koji je stajao iza nje drž ao joj je glavu dok je kamera zumirala na njezine

umiruće oči. Smijeh je bio jedina zvučna kulisa. - Za Boga miloga... što, dovraga? - histerično je vikao Martin. Duane je također skoč io na noge. Už asnuti je pogled prikovao za ekran. - To je stvarno ubojstvo? Donio si ovamo jebeni snuff- ilm? - Martin se okrenuo k Duaneu. - Nisam znao - rekao je Duane i koraknuo unatrag. - Rekli su mi da je ekstremno grubi seks, č ovječ e - rekao je, osjeć ajuć i se malaksalo, s glas mu je podrhtavao. - Ekstremno? - viknuo je Martin. - Ona je mrtva, Duane. Ubijena je pred naš im oč ima. Da, rekao bih da je to ekstremno. - Martin je drhtavim rukama preš ao preko lica, kao da pokuš ava izbrisati ono š to je upravo vidio. - Tko su oni? - Što? - Duane je izgledao zbunjeno. - Upravo si rekao da su ti oni rekli kako je riječ o ekstremno grubom seksu, tko su, dovraga, oni? Od koga si ovo dobio? - To su samo neki moji kontakti. Znaš , ljudi kod kojih mož eš nabaviti drogu ili cure. - To nije moja vrsta ljudi - nervozno je viknuo Martin, priš ao DVD uređaju i izvadio disk. Ruke su mu još uvijek drhtale. - Zaš to si se tako jebeno uzrujao oko toga, č ovječ e, to nema nikakve veze s nama. Najbolje da se jednostavno riješ imo diska i zaboravimo na njega. - Ne mogu, Duane. - Zašto ne? - Jer znam tko je ona.

37 - Sto? Kako to misliš da si to ranije vidjela? Gdje? Kada? - Hunterov je glas bio za nekoliko decibela glasniji od normale. - Nisam sigurna, mož da prije tri, č etiri mjeseca - nemarno ć e Isabella. - Zar nećeš pojesti doručak? Hunter je izgubio apetit. - Zaboravi doruč ak. Moram znati gdje si ranije vidjela taj simbol. Moram znati kada i moram znati kako. Uhvatio ju je za nadlaktice. Isabella je zurila u njega sa strahom u oč ima. - Roberte, plaš iš me. Koji se vrag događa? -Pomaknula je tijelo, pokuš avajuć i se osloboditi njegova stiska. Hunter ju je pustio jer je shvatio kako š aš avo izgleda njegovo ponašanje. - Žao mi je - rekao je i podigao ruke. Odmaknula se od njega kao da se mič e od neznanca. - O č emu je ovdje riječ? Što te spopalo, dovraga? - prestrašeno je pitala. Hunter je zastao i proš ao prstima kroz kosu, nastojeć i se smiriti. Isabella je stajala i čekala razumno objašnjenje. - Molim te, sjedni, pa ću ti objasniti. - Dobro mi je i ovako, hvala. Hunter je duboko udahnuo. - Lagao sam kad sam rekao da simbol ništa ne znači. - Da, to sam i mislila. Hunter je isprič ao Isabelli o važ nosti dvostrukog raspela, pomno pazeć i da razotkrije samo ono š to je smatrao potrebnim. Rekao joj je za dva najnovija ubojstva, ali nije spomenuo prijaš nja. Hunter je rekao da je simbol nacrtan na komadić u papira pronađen na mjestima oba zločina. Nije spominjao činjenicu da je urezan u vrat žrtava. Isabella je cijelu minutu nepomič no stajala bez riječ i, netremice promatrajući Huntera. Kad je progovorila, glas joj je bio nesiguran. - Znač i, govoriš o serijskom ubojici? Mož da sam stajala oč i u oč i sa serijskim ubojicom? - Ne nuž no - pokuš ao ju je smiriti. - De inicija iz priruč nika kaž e da je serijski ubojica »netko tko ubije tri ili viš e osoba u tri ili viš e

zasebnih događaja«. Mi smo dosad imali samo dva umorstva - opet je lagao. - To ga ne čini manje opasnim psihopatom. Hunter se slagao s njom, ali niš ta nije rekao. -Isabella, moraš mi reć i o tom simbolu. Gdje si ga vidjela? - Njež no je drž ao njezine drhtave ruke. - Nisam sigurna. Sad sam previše nervozna da bih se sjetila. - Molim te, pokušaj. Izvukla je ruke iz njegovih i trenutak masirala svoje spuš tene kapke. - Prije otprilike dva ili tri mjeseca - na koncu je rekla. - Bila sam u nekom baru, na piću s prijateljicom. - Otvorila je Rči. - Možeš li se sjetiti koji je to bio bar? - pitao je Hunter. Odmahnula je glavom. - U redu je. Kasnije se možemo vratiti na to. Što se tada dogodilo? - Sjedile smo za š ankom i moja je prijateljica morala otić i u toaletne prostorije. - Znači, bila si sama? - Minutu ili dvije, da. - Nastavi. - Taj mi je tip prišao i pitao može li me častiti pićem. - Kako je izgledao, sjećaš li se? Nekoliko je sekundi zurila u pod. - Bio je veoma visok, mož da oko sto devedeset centimetara. Obrijana glava, doimao se prilič no jakim i u dobroj kondiciji, a njegove oč i... -Na trenutak je zastala. - Sto je s njegovim očima? - Izgledale su drukčije. - Kako drukčije? - Hladne... bez emocija... č ak zastraš ujuć e, kao da me mrzio od trenutka kad me ugledao. - Koje su boje bile? - Zelene. Veoma se dobro sjećam toga. - Možda kontaktne leće? - Ne, ne vjerujem. Izgledale su prirodno. - Dobro, što si rekla nakon što ti je ponudio piće? - Rekla sam »Ne, hvala«, da već imam piće. - Što je bilo sa simbolom? - Nagnuo se naprijed i stavio obje podlaktice na š ank, te me pitao

jesam li sigurna. Rekao je neš to o tome da je riječ samo o prijateljskom pić u. U svakom sluč aju, podigla su se oba njegova rukava tako da su mu se vidjela zapeš ća. Ondje su bili, tetovirani na oba zapešća. - Na oba zapešća? - Da. - Jesi li sigurna da je to bio isti simbol? - Hunter joj je ponovno pokazao svoju skicu. - Da, bili su baš takvi. Čak sam ga pitala o tome. - Zašto si ga pitala? - Pitala sam ga imaju li tetovaž e neke veze s vojskom. Znaš , marinci ili vojnici se katkad vole obiljež avati posebnim simbolima, kao da time potvrđuju svoju odanost. - Što je rekao? - Bio je veoma neodređen. Brzo je spustio rukave i rekao da to nije ništa, samo nešto osobno. - Sjećaš li se još nečega? - Tetovaž e nisu izgledale kao da ih je napravio profesionalac. Izgledale su grubo, poput onih š to ih ljudi sami naprave uz pomoć igle i malo tinte. - Jesi li sigurna? - Tako je to meni izgledalo. - Je li još neš to rekao? Je li ti dao ime ili tako neš to? - Hunter je znao da joj ne bi dao pravo ime, ali to bi mogao biti početak. - Ne. Nakon š to sam ga pitala za tetovaž e, doimao se pomalo razdraž enim. Rekao je »Oprostite š to sam vam smetao« ili tako neš to i otišao. - Kad kaž eš da je otiš ao, misliš li da je otiš ao iz bara ili da se samo udaljio od tebe? - Nisam sigurna. Mislim da je otiš ao iz bara, ali se zapravo ne sjećam. - U redu je, sasvim ti dobro ide. Tetovaže, gdje su se točno nalazile? Isabella je pokazala unutarnju stranu svojeg zapeš ća, tik kraj dlana. - Otprilike ovdje. - Koliko su bile velike? - Ne baš velike, možda oko dva i pol centimetra, tamna tinta. - Jesi li ga otad ikad ponovno vidjela? - N e . - Sto je s njegovim glasom, je li bilo neč eg posebnog u

njemu? - Koliko se sjećam, nije. - Vratimo se na bar, Isabella. Mož eš li se pokuš ati sjetiti kako se zvao? Zatvorila je oči i duboko udahnula. - Je li postojalo neš to posebno u vezi s tim barom, kao neonski natpis, ukras na zidu, ili možda se sjećaš lokacije? - Prošlo je dosta vremena. Daj mi minutu, pa ću se sjetiti. Hunter je nekoliko sekundi sjedio u tišini. - Prilič no sam sigurna da je bio negdje u blizini plaž e - rekla je, stisnuvši oči. - U redu, pokuš ajmo ovo. Umjesto da pokuš avaš razmiš ljati o baru, pokuš aj razmiš ljati o prijateljici s kojom si te več eri iziš la. Tvoj ć e se mozak bolje sjeć ati več eri provedene s prijateljicom nego samog bara. A jedno će te podsjetiti na drugo - objasnio je Hunter. - Te sam več eri iziš la s Pat. Dugo nismo zajedno iziš le - rekla je, zureć i u pod. Nekoliko sekundi kasnije toplo se nasmiješ ila Hunteru. Imaš pravo. Razmiš ljanje o Pat podsjetilo me gdje smo bile. Otiš le smo u Venice Whaler Bar & Grill u Venice Beachu. - Znam taj bar. Bio sam ondje nekoliko puta - uzbuđeno ć e Hunter. - Mogu li te još nešto zamoliti? - Svakako - rekla je i spremno kimnula. - Misliš li da bi mogla opisati tog č ovjeka tako da se napravi skica? To bi nam doista pomoglo. - Da, dat ću sve od sebe - rekla je i slegnula ramenima. Hunter joj je priš ao i poljubio joj usne. - Zao mi je š to sam ranije izgubio ž ivce. Iznenadila si me kad si rekla da si ranije vidjela taj simbol, a ovo je stvarno prva prilika koja nam se ukazala u ovom slučaju. - U redu je - rekla je i uzvratila mu poljubac. Hunter je posegnuo za labavim č vorom š to ga je vezala oko struka i koš ulja bez gumba pala je na pod. Još uvijek nisu pojeli doručak.

38 To je bio još jedan vruć dan u Los Angelesu, a temperatura se popela preko trideset dva stupnja. Ulice su bile pune ž ivota, a ljudi su šetali svoje pse, hodali, trčali ili se jednostavno družili. Hunter je otiš ao iz Isabellina stana otprilike u vrijeme ruč ka, nakon š to su konač no pojeli doruč ak. Ona je još bila malo potresena, ali ga je uvjeravala da će biti dobro. - Isuse, ako je to naš tip, ona je mogla biti ž rtva - komentirao je Garcia nakon što mu je Hunter ispričao što se dogodilo. - Znam i poslat ć u policijskog crtač a u njezin stan već danas poslijepodne, odmah nakon razgovora s onim Petersonom iz tvrtke Tale & Josh. Usput rečeno, jesi li uzeo njegovu adresu? - upita Hunter. - Da, Via Linda u Malibuu - odgovorio je Garcia, pogledavš i papirić š to ga je zalijepio na kompjutorski monitor. - Malibu, eh? - Hunter uzdigne obrve. Garcia kimne. - Čini se da neki odvjetnici žive na visokoj nozi. - Valjda. Sto je s nekom od D-Kingovih djevojaka? Ima li tu kakvih vijesti? Otkako je u petak razgovarao s D-Kingom, Hunter se svim silama trudio nagovoriti kapetana Boitera da ga stavi pod nadzor dvadeset četiri sata. - Da, naš je č ovjek sinoć slijedio jednu od njih kuć i iz kluba - reč e Garcia i izvadi papirić iz džepa. - Sjajno, mož emo je posjetiti odmah nakon Petersona. Idemo, ti ć eš voziti. Malibu je č etrdeset tri kilometra dugi dio spektakularne obale sjeverozapadno od Los Angelesa. To je utoč iš te za ljude kao š to su Barbra Streisand, Tom Hanks, Dustin Hoffman, Pierce Brosnan i mnoge druge bogate i slavne holivudske zvijezde. Već i dio duge vož nje do Petersenove kuć e proš ao je u tiš ini. Hunter je razmiš ljao o č udesnoj noć i š to ju je proveo s Isabellom i zapanjujuć em pomaku u istrazi š to ga je ona mož da omoguć ila. Je li doista stajala licem u lice s ubojicom? Ako jest, zar uopć e nije bio

preruš en? Je li ga otjerala time š to je opazila tetovaž e na njegovim zapeš ćima? Hunter je znao da taj ubojica nikad niš ta ne prepuš ta sluč ajnosti, ali postoji veoma malena moguć nost da je njegov susret s Isabellom bio slučajan. Hunter je osjećao da se njegova sreća mijenja. - Ovo je njegova cesta - rekao je Garcia kad je skrenuo u Via Lindu. - Broj č etiri, ono ondje je njegova kuć a - reč e Hunter, pokazujuć i kuć u svijetloplave fasade na č ijem su kolnom prilazu parkirana tri automobila, a među njima i kombi chevy explorer koji se doimao posve novim. Prema standardima Malibua Petersonova kuć a nije bila nimalo spektakularna, ali prema standardima Huntera i Garcije, bila je jednostavno golema. Sama je kuć a moderna dvokatnica, a tratina ispred nje besprijekorno je pokoš ena. Zavojita poploč ena staza vodi od ulice do ogromnih ulaznih vrata oko kojih se nalazi prekrasno cvijeć e raznih boja. Osoba koja se skrbi za tu kuć u oč ito je perfekcionist. Hunter je obož avao element iznenađenja. Ako su unaprijed upozoreni, ljudi imaju priliku pripremiti svoje laž i, organizirati ih u svojim glavama. Ako je to ikako mogao, radije nije dogovarao razgovore, jednostavno bi se pojavio. Policajac koji radi na ubojstvima s punom vrećom pitanja obično izaziva nervozu kod običnih građana. Na ulaznim su vratima naš li mjedenu lavlju glavu iz č ijih je usta izlazila alka. - Ekscentrič no - primijetio je Garcia i tri puta pokucao. - Kladim se da u stražnjem dvorištu imaju bazen. - Ovo je Malibu, novač e, ovdje sve kuć e dolaze s bazenom u stražnjem dvorištu, želio ti to ili ne. Vrata su se otvorila nekoliko sekundi kasnije i pojavila se plavokosa i smeđooka djevojč ica koja nije mogla imati viš e od deset godina. Ne osoba koju su očekivali. - Zdravo, malena, je li tvoj tata kod kuć e? - rekao je Garcia, š iroko se nasmiješivši i sagnuvši se kako bi bio u razini s djevojčicom. Koraknula je unatrag i na trenutak prouč avala dvojicu muš karaca pred sobom. - Smijem li pitati koga bih trebala najaviti? Garciju je iznenadila elokventnost djevojč ice. - Jasno da smiješ odgovorio je, pokuš avajuć i oponaš ati njezino pompozno drž anje. - Ja sam detektiv Garcia, a ovo je detektiv Hunter - rekao je i pokazao

Huntera. - Smijem li vidjeti identi ikacijske dokumente, molim vas? - pitala je i skeptično ih promatrala. Garcia se morao nasmijati. - Svakako. - Obojica su izvadila svoje značke i gledala kako ih djevojčica proučava. - Zar postoji nekakav problem, detektive? - Ne. Ali moramo razgovarati s tvojim tatom, ako nemaš niš ta protiv. - Svojeg oca ne bih trebala zvati »tata«. »Tata« je za malenu djecu. Molim vas, prič ekajte ovdje - suho je rekla i zatvorila im vrata pred nosom. - Sto se to upravo dogodilo? - pitao je Garcia i okrenuo se Hunteru koji je slegnuo ramenima. - Koliko ona mož e imati godina? Oko deset? Možeš li zamisliti kakva će biti kad bude imala pedeset? - Nije ona kriva - reč e Hunter i nakrivi glavu. - Njezini je roditelji vjerojatno prisiljavaju da se ponaš a kao starije dijete, ne dopuš taju joj da iziđe i igra se, ne dopuš taju joj da ima mnogo prijatelja, vrš e pritisak kako bi bila odlič na uč enica. Nesvjesno č ine viš e š tete nego koristi. Culi su približ avanje tež ih koraka. Napokon odrasla osoba. Vrata su se otvorila, a ovoga je puta pred njima stajao isti visoki, mršavi muškarac s kojim su razgovarali u tvrtki Tale & Josh. - Gospodine Peterson, razgovarali smo u petak. Detektivi Garcia i Hunter - prvi je progovorio Garcia. - Da, naravno, sjećam se. O čemu je riječ, gospodo? Rekao sam vam sve što znam. - Ovo je samo nastavak, gospodine - reče Hunter. - Samo želimo povezati neke sitnice. - I to ž elite uč initi u mojem domu? - Peterson je pitao razdraž enim tonom. - Ako biste za nas mogli izdvojiti samo deset minuta... - Nedjelja je, gospodo - prekinuo ga je. - Nedjelje volim provoditi sa svojom obitelji... neometano. Ako neš to ž elite povezati, moja ć e tajnica rado dogovoriti sastanak. Sad, ako biste me isprič ali. - Poč eo je zatvarati vrata, ali je Hunter stavio nogu naprijed, zaustavivši ih. - Gospodine Peterson - Hunter je rekao prije nego je Peterson imao priliku izraziti svoje nezadovoljstvo. - Vaš ega kolegu, vaš eg prijatelja, ubio je totalni manijak koji niš ta ne poš tuje. To nije bilo ubojstvo iz osvete, a posve je sigurno da nije

bilo ni sluč ajno. Nismo sigurni tko ć e biti sljedeć i, ali znamo da ć e biti još ž rtava ako ga ne zaustavimo. - Hunter je zastao, zureć i Petersonu ravno u oč i. - I ja bih volio imati slobodnu nedjelju, provesti je sa svojom obitelji, a sigurno bi to želio i detektiv Garcia. Garcia uzdigne obrvu i pogleda Huntera. - Ali mi pokušavamo spasiti živote. Deset minuta, samo to tražimo. Peterson je stisnuo usne, još uvijek izgledajuć i razdraž eno. Dobro, razgovarajmo ondje vani, ne unutra. - Glavom je pokazao prema cesti gdje je Garcia parkirao automobil. - Duš o, vratit ć u se za deset minuta! - doviknuo je preko ramena prije nego je zatvorio vrata za sobom. Kad su stigli do Garcijina automobila, Hunter je kriš om pogledao natrag prema kuć i. Djevojč ica ih je tuž nim oč ima promatrala s prozora na katu. - Imate krasno dijete - primijeti Hunter. - Da, divna je - nezainteresirano odgovori Peterson. - Dan je prekrasan. Zar se ne voli igrati kraj bazena? - Mora raditi neš to za š kolu - odluč no je rekao. Hunter je poš ao dalje. - Je li ono novi chevy kombi? - Pokazao je vozilo. - Imam ga dva mjeseca. - Koliko troši? - Detektive, niste ovdje da biste razgovarali o mojoj kćeri ili mojem novom kombiju, pa kako bi bilo da prijeđete na stvar? Hunter kimne. - Moramo saznati neš to viš e o Georgeovim več erima utorkom. Znamo da nije igrao poker. Ako imate neke podatke, moramo ih čuti. Peterson je izvadio cigaretu iz kutije u dž epu i stavio je među usne. - Imate li nešto protiv? -pitao je i pripalio. Hunter i Garcia su istodobno slegnuli ramenima. - George je bio tiha osoba, prilič no povuč en - rekao je i povukao dim. - Je li bilo nečeg neuobičajenog? - Pa... - Peterson zastane. - Da? - uporno će Hunter. - Možda je imao ljubavnu vezu. Hunter je nekoliko sekundi proučavao Petersona.

- S nekim iz ureda? - Ne, ne. Sigurno ne. - Kako možete biti tako sigurni? - U tvrtki nema odvjetnica. Sve tajnice i pomoćnice su starije žene. - Pa? Mnogi muškarci vole starije žene - reče Garcia. - Ipak, bilo bi previš e riskantno, mogao je izgubiti posao. George nije bio glup - odgovorio je Peterson i odmahnuo glavom. - Zaš to onda kaž ete kako mislite da je imao ljubavnu vezu? - upita Hunter. - Sluč ajno sam ga nekoliko puta č uo kako prič a preko telefona. Peterson je naglasio riječ »slučajno«. - Što ste čuli? - Ljubavne riječ i, »Nedostaješ mi i vidjet ć emo se več eras«. Takve stvari. - Mogao je razgovarati sa svojom ženom - reče Garcia. - Sumnjam - odbrusio je Peterson, iskrivio usta u lijevu stranu i ispuhao tanki oblak dima. - Zašto sumnjate? - upita Hunter. - Ranije sam ga č uo kako razgovara sa svojom ž enom. Nije tako razgovarao s njom, znate, tako slatko kao š to razgovaraju tek vjenč ani parovi. To je bio netko drugi, siguran sam. - Zastao je i povukao još jedan dim. - Većina tajnih poziva bila je u utorak. - Jeste li sigurni? - Da, siguran sam. Zato, kad ste vi doš li u tvrtku i poč eli postavljati pitanja o Georgeovim partijama pokera utorkom uveč er, zaključ io sam da je to morala biti nekakva laž koju je ispričao svojoj ženi. Nisam ja ž elio biti taj koji ć e ga cinkati, pa sam drž ao jezik za zubima. Njegova žena ionako ima dovoljno problema... jadna žena. - Jeste li je ikad upoznali? - Da, jednom. Ona je veoma draga ž ena... ugodna. Ja sam obiteljski č ovjek, detektive, također vjerujem u Boga i ne odobravam varanje, ali George nije zasluž io ono š to je dobio. Cak i ako je varao svoju ž enu. - Što je s kockanjem? Jeste li znali da je nekoć kockao? - Ne! - iznenađeno će Peterson. - Jeste li ga ikad čuli da govori o odlasku na utrke pasa, hrtova? Još jedno odmahivanje glavom. - Kockanje preko interneta? - Ako je kockao, onda bi to pomno tajio pred svima u uredu. Stariji

partneri to ne bi odobravali. - Sto je s prijateljima izvan tvrtke? Zasigurno je poznavao i druge ljude. Jeste li ikad upoznali nekog od njih, znate, na nekoj zabavi ili tako nešto? - Ne, ne bih mogao reć i da jesam. Njegova ž ena je jedina osoba koju je doveo na neko od druš tvenih zbivanja u tvrtki. - Sto je s njegovim klijentima? - Koliko je meni poznato, strogo službeni odnosi. Nije se družio. Hunter se počeo osjećati kao da pokušava iscijediti krv iz kamena. - Ima li još neš to š to biste nam mogli reć i o njemu, neš to neobič no što ste opazili? - Osim ljubavnih riječ i preko telefona... ne. Kao š to rekoh, bio je povučen čovjek, držao se za sebe. - Postoji li netko u tvrtki tko mu je bio bliskiji, kao neki prijatelj? - Koliko ja znam, ne postoji. George se nikad nije druž io. Nikad nije izišao na piće s nekim od nas. Obavio je što je trebalo obaviti u uredu, i to je bilo to. - Je li ostajao dokasna? - Svi to činimo kad slučaj to iziskuje, ali ne radi zabave. - Znač i, jedini razlog iz kojeg vjerujete da je imao ljubavnu vezu je taj da ste, slučajno, č uli kako preko telefona s nekim razmjenjuje ljubavne riječi? Peterson kimne i ispuhne još jedan tanak oblač ić dima u desnu stranu. Hunter se poč eš ao po bradi, pitajuć i se ima li smisla nastaviti ovaj razgovor. - Hvala na pomoć i. Ako se još neč ega sjetite, molim vas, javite nam. - Pruž io mu je posjetnicu. Peterson je povukao još jedan dim cigarete i bacio je na tlo. Kimnuo je detektivima i zaputio se natrag prema kući. - Gospodine Peterson - dovikne Hunter. - Da - razdraženo je odgovorio. - Dan je doista lijep. Zaš to ne provedete nekoliko sati vani sa svojom kć eri? Mož da odigrate neku igru. Odvedite je na sladoled ili kolač e. Samo už ivajte u zajednič kom danu. Djevojč ica je još uvijek zurila u njih s prozora na katu. - Rekao sam vam, mora raditi nešto za školu. - Nedjelja je. Zar ne mislite da zaslužuje odmor? - Pokušavate li mi reći kako ću odgajati svoju kćer, detektive?

- Ni sluč ajno. To je samo prijedlog kako je ne biste izgubili. Kako ne bi odrasla mrzeć i svoje roditelje poput mnogih u današ nje vrijeme. - Hunter je mahnuo djevojč ici koja je odgovorila sramež ljivim smiješ kom. - Kao š to ste rekli, divna je. - Opet je pogledao Petersona. Nemojte to uzeti zdravo za gotovo.

39 Adresa koju su traž ili bila je Ocean Boulevard 535 u Santa Monici. Garcia je odluč io poć i Autocestom Paci ic Coast, radi prekrasnog krajolika. Na toj se cesti snima već ina reklama za američ ke automobile. Autocesta slijedi obalu Paci ika od pješ čanih plaž a juž ne Kalifornije do krš evite obale na sjeverozapadu. Putem prolazi kroz starinska priobalna naselja, brojne nacionalne parkove i zaš tić ena utoč iš ta za divlje životinje. Sunce je bilo visoko na nebu, a temperatura se popela do trideset pet stupnjeva, pa je vladala velika guž va na Santa Monica Beachu. Da su mogli birati, oba bi detektiva samo uzela hladno pivo u jednom od mnogih barova na obali i lijeno promatrala kako dan prolazi, ali oni nikad ne mogu birati. Ime joj je Rachel Blate, ali je klijentima poznata kao Crystal. Hunter je znao da ć e se poznati diler svim snagama dati u potragu za osobom koja je ubila Jenny. Poznaje ulice bolje od Huntera. Ima kontakte ispod svakog prljavog kamena i u svakoj smrdljivoj rupi. Ako D-King nešto otkrije, Hunter bi to želio znati. Dok je Garcia parkirao automobil, Hunter je brzo provjerio sve informacije što su ih imali o Rachel Blate. - Zar je ovo sve? Ovo je sve š to znamo o njoj? - pitao je dok je proučavao samo jednu stranicu podataka koju mu je Garcia dao. - Da, č ista je, nema prijaš njih optuž bi, nema uhić enja. Cak nema ni njezinih otisaka prstiju u bazi podataka. Uzorna građanka. Hunter se razoč arano namrš tio. To je znač ilo da neć e moć i primijeniti malo policijske uq'ene kako bi je nagovorio na suradnju. Zgrada broj 535 impresionirala je oba detektiva. Dvanaesterokatnica s mnogo stakla impozantno stoji na Ocean Boulevardu. Svaki stan ima vlastiti balkon, a svaki je balkon velik najmanje š est za č etiri i pol metra. U predvorju su ih doč ekali mramorni podovi, kož ni kauč i i luster koji bi bolje pristajao u palač u Buckingham nego u zgradu u Santa Monici. Rachelin je stan broj 44C,

ali dok su se približ avali pazikuć i, Garcia je lagano dotaknuo Hunterovu ruku i glavom brzo pokazao prema dizalu. Odande je upravo iziš la Afroamerikanka impresivna izgleda. Ravna crna kosa ravno joj se spuš tala preko ramena. Na sebi je imala tijesne kratke hlač e odrezane od traperica i svijetlož utu majicu uvuč enu u pojas hlač a. Njezino bi tijelo bilo dostojno duplerice Playboya. Gucci naoč ale za sunce š titile su joj oč i od jarke dnevne svjetlosti. Hunter je u njoj odmah prepoznao jednu od djevojaka koje su u petak uveč er sjedile za D-Kingovim stolom. Prič ekali su da prođe kraj njih i iziđe na ulicu. Sustigli su je nakon samo nekoliko koraka. - Gospođica Blate? - rekao je Hunter kad je stigao do nje. Zaustavila se i okrenula prema detektivima. - Zdravo, poznajem li vas? - vedro je rekla. Hunter je brzo pokazao svoju znač ku; Garcia je učinio isto. - Možete li za nas odvojiti nekoliko minuta? - Jesam li u nekakvoj nevolji? - pitala je, nimalo zabrinuto. - Ni sluč ajno. Zapravo, ž elimo s vama razgovarati o jednoj od vaš ih prijateljica. - Koja bi to bila? - Jenny Farnborough. Odmjerila ih je procjenjivač kim pogledom, a njezine su oč i samo nekoliko sekundi poč ivale na svakom detektivu. - Ne znam o kome govorite, žao mi je - veselo je rekla. - Znate. - Hunter nije bio raspolož en za igrice. - Radila je za DKinga, baš kao i vi. -Njegov je pogled bio hladan i odlučan. - D-King? - Namrš tila se i lagano odmahnula glavom kao da nema pojma o kome on govori. - Gledajte, imali smo dug i naporan tjedan, te bismo radije už ivali na suncu, baš kao i vi, nego ovo radili. Dakle, š to se brž e okanimo besmislica, to ć emo se prije moć i vratiti drugim stvarima. Bili smo u klubu Vanguard u petak uveč er, vi ste sjedili s njim, pa se nemojte praviti glupi, ne pristaje vam, a kao š to sam rekao, niste ni u kakvoj nevolji, već nam samo treba vaša pomoć. Sad se sjetila gdje ih je ranije vidjela. Također se sjetila da joj se plavooki, miš ić avi detektiv č inio veoma privlač nim. Podigla je naoč ale na glavu tako da su joj pridrž avale š iš ke. Shvatila je da nema smisla tvrditi da ne poznaje D-Kinga ili Jenny. Već bi je uhitili da im je to bila

namjera. - Dobro, ali nisam vidjela Jenny otkako je odluč ila odustati. Nisam sigurna koliko vam mogu pomoći. - Odustati? - Garcijin je zbunjeni izraz lica otkrio njegovo iznenađenje. - Da, mislim da se odlučila vratiti kući. - Kako to znate? - Tako nam je rečeno. - D-King vam je to rekao? Rachel je duboko udahnula i nekoliko sekundi zadržala dah. - Da. Hunter je znao zaš to je D-King lagao Rachel i drugim djevojkama. Obuzela bi ih panika kad bi saznale da je Jenny oteta, muč ena i ubijena. On bi trebao biti njihov zaš titnik i č uvar, a ne samo š ef. Hunter je razmiš ljao koliko bi joj trebao otkriti. Ako joj kaž e š to se doista dogodilo, on bi bio taj koji bi izazvao paniku među djevojkama D-Kinga. Odlučio je da to zasad neće učiniti. - Jeste li ikad vidjeli ovog č ovjeka? - Hunter joj je pokazao fotogra iju Georgea Slatera. Rachel ju je nekoliko sekundi prouč avala. - Hmm... nisam sigurna. - Pogledajte ponovno. - Hunter je bio siguran da ga je prepoznala, ali je instinktivno lagala. - Možda... u nekom klubu ili na zabavi. - Privatnoj zabavi? - Da, mož da na jednoj od ekstremnih zabava, ako se ne varam. Ugrizla se za donju usnu kao da se pokuš ava neč ega sjetiti. - Da, prilič no sam sigurna, volio je ekstremne zabave. Ne znam kako se zove, ako je to vaš e sljedeć e pitanje. - To nije moje sljedeć e pitanje reč e Hunter i kratko odmahne glavom. - Ekstremne zabave? Sto je to? - Mi ih tako zovemo. Neki se ljudi vole zabavljati, neki se ljudi vole ž estoko zabavljati, a svi imaju neku maš tariju, neš to š to ih uzbuđuje. Ekstremne su zabave u osnovi maš tarije, fetiš -zabave. - Kao na primjer? - Garcia se zainteresirao. Rachel ga je pogledala i koraknula bliž e. - Sve š to te uzbuđuje, duš o. - Polako je preš la prstom niz njegov lijevi obraz. - Kož na odjeć a, bol, vezivanje i poniž avanje... ili ti se mož da samo sviđa grubo. Namignula mu je. Garcia se odmaknuo od njezina dodira, porumenjevš i od nelagode. - Zao mi je š to moram prekinuti ovaj

dirljivi trenutak, ali što se točno događa na tim zabavama? Rachel se naslonila na parkirani automobil. - Bilo š to i sve. Zaš to? Jeste li zainteresirani? Hunter se nije obazirao na pitanje. - Vi ste bili na nekima od tih zabava? - Na nekoliko - nemarno je rekla. - A Jenny? - Da, i ona je bila na nekima. - Koliko djevojaka bude na zabavi? - upita Garcia. - Ovisi o tome koliko ima gostiju, ali obič no bude deset do petnaest nas, plus neke druge. - Neke druge? - Ako je riječ o velikoj zabavi, dvadeset ili trideset gostiju, trebat ć e im barem petnaest do dvadeset djevojaka, plus momci. - Momci? Rachel se nasmijala na Garcijinu naivnost. - Da, duš o, muš ki modeli. Kao š to sam rekla, ljudi imaju svakojake maš tarije, uključ ujuć i biseksualnost i homoseksualnost. Ako im se to sviđa, to ć e dobiti. Pališ li se na to, dušo? Garcijin je š okirani izraz lica zabavljao Huntera. - Ne, naravno odgovorio je odlučnim glasom. - Drago mi je. - Još mu je jednom namignula. - Sjeć ate li se jeste li ikad vidjeli Jenny u druš tvu ovog muš karca na nekoj od tih zabava? - ubacio se Hunter. - Vjerojatno, teš ko je reć i. Na tim se zabavama svi igraju sa svima, ako me razumijete, ali sjeć am se da sam ga vidjela kako se igra s momcima. Hunter i Garcia raš irili su oč i od iznenađenja. - Cini se da niste očekivali da je zainteresiran za muškarce, je li? Garcia odmahne glavom. - Jeste li sigurni? - upita Hunter. - O, da. Isto tako, zna prirediti pravu predstavu. - Kako možemo dospjeti na jednu od tih zabava? - Ne mož ete. Osim ako niste pozvani. To nisu plać ene zabave. Domać in, obič no neki bogati kreten, angaž ira modele i pozove koga želi. Ako niste njegovi prijatelji, nećete biti pozvani - objasnila je. Hunter se bojao neč eg takvog. - Organiziraju li se te zabave utorkom uveč er? - Ne postoji određeni dan za njih. Bogati kreten odluč uje koji ć e to biti dan. - Je li se održ avala neka takva zabava prošli utorak? Rachel je nekoliko sekundi razmiš ljala o tome. - Ako jest, ja nisam bila jedna od djevojaka. - Jeste li ikad na tim zabavama opazili nekog č udnog? - upita

Hunter. Rachel se nasmijala. - Osim ljudi koji vole da se netko pomokri na njih, da ih gazi, vež e i tuč e po straž njici, da ih pali vrelim voskom ili im nešto gura u dupe? - Da, osim njih - odgovori Hunter. - Ne, nikoga čudnijeg od njih. - Dolaze li na te zabave i druge žene, osim modela? - Katkad. Vidjela sam goste koji su sa sobom dovodili svoje ž ene ili djevojke. Valjda su neki parovi veoma liberalni - odgovorila je i tiho se nasmijala. - Znači, nitko vam nije posebno upao u oči? - Ne obrać am previš e pozornosti ljudima na tim zabavama. Ondje sam samo kako bih obavila posao. Izgled ljudi ne igra nikakvu ulogu u mojem poslu. Kad bi bilo tako, ne bih to radila. Hunter je mogao razumjeti zašto. - Je li Jenny živjela u vašoj zgradi? - upita Garcia. - Nije. Ne znam gdje je ž ivjela. Ne znam gdje bilo koja od djevojaka ž ivi. D-King voli da je tako. U svakom sluč aju, njezin je stan već sigurno ispražnjen. - Kako to mislite? - Svi stanovi pripadaju njemu. Kad jedna djevojka ode, druga dolazi. Dobro se brine za nas. - To vidim - reč e Garcia i glavom pokaž e otmjenu zgradu. - Sto se događa s njezinim stvarima? Ako je neš to ostavila za sobom, ž elim reći. - Već ina stvari također pripada D-Kingu. On uređuje stan, daje nam odjeć u, parfeme, š minku, š to god vam padne na pamet. Zna kako nas treba razmaziti. Svi su nekoliko trenutaka šutjeli. - Mogu li sad ići? - nestrpljivim tonom upita Rachel. - Da, hvala vam na pomoć i. O, samo još neš to - doviknuo je Hunter kad se poč ela udaljavati. Zaustavila se, glasno uzdahnula i okrenula prema njima. Naočale su joj ponovno štitile oči. - Sjeć ate li se da ste vidjeli nekoga s tetovaž om koja je izgledala nekako ovako? -Pokazao joj je maleni crtež dvostrukog raspela. Pogledala ga je, namrš tila se i odmahnula glavom. - Ne, to nikad ranije nisam vidjela.

- Sigurni ste? - Posve. - Dobro, hvala još jednom. - Hunter je presavio papir i vratio ga u dž ep prije nego joj je pruž io jednu od svojih posjetnica. - Ako ikad vidite nekoga tko ima tetovažu sličnu ovomu, ili ako bilo gdje vidite taj simbol, molim vas, javite nam. Uzela je Hunterovu posjetnicu i sa smiješ kom je promatrala. Možda ću vas i bez toga nazvati. - Mislim da joj se sviđaš - rekao je Hunter i potapš ao Garciju po leđima čim se Rachel dovoljno udaljila. - Ja? Ti si taj kojeg ž eli nazvati. Mož da se vas dvoje mož ete nać i i, tko zna, mož da te č ak povede na jednu od tih ekstremnih zabava zadirkivao ga je Garcia.

40 Hunter je lež ao budan u mraku i zurio u strop, a njegov je um bio previše ispunjen mislima da bi zaspao. Je li ubojica tako birao ž rtve? U barovima, klubovima i na zabavama? Ubojica se nije drž ao neke rutine, a Hunter je imao osjeć aj da mu je neš to promaknulo, ali nije znao š to. Osjeć ao se iscrpljenim i posve bez energije. Bez obzira na to koliko se trudio, njegov se um nikad nije isključ ivao na viš e od nekoliko sekundi. Znao je da poč inje padati u isti bezdan kao i ranije, a njegov ga partner slijedi. Ne smije dopustiti da se to dogodi. U sobi je vladala tiš ina i č ulo se samo lagano disanje brinete koja je spavala kraj njega. Njezina je kosa mekana i blistava, kož a prekrasno glatka. Njezina ga blizina smiruje. Nakon kratkog razgovora s Rachel Blate, Hunter i Garcia su se vratili u svoj ured. Ondje se Hunter sastao s Patricijom Phelps, crtač icom Odjela za pljač ke i umorstva, pa su zajedno poš li u Isabellin stan. Garcia je odluč io ostati u uredu, rekavš i da mora provjeriti nekoliko stvari. Isabella je dala sve od sebe kako bi se sjetila š to viš e pojedinosti o tetoviranom muš karcu kojeg je srela prije nekoliko mjeseci. Trebalo joj je pedeset pet minuta i tri š alice č aja, ali je Patricia na koncu skicirala sliku za koju je Isabella rekla da je prilično slična muškarcu kojeg je vidjela. Kad je Patricia završ ila, Isabella je zamolila Huntera da provede noć s njom. Hunterovo otkrić e da je mož da srela ubojicu previš e ju je prestraš ilo. Osjeć ala se samom i ranjivom, a Hunter je jedina osoba koje se sjetila, jedina osoba koju je ž eljela uza se. Hunter je jedva č ekao da nastavi istraž ivanje. Zelio je poč eti obrađivati nove informacije koje je danas dobio, ali nije mogao ostaviti Isabellu samu. Ne noćas. - Ne mož eš spavati? - Hunter nije opazio da je i Isabella budna. Okrenuo se prema njoj. - Baš i ne, ali ja ionako nikad mnogo ne spavam, rekao sam ti to. - Zar nisi umoran?

