Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj Baranji krajem 18. stoljeća (1790.-1799

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović UDK: 94(497.5)“17“ Filozofski fakultet Primljeno: 24.08.2012. Osijek Prihvaćeno: 28.08.2012.

Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj Baranji krajem 18. stoljeća (1790.-1799.)

Na temelju antroponimijske građe sačuvane u matičnim knjigama krštenih župa Luč, Čeminac i Darda za naselja Petlovac, Čeminac, Kozarac i Tvrđavicu, ona južnobaranjska naselja koja su bila naseljena isključivo njemačkim katoličkim stanovništvom, provedena je analiza osobnih imena za razdoblje od početka 1790. do kraja 1799. godine. Imena su kršćanske provenijencije, a zapisana su u latinskoj inačici. Proučeni su brojnost pojedinih osobnih imena i načini na koje su roditelji svojoj djeci odabirali imena. Zasebno su analizirana muška i ženska osobna imena, a među njima su uočene tek manje razlike.

Ključne riječi: Baranja, 18. stoljeće, osobna imena

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

Uvod

Proučavanje osobnih imena, njihove učestalosti i načina odabira te promjena kroz vrijeme jedan su od mnogih putova za upoznavanje života "običnih" ljudi u prošlosti. Stoga analiza antroponimijske građe sačuvane u određenim vrstama povijesnih izvora može dati doprinos osvjetljavanju pojedinih dijelova povijesti mentaliteta i svakodnevice, ali i društvene i kulturne povijesti uopće jer je davanje imena rijetko kada bilo bez ikakvoga društvenog, obiteljskog, religijskog, simboličkog ili kakvoga drugoga značenja.1 Za razdoblje prije prvih suvremenih popisa stanovništva iz 19. stoljeća, kao najbogatiji i najsustavniji izvori za ovu vrstu istraživanja, barem što se tiče stanovništva katoličke vjeroispovijesti, mogu poslužiti matične knjige (krštenih, vjenčanih i umrlih) koje su od Tridentskoga koncila (1545.-1563.) katolički župnici bili obvezni voditi. Za područje tzv. baranjskoga "trokuta", odnosno južne Baranje koja se danas nalazi u sastavu Republike Hrvatske, najstarije su sačuvane matične knjige iz 20-tih godina 18. stoljeća što je i razumljivo ako se uzme u obzir da je cijela Baranja do pred kraj 17. stoljeća bila pod vlašću islamskoga Osmanskoga Carstva u kojem Katolička crkva nije imala punu slobodu djelovanja te se suočavala s manje ili više izraženim teškoćama u svakodnevnoj religijskoj praksi (nedostatan broj kvalitetnog svećenstva, nepostojanje crkava, mali broj vjernika i sl.).

Matične knjige južnobaranjskih katoličkih župa većinom su sačuvane te su u dobrom stanju, a čuvaju se u Državnom arhivu u Osijeku u Zbirci matičnih knjiga. 2 Ovaj se rad temelji na podacima dobivenima analizom antroponimijske građe sačuvane u matičnim knjigama krštenih župa Luč, Čeminac i Darda3 za naselja Petlovac, Čeminac, Kozarac i Tvrđavicu odnosno ona naselja za koja suvremeni izvori utvrđuju da su bila nastanjena isključivo njemačkim katoličkim stanovništvom.4 Među takva naselja izvori uključuju i Podravlje, ali budući da je ovo naselje bilo filijala župe Bilje za koju se matice vode tek od 1814. godine, ono nije uključeno u analizu. U radu su korištene samo matične knjige krštenih dok su one vjenčanih i umrlih izostavljene jer je osnovna namjera analizirati osobna imena vezano uz dodjeljivanje imena djeci, a ne ukupan imenski fond. Ove su matične knjige pisane latinskim jezikom, u dobrom su stanju, rukopisi su najvećim dijelom lako čitljivi, a zapisi potpuni i kontinuirani.

1 O tome više u: Mate Šimundić, Rječnik osobnih imena, Zagreb, 1988, VII. 2 Državni arhiv u Osijeku (dalje: DAOs), Zbirka matičnih knjiga (dalje: HR-DAOS-500); u Državnom arhivu u Osijeku čuvaju se i matične knjige pravoslavne i kalvinske vjerske zajednice, ali su ih one uglavnom počele voditi tek u posljednjim desetljećima 18. i/ili početkom 19. stoljeća. 3 DAOs, HR-DAOS-500, 417R, 124R, 200RV, 660R. 4 Dubravka Božić Bogović, "Vjerski život njemačkog stanovništva u južnoj Baranji krajem 18. stoljeća",

Godišnjak njemačke zajednice, Osijek, 2009, 210-211; Kanonske vizitacije - Baranja (1729.-1810.), knj.

