Prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice u Bjelovaru tijekom Velikoga rata

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 169-174 prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek: Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice...

prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek, UDK: 614.2(497.5 Bjelovar)(091) znanstveni savjetnik Pregledni rad Klinika za ginekologiju i porodništvo Primljeno: 20.09.2012. Kliničke bolnice „Sveti Duh“, Zagreb Prihvaćeno: 25.09.2012. Visoka tehnička škola Bjelovar

Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice u Bjelovaru tijekom Velikoga rata

Autor u radu istražuje vojno-medicinsku povijest bjelovarskoga kraja kroz nacionalnu strukturu liječničkog kadra 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice u Bjelovaru. Iz rada proizlazi da je većina medicinskog, odnosno liječničkog kadra bila njemačkoga, odnosno austro-ugarskog podrijetla jer u Hrvatskoj u to vrijeme nisu postojale mogućnosti školovanja medicinskog kadra. Stoga su uglavnom vojni i mobilizirani liječnici završavali fakultete diljem Austro-ugarske monarhije, a zapošljavali se u drugim dijelovima Monarhije, kako u samim vojnim postrojbama carske vojske, tako i primjerice u pričuvnoj Vojnoj bolnici u Bjelovaru.

Ključne riječi: Vojna bolnica Bjelovar, 16. Pukovnija Austro-ugarske vojske u Bjelovaru, liječnici, Nijemci, Prvi svjetski rat.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 169-174 prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek: Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice...

Uvod

Bjelovarska 16. pukovnija nasljednica je ujedinjenih 5. Križevačke i 6. Đurđevačke pukovnije koje su bile više stoljeća sinonim vojnoga grada Bjelovara u kojemu je bilo sjedište njihovih stožera, pa Varaždinskoga generalata i brigadnoga zapovjedništva. Razvojačenjem Vojne granice nastala je slavna 16. pukovnija koja je imala sjedište u Bjelovaru, a djelovala je od 1. siječnja 1871.-1. travnja 1919. godine. Njezin službeni naziv bio je: K. und K. Infanterie Ungarisches / Croatisches Warasdiner Infanterie Regiment No. 16. zu Bellovar. 1

Liječnici 16. Pukovnije prije i za vrijeme I. svjetskog rata

Do početka Velikoga rata, 16. pukovnija djelovala je na bosansko-hercegovačkim bojištima (npr. bitke kod Banja Luke, Jajca, Gornjega Šehera i Doboja 1878, te Kruševice 13. siječnja 1882. godine) i u Italiji, a u stanjima mirovanja pripremala se za moguće ratne aktivnosti koje su bile očekivane na stalno ratujućim područjima Balkana.2 Početkom Velikoga rata stožer pukovnije bio je u Bjelovaru, a pukovnijom je zapovijedao pukovnik Raimund von Budiner. Mobilizacija je sprovedena 26. srpnja 1914. godine u jedan sat po ponoći, a pukovnija je djelovala tijekom Velikoga rata na slijedećim bojišnicama: drinsko-srpskim (Kozluk, Drina, Cer) 1914. godine, u Galiciji i Bukovini (Kolomeja, Čermovcy, Ivano-Frankovsk-bivši Stanislau) 1915.-1918., te talijanskoj (Trento) u lipnju 1918. godine.3

Sanitetska (vojnozdravstvena) služba bila je ustrojena prema uniformiranim i proklamiranim vojnim pravilnicima. Svaka je pješadijska (infanterijska) pukovnija imala jednog stožernog liječnika (zapovjednika sanitetske službe), više (najčešće četiri) pukovnijskih liječnika, više nadliječnika i pomoćnih liječnika, te liječničkih pomoćnika-bolničara. Oni su djelovali u vojnim bolnicama, pričuvnim poljskim bolnicama na bojišnicama, te u postrojbama. Do mobilizacije, svi su oni bili isključivo u vojnoj službi, a za potrebe ratova i vrsti bojišnica, mobilizirani su i brojni civilni liječnici, pa su civilne, građanske ili županijske javne bolnice ostale na jednom liječniku. Nerijetko su i studenti medicine (cand. med.) bili dobrovoljci ili mobilizirani za potrebe sanitetske službe radeći kao liječnički pomoćnici.4