- Moje je tijelo umorno. Moj mozak je posve budan. Mozak uvijek pobjeđuje. Primaknula mu se i lagano ga poljubila u usne. - Drago mi je da si odlučio ostati. Hunter se nasmiješ io i gledao kako se muč i da bi zadrž ala oč i otvorene dok joj je glava poč ivala na njegovim golim prsima. Hunter već jako dugo nije proveo dvije uzastopne noć i u krevetu s istom ž enom. Nije imao vremena za ljubavne veze, trenutno nije ni s kim želio dijeliti svoj život. Tako mu se više sviđalo. Oprezno je vratio njezinu glavu na jastuk i vješ to se iskrao iz kreveta, ne probudivš i je. U kuhinji je naš ao staklenku instant-kave š to ju je kupila posebno za njega i usne su mu se razvukle u osmijeh. Hunter si je pripremio š alicu kave, a potom je uš ao u dnevni boravak i spustio se na udoban kauč . Njegov je um raš članjivao oba razgovora od prethodnoga dana. Ponovno se č inilo da su otkrili nekakvu vezu između dviju ž rtava. Jenny i George su se poznavali, bio je siguran u to. Seksualne zabave, pomislio je. Imaju li ubojstva nekakvo seksualno znač enje? Lovi li ubojica promiskuitetne ljude? Još uvijek ima viš e pitanja nego odgovora, ali Hunter je osjeć ao da se polako približ avaju. Prvi je put osjeć ao uzbuđenje zbog razvoja sluč aja. Prvi put imaju nešto na čemu mogu raditi - lice - možda. Popio je još jedan gutljaj kave i pitao se koliko ć e mu š alica trebati da izdrž i predstojeć i dan. Pogledao je na sat; š est ujutro, vrijeme da se spremi. Polako je otvorio vrata Isabelline sobe i pogledao je. Djelovala je spokojno. Još je spavala kad je on otišao.

41 Hunter je rijetko kada dolazio u Odjel za pljač ke i umorstva prije osam ujutro, ali zbivanja tijekom protekla dva dana ubrizgala su novi ž ivot njemu i istrazi. Danas se osjeć ao jednako nestrpljivo da započ ne s poslom kao i prvoga dana kad je postao detektiv. - Ideš li ti ikad kuć i, ili si se preselio u ured? - pitao je, iznenadivš i se kad je vidio da je Garcia već za svojim pisaćim stolom. - Kapetan te smjesta ž eli vidjeti - odgovorio je Garcia, ne obaziruć i se na partnerovu primjedbu. Hunter je pogledao na sat. - Tek je sedam i pol ujutro, šališ se? - Znam. Nazvao je ovamo oko sedam. Čim sam stigao. - Stigao si ovamo u sedam? Spavate li vi ljudi ikad? - pitao je Hunter dok je skidao jaknu. - Je li rekao o čemu je riječ? - Meni nije. - Zar jučer nismo predali izvještaj? - Predao sam ga. Malo kasnije od deset ujutro kako je traž io, ali dobio ga je. * * * Hunter je osjeć ao miris svjež e skuhane brazilske kave, a upravo mu je to trebalo prije suočavanja s kapetanom. Detektivski je ured bio gotovo prazan; samo je detektiv Maurice stajao kraj prozora. Papiri su bili razbacani po njegovu stolu i po podu. Izgledao je kao da danima nije bio kod kuć e. Hunter ga je pozdravio i kimnuo, ali č inilo se da Maurice nije ni opazio njegovu nazočnost. Hunter je stigao do kapetanova ureda i dvaput pokucao. - Naprijed! - doviknuo je kapetan. Premda je još rano, u prostoriji je bilo vruć e. Nije postojao klimatizacijski uređaj, svi su prozori bili zatvoreni, a dva ventilatora isključena. Kapetan je sjedio za svojim stolom i čitao jutarnje novine. - Rano ste stigli - primijeti Hunter. - Uvijek rano dolazim - reče kapetan i pogleda Huntera. - Znači, željeli ste me vidjeti? - Tako je. - Kapetan Bolter je otvorio gornju ladicu i izvadio kopiju

crtež a lica š to ga je Patricia nacrtala. - Dođi ovo pogledati. - Pokazao je ekran svojeg kompjutora. Hunter se provukao kraj dva velika naslonjač a i stao s kapetanove desne strane. Na ekranu je vidio nekoliko permutacija crtež a - duga kosa, kratko oš iš ana kosa, brada, brkovi, naočale - ukupno dvadeset različitih crteža. - Pokuš ali smo sve moguć e kombinacije i ovi su crtež i poslani svim postajama u Los Angelesu. Ako je taj tip još uvijek u blizini, pokupit ćemo ga prije ili kasnije. - O, još je u blizini, veoma sam siguran u to - Hunter je rekao posve sigurnim tonom. -Provjeravat ć emo barove i klubove također, a poč et ć emo več eras s onima u Santa Monici. Ako imamo sreć e, mož da ga je netko nedavno vidio. - To je dobro... Hunter je opazio kapetanovu nelagodu. - To je dobro, ali neš to vas muči. Kapetan Bolter pođe do aparata za kavu. - Kavu? Hunter odmahne glavom. Samo je jednom bio dovoljno naivan da kuš a kapetanovu kavu, a zakleo se da to viš e nikad neć e uč initi. Gledao je kako kapetan uzima kavu za sebe i u nju ubacuje č etiri š eć era. - Zena koja ti je to dala... jesi li u vezi s njom? Jesi li u vezi s potencijalnom svjedokinjom? - Cekajte malo, kapetane. Nemojte ni poč injati s tim - rekao je Hunter, odmah preš avš i u obranu. - Sastali smo se nekoliko puta, ali upoznao sam je prije nego sam znao da je imala susret s moguć im sumnjivcem. Ona je samo ž ena koju sam upoznao u baru i... nije potencijalna svjedokinja. Nič emu nije svjedočila. - Znaš š to ž elim reć i. Veza s nekim tko je, na ovaj ili onaj nač in, dio istrage koja je u tijeku, u najboljem je sluč aju riskantna, da i ne spominjem da je protivno protokolu i glupo. - Spavali smo zajedno, kapetane. To baš ne znač i da smo u vezi. Osobito ne u Los Angelesu. I ona nije dio ove istrage. Nije svjedok i nije osumnjič enik, samo nam se nasmiješ ila sreć a, a iskreno reč eno, bilo je krajnje vrijeme. - Jesi li odjednom postao glup? - Kapetanov je glas bio odluč an i suh. - Znaš kako djeluju serijski ubojice. Još važ nije, znaš kako ovaj djeluje. Pro ilira ljude jednako kao š to mi pokuš avamo pro ilirati njega. Prouč ava izabrane ž rtve, katkad mjesecima jer zna da ć e

njegova igra završ iti ako izabere pogreš nu osobu. Ako je to naš tip, znam da ne misliš da je u baru slučajno naletio na tvoju prijateljicu? Ista se ta misao motala po Hunterovoj glavi otkako mu je Isabella isprič ala o muš karcu kojeg je srela u Venice Whaleru. Hunter je znao da je taj ubojica veoma metodič an, ne griješ i, nema nikakvih propusta. Vreba na svoje ž rtve, prouč ava njihove navike, rasporede, č eka najbolji trenutak za svoj potez. - Da, kapetane. Znam da postoji moguć nost da ubojica tako bira svoje ž rtve. Najprije im prilazi s nekom vrstom frivolnog razgovora samo da bi ih procijenio u baru ili noć nom klubu. - I to te ne zabrinjava? - Sve me u ovom sluč aju zabrinjava, kapetane, ali mi taj incident daje malo nade. - Nade? Jesi li poludio? - pitao je kapetan, raš irivš i oč i. - Njihov se susret zbio prije viš e od dva mjeseca, kapetane, prije nego je poč eo ponovno ubijati. Kao š to znate, do prvog je ubojstva doš lo prije malo viš e od tjedan dana. Mož da je doista procijenio Isabellu i nije mu se svidjela, nije se uklapala u pro il njegove ž rtve, pa je odustao od nje i potraž io nekog drugog. - Zenu bez lica? Hunter kimne. Kapetan Bolter je popio gutljaj kave i odmah iskrivio lice. - Ali zaš to bi bilo tako? Zaš to mu se nije svidjela? Zivi sama, zar ne? - Da, ž ivi sama. - To je č ini lakom metom. Sto ga je navelo da je odbaci? Vratio se do aparata za kavu i ubacio još dva š eć era u svoju š alicu. Još nisam siguran, ali to je jedan od razloga zaš to moram biti blizu nje. Moram otkriti zaš to ona nije odgovarala. Mož da jednostavno ima previš e jaku volju. Isabella nije vrsta ž ene koja bi od bilo koga trpjela sranja. Mož da ga je prestraš ila č injenica da je odmah opazila tetovaž e. Mož da je shvatio da ona ipak nije tako laka meta. - Hunter je zastao i na trenutak se č inilo da osjeć a nelagodu. - Ili je mož da još uvijek moguća meta, a ubojica ju je samo spustio niže na popisu. Kapetan Bolter nije pomislio na tu moguć nost. - Misliš ? - Kad je riječ o tom ubojici, sve je moguć e, kapetane. Vi to znate i ja to znam. Svatko bi mogao biti njegova sljedeć a ž rtva - zamiš ljeno ć e Hunter. Postalo mu je neudobno zbog vruć ine u uredu. - Smijem li otvoriti jedan od tih prozora? - I pustiti u moj ured gradski smog? Ne, dovraga. - Zar vam nije vruć e? - Ne, dobro mi je. - Sto je s jednim od ovih ventilatora, smijem li ga uključiti?

Kapetan se zavalio u svojoj stolici i stavio obje ruke iza glave, ispreplevš i prste. - Ako baš moraš . - Hvala vam. - Hunter je uključ io jedan od ventilatora na najveć u brzinu. - Sto misliš ? Je li moguć e da je ovo naš tip? - upita kapetan. - Teško je reći, ali svakako je osoba koja nas zanima. - Dakle, ako je on naš tip, ti kaž eš da je napravio prvu pogreš ku u tri godine? - Što se njega tiče, nije napravio nikakvu pogrešku. Kapetan Boiter je zbunjeno pogledao Huntera. - Vidite, kapetane, samo je priš ao nekomu u baru, a kao š to smo rekli, moguće je da tako uspostavlja prvi kontakt sa svojim žrtvama. - Ali nije rač unao na to da ć e jedna od ž ena kojoj je priš ao postati tvoja cura. - Pomalo zlobni smiješ ak pojavio se na kapetanovim usnama. - Ona nije moja cura - odluč no ć e Hunter. - Ali da, nije rač unao na to da ć emo se mi upoznati. I uopć e ne bismo znali da ga je ona srela da ja nisam posve nesvjesno nacrtao dvostruko raspelo na komadu papira dok sam č ekao u dnevnom boravku. Zato sam rekao da nam se nasmiješ ila sreć a. - Znaš , viš e to neć emo moć i dugo drž ati u tajnosti. Ako opet ubije, mediji ć e to saznati i bit ć e samo pitanje vremena dok neki pametnjaković ne povež e ta umorstva sa starim sluč ajem Ubojice Kruci iksa. Kad se to dogodi, gotovi smo. - Osjeć am da se približavamo, kapetane. Morate mi vjerovati ovoga puta. Kapetan Bolter je preš ao prstima po svojim brkovima i oš trim se pogledom zagledao u Huntera. - Jednom sam se ogluš io na tvoje miš ljenje o ranijem sluč aju i to me skupo stajalo. Cijeli je odjel pretrpio ogromnu š tetu, a znam da ti sebi nikad nisi oprostio. Onaj poznati producent ploča. Zvao se John Spencer, zar ne? Hunter je bez riječi kimnuo. - Rekao si meni i Wilsonu da imamo pogreš nog č ovjeka. Da on nije mogao ubiti svoju ž enu. Nije imao ono š to je bilo potrebno da bude ubojica. Nismo to ž eljeli č uti. Ti si ž elio nastaviti istragu č ak i nakon š to je sluč aj bio služ beno zaključ en, a ja sam ti rekao da to ne č iniš , sjeć am se toga. Dovraga, umalo sam te suspendirao. - Kapetan Bolter se nagnuo naprijed, stavio oba lakta na stol i spustio bradu na stisnute š ake. - Neć u ponoviti istu greš ku. Uč ini ono š to smatraš potrebnim, Roberte. Samo uhvati tog prokletog Ubojicu Krucifiksa.

42 - Imamo neke vijesti od doktora Winstona - rekao je Garcia kad se Hunter vratio u ured. - Prič aj - rekao je Hunter nakon š to si je ponovno napunio š alicu za kavu. - Kao š to smo oč ekivali, Catherine je identi icirala tijelo naš e druge ž rtve kao svojeg muž a, Georgea Slatera. - Hunter nije reagirao. Garcia je nastavio. - Trebat ć e oko pet dana da dobijemo rezultat DNK testiranja vlasi pronađene u Georgeovu automobilu, ali potvrđeno je da nije njegova. - Nije važ no - reč e Hunter. - Još nemamo osumnjičenika za DNK usporedbu. - To je istina. Hunter je opazio da Garcia izgleda veoma umorno. Cak se i njegov pisaći stol činio neurednijim. - Je li ti dobro, novače? Izgledaš kao da te netko premlatio. Garciji je trebalo nekoliko sekundi da registrira Hunterovo pitanje. - Da, dobro mi je. Nisam baš mnogo spavao u proteklih nekoliko dana, to je sve. - Zastao je i protrljao oč i. -Prouč avao sam dosjee svih prijaš njih ž rtava, pokuš avao sam nać i neku vezu između njih ili s jednom od naše dvije nove žrtve. - I jesi li štogod našao? - Još nisam - napola poraž enim tonom odgovori Garcia. - Mož da to nije u dosjeima. Mož da je riječ o neč emu š to je svima promaknulo tijekom prve istrage. - Promaknulo? Što je promaknulo? - Nekakva veza... neš to š to bi povezalo sve ž rtve. Mora postojati neš to, uvijek postoji. Ubojica ne mož e samo nasumce birati razdraženo će Garcia. - Zaš to, jer tako piš e u knjizi? - Hunter je pokazao knjige o forenzič koj psihologiji na stolu. - Dopusti da ti objasnim neš to o toj vezi, o tome š to povezuje ž rtve, a ti to uporno traž iš . I ja sam to traž io baš kao š to ti sad radiš , poput orla koji traž i hranu, a to me izjedalo iznutra baš kao i tebe sada. Ono š to moraš razumjeti je da ta veza mož e postojati samo u ubojič inoj glavi. Ne mora imati smisla nama ili bilo komu drugomu, kad smo već kod toga. Za nas to mož e biti neš to posve nevaž no kao š to je... sva prezimena ž rtava sadrž e tri od pet samoglasnika, ili su svi sjedili na istoj klupi u parku određenoga dana

u tjednu. Nije važ no o č emu je riječ . Za ubojicu je to neš to š to ga je razbjesnilo. Neš to š to u njemu izaziva ž elju da ubije. Pronalaž enje veze samo je maleni dio onoga š to moramo uč initi. Dobro, priznajem, može nam pomoći, ali ne želim da izgoriš na tome... poput mene. Garcia je u Hunterovu glasu opazio očinski ton. - Nismo svemoguć i, novač e, a ti znaš da č inimo sve š to je u naš oj moć i. Nikad nemoj zaboraviti da imamo posla s psihopatom koji beskrajno už iva u otimanju, muč enju i ubijanju ljudi. Ljudske vrijednosti koje su nama dio naš e naravi posve su iskrivljene u ubojičinu umu. Garcia je stisnuo korijen nosa kao da pokušava suzbiti glavobolju. Vidim ih svake več eri kad pođem U krevet i zatvorim oč i. Vidim Jenny Farnborough kako zuri u mene onim neljudskim oč ima. Pokuš ava neš to reć i, ali nema glasa. Vidim Georgea Slatera vezanog za onaj volan, a njegova kož a puca poput zaš titnog omota za knjige, kako kaš lje krv po meni. Njegov posljednji dah, njegov posljednji vapaj u pomoć , a ja niš ta ne mogu uč initi - rekao je Garcia, ne gledajuć i Huntera. - Osjeć am vonj smrti iz one drvene kuć e, truli smrad iz Georgeova automobila. Hunter je znao što Garcia proživljava. - Poč injem plaš iti Annu. Noć u joj ometam san svojim vrpoljenjem i bacakanjem. Navodno sam poč eo prič ati u snu... to jest, u rijetkim prigodama kad uspijem zaspati. - Jesi li joj pričao o slučaju? - Ne, nisam tako glup, ali prestraš ena je. Veoma je inteligentna i previš e me dobro poznaje. Niš ta ne mogu sakriti od nje. - Osmjehnuo se Hunteru. - Moraš je upoznati jednoga dana, svidjet će ti se. - Siguran sam da hoće. - Upoznali smo se u srednjoj školi. Slomila mi je nos. - Što? Šališ se? Garcia se nasmiješ io i odmahnuo glavom. - Moje druš tvo u š koli... bili smo kreteni, nema nikakve sumnje. Uvijek smo dobacivali nepristojne primjedbe svim dragim curama. Jednom sam č ak rasplakao njezinu najbolju prijateljicu. Jednog sam dana u knjiž nici uč io za završ ni ispit. Anna je sjedila za stolom odmah ispred mojega. Neprestano smo razmjenjivali poglede i osmijehe dok nije ustala i poš la prema meni. Ne rekavš i ni riječ i, zamahnula je teš kom knjigom tvrdih korica š to ju je imala u rukama. Tresnula me posred lica. Krvi je

bilo posvuda. Nakon toga, bio sam upecan. Nisam je ostavljao na miru sve dok nije pristala izići sa mnom. - Već mi se sviđa - nasmijao se Hunter. - Jednom ću dogovoriti večeru kod mene. Hunter je osjeć ao tjeskobu svojeg partnera. - Kad sam stigao na mjesto prvog ubojstva Kruci iksa, trebalo mi je samo trideset sekundi da povratim - tihim je glasom rekao Hunter. - Nakon toliko godina detektivskog rada mislio sam da mogu podnijeti sve š to mi ovaj grad mož e dobaciti... pogriješ io sam. Noć ne su more poč ele gotovo odmah, i još nisu prestale. - Čak ni kad si mislio da ste uhvatili ubojicu? Hunter odmahne glavom. - Hvatanje ubojice ublaž it ć e bol, ali neć e izbrisati ono što si vidio. Zavladala je neugodna tišina. - Kad se zbilo prvo ubojstvo, jedan od prvih policajaca koji su stigli na mjesto zloč ina bio je novak, tek je poč eo raditi u policiji, nije bio ondje viš e od dva mjeseca - prisjeć ao se Hunter. - Nije izdrž ao. Nakon mjeseci razgovora s policijskim psihologom, dao je otkaz. - Kako ti to podnosiš? - upita Garcia. - Iz dana u dan, iz jedne noć ne more u drugu. Borim se dan po dan - odgovorio je s tužnim izrazom u očima.

43 Morala je priznati da je nervozna. Mož da viš e no š to je oč ekivala. Becky je već i dio dana s jednim okom na kompjutorskom ekranu, a drugim na satu. Nije bila sigurna je li to strah ili uzbuđenje, ali leptirić i u njezinu ž elucu leprš aju naokolo otkako je jutros ustala iz kreveta. Jedva se uspijevala koncentrirati na posao, č eš će je uzimala pauzu nego ikad ranije, ali današnji je dan drukčiji, barem što se Becky tiče. Oko sedamnaest i trideset iziš la je iz svojeg ureda u glavnoj podruž nici kalifornijske Union banke u Ulici South Figueroa, š to nije uobič ajeno vrijeme njezina odlaska. Radila je kao inancijska savjetnica i njezin je posao uvijek zahtjevan. Nije bilo nimalo neobično da Becky ostane na poslu do sedam ili osam uveč er. Danas joj je č ak i njezin š ef savjetovao š to bi trebala i š to ne bi trebala č initi, i bilo mu je drago kad je vidio da odlazi malo ranije nego inač e. Bez obzira na gust promet, Becky je ipak imala dovoljno vremena svratiti do svojeg stana i na brzinu se istuš irati. Također je ž eljela isprobati malenu crnu haljinu š to ju je danas, tijekom pauze za ruč ak, kupila posebno za več eraš nju priliku. Dok je razmiš ljala o novoj haljini i o tome kakvu bi frizuru trebala napraviti, opet je osjetila tjeskobu. Uključ ila je radio i nadala se da će je glazba smiriti. Koliko teš ko to mož e biti? Bila je sigurna da se stvari nisu baš toliko promijenile otkako je zadnji put bila na spoju, ali to je bilo prije gotovo pet godina. Jasno se toga sjeć ala. Kako bi mogla zaboraviti? Muškarac s kojim je te večeri izišla postao je njezin muž. Becky je Iana Taskera upoznala u banci. Sarmantan plejboj visok sto osamdeset pet centimetara, kovrč ave plave kose koji je upravo naslijedio poveć i iznos novca nakon smrti oca koji je postao milijunaš baveć i se nekretninama. Kao jedino dijete č ija je majka umrla kad mu je bilo samo pet godina, postao je jedini nasljednik očeve imovine. Ian nikad nije bio osobito dobar s novcem i da je ovisilo o njemu, vjerojatno bi sve izgubio u kockarnicama Las Vegasa ili Atlantic Cityja, ali je iz nekog razloga odluč io posluš ati savjet najboljeg prijatelja i uložiti dio novca.

Ian nije imao pojma o inancijama. Nikad nije uš tedio ni novč ić a, a kamoli investirao, ali njegov mu je najbolji prijatelj ponovno priskoč io u pomoć i predlož io da se raspita u »služ bi za planiranje imovine« kalifornijske Union banke. S obzirom na novč ani iznos š to ga je Ian kanio ulož iti, banka mu je veoma rado dodijelila Rebeccu Morris kao osobnu inancijsku savjetnicu. Njihov je odnos započ eo strogo poslovno, ali lanova inancijska naivnost i š armantne svijetloplave oč i poč ele su osvajati Becky. Poč etna, pomalo pritajena privlač nost bila je uzajamna. Iana je fascinirala draž esna brineta. Bila je duhovita, privlač na, ž ivahna, veoma inteligentna, a njezin je smisao za š alu bio prilič no oš tar. Nakon samo tjedan dana, Ianovo se zanimanje s Beckyne inancijske struč nosti prebacilo na Becky osobno. Svakodnevno ju je nazivao, raspitivao se o trž iš tu dionica, traž io inancijske prijedloge, bilo š to samo da može uživati u zvuku njezina glasa. Premda je Ian Tasker neosporno bio plejboj i samoproglaš eni ž enskar, njegove bi arogancije i samopouzdanja nestalo kad je Becky bila u blizini. Bila je drukč ija od svih ostalih ž ena krvopija koje je upoznao. Cinilo se da je njezino zanimanje za njegov novac bilo isključ ivo profesionalno. Trebala su mu gotovo dva tjedna da skupi dovoljno hrabrosti i pozove je na prvi spoj. Klijenti banke su i ranije mnogo puta pozivali Becky da s njima iziđe, uglavnom ož enjeni muš karci, a ona je uljudno odbijala sve te pozive. Premda je Ianov nač in ž ivota bio daleko od onoga š to je ona smatrala prihvatljivim, ipak je odluč ila prekrš iti vlastito pravilo -»nikad nemoj izići s klijentom«. Ta je več er bila onako blizu savrš enstvu kako se samo moglo zamisliti. Ian je izabrao maleni restoran kraj mora u Venice Beachu, a Becky u poč etku nije bila sigurna š to bi trebala misliti o č injenici da je za tu več er unajmio cijeli restoran. Je li to bio samo trik da je impresionira, ili iskreni pokuš aj stvaranja romantič nog okruž enja? Kako je več er prolazila, shvatila je da je osvojena, najprije njegovom dječ ač kom i ž ivahnom osobnoš ću, a potom iznenađujuć e ugodnim druš tvom š to ga je č inio. Nije postojala nikakva sumnja da Ian voli sebe, ali je također bio duhovit, ljubazan i zabavan. Nakon prve romantič ne več eri uslijedio je niz drugih, a njihova se

veza razvijala. Njegovo ju je ponaš anje oborilo s nogu, a kad ju je Ian zaprosio, už ivo na nacionalnoj televiziji tijekom pauze utakmice Lakersa, Becky je postala najsretnija žena u Los Angelesu. Protivno njegovoj volji, insistirala je na predbrač nom ugovoru, tvrdeći da je zaljubljena u njega, a ne u njegov novac. Njihov se brak nastavio u istom stilu. Sve se činilo savršenim. Ian je bio veoma paž ljiv i briž an muž , a Becky se sve to č inilo poput bajke. Becky je dvije godine doista ž ivjela kao u snu. San u kojem je bila sretna, san u kojem ž ivi s nekim komu je stalo, san u kojem je voljena. Ali uskoro je došlo do drastičnog preokreta. Prije malo viš e od dvije i pol godine lan se doslovce naš ao na pogreš nome mjestu u pogreš nom trenutku. Dok se vrać ao kuć i s uobič ajene igre golfa petkom poslijepodne, nazvala ga je Becky i zamolila da svrati u prodavaonicu pića i kupi bocu crnog vina. Dok je prouč avao nimalo impresivnu zbirku, nije opazio dvije nove muš terije koje su upravo uš le, ali su na licima imale hokejaš ke maske. Prodavaonica u koju je uš ao nekoliko je puta opljač kana dvaput samo u proteklom mjesecu. Vlasniku je bilo dosta onoga š to je zvao »policijskom nesposobnoš ću«, te ako policija ne mož e zaš tititi njegovu prodavaonicu, sam će to učiniti. Ian je na koncu izabrao bocu australskog Shiraza kad je iz prednjeg dijela prodavaonice zač uo glasne povike. U poč etku ih je zanemario, zaključ ivš i da se nezadovoljni kupac prepire s vlasnikom, ali je prepirka postajala sve ž eš ća. Kriš om je provirio onamo. Prizor š to ga je ugledao bio je komič no tragič an. Oba maskirana č ovjeka stajala su ispred pulta i drž ala piš tolje uperene u vlasnika prodavaonice, a on je držao sačmaricu i naizmjence ciljao u pljačkaše. Ian je instinktivno koraknuo unatrag, pokuš avajuć i se sakriti iza polica s konjakom i viskijem. Nije uspio obuzdati svoju nervozu, pa je previš e brzo zakorač io unatrag, spotaknuo se, udario u policu i dvije su boce pale na pod. Neoč ekivana je buka sve iznenadila, prestraš ivš i dvojicu maskiranih ljudi koji su zapucali prema Ianu. Buduć i da je na djelić sekunde odvuč ena pozornost oba maskirana muš karca, vlasnik prodavaonice ugledao je svoju priliku i brzo ispalio prvi hitac u muš karca koji je stajao bliž e vratima. Snaž an prasak iz sač marice podigao je pljač kaš a u zrak i raznio mu glavu. Komadić i stakla uniš tenih ulaznih vrata letjeli su naokolo poput tuč e. Panika je

zahvatila drugog maskiranog č ovjeka kad je vidio kako tijelo bez glave njegova partnera pada na pod. Prije nego je vlasnik prodavaonice dospio okrenuti sač maricu prema drugom maskiranom muš karcu, on je ispalio dva brza hica, a oba su pogodila vlasnika u trbuh. Vlasnik prodavaonice zateturao je unatrag, ali je još imao dovoljno vremena i snage pritisnuti okidač. Meci koji su ispaljeni ranije nekako su promaš ili Iana, smrskavš i boce konjaka i viskija iza njega. U svojoj se panici spotaknuo, izgubio ravnotež u i instinktivno se pokuš ao za neš to uhvatiti. Jedino š to je uspio uhvatiti bila je polica za boce. Tresnuo je na pod, a polica je pala na njega i zgnječ ila mu noge, a boce su se razbile svuda oko njega. Ian bi se uspio ž iv izvuć i iz svega toga da polica nije udarila o električ no sredstvo protiv komaraca na zidu, smrskavš i ga na komadić e i izazvavš i kiš u iskrica. Alkoholni se koktel u kojem se Ian naš ao zapalio poput benzina. Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo i Becky je nastavila vož nju, očajnički nastojeći potisnuti suze. Becky je gotovo dvije i pol godine izbjegavala izlaske, a još uvijek nije bila sigurna hoć e li danas uspjeti. Bol izazvana gubitkom lana još je bila u njoj. Becky je Jeffa upoznala u svojem lokalnom supermarkets. U onom istom supermarketu kamo je, na povratku iz ureda, odlazila dva puta tjedno po namirnice i vino. To je bio sluč ajan susret. Becky se muč ila kako bi izabrala zrelu dinju za novi recept za salatu. Prelazila je od jednog ploda do drugog, drž eć i ga objema rukama, č vrsto ga stiš čuć i, a zatim ga tresući kraj uha. - Zar traž ite onu koja u sebi ima dar iznenađenja? - To su bile prve riječi koje joj je Jeff uputio. Nasmiješila se. - Ja sviram udaraljke. Dinje su sjajne rumba-kugle. Jeff se namrštio. - Stvarno? Nasmijala se. - Oprostite. To je moj smisao za š alu. Suh kao pustinja. Samo pokušavam naći dobru dinju... zrelu. - Pa, to neć ete otkriti tako da ih tresete. - Njegov glas nije zvuč ao snishodljivo. - Ovdje je tajna u mirisu. Opazit ć ete da neke imaju slađi, jač i miris; te su zrele - rekao je, primaknuo dinju nosu i pomirisao je. Ali ne ž elite da miriš u previš e slatko, te su proš le svoje. -Ispruž io je ruku i ponudio joj dinju š to ju je drž ao. Iskuš ala je njegovu tehniku.

Kad je dinju primaknula nosu, osjetila je topli, slatki miris. Jeff joj je hitro namignuo i nastavio kupovinu. U narednim su tjednima nekoliko puta naletjeli jedno na drugo. Becky je uvijek bila veoma prič ljiva i duhovita, a Jeff se zadovoljavao sluš anjem i smijanjem. Njezin je smisao za šalu zračio iz svakog razgovora. Jeff je pozvao Becky na več eru nakon nekoliko mjeseci susreta u supermarketu. U početku je oklijevala, ali je odlučila prihvatiti poziv. Dogovorili su sastanak za iduć i ponedjeljak u restoranu Belvedere u Santa Monici, u osam i pol uvečer.

44 Washington Square smješ ten je na kraju Washington Boulevarda gdje se nalazi plaž a, odmah preko ceste od Venice Beacha. Ondje se nalazi nekoliko dobro poznatih barova i restorana, uključ ujuć i Venice Whaler. Ponedjeljkom uveč er obič no nema guž ve, ali č inilo se da je mjesto puno aktivnosti jer se oko š anka nalazila ž ivopisna skupina mladih ljudi u kratkim hlač ama i koš uljama za plaž u. Ugođaj je bio opuš ten i ugodan. Bilo je lako shvatiti zaš to bi Isabella rado popila jedno ili dva pića u tom baru. Hunter i Garcia stigli su u Venice Whaler u pet i trideset, a do š est i trideset već su obavili razgovore sa svim zaposlenicima, uključ ujuć i dva kuhara i kuhinjskog pomoć nika, ali š to su s viš e ljudi razgovarali, to su postajali frustriraniji. Duga ili kratka kosa, s bradom ili bez brade, bilo je svejedno. Činilo se da nitko nikad nije vidio nikoga tko je sličio nekoj od kompjutorski dobivenih skica. Nakon š to su razgovarali sa svim djelatnicima, Hunter i Garcia odluč ili su pitati nekoliko muš terija, ali se niš ta nije promijenilo, a Huntera to nije iznenadilo. Taj je ubojica previš e oprezan, previš e pripremljen, nije riskirao, a Hunter nije bio uvjeren da je biranje potencijalnih ž rtava u popularnim barovima njegov stil; previš e je opasno, previš e otvoreno, ima previš e faktora koje ne mož e kontrolirati. Nakon š to su ostavili kopije crtež a kod upravitelja, preš li su u sljedeći bar na svojem popisu - Big Dean's Café . Ishod je bio posve isti kao i u Venice Whaleru. Nitko se nije sjećao da je vidio nekoga sličnog nekom od crteža. - Ovo postaje još jedan jalov pothvat - primijetio je Garcia, vidno uzrujan. - Dobro doš ao u svijet lova na psihopate - rekao je Hunter i osmjehnuo se. - Ovako to izgleda. Frustriranost je glavni dio igre. Morat ćeš se naučiti nositi s tim. Bilo je oko osam sati kad su stigli do treć eg i posljednjeg bara na popisu za tu več er - Rusty's Surf Ranch, gdje je sve bilo uređeno u

drvu boje bukve. Za malenim je š ankom jedan jedini barmen veselo posluživao bučnu gomilu mušterija. Hunter i Garcia su priš li š anku i privukli pozornost barmena. Pola sata kasnije svim su zaposlenicima postavljali ista pitanja i pokazali im iste slike - ništa. Garcia nije uspijevao prikriti svoje razočaranje. - Stvarno sam se nadao da ć e več eras doć i do nekakvog pomaka... Promislio je o svojim riječima. - Dobro, možda ne pomaka, ali da ćemo ipak mrvicu napredovati - rekao je i protrljao svoje umorne oči. Hunter je u restoranu potraž io mjesto za sjedenje. Sreć om, skupina od četvero ljudi upravo je odlazila i oslobodila stol. - Jesi li gladan? Ja bih mogao neš to pojesti, pođimo sjesti. Pokazao je prazan stol, pa su pošli prema njemu. U tiš ini su prouč avali jelovnik, a Hunter je pokuš avao odluč iti. Zapravo, umirem od gladi. Mogao bih pojesti pola ovoga š to imaju u jelovniku. - Kladim se da bi mogao. Ja nisam baš tako gladan, uzet ć u samo Cezarovu salatu - ravnodušno će Garcia. - Salatu! - Iznenađenje u Hunterovu glasu. - Ti si poput velike cure. Naruči neku pravu hranu, može? - suho je rekao. Garcia je nevoljko ponovno otvorio jelovnik. - Dobro, uzet ć u Cezarovu salatu s piletinom. Je li to bolje, mama? - I malo rebarca na žaru uz to. - Pokušavaš li me udebljati? To je previše hrane. - Pokuš avam te udebljati? Stvarno si velika cura - nasmijao se Hunter. Konobarica je doš la po njihovu narudž bu. Osim Cezarove salate i rebarca, Hunter je još naruč io kalifornijski hamburger i prž ene lignje za sebe, te uz to dvije boce piva. Sjedili su bez riječ i, a Hunterov je pronicavi pogled prelazio s jednog stola na drugi, zaustavljajuć i se na svakoj osobi samo nekoliko sekundi. Garcia je minutu promatrao svojeg partnera, a zatim je oba lakta naslonio na stol i nagnuo se naprijed, govoreći tihim glasom kao da šapće neku tajnu. - Zar nešto nije u redu? Hunter je svoj pogled vratio na Garciju. - Ne, sve je u redu - mirno je rekao. - Gledaš naokolo kao da si vidio nešto ili nekoga. - Ah, to. Cesto to č inim kad sam na javnim mjestima, to je kao neka

vjež ba koju sam zadrž ao iz razdoblja kad sam se bavio psihologijom kriminalaca. - Doista... kao na primjer? - Obič avali smo igrati tu igru. Otiš li bismo u restorane, barove, klubove, takva mjesta, a onda bismo naizmjence birali neku osobu iz mnoš tva, promatrali bismo nju ili njega nekoliko minuta i pokuš ali je pro ilirati š to smo bolje mogli. - Sto, samo promatranjem te osobe minutu ili dvije? - Da, tako je. - Pokaži mi. - Što? Zašto? - Samo želim vidjeti kako to funkcionira. Hunter je trenutak oklijevao. - Dobro, izaberi nekoga. Garcia se osvrnuo po krcatom restoranu, ali mu je pogled privukao š ank. Dvije privlač ne ž ene, jedna plavokosa i jedna brineta, zajedno su pile za š ankom. Plavuš a je bila daleko brbljavija od brinete. Garcia je izabrao. - Eno ondje, za š ankom. Vidiš one dvije djevojke koje su same? Plavušu. Hunterov je pogled pao na djevojku. Promatrao ju je, kretnje njezinih oč iju i tijela, nač in na koji se obrać ala prijateljici, nač in na koji se smijala. Trebala mu je samo minuta da započne svoju procjenu. - Dobro, ona zna da je privlač na. Veoma je sigurna u sebe i voli pozornost što je dobiva, silno se trudi za to. Garcia podigne desnu ruku. - Stani malo, kako bi to mogao znati? - Nosi odjeć u koja mnogo razotkriva, za razliku od svoje prijateljice. Dosad je č etiri puta proš la rukom kroz kosu, a to je najč eš ća »primijeti me« gesta, a s vremena na vrijeme kriš om se pogledava u zrcalo iza boca. Garcia je trenutak promatrao plavokosu djevojku. - Imaš pravo. Upravo se opet pogledala. Hunter se nasmiješ io prije nego je nastavio. - Njezini su roditelji bogati i ona se time ponosi. Nimalo se ne trudi prikriti tu činjenicu i zna kako se troši njihov novac. - Zašto to kažeš? - Pije š ampanjac u baru u kojem devedeset pet posto muš terija naručuje pivo. - Možda nešto slavi. - Ne slavi - samouvjereno će Hunter. - Kako znaš?

- Jer ona pije š ampanjac, a njezina prijateljica pije pivo. Da neš to slave, prijateljica bi dijelila bocu s njom. I nije bilo nikakve zdravice. Uvijek nazdraviš kad nešto slaviš. Garcia se nasmiješ io. Hunter je nastavio. - Sva njezina odjeć a i ruč na torbica su dizajnerski proizvodi. Nije vratila ključ eve automobila u torbicu, već ih je radije ostavila na š anku da ih svi mogu vidjeti, a razlog za to je vjerojatno č injenica da njezin privjesak pokazuje neki prestiž ni automobilski simbol, recimo BMW ili tako neš to. Nema vjenč anog prstena, a ionako je premlada da bi bila u braku ili imala dobro plać eni posao, a to znač i da novac dolazi iz nekog drugog izvora. - Molim te, nastavi. - Garcia je počeo uživati u vježbi. - Na ogrlici ima dijamantima optoč eno slovo W. Rekao bih da se zove Wendy ili Whitney, jer su to dva omiljena imena koja poč inju na W među bogatim roditeljima u Los Angelesu. Voli oč ijukati, to dodatno pojačava njezin ego, ali više joj se sviđaju zreliji muškarci. - Dobro, sad si pretjerao. - Ne, nisam. Uzvrać a poglede samo starijim muš karcima, ignorira očijukanje mlađih momaka. - To nije istina. Neprestano pogledava tipa koji stoji kraj nje, a on meni izgleda veoma mlado. - Ne gleda njega. Gleda kutiju cigareta u dž epu njegove koš ulje. Vjerojatno je nedavno prestala pušiti. Garcia se čudno smješkao kad je ustao. - Kamo ideš? - Provjeriti koliko si doista dobar. - Hunter je gledao za Garcijom koji je krenuo prema šanku. - Oprostite, imate li sluč ajno cigaretu viš ka, molim vas? - rekao je, prišavši dvjema djevojkama, ali je pitanje uputio plavokosoj. Uputila mu je š armantan i ugodan smiješ ak. - Zao mi je, ali prestala sam pušiti prije dva mjeseca. - Stvarno? I ja to pokuš avam. Nije lako - rekao je Garcia, uzvrativš i joj smiješ ak. Pogled mu se spustio na š ank i na privjesak njezinih ključeva. - Vozite mercedes? - Da, dobila sam ga prije nekoliko tjedana. - Njezino je uzbuđenje bilo gotovo zarazno. - Baš lijepo, je li to C-klasa?