I., (ur. i prev. Stjepan Sršan), Osijek, 2003.; Baranja 1785. godine, (ur. i prev. Stjepan Sršan), Osijek, 1999.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

Beljsko je vlastelinstvo započelo s planskim naseljavanjem Nijemaca krajem drugog desetljeća 18. stoljeća, a taj je prvi val naseljavanja koje se odvijalo u većim ili manjim skupinama trajao do kraja tridesetih godina istoga stoljeća. Novi val planskoga naseljavanja Nijemaca započeo je 1750. godine. Prema podacima koje iznosi György Timár Nijemci katolici su 1723. bili naseljeni u Čeminac, 1729. u Podravlje, 1752. u Petlovac, a oko 1770. godine u Tvrđavicu.5 Za naselje Kozarac najstariji zapis u kanonskim vizitacijama je iz 1782. godine.6 Od svih spomenutih naselja samo je Petlovac bio u sastavu Beljskoga vlastelinstva, dok su preostala tri naselja pripadala vlastelinstvu Darda. Beljsko je vlastelinstvo u vrijeme kojim se bavi ovaj rad pripadalo Mariji Kristini, kćeri Marije Terezije, i njenom mužu Albertu. Albert i Marija Kristina, koja je umrla 1798. godine, nisu imali djece, pa je vlastelinstvo prema darovnici pripalo nadvojvodi Karlu Ljudevitu. Darovnicom Marije Terezije darđanski je posjed 1749. godine došao u vlasništvo obitelji Esterhazy sve do 1843. godine, kada ga je kupnjom stekla obitelj knezova Schaumburg-Lippe.7 U pogledu crkvene upravno-teritorijalne organizacije, u Čemincu, koji je ranije bio filijala župe Darda, osnovana je 1789. godine mjesna kapelanija, a 1791. godine Čeminac je bio uzdignut u župu kojoj je kao filijala pripadao i Kozarac. Petlovac je bio filijala župe Luč, a Tvrđavica filijala župe Darda.8

Prema podacima kanonske vizitacije 1782. godine u Čemincu je bilo 550, u Petlovcu 466, a u Kozarcu 323 stanovnika. Dva desetljeća kasnije tijekom pastirskoga pohoda 1810. godine u Čemincu je bilo popisano 725, u Petlovcu 635, u Kozarcu 365, a u Tvrđavici 114 stanovnika.9 U za ovo izlaganje korištenim matičnim knjigama krštenih u promatranom je razdoblju ukupno zabilježeno 1050 zapisa, od toga 389 za Petlovac (37,05%), 363 za Čeminac (34,57%), 239 za Kozarac (22,76%) i pedeset i devet za Tvrđavicu (5,62%).

Muška osobna imena

Od spomenutoga ukupnoga broja zapisa u matičnim knjigama za naselja Čeminac, Petlovac, Tvrđavica i Kozarac, 549 ih se odnosi na mušku djecu, što je oko 52% sve krštene djece. Najviše je dječaka kršteno u Petlovcu, njih 205 što je 52,70% sve krštene djece u spomenutom naselju. U Čemincu je kršteno 195 dječaka, odnosno 53,72% čeminačke djece. Krštenih dječaka u Kozarcu je bilo 110, dakle 46,03% od u tom naselju krštene djece, a u Tvrđavici je bilo kršteno trideset i devet dječaka što

5 György Timár, "Demografska povijest Baranje do 1910. godine", Zbornik Radova Tri stoljeća "Belja",

Osijek, 1986, 47-48. 6 Kanonske vizitacije - Baranja (1729.-1810.)…, n. dj., 66. 7 Péter Rajczi, "Pravno ustrojstvo i funkcioniranje Darđanskog i Beljskog vlastelinstva od nastanka do 1918.", Zbornik radova Tri stoljeća "Belja", Osijek, 1986, 170, 174, 175. 8 D. Božić Bogović, Katolička crkva u južnoj Baranji - iz zapisa kanonskih vizitacija, Beli Manastir, 2009, 31. 9 Kanonske vizitacije - Baranja (1729.-1810.)…, n. dj.,165, 175, 167, 343, 255, 357.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

je 66,10% djece krštene u tom mjestu.10 Za razliku od Petlovca i Čeminca koji se udjelom krštenih dječaka uklapaju u prosjek za sva analizirana naselja, Kozarac se ističe nešto nižim, a Tvrđavica nešto višim udjelom muške djece.