O liječnicima, ponajvećma njemačkoga ili austro-ugarskoga podrijetla postoje slijedeći podaci o njihovom djelovanju na bojišnicama gdje je pukovnija ratovala. Oni

1 http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0062004/varazdinci.asp 2 Željko Pleskalt, „Bjelovarske pukovnije na europskim ratišima 1756.-1918. godine“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb-

Bjelovar, 2007. 111-124. 3 „Ratni dnevnik c. k. Varaždinske pješačke pukovnije br. 16.“ Prijevod 1. i 2. dio (urednik Ž. Pleskalt),

Državni arhiv Bjelovar, Bjelovar, 2004. 4 Dubravko Habek,, Prva vojna i građanska bolnica u Bjelovaru i njena uloga u organizaciji zdravstvene skrbi

Varaždinskog generalata, Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Zagreb, 2011.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 169-174 prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek: Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice...

su istraživani i izvađeni iz ratnoga dnevnika 16. pukovnije koje je vodio zapovjednik pukovnije od 1914.-1919. godine.5

Tako je na drinskom ratištu stožerni liječnik dr. Heissfeld imao jaki bronhitis tijekom studenoga 1914. godine, a teško je ranjen u trbuh na moldavskom ratištu 9. lipnja 1915. Pomoćni liječnik dr. Valčić je 3. rujna 1914. premješten na službu u Vojnu bolnicu Crvenoga križa u Bijeljinu, a dr. Szepesi je 9. rujna 1914. prebačen na liječenje u bijeljinsku bolnicu radi upale debeloga crijeva). Pomoćni liječnik dr. Eugen Sattler (inače kasnije sekundarni bjelovarski liječnik i poznati zagrebački kirurg), premješten je iz 53. u 16. pješačku pukovniju, a iz 7. domobranske pješačke pukovnije dr. Spitzer je 6. rujna 1914. godine prebačen u bijeljinsku bolnicu radi hidrocele.

Na moldavskom ratištu pukovnijski liječnik bio je dr. Kautz, koji se posebice isticao organizacijskim sposobnostima. Spominju se liječnici - zastavnik dr. Trstenjak, dr. Szepesi, dr. Rajković, dr. Bloch, dr. Szimels, dr. Salgo, dr. Svilar, dr. Farkas. Dr. Wuchtz je prebačen na liječenje u bolnicu 1. kolovoza 1915., a kadet dr. Olbost bijaše zarobljen 20. srpnja 1915. na moldavskom ratištu. Na istom su ratištu pukovnijski liječnik dr. Viktor Klaussmann, dr. Robert Rossa, dr. Wejota, a pomoćni liječnik dr. Beringer je 21. listopada 1917. prebačen u bečku vojnu bolnicu na liječenje. Godine 1916. spominju se pomoćni liječnik dr. Markus Kümmelmann, pričuvni glavni liječnik dr. Adalbert Windholz, a pričuvni natporučnik dr. Karl Zistter umro je 16. veljače 1916. u 13 sati od upale pluća u 104. divizijskoj bolnici u Zaleszczkiu, te sahranjen 17. veljače 1916. u 15 sati na tamošnjem groblju uz vojne počasti. Godine 1917. spominju se dr. Mendl i dr. Grünwald, a 19. studenoga 1917. umjesto glavnog pukovnijskog liječnika dr. Kautza pukovnijskim liječnikom imenovan je dr. Vermonšek iz 78. pješačke pukovnije. U ožujku 1918. službujući su sanitetski poručnici Bischnitz i Schenk, za koje nije upisano da su liječnici, ali s obzirom na časnički čin, vjerojatno se radi o studentima ili apsolventima medicine.6