- SLK kabriolet - ponosno je odgovorila. - To je veoma dobar izbor. - Znam. Obožavam svoj automobil. - Usput rečeno, ja sam Carlos - rekao je i pružio joj ruku. - Ja sam Wendy, a ovo je Barbara. - Pokazala je svoju prijateljicu. - Drago mi je da sam vas upoznao. Uživajte u ostatku večeri - rekao je uz osmijeh prije nego se vratio za Hunterov stol. - Dobro, sad sam još viš e impresioniran nego ranije - rekao je kad je sjeo. - Jedno je sigurno. Nikad neć u igrati poker protiv tebe - rekao je, smijući se. Dok je Garcia testirao Hunterove vješ tine pro iliranja, konobarica se vratila i donijela njihovu več eru. - Uh, nisam ni znao da sam tako gladan - rekao je Garcia nakon š to je pojeo rebarca i Cezarovu salatu. Hunter je još uvijek ž vakao svoj hamburger. Garcia je prič ekao da pojede. - Kako to da si odluč io postati policajac? Zelim reć i, mogao si raditi na profilima, znaš... za FBI ili tako nešto. Hunter je popio još gutljaj piva i ubrusom obrisao usta. - Misliš da je bolje raditi za FBI nego kao detektiv za ubojstva? - Nisam to rekao - pobunio se Garcia. - Mislio sam, mogao si birati, a izabrao si posao detektiva koji radi na ubojstvima. Poznajem mnogo policajaca koji bi ubili za priliku da rade u FBI-u. - Bi li ti? Garcia nije skrenuo pogled s Hunterovih oč iju. - Ja ne bih, nisam baš oduševljen FBI-em. - A zašto? - Meni se č ini da su oni samo gomila glori iciranih policajaca koji misle da su bolji od svih ostalih samo zato š to nose jeftina crna odijela, naočale za sunce i slušalice u ušima. - Kad sam te prvi put vidio, mislio sam da ti ž eliš biti agent FBI-a. Nosio si jeftino odijelo. -Hunter se podrugljivo smijuljio. - Hej, ono odijelo uopć e nije bilo jeftino. Sviđa mi se to odijelo, jedino je koje imam. - Da, to sam pretpostavio. - Smijuljenje se pretvorilo u sarkastič an osmijeh. - Najprije sam mislio da ć u raditi na pro iliranju kriminalaca. To bi bio logičan potez nakon što sam doktorirao. - Da. Cuo sam da si bio neka vrsta č uda od djeteta, genij u onome što si radio.

- Proš ao sam š kolovanje brž e no š to je uobič ajeno - rekao je Hunter, ne pridajući tomu posebnu važnost. - Je li istina da si napisao knjigu koju u FBI-u rabe kao priručnik? - To nije bila knjiga. To je bila moja doktorska disertacija. Ali da, pretvorena je u knjigu, a koliko mi je poznato, FBI je još uvijek koristi. - Dakle, to je impresivno - reč e Garcia i odgurne svoj tanjur. Onda, što te navelo da odlučiš da nećeš raditi na profiliranju za FBI? - Cijelo sam djetinjstvo proveo zadubljen u knjige. Samo sam to radio kad sam bio mlad. Citao. Valjda mi je akademski ž ivot poč eo biti dosadan. Trebalo mi je neš to s malo viš e uzbuđenja - rekao je Hunter, razotkrivši samo pola istine. - A FBI ne bi bio dovoljno uzbudljiv? - Garcia upita uz podrugljiv smiješak. - Oni koji rade na pro iliranju za FBI nisu terenski agenti. Rade za pisać im stolovima u svojim uredima. To nije vrsta uzbuđenja kakvu sam traž io. Osim toga, nisam bio spreman izgubiti ono malo zdravog razuma što sam ga imao. - Kako to misliš? - Ne vjerujem da je ljudski mozak dovoljno snaž an da prež ivi putovanje š to ga podrazumijeva pro iliranje kriminalaca u današ njem druš tvu. Svatko tko se odluč i izvrgnuti takvoj vrsti pritiska sigurno ć e platiti cijenu, a ta je cijena previše visoka. Garcia je izgledao zbunjeno. - Gledaj, u osnovi postoje dvije š kole, dvije glavne teorije o pro iliranju kriminalaca. Neki psiholozi vjeruju da je zlo sastavni dio određenih pojedinaca, vjeruju da se neki ljudi rađaju s time, kao neki poremećaj mozga koji ih navodi da čine opscene i okrutne zločine. - Znači, neki vjeruju da je to kao nekakva bolest? - upita Garcia. - Tako je - nastavi Hunter. - Drugi vjeruju da niz događaja i okolnosti koji su utjecali na neč iji ž ivot mogu tu osobu od civiliziranog pojedinca pretvoriti u sociopata. Drugim riječima, ako je netko u ranoj dobi okruž en nasiljem, ako je zlostavljan ili zanemarivan kao dijete, svi su izgledi da ć e u odrasloj dobi postati nasilna osoba. Pratiš li me zasad? Garcia kimne i zavali se na stolici. - Dobro, dakle ukratko reč eno, pro iliranje je zapravo pokuš aj da se shvati zaš to se zloč inac ponaš a na određeni nač in, š to ga pokreć e,

š to ga vodi. Ljudi koji to rade pokuš avaju razmiš ljati i ponaš ati se baš onako kako bi to činio zločinac. - Pa, toliko sam i sam shvatio. - Dobro. Dakle, ako pro iler uspije razmiš ljati kao zloč inac, mogao bi imati priliku predvidjeti njegov sljedeć i potez, ali jedini nač in da to uč ini je taj da i sam uđe duboko u ono kakav je, po njegovu miš ljenju, ž ivot zloč inca. - Zastao je i popio gutljaj piva. - Mož emo zanemariti prvu teoriju jer ako je zlo nekakva bolest, mi tu niš ta ne mož emo uč initi. Isto tako, ne mož emo se vratiti u proš lost kako bismo promijenili zlostavljanje i agresivnost u djetinjstvu zloč inca, pa nam jedino preostaje poč initeljev sadaš nji ž ivot, a to je prvi korak u pro iliranju. Nagađamo kakav bi mogao biti njegov ž ivot. Gdje bi mogao živjeti, na koja bi mjesta mogao zalaziti, što bi mogao raditi. - Nagađate? - s nevjericom će Garcia. - Pro iliranje je samo to, niš ta osim nagađanja koje se temelji na č injenicama i dokazima pronađenim na mjestu zloč ina. Problem je u tome š to, kada dovoljno dugo slijedimo korake takvih poremeć enih zloč inaca, ponaš amo se poput njih, mislimo poput njih, uvlač imo se duboko u tako mrač ne umove, to neminovno ostavlja ož iljke... mentalne ožiljke, a profiler katkad izgubi iz vida granicu. - Kakvu granicu? - Granič nu crtu koja nam onemoguć ava da postanemo poput njih. Hunter je na trenutak skrenuo pogled. Kad je opet progovorio, glas mu je bio tuž an. - Bilo je sluč ajeva... pro ileri koji su radili u istragama sadistič kih seksualnih zloč inaca i sami su postali opsjednuti sadistič kim seksom, ili su poš li u suprotnom smjeru, postali su seksualno neadekvatni. Pozlilo bi im od same pomisli na seks. Drugi, koji su radili na sluč ajevima brutalnih umorstava, postali su nasilni i zlostavljali ljude oko sebe. Neki su poš li č ak tako daleko da su i sami poč inili okrutne zloč ine. Ljudski je mozak još uvijek velika zagonetka, te ako ga dovoljno dugo zlostavljamo... - Hunter nije morao dovrš iti reč enicu. - Zato sam ja odluč io na drukč iji nač in zlostavljati svoj mozak, tako š to sam postao detektiv za ubojstva. -Nasmiješ io se i ispio pivo do kraja. - Da, i to je pravo zlostavljanje. - Obojica su se nasmijala. Kilometar i pol dalje od Rusty's Surf Rancha elegantno odjeveni muš karac provjerio je svoj odraz u velikom zrcalu u predvorju

restorana Belvedere. Na sebi je imao po mjeri krojeno talijansko odijelo, ulaš tene cipele i plavokosu periku koja mu je savrš eno pristajala. Kontaktne su leć e njegovim oč ima davale neobič nu nijansu zelene boje. S mjesta na kojem je stajao vidio ju je kako sjedi za š ankom s č aš om crnog vina u ruci. Prekrasno je izgledala u malenoj crnoj haljini. Je li nervozna ili uzbuđena? Nije mogao procijeniti. Cijelo ono vrijeme u supermarketu, svi oni mjeseci dok ju je obrađivao, servirao joj laž i, stjecao njezino povjerenje. Več eras ć e se njegove laži isplatiti. Uvijek je tako. - Dobra več er, gospodine, imate li ovdje sastanak s nekim, ili ć ete večeras sami jesti? Bez riječi je nekoliko sekundi zurio u šefa sale. - Gospodine? Još ju je jednom pogledao. Znao je da će biti savršena. - Gospodine? - Da, sastajem se s prijateljicom. S onom damom kraj š anka - na koncu je odgovorio i ljubazno se nasmiješio. - U redu, gospodine, molim vas, pođite za mnom.

45 Petkom uveč er u klubu Vanguard uvijek se mož e vidjeti zanimljiva mješ avina ljudi, ali več eras je vladala već a guž va nego inač e. Več eras u klubu gostuje slavni nizozemski DJ Tië sto, a to je njegov jedini nastup u Los Angelesu. Klub je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a glavna bi predstava trebala poč eti u ponoć , ali već su se svi sjajno zabavljali. Savrš eno mjesto za ono š to je imao na umu. Sto je viš e ljudi naokolo, to ć e ga tež e netko zapaziti. Sest je dana puš tao bradu, dovoljno da izgleda drukč ije. Svoje je preruš avanje upotpunio pamuč nom bejzbolskom kapom, kvalitetnom perikom od izrazito crne kose i veoma š arenom dizajnerskom koš uljom. Ovako mladenač ka odjeć a bila je veoma daleko od njegove uobič ajene poslovne odjeć e koju č ine talijanska dizajnerska odijela i kož na aktovka. Ali več eras ovdje nije poslovni Čovjek. Več eras ima samo jednu stvar na umu, mora neš to isporuč iti. Ima to već š est dana i š est je dana mozgao š to bi s tim trebao uč initi. Poslovni ljudi nisu poznati po svojem poš tenju, a sam Bog zna da on nije bio baš najpoš teniji poslovni č ovjek, ali neke su stvari jednostavno nedopustive, č ak i za njega. Morao je neš to uč initi po tom pitanju. Stajao je u kutu na suprotnoj strani od VIP područ ja i promatrao ž ivopisno mnoš tvo, pogledom pretraž ujuć i plesni podij. Traž eć i nekoga tko bi ga mogao prepoznati; nije vidio nikoga. Zavukao je ruku u dž ep hlač a i prstima dotaknuo predmet. Odmah je osjetio hladne žmarce duž cijelih leđa. Brzo je povukao ruku. - Hej, čovječe, trebaš li nešto? Mladi, tamnokosi momak, koji nije mogao imati viš e od dvadeset tri godine, stajao je pred njim. Skiljio je kao da pokuš ava bolje vidjeti. - Što? - Znaš, čovječe, ovo je... tražiš li zaborav? - O, ne, ne treba - odgovorio je, napokon shvativš i o č emu momak govori.

- Bolje da to sad nabaviš , č ovječ e, prije nego poč ne predstava rekao je momak i glavom pokazao prema pozornici, a njegova je tamna kosa lepršala baš kao u reklami za šampon. - Ne... stvarno, ne treba mi. - Ako se predomisliš , bit ć u u blizini. - Momak je prstom napravio kružni pokret, a potom se udaljio. Popio je još jedan gutljaj viskija Jack Daniel's i kole, te poč eš ao bradu. Glazba je utihnula, a svjetla i zrake lasera pomahnitale su na plesnom podiju. Dim koji je izlazio s visokog stropa ispunio je mjesto š arenom izmaglicom. Mnoš tvo je poskakivalo, vriš talo i pljeskalo. Bili su spremni pozdraviti večerašnjeg posebnog gosta. Ovo je njegova prilika. Svač ija ć e pozornost biti usmjerena na pozornicu, nitko neć e opaziti osobu koja spuš ta maleni predmet na drugu stranu šanka. Ostavio je svoje pić e i brzo se progurao između ž ednih muš terija kako bi zauzeo mjesto uza zid na desnom kraju najbliž eg š anka. Cak je i barmen na nekoliko sekundi prestao posluživati ljude. - Dame i gospodo, na ovo ste č ekali. Obujte plesne cipele i pripremite se za zabavu. Klub Vanguard s ponosom predstavlja, na njegovu jedinom nastupu u Los Angelesu, jedno od najveć ih imena u svijetu DJ-a... Tiësto. Gomila je podivljala. Obojene zrake lasera okrenule su se prema pozornici. Brzo je iz dž epa izvukao maleni č etvrtasti paket, nagnuo se naprijed i ispustio ga. Kad je paketić pao na pod, brzo se udaljio, sretan što ga se napokon riješio. Bio je siguran da ga nitko nije vidio. Petnaest minuta kasnije drugi je barmen konač no naiš ao na paketić . Dok je ž urio na drugi kraj š anka kako bi posluž io veoma glasnu muš teriju, osjetio je neš to neravno pod nogom. Pogledao je dolje i vidio četvrtasti paketić. Sagnuo se i podigao predmet. - Hej, Pietro! - viknuo je barmen. Pietro je dovrš io posluž ivanje dviju atraktivnih mladih djevojaka i pošao do drugog kraja šanka. - Je li ovo tvoje? Pietro je uzeo paketić iz Toddovih ruku i zaintrigirano ga pogledao. - Gdje si to našao?

- Na podu, baš ondje. - Pokazao je mjesto blizu kraja šanka. - Jesi li vidio tko ga je ispustio? - Ne, č ovječ e. Mož da već neko vrijeme stoji ondje. Vidio sam ga samo zato što sam stao na njega. Pietro je prouč io č vrsto zamotan paketić . Nije mogao procijeniti o č emu je riječ , ali natpis na lijevoj strani jasno je pokazivao komu je namijenjen: »ZA D-KINGA.«

46 Popeo se stubama do VIP područ ja, pitajuć i se zaš to on mora glumiti poš tara. Prostor je bio pun poznatih osoba. Pietro se provukao kroz buč no mnoš tvo prema posljednjem stolu na desnoj strani - DKingovu stolu. Jerome je stajao metar ili dva ispred svojeg š efa i već je opazio dugokosog barmena. - Zar postoji neki problem? - Netko je ovo ostavio na š anku - rekao je Pietro i pruž io paketić bivš em boksač u koji ga je prouč avao s upitnim izrazom u oč ima. Čekaj ovdje. Pietro je gledao kako miš ić avi muš karac prilazi stolu iza sebe, saginje se i neš to š apć e svojem š efu, pruž ajuć i mu maleni paket. Nekoliko sekundi kasnije Pietro je kretnjom pozvan da priđe bliž e. Znao je da nema razloga osjeć ati nervozu, ali je osjeć ao kako mu se prsa stežu oko srca. - Odakle ti ovo? - pitao je D-King. - Sa šanka. Netko je to ondje ostavio. - Znač i, netko je to samo ostavio na š anku i udaljio se, ili ti je to dao u ruke? - Ni jedno ni drugo, netko je to spustio preko šanka na pod. Paketić je našao Todd, drugi barmen. - I nije vidio tko je to ostavio? - Kaže da nije. - Kad je to bilo, kad je ovo našao? - Prije otprilike pet minuta. Dao je meni, a ja sam odmah donio ovamo, ali moglo je ondje stajati neko vrijeme. Stvarno imamo mnogo posla za š ankom, a Todd je rekao da je opazio paketić samo zato š to je stao na njega. D-King je nekoliko sekundi prouč avao č ovjeka pred sobom. Dobro - rekao je i kretnjom ruke mu pokazao da može ići. - Smijem li ga otvoriti, duš o, obož avam otvarati darove? - pitala je jedna od triju djevojaka koje su sjedile za stolom. - Svakako, izvoli.

Brzo je potrgala omot, a njezin se uzbuđeni smiješ ak brzo gubio kad se pojavio sadrž aj paketić a. - To je disk? - rekla je, nimalo impresionirano. - Sto, dovraga? - D-King je uzeo kutiju iz njezinih ruku, okrenuo je i nekoliko je sekundi prouč avao. - To je DVD - nezainteresirano je rekao. - Šteta, nadala sam se dijamantima - primijetila je druga djevojka. - Neš to je u omotu - rekao je Jerome, opazivš i maleni bijeli papirić u odbač enom omotu. D-King ga je uzeo i bez riječ i proč itao. Žao mi je. - Što kaže, dušo? - Zaš to vas tri ne pođete plesati - naredio je D-King. - Vratite se za dvadeset minuta ili tako nešto. Znale su da to nije molba. Sve tri prelijepe djevojke bez riječ i su ustale i otišle iz VIP područja, te brzo nestale u mnoštvu. - Imamo uređaj za DVD u limuzini, zar ne? - pitao je D-King, a u glasu mu se sad osjećalo malo više zanimanja. - A-ha - Jerome kimne. - Idemo sad ovo pogledati. - Svakako, š efe. - Jerome je odmah izvadio mobitel iz dž epa svojeg tamnog Tallia odijela. - Warrene, dovezi automobil otraga... Ne, još ne odlazimo, samo moramo nešto provjeriti. D-King je už ivao u automobilima i to nije tajio. Njegova bogata privatna zbirka uključ uje modele kao š to su ford GT, ferrari 430 spider, aston martin vanquish S, te najnoviji - limuzinu hummer za dvanaest putnika. Za manje od pet minuta naš li su se s Warrenom iza kluba Vanguard. - Zar neš to nije u redu, š efe? - pitao je Warren dok je stajao kraj otvorenih stražnjih vrata gotovo dvanaest metara dugog vozila. - Ne, sve je u redu. Samo moramo neš to pogledati. - D-King i Jerome uskoč ili su u straž nji dio limuzine i č ekali da Warren zatvori vrata za njima. Na malenoj ploč i kraj glavnog sjedala nalazi se niz gumba i tipki, š to omoguć uje potpunu kontrolu nad svime: različ ito namješ tanje svjetla i boja, kon iguraciju zvuka i zvuč nika, pristup najmodernijem DVD sustavu i skrivenom pregratku koji sadrži maleni arsenal oružja. D-King se udobno smjestio na glavno sjedalo i brzo pritisnuo jedan

gumb. S njegove desne strane kliznula su u stranu vrataš ca drvenog ormarić a i pojavio se DVD-uređaj. Bez oklijevanja je ubacio disk. Prednja ploč a koja je odvajala vozač ki dio od ostatka automobila bešumno se zatvorila, a sa stropa vozila spustio se kolosalni ekran koji se pruž ao cijelom š irinom limuzine. Sve je to trajalo manje od deset sekundi. Prizori loš e kvalitete pojavili su se na ekranu, a Jerome cijelu minutu nije shvaćao što se događa. U prljavoj i zapuš tenoj prostoriji za metalnu je stolicu bila vezana mlada ž ena koja je imala poveze na oč ima i ustima. Tijelo joj je bilo napola razotkriveno ispod poderane odjeć e. - Sto je ovo, jebi ga? pitao je Jerome, još uvijek smuć eno. - Cekaj malo, crnjo - odgovorio je D-King i posegnuo za gumbom za ubrzavanje snimke. Prizori su se nekoliko sekundi mahnito izmjenjivali na ekranu prije nego je pustio gumb i snimka je nastavila normalnom brzinom. Obojica su još neko vrijeme bez riječ i gledala dok su prestraš enu djevojku izič ki, verbalno i seksualno zlostavljali. - Ovo je bolesno, š efe. Netko ti je priredio psinu - rekao je Jerome i okrenuo glavu od ekrana, spremajuć i se izić i iz luksuznog automobila. - Cekaj malo. - D-King je zaustavio svojeg tjelohranitelja prije nego je uspio otvoriti vrata. D-King je osjeć ao da neš to nije u redu. Ponovno je ubrzao snimku. Kad je podigao prst s gumba, ilm se nastavio s još nasilja i zlostavljanja. - Ah, dovraga. Isključ i to, š efe, zlo mi je od toga - preklinjao je Jerome. D-King je podigao ruku i dao znak Jeromeu neka š uti. Još je jednom ubrzao snimku, podigavš i prst s gumba trenutak prije posljednje scene. Dok su se druga dva tajanstvena lika u ilmu namješ tala za vrhunac ilma, D-King je shvatio š to ć e se dogoditi. Cinilo se da Jerome još uvijek nema pojma š to se doista događa na ilmu, ali je i dalje gledao ekran. Obojica su gledala kad su joj strgnuli povez s oč iju. - Sto, jebi ga! - viknuo je Jerome i trgnuo se unatrag. Kamera se fokusirala na djevojč ino lice. - To je Jenny. - Njegov je glas napola ustvrdio oč ito, a napola postavio pitanje. D-King je shvatio tko je djevojka cijelu minutu prije Jeromea. Iz svake pore njegova tijela strujao je gnjev. U morbidnoj su tiš ini gledali

kako joj nož rež e vrat kao š to Bushido mač siječ e riž in papir. Kamera je približ ila njezine bespomoć ne i umiruć e oč i, a zatim krv koja je tekla iz fatalne rane na njezinu vratu. - Koji se vrag događa, šefe? - Jeromeov je glas bio uzrujani povik. D-King je š utio dok snimka nije završ ila. Kad je progovorio, glas mu je bio ledeno hladan. -Sto misliš da se događa, Jerome? Upravo smo vidjeli kako su mučili i ubili Jenny. - Ali to je pogreš no. Detektivi su rekli da nije imala nikakve rane od metaka ili nož a, da su je ž ivu oderali. Upravo smo vidjeli kako joj je netko prerezao vrat. - Detektivi su rekli da je djevojka na slici koju su nam pokazali ž iva oderana. Mislili smo da je ta djevojka Jenny. Pogriješili smo. Jerome je objema rukama pokrio lice. - Ovo je sjebano, šefe. - Sluš aj me. - D-King je dvaput pucnuo prstima kako bi privukao Jeromeovu pozornost. - Skidamo jebene rukavice. Zelim tu dvojicu na snimci - rekao je s toliko bijesa u glasu da je Jerome zadrhtao. - Zelim kujina sina koji je drž ao kameru, ž elim onoga koji je vlasnik te usrane rupe i ž elim osobu koja je odgovorna za cijelu tu jebenu operaciju, č uješ li me? Čujem te, šefe - rekao je Jerome, pribravši se. - Nemoj dopustiti da se to proč uje na ulicama. Ne ž elim da se prestraš e i pobjegnu. Koristi samo pouzdane ljude. Zelim ih brzo i ž elim ih ž ive ako je moguć e. Nije važ no komu ć eš platiti. Nije važ no koliko ć eš platiti. Nije važ no š to je potrebno. - Sto ć emo s policijom? upita Jerome. - Mislim da bismo im trebali reć i da djevojka na fotografiji nije Jenny. D-King je trenutak razmiš ljao o tome. - Imaš pravo, ali ž elim najprije stići do tih tipova. Nakon toga, javit ću njima.

47 Proš lo je nekoliko dana, a njihova potraga po barovima i klubovima još nije dala nikakav rezultat. Proš li su cijelu Santa Monicu i preš li na barove i klubove u Long Beachu, ali reakcija je svugdje bila jednaka. Ostatak njihove istrage također se nije micao s mjesta. Jednako kao u prvobitnim umorstvima Ubojice Kruci iksa, još nisu uspjeli otkriti bilo kakvu konkretnu vezu među ž rtvama. Postojala je moguć nost da su se Jenny i George poznavali s neke od seksualnih zabava na kojima su bili, ali još uvijek nisu nepobitno utvrdili identitet prve ž rtve. Nitko nije mogao potvrditi da je tijelo ž ene bez lica doista Jenny Farnborough. Carlos još nije pronaš ao njezinu obitelj u Idahu ili Utahu. Imali su jedino pretpostavke na kojima su mogli temeljiti istragu, a kapetan Bolter mrzi pretpostavke. Želio je činjenice. Sa svakim danom bez ikakvih rezultata koji je prolazio znali su da su dan bliž e primanju još jednog telefonskog poziva - još jednoj ž rtvi. Svač ije se strpljenje bliž ilo kraju, pa tako i strpljenje š efa policije. Zahtijevao je rezultate od kapetana Boitera, a on je, pak, zahtijevao rezultate od svoja dva detektiva. Istraga je polako sve njih izjedala. Garcia je jedva vidio Annu u proteklih nekoliko dana. Hunter je nekoliko puta telefonski razgovarao s Isabellom, ali nije imao vremena za romantič ne sastanke. Vrijeme je radilo protiv njih, a oni su to znali. Hunter je rano stigao u Odjel za pljač ke i umorstva, ali je opet našao Garciju kako već sjedi za svojim stolom. - Imamo neke vijesti - Garcia je rekao č im se Hunter pojavio na vratima. - Nasmiješ i me, reci mi da je netko prepoznao crtež naš eg osumnjičenika. - Pa, vijesti su dobre, ali ne baš tako dobre - reč e Garcia, malo manje uzbuđen. - Onda dobro, reci mi. - Doktor Winston mi je upravo poslao rezultat DNK testa vlasi pronađene u automobilu Georgea Slatera.

- Napokon, i? - S vlasi se nije mogla dobiti DNK jer nije imala folikula. - Znači, vlas nije prirodno ispala. Odrezana je, a ne iščupana. - Tako je. - Dakle, nemamo ništa? - bezvoljno upita Hunter. - Ne, ne, na vlasi je bilo kemikalija koje su omoguć ile ljudima u laboratoriju da otkriju odakle je. - I? - To je europska vlas. - Iz perike? - Hunterove su se oči raširile od iznenađenja. - Kako znaš da je europska vlas iz perike? - Mnogo čitam. - O, tako je. Zaboravio sam na to - reč e Garcia i cinič no kimne. Dakle, ako zanemarimo sintetič ke perike, tri su najbolje vrste perika koje mož eš kupiti: prava kosa, ljudska kosa i europska kosa. U proizvodnji perika se pod pravom kosom i ljudskom kosom misli na azijsku kosu koja je obrađena, izbijeljena, a potom obojena da bi odgovarala europskim bojama kose. Taj proces oš teć uje kosu, ali su perike lako dostupne i nisu skupe. Ali europska kosa... - Garcia odmahne glavom - ... gotovo je posve netaknuta kosa. Dolazi uglavnom iz istoč ne Europe. Nema bojanja kose, premda je zaš tić ena kvalitetnim regeneratorom radi dugovječ nosti. To je najbliž e prirodnoj kosi što se može nabaviti. - Ali to ima svoju cijenu - zaključi Hunter. - Slušaj ovo, cijene počinju samo od četiri tisuće dolara. - Opa - Hunter je zazviždao i sjeo. - Tako je. Te se perike izrađuju po narudž bi. Mož e potrajati jedan do dva mjeseca da se izrade, a to znač i da je osoba koja ju je naruč ila morala ostaviti adresu ili broj telefona. -Garcia se entuzijastič no nasmiješ io. - U Los Angelesu ne mož e biti baš tako mnogo mjesta gdje se prodaju perike od europske kose. - Catherine? - Što? - Jesi li provjerio kod Catherine Slater? Mož da ona nosi periku. Mnogo ih ž ena nosi u današ nje vrijeme. Ona si to svakako mož e priuštiti. - Ne, još nisam. - Garcijin se entuzijazam prepolovio. - Odmah ć u to obaviti, ali ako ona ne nosi perike, ne misliš li da bi se isplatilo

uspostaviti kontakt sa svim proizvođač ima perika u Los Angelesu koji prodaju perike od europske kose? Hunter se poč eš ao po bradi. - Da, mož emo pokuš ati. Samo š to mislim da je naš ubojica previše pametan za to. - Previše pametan za što? - Rekao si da se te perike izrađuju po narudžbi? - Toč no. - No kladim se da ć e u prodavaonicama imati jednu ili dvije izlož ene, kao primjere. Naš ubojica ne bi bio tako glup da naruč i periku i za sobom ostavi papirnati trag, jednostavno bi uzeo ono š to je proizvođač perika izlož io i platio gotovinom, kraj prič e. Sjeti se, ubojica ne kupuje periku radi izgleda, pa ć e bilo koja odgovarati. Hunter ustane i pođe prema aparatu za kavu. - Ima još jedna stvar. - Koja? - Internet - reče Hunter. Garcia se namrš tio. - Internet nam istodobno mož e pomoć i i odmoć i - objasnio je Hunter. - Mož da bismo prije nekoliko godina jednostavno provjerili u prodavaonicama perika i uz malo sreć e naiš li na neš to š to bi nas dovelo do ubojice, ali danas... - Ulio je kavu u š alicu. - Danas je ubojica mož e naruč iti preko interneta u bilo kojoj zemlji na svijetu, a periku bi dobio za manje od tjedan dana. Mogao ju je kupiti u Japanu ili Australiji, ili je nabaviti direktno iz istoč ne Europe. - Zastao je jer mu je još neš to palo na pamet. - A zatim je tu i eBay, gdje ju je ubojica mogao kupiti od privatnog vlasnika i nitko nikad ne bi znao. Taj je tip previš e pametan da bi za sobom ostavio papirnati trag. Garcia je morao priznati da je Hunter u pravu. Svaka napola pametna osoba u današ nje vrijeme mož e preko interneta kupiti gotovo bilo š to, a za sobom ostaviti minijaturni trag koji bi bilo nemoguće slijediti. Samo treba znati gdje nešto možeš nabaviti. - Mož da nam se posreć i, mož da nas je smatrao nesposobnima, pa je naručio periku u nekoj prodavaonici - optimistički će Garcia. - Možda. Ništa nećemo zanemariti. Za svaki slučaj, raspitat ćemo se kod svih proizvođača perika. - Samo sam mu ž elio prić i makar jedan korak prije nego nam doda još jednu fotogra iju na tu prokletu ploč u - reč e Garcia i pokaž e ploč u od pluta, skrenuvši Hunterovu pozornost na nju. Hunter je neko vrijeme nepomič no stajao, pogledom iksirajuć i

fotografije. - Je li ti dobro? - Garcia je pitao nakon minute tišine. - Ne trepćeš. Hunter je podigao ruku, zamolivš i Garciju da malo prič eka. - Ovdje nam nešto nedostaje - rekao je na koncu. Garcia se okrenuo prema ploč i. Sve su fotogra ije bile ondje. Nitko ništa nije maknuo, bio je siguran u to. - Što nam nedostaje? - Još jedna žrtva.

48 - O č emu to govoriš , dovraga? Kako to misliš , nedostaje nam jedna ž rtva? Sve su tu, sedam iz prvog niza ubojstava i dvije otkako je opet počeo ubijati. - Garcijin je pogled s ploče prešao na Huntera. - Imamo ž rtvu koju nije obiljež io, nije imala dvostruko raspelo na straž njoj strani vrata, nije bilo telefonskog poziva upuć enog meni. Imamo ž rtvu koju nije on ubio. - Zrtvu koju nije on ubio? Jesi li drogiran? To nema nikakva smisla. - Jasno da ima. Nije ga ubio kao sve svoje ostale ž rtve... pobrinuo se da bude ubijen. - Čuješ li ti sebe, ludi čovječe? Koga nije ubio? Hunterov se pogled zaustavio na Garciji. – Mikea Farloea. - Mikea Farloea? - Garcia se doimao zbunjenim. - Pravi mu je ubojica smjestio i prikazao ga kao Ubojicu Kruci iksa, sjeć aš se? Već sam to ranije spomenuo, preko telefona kad me ubojica nazvao odmah nakon š to smo naš li ž enu bez lica, ali iz nekog razloga to nisam povezao. - Sjećam se da si to rekao, da. Stajao sam točno kraj tebe. - Mike Farloe je žrtva jer mu je ubojica smjestio. - Posredno - prihvatio je Garcia. - To nije važ no, ipak je ž rtva. - Hunter se vratio do svojeg stola i počeo tražiti među papirima. - Dobro, Što znamo o našem ubojici? - Ništa - odgovorio je Garcia i mračno se nasmijao. - To nije toč no. Znamo da je veoma metodič an, inteligentan, pragmatičan i da veoma, veoma pomno bira svoje žrtve. - Dobro - reče Garcia, još uvijek nesiguran. - Ubojica nije tek tako, posve sluč ajno, izabrao Mikea Farloea. Jednako kao i njegove ž rtve, subjekt se morao uklapati u određeni pro il. Ovdje je razlika u tome š to se subjekt morao uklapati u pro il ubojice. Toč nije reč eno, u pro il sadistič kog, religioznog serijskog ubojice. Garcia je poč eo shvać ati Hunterovu teoriju. - Sto bi znač ilo da biste odbacili moguć nost da je uhić ena osoba ubojica da se nije uklapala u taj profil?

- Toč no. Ubojica je pametan, ali također zna da ni mi nismo glupi. Ne bismo jednostavno nasjeli na prvu osobu kojoj bi odluč io smjestiti. To je morala biti prava osoba. Netko uvjerljiv. Netko za koga bismo povjerovali da je ubojica. Mike Farloe je bio savršen izbor. Garcia je provukao obje ruke kroz kosu, povukavš i je unatrag u maleni konjski rep. - Je li Mike imao zločinački dosje? - Jebi ga, da. Nekoliko je puta bio u zatvoru za maloljetnike... tri je puta osuđen zbog razodijevanja na javnim mjestima. Volio se pokazivati školskoj djeci. - Pedofil? - pitao je Garcia, iskrivivši usta. - S velikim P. Odsluž io je dvadeset osam mjeseci jer je dirao dvanaestogodišnjeg dječaka u javnom zahodu u centru grada. Garcia odmahne glavom. - A gdje mož eš nać i osobu poput Mikea Farloea? - nastavio je Hunter. - Možda ga je ubojica poznavao od ranije - reče Garcia. - Moguć e, ali sumnjam. Mike je bio samotnjak, ž ivio je sam, nije imao ž enu, ni djevojku, ni djece. Radio je kao smetlar i već i dio slobodnog vremena provodio je zaključ an u svojem prljavom malenom stanu, č itajuć i Bibliju. Tip nije imao baš neki ž ivot. - Sto je s medicinskim podacima? Naš bi ubojica mogao imati pristup medicinskim podacima. Jedno sigurno znamo, a to je da poznaje medicinu, č ak je i doktor Winston rekao da se ne bi iznenadio kad bi se pokazalo da je ubojica kirurg. Hunter kimne. - Baš sam to i ja pomislio. - Religiozni kultovi, crkve? Ako je Mike odlazio u neku, ubojica ga je ondje mogao izabrati. - I to ć emo provjeriti. - Sto još znamo o Mikeu Farloeu? - upita Garcia. - Ne mnogo. Nismo imali razloga dalje istraž ivati o njemu, priznao je, sjećaš se? - Da, sjeć am se, a to me dovodi do prvog zaš to. Zaš to je priznao, dovraga? Zaš to bi priznao tako gnusne zloč ine ako ih nije poč inio i znao je da će dobiti smrtnu kaznu? - Kako bi s nečime okončao svoj život - odlučno će Hunter. - Kako molim? - Cuo si o ljudima koji nemaju hrabrosti poč initi samoubojstvo, pa umjesto toga kupe piš tolj i pođu ulicom maš uć i

njime. Policija stigne, kaž u osobi neka spusti piš tolj, osoba još malo maše oružjem i policija je ustrijeli. - Da, čuo sam za samoubojstva uz pomoć policije. - Toč no. Ovdje je teorija ista. Kao š to sam rekao, Mike je bio samotnjak, nije imao prijatelja, nije imao dobar ž ivot i nije se č inilo da će postati bolji. Očito je znao za Ubojicu Krucifiksa. - Svi su znali za Ubojicu Krucifiksa, mediji su se za to pobrinuli. - Tako je, onda se neć eš iznenaditi kad č uješ da je ondje vani bilo nekih religiozno fanatič nih ljudi koji su stvarno mislili da Ubojica Krucifiks čini dobru stvar. Ubija grešnike. - A Mike je bio jedan od njih - Garcia je dovrš io Hunterovu rečenicu. - Vjerojatno je bio na čelu kluba obožavatelja. Garcia se nasmijao. - U svakom sluč aju, za te je ljude Ubojica Kruci iks bio junak, netko tko je obavljao Bož ji posao, a Mikeu se odjednom pruž ila prilika da postane junak kojem se divio. - Misliš, da preuzme krivnju svojeg junaka? - Nije važ no. Za ostatak svijeta, ime Mike Farloe postat ć e sinonim za Ubojicu Kruci iksa. Svoj ć e ž ivot u zakutku ostaviti iza sebe. Njegovo ć e se ime spominjati u knjigama i prouč avati na satovima kriminologije. U smrti će imati slavu kakvu nikad nije imao za života. - Ali rekao si da je Mike znao određene stvari o ž rtvama koje bi vjerojatno mogao znati samo ubojica... kao š to su razlozi iz kojih ih je ubio. Spomenuo je neke stvari, kao š to je ono da se jedna od ž rtava ševom popela i do vrha svoje kompanije. Kako bi to mogao znati? - Jer mu je ubojica rekao - zaključi Hunter. - Što? - Razmisli o tome. Ako si ti ubojica i ž eliš nekomu drugomu smjestiti tako da ga optuž e za ono š to si ti uč inio, moraš nać i pravu osobu. Napokon si je naš ao i sprijateljiš se s tom osobom. - Sto ne bi bilo osobito teško jer Mike uopće nije imao prijatelja. - Tako je. Već ina vaš ih razgovora vrtjela bi se oko Ubojice Kruci iksa. Kako sjajan posao obavlja ubojica time š to svijet oslobađa greš nika, ili tako neš to. Zatim poč neš Mikeovu glavu puniti glasinama. »Čuo sam da je jedna od žrtava bila bolesna prostitutka... druga se seksala sa svima u svojoj kompaniji samo da bi došla do visokog položaja.« - Hunter je govorio drukč ijim glasom, pretvarajuć i se da je

ubojica. - Pripremao ga je za uhićenje - reče Garcia. Hunter se ugrize za donju usnu i kimne. - Ali zaš to mu ne bi rekao za simbol š to ga je pravi Ubojica Krucifiks urezivao na stražnju stranu vrata svojih žrtava? - Jer za to nitko nije znao, osim pravog ubojice i nekoliko ljudi koji su radli na sluč aju. Mike Farloe bi odmah postao sumnjič av da mu je rekao za pravi simbol. Mike je bio sjeban, ali ne i glup. - Znač i, pomislio bi da je osoba koja mu o tome govori pravi ubojica? - Moguće, ali ne i vjerojatno. Mike bi mislio da tip samo sere. - Zaš to? - Sto misliš , kako je Mike uopć e saznao za Ubojicu Krucifiksa? - Iz novina i drugih medija. - Toč no. Mike je vjerojatno č itao i gledao sve o Ubojici Kruci iksu š to su mu mediji servirali. I vjerovao je u svaku riječ . Ljudi se veoma lako daju impresionirati. Da je Mikeu rekao kako je ono š to je proč itao i vjerovao hrpa sranja, vjerojatno bi ga udaljio od sebe, a ne bi stekao njegovo povjerenje. Sto misliš , komu bi vjerovao obič an čovjek s ulice, novinama i televiziji ili potpunom neznancu? Garcia je trenutak razmislio o tome. - Imaš pravo. Hunter kimne. - Ubojica je znao š to mora uč initi da bi stekao Mikeovo povjerenje. - Misliš li da je ubojica računao na to da će Mike priznati? - Možda, nisam siguran. - Nije imao š to izgubiti - zaključ io je Garcia, ali se još uvijek Cinilo da ga nešto muči. -Ali zašto? Hunter ga je razdraž eno pogledao. - Jesi li sluš ao š to sam govorio? Upravo sam ti objasnio zašto. - Ne, zašto uopće smjestiti Mikeu? Hunter je zastao i zagledao se u svoju š alicu kave. - To je trebalo biti moje sljedeće pitanje. Koji su razlozi da se nekomu smjesti? - Osveta? - Ne u stvarnom životu. - Ha? - Samo u holivudskim ilmovima se nekomu smješ ta iz osvete. U stvarnom životu ljudi preskaču sve te besmislice, pođu ravno do osobe

koju mrze i ubiju je. Zaš to bi se trudili planirati tako neš to? Osim toga, Mike je umro od smrtonosne injekcije, pa nije baš mnogo patio. Ako je naš ubojica želio da pati, sam bi se pobrinuo za Mikea. Garcia je kimnuo u znak slaganja. - To je istina. - Dakle, zašto bi se nekomu smještalo? - Možda je želio da se policijska istraga završi. - Moguće. - Mož da je njegova prvobitna namjera bila poč initi samo sedam umorstava. - Garcia se okrene i ulije vodu u č aš u. - Nakon š to je ubojica ostvario ono š to je namjeravao ostvariti, zaš to se ne bi pobrinuo da se istraga zaključ i kako neki policajac ne bi kasnije sluč ajno naletio na neke dokaze koji bi upuć ivali na njega? Smjestiš nekomu, slučaj je zaključen i on je slobodan kao ptičica na grani. - No sad se ubojica predomislio i vratio se kako bi poč inio još sedam umorstava? Garcia uzdigne obrvu. - Moguće. - Ne bih rekao. Taj je ubojica od samog poč etka imao određeni plan, a ja sam siguran da ga se pridrž ava. Kad završ i ono š to je odluč io uč initi, ako ga prije toga ne uhvatimo, nestat ć e i viš e nikad neć emo čuti za njega. - Hunterov je glas bio mračan. - Kad je uhić en Mike Farloe, jeste li imali još nekog sumnjivca, nekoga o kome ste istraživali? - upita Garcia, prekinuvši tišinu. Hunter odmahne glavom. - Niste se približavali nekomu ili nečemu? - Već sam ti rekao, niš ta nismo imali, nikakvih osumnjič enika, nikakvih tragova, ali jasno mi je kamo smjeraš . Da smo se nekomu približ avali, osobito ako je taj netko bio prava osoba, smješ tanje Mikeu skrenulo bi nas s puta. - A-ha! Zaustavilo bi istragu. Zaš to biste nastavili istragu ako ste imali osumnjičenika s tako inkriminirajućim dokazima? - Pa, nismo imali osumnjičenika. - Ali ubojica to nije znao. Osim ako nije imao neke unutraš nje informacije iz policije. - Veoma je malo ljudi imalo te informacije i svi su bili pouzdani. - Dobro, onda ste mož da ipak iskopali neš to š to je bilo veoma blizu ubojici. Miš ić se trznuo u Hunterovoj č eljusti. - Niš ta nismo iskopali. Imali smo jedino sedam ž rtava i mnogo frustracija - rekao je Hunter, zureć i

kroz prozor. - Ali opet ć emo prijeć i dosjee... dva mjeseca prije Mikeova uhićenja. Pogledat ćemo što smo tada imali. - Postoji još jedna moguć nost - reč e Garcia, prelistavajuć i neke papire na svojem stolu. - Koja? - Koliko je vremena proš lo od uhić enja Mikea Farloea i prve ž rtve ovoga puta? - Oko godina i pol. - Sto ako je ubojica smjestio Mikeu jer je znao da određeno vrijeme neć e biti aktivan? Recimo, ako je ubojica bio u zatvoru zbog nekog manjeg zlodjela? Hunter se zavalio na stolici i prekriž io ruke na prsima. - Tu je problem taj da je morao unaprijed znati da tako dugo neć e biti aktivan. Za smješ tanje nekomu potrebno je vrijeme, a kao š to sam već rekao, najprije je morao nać i pravu osobu. Ne mož e se baš toliko ranije znati da ć e te uhititi. Ali... - Hunter je desnim kaž iprstom mahnuo prema Garciji. - Što? - Operacija - reč e Hunter i uzdigne obrve. - Mož da je ubojica imao zakazan nekakav kirurški zahvat. To bi znao mnogo ranije. - Ali ubojica nije bio aktivan viš e od godinu dana. Kakva te operacija na tako dugo drži izvan događaja? - To je lako. Operacije kralješ nice, kuka, bilo koja operacija koja iziskuje izikalnu terapiju da bi se ponovno stekla snaga i moguć nost normalnog kretanja; Naš em je ubojici potrebna sva njegova snaga da bi poč inio ta umorstva. Ne bi ponovno udario da nije u savrš enoj kondiciji. Bolje da pripremimo popis bolnica i klinika za izikalnu terapiju. Garcia je već tipkao prvo pretraživanje u svoj kompjutor.