Muška osobna imena zastupljena su na sljedeći način: u sto slučajeva Joannes (18,21%), pedeset i dva puta Josephus (9,47%), trideset i osam puta Henricus (6,92%), Andreas se pojavljuje trideset i šest puta (6,56%), Adamus trideset i četiri puta (6,19%), Michael dvadeset i sedam puta (4,92%), Nicholaus dvadeset i četiri puta (4,37%), Mathias dvadeset puta (3,64%), Antonius i Georgius svako po šesnaest puta (udio svakoga imena je 2,91%), petnaest puta zabilježen je Martinus (2,73%), četrnaest puta Franciscus (2,55%), trinaest puta Petrus (2,37%), dvanaest puta Jacobus (2,19%), jedanaest puta Casparus (2,00%), devet puta Sebastianus (1,64%), osam puta Conradus (1,46%), sedam puta Philippus (1,28%), šest puta Valentinus (1,09%), pet puta Matheus (0,91%), Balthasar, Erasmus i Laurentius zabilježeni su svaki po četiri puta (udio svakoga imena je 0,73%), po tri puta se javljaju Bartholomeus, Bernardus, Christianus, Christophorus, Daniel, Ignatius, Ludovicus i Vilhelmus (što za svako ime čini udio od 0,55%), po dva se puta u zapisima nalaze Aloysius, Fernandus i Melchior (udio svakoga imena je 0,36%), a u samo jednom slučaju pojavljuju se Bonifacius, Fridericus, Paulus, Simon, Vendelinus i Wenceslaus (što je za svako ime udio od 0,18%). Davanje po dva imena djeci (osim vrlo uobičajenih kombinacija kao što je primjerice Ana Marija) bio je običaj koji je u južnoj Baranji kod njemačkog stanovništva bio relativno čest, dok je istodobno među hrvatskim katoličkim stanovništvom bio rijedak, a općenito je bio češći u slučaju ženske djece. Davanje dva imena dječacima u analiziranim je matičnim knjigama krštenih zabilježeno u ukupno trideset i osam slučajeva, a u pitanju je petnaest različitih imenskih kombinacija: Joannes Georgius pojavljuje se u dvanaest slučajeva (2,19%), Joannes Adamus, Joannes Baptista i Joannes Nepomucus svako po četiri puta (udio od po 0,73%), tri se puta pojavljuje Joannes Michael (0,55%), dva puta Mathias Apostol (udio od po 0,36%), a samo jedanput zabilježeni su Franciscus Kilianus, Georgius Joannes, Joannes Evangelis, Joannes Christophorus, Joannes Henricus, Joannes Nicolaus, Joannes Wilhelmus, Michael Laurentis i Nicolaus Jacobus (udio od po 0,18%). Poneka od navedenih imena pisana su različitim inačicama: Balthasar/Baltasar, Gasparus/Casparus, Melchior/Melcior, Philippus/Philipus, Valentinus/Walentinus, Wilhelmus/Vilhelmus, Bernardus/ Bernhard.

Kao što je za katolike i bilo obvezno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), sva su navedena imena kršćanske provenijencije. Uglavnom se radi o u ono vrijeme općenito uobičajenim i raširenim novozavjetnim ili starozavjetnim imenima koja imaju latinsko, grčko ili hebrejsko podrijetlo, ali su zabilježena i germanska imena (Henrik, Konrad,

10 U dva zapisa, jednom od 29. srpnja 1791, a drugom od 24. listopada 1794. godine, nisu zabilježeni ni ime ni spol djeteta, premda su navedena imena roditelja i kumova.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

Bernhard, Ludovik, Vilhelm, Ferdinand, Fridrik, Vendelin),11 mada ne u onom broju kakav bi se možda mogao očekivati s obzirom na njemačko podrijetlo stanovništva.12 Budući da je onodobni službeni jezik bio latinski, sva su imena zapisana u latinskom obliku i to pretežno u temeljnom stilistički neutralnom službenom imenskom liku pa se zbog toga ne može doći do mogućih uporabnih oblika. Međutim, gotovo se sa sigurnošću može pretpostaviti da su u uporabi bili različiti oblici imena od milja, umanjenice, skraćeni oblici i slično, posebno ako se uzme u obzir postojanje izražene imenske entropije, odnosno pojave da jedno ime dolazi na više, odnosno mnogo djece. Spomenuta je pojava mogla otežati komunikaciju, a u svakodnevnoj joj se uporabi, među ostalim, donekle moglo doskočiti upravo na gore navedene načine.13