Bjelovarska nova vojna bolnica koja je sagrađena i otvorena u prvim godinama 20. stoljeća, pretvara se u K. und k. Reserve Spital zu Belovar gdje pod tim nazivom djeluje od 1914. do 1919. godine. Ona je djelovala u spomenutoj zgradi bjelovarske vojne bolnice, te u bjelovarskoj Gimnaziji i na još dvije manje lokacije u gradu, gdje su se uglavnom oporavljali ranjenici i rekonvalescenti došli s ratišta. Bjelovarska je gradska bolnica također primala određeni broj ranjenih ili bolesnih vojnika o čemu postoje podatci u Matičnim knjigama bolnice.7

Prema Matičnim knjigama umrlih, vjenčanih i rođenih pričuvne vojne bolnice u Bjelovaru vidljiva su imena i prezimena liječnika koji su službovali u spomenutoj bolnici

5 „Ratni dnevnik c. k. Varaždinske pješačke…“, n. dj. 6 Isto 7 Nikola Karlić, „Nešto iz prošlosti bjelovarske bolnice”, Bjelovarski zbornik 6, Matica Hrvatska ogranak

Bjelovar i Opća bolnica Bjelovar, Bjelovar, 2003, 15-30.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 169-174 prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek: Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice...

i njihove funkcije (zapovjednik bolnice-Spittalscommandant, Oberarzt, Assistentarzt, Spittalsarzt). Spominju se i neki civilni liječnici koji su sudjelovali u liječenju vojnika, dočasnika i časnika, te zarobljenika u pričuvnoj vojnoj bolnici (Civilarzt).8

U tablici 1. su predočena njihova prezimena i imena po godinama službovanja te funkciji.

Godine Zapovjednik bolnice, stožerni / pukovnijski liječnik Bolnički liječnici, nadliječnici i pomoćni liječnici

1913.-1917. Dr. Johann Florian dr. Kern dr. Friedrich Bonday dr. Johann Kokutt dr. Jakob Natorch dr. Adalbert Phillipovich dr. D. Pich dr. Emannuel Szekely dr. Richard Franckl dr. Viktor Nikich

1916. Dr. Johann Florian

1917. Dr. Adalbert Lörinz dr. Adalbert Phillipovich dr. Szekely, dr. Bonday dr. J. Kokout dr. Klein dr. Meszarosz, dr. Rajković

dr. Markus Klein dr. Adalbert Phillipovich dr. Jochann Lacina dr. Johann Boltek dr. Richard Frenkel dr. Georg Spillberger dr. Vilim Blažić dr. Joseph Waldner dr. Kollman

8 Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, M-494., Vojna bolnica Bjelovar, Matične knjige vojnih osoba 1914.1919.; M-495., Vojna bolnica Bjelovar. Matične knjige pričuvne ratne bolnice u Bjelovaru 1914.-1919.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 169-174 prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek: Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice...

1918. Dr. Wenzel Schwashay Dr. Zelenka

dr. Josip Riezner dr. Antun Becker dr. August Boltek dr. Antun Malašek dr. Rostagnay dr. Edmund Altmann dr. Adalbert Phillipovich dr. Wilim Blažić dr. David Eisenstädter