49 Ostatak dana proveli su č eprkajuć i po ž ivotu Mikea Farloea. Njegov je zloč inač ki dosje bio dugač ak, ali ne i nasilan; osuđivan je zbog nedolič nog razotkrivanja, nenasilnih seksualnih napada i pedo ilije. Bio je ološ , mislio je Hunter, ali ne nasilni ološ . Tijekom svojeg posljednjeg boravka u zatvoru pronaš ao je Boga, a po izlasku iz kaznionice poč eo je lutati ulicama i propovijedati evanđelje onima koji su ga slušali i onima koji nisu. Medicinski podaci o Mikeu nisu pokazali niš ta neobič no. Nekoliko se puta liječ io od venerič nih bolesti i zbog slomljenih kostiju iz ulič nih tuč njava, ali to je bilo sve. Nije imao povijest psihijatrijskih poremeć aja i niš ta nije upadalo u oč i. Zaključ ili su da ubojica nije mogao izabrati Mikea na temelju njegovih zdravstvenih ili kaznenih podataka. Još uvijek su prouč avali religiozne kultove s kojima je Mike možda imao veze, ali do jedanaest i trideset uvečer ništa nisu otkrili. * * * Garcia je brzo pogledao na sat dok je parkirao ispred svoje stambene zgrade. Opet je prošla ponoć. Tijekom protekla dva tjedna niti jednom nije uspio doć i kuć i prije ranih jutarnjih sati. Znao je da tu nema pomoć i. To iziskuje njegov posao, a on je svakako spreman udovoljiti tim zahtjevima. Isto se ne bi moglo reći za Annu. Neko je vrijeme sjedio na mrač nom parkirališ tu. Iz automobila je zurio u prozor svojeg stana na prvom katu. U dnevnom je boravku još bilo upaljeno svjetlo. Anna je još uvijek budna. Rekao joj je neka se ne brine, da je sluč aj na kojem rade kompleksan i mora raditi prekovremeno, ali je znao da ga neć e posluš ati. Znao je da bi ona viš e voljela da je on odvjetnik ili liječ nik; zapravo, bilo š to, osim detektiva u Odjelu za pljač ke i umorstva u Los Angelesu. Polako je proš ao kraj drugih automobila na parkirališ tu, uš ao u zgradu i popeo se do svojeg stana. Premda je bio siguran da Anna ne spava, veoma je oprezno i tiho otvorio ulazna vrata. Anna je lež ala na

kauč u presvuč enom plavom tkaninom, okrenutom prema televizoru na istočnom zidu. Na sebi je imala tanku, bijelu spavaćicu, a kosa joj se spljoš tila na jednoj strani. Imala je zatvorene oč i, ali ih je otvorila č im je Garcia zakoračio u stan. - Zdravo, ljubavi - rekao je umornim glasom. Sjela je i prekriž ila noge ispod sebe. Njezin je muž drukč ije izgledao. Svake več eri kad se vrać ao kuć i k njoj izgledao je malo stariji, umorniji. U Odjelu za pljač ke i umorstva radi manje od mjesec dana, ali se Anni činilo da su prošle godine. - Kako si, dušo? - blago je pitala. - Dobro sam... ali umorno. - Jesi li gladan? Jesi li jeo? Ima hrane u hladnjaku. Moraš neš to pojesti - insistirala je. Garcia nije osjeć ao glad. Zapravo, uopć e nije imao apetita otkako je prije nekoliko tjedana uš ao u onu drvenu kuć u, ali nije ž elio odbiti Annu. - Da, mogao bih neš to malo pojesti. Oboje su uš li u kuhinju. Garcia je sjeo za maleni stol, a Anna je izvadila tanjur iz hladnjaka i stavila ga u mikrovalnu. - Želiš li pivo? - pitala je i vratila se do hladnjaka. - Zapravo, bolje bi mi sjeo viski. - Neće ići uz hranu. Sad popij pivo, a ako kasnije budeš želio viski... Pruž ila mu je otvorenu bocu piva i sjela nasuprot njemu. Tiš inu je prekinuo zvuk mikrovalne koji je najavio da je njegova kasna več era gotova. Anna je skuhala jedno od Garcijinih omiljenih jela: riž u, brazilski grah, piletinu i povrć e, ali Garcia je uspio pojesti samo tri zalogaja prije nego je poč eo premješ tati hranu po tanjuru i prestao je prinositi ustima. - Zar nešto nije u redu s piletinom? - Ne, duš o. Znaš da volim tvoje kuhanje. Samo nisam onako gladan kako sam mislio da jesam. Anna je odjednom zagnjurila lice u ruke i počela plakati. Garcia je brzo ustao i kleknuo ispred njezine stolice. - Anna, š to ti je? - Pokušao joj je podići glavu. Potrajalo je još nekoliko sekundi prije no š to ga je napokon pogledala očima punim suza i tuge. - Bojim se. - Bojiš se? Čega se bojiš? - zabrinuto je pitao. - Onoga što ti radi taj tvoj novi posao... što radi nama.

- Kako to misliš? - Pogledaj se. Već tjednima nisi dobro spavao. U rijetkim prigodama kad ipak zaspiš , probudiš se za nekoliko minuta obliven hladnim znojem, gotovo vriš teć i. Niš ta ne jedeš . Toliko si smrš avio da izgledaš bolesno, a ja... viš e me i ne gledaš , a kamoli da razgovaraš sa mnom. - Zao mi je, duš o. Znaš da s tobom ne smijem razgovarati o sluč aju na kojem radim. -Pokušao ju je zagrliti, ali se odmaknula. - Ne ž elim da mi govoriš o pojedinostima tvoje istrage, ali ovdje si postao neka vrsta duha. Viš e te uopć e ne viđam. Viš e nikad niš ta ne radimo zajedno. Cak su i sitnice, kao š to je zajednič ki obrok, postale luksuz. Odlaziš prije nego iziđe sunce, a vrać aš se u ovo gluho doba noć i. Svaki dan kad te vidim kako ulaziš kroz ona vrata, č ini se da si ondje vani ostavio djelić svojeg ž ivota. Postajemo stranci jedno drugomu. Sto ć e se dogoditi za š est mjeseci, ili godinu dana? - pitala je dok je brisala suze sa svojih obraza. Garciju je preplavio snaž an zaš titnič ki osjeć aj. Zelio ju je zagrliti i umiriti, ali istina je bila da se i on bojao. Ne za sebe, nego za sve ostale. Ondje vani je ubojica koji už iva u nanoš enju onoliko bolova koliko ž rtva mož e izdrž ati. Ubojica koji ne č ini razliku u rasi, religiji, druš tvenom statusu ili bilo č emu drugome. Bilo tko mož e biti sljedeć a žrtva, bilo tko, uključujući i Annu. Osjećao se bespomoćno. - Molim te, nemoj plakati, duš o, sve ć e biti u redu - rekao je i njež no dotaknuo Anninu kosu. - Napredujemo u istrazi i uz samo malo sreć e uskoro ć emo zaključ iti sluč aj. - Garcia ni sam nije vjerovao u to. - Zao mi je - rekla je, još uvijek plač nim glasom. - Ali niti jedan drugi slučaj na kojem si radio nije tako djelovao na tebe. Garcia nije znao što bi rekao. - Bojim se onoga š to bi ti taj posao mogao uč initi. Ne ž elim te izgubiti. - Suze su joj ponovno navrle na oči. - Neć eš me izgubiti, duš o. Volim te. - Poljubio ju je u obraz i obrisao joj suze. -Obećavam ti da će sve biti u redu. Anna mu je ž eljela vjerovati, ali nije vidjela nikakvu sigurnost u njegovim očima. - Hajde, pođimo u krevet - rekao je. Oboje su polako ustali. Zagrlila ga je, pa su se poljubili. - Ugasit ć u svjetla u dnevnom boravku - rekla je.

- Dobro, ja ć u staviti posuđe u perilicu. - Garcia je ispraznio svoj tanjur i stavio ga pod tekuću vodu. - Isuse Kriste! - Annin se povik čuo iz dnevnog boravka. Garcia je ostavio tanjur na perilici i izjurio iz kuhinje. - Sto se dogodilo? - pitao je i prišao Anni koja je stajala kraj prozora. - Netko je bio ondje dolje i zurio u mene. - Sto? Gdje? - rekao je Garcia, zureći kroz prozor u praznu ulicu i parkiralište. - Ondje dolje, baš između ona dva automobila. Pokazala je dva vozila parkirana malo dalje u ulici. Garcia je opet pogledao kroz prozor. - Niš ta ne vidim, i ondje je posve mračno. Jesi li sigurna da si nekoga vidjela? - Da. Vidjela sam nekoga tko je zurio ravno u mene. - Sigurna si? - Da. Gledao je gore u mene. - On? Bio je muškarac? - Nisam sigurna. Mislim da jest. - Možda je to bila neka mačka ili tako nešto. - Nije to bila mač ka, Carlose. Netko je zurio u naš stan. - Annin je glas podrhtavao. - U naš stan? Možda je osoba samo gledala zgradu. - Gledao je ravno u mene, znam to, osjetila sam to, i prestrašila se. - Mož da je to samo neki momak iz susjedstva. Znaš da se uvijek motaju naokolo do ranih jutarnjih sati. - Momci iz susjedstva ne mogu me tako prestraš iti. - U oč ima su joj se opet pojavile suze. - Dobro, želiš li da siđem i pogledam naokolo? - Ne... molim te, ostani sa mnom. Garcia ju je zagrlio i osjetio kako njezino tijelo drhti uz njegovo. Ovdje sam, duš o. Samo si umorna i uzrujana. Siguran sam da nije bilo ništa. Hajde, idemo u krevet. Nepoznata je osoba s parkirališ ta, skrivena u sjenkama, s pakosnim osmijehom gledala kako se grle i udaljavaju od prozora.

50 Podijelili su zadatke. Garcia je trebao prouč iti Hunterove i Scottove dosjee iz prvobitne istrage, vrać ajuć i se tri mjeseca unatrag prije uhić enja Mikea Farloea. Također je trebao provjeriti proizvođače perika i klinike za fizikalnu terapiju. Hunter je preuzeo pretraž ivanje bolnica. Razmiš ljao je o uspostavljanju kontakta i traž enju popisa pacijenata koji su imali kirurš ki zahvat u roku od dva mjeseca nakon uhić enja Mikea Farloea. Kirurš ki zahvat koji bi iziskivao dugotrajni oporavak, osobito fizikalnu terapiju. Iz iskustva je znao da će službeni zahtjev, bez obzira koliko se naglasi hitnost, ipak tjednima č ekati na odgovor. Kako bi ubrzao proces, odluč io je osobno provjeriti bolnice u središ tu Los Angelesa, a ostalima poslati zahtjev. Posao je bio mukotrpan i spor. Najprije su morali suziti potragu na operacije koje bi iziskivale tako dugotrajan oporavak, a zatim se vratiti gotovo godinu i pol unatrag kako bi pronašli podatke. Hunter se nije iznenadio kad je otkrio da je arhiviranje podataka u bolnicama na granici komič noga. Dio je pohranjen u ladicama u nekoj pretrpanoj i zaguš ljivoj prostoriji, dio u neorganiziranim kartotekama, a dio u bazama podataka kojima veoma maleni broj ljudi zna pristupiti. Nije baš velika razlika u odnosu na arhiviranje dosjea u Odjelu za pljačke i umorstva, pomislio je. Radio je na tome od osam i trideset ujutro. U podne se temperatura popela na trideset sedam stupnjeva, a u slabo prozrač enim prostorijama Hunterov se zadatak doimao poput pokore. Do kraja poslijepodneva koš ulja mu je bila natopljena znojem, a uspio je provjeriti samo tri bolnice. - Zar si plivao? - pitao je Garcia, namrš teno pogledavš i Hunterovu mokru košulju kad se vratio u ured. - Budi ti nekoliko sati zaključ an u zaguš ljivim, patetič no malenim prostorijama u podrumima bolnica, pa ć eš vidjeti kako ti se to sviđa odbrusio je Hunter. - Vjerojatno bi ti bilo lakš e da si se riješ io te jakne. U svakom

sluč aju, kako si proš ao? Hunter je mahnuo smeđom omotnicom. Popisi pacijenata iz triju bolnica. Nije mnogo, ali je početak. - A š to je to? Garcia je pokazao kutiju š to ju je Hunter drž ao ispod lijeve ruke. - O, to je samo par cipela - nemarno je rekao. - Bacio si se u trošak, je li? - U tome je stvar. Vidio sam ih u izlogu prodavaonice u blizini jedne od bolnica. Zatvaraju za tjedan dana, pa je sve u bescjenje. Kupio sam ih veoma povoljno. - Stvarno? Smijem li pogledati? - znatiželjno upita Garcia. - Svakako. - Hunter mu pruži kutiju. - Opa, doista su lijepe - rekao je Garcia nakon š to je iz kutije izvadio obje cipele od crne kož e i pogledao ih sa svih strana. - A sam Bog zna da ti trebaju nove - rekao je, pokazujuć i Hunterove stare cipele. - Ali moram ih iznositi. Koža je prilično tvrda. - S obzirom na to koliko u posljednje vrijeme hodamo, neć eš imati problema. - Garcia je stavio cipele u kutiju i vratio ih Hunteru. - No, kako si ti prošao? - Hunter se vratio na temu istrage. - Uspio sam kontaktirati Catherine Slater. Ona ne nosi perike. - Sjajno. Jesi li imao sreće s proizvođačima perika? Garcia je iskrivio usta i namrš tio se, odmahnuvš i glavom. - Ako ž elimo popis klijenata koji su naruč ili perike od europske kose kod bilo kojeg proizvođač a perika u Los Angelesu, trebat ć e nam sudski nalog. - Sudski nalog? - Ne ž ele nam dati popis svojih klijenata. Izlika je uvijek ista... privatnost klijenata. Njihovi klijenti ne bi ž eljeli da svijet sazna da nose perike. - Da svijet sazna? Mi ovdje provodimo istragu umorstva, nismo iz medija. Nije da ć emo tabloidima prodati tu informaciju - prasne Hunter. - Nije važ no. Ako nemamo sudski nalog, neć emo dobiti popis klijenata. Hunter je spustio omotnicu na stol, stavio jaknu na naslon stolice i prišao jednom od ventilatora. - Ne mogu vjerovati. Pokuš avamo im pomoć i, nastojimo uhvatiti

sadistič kog ubojicu č ija sljedeć a ž rtva mož e biti netko iz njegove obitelji ili oni sami, ali umjesto suradnje, š to dobivamo? Jebeno neprijateljstvo i nespremnost na suradnju. Kao da smo mi negativci. Cim kaž emo da smo policajci, kao da smo ih tresnuli š akom u trbuh. Sva se vrata uz tresak zatvaraju i uključ uju se sigurnosne brave rekao je Hunter i vratio se do svojeg stola. -Razgovarat ć u s kapetanom Bolterom. Nabavit ć emo taj jebeni sudski nalog i popis čim... -Hunter je opazio Garcijinu nedoumicu. - Nešto te muči. - Muči me vlas što smo je našli u automobilu Georgea Slatera. - Nastavi - potaknuo ga je Hunter. - Niš ta drugo nije pronađeno u automobilu, zar ne? Nikakvi otisci prstiju, nikakva vlakna, samo vlas kose iz perike? - Misliš da to nije slič no naš em tipu, zar ne? - zaključ i Hunter. Ubojica je oč istio cijeli automobil, kao š to je uč inio sa svakim mjestom zločina, ali ostavlja vlas za sobom? - Nikad ranije nije uprskao, zašto bi to sad učinio? - Možda nije uprskao. Garcia je nesigurno zurio u Huntera. - Sto to govoriš ? Sad ž eli da ga uhvatimo? - Ni sluč ajno. Mož da samo igra neke svoje igrice, kao š to je uvijek činio. Garcia je još uvijek izgledao nesigurno. - Zna da si ne smijemo dopustiti zanemarivanje toga. Zna da ć emo istraž ivati o tome, provjeravati sve proizvođač e perika u Los Angelesu, trošiti vrijeme i resurse. - Znači, misliš da je možda namjerno ostavio vlas? Hunter kimne. - Kako bi nas usporio. Kako bi imao vremena planirati svoje sljedeć e ubojstvo. Približ ava se svojem posljednjem činu - rekao je tihim glasom. - Kako to misliš, posljednjem činu? - Ta ubojstva imaju nekakvo znač enje za ubojicu - objasnio je Hunter. - Kao š to sam već rekao, siguran sam da taj ubojica ima neki cilj, a nešto mi govori da će ga uskoro ostvariti. - Ti vjeruješ da ga nikad neć emo uhvatiti ako ga ne otkrijemo prije nego ostvari svoj luđački cilj. Jednostavno će nestati. Hunter polako kimne. - Onda ga uhvatimo - reč e Garcia i pokaž e smeđu omotnicu š to ju

je Hunter donio iz bolnica. Hunter se nasmiješ io. - Najprije s popisa moramo ukloniti svakoga tko ima manje od dvadeset ili viš e od pedeset godina. Nakon toga, pokuš at ć emo nabaviti fotogra iju svih koji ostanu. Mož da neš to otkrijemo. - Svakako, daj mi jedan popis. - Jesi li proučio dosjee iz stare istrage? - Još radim na tome. Hunter je trenutak djelovao zamišljeno. - Što je? - upita Garcia. - Neš to me muč i. Mož da je Ubojica Kruci iks doista smjestio Mikeu Farloeu kako bi nas skrenuo s puta. Mož da je napravio neku greš ku i morao ju je prikriti. - Grešku? - Mož da. Moglo bi imati neke veze s posljednjom ž rtvom. S onom prije nego smo uhvatili Mikea Farloea. Mlada odvjetnica, sjeć am se toga. Imaš li njezin dosje? - Trebao bi biti ovdje. - Garcia je poč eo traž iti među fasciklima na svojem stolu. Njihov je razgovor prekinuo zvuk Garcijina faks-uređaja. Primaknuo se stolu i čekao da papir iziđe. - Voce tá de sacanagem! - odjednom je viknuo Garcia nakon š to je pola minute zurio u primljeni faks. Hunter nije razumio portugalski, ali je znao da, bez obzira š to to znači, ne može biti ništa dobro.

51 Hunter je zurio u svojeg partnera i č ekao, ali Garcia je netremice zurio u faks i mrmljao neš to na portugalskom. - Sto je, dovraga? nestrpljivo vikne Hunter. Garcia je ispruž io ruku i pokazao mu crnobijelu fotogra iju neke ž ene. Hunteru je trebalo nekoliko sekundi da shvati š to gleda. - Je li to Jenny Farnborough? Garcia odmahne glavom. - Ne, ovo je Vicki Baker. - Tko? - Victoria Baker, dvadeset č etiri godine, radi kao voditeljica u teretani koja se zove 24 Hour Fitness na Santa Monica Boulevardu Garcia je pročitao sa stranice. - Znam tu teretanu - reče Hunter. - Navodno je drugog srpnja trebala otputovati u Kanadu. - Je li otputovala? - Ne piše. - Tko nam je to poslao? - Logan iz Odjela za nestale osobe. Još uvijek imamo otvoren upit za svakoga tko izgleda kao kompjutorizirana slika š to smo je dobili od doktora Winstona, sjećaš se? Hunter kimne. Buduć i da prva ž rtva još nije pozitivno identi icirana, sve su mjere protokola i dalje na snazi, a to uključ uje stalna provjeravanja novih nestalih osoba u njihovoj bazi podataka. - Kad je prijavljen njezin nestanak? Garcia je pogledao drugu stranicu faksa. - Prije dva dana. - Tko ga je prijavio? Još jedna provjera. - Joe Bowman, upravitelj teretane. Hunter je uzeo faks iz Garcijine ruke i minutu ga prouč avao. Slič nost je postojala, ali s druge strane, č inilo se da visoke, atraktivne plavuš e u Los Angelesu rastu na stablima. Hunter je odmah vidio da se i Vicki Baker i Jenny Farnborough lako mogu povezati s kompjutoriziranom slikom. U svojoj ž urbi da identi iciraju prvu ž rtvu, jednostavno su pretpostavili da je Jenny Farnborough njihova cura.

- Kad je Jenny nestala iz kluba Vanguard? - upita Hunter. Garcia je prelistao nekoliko papira š to ih je izvadio iz gornje ladice. - Prvog srpnja. Vicki je nestala jedan dan kasnije. - Ova djevojka mož da nije tada nestala. Mož da se ukrcala u avion za Kanadu i ondje nestala, ili kad se vratila natrag, to još ne znamo. Nazovimo teretanu i pogledajmo je li taj Joe Bowman danas na poslu. Ako jest, poć i ć emo onamo. Sef carine u zrač noj luci Los Angelesa je moj stari prijatelj. Zamolit ć u ga da provjeri je li se drugog srpnja ukrcala u avion. Garcia se brzo vratio do svojeg kompjutora i uskoro je pred sobom imao podatke o teretani. Nazvao je broj i zavalio se u stolici, nestrpljivo č ekajuć i da se netko javi. Telefon je zazvonio samo tri puta i netko u teretani podigao je sluš alicu. Razgovor je bio ogranič en na otprilike pet rečenica. - Radi do jedanaest i trideset več eras - rekao je Garcia kad je spustio slušalicu. - Idemo, ti voziš. Samo da najprije nazovem Trevora. Trevor Grizbeck bio je š ef carine i imigracije u Međunarodnoj zrač noj luci Los Angelesa -LAX. Hunter je znao da mu niti jedna zrakoplovna tvrtka neć e dati informacije o putnicima ako nema sudski nalog, a nije imao vremena za pribavljanje istog. Vrijeme je za vraćanje malenih usluga. Sunce je već zaš lo, ali je sparina bila gotovo jednaka kao i tijekom poslijepodneva. Hunter je sjedio u tišini i uvijek iznova proučavao faks o Victoriji Baker, ali sve mu se i dalje č inilo nadnaravnim. Baš kad su se približili teretani u Santa Monici, misli mu je prekinuo mobitel. - Trevore. Što imaš za mene? - Pa, kao š to znaš , nemam pristup podacima zrakoplovnih tvrtki, ali imam pristup imigracijskim podacima. Tek toliko da budem siguran, provjerio sam sve od prvog do dvanaestog srpnja. Victoria Baker nije prošla kontrolu putovnica. - Uopće se nije ukrcala u avion. - Čini se da nije. - Hvala, prijatelju. - Nema na čemu, čovječe. Javi se katkad. * * * Sa znač kom u ruci Hunter se progurao kroz malenu guž vu na ulazu u teretanu kako bi stigao do recepcije.

- Je li Joe Bowman upravitelj ovdje? - pitao je prije nego je jedna od dviju zaposlenica stigla provjeriti njegove dokumente. - Da. - Odgovor je zvučao pomalo plaho. - Moramo razgovarati s njim. - Govorio je zapovjednim glasom. Oba su detektiva gledala dok je plavokosa djevojka brzo podizala slušalicu i nazvala direktni broj upravitelja. Uslijedio je tihi razgovor. - Trish, mož eš li se pet minuta sama snać i? - pitala je plavokosa djevojka nakon š to je spustila sluš alicu i okrenula se drugoj djelatnici, niskoj, crvenokosoj djevojci s mnogo pjegica ispod izrazito plavih očiju. - Da, snać i ć u se - odgovorila je Trish, a u glasu joj se osjeć ao teksaš ki naglasak. Plavokosa je djevojka pritisnula gumb iza pulta i svjetlo na jednoj križ noj rampi postalo je zeleno. - Molim vas, prođite, gospodo - rekla je dvojici detektiva i pridruž ila im se na drugoj strani. - Molim vas, pođite za mnom. Upraviteljev se ured nalazio na drugom kraju krcate teretane, djevojka je tri puta pokucala i vrata su se otvorila. Ondje ih je doč ekao veoma naoč it Afroamerikanac, oko pet centimetara viš i od Huntera i desetak kilograma teži, a sve su bili mišići. Na sebi je imao tijesnu crnu majicu koja kao da mu je bila za dva broja premalena, a zbog izrazito kratke kose podsjeć ao je na vojnog narednika. Predstavio se kao Joe Bowman. - Ovo je zacijelo zbog Vicki - rekao je i uveo ih u prostoriju. - Tako je - rekao je Hunter kad su sjeli u dva kož na naslonjač a okrenuta prema lijepom crnobijelom pisaćem stolu. Joe je sjeo za stol. Hunter je trenutak prouč avao č ovjeka za stolom. - Izgledate mi poznato, jesmo li se već sreli? - pitao je, š kiljeć i kao da pretraž uje svoje pamćenje. Bowman je trenutak zurio u Huntera. - Ne bih rekao, barem koliko se sjećam. Hunter je slegnuo ramenima i odbacio tu misao. - Vi ste prijavili nestanak Victorije Baker, zar ne? - pitao je. - Da. - Zašto? Bowman je podigao pogled sa svojih ruku i sumnjič avo se nasmiješ io. - Jer je nestala. -Svaku je riječ izgovarao sporije no š to je trebalo.

Pametnjaković , pomislio je Hunter. - Zelim reć i, zaš to vi? Jeste li vi njezin muž, momak, ljubavnik? Bowmanov je pogled skrenuo na djevojku koja je još uvijek stajala kraj vrata. - To će biti sve, Carey. Sad ću ja preuzeti. Bez riječi je izišla iz ureda i zatvorila vrata za sobom. Vratio je svoju pozornost na detektive. - Nisam njezin muž , momak ni ljubavnik. Ož enjen sam. - Glavom je pokazao fotogra iju ž ene kratke crne kose i zaraznog osmijeha na svojem stolu. Hunter je kimnuo, ali je Bowmana odala tuga u njegovim očima. - Trebala se vratiti na posao dvadeset šestog, ali se nije pojavila. To joj uopć e nije slič no. Ona je veoma odgovorna osoba, veoma profesionalna, nikad ne uzima bolovanje ili slobodne dane, uvijek dolazi na vrijeme. - Ali zašto vi, a ne njezina obitelj, muž ili momak? - Vicki nije u braku i trenutno ni s kim nije u vezi. Njezina je obitelj iz Kanade. Otputovala je onamo kako bi ih posjetila. Zivi sama u malenom unajmljenom stanu nekoliko kilometara odavde. - Je li vas kontaktirala njezina obitelj? - upita Hunter. - Ako su je očekivali, a ona se nije pojavila, zar se ne bi zabrinuli? Bowman je nervozno pogledao Huntera. - Nisu znali da putuje onamo. Kao neko iznenađenje, razumijete? Kako to mislite, nije se pojavila? - Provjerili smo kod zrakoplovne tvrtke, uopć e se nije ukrcala u avion. - O, moj Bož e! - rekao je Bowman i provukao prste kroz kosu. Nestala je još tada? - Rekli ste da se trebala vratiti ovamo dvadeset š estog proš log mjeseca, a ipak ste njezin nestanak prijavili prije samo dva dana, trideset prvog. Zašto ste čekali pet dana? - Trideset prvog sam se vratio iz Europe. Bio sam na natjecanju iz bodybuildinga. - Kad ste otputovali u Europu? - upita Garcia. - Dva dana nakon š to je Vicki otiš la. - Zurio je u svoje drhtave ruke. - Trebao sam je pokuš ati nazvati dok sam bio u Europi; razgovarali smo onoga dana kad je trebala poć i u Kanadu - promrmljao je žalosnim tonom. - Zaš to biste je nazvali? Ona je samo zaposlenica, zar ne? - Hunter

je vrš io pritisak. Cinilo se da je Bowmanu neugodno. Pokuš ao se osmjehnuti Hunteru, ali nije uspio. Hunter je privukao stolicu bliž e stolu i nagnuo se naprijed, laktovima se naslonivš i na stol. -Hajde, Joe, vrijeme je da kaž ete istinu, bila je više od zaposlenice, zar ne? Tišina. - Gledajte, gospodine Bowman, mi nismo ć udoredna policija. Nismo vas doš li ispitivati o vaš em odnosu s vaš om ž enom - pokazao je uokvirenu fotogra iju na stolu. - Ali Victoria Baker je mož da u velikim nevoljama, a mi samo ž elimo pomoć i, ali za to nam je potrebna vaš a suradnja. Sve š to nam kaž ete, ostat ć e među nama. Ako vam ona neš to znač i, molim vas, pomognite nam. - Hunter mu se umirujuć e nasmiješio. Bowman je trenutak oklijevao, zureć i u fotogra iju svoje ž ene. Zaljubljeni smo jedno u drugo - na koncu je popustio. Hunter je promatrao Bowmana i čekao da nastavi. - Razmišljamo o tome da počnemo zajedno živjeti. Garcia je iznenađeno raš irio oč i. - A š to je s vaš im brakom? - pitao je. Bowman je desnom rukom protrljao oč i, ne ž ureć i s odgovorom. Moj je brak umro prije nekoliko godina. - Pogledao je fotogra iju na stolu. - Ljubav je nestala... razgovori su nestali... kao da smo potpuni stranci jedno drugomu. Prije godinu dana pokuš ali smo srediti situaciju, ali nema se š to srediti. - Njegov je glas bio odluč an, ali se u njemu osjećao tračak tuge. - Kad ste se vi i Vicki počeli viđati? - Prije otprilike osam mjeseci. Ima neš to u njoj, to zarazno veselje... postigla je da se opet osjeć am sretnim. Zato sam prije dva mjeseca odluč io zatraž iti razvod od svoje ž ene i uč initi ono š to me č ini sretnim, a to je živjeti s Vicki. - Je li Vicki znala? Jeste li joj rekli za svoje planove? - Da, zato je odlučila otputovati u Kanadu. Hunter ga je zbunjeno pogledao. - Zeljela je reć i svojim roditeljima da razmišlja o životu sa mnom. Željela je njihov blagoslov. Hunter je i dalje izgledao zbunjeno. - Ona dolazi iz veoma tradicionalne obitelji - objasnio je Bowman. Željela je da me prihvate.

- Da prihvate pomisao da njihova kći namjerava živjeti s oženjenim muškarcem? -zaintrigirano upita Garcia. - Ne - prvi je odgovorio Hunter. - Da prihvate ideju da ć e njihova kći živjeti s Afroamerikancem - zaključio je. - S crncem - ispravio ga je Bowman. - Volimo da nas zovu crncima. To je ono š to jesmo, a crnac nije uvredljiva riječ . Ta je politič ka korektnost obič na besmislica, ako mene pitate, ali imate pravo. Moglo bi se reći da njezina obitelj ne bi odobravala našu vezu. - I niste ostali u kontaktu s njom dok ste bili u Europi? - Ne... trebao sam... - glas mu je zamro. - Zašto niste? - Ona je tako ž eljela. Rekla je da joj treba vremena kako bi ih navela da to prihvate. Znao sam da se trebala vratiti ovamo dvadeset š estog, pa sam je tada pokuš ao nazvati iz Europe, ali nije mi se javila. Odande nisam mogao niš ta uč initi. Kad sam se vratio, obuzela me panika jer je nisam mogao naći, pa sam nazvao policiju. - Rekli ste da ž ivi samo nekoliko kilometara odavde? - upita Hunter. - Da, u Aveniji North Croft. - Imate li ključeve njezina stana? - Ne, nemam. - Bowman nije mogao pogledati Huntera u oč i. - Ali sve sam to već prošao s drugim policajcima. - Iz Odjela za nestale osobe? - Tako je. - Mi nismo iz Odjela za nestale osobe. Mi smo iz Odjela za pljač ke i umorstva. Bowman ih je pogledao iznenađeno i prestraš eno. Umorstva? Hunter je izvadio kopiju crtež a š to im ga je dala Isabella, zajedno s dvadeset različ itih permutacija istog, te sve to stavio na Joeov pisać i stol. - Jeste li ikad vidjeli ovog čovjeka? Bowman je drhtavim rukama podigao crtež e i pozorno ih pogledao. - Ne, ne bih mogao reći da jesam. Tko bi on trebao biti? Ne rekavš i ni riječ i, Hunter je izvadio kompjutorizirani portret prve ž rtve i stavio ga na stol. Joe je zbunjeno zurio u to. Njegove su oč i preklinjale da mu daju neko objaš njenje. - Zaš to imate digitalnu sliku

Vicki? - pitao je nesigurnim glasom i vlaž nim oč ima prije nego je Hunter dospio postaviti pitanje. - Kakve to veze ima s Vickinim nestankom? Zaš to su u mojem uredu detektivi koji istraž uju umorstva? Zaš to imate digitalnu sliku Vicki? - Mož da postoji veza s jednom drugom istragom koju provodimo objasnio je Garcia. - Istragom umorstva? Zar mislite da bi mogla biti mrtva? - Glas mu je postao hrapav od strepnje. - Još ne znamo. - O, moj Bož e! Tko bi uopć e ž elio nauditi Vicki? Ona je najslađa osoba koju možete sresti. - Nemojmo još napreč ac donositi zaključ ke, gospodine Bowman Hunter ga je pokuš ao smiriti. - Sto se tič e ove osobe - pokazao je crteže. - Sigurni ste da ga niste vidjeli u vašoj teretani? - Ako je bio u ovoj teretani, morate pitati djevojke na recepciji. - Bez brige, pitat ćemo ih. Također će nam trebati Vickina adresa. Joe je bez riječi zapisao njezinu adresu i papirić pružio Hunteru. - Jeste li vas dvoje odlazili u klubove, na zabave, znate, takve stvari? - nastavio je Hunter. Bowman je smuć eno pogledao Huntera. - Ne, uopć e. Zapravo nismo mogli imati otvorenu vezu, zbog moje situacije. Hunter kimne. - Je li voljela na takva mjesta izlaziti sama ili s prijateljicama? - Nije, koliko mi je poznato - s oklijevanjem će Bowman. - Znate li je li sudjelovala u neortodoksnim zabavama? - upita Garcia. Bowman i Hunter pogledali su Garciju s istim zbunjenim izrazima na licima. Niti jedan nije bio posve siguran š to je mislio pod neortodoksnim zabavama. - Nisam siguran da znam što me pitate - odgovori Bowman. Huntera je Garcijino objaš njenje zanimalo jednako kao i Bowmana. Garcia je zaključ io da nema smisla okoliš ati. - Je li odlazila na seksualne zabave, vezivanje i ponižavanje, fetiši... stvari te naravi? - Kakvo je to pitanje? - upita Bowman, razrogačivši oči. - Vrsta pitanja koja ima veze s našom istragom.

- Zar me pitate je li Vicki bila perverzna? - uvrijeđenim tonom prasne Bowman. - Ne, samo je li vam poznato da su je zanimale takve stvari. - Ne, nisu. Hunter se odluč io ubaciti. - Je li dobro situirana? Zelim reć i, je li dobro plaćena? Bowman se okrenuo Hunteru s izrazom lica koji je pitao: »Kakve to veze ima s bilo čime?« - Može li si priuštiti skupe stvari? - Hunter je pokušao pojasniti. - Kakve stvari? Drogu? - Na Bowmanovu se licu vidjela još već a zbunjenost. - Ne. Stvari za ljepotu, kreme za lice, mlijeko za tijelo, š minku, znate, ženske stvari. - Pa, nije bogata, u svakom sluč aju, ne prema standardima Los Angelesa, ali rekao bih da dobro zarađuje. No, kad je riječ o stvarima za ljepotu, rekao bih da troš i cijelo bogatstvo. Vidio sam je kako plać a viš e od tristo dolara za jednu noć nu kremu protiv bora, a boč ica je bila veličine paketića žvakaćih guma. Hunter uzdigne obrve od iznenađenja. - To nije sve - nastavio je Bowman. - Cetiristo dolara za kremu za oč i iz Svicarske, sto pedeset dolara za boč icu laka za nokte, da i ne spominjem koliko troš i na manikure, pedikure, tretmane ljepote i kozmetič ke salone. Mož e biti bez hrane, ali ne i bez svojih krema za ljepotu i seruma. Vicki je veoma tašta. Možda previše. - Ima li Vicki neki ormarić ili mjesto gdje drž i svoje stvari? - upita Hunter. - Da. Svi zaposlenici imaju. Sve njih potič emo da vjež baju. Svatko ima svoj ormarić. - Odlično. Možemo li vidjeti njezin? - Ima elektronič ku bravu i č etveroznamenkastu š ifru. Samo ona zna svoju šifru. - Da, ali sigurno postoji glavna šifra, jača od ostalih - reče Garcia. Bowman je iskrivio usta, pitajuć i se je li to pravilan postupak. - Zar vam ne treba sudski nalog da biste pretražili njezine stvari? - Pokuš avamo je nać i, a ne strpati u zatvor. Za sudski nalog bismo trebali č ekati dan ili dva, a dotle gubimo dragocjeno vrijeme - odbrusi Hunter.