U ova četiri naselja tijekom promatranih deset godina ukupno je zabilježeno 41 različito muško ime. Daleko najučestalije muško ime bilo je Ivan koje čini gotovo petinu svih muških imena, a za njim po učestalosti slijedi Josip koji se ipak javlja upola rjeđe od Ivana. Preko četvrtine svih dječaka ponijelo je jedno od ova dva imena (27,69%). Kada se uzme u obzir da je Ivan ime koje se daleko najčešće kombiniralo s drugim imenima u slučajevima kada su se dječacima dodjeljivala po dva imena (javlja se u 11 od 14 različitih kombinacija), onda se dobije podatak prema kojem je gotovo četvrtina svih dječaka ponijela ime Ivan, samostalno ili u kombinaciji s drugim imenom (24,23%). Sedam najčešćih muških imena, koja se u zapisima pojavljuju više od dvadeset puta, bila su Ivan, Josip, Henrik, Andrija, Adam, Mihovil i Nikola i činili su oko 57% svih imena, a kada se uzmu u obzir i kombinacije tih imena dolazi se do udjela od čak oko 62%. Šest imena i devet imenskih kombinacija pojavljuju se svega jedanput, a svi ovi podaci potvrđuju izraženost ranije spomenute imenske entropije.

Dječacima se ime najčešće dodjeljivalo prema krsnome kumu, odnosno 412 dječaka (75,95%) ime je dobilo na taj način. Za ovaj običaj (i za žensku i za mušku djecu) u promatranom razdoblju u južnoj Baranji možemo reći da je specifičnost njemačkog katoličkog stanovništva budući da je bio znatno slabije proširen među hrvatskim stanovništvom.14 Za šezdeset i dvojicu dječaka (11,29%) ne može se utvrditi na koji su im način roditelji odabrali ime,15 četrdeset i četvorici su dodijeljena

11 Antun Jarm, Imena i imendani - obiteljski imenar, Zadar, 1996, 49, 21, 42, 84, 110; Petar Šimunović,

Uvod u hrvatsko imenoslovlje, 139, 177, 198, 119. 12 Ova se imena pojavljuju ukupno u šezdeset i jednom slučaju (udio od 11,11% u ukupnom broju muških imena). 13 O tome više u: P. Šimunović, Uvod u hrvatsko…, n. dj., 147, 148, 161-162. 14 D. Božić Bogović, "Osobna imena u matičnim knjigama krštenih za naselja Draž i Popovac krajem 18. stoljeća", Povijesni prilozi, 40, Zagreb, 2011, 184, 185, 187, 189; Ista, "Osobna imena u matičnoj knjizi krštenih župne matice Luč krajem 18. stoljeća", Croatica Christiana Periodica, 68, Zagreb, 2011., 64, 65. 15 Vjerojatno je da su roditelji odabirali ime i po djedovima ili nekome od starijih predaka ili drugih rođaka, ali za provjeru ove mogućnosti bilo bi potrebno napraviti sustavnu genealošku analizu. Te pretpostavke vrijede i za mušku i za žensku djecu.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

imena onih svetaca čiji se spomendan slavi na sam dan ili neki od dana blizih krštenju djeteta (8,01%) dok je svega trideset i jedan dječak (5,65%) ponio očevo ime.

Ženska osobna imena

Od ranije spomenutoga ukupnoga broja zapisa u matičnim knjigama za naselja Čeminac, Petlovac, Tvrđavica i Kozarac, 499 ih se odnosi na djevojčice što je oko 48% sve krštene djece. Najviše je djevojčica bilo kršteno u Kozarcu, njih 129 što je udio od 53% u ukupnom broju djece krštene u tom naselju. U Petlovcu su bile krštene 183 djevojčice što je 47,04% sve petlovačke djece. Krštenih je djevojčica u Čemincu bilo 167, odnosno 46,00% sve djece krštene u istome mjestu, dok je u Tvrđavici bilo kršteno dvadeset djevojčica što je udio od 33,90% u ukupnom broju u tom naselju krštene djece.