1919.-1920. Dr. Dragutin Ländler dr. Karl Bartok

Zaključak

Povijest vojnoga i civilnoga zdravstva Bjelovara u posljednje vrijeme počelo se sustavnije istraživati iz pera vlastitoga interesa i interesa drugih istraživača.9 Dosadašnje spoznaje o funkcioniranju vojnoga zdravstva nisu bile istraživane, nego su usputno bili spomenuti pojedini vojni zdravstveni djelatnici koji su sudjelovali u ratnim pohodima bjelovarskih vojnih postrojbi. Iz spomenutoga ratnoga dnevnika 16. pukovnije koji je golemi doprinos poznavanju hrvatske vojne povijesti za vrijeme I. svjetskoga rata, mogu se iščitavati i neka javnozdravstvena zbivanja na bojišnicama, kao i imena vojnih liječnika. Matične knjige umrlih pričuvne vojne bolnice koje se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dale su pak podatke o pobolu i pomoru pripadnika 16. pukovnije i drugih liječenih u bolnici s imenima svih zaposlenih liječnika. Spomenuti podatci do sada nisu bila poznati i polučuju daljnji znanstvenoistraživački interes. Prema navedenim istraživanjima, evidentno je da je veći broj liječnika koji su službovali u 16. pukovniji i njenoj pričuvnoj bolnici u Bjelovaru, njemačkoga ili austro-ugarskoga podrijetla, što je i razumno iz nekoliko razloga. U Hrvatskoj tada nije postojalo medicinskih fakulteta, pa su ponajvećma vojni i mobilizirani liječnici završavali fakultete u Beču, Grazu, Innsbrucku, Pragu i Budimpešti koji su sami bili podrijetlom iz raznih dijelova tadašnje carevine, a s obiteljima nerijetko službovali u dijelovima Vojne granice i trajno se nastanili. Neki od navedenih liječnika (dr. Philipovich, dr. Ländler), osnivali su obitelji u Bjelovaru, neki se nastanili privremeno ili za trajno, po svršetku Velikoga rata službovali do zasluženih mirovina, umrli i sahranjeni u Bjelovaru. Svojim su djelovanjem ostavili snažan i trajan pečat bjelovarskoga zdravstva u teškim ratnim, međuratnim i ponovno ratnim, pa poratnim uvjetima nakon II. svjetskoga rata o čemu se još istražuje i izvještavat će se na budućim stručnim sastancima medikohistoričara.

9 Prilozi za povijest bjelovarske bolnice, (gl. urednik D. Habek), ČVOR Bjelovar, 2011.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 169-174 prof. dr. sc. phil. Dubravko Habek: Liječnici 16. Pukovnije i pričuvne vojne bolnice...

Sažetak

Veliki broj liječnika koji su službovali u 16. pukovniji i njenoj pričuvnoj bolnici u Bjelovaru bili su njemačkoga ili austro-ugarskoga podrijetla, što je i razumno iz nekoliko razloga. U Hrvatskoj tada nije postojalo medicinskih fakulteta, pa su ponajvećma vojni i mobilizirani liječnici završavali fakultete u Beču, Grazu, Innsbrucku, Pragu i Budimpešti koji su sami bili podrijetlom iz raznih dijelova tadašnje carevine, a s obiteljima nerijetko službovali u dijelovima Vojne granice i trajno se nastanili. Svojim su djelovanjem ostavili snažan i trajan pečat bjelovarskoga zdravstva u teškim ratnim, međuratnim i ponovno ratnim, pa poratnim uvjetima nakon II. svjetskoga rata.

Die Ärzte des 16.Regiments und Reservelazaretts in Bjelovar während des Grossen Krieges

Zusammenfassung

Eine große Anzahl der Ärzte, die in dem 16. Regiment und seinem Reservelazarett in Bjelovar dienten, waren deutscher oder österreichisch-ungarischer Abstammung, was aus einigen Gründen verständlich ist. In Kroatien gab es damals keine medizinische Hochschulen, so absolvierten die meisten Militärärzte und mobilisierten Ärzte die Hochschulen in Wien, Graz, Innsbruck, Prag und Budapest, sie stammten selbst aus verschiedenen Teilen des damaligen Kaisertums und dienten mit ihren Familien nicht selten in den Teilen der Militärgrenze und wurden dort sesshaft. Durch ihre Teilnahme hinterließen sie eine kraftvolle und dauerhafte Spur im Gesundheitswesen von Bjelovar in den schweren Kriegs-, Zwischenkriegs- und wieder Kriegs-, danach Nachkriegszuständen nach dem II. Weltkrieg.

Schlüsselwörter: Lazarett Bjelovar, 16. Regiment der österreichisch-ungarischen Armee in Bjelovar, Ärzte, Deutsche, Erster Weltkrieg