- Nalazi se u ženskoj svlačionici. - Treba nam samo pet minuta, samo recite onima koje su ondje neka se pokriju - reče Garcia. Uslijedila je kratka tišina. - Gubimo vrijeme - reče Hunter. - Dobro - Bowman je napokon popustio. - Dajte mi nekoliko minuta. Zamolit ć u jednu od djevojaka na recepciji da to kaž e preko razglasa. Hunter je prouč avao Bowmana dok je brzo govorio preko telefona. - Jeste li sigurni da se nismo ranije sreli? Doista mi izgledate poznato - pitao je Hunter kad je čovjek spustio slušalicu. - Pojavio sam se u nekoliko č asopisa o bodybuildingu. Profesionalno se natječ em. I vi izgledate kao da ste u prilič no dobroj kondiciji. Kupujete li katkad takve časopise? - reče Bowman. Hunter pucne prstima. - Kupio sam ih nekoliko puta. Onda sam vas vjerojatno ondje vidio. Bowman se neveselo osmjehnuo Hunteru. Deset minuta kasnije stajali su ispred ormarić a broj 365 u ž enskoj svlač ionici. Bowman je utipkao š esteroznamenkastu š ifru koja je zaobiš la Vickinu. Malena lampica na bravi promijenila se iz crvene u zelenu i vrata su se otvorila. Garcia je iz automobila donio gumene rukavice, a Hunter je pretražio njezine stvari. Unutra nije bilo mnogo stvari. Par tenisica za trč anje, dva para č arapa, kratke hlač e za vjež banje, ž enski topić i par rukavica za dizanje utega. Na gornjoj je polici naš ao ono š to mu je trebalo. Dezodorans u spreju i č etku za kosu. Uzeo je obje stvari i stavio ih u zasebne plastične vrećice. Bowman je bez riječ i gledao, pitajuć i se zaš to uzimaju samo dvije stvari, a sve ostalo ostavljaju u ormariću.

52 U osam sati te več eri doktor Winston se pripremao završ iti radni dan i poć i kuć i, ali ga je tada nazvao Hunter. Dezodorans u spreju i četku za kosu trebalo je testirati za otiske prstiju i DNK. Hunter je znao da ć e trebati oko pet dana da stignu rezultati DNK analize, mož da tri ako ih označ e kao hitne, ali analizu otisaka prstiju može se napraviti večeras. Doktor Winston je rekao da će ih pričekati. Hunteru je bilo drago da nisu u podrumskoj prostoriji gdje se drž e tijela obiju ž rtava. Zgrada u kojoj je smješ ten Ured mrtvozornika u njemu izaziva nelagodu, ali od podrumske se prostorije uvijek najež i. Forenzič ki se laboratorij nalazi na prvome katu, a doktor Winston je zamolio Ricarda Pinheira, jednog od forenzič kih analitič ara, da ostane i pomogne mu oko otisaka prstiju. Hunter je Ricardu pruž io dezodorans i gledao kako na limenku nanosi praš ak od titanijskog dioksida. Praš ak izrazito re leksivnih svojstava odmah je reagirao na glatkoj metalnoj površ ini limenke i razotkrio nekoliko latentnih otisaka prstiju. Ricardo je s limenke uklonio viš ak praha i prenio otiske s limenke na nekoliko komadića tvrdog prozirnog celofana. - Na prvi bih pogled rekao da ovdje vjerojatno imamo tri kompleta otisaka. - Ricardo je rijetko kad griješ io. Odnio je otiske do najbliž eg mikroskopa i nastavio ih analizirati. - Da, tri različ ita kompleta, ali jedan prevladava - rekao je nakon minute gledanja kroz mikroskop. - Onda najprije provjerimo one koji prevladavaju - reč e doktor Winston. - Možeš li ih prebaciti na kompjutor? - Jasno - reč e Ricardo, uzme celofan s otiscima i pođe do jednog od videomikroskopa, već povezanih s laboratorijskim kompjutorima. Fotogra irao je svaki otisak i program za fotoanalizu prikazao je poveć ani otisak na kompjutorskom ekranu. - Zelite li da otiske usporedim s policijskom bazom podataka? - upita Ricardo. - Ne, usporedi ih s ovim. - Doktor Winston mu je pružio maleni USB koji je sadržavao digitalnu sliku otiska prsta prve žrtve.

Ricardo je ubacio sliku u kompjutor, nekoliko je puta kliknuo mišem i dobio obje slike, jednu kraj druge. Kliknuo je na »usporedi«. Nekoliko se crvenih toč kica pojavilo na oba otiska prsta. Programu je trebalo manje od pet sekundi da u dnu ekrana ispiš e riječ Podudaranje. - Da, to je ista osoba - potvrdi Ricardo. - Služ beno je, napokon znamo tko je naš a ž rtva - reč e doktor Winston. - Tko je ona? - Zove se Victoria Baker. Kanađanka... č etiri je godine ž ivjela u Los Angelesu - odgovori Garcia. Hunter je zurio u otiske prstiju na kompjutorskom ekranu. - Druga dva otiska usporedit ć emo s policijskom bazom podataka, za svaki sluč aj - na koncu je rekao, ali je bilo oč ito da ga neš to muč i. Ponovno je progovorio tek kad se se vratili u Garcijin automobil. - Opet smo na poč etku kad je riječ o vezama između ž rtava. Ovo pobija naš u teoriju o seksualnim zabavama. George Slater vjerojatno nikad nije čuo za Victoriju Baker. Garcia je objema rukama preš ao preko lica i usput protrljao oč i. Znam. - Moramo otkriti gdje je oteta. Njezin stan bi nam mogao ukazati na nešto, ali tek ćemo sutra dobiti sudski nalog. Garcia se slož io. - Također moramo kontaktirati njezinu obitelj u Kanadi i obavijestiti ih. Hunter polako kimne. To je zadatak kojeg bi se obojica rado odrekla. - Ja ću to večeras učiniti - reče Hunter. Kad je Garcia parkirao svoj automobil kraj zgrade Odjela za pljač ke i umorstva, Hunter se pitao izgleda li i on jednako umorno i poraženo kao i njegov partner. - Razgovarat ć u s kapetanom Bolterom o sudskom nalogu i mož da ć emo ga imati već rano ujutro - reč e Hunter. - Nać i ć emo se ovdje oko deset i trideset, a prije toga ć u pokuš ati nabaviti još jedan popis pacijenata iz neke druge bolnice. Garcia je naslonio glavu unatrag i duboko udahnuo. - Idi kuć i, novač e - reč e Hunter nakon š to je pogledao na sat. - Još nije ni devet sati. Provedi noć sa svojom ž enom. To je potrebno i tebi i njoj. Večeras više ništa ne možemo Xčiniti. U uredu se uvijek ima š to raditi, ali Hunter je imao pravo. Več eras

viš e niš ta ne mogu postić i. Garcia je pomislio na ono š to se prethodne več eri dogodilo s Annom i zaključ io da bi bilo dobro kad bi se barem jednom ovaj tjedan vratio kuć i prije nego ona pođe na spavanje. Već tjednima rade kao da su zaposlenici kockarnice, nikad ne znaju koliko je sati. Dobro bi došao čak i sićušan odmor. - Da, Anni će biti drago ako večeras ranije dođem kući. - Tako je - slož io se Hunter. - Usput joj kupi cvijeć e. Ne neki jeftini buket, neš to lijepo. Zapamti, ako nekomu kupuješ dar, pokazuješ koliko poznaješ tu osobu, pa joj nađi neš to š to ć e joj se svidjeti - rekao je i nasmiješio se.

53 Garcia je posluš ao Hunterov savjet i svratio u Markey's, malenu samoposlugu na North Rampant Boulevardu. Ondje se moglo gotovo sve kupiti, od cvijeć a do pić a, a nisu loš i ni njihovi sendvič i s mesnim okruglicama i svjež e kuhana kava. Garcia je mnogo puta svrać ao onamo dok je još bio detektiv za LAPD. Trebalo je samo malo skrenuti s puta kući, no bio je siguran da će Anna cijeniti njegov trud. Visoka, veoma privlač na plavuš a iza pulta pozdravila je Garciju š irokim smiješ kom, razotkrivš i prekrasno oblikovane zube. Garcia joj je uzvratio smiješ ak i proš ao rukom kroz kosu u pokuš aju da izgleda malo pristojnije. Garcia je odluč io kuć i odnijeti bocu inog crnog vina, a ne samo cvijeć e. Proš lo je dosta vremena otkako su on i Anna zajedno ispili bocu, a ona voli Rioju. Cvijeć e se nalazilo odmah na ulazu u prodavaonicu, ali ga je Garcia zasad ignorirao. - Oprostite, gdje držite boce vina? - U stražnjem dijelu - odgovorila je plavuša i opet se nasmiješila. Njihova ponuda nije bila baš impresivna, ali ni Garcia nije bio baš neki znalac. Izabrao je bocu po cijeni. Sto je skuplje, to bi trebalo imati bolji okus, mislio je. Vratio se do cvijeć a i izabrao lijepo aranž iran buket crvenih ruža. - Mislim da je ovo sve - rekao je i sve stavio na pult. - To će biti četrdeset dolara i devedeset pet, molim vas. Garcia joj je pružio tri novčanice od dvadeset dolara. - Ona je veoma sretna dama - rekla je plavokosa djevojka dok mu je vraćala ostatak. - Molim? - Dama za koju je ovo cvijeć e... veoma sretna dama. - Opet se nasmiješila, a Garcia je opazio da je veoma mlada i dražesna. - O! Hvala - porumenio je. - Živite li u blizini? - Ovaj... ne, samo sam morao obaviti kupovinu. Ovo je na mojem putu kući - lagao je. - O... baš šteta, ali možda biste mogli opet svratiti ovamo?

Garcia ništa nije odgovorio, već se samo nasmiješio. Vani, dok se približ avao svojem automobilu, Garcia nije mogao vjerovati da mu se prodavač ica nabacivala. To se već jako dugo nije dogodilo. Na parkirališ tu nije bilo drugih automobila, osim chevy kombija koji je izgledao posve novo. Otvorio je suvozač ka vrata i oprezno spustio ruž e na sjedalo. U mislima se vratio dnevnim zbivanjima. Još uvijek mu je bilo teš ko shvatiti koliko su slič ne bile Jenny Farnborough i Victoria Baker. Garcia nije vjerovao u sluč ajnosti, ali također nije vjerovao da su obje ž ene istodobno nestale na temelju nekakvog plana. Ovaj ubojica svoje ž rtve ne zadrž ava dugo. Nakon š to ih otme, pojave se za nekoliko dana, muč ene i mrtve. Vicki Barker je bila ž rtva. Jenny Farnborough je vjerojatno samo nestala iz nekih drugih razloga, mislio je. Garcia se odjednom sjetio da policija još uvijek prati D-Kinga. S obzirom na to da se u proteklih nekoliko sati sve zbivalo prilič no brzo, posve je zaboravio na to. Morat ć e ih opozvati jer viš e nema potrebe za takvim prać enjem. Izvadio je mobitel i potraž io broj. Bio je tako zaokupljen svojim mislima da nije opazio osobu iza sebe. Odraz tamne igure na njegovu automobilu stigao je prekasno. Prije nego se Garcia dospio okrenuti prema napadač u, osjetio je oš tar ubod na desnoj strani svojega vrata. Droga je djelovala gotovo trenutno. Garcijin se vid zamaglio i osjetio je kako mu koljena popuš taju. Ispustio je mobitel i č uo kako se razbio na tlu. Pokuš ao se drž ati za vrata automobila, ali bilo je prekasno, neznanac ga je već vukao prema obližnjem kombiju.

54 Jerome je imao još jedno mjesto kamo je trebao svratiti, potraž iti još jednu osobu prije nego se vrati kuć i i ponovno suoč i s muč nom noć i. D-King mu je dao samo jedan zadatak - pronać i ljude koji su oteli Jenny. Vidio je mnoge ljude kako umiru na mnogo različ itih nač ina, a među njima je bio poprilič an broj onih koji su umrli od njegovih ruku, ali to ga nikad nije muč ilo. Njihova umiruć a lica nikad nisu ostala u njegovu sjeć anju, ali prizori s DVD-a š to ga je gledao u D-Kingovoj limuzini stalno su uz njega. Bilo mu je teš ko spavati, jesti. Nedostajala mu je. Jenny mu je bila najdraž a od svih djevojaka. Uvijek se smiješ ila, uvijek je u svemu bila pozitivna. Bez obzira na to koliko se neka situacija č inila loš om, ona je uvijek pronalazila dobru, smiješ nu stranu toga. Jerome je traž io već gotovo dva tjedna. Naplać ivao je usluge od svih prljavih kontakata na ulicama. Svaka je informacija vodila do nove niš tarije. Najnoviji na njegovu popisu bio je bijedan narkoman po imenu Daryl. Mrež a gadosti koja okruž uje posao snimanja snuff-ñlmova veoma je gusta. Cinilo se da nitko niš ta ne zna, ili ako netko neš to i zna, drž i jezik za zubima. Jerome je dobio informaciju da Daryl nema nikakve veze sa snimanjem tih ilmova, ali je mož da naletio na neš to š to bi ga moglo povesti u pravome smjeru. Daryl ž ivi na ulicama, spava u bilo kakvoj rupi koja mu pruž a skloniš te za noć . Več eras s još nekoliko narkomana beskuć nika dijeli luksuzne ruš evine napola sruš ene zgrade u juž nom Los Angelesu. Jerome ga samo mora pronaći. Strpljivo je č ekao i sa sigurne udaljenosti promatrao zgradu. Dobio je dovoljno dobar opis Daryla, ali se č inilo da svi ondje uglavnom isto izgledaju. Jerome je imao tu prednost da je Daryl navodno visok preko sto devedeset centimetara, pa će ga lako opaziti. Jerome je tek neš to malo iza jedan ujutro opazio visokog, nezgrapnog č ovjeka kako prelazi ulicu i hoda prema napola sruš enoj

zgradi. Jerome je brzim koracima pošao za njim. - Daryle! Covjek je stao i okrenuo se prema Jeromeu. Odjeć a mu je bila prljava i poderana. Obrijana glava bila je puna ož iljaka i krasta. Bilo je oč ito da se nekoliko dana nije obrijao ili istuš irao. Izgledao je prestrašeno. - Koga zanima? - Prijatelja. Covjek je odmjerio Jeromea od glave do pete. Jerome se loš ije odjenuo, zamijenivš i svoje uobič ajeno odijelo od tisuć u dolara za obič nu majicu kratkih rukava i traperice, ali je ipak izgledao previše dobro odjeven za ovaj dio grada. - Kakvog prijatelja? - pitao je visok muškarac i koraknuo unatrag. - Onoga koji ti mož e pomoć i - rekao je Jerome i iz dž epa izvukao malenu celofansku vreć icu u kojoj se nalazi smeđi prah. Gledao je kako su čovjekove oči bljesnule od uzbuđenja. - Sto ž eliš , č ovječ e? - pitao je, još uvijek se doimajuć i sumnjič avo. Želim znati jesi li ti Daryl ili ne. - Ako jesam, dobit ću tu vrećicu? - Ovisi o tome možeš li mi reći ono što me zanima. Visoki je č ovjek priš ao bliž e, a Jerome je opazio kako malaksalo izgleda. Bilo je oč ito da Jerome jednostavno mož e batinama izvuć i informacije iz njega, kad god poželi. - Jesi li ti drot, čovječe? - Zar izgledam kao drot? - Jerome se uvijek č udio zaš to ljudi postavljaju to pitanje - kao da bi policajac na tajnom zadatku odmah rekao: »Da, uhvatio si me, ja sam drot.« - Drotovi u današnje vrijeme mogu svakako izgledati. - Pa, nisam. Jesi li ti Daryl ili ne? Visoki je č ovjek još nekoliko sekundi oklijevao, netremice zureć i u vrećicu smeđeg praha. -Da, to sam ja. O, moć podmić ivanja, pomislio je Jerome. - Dobro, sad mož emo razgovarati - rekao je i vratio vrećicu u džep. Darylove su se oč i rastuž ile kao u dječ aka koji je izgubio bombon. - O čemu želiš razgovarati? - O nečemu što ti znaš. Daryl je opet izgledao sumnjičavo. - Što bih ja to trebao znati? Jerome je u Darylovu glasu osjetio neprijateljstvo. Trebalo je još

malo mita. - Jesi li gladan? Meni bi svakako dobro doš lo malo hrane i š alica kave. Odmah iza ugla nalazi se ka ić koji radi cijelu noć . Najbolje da pođemo onamo razgovarati, ja častim. Daryl je sekundu oklijevao, a tada kimne. - Da, kava i hrana bi mi prijale. Hodali su bez riječ i, Daryl uvijek dva koraka ispred Jeromea. Stigli su u prazan ka ić i sjeli za stol u straž njem dijelu. Jerome je naruč io kavu i palač inke, a Daryl dvostruki cheeseburger s prž enim krumpirić ima. Jerome je polako jeo, ali Daryl je sve smazao u trenu. Zeliš li još jedan? - Jerome je pitao č im je Daryl pojeo. Daryl je ispio pivo i glasno se podrignuo. - Ne, hvala. Ovo je bilo baš kako treba. Dakle, što bi želio znati? Jerome se zavalio na stolici, doimajuć i se opuš tenim. - Trebaju mi informacije o nekim ljudima. - Ljudima? Kakvim ljudima? - Ne baš dobrim ljudima. Daryl se poč eš ao po č upavoj bradi, a zatim po iskrivljenu nosu. Svi koje poznajem uklapaju se u tu kategoriju - rekao je i osmjehnuo se. - Prema onome š to sam č uo, ti zapravo ne poznaješ te ljude, samo znaš gdje ih mogu naći. Daryl uzdigne obrve. - Moraš mi reći više od toga, čovječe. Jerome se nagnuo naprijed i obje ruke stavio na stol. Cekao je da Daryl učini isto. - Znaš li što je snuff-fïlm? - šapnuo je. Daryl je poskoč io unatrag, umalo sruš ivš i Jeromeovu kavu sa stola. - Jebeš to, č ovječ e. Znao sam da je ovo neko sranje. Niš ta ne znam o tome. - Ja nisam tako čuo. - Pa, pogrešno si čuo. Tko ti je to, dovraga, rekao? - Nije važno. Važno je to da ja moram znati ono što ti znaš. - Niš ta ne znam, č ovječ e - rekao je, agresivno gestikulirajuć i i istodobno izbjegavajući Jeromeov pogled. - Gledaj, ovo mož emo obaviti na dva nač ina. - Jerome je trenutak zastao i izvadio istu celofansku vreć icu š to ju je ranije pokazao Darylu. - Možeš mi ispričati što znaš, a ja ću ti dati deset ovakvih. Daryl se vrpoljio na stolici. - Deset? - Tako je.

Nikad u ž ivotu nije imao tako mnogo heroina. Cak bi mogao prodati dio i malo zaraditi. Nervozno je preš ao jezikom preko ispucanih usana. - Nemam veze s tim, čovječe. - Nisam ni rekao da imaš. Samo želim znati ono što ti znaš. Daryl se počeo znojiti. Trebala mu je droga. - Ljudi koji se bave tim sranjem... to su opaki ljigavci, č ovječ e. Ako saznaju da sam ja nešto rekao, mrtav sam. - Nisi ako ja prije stignem do njih. Viš e se nikad ne bi morao zabrinjavati zbog njih. Daryl je objema rukama napeto preš ao preko usta, kao da neš to briš e. - Valjda je drugi nač in na koji to mož emo obaviti prilično bolan, zar ne? - Za tebe... da. Daryl je duboko udahnuo i polako ispustio zrak. - Dobro, ali ne znam imena ili tako nešto. - Ne trebaju mi imena. - Znaš , već me neko vrijeme prati loš a sreć a. - Darylov je glas bio tih i tuž an. - Ne događa se svaki dan da imam obrok koji nije neč iji ostatak. Kad bih se mogao tuš irati svakoga dana, č inio bih to, ali nije lako kad nemaš ni prebijene pare. Najč eš će moram spavati gdje stignem, ali mnogo je bolje ako uspijem pronać i neko zaš tić eno mjesto. Jerome je slušao. - Prije nekoliko mjeseci bio sam drogiran i pijan, a završ io sam u nekoj napuštenoj staroj tvornici ili nečemu takvome u Gardeni. - U Gardeni? To je izvan grada - prekine ga Jerome. - Pa, mnogo se krećem naokolo, tako je to kad si beskućnik. - Daryl se kiselo osmjehnuo. - U straž njem dijelu glavne zgrade još se mož e nać i dio koji je pokriven krovom, pa sam ondje odluč io spavati. Probudio me zvuk automobila koji se približ avao. Nemam pojma u koje je doba dana to bilo, zacijelo kasno, bilo je mrač no. U svakom sluč aju, bio sam znatiž eljan i provirio kroz rupu u zidu da vidim š to se događa. - Sto si vidio? - Četiri tipa koji su izvlačili vezanu ženu iz velikog kombija. - Kamo su je odveli? - Iza zgrade, malenom stazom. Bio sam radoznao, pa sam ih slijedio. Nisam imao pojma da ta zgrada ima podzemne prostorije, ali ima ih. Teš ka ž eljezna vrata skrivena iza visoke trave na kraju te staze. Čekao sam oko pet minuta, a onda sam pošao za njima.

- Mjesto je bilo prljavo, puno š takora i svakakvih sranja, a zaudaralo je po kanalizaciji. Buduć i da Daryl to kaž e, neprocjenjivo je, pomislio je Jerome. - Ondje dolje imaju sve namješ teno, č ovječ e. Svjetla, kamere, takve stvari. Prostorija je sva sjebana, zidovi su puni rupa, pa je bilo lako gledati a da me ne opaze. - Što su radili? - Pa, mislio sam da snimaju pornografski ilm, č ovječ e. Vezali su tu curu na stolicu. Udarala je nogama i vriš tala, ž estoko se opirala, ali oni su je neprestano udarali. Dva su tipa radila s kamerama, a druga dva su obrađivala curu. Ali to nije bio pornografski ilm, č ovječ e. - Darylov je glas postao slabaš an. - Nakon š to su je izmlatili i nekoliko puta silovali, razrezali su je. Sasjekli su je kao bundevu za Noć vješ tica, a to nisu bili nikakvi specijalni efekti. - Pogled mu je bio dalek kao da još uvijek mož e vidjeti prizore iz te noć i. - Kasnije su se svi smijali, č ovječ e, kao da su upravo završ ili nekakvu igru. Bilo je bolesno. - Sto si učinio? - Uhvatila me panika, ali sam znao da ć u ja biti sljedeć i ako me otkriju ondje. Dok su oni č istili nered š to su ga napravili, iskrao sam se van i sakrio u staroj tvornici sve do zore. Viš e nikad nisam otiš ao onamo, čovječe. - Ali sjećaš se gdje je to? - Dovraga, da - rekao je i polako kimnuo. - Dođi, idemo. - Jerome je iz novč anika izvadio novč anicu od dvadeset dolara i ostavio je na stolu. - Kamo idemo? - U Gardenu. Do te stare tvornice. - Hej, čovječe, nisi spomenuo ništa o vraćanju onamo. - Sad ti kažem. - Ne znam za to, č ovječ e. Isprič ao sam ti sve š to znam, takav je bio dogovor. Zaslužio sam vrećice, nisam li? - Ako želiš vrećice, moraš me odvesti onamo. - To nije pošteno, čovječe, nismo se tako dogovorili. - Mijenjam dogovor - odluč no ć e Jerome. Daryl je znao da nema izbora. Trebala mu je doza, hitno. - Dobro, č ovječ e, ali ako su oni opaki ljigavci ondje, ja ostajem u automobilu, jebi ga. - Samo želim vidjeti gdje je to.

55 Mrak je bio potpun, a buđenje veoma sporo. Ostatak droge još uvijek je djelovao na njegovo bolno tijelo. U glavi mu je pulsiralo, a bol se š irio niz njegov vrat i ramena, pa je č ak i najmanji pokret bio prava agonija. Pokuš avao je shvatiti š to se dogodilo i gdje se nalazi, ali u glavi mu je sve bilo mutno. Smuć enost je vladala nekoliko minuta, a tada su se poč ele pojavljivati pojedinosti. Sjeć ao se prodavaonice, privlač ne plavokose prodavač ice, biranja boce vina i buketa ruž a za Annu. Anna... nije ju nazvao da bi joj javio da dolazi kući ranije nego inače. Neće ga Rčekivati. Sjeć ao se neč ijeg tamnog odraza na prozoru svojeg automobila, ali i č injenice da se nije uspio dovoljno brzo okrenuti, zatim oš trog uboda u vrat i viš e nič ega. Skiljeć i u mraku, pokuš ao je shvatiti gdje se nalazi, ali ništa nije imalo smisla. Zrak je bio vlažan i smrdljiv. Nije imao pojma koliko je bio bez svijesti. Pokuš ao je pogledati na sat, ali nije razabirao kazaljke. - Hej! - Pokuš ao je viknuti. Glas mu je bio previš e slab. - Hej! Pokuš ao je ponovno i č uo kako zvuk odzvanja među zidovima. Dok se mučio kako bi sjeo, osjetio je kako ga nešto steže za desni gležanj. Pokuš ao se izvuć i, ali to neš to samo ga je još č vrš će stegnulo. Prešao je prstima po tome. Lanac. Veoma debeli lanac prič vrš ćen za ž eljezni kolut na zidu. Povukao ga je što je snažnije mogao, ali bez rezultata. - Hej, ima li koga? Tišina. Duboko je udahnuo i nastojao obuzdati svoju nervozu. Mora ostati smiren i jasno razmišljati. Što se dogodilo? Netko me napao, ali zašto? Njegov je piš tolj nestao, ali novč anik i detektivska znač ka još su bili kod njega. Odjednom je zadrhtao kad je shvatio tko ga je oteo. Ubojica - Ubojica Krucifiks. Ako je u pravu, znao je da ć e uskoro umrijeti. Nitko ga neć e nać i prije nego ubojica završi s njim.

Zatvorio je oči i razmišljao o Anni. Nikad joj neć e moć i reć i koliko je doista voli, koliko ć e mu nedostajati. Volio bi da joj je pruž io bolji ž ivot. Zivot u kojem ne bi morala č ekati i pitati se hoć e li njezin muž doć i kuć i ili ne. Zivot u kojem ne bi morala zauzimati drugo mjesto, iza njegova posla. - Priberi se, Carlose, još nisi mrtav - šapnuo je sebi. Morao je identi icirati svoje okruž enje, shvatiti gdje se nalazi. Ponovno je dohvatio lanac kojim je bio vezan i preš ao prstom po njemu kako bi otkrio koliku slobodu kretanja ima. Kad je prvi put ustao, shvatio je kako su mu noge slabe. Brzo se uhvatio za zid koji mu je bio najbliž i. Cinilo mu se da mu tisuć e iglica bockaju noge. Dugo je tako stajao i čekao da mu krv počne normalno cirkulirati. S rukama na zidu, poč eo se kretati u lijevu stranu. Zid od cigle bio je vlaž an na dodir, ali č vrst. Uspio je prijeć i samo oko metar i pol prije nego je stigao do drugog zida. Nastavio se kretati lijevo, ali ga je lanac zaustavio prije nego je stigao do kraja. Ispruž io je ruku i dotaknuo treć i zid. Garcia se okrenuo i poš ao u suprotnome smjeru. Stigao je do neč ega š to je podsjeć alo na debela drvena vrata. Stisnutim je š akama lupao po vratima, ali č uli su se samo priguš eni zvukovi. Bez obzira na to gdje se nalazi, to je svakako veoma siguran zatvor. Zaputio se natrag do poč etne toč ke kad je stopalom udario u neš to. Instinktivno je zateturao unatrag i č ekao, ali niš ta se nije dogodilo. CXč nuo je i oprezno potraž io predmet. Dotaknuo ga je prstima - plastična boca puna tekućine. Skinuo je poklopac i primaknuo bocu nosu. Nije osjetio nikakav miris. Umoč io je desni kaž iprst u tekuć inu. Cinilo mu se da je riječ o vodi i tek tada je shvatio koliko je ž edan. Oprezno je primaknuo prst ustima i dotaknuo vrh jezika - nikakav poseban okus, baš poput vode. Mož da ga ubojica ne ž eli mrtvog, barem još ne. Znalo se događati da ubojice određeno vrijeme drž e svoje ž rtve na ž ivotu prije nego ih ubiju. Ako Garcia ž eli imati bilo kakvih izgleda u borbi protiv tog ubojice, trebat ć e mu sva njegova snaga. Još je jednom umoč io prst u tekuć inu i vratio ga do usta. Bio je siguran da je riječ o vodi. Polako je primaknuo bocu ustima i popio maleni gutljaj. Neko je vrijeme drž ao tekuć inu u ustima, ne progutavš i je, provjeravajuć i ima li kakav č udan okus. Niš ta nije otkrio. Na koncu je pustio da tekuć ina klizne niz njegovo grlo i osjetio se bož anstveno. Cekao je oko dvije minute na

bilo kakvu reakciju ž eluca, ali nije je bilo. Brzo je progutao tri ili č etiri gutljaja. Voda nije bila hladna, ali ga je ispunila životom. Zatvorio je bocu i sjeo okrenut prema drvenim vratima, drž eć i bocu vode između nogu. Ta su vrata jedini ulaz i izlaz iz ove prostorije, a on se nadao da ć e se uskoro otvoriti. Trebao mu je plan, ali nije imao vremena za njegovo razrađivanje. Petnaest minuta kasnije poč eo se osjeć ati pospano. Objema se rukama udarao po obrazima ne bi li ostao budan, ali niš ta mu nije pomagalo. Osjeć ajuć i se malaksalo, dohvatio je bocu vode i bacio je o drvena vrata. Znao je što je učinio. Svojevoljno se drogirao.

56 Hunter je ustao u pet ujutro nakon još jedne teš ke noć i. Povremeno bi zadrijemao, ali nikad nije spavao viš e od dvadeset minuta. Dvostruki je viski pomogao, ali ne dovoljno. Sjedio je u kuhinji i ranojutarnju glavobolju liječ io č aš om soka od naranč e i dvjema jakim tabletama protiv bolova. Nadao se da ć e rano poč eti, ali ipak ne u pet ujutro. Zelio je nabaviti barem još jedan popis pacijenata prije sastanka s Garcijom u Odjelu za pljač ke i umorstva. Sinoć nje uspoređivanje i prouč avanje fotogra ija nije dalo nikakve rezultate, ali još treba prijeć i nekoliko bolnica i klinika za izikalnu terapiju, a Hunter je nastojao ostati optimističan. Zaključ io je da ć e danas poprilič no hodati, a to mu je savrš ena prilika da razgazi nove cipele. Cinile su se malo tijesne dok je hodao po svojem dnevnom boravku, ali je znao da ć e dan ili dva hodanja po Los Angelesu riješiti problem. Posjet sljedeć oj bolnici na njegovu popisu prolazio je jednako sporo kao i oni prethodnoga dana. Još jedna skuč ena i pretrpana prostorija, još jedan sustav arhiviranja za koji kao da je trebao struč njak za deš ifriranje. - Zaš to bolnice imaju kompjutore ako se nitko njima ne zna koristiti? - ljutio se ispod glasa, ali je ipak uspio dobiti popis pacijenata baš na vrijeme da stigne natrag u Odjel za pljačke i umorstva. Hunter nije previš e pozornosti obratio na č injenicu da Garcia nije za svojim pisać im stolom kad je uš ao u njihov ured petnaest minuta iza deset. Zaključ io je da je njegov partner vjerojatno dolje i podnosi dnevni izvještaj kapetanu Bolteru. Spustio je omotnicu s novim popisom pacijenata na njegov stol i minutu zurio u fotogra ijama prekrivenu ploč u od pluta. Prije nego siđe, treba mu š alica brazilske kave. Opazio je da je Garcia još nije pripremio. Cudno, pomislio je, jer je to uvijek prvo š to njegov partner učini kad stigne u ured. Hunter je sam pripremio kavu.

- Jesu li to nove cipele? - pitao je detektiv Lucas kad je Hunter stigao u glavni detektivski ured. Hunter nije obraćao pozornost na Lucasov sarkazam. Već ina ostalih detektiva podigla je poglede sa svojih kompjutorskih ekrana i pogledala. - Nove su, zar ne, rasipnice jedan? - uporno će Lucas. - Kupim nove cipele svakih deset godina, a ti me zbog toga zajebavaš? - prezirno će Hunter. Prije nego je Lucas uspio neš to odbrusiti, zazvonio je Hunterov mobitel. - Halo, detektiv Hunter pri telefonu. - Zdravo, Roberte, imam iznenađenje za tebe. Jesi li se u posljednje vrijeme čuo sa svojim partnerom?

57 59, 58, 57... Hunterov je pogled bio prikovan za digitalni prikaz odmah iznad Garcijine glave. Srce mu je divlje lupalo u prsima. Premda je u podrumskoj prostoriji bilo kao u sauni, Hunter je osjeć ao hladnoć u. Ledenu hladnoć u koja je dopirala iznutra i od koje je drhtao. Izaberi boju... bilo koju boju, mislio je. Crnu, bijelu, plavu ili crvenu. Boje su bljeskale pred njegovim oč ima poput psihodelič nog ilma. Pogledao je Garciju pribijenog na križ u. Krv mu je kapala niz lice od rana š to mu ih je nanijela kruna od bodljikave ž ice nabijena na njegovu glavu. »Ovo je jednostavna igra«, kako je objasnio metalni glas iz kasetofona. Izaberi pravu boju i vrata kaveza otpornog na metke ć e se otvoriti. Hunter ć e uspjeti doprijeti do Garcije i nestati odavde. Ako izabere pogreš nu boju, električ na struja visokog napona stić i ć e ravno do metalne krune na Garcijinoj glavi. Ukoliko to nije dovoljno sadistič ki, eksploziv postavljen iza kaveza bit ć e detoniran i raznijeti cijelu prostoriju ako se na monitoru koji pokazuje Garcijine otkucaje srca pojavi ravna linija. Činilo se da je Garcia ponovno izgubio svijest. - Novač e, ostani sa mnom! - vikao je Hunter i š akama udarao po vratima kaveza. Nikakvog pokreta. Nikakve reakcije. - Carlose... - Glasni je povik odzvanjao podrumskom prostorijom. Ovoga je puta vidio lagano pomicanje glave. Hunter je opet pogledao monitor. Malena kuglica svjetla još uvijek se uzdizala. 43, 42, 41... - Hajde, novač e, ostani sa mnom - preklinjao je prije nego se osvrnuo naokolo u potrazi za nekim tragom, bilo č ime š to bi mu ukazalo na pravi gumb. Niš ta nije naš ao. ' Manje od dva mjeseca. Garcia je poč eo raditi u Odjelu za pljač ke i umorstva prije manje od dva mjeseca. Zaš to je morao postati moj partner? Hunter je proklinjao sudbinu. Ovo nije smio biti njegov prvi slučaj. Garcijino se tijelo lagano zgrč ilo, vrativš i Hunterove misli u podrumsku prostoriju. 32, 31, 30... Koliko je krvi izgubio? Mož da neć e prež ivjeti č ak i ako ga izvuč em

odavde. Nadao se da je Garcia jači no što izgleda. Samo nekoliko sekundi do smrti. Hunterov je mozak radio mahnitom brzinom, ali je znao da mu treba č udo kako bi shvatio koji gumb treba pritisnuti. Mogao je jedino nagađati. Osjeć ao se mentalno iscrpljenim. Bilo mu je dosta ovih igrica. Znao je da u njima nikad ne mož e pobijediti jer je ubojica u prevelikoj prednosti. Cak ni sada nema nikakvo jamstvo da Ubojica Kruci iks govori istinu. Mož da niti jedan gumb neće otključati vrata kaveza. Možda ulazi u sigurnu smrt. Hunter se okrenuo i pogledao vrata podruma. Još bi se mogao ž iv izvući odavde. - Ako ostanem ovdje, mrtav sam - šapnuo je. U djelić u sekunde zaboravio je sve u š to je ikad vjerovao i pomislio da bi trebao spasiti vlastiti ž ivot. Od te je misli osjetio muč ninu i sram. - Što, dovraga, mislim? Jos nismo mrtvi. 15, 14, 13... - Sranje! - Stisnuo je korijen nosa i č vrsto zatvorio oč i. - To je to, izaberi jebeni gumb, Roberte! - rekao je sebi. - Kod u bojama, zaš to u bojama? Ubojica se mogao koristiti brojevima, zašto je uzeo boje? Znao je da mu ponestaje vremena. - Opet igra neku jebenu igru, baš kao utrke pasa... - Odjednom je zastao. - Utrke pasa... pobjednik, koju je boju imao? - Pokuš ao se sjetiti. Znao je da je to bio pas broj dva, ali koje je boje bio njegov pokrivač? - Sranje, koju je boju nosio pobjednik? - glasno je viknuo. Podigao je pogled s gumba i susreo Garcijin koji se opet osvijestio. 6, 5, 4... - Zao mi je - s tugom u oč ima reč e Hunter. Pruž io je ruku prema gumbima kad je vidio kako se Garcijine usne mič u. Nisu ispustile nikakav zvuk, ali Hunter ih je s lakoćom čitao. - Plava... Hunter nije imao vremena za oklijevanje. Pritisnuo je plavi gumb. 2... Digitalni se prikaz zaustavio. Zač ulo se zujanje i vrata kaveza su se otvorila. Na Hunterovu se licu pojavio š irok smiješ ak. - Neka sam proklet! - Potrč ao je unutra i podigao Garcijinu bradu s njegovih okrvavljenih prsa. - Drži se, prijatelju. Hunter je brzo prouč io unutraš njost kaveza. Garcijine su š ake č avlima pribijene na drveni križ . Nikako ga neć e moć i osloboditi. Morat će pozvati pomoć.

- Hajde, daj mi jebeni signal! - viknuo je kad je pokuš ao nazvati s mobitela. Nije ga bilo, morao se vratiti u prizemlje. - Drž i se, novač e, idem pozvati pomoć . Odmah ć u se vratiti. - Ali Garcia je opet izgubio svijest. Hunter je iziš ao iz kaveza i zaputio se prema vratima kad ga je zvuč ni signal natjerao da stane i okrene se. Oči su mu se užasnuto raširile. - Ovo je previše, jebi ga!