Prema učestalosti ženska su osobna imena zastupljena na sljedeći način: najučestalije ime je Anna Marija koje je zabilježeno devedeset puta (18,04%), Catharina se pojavljuje sedamdeset i devet puta (15,83%), Elisabetha pedeset i dva puta (10,42%), Margaretha pedeset i jedan put (10,22%), Barbara pedeset puta (10,02%), dvadeset i jedan put zabilježena je Clara (4,21%), osamnaest puta Eva (3,61%), sedamnaest puta Magdalena (3,41%), šesnaest puta Anna (3,21%), trinaest puta Theresia (2,61%), devet puta Apolonia (1,80%), Gertrudis je zapisana osam puta (1,60%), Veronica sedam puta (1,40%), Ottilia šest puta (1,20%), Christina pet puta (1,00%), po četiri puta zabilježene su Dorothea, Francisca, Marianna, Martha i Rosalia (svako ime s udjelom od 0,80%), po tri puta su zapisane Helena, Maria i Sophia (udio od po 0,60%), dva se puta javlja Julianna (0,40%), a samo jedanput zabilježene su Caecilia, Eleonora, Johanna, Josepha, Suzanna i Ursula (udio od po 0,2%). Davanje dva imena zabilježeno je u ukupno sto i devet slučajeva, a u pitanju je jedanaest različitih imenskih kombinacija, među njima je i Ana Marija, najčešće žensko ime uopće. Preostale imenske kombinacije pojavljuju se u po svega nekoliko slučajeva i to sljedećom učestalošću: Maria Anna šest puta (1,20%), Anna Catharina tri puta (0,60%), Maria Elisabetha i Maria Eva po dva puta (udio od po 0,40%), a samo jedanput zabilježene su Anna Margaretha, Barbara Elisabetha, Christina Magdalena, Elisabetha Catharina, Maria Apollonia i Maria Magdalena (udio od po 0,20%). Poneka od navedenih imena pisana su različitim inačicama: Anna Maria/ Ana Maria/Anna-Maria, Catharina/Catarina/Katharina, Elisabetha/Elisabeth/ Elizabetha, Maria Anna/Maria Ana, Margeretha/Margaritha, Mariana/Marianna/ Mariandel, Otilia/Ottilia.

Imena koja su stanovnici njemačkih južnobaranjskih naselja davali svojoj ženskoj djeci također su, kao i u slučaju muških imena, kršćanske provenijencije (imena svetica i mučenica). Samo dva ženska imena germanskoga podrijetla (Otilija i Gertruda)16

16 A. Jarm, Imena i imendani – obiteljski…, n. dj., 46; P. Šimunović, Uvod u hrvatsko…, n. dj., 264, 124.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

beznačajan su udio ako se u obzir uzme njemačko podrijetlo stanovništva.17 Za ženska imena, kao i muška, zapisana latinskim jezikom, vrijede iste pretpostavke po pitanju njihove moguće uporabne inačice koje su ranije iznesene za muška imena. O relativno oskudnom imenskom izboru ženskih imena, što je pojava koja je uočena i kod muških imena, svjedoči podatak prema kojem je zabilježeno svega dvadeset i devet različitih ženskih imena, što je još pojačano činjenicom da se trinaest imena ili kombinacija imena pojavljuje samo jedanput.

Najpopularnije žensko ime bilo je Ana Marija, a zatim slijedi Katarina te su ta dva imena dodijeljena trećini ženske djece (33,87%). Ako se u obzir uzmu samo različite inačice imena Ana i Marija i njihove međusobne kombinacije i varijacije te kombinacije s drugim imenima, može se vidjeti da ih je ponijelo nešto više od četvrtine djevojčica (26,05%). Šest najčešćih ženskih imena, koja se u zapisima pojavljuju više od 20 puta, bila su Ana Marija, Katarina, Elizabeta, Margareta, Barbara i Klara. Ova su imena zabilježena u 383 zapisa što znači da ih je ponijelo gotovo 70% djevojčica, a kada se uzmu u obzir i sve kombinacije tih imena dolazi se do udjela od čak oko 73%, odnosno do gotovo tri četvrtine svih djevojčica.

