VDG JAHRBUCH 2005
dr.sc. Stjepan MATKOVIÆ
Nijemci u banskoj Hrvatskoj i 1903. godina1 Hrvatska historiografija posvetila je dosta pozornosti zbivanjima iz 1903. godine koja su zbog svojih radikalnih rasplamsaja snažno utjecali na politièki razvoj Hrvatske, ali i njezinog okruženja. Rasprave o financijskim odnosima, vojnih podavanja, ritmu investicija, pokrivanju državnog deficita i raspodjeli javnih dohodaka pratila su oštra suèeljavanja izmeðu pojedinih nacija Dvojne Monarhije s vrhuncem na podruèju banske Hrvatske u kojoj su nemiri izazvali proglašenje prijekog suda, izlazak vojske na ulice i tragiène žrtve meðu prosvjednicima. Jedan od ciljeva prosvjednika bilo je i uvoðenje opæeg prava glasovanja što je bilo redovita toèka politièkih rasprava u èitavoj Monarhiji, s time što je taj zahtjev ušao u završnu fazu tako da je od tog razdoblja dolazilo do sve uèestalijeg samoorganiziranja raznih etnièkih skupina koje su se poèele pripremati za vrijeme demokratizacije. Posljedice promjena donijela su nova svojstva cjelokupnom politièkom životu. U tom kontekstu ni Nijemci u banskoj Hrvatskoj nisu bili izuzetak jer su i oni nastojali na organizirani naèin ukljuèiti se u proces demokratizacije i ostvariti svoja kolektivna prava. Standardne ocjene historiografa i publicista redovito upuæuju na protumaðarsko obilježje narodnih nemira tijekom 1903. godine. Zbog vješanja maðarskog stijega na javnim zgradama došlo je do krvoproliæa, koji su se snažno utkali u hrvatsku nacionalnu svijest. Meðutim, taj je pokret sadržavao na svojim rubnim mjestima i protunjemaèko obilježje, uz mjestimiène protužidovske ispade. Protunjemaèke manifestacije imale su sporedno obilježje i ne mogu se usporediti sa sadržajima protumaðarskih prosvjeda. Takav tijek i nije posve neobièan jer je u politièkom žarištu prije svega bilo gotovo sveopæe nezadovoljstvo s dualistièkim ustrojstvom Monarhije. Dvojna Monarhija smatrana je predstavnicom dvaju hegemonijalnih naroda - Nijemaca u Cislajtaniji i Maðara u Translajtaniji – koji vladaju nad ostalim narodima i u hrvatskom sluèaju ne dopuštaju teritorijalnu integraciju. Problem u definiranju odnosa prema Nijemcima u banskoj Hrvatskoj bio je u tome što oni nisu u ugarskoj polovici bili dominantni narod s nekim posebnim ustavnim pravima, nego etnièka skupina koju je kulturni identitet povezivao s dominantnim narodom u austrijskom dijelu Monarhije (Austro-Nijemci) ali i Nijemcima u Reichu. Drugaèija je situacija bila u Dalmaciji i Istri, gdje je stupanj protunijemstva bio izraženiji jer se oèitovao snažan otpor prema prevlasti austro-njemaèkih politièara u cislajtanijskim dijelu Monarhije. 1
Zahvaljujem se ovom prigodom dr. sc. Vladimiru Geigeru na ustupljenim preslikama relevantnih radova bez kojih ovaj èlanak ne bi bilo moguæe sastaviti.
199