58 Crveni digitalni prikaz opet se aktivirao. 59, 58, 57... - Pritisnuo sam pravi gumb... takav je bio jebeni dogovor! - Hunter je vikao iz petnih ž ila. Potrč ao je natrag do kaveza i opet pregledao drveni križ . Nikako nije mogao skinuti Garciju s križ a. Cavli koji su mu probili dlanove bili su zabijeni duboko u drvo. Hunter je opazio da je uspravni dio križa uvučen u zasebno drveno postolje. 42, 41, 40... Njegova je jedina nada bila podić i križ iz postolja i odvuć i ga iz prostorije na vrijeme. 33, 32, 31... Viš e nije imao vremena za razmiš ljanje. Brzo je zavukao desno rame ispod Garcije i lijevoga kraka križ a. Iz iskustva je znao da se mora koristiti nogama, a ne rukama i leđima da bi podigao križ . Zauzeo je stabilan polož aj; savio je koljena i ulož io svu svoju snagu kako bi jednim brzim potezom podigao drveni križ . Iznenadio se s kakvom ga je lakoćom podigao. Vrata kaveza ostala su otvorena, ali Hunter je vidio da ć e morati nakriviti križ kako bi ga provukao kroz vrata. Izvio je tijelo, okrenuvš i struk ulijevo š to je viš e mogao. Garcia je priguš eno zastenjao od bolova, ali Hunterova je akrobacija bila uspješ na. Iziš li su iz kaveza. Sad još mora stići do vrata. 20, 19, 18... Noge su ga strahovito boljele i poč eo je osjeć ati dvostruku tež inu na svojim leđima. - Još samo nekoliko koraka - š apnuo je sebi, ali odjednom mu je lijevo koljeno popustilo pod tež inom i on je tresnuo dolje, udarivš i o betonski pod. Prodoran je bol jurnuo uz njegovu nogu i omamio ga na nekoliko sekundi - dragocjenih sekundi. Nekako je uspio zadržati križ na leđima. Hunter nije bio siguran koliko mu je vremena ostalo. Bojao se okrenuti i pogledati digitalni prikaz, ali je znao da mora opet ustati. Učvrstio je desno stopalo na podu i uz vrisak ustao. 9, 8, 7... Napokon je stigao do vrata. Morao se opet izviti, ali se ovoga puta nije mogao osloniti na svoje lijevo koljeno. Koristeć i se desnom nogom kao glavnim uporiš tem, ponovio je potez od prije nekoliko sekundi. Vrisnuo je od bola, moleć i se da izdrž i još samo nekoliko

koraka. Osjeć ao je muč ninu u ustima, a tijelo mu se č inilo malaksalim dok se muč io s nepodnoš ljivim bolovima. Hunter je osjetio kako njegov stisak slabi - počeo je gubiti križ. Još jedan korak. Upotrijebio je posljednju mrvicu snage kako bi sebe i križ gurnuo kroz vrata. Više nije imao vremena. Pustio je da se teš ka ž eljezna vrata uz tresak zatvore iza njega, nadajuć i se da ć e biti dovoljno č vrsta da izdrž e eksploziju. Hunter je pustio križ i pao na partnera, š titeć i ga vlastitim tijelom. Zatvorio je oči i čekao eksploziju.

59 Vozilo hitne pomoć i uz š kripu se zaustavilo ispred ulaza na hitni trakt. Tri su medicinske sestre č ekale kako bi preuzele pacijente. Už asnuto su gledale kad su se pojavila prva nosila na kolicima. Napola nag muš karac s krunom od bodljikave ž ice na glavi bio je č avlima pribijen na veliki drveni križ. Krv je tekla iz njegovih otvorenih rana. - Isuse Kriste... - dahnula je prva sestra koja je stigla do pacijenta. Drugi je muš karac bio prekriven tankim slojem sivoga praha, kao da su ga iskopali ispod srušene zgrade. - Ja sam dobro, maknite se od mene. Pobrinite se za njega - č uli su se glasni povici drugog pacijenta. Hunter je pokuš avao sjesti, ali su ga obuzdavali bolnič ari iz vozila hitne pomoć i. - Mič ite ruke s mene zahtijevao je. - Gospodine, vaš prijatelj već dobiva potrebnu skrb. Molim vas, smirite se i dopustite da vas liječnici pogledaju. Sve će biti u redu. Hunter je bez riječ i gledao kako medicinske sestre ž urno voze Garciju kroz dvokrilna vrata na kraju hodnika. * * * Kad je otvorio oč i, trudio se shvatiti š to se događa. Nekoliko je sekundi sve bilo kao u magli, a tada je opazio bijele zidove. Osjeć ao je vrtoglavicu i silnu žeđ. - Dobro, budni ste. - Ženski je glas bio blag i sladak. S velikim je naporom okrenuo glavu u njezinu smjeru. Sitna, tamnokosa medicinska sestra zurila je odozgo u njega. - Kako se osjećate? - Zedno. - Evo... - Ulila je malo vode iz aluminijskog vrč a u plastič nu š alicu. Hunter je pohlepno pio, ali ga je grlo peklo kad je voda stigla onamo. Na licu mu se pojavio izraz bola. - Je li vam dobro? - zabrinuto upita medicinska sestra. - Boli me grlo - š apnuo je slabaš nim glasom. - To je normalno. Evo, dopustite da vam izmjerim temperaturu - rekla je i pruž ila mu tanki stakleni toplomjer. - Nemam vruć icu - bunio se Hunter i odgurnuo toplomjer dalje od svojih usta. Napokon se sjetio gdje se nalazi i š to se dogodilo. Pokuš ao je sjesti, ali

se soba okrenula oko njega. - Uh! - Polako, gospodine - rekla je i stavila mu ruku na prsa. - Morate mirovati. - Moram izić i odavde, dovraga. - Možda kasnije. Najprije mi morate dopustiti da se pobrinem za vas. - Ne, morate me sluš ati. Moj prijatelj... kako je on? - Koji prijatelj? - Onaj koji je stigao pribijen na jebeni križ . Ne vjerujem da vam je mogao promaknuti. Izgledao je kao Isus Krist. Sjeć ate se njega? Navodno je umro za naš e grijehe. - Hunter je opet pokuš ao sjesti. U glavi mu je nabijalo. Vrata su se otvorila i kapetan Bolter je zavirio unutra. - Stvara li vam probleme? Medicinska se sestra blistavo nasmiješ ila kapetanu. Kapetane, gdje je Carlos? Kako mu je? - Mož ete li nas ostaviti trenutak? - kapetan je pitao medicinsku sestru kad je ušao u sobu. Hunter je prič ekao da sestra ode. - Je li se izvukao? Moram ga poć i vidjeti - rekao je i pokuš ao ustati, ali se sruš io natrag na krevet. Nikamo ne ideš - odluč no ć e kapetan. - Prič ajte mi, kapetane, je li ž iv? -Da. - Kako je? - upita Hunter. - Carlos je izgubio mnogo krvi, ono š to liječ nici zovu krvarenje č etvrtog stupnja. Slijedom toga, znatno su mu oslabjeli srce, jetra i bubrezi. Dobio je transfuziju krvi, ali se osim toga viš e ne mož e mnogo uč initi. Moramo č ekati da se sam izbori za povratak. - Izbori za povratak? - U Hunterovu se glasu osjeć alo lagano podrhtavanje. - Stabilan je, ali još bez svijesti. Još to ne zovu komom. Njegovi su vitalni znakovi slabi... veoma slabi. Nalazi se na Odjelu intenzivne njege. Hunter je zagnjurio lice u šake. - Carlos je snažan muškarac, izvući će se - uvjeravao ga je kapetan. - Moram ga poći vidjeti. - Zasad nikamo ne ideš . Sto se dogodilo, Roberte, jebi ga? Umalo sam odjednom izgubio dva detektiva, a nisam č ak ni znao da se neš to događa. - Sto, dovraga, mislite, kapetane? Ubojica se okomio na Cariosa - ljutito odbrusi Hunter. - Ali zaš to? Zar mi govoriš da je poč initelj odjednom odluč io postati ubojica policajaca? To nije njegov cilj. - Ma je li? Molim vas, kapetane, recite mi koji je cilj tog ubojice? Kapetan Bolter je izbjegavao Hunterov pogled. - Lovim ga viš e od tri godine, a jedino š to znam je da voli muč iti i ubijati. Cini se da mu je jebeno svejedno koga ć e ubiti. Za njega je sve to igra, a Carlos je trebao biti samo još jedan pijun - rekao je Hunter,

pokušavajući govoriti glasnije. - Ispričaj mi što se točno dogodilo - mirnim glasom naredi kapetan. Hunter je preš ao svaku pojedinost, od trenutka kad je primio telefonski poziv do trenutka kad je zatvorio oč i u iš čekivanju eksplozije. - Zašto me nisi nazvao? Zašto nisi pozvao pojačanje? - Jer je ubojica tako rekao. Nisam se ž elio kockati s Carlosovim životom. - To nema smisla. Ako si ga pobijedio u njegovoj igri, zaš to je opet aktivirao detonator? Hunter odmahne glavom i zagleda se u pod. Želio je da obojica umrete. Bez obzira na sve - zaključi kapetan Bolter. - Ne bih rekao. - Ako vas nije želio ubiti, zašto je iznova aktivirao bombu? - Dokazi. - Što? - Ona je prostorija bila puna dokaza, kapetane. Kasetofon, kavez, eksploziv, mehanizam za zaključ avanje vrata, invalidska kolica. Neš to bismo zasigurno otkrili da smo se dokopali svega toga. Ali on je sve raznio i mi nemamo ništa. Kapetan je napravio grimasu koja je pokazivala da nije baš uvjeren u to. - Križ sam izvukao iz postolja kao da je bio podmazan - nastavi Hunter. - Bilo je previš e lako. Količ ina eksploziva š to ga je ubojica upotrijebio bila je toč no dovoljna da se uniš ti praonica. Bili smo manje od metra udaljeni od vrata. Ubojica je mogao namjestiti snaž niju eksploziju koja bi raznijela cijeli podrum i mi ne bismo imali nikakvih izgleda za bijeg. Primarni cilj eksplozije nije bio ubijanje. - Znači, ubojica se razumije u eksplozive? - Barem donekle - kimne Hunter. - Kako to misliš, »barem donekle«? - Ne vjerujem da je bomba bila neš to posebno. Sigurno ne neš to komplicirano ili onako kako ih rade teroristi. Da, ubojica bi morao neš to znati o eksplozivima da bi je sastavio i izradio mehanizam za detonaciju, ali ne bi morao biti stručnjak. - A gdje bi, dovraga, nabavio eksploziv? - Ovo je Amerika, kapetane - odgovori Hunter i sarkastič no se nasmije. - Zemlja u kojoj novcem mož eš kupiti sve š to pož eliš . Uz prave kontakte i gotovinu mož eš nabaviti protuzrač no oruž je, a

kamoli ne malenu količ inu eksploziva da bi se digla u zrak jedna podrumska prostorija. Ako ubojica dovoljno razumije kemiju, mogao je to sam napraviti korištenjem kemikalija koje je lako kupiti. Kapetan je odmahnuo glavom i nekoliko sekundi š utio. - Morat ć emo reć i istinu o ovom sluč aju, znaš to, zar ne? Mediji su se dokopali svega. Eksploziv, detektiv koji je ž iv raspet. Ondje vani je prokleti cirkus, a mi smo klaunovi. Hunter nije imao š to reć i. Soba se gotovo prestala vrtjeti i on je opet pokuš ao ustati. Kad su mu stopala dotaknula pod, Hunter je zastenjao od bolova. Njegove su mu nove cipele posve izranjavale noge. - Što misliš, dovraga, kamo si krenuo? - upita kapetan. - Moram poći vidjeti Cariosa, gdje je? Kapetan je rukom preš ao po brkovima i oš trim pogledom promatrao Huntera. - Rekao sam ti, na Odjelu za intenzivnu njegu. Hajde, pokazat ću ti. Dok je prolazio kraj malenog ogledala lijevo od vrata sobe, Hunter je zastao i kritič ki se pogledao. Izgledao je kao smrt na dopustu. Stotine malenih posjekotina prekrivale su njegovo umorno i blijedo lice. Oč i su mu bile podlivene krvlju. Donja usna oteč ena i iskrivljena. Osuš ena je krv ukraš avala desni kut njegovih usta. U jednom je poslijepodnevu ostario deset godina. - Vi ste sigurno Anna - rekao je Hunter kad je ušao u sobu Odjela za intenzivnu njegu. Niska, tamnokosa ž ena sjedila je kraj Garcijina kreveta. Izmučen izraz lica i oči boje lješnjaka otečene od plača. - A vi ste sigurno Robert. - Zvučala je malaksalo i potreseno. Hunter joj se pokuš ao nasmiješ iti, ali njegovo lice nije surađivalo. Žao mi je da se ovako upoznajemo. - Pružio joj je drhtavu ruku. Rukovala se s njim izrazito njež nim dodirom, a oč i su joj se napunile suzama. Sve troje je u tiš ini zurilo u onesviješ tenoga Garciju. Nepomič no je lež ao ispod tankog pokrivač a. Cjevč ice su mu izlazile iz usta, nosa i ruku, prolazeć i kroz okvir kreveta i spajajuć i se s dvama različ itim uređajima. Sake i glava bile su mu omotane debelim zavojima, a lice puno modrica i posjekotina. Uređaj za prać enje rada srca ravnomjerno se oglaš avao u kutu sobe, a Hunter je zadrhtao kad ga je ugledao. Garcia je izgledao spokojno, ali krhko. Hunter je priš ao bliž e i lagano mu dotaknuo desnu ruku.

- Hajde, novač e, ti se mož eš izvuć i iz ovoga, ovo je lako - njež no je š apnuo. - Tež i je dio proš ao. Iziš li smo odande, novač e. Pobijedili smo ga. Pobijedili smo ga u njegovoj igri... ti i ja. Hunter je još neko vrijeme drž ao prste na Garcijinoj ruci, a potom se okrenuo Anni. - Veoma je jak, lako ć e se izvuć i iz ovoga. Vjerojatno samo spava od iscrpljenosti. Anna niš ta nije odgovorila. Suze su joj tekle niz lice. Hunter je vratio svoju pozornost na Garciju i sagnuo se u ravninu s njim. Cinilo se da nešto traži. - Zar nešto nije u redu? - pitao je kapetan. Hunter je odmahnuo glavom i pritisnuo Garcijin jastuk ispod njegova vrata, pazeć i da mu ne dotakne glavu. Veoma je oprezno prstom prešao po stražnjoj strani partnerova vrata. - Hajde, treba mu odmor, a treba i tebi - reč e kapetan i pođe prema vratima. Hunter je ž elio neš to reć i Anni, ali jednostavno nije naš ao riječ i. Samo je poš ao za kapetanom, ali nisu izustili ni riječ i sve dok se nisu vratili u Hunterovu sobu. - Nema simbola - prvi je progovorio Hunter. - Što? - Na straž njoj strani Carlosova vrata... niš ta nije urezano. Ubojica ga nije obilježio. - I što to znači? - Znači da nije ni trebao umrijeti. - Nije trebao umrijeti? Ali mogao si pritisnuti pogrešan gumb. Hunter nije imao odgovora. Pokuš ao je razmiš ljati, ali mu to nije dopuš talo nabijanje u glavi. Sjeo je na krevet kad se soba ponovno počela vrtjeti. - Morat ć eš Matta i Doylea upoznati sa sluč ajem - rekao je kapetan, prekinuvši tišinu. - Što? O čemu to govorite? - Moram te povući s istrage, Roberte, znaš kakav je protokol. Matt i Doyle će je preuzeti. Želim da im kažeš sve što znaš, sve što imaš. - Jebeš protokol, kapetane! To su gluposti... - Znaš da ti ne mogu dopustiti da nastaviš raditi na ovom sluč aju. Iz nekog bolesnog razloga, taj se ubojica vezao uz tebe. Telefonski pozivi. Zove te po imenu. Igre ubijanja. Još malo i poć i ć eš na pić e s njim. Kao da te previše dobro poznaje. - Upravo tako, a ukoliko me povuč ete sa sluč aja, to bi ga moglo još više razbjesniti. Pakao zna što bi tada mogao učiniti.

- Pakao zna š to on sad č ini, Roberte. Niš ta nemamo o njemu i ti to znaš . Tri godine istrage, a za to ne mož emo baš niš ta pokazati. Mož da su ovoj istrazi potrebna dva svježa mozga. - Ovoj istrazi treba da ja nastavim ondje gdje sam stao. Približ avamo se, kapetane. Carlos i ja bili smo na tragu neč emu za š to smo sigurni da će nas odvesti do njega. - Dobro, onda možeš Matta i Doylea upoznati s tim svojim tragom. - Ovo je moja istraga, moja i Carlosova. - Imaš li potres mozga? Je li eksplozija utjecala na tvoju sposobnost rasuđivanja? Dopusti da te na brzinu upoznam sa stvarnoš ću agresivno je odbrusio kapetan. - Carlos lež i na Odjelu intenzivne njege, napola u komi. Ziv je raspet, Roberte. Kruna od ž ič ane mrež e tako mu je snaž no gurnuta na glavu da su š iljci doticali njegovu lubanju. Dva č avla dugač ka petnaest centimetara zabijena su mu kroz dlanove. Proć i ć e neko vrijeme prije nego bude mogao drž ati kemijsku, da i ne spominjem piš tolj. Ti si psiholog, pa vjerojatno mož eš pogoditi kakve ć e traume morati svladati kako bi se mogao vratiti na posao, ako se uopć e vrati na posao. Ovo je bio njegov prvi slučaj. - Zar mislite da ja to ne znam, kapetane? - Trenutno nemaš partnera. Nemam nikoga drugoga koga bih ti mogao dodijeliti, a čak i kad bih imao... ne bih to učinio, ne sada. Hunter je uperio prst u kapetana Boitera. - Rekli ste, prije samo nekoliko dana, da ne biste napravili istu greš ku kao u sluč aju Johna Spencera. Rekli ste da ste me trebali posluš ati kad sam svima govorio da on nije ubio svoju ž enu. Rekli ste da ste mi trebali dopustiti da nastavim istragu... - Ovo nije sluč aj Johna Spencera, Roberte - prekinuo ga je kapetan. - Nismo zatvorili nedužnog čovjeka. Nikoga nismo zatvorili, i u tome je problem. Imamo samo trupla. A ona se gomilaju, jebi ga. - Opet griješite, kapetane. Nemojte me povlačiti s ovoga slučaja. Kapetan Bolter je duboko udahnuo. Na koncu se zagledao u pod. - Koji se vrag događa, kapetane? - Gledaj, Roberte. Znaš da vjerujem tvojim instinktima. I volio bih da sam im u proš losti viš e vjerovao. Imaš neku vrstu š estog č ula kad je riječ o tome, ali to više nije u mojim rukama. - Kako to mislite?

- Na mene vrš e pritisak svi koji su iznad mene, od gradonač elnika do š efa policije. Zele odgovore, a ja ih nemam. Oni sad kontroliraju situaciju, ja viš e gotovo i nemam pravo glasa. Sve je izmaknulo kontroli. Govore o pozivanju FBI-a. Bit ć u sretan ako uspijem zadrž ati svoj posao. Hunter je objema rukama protrljao lice. - Pogriješ it ć ete ako me maknete sa slučaja. - Pa, to neć e biti prva greš ka koju smo napravili u ovom sluč aju, zar ne? Vrata su se otvorila i ponovno je uš la sitna, tamnokosa medicinska sestra. - Gospodo, ovo je bolnica, a ne utakmica Lakersa. Mož da bih vam opet trebala dati sredstvo za smirenje - okrenula se Hunteru. - Ne bih rekao - rekao je Hunter i skoč io na noge. - Gdje je moja odjeća, dovraga? - Trebali biste ostati ovdje najmanje dvadeset č etiri sata, na promatranju - rekla je sestra i koraknula mu bliže. - Pa, to se jednostavno neć e dogoditi, duš o, zato se odmakni i pokaži mi gdje je moja odjeća. Pogledala je kapetana Boitera, nadajuć i se nekoj vrsti potpore, ali je nije dobila. S oklijevanjem je pokazala maleni ormar s desne strane vrata. - Ondje je. - Bit ć emo tiš i - rekao je kapetan i pokazao prema vratima. Pričekao je da razdražena medicinska sestra iziđe. - Uzmi nekoliko slobodnih dana, Roberte. - Što? - Treba ti odmor. Zelim da uzmeš nekoliko slobodnih dana nakon što sa slučajem upoznaš Matta i Doylea. - Zar me suspendirate? - Ne, samo ti govorim da se odmoriš nekoliko dana. - Trebate me u ovoj istrazi, kapetane. - Trebam te zato da sa sluč ajem upoznaš dva nova detektiva, a zatim ć eš poć i na odmor. To nije molba, Roberte. Odmori se, vrati se u kondiciju i zaboravi na ovaj sluč aj. Uč inio si sve š to si mogao. Kad se vratiš , mož emo razgovarati š to ć emo dalje. - Kapetan Bolter je zastao pred vratima. - Posluš ao bih medicinsku sestru da sam na tvojemu mjestu. Možda bi bilo pametno da ovdje prenoćiš. - Je li to još jedna naredba? - pitao je Hunter i sarkastič no salutirao kapetanu.

- Ne, samo prijedlog, ali zabrinut sam. - Zbog čega? - Zbog tebe. Ubojica se okomio na Cariosa, a ti bi mogao biti sljedeći. - Već bih bio mrtav da je ubojica to želio. - Mož da te sad ž eli mrtvog, š to bi mogao biti razlog za eksploziv u onoj prostoriji. Ubojica je možda završio s igrama i sad želi tebe. - Onda neka dođe - prkosno će Hunter. - O, da. Ti si pravi, ne bojiš se umiranja, ne daš se zastrašiti. Hunter je izbjegavao kapetanov pogled. - Nisi superjunak, Roberte. Sto bi uč inio ako bi ubojica več eras odlučio poći za tobom? Izvukao nešto iz svojeg superpojasa? - Zašto bi to učinio? - Kako bi dovršio posao što ga je započeo. Hunter nije imao odgovora. Zurio je u svoje bose noge pune žuljeva. - Gledaj, Roberte, znam da si u dobroj kondiciji. Sam Bog zna da bih se kladio na tebe u poš tenoj borbi protiv bilo koga, ali trenutno nisi sto posto spreman... ni izič ki ni mentalno. Ako se ubojica okomi na tebe u narednih nekoliko dana, imat ć e preveliku prednost. Hunter je morao priznati da kapetan ima pravo. Prošli su ga neugodni žmarci. - Misli, Roberte, nemoj biti budala, nisi nadč ovjek. Provedi noć ovdje gdje netko može pripaziti na tebe. - Ne treba mi čuvar, kapetane - rekao je i prišao prozoru. Kapetan Bolter je znao koliko je besmisleno pokuš avati urazumiti Roberta Huntera. Već je to mnogo puta ranije pokušao. Hunter je zurio u krcato bolnič ko parkirališ te. - Moj automobil, š to se dogodilo s njim? - Odvuč en je u garaž u Odjela za pljač ke i umorstva. Ako ž eliš , mogu ti ga sutra dovesti - još je jednom pokušao. Hunter se okrenuo prema kapetanu. - Neć u ovdje ostati preko noć i, kapetane. Pokupit ć u ga putem do kuć e - rekao je odluč nim glasom. - Kako ž eliš , dosta mi je prepiranja s tobom. Uzmi sutra i prekosutra slobodno, a zatim upoznaj Matta i Doylea sa sluč ajem. Pustio je da vrata tresnu za njim kad je izišao iz sobe.

60 Hunter je iziš ao iz taksija i pogledao zgradu Odjela za pljač ke i umorstva. Cijelo ga je tijelo boljelo. Trebao mu je odmor, ali je znao da nikako ne bi mogao provesti noć u onoj bolničkoj sobi. Poč eo ga je muč iti osjeć aj krivnje. Trebao je ostati s Garcijom, trebao je ostati sa svojim partnerom, ali kakva bi bila korist od toga? Njegova je ž ena s njim, u dobrim je rukama. Odmah ujutro vratit ć e se onamo. Vrtoglavica se smanjila, ali ne dovoljno da bi odmah mogao voziti do kuće. Možda mu treba šalica jake kave. Pustio je da se vrata polako zatvore za njim i zagledao se u prazan ured. Pogled mu je pao na fotogra ijama prekrivenu ploč u. Devet je ž rtava zurilo u njega. Devet ž rtava kojima nije mogao pomoć i, a samo je pritisak na gumb spriječio da ih bude jedanaest. U sjeć anja su mu navrla zbivanja iz stare praonice i odjednom mu se uč inilo da je u uredu hladno. Zadrhtao je kad je shvatio koliko su blizu smrti bili on i Garcia. U grlu mu se stvorio suhi čvor. Polako je pripremio kavu, baš onako kako ga je Garcia nauč io, a to je izazvalo novu navalu sjećanja. Zaš to Carlos? Zaš to napasti policajca? Zaš to je napao njegova partnera, a ne njega? I nema urezanog simbola, nema dvostrukog raspela na straž njoj strani vrata. Zaš to? Mož da Garcia zapravo nije trebao umrijeti, ili mož da nije imalo smisla obiljež iti ž rtvu ako bi eksplozija ionako sve raznijela. Hunter je bio siguran da ubojica od poč etka ima određeni plan i mož da je kapetan u pravu, ubojica je ostvario svoj cilj, a Hunter je posljednji komadić slagalice. Ulio je kavu u š alicu i sjeo za svoj pisać i stol, mož da posljednji put. Novi popis pacijenata š to ga je tog jutra dobio u bolnici još se nalazio na stolu. Bilo kojeg drugog dana uključ io bi svoj kompjutor i poč eo usporedbu s policijskom bazom podataka, ali danas nije bilo koji dan, danas se osjeć a poraž eno. Ubojica je pobijedio. Bez obzira na to š to ć e se događati odsad nadalje, č ak i ako dva nova detektiva uspiju uhvatiti ubojicu, Robert Hunter je izgubio. Ubojica je bio previš e dobar za

njega. Dotaknuo je donju usnu i osjetio kako pulsira pod vrš cima njegovih prstiju. Nagnuo se unatrag, spustio glavu na naslon stolice i zatvorio oč i. Trebalo mu je odmora, ali nije bio siguran da ć e moć i spavati. Mož da bi se več eras trebao napiti do besvijesti, pomislio je, to bi sigurno ublažilo bolove. Masirao je sljepooč nice, pitajuć i se š to ć e dalje. Trebalo mu je svjež eg zraka, morao je izić i iz ureda. Mož da ipak nije bila osobito dobra ideja da se vrati u zgradu Odjela za pljač ke i umorstva - ne večeras. Misli mu je prekinula zvonjava mobitela. - Detektiv Hunter pri telefonu - bezvoljno je rekao. - Hunter, Steven je. Hunter je zaboravio da su D-Kinga stavili pod nadzor. Steven je jedan od trojice koji dvadeset četiri sata dnevno motre na D-Kinga. - O, Bož e, Steven! - reč e Hunter i zatvori oč i. - Zaboravio sam prekinuti nadzor. Možeš opozvati ekipu. To nije bio pravi trag. - Hvala što mi sada to kažeš - pomalo razdraženo odgovori Steven. - Oprosti, č ovječ e, ali ovo je bio veoma naporan dan, pa nisam imao baš previše vremena. - Znač i, ne ž eliš znati š to se več eras događa? - Sto se več eras događa? - upita Hunter jer se u njemu probudilo zanimanje. - Nisam siguran, ali što god to bilo, sigurno je veliko.

61 Hunter je posluš ao Stevenove upute i sastao se s njim ispred stare tvornice u Gardeni. - Isuse! Sto ti se dogodilo, dovraga? - pitao je Steven kad je ugledao Hunterovo ozlijeđeno lice. - Duga priča. Što imamo ovdje? Steven je Hunteru pruž io dalekozor. - Ondje dolje, prema straž njoj strani zgrade. Hunter je pogledao u tom smjeru. - Previše je mračno. Što bih, dovraga, trebao vidjeti? - Blizu sjevernog zida. Baš ondje - rekao je Steven i ponovno pokazao glavnu zgradu. - Cekaj... Je li to kombi? - pitao je Hunter, sad malo više uzbuđen. - To je D-Kingov kombi. On i č etiri njegova č ovjeka parkirali su se ondje prije pola sata i uš li kroz neka vrata iza straž nje strane zgrade. Sa sobom su nosili maleni arsenal. Hunterovo je zanimanje raslo. - O čemu je tu riječ? - Ne znam, ali ekipu za motrenje podijelili smo u dva dijela. Jedan je č ovjek motrio na D-Kinga, a drugi je slijedio njegovu desnu ruku, onog ogromnog, mišićavog tipa. - Da, i? - Pa, neš to se dogodilo tijekom posljednjih nekoliko dana. Mahnito su traž ili neš to ili nekoga. Bez obzira š to su traž ili, mislim da su to sad našli. Hunter je još jednom na brzinu pogledao straž nju stranu glavne zgrade. D-King ne zna da prva ž rtva nije Jenny, pomislio je. Traž io je ubojicu i mož da je neš to naš ao, nekakav trag. -Gdje je ostatak ekipe za praćenje? - Povukao sam ih. Rekao si da viš e ne moramo motriti na tvojeg prijatelja dilera. Ovo ti pokazujem samo zato š to sam mislio da bi te moglo zanimati. I ja sad idem. - Prije nego odeš, reci mi kamo su točno otišli? - Vidiš onu malenu stazu iza glavne zgrade? - Još je jednom

pokazao prema tvornici. -Pođi njome. Tamo su oni otiš li, ali lud si ako kaniš sam poći dolje. Gdje je, dovraga, tvoj novi partner? Hunter je nekoliko sekundi oklijevao. - Dolazi - rekao je, ne baš uvjerljivim tonom. - Želiš li da pozovem pojačanje? - Ne. Snać i ć emo se. - Hunter je znao da bi kapetan Bolter dobio napadaj kad bi pozvao pojačanje nakon njihova ranijeg razgovora. - Kako želiš. Hunter je gledao kako Steven ulazi u svoj neobiljež eni automobil i udaljava se. - Sto ja to radim, jebi ga? - glasno je rekao dok je provjeravao svoje oruž je. - Zar ti nije bilo dovoljno akcije za jedan dan, Roberte? - Uzeo je malenu baterijsku svjetiljku iz pretinca za rukavice i zaputio se prema malenoj stazi što ju je Steven pokazao.

62 Hunter se spustio malenom stazom iza stare, napuš tene tvornice i stigao do ž eljeznih vrata skrivenih iza vegetacije. Iza vrata naš ao je kamene stube koje vode u podzemno područ je. Prič ekao je nekoliko sekundi i pozorno osluškivao. Tišina. Oprezno se zaputio mračnim tunelom. Tež ak vonj plijesni i vlage izazvao mu je poriv na povrać anje. Nadao se da ga nitko nije čuo kako kašlje. - Koji vrag, Roberte? - š apnuo je. - Još jedna stara zgrada, još jedan mračan podrum... Tunel u dnu stubišta bio je uzak, okružen betonskim zidovima i pun smeć a. Dok se kretao dublje u podzemlje, zač uo je glasove - nekoliko glasova - ljutite glasove. Vonj se sad pomiješ ao sa smradom kanalizacije. Štakori su trčkarali naokolo. - Mrzim štakore, jebi ga - Hunter je procijedio kroza zube. Stigao je do velika kruž nog prostora s napola razruš enom č etvrtastom građevinom. Njezini su zidovi bili puni rupa. Glasovi su dopirali iz improvizirane građevine. Ugasio je baterijš ku svjetiljku i polako priš ao bliž e, pazeć i da ne gurne neku od cigli razbacanih po podu. Poš ao je na lijevu stranu č etvrtaste građevine i zauzeo polož aj iza nekoliko starih vreć a cementa, ni metar od zida. Hunter se sagnuo u pokuš aju da pogleda kroz jednu od rupa. Vidio je nekakvo kretanje unutra, ali kut promatranja nije mu dopuštao da dobije jasnu sliku. Glasovi su se pojačali. Jasno je prepoznao D-Kingov glas. - Nećemo vas ozlijediti. Ovdje smo kako bismo vas maknuli od ovih nitkova. Slobodni ste, gotovo je. Skinut ć u vam povez s oč iju i usta, u redu, nemojte se bojati, neć u vam nauditi. Koji se vrag ondje događa, pitao se Hunter. Morao je prić i bliž e. Oprezno se primaknuo zidu i brzo naš ao bolji polož aj za gledanje kroz jednu od već ih rupa. Tri su muš karca stajala okrenuta prema suprotnom zidu, drž eć i ruke na glavama. Jedan je bio posve nag, a leđa mu je posve pokrivala tetovaž a neč ega š to je podsjeć alo na Isusa na križ u. D-King je kleč ao u

sredini prostorije ispred smeđokose ž ene koja je izgledala prestravljeno i nije mogla imati viš e od trideset godina. Imala je povez na oč ima i ustima i bila je vezana za metalnu stolicu. Ono š to je ostalo od njezine crne haljine bilo je poderano i prljavo. Grudnjak su joj strgnuli s tijela. Opekline od cigareta okruž ivale su obje njezine bradavice, a već su se poč eli stvarati mjehurić i. Noge su joj bile raš irene i vezane sa strane stolice. Haljina joj je podignuta do struka, razotkrivajuć i njezinu vaginu, također s opeklinama od cigareta. Pramenovi njezine kose bili su slijepljeni neč im š to je izgledalo kao osušena krv. Donja joj je usna bila otečena i posječena. Hunter je gledao kako je D-King posegnuo iza ž enine glave kako bi joj skinuo poveze. Kad joj je skinuo povez s oč iju, nekoliko je puta brzo trepnula. Oč i su je pekle od jarkog svjetla. Usta su joj bila tako čvrsto vezana da joj se povez usjekao u kutove usana. Silovito je kaš ljala kad joj je oslobodio usta. D-King je iz dž epa izvadio papirnati rupč ić i obrisao joj s lica tragove maš kare i krvi. Jedan od DKingovih ljudi već joj je oslobodio ruke i noge, a ona je opet poč ela plakati. Tijelo joj se treslo od jecaja, ali ovoga su puta suze bile kombinacija straha i olakšanja. - Kako se zovete? - Hunter je čuo kako je D-King pita. - Becky - odgovorila je između jecaja. - Bit ć ete dobro, Becky. Izvest ć emo vas odavde - rekao je D-King i pokuš ao joj pomoć i da ustane, ali su joj koljena popustila. Brzo ju je uhvatio oko struka prije nego se srušila natrag na stolicu. - Polako... noge su vam još slabe. Moramo to polako uč initi. Obratio se jednom od svojih ljudi. - Nađi neš to da se pokrije. Covjek je pogledom potraž io komad tkanine ili neš to prikladno u prostoriji, ali ništa nije našao. - Evo, uzmi ovo. - Hunter je prepoznao Jeromea iz noć noga kluba. Skinuo je svoju koš ulju i pruž io je D-Kingu. Golema je koš ulja na sitnoj ženi izgledala gotovo poput duge haljine. - Bit će vam dobro, Becky. Gotovo je. D-Kingov glas je poprimio posve drukč iji ton. -Odvedi je gore, smjesti u automobil i ne miči se od nje - naredio je nekomu. Hunter se brzo sakrio iza vreć a cementa, š to je tiš e mogao, a sakrile su ga i sjenke. Kroz pukotinu između vreć a vidio je kako iz prostorije izlazi još jedan golemi č ovjek. U naruč ju je nosio

prestravljenu Becky. - Bit ć ete sigurni sa mnom, Becky - njež nim ju je glasom uvjeravao čovjek. Hunter je č ekao dok se nisu izgubili iz vida, a potom je opet priš ao bliže. - Dakle, vjeruješ u Isusa, je li? - D-King je pitao gnjevnim glasom dok je prilazio nagom tetoviranom muškarcu. Nije dobio odgovor. Hunter je vidio kako je D-King drvenim kundakom svoje dvocijevke tresnuo č ovjeka u donji dio leđa, te je pao na pod. Najniž i od tri zarobljena č ovjeka instinktivno se okrenuo, ali prije nego je uspio neš to uč initi, Jerome ga je tresnuo po licu poluautomatskom puš kom Uzi. Krv je poprskala zid. Dva su mu zuba ispala i otkotrljala se po podu. - Tko ti je rekao da se makneš? - Jeromeov je glas bio bijesni povik. Dovraga, Steven se nije š alio kad je rekao da su ovamo unijeli maleni arsenal, pomislio je Hunter. - Ona ž ena ima koliko, dvadeset osam, dvadeset devet godina? - DKing je ponovno udario č ovjeka na podu, ovoga puta nogom snaž no u trbuh. - Ustani i okreni se, vreć o govana. - D-King je hodao ispred sad već prestrašenih muškaraca. - Znate li tko sam ja? - Pitanje je visjelo u zraku prije nego je najniž i od trojice kimnuo. D-King ih je zapanjeno gledao. Mirnim je glasom nastavio: - Dakle, znate tko sam ja, a ipak ste uzeli jednu od mojih djevojaka, silovali je, mučili je i onda je ubili? Bez odgovora. - Covječ e, upravo ste riječ i »glup« dali posve novo znač enje. Vas dvojica... skinite se - naredio je, pokazujuć i dvojicu koji su bili odjeveni. Zbunjeno su ga pogledali. - Zar ste jebeno gluhi? Rekao je da se skinete! - naredio je Jerome i udario u trbuh čovjeka koji je imao naočale. - Uh, trebalo bi joj poveć alo, momci - rekao je D-King, zureć i u njihova naga tijela. - Nije ni č udo da vam je teš ko nać i ž ene. Vež i ih za stolice, baš kao š to oni č ine svojim ž rtvama. Klik, Hunter je č uo nezamjenjivi zvuk napinjanja poluautomatskog piš tolja iza sebe. Djelić sekunde kasnije osjetio je hladnu cijev pritisnutu o svoju glavu. - Nemoj ni razmišljati o micanju - naredio mu je glas.

63 Vrata su se otvorila i Hunter je gurnut u prostoriju, a piš tolj mu je i dalje pritiskao stražnji dio glave. - Naš ao sam ovo govno kako se š ulja vani. Nosio je ovo - rekao je č ovjek i bacio na pod piš tolj š to ga je uzeo Hunteru. D-King se okrenuo prema pridošlici. - Detektive Hunter? Ovo je iznenađenje. - Detektiv? - zapanjeno će Warren koji je otkrio i zarobio Huntera. - Koji se vrag vama dogodio? - pitao je D-King, zureć i u Hunterovo lice puno modrica i posjekotina. - Ne gledaj mene, š efe - rekao je Warren i podigao ruke. - Već je bio ovako ružan kad sam ga našao. Hunter je pogledom brzo preletio prostoriju. Bila je osvijetljena re lektorima za snimanje, a cijeli je pod pokriven nekim plastič nim materijalom. Metalna stolica na kojoj je Becky bila vezana stajala je nasred prostorije. Kraj zida iza D-Kinga nalazio se maleni stol, a na njemu nekoliko različ itih nož eva. U jednom je uglu na tronoš cu montirana poluprofesionalna Videokamera, a odmah iza nje još dvije stolice. Hunter je za manje od tri sekunde shvatio gdje se nalazi. - Mjesto gdje se snimaju snuff-filmovi? Veoma otmjeno. - Pogledom je fiksirao D-Kinga. - O, brzo kopč ate - rekao je D-King prije nego je opazio Hunterov preziran pogled. -Cekajte malo. Mislite da ja vodim ovu sjebanu operaciju? O, ne, dovraga. Hunterov je pogled preš ao na tri naga muš karca koji su stajali uz juž ni zid, a potom na Jeromea bez koš ulje. - Znač i, vi ljudi imate malenu zabavu? Spuštaju vam se? - rugao se budalastim, nazalnim glasom. - O, raspolož eni ste za š alu? - pitao je D-King i napeo svoju puš ku. Kojeg vraga radite ovdje, detektive? - Bio sam u susjedstvu. Ovo je jedno od mojih omiljenih mjesta za zabavu. - Niste baš u položaju za zbijanje šala - upozorio ga je Jerome.

