mr. sc. Jelena Červenjak Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

mr. sc. Jelena Červenjak UDK: 929.52(497.5 Osijek)(091) Strojarska tehnička škola, Osijek Pregledni rad Primljeno: 20.09.2012. Prihvaćeno: 25.09.2012.

Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

U radu je autorica prikazala dio ostavštine i naglasila značenje ugledne osječke obitelji Gillming – Hengl upotpunivši ju podacima vezanim uz svakodnevni i ini život Mathilde i Vjekoslava Hengla, koji su u prvoj polovici 20. stoljeća agilno djelovali gotovo u svim segmentima društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog života grada Osijeka.

Ključne riječi: Osijek, obitelj Blau-Gillming, obitelj Hengl, Mathilda Gillming Hengl, Vjekoslav Hengl, stanovništvo Osijeka

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

Uvodne napomene

Osijek je na prijelazu 19. u 20. stoljeće zbog svog povoljnog geografskog položaja imao obilježje multifunkcionalnog grada karakteristične ekonomske prednosti1, zbog kojih je u to vrijeme imao znatan broj useljenika Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Srba i Židova, koji će u nadolazećim godinama i desetljećima u gradu ostaviti dubok trag.2 Osim toga, grad je imao pravni status3 pa su gotovo svi stanovnici bili građani4, što je pak utjecalo kod jednog dijela stanovništva na građansku svijest i praćenje tadašnjih europskih društvenih i gospodarskih promjena i pojava. U to je vrijeme Osijek i gospodarski snažno razvijeni grad. U njemu se izgrađuju suhozemne prometnice, razvijen je vodeni promet, trgovina, obrt, bankarstvo i sve vrste industrija. Povoljan položaj na Dravi i križištu suhozemnih putova, njegovo gospodarsko značenje obilježili su i dosegli vrhunac upravo na prijelazu 19. u 20. stoljeće, što mu je dalo obilježje drugoga najvećega i gospodarski najrazvijenijega grada Kraljevine Hrvatske i Slavonije.5 O tome govore i statistički podaci broja stanovništva u Osijeku i Zagrebu na prijelazu tih stoljeća. Međutim, brojne okolnosti i (ne)prilike utjecale su tako da je grad na Dravi već 1910. počeo rapidno zaostajati za hrvatskom metropolom.

Tablica broj 1

Kretanje broja građana u Osijeku i Zagrebu prema popisima od 1869. – 1910.

G R A D 1869. 1880. 1890. 1900. 1910.

O s i j e k 17 247 18 201 19 778 23 018 28 505 Z a g r e b 19 857 29 218 38 742 57 690 74 703

Vrelo: J. Šidak, M. Gross, I. Karaman, D. Šepić, Povijest hrvatskog naroda 1860. - 1914., Zagreb, 1968., 320.

1 Alica WERTHEIMER-BALETIĆ, “Stanovništvo Osijeka i osječkoga kraja, 1948.-1991.”, HAZU

Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, sv. 12, Osijek 1996., 10. 2 Među čimbenicima koji su na prijelazu 19. u 20. stoljeće pridonijeli kulturnom i gospodarskom razvoju grada Osijeka važno je istaknuti i sloj njemačkog i židovskog poduzetništva, zahvaljujući kojem je u

Osijeku osnovano više ustanova njemačkoga karaktera, poput škola, novčarskih zavoda i tvrtki. Preko pedeset osječkih obitelji krajem 19. stoljeća došlo je do zemljišnih površina te su tim činom prednjačile u gospodarskom i kulturnom životu grada Osijeka, a shodno tome i ostvarile grad Osijek na tim poljima. Jedna od tih obitelji jest i obitelj gradonačelnika Hengl. (Vidi opširnije: Stjepan SRŠAN,

Gospodarske i kulturno – prosvjetne prilike u Osijeku na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u: Secesija u Hrvatskoj,

HAZU, Zagreb – Osijek, 1999., 269. – 271.) 3 Naime, 1809. grad Osijek proglašen je Slobodnim kraljevskim gradom. Tim je činom započelo razdoblje velikih modernih političkih, gospodarskih i društvenih promjena grada Osijeka. (Vidi: Stjepan Sršan,

Slobodni kraljevski grad Osijek 1809., Osijek, 2009., 30., 99.) 4 Zlata ŽIVAKOVIĆ - KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868. - 1918.),

Osijek, 1996., 78. 5 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet…., n. dj., 14.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