Djevojčice su, kao i dječaci, imena najčešće dobivale prema imenu krsne kume, odnosno na taj je način imena dobila 391 djevojčica (78,37%). Za četrdeset i sedam djevojčica (9,42%) ne može se utvrditi na koji su im način roditelji odabrali ime, četrdeset je djevojčica (8,17%) ponijelo majčino ime, a dvadeset i jednoj (4,21%) su dodijeljena imena onih svetica ili mučenica čiji se spomendan slavi na sam dan ili neki od dana bližih krštenju djeteta.

Zaključak

Analiza matičnih knjiga krštenih župa Luč, Čeminac i Darda za naselja Petlovac, Čeminac, Kozarac i Tvrđavicu od početka 1790. do kraja 1799. godine dovela je do utvrđivanja fonda osobnih imena koja su potkraj 18. stoljeća bila dodjeljivana novorođenoj djeci prilikom krštenja kao i neke od uobičajenih načina na koje su imena bila odabirana. Gotovo su sva imena kršćanske provenijencije, a zabilježena su u latinskoj inačici te kao takva ne bi mogla poslužiti kao materijal za utvrđivanje etničke pripadnosti njihovih nositelja (koju, međutim, utvrđuju drugi podaci i drugi povijesni izvori), niti se na osnovu njih može doći do njihove moguće uporabne inačice. Zasebno su analizirana muška i ženska osobna imena, a među njima su uočene tek manje razlike. Najuočljivija je razlika po pitanju uopće izražene imenske entropije koja je ipak izraženija među ženskim imenima, a i broj različitih ženskih imena manji je u odnosu na muška. Također, ženskoj su djeci puno češće dodjeljivana dva imena, ali je istodobno broj ženskih imenskih kombinacija nešto manji od muških. S obzirom na njemačko podrijetlo stanovnika uočljivo je da su češća muška imena germanskog

17 Ova se imena pojavljuju ukupno u četrnaest slučajeva (udio od 2,81% u ukupnom broju ženskih imena).

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

podrijetla dok su od ženskih zabilježena samo dva. Običaj dodjeljivanja imena prema krsnim kumovima bio je najrašireniji način odabira i za dječake i za djevojčice, ali su djevojčice nešto češće dobijale ime prema majci nego dječaci prema ocu.

Tablica 1.

Popis i broj muških i ženskih imena iz matičnih knjiga krštenih župa Luč,

Čeminac i Darda za naselja Petlovac, Čeminac, Kozarac i Tvrđavicu u razdoblju od početka 1790. do kraja 1799. Muška osobna imena Broj Ženska osobna imena Broj Joannes 100 Anna Maria 90 Josephus 52 Catharina 79 Henricus 38 Elisabetha 52 Andreas 36 Margaretha 51 Adamus 34 Barbara 50

Michael

27 Clara Nicolaus 24 Eva 21

18

Mathias 20 Magdalena 17 Antonius 16 Anna 16 Georgius 16 Theresia 13 Martinus 15 Apolonia 9 Franciscus 14 Gertrudis 8 Petrus 13 Veronica 7 Jacobus 12 Maria Anna 6 Joannes Georgius 12 Ottilia 6 Casparus 11 Christina 5 Sebastianus 9 Dorothea 4 Conradus 8 Francisca 4 Philippus 7 Marianna 4 Valentinus 6 Martha 4 Matheus 5 Rosalia 4 Balthasar 4 Anna Catharina 3 Erasmus 4 Helena 3 Joannes Adamus 4 Maria 3 Joannes Bapt. 4 Sophia 3 Joannes Nepomucus 4 Julianna 2

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

Laurentius 4 Maria Elisabetha 2 Bartholomeus 3 Maria Eva 2 Bernardus 3 Anna Margaretha 1 Christianus 3 Barbara Elisabetha 1 Christophorus 3 Caecilia 1 Daniel 3 Christina Magdalena 1 Ignatius 3 Eleonora 1 Joannes Michael 3 Elisabetha Catharina 1 Ludovicus 3 Eva Maria 1 Vilhelmus 3 Johanna 1 Aloysius 2 Josepha 1 Ferdinandus 2 Maria Apollonia 1 Math. Apos. 2 Maria Magdalena 1 Melchior 2 Suzanna 1 Bonifacius 1 Ursula 1 Franciscus Kilianus 1 Fridericus 1 Georgius Joannes 1 Joanes Evangelis 1 Joannes Christophorus 1 Joannes Henricus 1 Joannes Nicolaus 1 Joannes Wilhelmus 1 Michael Laurentis 1 Nicolaus Jacobus 1 Paulus 1 Simon 1 Vendelinus 1 Wencelaus 1

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 119-128 doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović: Osobna imena njemačkog stanovništva u južnoj...