Hunterov je pogled prešao na trojicu muškaraca. - Moje pitanje č eka odgovor, detektive - reč e D-King. - Kojeg vraga radite ovdje? Hunter je š utio. - Cekajte malo - rekao je D-King, stisnuvš i oč i. Lukavi klipane. Zeljeli ste da ja obavim vaš posao umjesto vas, nije li tako? Jerome se doimao zbunjenim. - Što? - Znao je da ć u se svim snagama dati u potragu za osobom koja je ubila Jenny, pa je mirno sjedio i č ekao da ja obavim sav posao, č ekao je da ja pretraž im ulice kako bi se mogao pojaviti u posljednjem trenutku i preuzeti zasluge. - Nije baš tako - reče Hunter. - Pa, imam loš u vijest za vas, detektive. Djevojka na vaš oj kompjutorskoj fotogra iji nije Jenny. Vaš manijakalni ubojica nije ju oteo. Ove tri niš tarije su to uč inile. - Pokazao je trojicu nagih muš karaca. - Silovali su je, muč ili i sodomizirali, a onda su joj prerezali vrat. Sve to imam snimljeno. - U D-Kingovu glasu se opet osjeć ao bijes, te je eksplodirao u novoj navali gnjeva i drugi put puškom tresnuo tetoviranog čovjeka u trbuh. Hunter je gledao. - Veži ih na stolice - naredio je D-King, glavom kimnuvši Warrenu. - Vi ste policajac, učinite nešto - preklinjao je onaj s naočalama. - Umukni, jebi ga - prasnuo je Warren i š akom udario č ovjeka u usta. - Ima pravo - umiješ ao se Hunter. - Ne mogu vam jednostavno dopustiti da se osvetite kako vam padne na pamet. - Ne miješ ajte se u ovo, detektive. Ovo nije vaš a predstava. - Cinim je svojom predstavom. D-King se osvrnuo naokolo sa sarkastič nim osmijehom na usnama. - Mislim da ć ete shvatiti da ste u manjini, detektive. Sto mislite da možete učiniti? - Što ako ima pojačanje, šefe? - upita Jerome. - Nema. Već bi bilo ovdje da ga ima - rekao je D-King i prkosno pogledao Huntera. - Veži ih - opet je naredio D-King. Dvije minute kasnije tri su naga muš karca sjedila vezana na stolicama u sredini prostorije. - Gledajte, još niste niš ta loš e uč inili - reč e Hunter i korakne bliž e D-Kingu. - Ovo još uvijek nije izmaknulo kontroli. Pustite me da ih

privedem. Neka se zakon pozabavi njima. Trunut će u zatvoru. - Da sam na vaš emu mjestu, ne bih se micao - reč e Warren i podigne pištolj, gađajući u Hunterovu glavu. - Da ste na mojemu mjestu, dobro biste izgledali - odbrusi Hunter. D-King, znam da ste uzrujani zbog onoga š to su uč inili Jenny, ali ovo mož emo riješ iti na pravi nač in. D-King se glasno nasmijao. - Nekako riječ »uzrujan« nije sasvim prikladna. A ovo je pravi nač in. Dopustite da vam neš to objasnim, detektive Hunter. Zakon ć e ih pustiti na slobodu i vi to znate. Okrenut ć e ovo naopako uz pomoć neke sitne greš ke u postupku, kao š to uvijek č ine. Ako njih privedete, morate i nas privesti, a to se neć e dogoditi. Zalim, Hunteru, ali moramo to riješiti na naš način. - Ne mogu samo ovdje stajati i gledati kako ih ubijate. - Onda zatvorite oč i. Ne biste č ak ni trebali biti ovdje. Ovi ljudi otimaju, siluju i ubijaju žene radi profita. Hunter se nervozno nasmijao D-Kingu. - Buduć i da vi to kaž ete, doista je posebno. - O, ne, dovraga. Valjda me ne uspoređujete s ovim niš tarijama? Ja ne prisiljavam niti jednu od mojih djevojaka da se bave poslom kojim se bave. Također nikoga ne prisiljavam da ih plati. Ono š to ovi tipovi rade, kako god gledali na to, jednostavno je jebeno bolesno. Pogledajte ovo mjesto. Kako se ovo mož e usporediti s onim š to ja radim? Odjednom se, sve ih iznenadivš i, otvorio zid iza D-Kinga. Pojavio se visok muš karac obrijane glave s piš toljem Desert Eagle .50 u svakoj ruci, š irom otvorenih oč iju, raš irenih zjenica, crvenih nosnica. Na njegovu se licu vidio ubojit i poremećen izraz. Nitko nije imao vremena reagirati. Dok su meci letjeli prostorijom, Hunter je opazio priliku i bacio se na pod, tražeći svoj pištolj. Meci nisu imali cilj, niti određeni smjer. Jedan od re lektora je eksplodirao uz zagluš ujuć i prasak. Iznenadna je promjena svjetla na djelić sekunde sve njih zaslijepila, a D-King se instinktivno sagnuo meci su pogodili zid iza njega, za milimetar promaš ivš i njegovu glavu. Cuo je Warrenov krik kad se njegovo ogromno tijelo sruš ilo na pod; objema je rukama pokrio lice, a krv mu je curila između prstiju. Jerome je stajao poput neustraš ivog vođe koji je spreman suoč iti se sa smrć u. Pritisnuo je okidač svoje automatske puš ke i val metaka

pronaš ao je metu vojnič kom preciznoš ću. Uljezovo se tijelo divlje trzalo od svakog hica i č ovjek je zateturao unatrag. Hici su ga tako izreš etali da su mu umalo odvojili noge od trupa. Njegovo je mlitavo tijelo palo na pod. Cijela je pucnjava trajala manje od deset sekundi. Kad su hici utihnuli, njihov je odjek zamijenilo už asnuto vriš tanje bespomoćnih nagih muškaraca. Kao nekim čudom, svi su ostali živi. - Umuknite, dovraga! - Jerome se izderao gnjevnim glasom i okrenuo Uzi prema njima. - Ohladi, crnjo! - viknuo je D-King i uperio svoju dvocijevku u tek otkrivena vrata. - Oni nam ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Provjeri njega - pokazao je gotovo presječenog uljeza. Warren je još bio na podu, a ruke i košulja bile su mu pune krvi. Hunter je također bio na nogama, a u ruci je drž ao svoj piš tolj. Dobro, ljudi, odložite oružje. D-King je svoje oruž je s vrata okrenuo prema Hunteru, jednako kao i Jerome. - Ovo nije trenutak za tu vrstu sranja, detektive, mož da se ondje još netko skriva. Nemam nikakav sukob s vama, još ne, ali budem li morao, ustrijelit ć u vas bez trunke oklijevanja. Sjetite se, još uvijek ste u manjini. Hunter je i dalje drž ao piš tolj uperen u D-Kinga. Okidač na Hunterovu piš tolju Wildey Survivor modi iciran je tako da mu je potreban manji pritisak. To, zajedno sa spoznajom da je prosječ an otpor okidač a dvocijevke jač i od onoga već ine piš tolja, znač i da je Hunter znao da mož e ispaliti metak barem sekundu brž e od D-Kinga. S druge strane, Jerome s Uzijem bit ć e već i problem. Ali oni nisu neprijatelji. Hunter nije kanio započ eti još jedan oruž ani sukob. I sigurno mu ne pada na pamet riskirati da ga ubiju radi tri naga nitkova. Skrenuo je cijev pištolja s D-Kinga. - Dobro, osigurajmo ovo mjesto. - Warrene, prič aj mi, kako se drž iš , prijatelju? Jesi li pogođen? doviknuo je D-King, ali nije skrenuo pozornost sa svoje primarne mete. Warren je glasno zarež ao, poput ranjene ž ivotinje, pokazujuć i da je još živ. - Ovaj je mrtav - objavio je Jerome dok je stajao nad bež ivotnim tijelom kraj novih vrata. D-King je vratio svoju pozornost na tri vezana čovjeka. - Ima li još koga ondje odakle je došao taj kreten?

Bez odgovora. - Ima li još koga u toj prostoriji? - pitao je i pritisnuo cijev puš ke na glavu tetoviranog muškarca. - Ne. - Na koncu je odgovorio najniži od trojice. D-King je kimnuo Jeromeu koji je ubacio novi spremnik metaka u svoje oruž je i veoma oprezno zakorač io u novu prostoriju. - Ovdje nema nikoga - doviknuo je nakon nekoliko sekundi. - Moram pogledati Warrena. Jerome, drži Huntera na nišanu. Jerome se okrenuo i uperio Uzi u Huntera, a on mu je uzvratio na isti način. D-King je spustio pušku na pod i požurio do Warrena. - Dobro, daj da pogledam. Makni ruke. Warren je polako maknuo okrvavljene ruke s lica. D-King je svojom koš uljom obrisao dio krvi, nastojeć i bolje vidjeti. Vidio je dvije velike posjekotine - jednu na Warrenovu č elu i drugu na njegovu lijevom obrazu. - Nema metaka - rekao je D-King nakon brzog pregleda. - Nije te pogodio metak. Cini se kao š rapnel sa zida. Prež ivjet ć eš . - Skinuo je koš ulju i stavio je u Warrenove ruke. - Evo, samo pritisni rane. - Sefe, moraš doći i pogledati ovo. Nešto u Jeromeovu glasu zabrinulo je D-Kinga. - Što je? - Moraš sam pogledati.

64 D-King je podigao svoju puš ku i priš ao Jeromeu kraj otvorenih vrata. Ukoč eno je stajao. Pogledom je polako prelazio prostorijom. Što, jebi ga? - šapnuo je. - Hunteru, dođite pogledati ovo. Hunter im se oprezno pridružio. Druga je prostorija bila u mnogo boljem stanju nego ona u kojoj su se nalazili. Strop je bio obojen u plavo i ukraš en bezbrojnim luorescentnim zvijezdama. Zidovi su bili još š areniji i na njima su se vidjele raznovrsne slike - zmajevi, č arobnjaci, konji, vile... Na suprotnom je zidu niz polica sadrž avao impresivnu zbirku igrač aka lutke, autić i, roboti, a još je viš e igrač aka bilo razbacano po podu. Veliki drveni konjić za ljuljanje nalazio se lijevo od vrata. Uza zapadni zid na tronošcu se nalazila videokamera. Hunter je osjetio kako mu se prsa stež u oko srca. Pogled mu je skrenuo iz sobe i zaustavio se na D-Kingovu zbunjenom licu. - Djeca - š apne Hunter. Gnjev u njegovu glasu osjeć ao se jasno i glasno, kao da je viknuo. D-Kingov pogled kao da je bio zalijepljen za sobu. Potrajalo je još trideset sekundi prije nego se okrenuo Hunteru. - Djeca? - D-Kingov glas je zamro. - Djeca? - Ovoga je puta to bio snaž an krik kad se gnjevnim koracima vratio u prvu prostoriju. Tugu u njemu zamijenio je č isti bijes. - Ovo je sjebano, č ovječ e - rekao je Jerome, odmahujuć i glavom. - To č inite djeci? Kakva vrsta bolesnika ste vi gnjide? - vikao je D-King dok je stajao pred trojicom vezanih muš karaca. Sutjeli su i nitko ga nije pogledao. Hunter je zurio u tri naga č ovjeka. Viš e ga jednostavno nije bilo briga. - Dopustite da vam neš to kaž em, detektive. - Glas D-Kinga podrhtavao je od gnjeva. -Odrastao sam na ulicama. Cijelog ž ivota imao sam posla s ološ em. Ako sam neš to nauč io, onda je to č injenica da mi imamo vlastiti nač in rješ avanja stvari. Već ina se nitkova ne boji uhić enja. Zatvor je kao ljetni kamp. To je njihov dom daleko od doma. Ondje unutra imaju svoje bande, svoju drogu i svoje kuč ke. Nije mnogo drukč ije nego vani. Ali usrali bi se od straha kad bi znali da im

na vrata kuca ulič ni zakon. Ovdje vani mi smo porota, sudac i krvnik. Ovo nema veze s vama ili vaš im zakonom. Platit ć e za ono š to su učinili Jenny, a vi nećete stati između mene i njih. U tome je postojalo neš to viš e od bijesa. Hunter je znao da je imao pravo. Jenny je za D-Kinga bila mnogo viš e nego samo jedna od djevojaka. Hunter se okrenuo prema trojici muš karaca vezanim na metalnim stolicama. Zurili su u njega s drskim osmjesima, kao da znaju da ih on mora privesti, takav je protokol, to je ono što policajci moraju raditi. Hunter je osjeć ao umor. Bilo mu je dosta. Cak ne bi ni trebao biti ovdje. Ovo nema nikakve veze s Ubojicom Kruci iksom. Ovo je DKingov problem. - Jebeš protokol - šapne Hunter. - Nisam ni bio ovdje. D-King mu je kratko kimnuo i gledao kako Hunter sprema svoj piš tolj u futrolu i bez riječ i odlazi prema vratima. - Cekaj! - vikne tetovirani č ovjek. - Ne mož eš samo tako otić i. Ti si jebeni drot. Sto je s našim ljudskim pravima? Hunter nije stao. Nije se č ak ni osvrnuo kad je zatvorio vrata za sobom. - Pravima? - D-King se posprdno nasmijao. - Dat ć emo vam vaš a prava... dobit ć ete posljednju pomast. - Sto ć emo s ovim mjestom... i s njima - Jerome je glavom pokazao prema vezanim ljudima. - Zapalit ć emo ovo mjesto, ali njih ć emo povesti sa sobom. Još moramo iz njih izvuć i ime njihova kolovođe. - Misliš li da ć e govoriti? O, govorit ć e oni, vjeruj mi. Ako se pale na bolove sodomije, davat ć emo im to... deset dana. - Jerome je zadrhtao od opakog osmijeha na D-Kingovu licu. Vrativš i se u svoj automobil, Hunter je zurio u svoje drhtave ruke, muč eć i se s muč nim osjeć ajem nelagode. On je detektiv. Trebao bi provoditi zakon, a on ga je upravo zanemario. Srce mu je govorilo da je ispravno postupio, ali se njegova savjest nije slagala. D-Kingove riječ i još uvijek su mu odzvanjale u uš ima. Ovdje vani mi smo porota, sudac i krvnik.Hunter je odjednom prestao disati. - To je to - izustio je drhtavim glasom. - Odatle ga poznajem.

65 Dok mu je srce divlje lupalo u prsima, Hunter se vratio u Odjel za pljač ke i umorstva š to je brž e mogao. Morao je provjeriti neke stare dosjee. Kad je uš ao u svoj ured, bilo mu je drago da se ne nalazi na istom katu s ostalim detektivima. Morao je to sam obaviti, bez ič ijega ometanja. Zaključao je vrata za sobom i uključio kompjutor. - Budi u pravu... budi u pravu... - govorio je sebi dok je ulazio u bazu podataka Ministarstva pravosuđa Kalifornije. Hunter je brzo utipkao ime koje je ž elio potraž iti, izabrao kriterije i pritisnuo »traž i«. Dok je server Ministarstva pravosuđa radio, sjedio je i tjeskobno zurio u malenu toč ku koja se pomicala po ekranu. Sekunde su se č inile kao minute. - Hajde... - poticao je kompjutor neka radi brž e dok je nervozno hodao amo-tamo ispred svojeg pisać eg stola. Dvije minute kasnije toč kica se prestala kretati i na ekranu se pojavila poruka Nema rezultata. - Sranje! Pokuš ao je ponovno. Ovoga se puta vratio još nekoliko godina unatrag. Znao je da ima pravo, znao je da mora biti tako. Toč kica se opet poč ela kretati ekranom, a Hunter je nastavio nervozno hodati uredom. Njegova je tjeskoba stigla do toč ke vrenja. Zaustavio se ispred ploč e od pluta i zagledao u sve one fotogra ije. Znao je da je tu, odgovor je tu. Toč kica se prestala kretati i ovoga se puta ekran ispunio podacima. - Da... - trijumfalno je rekao, vratio se do stola i na brzinu prouč io informacije na ekranu. Namrštio se kad je našao ono što je tražio. - Sigurno me zajebavaš! Hunter je sjedio u tiš ini i razmiš ljao š to ć e dalje. - Obiteljska stabla - rekao je. - Obiteljska stabla žrtava. Hunter i Scott su u prvobitnoj istrazi iskuš ali sve š to im je palo na pamet kako bi otkrili vezu između ž rtava. Cak su za neke od njih

prouč ili obiteljska stabla. Hunter je znao da negdje ima te podatke. Poč eo je prelistavati brdo papira na svojem stolu, onaj dio koji se sastojao od dosjea starih slučajeva. - Evo ga - rekao je kad je napokon naš ao popise. Nekoliko ih je trenutaka analizirao. -To je to. - Hunter se vratio do svojeg kompjutora i utipkao novo ime. Rezultati su se gotovo trenutno pojavili sad kad je suzio uvjete pretraživanja točno na ono što je želio. Još jedno podudaranje... pa još jedno. Hunter je protrljao svoje umorne oč i. Cijelo ga je tijelo boljelo, ali mu je novo otkrić e ubrizgalo novi ž ivot u ž ile. Nije uspio utvrditi vezu između svih žrtava, ali već je znao zašto je tako. - Kako mi je to ranije moglo promaknuti? - pitao se dok je stisnutom š akom lupkao po č elu. No toč no je znao kako. To je stari sluč aj, od prije nekoliko godina. Sluč aj u kojem je on uhitio osumnjič enika. Nejasna veza između ž rtava katkad je preskakala tri generacije, prema onome š to se vidi u obiteljskim stablima. Neke od njih uopć e nisu obitelj. Nikad to ne bi otkrio da nije dobio mig. Nikad mu to ne bi palo na pamet da nije bilo D-Kinga. Robert je ponovno poč eo hodati uredom i zaustavio se ispred Garcijina stola. Grlo mu se stegnulo od iznenadnog osjeć aja goleme tuge. Njegov partner lež i u bolnici u neč emu slič nom komi, a on niš ta ne mož e uč initi. Sjetio se Anninih tuž nih oč iju. Kako je sjedila kraj kreveta svojeg muž a, č ekajuć i neki znak ž ivota. Voli ga viš e od ič ega. Nema ljubavi koja je jača od obiteljske, pomislio je Hunter, a zatim se ukočio. Nakostriješila mu se kosa na zatiljku. - Zaboga! Jurnuo je natrag do svojeg kompjutora i tijekom narednog sata gutao sve rezultate pretraž ivanja, krajnje nestrpljivo i zapanjeno. Polako je sve dolazilo na svoje mjesto. Dosjei o uhićenju... tetovaže, sjeć ao se. Nekoliko minuta kasnije, nakon š to je pretraž io bazu podataka Odjela za pljač ke i umorstva, zurio je u izvještaje o uhićenju iz starog slučaja. - Ovo ne mož e biti... - katatonič ki je zamuckivao. Mješ avina uzbuđenja i straha isisala je zrak iz njegova tijela. Odjednom se sjetio onoga što je vidio prije samo nekoliko tjedana i želudac mu se zgrčio. Koliko sam slijep bio? - mrmljao je dok se okretao kompjutoru radi još jednog pretraživanja. Ime koje bi sve to moglo povezati. Trebalo mu je

manje od minute da ga nađe. - Bilo mi je toč no pred nosom - š apnuo je dok je tupo zurio u kompjutorski ekran. - Odgovor mi je bio pred nosom. Trebao je još jednu konač nu potvrdu, a dobio ju je od policije San Francisca. Nakon š to je telefonski razgovarao s poruč nikom Morrisom iz policije San Francisca, nestrpljivo je č ekao da mu Morris faksira izvješ taj o uhić enju. Kad je pola sata kasnije sve stiglo, Hunter je bez riječ i zurio u papire. Njegov se um borio protiv stvarnosti. Radilo se o staroj fotogra iji, ali u njegovu umu nije bilo ni trunka sumnje - znao je tko je ta osoba. Dokazi. Svaka se istraga svodi na to, a Hunter nema niti jednog dokaza. Ne postoji nač in da osobu na fotogra iji povež e s nekim od ubojstava Ubojice Kruci iksa i on je to znao. Bez obzira na to koliko je siguran, bez dokaza nema nič ega. Još je jednom pogledao na sat, posegnuo za telefonskom sluš alicom i obavio posljednji telefonski razgovor.

66 Hunter je polako vozio, ne obaziruć i se na druge vozač e koji su jurili kraj njega i kroz prozore mu dobacivali psovke. Parkirao je ispred svoje stambene zgrade i trenutak spustio glavu na volan. Njegova se glavobolja pogorš ala, a znao je da tablete neć e djelovati. Prije nego je iziš ao iz automobila, provjerio je ima li propuš tenih poziva ili poruka na mobitelu. Nepotreban č in jer je znao da ih nema. Svima u bolnici rekao je da ga obavijeste č im se Garcia osvijesti, ali nešto mu je govorilo da se to večeras neće dogoditi. Uš ao je u svoj prazan stan i zatvorio vrata za sobom, naslonivš i umorno tijelo na njih. Poraž avajuć a samotnost njegova dnevnog boravka još ga je više ražalostila. Mozak mu je samo napola funkcionirao kad je polako uš ao u kuhinju, otvorio hladnjak i nekoliko sekundi tupo zurio unutra. Njegovo bi tijelo trebalo ž udjeti za hranom jer cijeli dan niš ta nije jeo, ali uopć e nije osjeć ao glad. Zapravo se silno ž elio istuš irati. To bi mu opustilo napete miš ić e, ali ipak ć e morati prič ekati. Najprije mu treba dvostruki viski. Neodluč no je nekoliko sekundi zurio u boce u svojem malenom baru. Nasmiješ io se kad je odluč io uzeti neš to jako Aberlour star trideset godina. Napunio je č aš u do polovice i odluč io da ć e ovoga puta preskoč iti led. »Sto jač e, to bolje«, rekao je sebi i sruš io se na stari kauč . Jaka je tekuć ina djelovala okrepljujuć e kad mu je dotaknula usne. Pekla je malene posjekotine oko njegovih usta, ali nije mu smetao taj osjećaj - ugodan bol. Spustio je glavu na naslon kauč a, ali se borio protiv zatvaranja oč iju. Bojao se prizora koji se skrivaju iza njegovih kapaka. Nekoliko je minuta zurio u strop, puš tajuć i da mu jezik i usta obamru od č vrstog okusa kvalitetnog viskija. Znao je da ć e mu uskoro obamrijeti cijelo tijelo. Ustao je i priš ao prozoru. Vani je ulica izgledala mirno i tiho. Okrenuo se i još jednom pogledao prazan dnevni boravak. Njegovo se tijelo polako opuš talo. Popio je još jedan gutljaj viskija i ponovno provjerio svoj mobitel, pritisnuvš i nekoliko tipki kako bi bio siguran

da radi kako treba. U kuhinji je spustio č aš u na stol i sjeo. Zavalivš i se na neudobnoj drvenoj stolici, objema je rukama ž ustro protrljao lice. Dok je to č inio, č uo je slabaš an zvuk š kripanja iz hodnika koji vodi do njegove sobe. Drhtaj straha nevjerojatnom je brzinom prostrujao njegovim tijelom. Netko je ondje. Hunter je skoč io na noge i odmah osjetio kako se kuhinja vrti oko njega. Noge su mu poč ele gubiti snagu, pa se uhvatio za radnu ploč u kako bi uspostavio ravnotež u. Dok ga je obuzimala sve jač a smuć enost, pogled mu je pao na praznu č aš u za viski na stolu. Drogiran. Prije nego se sruš io na kuhinjski pod, njegove su oč i registrirale tamnu figuru koja mu se približavala. Polako je otvorio oč i, ali to mu nije pomoglo. Okruž ivao ga je neprobojni mrak. Osjeć ao se omamljeno i imao je jaku vrtoglavicu. Droga š to ju je uzeo s viskijem onesposobila ga je za nekoliko minuta. Prvo š to je shvatio bilo je da sjedi, vezan na nekakvoj neudobnoj stolici. Ruke su mu vezane iza leđa, glež njevi za noge stolice. Pokuš ao se osloboditi, ali se uzalud trudio. Tijelo ga je sad još viš e boljelo, ali je bio siguran da nema slomljenih kosti - barem još ne. Bio je ž edan jako žedan. Hunter nije imao pojma koliko je bio bez svijesti. Polako i mukotrpno njegov mu je um poč eo otkrivati š to se dogodilo. Pokuš ao se smiriti i obuzeo ga je poznati osjeć aj. Osvrnuo se naokolo po mraku i premda niš ta nije vidio, znao je gdje se nalazi. Nije ni iziš ao iz svojeg stana. Sjedi u vlastitom dnevnom boravku. Opet se pokuš ao pomaknuti, ali noge i ruke bile su mu previš e č vrsto vezane. Pokuš ao je vrisnuti, ali ispustio je jedva č ujni zvuk. Iznenadilo ga je kako se malaksalo osjeć a. Odjednom je iza sebe osjetio ledenu nazočnost. - Čujem da si budan. Isti metalni glas koji ga muč i viš e od tri godine odjeknuo je sobom, iznenadivš i ga tako da se trgnuo i ukoč io. Dopirao je iza njega, iz nekakvog zvuč nika. Hunterom je prostrujao neobič an osjeć aj. Napokon je u nazočnosti ubojice. Ubojice Krucifiksa. Hunter se pokuš ao okrenuti, zarotirati vrat koliko god je mogao, ali mrak mu nije dopuštao da vidi svojeg napadača. - Nemoj se žuriti, Roberte. Ovo je posljednje poglavlje. Barem za

tebe. Sve će noćas završiti. Upravo ovdje. Ti si posljednji. Posljednji. Sad su potvrđena Hunterova otkrić a do kojih je doš ao u uredu. Sve je to bila osveta. Odjednom je č uo zvuk metala o metal. Kirurš ki instrumenti, pretpostavio je. Njegovo se tijelo instinktivno ukoč ilo od straha, ali se svjesno primorao da ostane smiren. Hunter razumije psihologiju ubojica, osobito serijskih ubojica. Jedno š to ž ele viš e od svega ostaloga je da budu shvać eni. Za njih njihova ubojstva imaju znač enje, služ e određenoj svrsi i ž ele da njihove ž rtve znaju da ne umiru uzalud. Prije ubojstva, uvijek dolazi objašnjenje. - Noćas ćeš platiti za ono što si učinio. Nakon tih je riječ i Hunterovim tijelom prostrujao drhtaj prepoznavanja. Glas koji je dopirao iza njega bio je jasan i č ist - ne robotiziran - ne metalan - nije dopirao iz zvuč nika. Hunter nije morao traž iti po svojim sjeć anjima, nije morao razmiš ljati o tome. Poznaje taj glas, i to dobro. Odjednom je mrak nestao. Hunter je stisnuo oč i kad su mu vid zamaglili nepravilni krugovi svjetla. Zjenice su mu se stisnule u nastojanju da se priviknu na jarku svjetlost. Kad mu se vid razbistrio, pred njegovim se očima pojavila poznata figura.

67 Polako je otvorio oč i, ali to mu nije pomoglo. Okruž ivao ga je neprobojni mrak. Osjeć ao se omamljeno i imao je jaku vrtoglavicu. Droga š to ju je uzeo s viskijem onesposobila ga je za nekoliko minuta. Prvo š to je shvatio bilo je da sjedi, vezan na nekakvoj neudobnoj stolici. Ruke su mu vezane iza leđa, glež njevi za noge stolice. Pokuš ao se osloboditi, ali se uzalud trudio. Tijelo ga je sad još viš e boljelo, ali je bio siguran da nema slomljenih kosti - barem još ne. Bio je ž edan jako žedan. Hunter nije imao pojma koliko je bio bez svijesti. Polako i mukotrpno njegov mu je um poč eo otkrivati š to se dogodilo. Pokuš ao se smiriti i obuzeo ga je poznati osjeć aj. Osvrnuo se naokolo po mraku i premda niš ta nije vidio, znao je gdje se nalazi. Nije ni iziš ao iz svojeg stana. Sjedi u vlastitom dnevnom boravku. Opet se pokuš ao pomaknuti, ali noge i ruke bile su mu previš e č vrsto vezane. Pokuš ao je vrisnuti, ali ispustio je jedva č ujni zvuk. Iznenadilo ga je kako se malaksalo osjeć a. Odjednom je iza sebe osjetio ledenu nazočnost. - Čujem da si budan. Isti metalni glas koji ga muč i viš e od tri godine odjeknuo je sobom, iznenadivš i ga tako da se trgnuo i ukoč io. Dopirao je iza njega, iz nekakvog zvuč nika. Hunterom je prostrujao neobič an osjeć aj. Napokon je u nazočnosti ubojice. Ubojice Krucifiksa. Hunter se pokuš ao okrenuti, zarotirati vrat koliko god je mogao, ali mrak mu nije dopuštao da vidi svojeg napadača. - Nemoj se žuriti, Roberte. Ovo je posljednje poglavlje. Barem za tebe. Sve će noćas završiti. Upravo ovdje. Ti si posljednji. Posljednji. Sad su potvrđena Hunterova otkrić a do kojih je doš ao u uredu. Sve je to bila osveta. Odjednom je č uo zvuk metala o metal. Kirurš ki instrumenti, pretpostavio je. Njegovo se tijelo instinktivno ukoč ilo od straha, ali se svjesno primorao da ostane smiren. Hunter razumije psihologiju ubojica, osobito serijskih ubojica. Jedno š to ž ele viš e od svega ostaloga je da budu shvać eni. Za njih njihova ubojstva imaju znač enje,

služ e određenoj svrsi i ž ele da njihove ž rtve znaju da ne umiru uzalud. Prije ubojstva, uvijek dolazi objašnjenje. - Noćas ćeš platiti za ono što si učinio. Nakon tih je riječ i Hunterovim tijelom prostrujao drhtaj prepoznavanja. Glas koji je dopirao iza njega bio je jasan i č ist - ne robotiziran - ne metalan - nije dopirao iz zvuč nika. Hunter nije morao traž iti po svojim sjeć anjima, nije morao razmiš ljati o tome. Poznaje taj glas, i to dobro. Odjednom je mrak nestao. Hunter je stisnuo oč i kad su mu vid zamaglili nepravilni krugovi svjetla. Zjenice su mu se stisnule u nastojanju da se priviknu na jarku svjetlost. Kad mu se vid razbistrio, pred njegovim se očima pojavila poznata figura.

68 Cim se njegov fokus izoš trio, znao je da je bio u pravu. Cudno, ali nije to ž elio vjerovati. Pogledom je iksirao osobu koja je stajala pred njim. - Po izrazu na tvojem licu vidim da si iznenađen - rekla je, a glas joj je bio sladak kao i uvijek. Hunter se nadao da je pogriješ io. No dok je sad zurio u nju, sve je došlo na svoje mjesto. Uspio je šapnuti samo jednu riječ. - Isabella. Nasmiješ ila mu se. Isti smiješ ak š to ga je tako mnogo puta vidio, ali ovoga je puta njezin smiješ ak sadrž avao još neš to, neš to š to nikad ranije nije sadržavao. Skrivenu zloću. - Mislila sam da ć e ti biti drago da me vidiš . - Njezin je talijanski naglasak nestao. Zapravo, sve na njoj bilo je drukč ije. Kao da je Isabella koju je poznavao nestala, a zamijenila ju je potpuna neznanka. Hunterov se izraz lica nije promijenio. Njegov je mozak konač no povezivao posljednje dijelove zagonetke. - Zaslužuješ Oskara. Tvoj je talijanski naglasak bio savršen. Naklonila se, prihvaćajući kompliment. - Veoma lukav trik bio je i onaj telefonski poziv u restoranu. Savrš eni alibi - rekao je Hunter, sjetivš i se poziva š to ga je primio od ubojice kad je prvi put bio na ruč ku s njom. -Snimljena poruka s tajmerom. Jednostavno, ali veoma učinkovito. Na usnama joj se pojavio trač ak osmijeha. - Dopusti mi da se predstavim... - rekla je. - Brenda... - Hunter ju je prekinuo promuklim i slabaš nim glasom. Brenda Spencer... sestra Johna Spencera. Producenta ploča. Dobacila mu je pogled iznenađenja i nelagode. - Doktorica Brenda Spencer, ako nemaš ništa protiv - ispravila ga je. - Liječnica - potvrdi Hunter. - Ako baš moraš znati... kirurginja. - Novi pakosni osmijeh. - Sve je to bila osveta zbog smrti tvojega brata? - pitao je Hunter, premda je već znao odgovor.

- Jako dobro, Roberte - rekla je i pretjerano entuzijastič no pljesnula rukama, poput djeteta koje je upravo dobilo još jedan neočekivani dar. Sablasna tišina koja je uslijedila kao da je trajala cijelu vječnost. - Poč inio je samoubojstvo u svojoj zatvorskoj ć eliji - na koncu ć e Hunter. - Poč inio je samoubojstvo jer ti nisi obavio svoj jebeni posao. - U njezinu se glasu jasno osjeć ao gnjev. - Stititi i služ iti, kakav vic. Bio je neduž an i ti si to znao. - Zastala je, puš tajuć i da njezine riječ i lebde prostorijom. - Mnogo ti je puta rekao da nikad ne bi naudio Lindi. Volio ju je, vrsta ljubavi kakvu ti nikad ne bi mogao shvatiti. Trenutak je šutjela kako bi se pribrala. Ti si ga ispitivao. Ti si znao da je nevin, a ipak si dopustio da ga osude. Mogao si neš to Xč initi, ali si dopustio da neduž nog č ovjeka osude na smrt. Hunter se sjetio več ere kod Isabelle. Lagala je o svemu š to je imalo veze s njezinim ž ivotom, ali je ipak spomenula mrtvoga brata. To je bila greš ka, omaklo joj se. Brzo je to prikrila prič om o marincu, rekavš i da je njezin brat umro služ eć i svojoj domovini. Izmiš ljena prič a, ali Hunter to tada nije shvatio. Ono š to je te več eri vidio u njezinim očima nije bila tuga. Bio je bijes. - Niš ta nisam mogao uč initi. - Pomislio je da bi joj mogao isprič ati kako je pokuš avao druge uvjeriti u svoje miš ljenje o sluč aju njezina brata, ali to sad ne bi imalo nikakva smisla. Ništa ne bi promijenilo. - Da si proveo istragu onako kako je trebalo, ranije bi naš ao pravog ubojicu, prije nego je moj brat poludio, prije nego se objesio. Ali prestao si tražiti. - Ne možeš policiju okrivljavati za samoubojstvo svojega brata. - Ne okrivljujem policiju. Okrivljujem tebe. - Na koncu bismo naš li pravog ubojicu i tvoj bi brat iziš ao iz zatvora kao slobodan čovjek. - Ne, ne biste. - Njezin je glas opet postao bijesan. - Kako biste naš li pravog ubojicu kad ga niste traž ili? Odustali ste od istrage jer su poč etni, površ ni dokazi upuć ivali na Johna, a to je bilo dovoljno dobro za tebe i tvojeg partnera. Niste osjeć ali potrebu otkriti istinu. Još jedna uspješ na osuda za dvojicu vrhunskih detektiva. Morali ste još jednom biti pohvaljeni i jedino vam je to bilo važ no. Osuđen je za umorstvo,

Roberte. Dobio je smrtnu kaznu za neš to š to nije uč inio. Nitko mu nije vjerovao, nitko, pa č ak ni ona patetič na izlika za porotu. Moj je brat svrstan među č udoviš ta. Proglasili su ga ljubomornim, ubojitim č udoviš tem. -Zastala je i duboko udahnula. - A ja sam izgubila cijelu svoju obitelj zbog tebe, tvojeg partnera i one jebene, beskorisne porote. Ne bi vidjeli istinu ni da je naga plesala pred njima. - Oč i su joj gorjele od bijesa. Hunter ju je zbunjeno pogledao. - Dvadeset dana nakon š to je John poč inio samoubojstvo, moja je majka umrla od tuge srca. Znaš li što je to? Hunter nije odgovorio. - Nije jela, nije govorila, nije se micala. Samo je sjedila u svojoj sobi i zurila kroz prozor, drž eć i Johnovu fotogra iju u rukama. Suze su joj tekle niz lice dok ih nije ponestalo. Muka i bol u njezinu srcu izjedali su je iznutra prema van dok više nije imala snage vratiti se u život. Hunter je šutio, slijedeći je pogledom dok je polako hodala po sobi. - Nije završ ilo na tome. - Brendin je glas sad bio mrač an i bezizraž ajan. - Trideset pet godina, Roberte. Moji su roditelji bili u braku trideset pet godina. Nakon š to je u tako kratkom vremenskom razdoblju izgubio ž enu i sina, moj se otac prepustio neopisivoj tuzi. Hunter je već pogodio kraj priče. - Dvadeset dva dana nakon š to je pokopao moju majku, nakon š to je napokon uhvać en pravi ubojica, njegova je depresija prevladala i moj je otac izabrao isti izlaz kao i moj brat. Ostala sam sama... ponovno. - Gnjev u njoj bio je gotovo opipljiv. - Zato si se odluč ila osvetiti poroti - reč e Hunter, još uvijek slabim glasom. - Konač no si to shvatio - mirno je odgovorila. - Dovoljno ti je dugo trebalo. Možda veliki Robert Hunter ipak nije baš tako velik. - Ali nisi se okomila na same porotnike. Ubijala si osobe bliske njima. Nekoga koga su voljeli - nastavio je Hunter. - Nije li osveta slatka? - rekla je sa zastraš ujuć e zadovoljnim smiješ kom. - Oko za oko, Roberte. Vratila sam im ono š to su oni meni dali. Patnju, usamljenost, prazninu, tugu. Zeljela sam da osjeć aju tako golem gubitak da im svaki dan postane mučan. Nisu sve ž rtve bile u izravnom srodstvu s nekim od porotnika u sluč aju Johna Spencera, ali bilo je lako shvatiti zaš to. Neki od njih bili

su ljubavnici. Zabranjeni ljubavnici, tajne veze, č ak i homoseksualni ljubavnici. Skriveni odnosi koje je bilo nemoguć e povezati s nekim od porotnika. Unatoč tomu, radilo se o voljenoj osobi. - Svoj sam ž ivot posvetila tomu da pronađem pravu osobu. Onu koju su najviš e voljeli. Nisam ž urila dok sam ih slijedila. Prouč avala sam njihove rutine. Otkrila sam sve š to se moglo saznati o njima. Mjesta u koja su voljeli zalaziti. Tajne iz njihove prošlosti. Čak sam bila na nekim prljavim seksualnim zabavama samo da bih se približ ila jednom od njih. Međutim, moram priznati da mi je gledanje patnje porotnika sa svakim novim umorstvom udahnulo novi život. Hunter ju je zabrinuto pogledao. - O, da, odvojila sam vrijeme da ih promatram nakon svakog ubojstva - objasnila je. -Zeljela sam vidjeti kako pate. Njihova mi je bol davala snagu. - Trenutak je zastala. - Tri su porotnika poč inila samoubojstvo, jesi li to znao? Nisu mogli podnijeti gubitak. Nisu mogli trpjeti bol, baš kao š to to nisu mogli ni moji roditelji. - Nasmijala se pakosnim smijehom od kojeg kao da se smrač ilo u sobi. - Samo da bih dokazala koliko je policija nekompetentna, ostavila sam trag uza svaku žrtvu, a ipak me niste mogli uhvatiti - nastavila je. - Dvostruko raspelo na vratu žrtava - reče Hunter. Zlobno je kimnula. - Poput tetovaže što ju je tvoj brat imao na stražnjoj strani vrata? Brenda ga je opet iznenađeno pogledala. - Provjerio sam podatke o tvojem bratu nakon š to sam zloč ine povezao s porotnicima. Sjetio sam se da je u izvješ taj o uhić enju, pod oznake za identi ikaciju, zaduž eni policajac upisao nekoliko tetovaž a, ali ih nikad nije u potpunosti opisao. Morao sam pogledati obdukcijski izvješ taj kako bih saznao kakve su bile. Dvostruko raspelo na straž njoj strani vrata bila je jedna od njih. Svaku si ž rtvu obiljež ila simbolom svojega brata. - Vidiš kako si pametan? Sama sam napravila tetovaž u dvostrukog raspela na vrat mojega brata - ponosno je rekla. - John je volio bol. Hunter je osjetio kako je zrak u njegovu dnevnom boravku postao hladan. Dok se Brenda prisjeć ala kako je vlastitom bratu izazivala bol, zadovoljstvo u njezinu glasu bilo je zastrašujuće. - Ali zašto si smjestila Mikeu Farloeu? On nije imao nikakve veze sa sluč ajem tvojega brata - pitao je Hunter, pokuš avajuć i popuniti jednu

od praznina koje su ga još uvijek mučile. - On je oduvijek bio dio mojega plana - nemarno je rekla. Smjestiti nekom uvjerljivom nakon posljednjeg ubojstva i nitko neć e nastaviti njuš kati. Sluč aj se zaključ i i svi su zadovoljni - rekla je, zlobno se nasmijavš i. - Ali naž alost, naiš la sam na maleni problem. Morala sam vam ranije dati žrtveno janje. - Sedma žrtva! - reče Hunter. - Opa. Stvarno brzo kopč aš . - Na lice je namjestila impresioniran izraz. Mike Farloe je uhić en odmah nakon š to je pronađena sedma ž rtva. Nadobudna mlada odvjetnica, kć i jednog porotnika. Od svih ž rtava, najbliž i rod s nekim od porotnika. Da su imali samo malo viš e vremena, Hunter i Wilson bi zasigurno doš li do toga, ali zaš to bi pokuš avali otkriti vezu među ž rtvama kad su već uhitili č ovjeka koji je priznao da je ubojica? Nakon Mikeova uhić enja, istraga o Ubojici Krucifiksu posve se zaustavila. - Ona je trebala biti moja posljednja ž rtva - prezirno ć e Brenda. Ali kako sam mogla znati da ima fotografsko pamć enje? Prepoznala me č im sam joj prvi put priš la. Cak se sjeć ala kakvu sam odjeć u nosila u sudnici. Odmah je ugrozila moje planove, pa sam je morala pomaknuti naprijed na svojem popisu. Nakon toga trebalo mi je vremena da malo promijenim plan. Oduvijek mi je bila namjera da nekomu smjestim po završ etku svega. Pronaš la sam Mikea Farloea kako propovijeda na ulicama odmah nakon š to sam ubila ono smeć e od knjigovođe. Peta žrtva, pomislio je Hunter. - S Mikeom je bilo lako. Bolesni pedo il koji je idolizirao Ubojicu Kruci iksa. Mjesecima sam pripremala Mikea, puneć i ga svim potrebnim informacijama. Taman dovoljno da zvuč i uvjerljivo kad bude uhvać en. Znala sam da je spreman. - Slegnula je ramenima. Međutim, nisam rač unala na to da ć e priznati, to je bio samo bonus. Posve je zaustavilo istragu. Baš ono š to mi je trebalo - rekla je i tiho se nasmijala. - No njegovo mi je uhić enje pruž ilo priliku da se domognem nekog drugog na svojem popisu. Jednog od glavnih krivaca za svoju patnju... tvojeg glupog jebenog partnera. Hunterove su se oči odjednom ispunile užasom. - O, zaboravila sam - rekla je i ledeno se osmjehnula. - Nisi znao da

je to moje djelo, zar ne? - Sto je bilo tvoje djelo? - drhtavim glasom upita Hunter. - Ona malena eksplozija na brodici. Hunteru se okrenuo želudac. - Kad je zaključ en sluč aj Ubojice Kruci iksa, nisam se iznenadila da ste ti i tvoj partner odluč ili uzeti odmor. To je bilo poš teno nakon onako opsež ne istrage. Samo sam ga morala slijediti. - Zastala je i gledala kako se Hunter bori s opreč nim osjeć ajima. - Znaš , pozvali su me na svoj brodić . Uvijek mož eš rač unati s tim da ć e drot pomoć i nekomu u nevolji, osobito ž eni. Kad sam se ukrcala, ubijanje je bilo dječ ja igra. Vezala sam ga, baš ovako kao tebe sada, i natjerala ga da gleda. Natjerala sam ga da gleda kako malena kuč ka pati. Bilo je tako mnogo krvi, Roberte. - Trenutak je zurila u Huntera, už ivajuć i u njegovoj muci. - I da, znala sam da je ona tvoja jedina sestrič na. Još sam više uživala. Hunter je osjećao mučninu, kiseli mu je okus ispunio usta. - Preklinjao je za njezin ž ivot. Ponudio je svoj u zamjenu za njezin. Ultimativna ž rtva ljubavi, ali to kod mene nije palilo. Njegov je ž ivot ionako bio u mojim rukama. - Uslijedila je kratka tiš ina, a potom je nastavila. - Umirala je polako dok je on plakao poput djeteta. Nisam ga odmah ubila, znaš . Ostavila sam ga da nekoliko sati pati za njom. Nakon toga, preostalo mi je jedino prenijeti nekoliko bač vi goriva s moje brodice na njegovu, pustiti da negdje curi, postaviti tajmer i... bum. Vatra je uniš tila sve dokaze koji su meni mož da promaknuli. Zadovoljstvo u njezinu glasu izazivalo je ledene žmarce. - Najveć i už itak nakon toga bio mi je promatrati tebe kako toneš sve dublje i dublje, bilo je predivno. Mislila sam da ć eš to uč initi nakon njihove smrti. Mislila sam da ć eš se predati i raznijeti si mozak. Bio si veoma blizu tomu. Hunter ništa nije mogao odgovoriti. - Ali tada si dobio novog partnera i izgledalo je da se poč inješ vrać ati u normalan ž ivot. Još uvijek sam imala dvije osobe na popisu, ne rač unajuć i tebe, pa sam zaključ ila kako je vrijeme da ponovno započ nemo s naš om igrom. - Krajnje je lež erno provukla ruku kroz kosu. - Tebi se bilo teš ko osvetiti. Pravi samotnjak. Bez ž ene, bez djevojke, bez djece, nisi imao ni ljubavnicu ni obitelj. Zato sam stvorila