Istodobno prateći popis po nacionalnoj strukturi stanovništva broj Nijemaca u Osijeku statistički prikazuju njemačku dominantnost u odnosu na ostale narode. Naime, 1880. u Osijeku je više Osječana govorilo njemačkim jezikom nego hrvatskim (8970 : 7482).6 Prema popisima stanovništva iz 1900. godine u Osijeku je bilo 12.436 Nijemaca, a 7.419 Hrvata.7 No to nije samo karakteristika Osijeka jer se od 1857. do 1880. broj Nijemaca u cijeloj Hrvatskoj gotovo udvostručio. U nadolazećim desetljećima u samome Osijeku njihov se broj do 1900. učetverostručio, što novim doseljavanjem, što prirodnim prirastom Nijemaca u gradu. Iako je grad od početka 19. stoljeća administrativno predstavljao jednu cjelinu, na njegov je razvoj snažno utjecala postojeća teritorijalna rascjepkanost i nepovezanost gradskih cjelina, Gornjeg grada, Donjeg grada, Novog grada i Tvrđe. Stanje u takvim (ne)prilikama znatnije se promijenila na prijelazu 19. u 20. stoljeće kada započinje snažna izgradnja i teritorijalno širenje gotovo svih dijelova grada, od kojih se najbrže i najviše razvijao Gornji grad, kao središnji dio Osijeka.

Obitelji Blau - Gillming

Početak i sredinu 19. stoljeća obilježilo je djelovanje gornjogradske veletrgovačke obitelji Blau, u čijem su se vlasništvu od druge polovice toga stoljeća, između ostalih nekretnina, nalazili Kasino i Hotel Grand u Županijskoj ulici (sjeverni dio zgrade današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta u kojem se nalazi McDonald's). Obiteljsku su kuću imali u Pejačevićevoj ulici naspram ondašnje barokne gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla do Thürnerove uglovnice (zgrada u današnjoj Pejačevićevoj ulici i Trgu Ante Starčevića). Theresa Roth je u braku s veletrgovcem Leopoldom Gustavom Blau 8. ožujka 1844. rodila treće dijete u obitelji, Mathildu, koja će se kasnije ženidbenim vezama povezati s obitelji Gillming. 8 Prvotno se, od 1821. godine, Bartlomej Martin Gillming bavio trgovinom i preradom kože9, a 1824. je utemeljio manufakturnu radionicu kao maloobrtno poduzeće10. U Gillmingovom vlasništvo u idućih pola stoljeća manufaktura

6 Dragutin PAVLIČEVIĆ, Narodni pokret 1883., Zagreb, 1980., 140. 7 Mirko KORENČIĆ, Naselja i stanovništvo SRH, 1857-1971., Zagreb, 1979., 487. 8 Z. ŽIVAKOVIĆ – KERŽE, Utjecaji obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengel na gospodarski i kulturni razvoj grada Osijeka, u: Godišnjak njemačke narodnosne zajednice, Osijek, 1998., 11. - 17. 9 Isto 10 Nalazila se na istom mjestu gdje i današnja kožara, na spoju današnje Zmaj Jovine ulice i Kišpatićeve.

Gillming je 1870. prodao Rukotvorno kožarsko poduzeće Josipu Bartoloviću. Sudbena protokolacija tvornice obavljena je 1873. godine i obnavljana 1904. i 1919. godine, kada je Bartolovićeva tvornica pretvorena u dioničko društvo „Osječka tvornica kože“. Tada su 80 radnika i parostroj od 150 KS (konjskih snaga) izrađivali različito remenje te kožu za potplate i natplate. Od 1873. godine počinje faza djelovanja, tvornica je otkupljivala, prerađivala, štavila i prodavala kožu. Tvorničke radionice građene su u neposrednoj blizini rijeke Drave, na uzvišenju da se na taj način zaštite od mogućih i čestih poplava. Tvornica je te godine zapošljavala 39 radnika s početnim dnevnim kapacitetom od 3 tone sirove kože. (Vidi opširnije: Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, S tradicionalnih na nove puteve, Osijek, 1999., 87.)

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

postaje značajna tvornica koja se 1840. spominje kao Cesarsko - kraljevska privilegirana kožara u Osijeku11 . O gospodarskoj snazi kožare ukazuje i podatak da je osječka tvornica kože Martina Gillminga i sina 1855. izlagala pet vrsta kože na Svjetskoj izložbi (sajmu) u Parizu.12 Ladislav Gilming rođen je 2. svibnja 1842. i bio je sin Bartolomeja Martina Gillminga i Suzane rođene Krautsak. Naslijedio je i nastavio očev posao. Ženidbom se Ladislav 28. studenog 1865. vezao za Mathildu Blau i u tom su braku rođena djeca –Marija Leopoldina (15. studenoga 1866.), Helena Theresia (11. srpnja 1868.) i Mathilda (Thildy) Vilhelmina (20. listopada 1880.), kojoj je kuma bila teta Antonia Blau, majčina sestra. Djeca su Domovnica Mathilde Gillming krštena u baroknoj gornjogradskoj Župnoj crkvi sv. Petra rođene Blau i Pavla.13

Obitelji Gillming i Blau bile su agilni sudionici društvenoga, gospodarskoga i kulturnoga života grada Osijeka tadašnjega vremena.14 Takav su status prenijeli i na svoje nasljednike, koji su svojim položajem i statusom u društvu bili dio onodobne osječke svakodnevice.