Sažetak

Na temelju antroponimijske građe sačuvane u matičnim knjigama krštenih župa Luč, Čeminac i Darda za naselja Petlovac, Čeminac, Kozarac i Tvrđavicu, ona južnobaranjska naselja koja su bila naseljena isključivo njemačkim katoličkim stanovništvom, provedena je analiza osobnih imena za razdoblje od početka 1790. do kraja 1799. godine. Analiza matičnih

knjiga dovela je do utvrđivanja fonda osobnih imena koja su potkraj 18. stoljeća bila dodjeljivana novorođenoj djeci prilikom krštenja kao i neke od uobičajenih načina na koje su imena bila odabirana. Gotovo su sva imena kršćanske provenijencije, a zabilježena su u latinskoj inačici te kao takva ne bi mogla poslužiti kao materijal za utvrđivanje etničke pripadnosti njihovih nositelja (koju, međutim, utvrđuju drugi podaci i drugi povijesni izvori), niti se na osnovu njih može doći do njihove moguće uporabne inačice. Zasebno su analizirana muška i ženska osobna imena, a među njima su uočene tek manje razlike. Najuočljivija je razlika po pitanju uopće izražene imenske entropije koja je ipak izraženija među ženskim imenima, a i broj različitih ženskih imena manji je u odnosu na muška. Također, ženskoj su djeci puno češće dodjeljivana dva imena, ali je istodobno broj ženskih imenskih kombinacija nešto manji od muških. S obzirom na njemačko podrijetlo stanovnika uočljivo je da su češća muška imena germanskog podrijetla dok su od ženskih zabilježena samo dva. Običaj dodjeljivanja imena prema krsnim kumovima bio je najrašireniji način odabira i za dječake i za djevojčice, ali su djevojčice nešto češće dobijale ime prema majci nego dječaci prema ocu.

Die Vornamen der deutschen Bewohnern in Südbaranja Ende des 18. Jahrhunderts (1790 -1799)

Zusammenfassung

Aufgrund des antroponymischen Stoffes, der in den Taufmatrikeln der Pfarren Luč, Čeminac und Darda für die Siedlungen Petlovac, Čeminac, Kozarac und Tvrđavica bewahrt wurde, jene südbaranjaer Ansiedlungen, die ausschließlich mit deutschen katholischen Bewohnern angesiedelt waren, wurde eine Analyse der Personennamen aus der Zeitspanne von Beginn des Jahres 1790 bis zum Ende des Jahres 1799. Die Analyse

der Matrikel brachte zur Feststellung des Fundus der Personennamen, die zum Ende des 18. Jahrhundertes den neugeborenen Kindern bei der Taufe gegeben wurden, sowie einige der üblichen Arten der Auswahl dieser Namen. Fast alle Namen sind christlicher Herkunft, notiert wurden sie in ihrer lateinischen Form und könnten als solche weder als Material zur Feststellung der ethnischen Zugehörigkeit ihrer Träger dienen (welche aber andere Angaben und geschichtliche Quellen feststellen), noch kann man durch sie auf ihre mögliche gebräuchliche Form kommen. Männliche und weibliche Namen wurden separat analysiert, unter ihnen wurden nur kleinere Unterschiede festgestellt. Der auffallendste Unterschied ist in Bezug auf die allgemein ausgeprägte Namensentropie, die doch unter den weiblichen Namen ausgeprägter ist und die Anzahl der verschiedenen weiblichen Namen ist kleiner im Vergleich zu den männlichen. Ebenfalls wurden den weiblichen Kindern viel öfter zwei Namen gegeben, doch gleichzeitig war die Anzahl der weiblichen Namenskombinationen etwas kleiner als der männlichen. Die deutsche Abstammung der Bewohner berücksichtigend ist ersichtlich, dass die häufigere männliche Namen germanischen Ursprunges sind, während bei den weiblichen nur zwei verzeichnet wurden. Der Brauch, die Namen nach dem Taufpaten zu geben, war die verbreitete Weise der Auswahl so für die Jungen wie auch die Mädchen, aber die Mädchen bekamen etwas öfter ihren Namen nach der Mutter als die Jungen nach dem Vater.

Schlüsselwörter: Baranya, Baranja, 18. Jahrhundert, Vornamen