Isabellu, drolju. Onu koja ć e te pokupiti u ljigavom baru. Onu koja ć e te natjerati da se zaljubiš u nju. - Njezina je arogancija bila nevjerojatna. - Imaš li pojma kako je to poć i u krevet s nekim koga prezireš ? Dopustiti toj osobi da te dira, da te ljubi? - Iskrivila je lice u grimasu gnuš anja. - Jež ila sam se od svake sekunde š to smo je zajedno proveli. Svaki put kad si me dotaknuo, osjeć ala sam se silovanom. Svaki put kad si otiš ao, satima sam se prala, ribala sam svoju kož u dok ne bi postala posve crvena. -Duboko je udahnula kako bi se smirila. Trebao si se zaljubiti u nju. Ona je bila ta za koju si trebao riskirati svoj ž ivot. Ona je bila ta koja ć e ti iš čupati srce prije nego te ubije. Vidiš li ironiju u tome, Roberte? Hunter nije skrenuo pogled s njezinih očiju koje su zurile u njega. - Ali ti si bjež ao od ljubavi kao vrag od križ a - nastavila je mirnim glasom. - Nisi vidio koliko je posebna, zar ne? Jesi li bio previš e dobar za nju? Zar to misliš ? Veliki Robert Hunter bio je previš e dobar za malenu, krhku Isabellu, je li o tome riječ ? - podrugljivo je rekla i na lice namjestila žalosni djetinjasti izraz. - To je bila moja greš ka. Trebao sam viš e vremena provoditi s Isabellom. Brenda je neko vrijeme zurila duboko u Hunterove oč i. - Znam š to misliš . Misliš da bi je prokuž io da si viš e vremena provodio s njom. Nasmijala se. - Imam vijest za tebe, Roberte. Mogao si s njom provesti mjesece, a ipak ne bi imao pojma. Isabella je bila savrš ena. Ja sam je uč inila savrš enom. Potroš ila sam viš e od godinu dana dok sam je stvarala i ž ivjela njezinim ž ivotom prije nego sam ti na koncu priš la. Stekla sam nove navike i nač ine ponaš anja. Poč ela sam od nič ega. Novi ž ivot, novi stan, novi posao, sve novo. Psihološ ko uranjanje. Znaš š to je to, zar ne, Roberte? Zapravo sam postala dvije različ ite osobe. Isabellu ništa nije povezivalo sa mnom. Hunter je shvatio da je ona u pravu. Nač in na koji je hodala, njezine geste i držanje. Sve je bilo drukčije. - Bez obzira na to koliko si dobar, Roberte, nisi vidovit. Ne mož eš vidjeti ono č ega nema. Nitko ne mož e. Isabella niš ta nije odala. Nije griješ ila, niš ta joj nije promaklo. Kao š to sam rekla, uč inila sam je savrš enom. - Pustila je Huntera da nekoliko sekundi razmiš lja o tome prije nego je nastavila. - U svakom sluč aju, ponestalo mi je vremena.

Morala sam prilagoditi svoj plan. Buduć i da te Isabella nije uspjela osvojiti, morala sam nać i nekoga tko ć e je zamijeniti. Nekoga za koga bi ti riskirao svoj ž ivot. Nekoga do koga ti je stalo, ali nema takve osobe, zar ne, Roberte? Najbliskija osoba bio ti je tvoj novi partner, pa je on postao očit izbor. Morala sam brzo djelovati. Hunter je pomislio na Garciju koji lež i u komi. Njegov jedini grijeh bio je taj da je dodijeljen Hunteru kao partner. - Moram priznati da nisam bila posve sigurna. Nisam vjerovala da ć eš riskirati svoj ž ivot kako bi spasio njegov. Nisam mislila da si sposoban za tako neš to. Mislila sam da ć eš otić i i ostaviti ga da sam umre. Bila sam sigurna da ć eš č uvati vlastitu kož u i to je sve. -Zastala je i ravnoduš no slegnula ramenima. - Robert muč enik, eh? Kakav jebeni vic. Brenda se toliko razlikovala od Isabelle da je to bilo zastraš ujuć e. Hunter ju je prouč avao nekoliko sekundi, analizirajuć i njezine kretnje. Postala je uznemirena. - Ali nekako si uspio dvaput pobijediti sat i ipak spasiti partnera. Bio si dobar, ali zar si mislio da ć eš mene pobijediti? - pitala je uz lakrdijaš ki smiješ ak, sagnuvš i se kako bi zurila u Hunterove umorne oč i. - Nikad me neć eš pobijediti, Roberte. Bolja sam od tebe. Inteligentnija sam od tebe. Brž a sam od tebe i ne č inim greš ke. Ni slučajno mi nisi ravan. Moj je plan savršen. Ja sam savršena. Hunter ju je izgubio iz vida kad je zaobiš la stolicu na kojoj je sjedio. Nezamjenjivi zvuk oš trenja nož a zač uo se iza njega i srce mu je poč elo divlje lupati. Znao je da mu je ponestalo vremena. Ona se priprema za posljednje ubojstvo.

69 - A sad je vrijeme da napokon platiš za ono š to si uč inio. Za svoju nesposobnost, za svu patnju š to si je meni izazvao, Roberte. Mislim da vjerojatno imam dva dana nasamo s tobom. Nakon onoga š to se danas dogodilo, sigurna sam da ti je tvoj kapetan rekao neka uzmeš dan ili dva slobodno. Nitko ne oč ekuje da ć eš mu se uskoro javiti. Tvoj je partner izbač en iz akcije. Nikomu neć eš nedostajati, Roberte. Kad te dođu potražiti... - Nije morala dovršiti rečenicu. - Dopusti da ti otprilike objasnim š to ć e ti se dogoditi. Najprije ć u te uspavati kako bih ti mogla operirati grlo. Niš ta otmjeno. Zapravo, bit ć e prilič no grubo. Samo ć u ti presjeć i glasnice. Ne mogu dopustiti da ovdje vrištiš dva dana. Hunter je iza sebe č uo prodoran zvuk električ ne buš ilice. Duboko je udahnuo, ali je osjetio kako strah preuzima kontrolu nad njime. - Zatim - nastavila je - kad se probudiš , probuš it ć u rupe kroz tvoja koljena, laktove i glež njeve. To ć e smrskati kosti u stotine malenih oš trih komadić a. Svaki sić uš ni pokret, č ak i disanje, izazivat ć e neopisive bolove. Už ivat ć u u tome nekoliko sati prije nego pođem dalje. Hunter je zatvorio oč i i pokuš ao kontrolirati jake drhtaje koji su strujali njegovim tijelom. - Nakon toga, poč et ć u eksperimentirati s tvojim oč ima, tvojim zubima, tvojim genitalijama i ostalim dijelovima tijela. - Nasmiješ ila se. - Ali bez brige, održ avat ć u te na ž ivotu da bi mogao patiti do posljednje sekunde. Hunter je okrenuo vrat, ali nije ju mogao vidjeti. Poč ela ga je obuzimati sumnja. Osjeć ao je strah i pož alio je zbog svoje odluke. Možda njegov plan neće uspjeti. - Ali najprije moram nešto obaviti - šapnula je Brenda. Odjednom mu je snaž no zgrabila kosu na zatiljku. Njegova se glava naglo trgnula prema naprijed. Pokuš ao se opirati, ali jednostavno nije imao snage, energije. Celič na oš trica na straž njoj strani njegova vrata najprije je djelovala hladno poput leda, a potom ga pekla kao

vulkanska vatra. Nije duboka posjekotina, osjetio je. Tek toliko da ostane ož iljak na kož i. Dvostruko raspelo, pomislio je Hunter. Obiljež ava me za smrt. - Cekaj... - izustio je. Glas mu je i dalje bio slabaš an, grlo suho, peklo ga je od groznič ave vreline. Morao je neš to uč initi. Malo dobiti na vremenu. - Zar ne ž eliš znati u č emu si pogriješila? Zar te ne zanima kako ćeš izgubiti? Osjetio je kako se oš trica mič e s njegova vrata. Njezin luđač ki smijeh odjeknuo je malenim Hunterovim dnevnim boravkom. - Cak ne znaš ni ble irati, Roberte. Nikad nisam pogriješ ila. Nikad nisam niš ta ostavila za sobom. Moj je plan uvijek bio bez ikakve mane - rekla je sa snishodljivom arogancijom. - I mislim da ti poč inješ gubiti razum. Dopusti da ti objasnim situaciju. Vezala sam te, sam si i slab poput ranjene ž ivotinje. Ja sam ta koja ima sve nož eve, a ti misliš da ć u izgubiti? - Vidiš , gotovo si u pravu - rekao je i podigao glavu. Osjeć ao je kako ga peč e posjekotina š to ju je napravila na njegovu vratu. - No ranije več eras, kad sam otkrio tvoju osvetu, saznao za porotnike, shvatio tko si ti zapravo, također sam otkrio da bi danas bio rođendan tvojega brata. Brenda je zaobiš la stolicu i opet se naš la ispred Huntera. U ruci je držala svjetlucavu oštricu, a na licu joj je lebdio zaintrigiran izraz. - Zato sam zaključ io da si ti ž eljela da bude tako - nastavio je Hunter. - Konač na osveta na dan rođenja tvojega brata. Savrš ena završnica. - Jako dobro, Roberte - rekla je i zapljeskala mu. - Steta š to si odlučio početi obavljati svoj detektivski posao na dan svoje smrti. - Zato sam... - brzo je nastavio Hunter - prije odlaska iz Odjela za pljač ke i umorstva nazvao svojega kapetana i objasnio mu š to sam otkrio, a on mi je dodijelio zaštitu. Brenda se namrštila. U očima joj se pojavio tračak sumnje. - Kad sam stigao kuć i, znao sam da neš to nije u redu, znao sam da je netko bio ovdje. Taj netko si morala biti ti. Znala si da ć u več eras popiti pić e ili dva, pa si ubacila drogu u sve boce viskija š to ih imam jer nisi znala koju ć u izabrati. No trebala si ih vratiti na ista mjesta. Brendin je pogled prešao s Huntera do njegova malenog bara, a potom natrag. - Godinama su poredane na isti način. Nikad ih ne premještam.

- Ako si znao da je u bocama droga, zaš to si pio? - nabusito je pitala. - Jer sam znao da me neć eš ubiti otrovom. To nije tvoj stil. To ne bi bila osveta kad bih umro a ne bih znao razlog. Hunter je osjeć ao da Brendina uzrujanost raste. Srce mu je divlje lupalo, ali je zadržao miran glas. - Znao sam da si u mojem stanu, osjećao sam tvoju nazočnost. Znao sam da ć eš me promatrati, pa sam se pretvarao da provjeravam mobitel tako š to sam pritisnuo nekoliko tipki, ali zapravo sam nazvao svojega kapetana. Ako pogledaš u moj dž ep, vidjet ć eš da je moj mobitel još uvijek uključ en. Ako pogledaš kroz prozor, vidjet ć eš da je zgrada opkoljena. Ne možeš izići odavde. Gotovo je. Zaustavila je pogled na prozoru iza Huntera. Na licu joj se pojavio nervozan i poremeć en izraz. Podcijenila ga je, i to je znala. - Ble iraš rekla je nervoznim glasom. - Provjeri prozor - odlučno je odgovorio. Nije se pomaknula. Ruka joj se tresla od viš ka adrenalina. - Niš ta nije gotovo - na koncu je bijesno viknula i vratila se iza Hunterove stolice. Odjednom su se uz glasan tresak otvorila vrata Hunterova dnevnog boravka. Iverje je letjelo naokolo sa smrskanih š arki. U djelić u sekunde tri su specijalca uletjela kroz vrata. Njihovi su laserski niš ani poslali tri crvene toč kice iznad Brendina srca. - Baci nož ! Smjesta! - autoritativnim je glasom naredio jedan od njih, ali Brenda je već zauzela polož aj iza Huntera. Kleknula je na pod i tako sakrila svoje tijelo iza njega. Nož je sada drž ala objema rukama, a njegovu je oš tricu postavila vodoravno uz Hunterov vrat. - Baci nož ! - ponovno je naredio vođa specijalaca. - Cekajte... - dovikne Hunter. Znao je š to je uč inila. Postavila se na takav nač in da je cijela njezina tež ina vuč e unatrag, dalje od Hunterove stolice. Hunter je znao da ć e mu tako postavljena oš trica, ako ona padne unatrag, gotovo odrubiti glavu. Ako ona umre, i on ć e umrijeti. - Spustite oruž je - reč e Hunter. - Ne možemo, gospodine - odmah se začuo odgovor. Hunter je znao da se specijalci neć e povuć i; oni ž ive za ovakve trenutke. - Isabella, posluš aj me... - š apnuo je. Nije ju ž elio zvati pravim imenom. Nadao se da je u njoj ostalo neš to od Isabelle. - Ovi momci su laki na okidač u. Bez oklijevanja ć e te ustrijeliti. Bez oklijevanja ć e ustrijeliti mene kako bi doprli do tebe. - Hunter je

nastojao govoriti š to mirnijim glasom. Razumio je stresne situacije. Znao je da ljudi postaju onako tjeskobni kakvi su i ostali oko njih. Molim te, nemoj dopustiti da ovako završ i. Postoje ljudi koji ti mogu pomoć i, ljudi koji ti ž ele pomoć i. Razumijem š to si sve pretrpjela, ali tvoja se patnja ne mora nastaviti. - Nikad neć eš razumjeti moju patnju - šapnula je. - Razumijem je. Vidjela si to, sama si to rekla. Nakon š to sam izgubio partnera i jedinu sestrič nu, patnja me umalo uniš tila. Doista sam stigao do dna, ali nisam ondje ostao. Pruž i nam priliku da ti pomognemo. - Ti želiš pomoći meni? - njezin je ton bio mrvicu blaži. - Da, dopusti mi da ti pomognem. Molim te. - Kao š to si danas pomogao svojem partneru, Roberte? - Njezin se talijanski naglasak vratio. Hunter je osjeć ao da ž ena iza njega viš e nije Brenda. - Da... kao š to sam pomogao Carlosu. - U Hunterovu glasu uopć e nije bilo oklijevanja. Osjetio je malo jač i pritisak oš trice na svojem vratu i kako koža počinje pucati. - Bi li isto uč inio za mene, Roberte? - š apnula mu je u desno uho. Bi li riskirao svoj život za moj? - Imaš tri sekunde da baciš nož prije nego te ustrijelimo - opet je rekao vođa specijalaca, ovoga puta izrazito razdraženo. Hunter je znao da nema mnogo vremena. - Zar mi neć eš odgovoriti? - pitala je. Uslijedio je djelić sekunde tiš ine. - Da... - Sapnuo je. - Riskirao bih svoj život za tebe. Hunter je osjetio kako se osmjehnula prije nego je maknula oš tricu s njegova vrata. Strelovitim se pokretom uspravila i, prije nego su specijalci dospjeli pucati, zarila nož duboko u vlastiti trbuh. Oš tar je nož s nevjerojatnom lakoć om proš ao kroz kož u i miš ić e, kirurš kom preciznoš ću. Hunter je osjetio toplu tekuć inu na straž njoj strani svojeg vrata. - Ne! - hrapavo je uzviknuo. - Isuse Kriste! - viknuo je vođa specijalaca, spustivš i svoje oruž je. - Dovedite ekipu hitne pomoć i ovamo... smjesta! - naredio je. Svi su jurnuli prema Hunteru i Brendi koja je sad lež ala na podu. Lokva krvi oko njezina tijela poveć avala se nevjerojatnom brzinom. Sto je brž e mogao, vođa specijalaca je svojim nožem oslobodio Huntera, a on je odmah pao na koljena, tresući se.

- Jeste li dobro, gospodine? - pitao je vođa specijalaca. Hunter nije odgovorio. Netremice je zurio u Brendino mlitavo tijelo. Jedan od specijalaca drž ao je njezinu glavu. Hunter je vidio kako ž ivot napuš ta njezino tijelo. Izraz č ovjekova lica rekao mu je ono što je već i sam znao.

70. ČETIRI DANA KASNIJE Hunter je polako otvorio vrata Garcijine sobe i provirio unutra. Anna je stajala kraj njegova kreveta i nježno mu milovala podlakticu. - Je li budan? - šapnuo je. - Da, budan sam - slabaš nim je glasom odgovorio Garcia i okrenuo glavu prema vratima. Hunter mu se š iroko nasmiješ io i uš ao u sobu. Ispod desne ruke nosio je bombonijeru. - Nosiš mi darove? - pitao je Garcia zabrinuta izraza lica. - Dovraga, ne... ovo je za Annu - odgovorio je i pružio joj kutiju. - O! Hvala lijepa - rekla je, prihvativš i dar i poljubivš i Huntera u obraz. - Sto se ovdje događa? - upita Garcia. - Bombonijera... poljupci... još malo i dolazit ćeš u moju kuću na večeru. - Hoć e - potvrdila je Anna. - Već sam ga pozvala. Cim se vratiš kuć i. - Nasmiješ ila se tako draž esno da se č inilo da svojim smiješ kom obasjava sobu. - Kako se osjećaš, partneru? - upita Hunter. Garcia je spustio pogled na svoje š ake u zavojima. - Pa, osim než eljenih rupa na mojim dlanovima, dubokih ogrebotina na mojoj glavi i osjeć aja da su me bacili s vrha mosta Golden Gate, osjeć am se sjajno, a ti? - Vjerojatno jednako dobro kao i ti - odgovorio je, ne osobito uvjerljivo. Garcia je kratko pogledao Annu koja je razumjela signal. - Ostavit ć u vas dvojicu malo same. Ionako ž elim sić i do kantine rekla je, sagnula se i lagano poljubila Garcijine usne. - Moram se pobrinuti za bombonijeru - zadirkivala ga je. - Spremi meni koju - reče Garcia i brzo joj namigne. Kad je izišla, Garcia je prvi progovorio. - Čuo sam da si je uhvatio. - Ja sam č uo da se ti ne sjeć aš baš previš e od onoga š to se dogodilo - reč e Hunter. Garcia polako odmahne glavom. - Ne sjeć am se nič ega konkretnog. Maleni bljeskovi sjeć anja, ali ne bih mogao identi icirati počinitelja kad bi došlo do toga.

Hunter kimne, a Garcia je u njegovim oč ima opazio trač ak tuge. Shvatio sam kako je to iš lo, ali nisam je uhvatio - reč e i korakne bliž e krevetu. - Kako si shvatio? - Joe Bowman... Garcia se namrš tio, pokuš avajuć i se sjetiti imena. - Covjek iz teretane? Onaj pun steroida? Hunter kimne. - Znao sam da sam ga ranije već negdje vidio, ali uvjerio me da je to bilo u nekom č asopisu. Sjetio sam se tek kad je D-King spomenuo neš to o tome da su oni porota, sudac i krvnik. - D-King? - iznenađeno će Garcia. - Diler? - To je duga prič a, kasnije ć u. ti objasniti, ali to me podsjetilo na sluč aj Johna Spencera. Joe je bio jedan od porotnika. Tada je drukč ije izgledao. Nije bilo steroida, bio je mnogo manji, ali znao sam da je to on. Garcijin je izraz lica potaknuo Huntera da nastavi. - Nakon toga, otkrio sam da su sve ž rtve bile povezane s porotnicima, neki su bili č lanovi obitelji, neki partneri u ljubavnoj vezi, baš kao š to je bila Victoria Baker. Ona je bila ljubavnica Joea Bowmana, sjećaš se, a on je oženjen. Garcia bez riječi kimne. - A George Slater? - Imao je ljubavnika, Rafaela. Jednog od porotnika. Juč er smo razgovarali s njim. - Zna li njegova žena? - Ne vjerujem. Mislim da niti ne treba znati. To bi je samo još viš e rastužilo. - Slaž em se. Imali smo pravo kad smo zaključ ili da je imao ljubavnu vezu. Hunter kimne. - Moj je problem bio otkriti tko je ubojica. Postalo je oč ito da sve to ima veze sa sluč ajem Johna Spencera, s osvetom, ali tko? - Obitelj - reče Garcia. - Ne postoji ljubav snaž nija od obiteljske ljubavi - slož io se Hunter. - No daljnja je provjera otkrila da je jedini preostali č lan obitelji bila njegova sestra... usvojena sestra. - Usvojena? Ponovno je kimnuo. - Brenda je usvojena kad je imala devet

godina. Ne zato š to je bila siroč e, već zato š to ju je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi oduzelo njezinoj biološ koj obitelji gdje je bila zlostavljana. Johnova ju je obitelj primila i pruž ila joj ljubav kakvu nikad ranije nije imala. S njima se osjeć ala zaš tić enom, sigurnom. Postali su obitelj koju zapravo nikad nije imala. Njihove su smrti aktivirale neš to u njezinoj podsvijesti. Mož da osjeć aj straha jer je opet ostala bez obitelji. Mož da sjeć anja na zlostavljanje š to ga je pretrpjela dok je bila dijete. Mož da strah da ć e je netko odvesti i vratiti biološ koj obitelji. Garcia je izgledao zbunjeno. - U traumatič nim situacijama u kakvoj se ona nalazila - objasnio je Hunter - kad je tako brzo izgubila cijelu obitelj, događa se da mozak ne shvać a razliku u dobi. Jednostavno uzima sjeć anja iz podsvijesti. Zasigurno su se vratili sav strah i gnjev š to ih je osjeć ala kao dijete, istog ili jač eg intenziteta, pa se opet osjeć ala kao malena usamljena djevojč ica. To je mož da probudilo neku vrstu bijesa, nekakvo skriveno zlo u njoj. Sve koji su imali veze sa sluč ajem njezina brata okrivljavala je za č injenicu da je ostala bez obitelji. Osobito porotu, Scotta i mene. Nije mogla dopustiti da to prođe nekažnjeno. - Kad si shvatio da je to Isabella? - Cim sam otkrio da je riječ o Johnu Spenceru. Buduć i da je sestra bila jedini ž ivi č lan obitelji, preostalo mi je samo otkriti tko je ona. Novim sam pretraž ivanjem otkrio da je uskoro nakon očeve smrti bila smještena u ustanovu. - U ustanovu? - U San Franciscu, ondje je ž ivjela. Nakon š to je njezin otac umro, obuzeo ju je bijes i navodno je poludjela... mahnitala je, uniš tila je svoj stan i umalo ubila svojeg momka. U to su vrijeme zajedno živjeli. - Znači, uhitili su je - zaključio je Garcia. - Najprije su je uhitili, da, a potom su je smjestili u Psihijatrijsku bolnicu Langley Porter gdje je provela dvije godine. Nazvao sam policiju San Francisca i oni su mi faksirali izvješ taj o uhić enju. Na slici je izgledala posve drukč ije. Drukč ija boja i duž ina kose, zapravo je izgledala starije, kao da je ono š to je prož ivjela uniš tilo ž ivot u njoj. Ali nije postojala nikakva sumnja. Tada sam znao tko je ona. Hunter je priš ao prozoru i pogledao van. Dan se doimao savrš enim, bez ijednog oblač ka na nebu. - Tada sam se sjetio njezine zbirke CD-a i nestala je svaka sumnja.

- Zbirke CD-a? - Kad sam prvi put bio na več eri u Isabellinu stanu, iz nekog sam razloga proučio njezinu zbirku CD-a. Garcijin izraz lica pitao je »Kako je to pomoglo?«. - Cijela njezina zbirka sastojala se od dž eza, uz izuzetak nekoliko rock-albuma, svi s autogramom. Ali autogrami nisu bili ni od pjevač a, ni od glazbenika, već od producenta. Johna Spencera. Tada nisam znao da se John nikad nije potpisivao kao John Spencer, u glazbenoj industriji nije bio poznat pod tim imenom. Potpisivao se kao Specter J. Njegov rock-pseudonim, ili tako neš to, a to sam otkrio na internetu. Zato mi one več eri, dok sam č itao posvete na albumima, niš ta nije bilo č udno. Pisalo je neš to poput »Od Big B s vječ nom ljubavlju«. Jednostavno sam pretpostavio da je to jedno od onih č udnih imena kakve si u današ nje vrijeme uzimaju umjetnici, znaš , kao Puffy ili LL Cool J. Tada mi ništa nisu značili Specter J. i Big B. - Big Brother! - Garcia je napola pitao, napola zaključio. Hunter kimne. - John Spencer je bio godinu dana stariji od Brende. - Znač i, dok je boravila u psihijatrijskoj ustanovi, imala je obilje vremena za razrađivanje plana. - Dvije godine - potvrdio je Hunter. - To objaš njava vremenski razmak između sluč aja Johna Spencera i prvog ubojstva Ubojice Krucifiksa. Hunter još jednom kimne. - A juč er sam saznao za njezinu vojnič ku prošlost. - Vojničku? - Pa, na neki nač in. Bila je kirurginja, veoma darovita, prema onome š to sam saznao. Na poč etku svoje karijere provela je dvije godine u Bosni i Hercegovini sa snagama UN-a i medicinskom ekipom koja je pomagala ž rtvama mina. - Sališ se? - Garcia je iznenađeno uzdigao obrve, a tada je shvatio. - Eksplozivi? - Ondje je zacijelo stekla osnovno znanje o njima. To je dio njihove obuke, stjecanje razumijevanja o minama, eksplozivima, mehanizmima za detonaciju, brzini i jač ini eksplozije... takve stvari. Tada je sigurno imala sve moguće priručnike o tome. - Znač i, samo je trebala znati gdje traž iti, s kim razgovarati, i lako bi nabavila sav potreban materijal. - Tako je.

Uslijedila je kratka tiš ina. - Crtež tipa š to nam ga je dala? - pitao je Garcia, premda je već pogodio odgovor. - Kako bi nas skrenula s puta. Te sam več eri, bez razmiš ljanja, nač ič kao dvostruko raspelo. Posve nesvjesno jer je moj um bio posve zaokupljen sluč ajem. Isabe... - Hunter je zastao i promislio o onome š to govori. - Brenda je - ispravio se - bila veoma pametna ž ena i odmah je uoč ila savrš enu priliku da nas poš alje u lov na maglu, pa je smislila onu prič u o susretu s nekim u baru. S nekim tko na zapeš ćima ima tetovaž e dvostrukog raspela. Još nam je samo morala dati izmišljeni opis i istraga će krenuti pogrešnim smjerom. - Potratili smo dva tjedna dok smo lovili tog izmišljenog tipa. - Potroš ili bismo ih i viš e - reč e Hunter. - Nismo imali razloga sumnjati u nju. Mislili smo da smo na pravom tragu. - Kako si znao da će se te noći okomiti na tebe? - Tri razloga. Prvo, viš e nije bilo porotnika kojima se mogla osvetiti. - Ali bilo je samo devet žrtava; ukupno ima dvanaest porotnika. - Preostalo troje već je umrlo prirodnom smrć u. Viš e im nije mogla nauditi. Scott, moj partner, drugi detektiv koji je radio na sluč aju njezina brata, također je bio mrtav. - Hunter je trenutak zastao, prisjeć ajuć i se onoga š to mu je Brenda rekla prije č etiri dana. Duboko je udahnuo i nastavio. - Samo sam ja ostao. - Nije baš ugodan položaj - našalio se Garcia. Hunter se slož io. - Drugo, to je bio Johnov rođendan. Za nju, najsavršeniji dan za osvetu. Konačni dar njezinu bratu i obitelji. Uslijedila je duga stanka. - A treće? Rekao si da postoje tri razloga - pitao je Garcia. - To što sam nosio tvoj križ. - Ha? Ne razumijem - rekao je Garcia i pomaknuo se na krevetu, nastojeći naći udobniji položaj. - Najveća analogija nečijeg posljednjeg dana na zemlji. Garcia je nekoliko sekundi razmiš ljao o tome. - Nositi križ na leđima. Isusov posljednji dan na zemlji - rekao je Garcia, shvativš i na što Hunter misli. Hunter opet kimne. - Znao sam da imam samo nekoliko sati da nešto smislim. Znao sam da će doći po mene. Hunter se ponovno okrenuo prema prozoru, a njegov se pogled

doimao dalekim i izmuč enim. Lagano je dotaknuo straž nju stranu svojeg vrata i osjetio ožiljak koji još nije posve zacijelio. - Ako si bio tako siguran da je riječ o Isabelli, zaš to si proš ao kroza sve to? Zaš to si riskirao svoj ž ivot i dopustio joj da ti se tako približ i? Zaš to je nisi jednostavno uhitio? -pitao je Garcia, ponovno promijenivši položaj tijela. - Nisam imao dokaza, samo sumnje. Samo š aš avu teoriju o osveti. Kao š to znaš , nismo imali niš ta o ubojici, ni DNK ni otiske prstiju, niš ta š to bi je moglo povezati s nekom od ž rtava ili mjestima zloč ina. Da smo je uhitili, bila bi oslobođena, a siguran sam da bismo je tada zauvijek izgubili. Moja je jedina nada bila dopustiti joj da dođe k meni. - Zato si postavio klopku. Opasnu klopku. Ponovno je kimnuo. - Niš ta mi drugo nije palo na pamet, ponestalo mi je vremena. - Kako je mogla biti sposobna za sva ona ubojstva, za onoliko zla? upita Garcia. - Nikad neć emo biti posve sigurni, ali kad bi ostala sama s jednom od ž rtava, pretvarala bi se u drugu osobu. Izgarala je od bijesa i zloć e. Bila je sposobna za bilo š to. Znam to. Vidio sam to u njezinim oč ima. Doslovce sam osjećao bijes koji je zračio iz nje. Garcia je nekoliko sekundi promatrao svojeg partnera. - Jesi li dobro? - pitao je. - Dobro sam - sa sigurnošću će Hunter. - Drago mi je da je gotovo. - U tome se posve slaž em s tobom - reč e Garcia i podigne obje zamotane šake. Obojica su se nasmijala. - Pod uvjetom da mi kapetan Boiter ne dodijeli neki posao s papirima. - Ni sluč ajno - reč e Hunter. - Ti si moj partner. Ako ć u loviti loš e ljude, ti ideš sa mnom. Garcia se nasmiješ io. - Hvala, Roberte - reč e ozbiljnijim tonom. - Nema na č emu. Ionako ne bih kapetanu dopustio da ti dodijeli neki birokratski posao. - Ne za to... jer si riskirao svoj život... da bi spasio moj. Hunter je lagano spustio ruku na partnerovo lijevo rame. Nisu izgovorene nikakve riječi. Nikakve riječi nisu bile potrebne. Doktor Winston je otvorio vrata obdukcijske sale u podrumu

Odjela mrtvozornika i uveo kapetana Boitera. - Dakle, š to imamo? - pitao je kapetan ne gubeć i vrijeme. Kao i već ina ljudi, jež io se od podrumske sale za obdukciju, pa je ž elio š to prije otići odande. - Uzrok smrti bilo je razdiranje trbuha, crijeva i aneurizma aorte zajedno s obilnim krvarenjem. Kad je zarila nož u sebe, uspjela ga je povuć i s lijeve u desnu stranu. Neš to slič no japanskom ritualu - rekao je liječnik i pokazao tijelo na čeličnom stolu. - Rasporila si je utrobu? - Ne baš , ali je postigla isti konač ni uč inak. Znala je da ć e umrijeti za manje od minute. Nije postojala nikakva šansa da preživi. Obojica su trenutak bez riječi zurila u tijelo. - Pa - rekao je kapetan - moram priznati da mi je drago da je sve to završilo. - I meni - s osmijehom odgovori doktor Winston. - Kako je Carlos? reče, promijenivši temu. - Oporavlja se. Treba mu malo vremena i bit će u redu. - A Robert? - Još je malo potresen. Sebe okrivljuje jer nije ranije shvatio o čemu je riječ. - To je razumljivo. Ubojica mu se približ ila, zapravo, previš e mu se približ ila. Emocionalno i izič ki. Ali ne poznajem niti jednog drugog detektiva koji bi se iz svega toga živ izvukao. - Ni ja. - Kapetan Boiter je opet pogledao tijelo. - Pa, mrtva je. Robert ć e do sljedeć eg tjedna sve to preboljeti i već raditi na nekom drugom slučaju. - Siguran sam da hoć e, ali te zapravo nisam zbog toga pozvao ovamo. Kapetan Boiter se zainteresirano namrš tio, č ekajuć i da doktor Winston nastavi. - Robert će htjeti vidjeti obdukcijski izvještaj. - Pa? - Mislim da bih ga trebao promijeniti. Kapetan Bolter ga je zabrinuto pogledao. – Zašto bi to želio učiniti? Doktor Winston je sa stola uzeo list papira i pruž io ga kapetanu Bolteru, a on ga je pozorno proč itao. Njegov se pogled zaustavio otprilike na sredini stranice, a oči su mu se raširile od iznenađenja.

- Jesi li siguran u ovo? - Onoliko siguran koliko mogu biti. - Koliko staro? - Sudeći po veličini embrija, ne više od četiri ili pet tjedana. Kapetan Bolter je proš ao rukom kroz kosu prije nego je ponovno proč itao obdukcijski izvješ taj. - To je otprilike onda kad su se upoznali, nije li? - Tako sam i ja mislio - odgovori liječnik. - Jesi li siguran da je njegovo? - Ne... ne mogu znati bez DNK-testiranja, ali ona je imala toč no određeni plan na umu. Ne č ini mi se kao tip koji bi spavao sa svakim, osobito s obzirom na č injenicu da se posve usredotoč ila na osvetu i na to da dopre do Roberta. Kapetan Bolter je vratio izvješ taj na liječ nikov pisać i stol. Proš la je minuta tišine prije nego je ponovno progovorio. - Robertu ne bi nimalo koristilo kad bi saznao za ovo. - Slažem se. To je posljednje što mu treba. - Tko još zna o ovome? - Ti i ja, nitko drugi. - Onda neka ostane tako. Promijeni izvješ taj odluč no ć e kapetan. - Cuo sam da ć eš dobiti pohvalu od š efa policije i gradonač elnika osobno - rekao je Garcia dok je Hunter u č aš u ulijevao vodu iz staklenog vrča na ormariću kraj Garcijina kreveta. - I ti ćeš je dobiti. Garcia uzdigne obrve. - Mi smo partneri, sjećaš se? Zajedno smo radili na slučaju. Garcia se nasmiješio. - Nije loš e za tvoj prvi sluč aj na kojem si radio kao detektiv Odjela za pljačke i umorstva - zadirkivao ga je Hunter. - Da, nije loš e za nekoga tko se svojim š akama sad mož e koristiti kao zviž daljkama. -Garcia je podigao desnu ruku i pomicao je lijevodesno ispred svojih usta, pretvarajuć i se da puš e u nju i stvarajuć i kratki zvuk zviždanja. Obojica su prasnula u smijeh. Pozornost im je privuklo tiho kucanje na vratima. - Cula sam vas kako se smijete na drugom kraju hodnika - rekla je Anna kad je uš la u sobu. - Krasno je vidjeti vas obojicu kako se smijete. - Doista jest - reč e Hunter, spustivš i ruku na Garcijinu podlakticu. -

Doista jest.

KRAJ SKEN I OBRADA: KIKA

Chris Carter, rođen u Brazilu i talijanskog podrijetla, studirao je psihologiju i kriminalistič ko ponaš anje na Sveuč iliš tu Michigana. Kao č lan Tima za psihologiju kriminalaca Ureda javnog tuž itelja drž ave Michigan, ispitivao je i prouč avao mnoge zloč ince, uključ ujuć i serijske i višestruke ubojice koji su osuđeni na doživotnu kaznu zatvora. Poč etkom 1990-ih otiš ao je u Los Angeles i proveo deset godina kao gitarist brojnih dobro poznatih bendova, a potom je odustao od glazbe i posvetio se pisanju. Trenutno ž ivi u Londonu. Ubojica Krucifiks je njegov prvi roman. Posjetite www.chriscarterbooks.com.