Obitelj Gillming i Hengl

Mathilda (Thildy) Vilhelmina Gillming pohađala je djevojački internat u Dresdenu. Izvrsno je govorila njemački, francuski i talijanski, a služila se i engleskim jezikom. Već u mladim danima pokazala je sklonost i ljubav prema književnosti, o čemu svjedoči njezina pripadnost Klubu osječkih književnika i umjetnika iz čijih redova potječu i dvojica

11 Z. ŽIVAKOVIĆ – KERŽE, „Utjecaji obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengel na gospodarski i kulturni razvoj grada Osijeka“, Godišnjak njemačke narodnosne zajednice, Osijek, 1998., 11. - 17. 12 Od turskog do suvremenog Osijeka, HAZU, Osijek, 1996., 147. 13 Z. Živaković – Kerže, „Utjecaji obitelji Reisner, Gillming...“, n. dj. 11. - 17. 14 Članovi obitelji Gillming i Blau sastavnica su gospodarskoga, ali i kulturnoga života grada Osijeka. Josef

Gustav Blau, Mathidlin ujak i bogati osječki trgovac, bio je violinist 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća i tada je uključen u glasoviti osječki trio kojega su, uz Blaua, činili, Adela Deszaty, rođena Horning, na glasoviru i

Ivan Nepomuk Hummel koji je svirao violončelo. Josef Gustav Blau i Ladislav Gillming također su nazočni i u političkom i u društvenom životu grada kao dugogodišnji odbornici te kao članovi Građevinskoga odbora za izgradnju nove gornjogradske Župne crkve sv. Petra i Pavla. Ladislav i Mathilda Gillming, rođena Blau, darovali su u novoj Župnoj crkvi vitraj s prikazom sv. Ladislava i sv. Matilde. Antonia Blau je sa svojim suprugom Julijom Farago Bereczky donirala izradu prozora s vitrajem koji prikazuje sv. Julija i sv. Antoniju.

Josepf Gustav Blau je darovao novoizgrađenoj Župnoj crkvi sv. Petra i Pavla najveće zvono postavljeno 1898., kada su postavljena i ostala. (Vidi: Zlata Živaković – Kerže, Utjecaji obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengel na gospodarski i kulturni razvoj grada Osijeka, u: Godišnjak njemačke narodnosne zajednice,

Osijek, 1998., 11. - 17.)

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

književnika - Victor von Reisner i Sandor Friedrich Rosendfeld (inače, općepoznat europskoj književnosti pod imenom Alexander Roda – Roda), koji ostvaruju hrvatsku književnost na njemačkome jeziku. Iz Mathildine ostavštine, koja je pohranjena u današnjoj Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici, vidljivi su mnogi naslovi koje je kao spisateljica na njemačkom jeziku za svoga života pisala, kao što su Novele s južnih strana (objavljene 1908. pod pseudonimom Leon Gerard), Svibanjska kraljica (Maikönigin) (objavljen 1918.) i Violomta (započet 1924./1925., a završen tek 1943.)15 , zahvaljujući kojima je postala dio skupine Osječanki koje su na njemačkom jeziku utvrdile takozvano razdoblje „ženskoga pisma“.16 Shodno tim podacima uočljivo je da je Mathilda bila ugledna osječka građanka, osoba širokih kulturnih interesa (od književnosti i kazališta do modne osviještenosti) te da je imala raznovrstan društveni život, ispunjen mnogobrojnim putovanjima po Europi.17 Mathilda je umrla 28. prosinca 1966. te je pokopana u obiteljskoj grobnici Gillming na gornjogradskom groblju Sv. Ane.

Vjekoslav Hengl rođen je u Donjem Miholjcu 15. travnja 1875. Pučku je školu završio u rodnom Miholjcu, gimnaziju u Osijeku, a pravne znanosti u Zagrebu. Sredinom ožujka 1910. postaje javni bilježnik Kraljevskoga sudbenoga stola u Osijeku. Najveći dio svoga života proveo je u Osijeku, i to kao odvjetnik18, javni bilježnik te dugogodišnji gradonačelnik grada na Dravi, zaslužan za komunalni, gospodarski i kulturni razvoj. Bio je aktivan i u političkome životu grada Osijeka te je pripadao političkoj stranci zajedničara, a potom federalista.19 U vremenu Henglova gradonačelništva (od 1920. do 1934.) Osijek je elektrificiran (1926.), proširen je gradski vodovod, odnosno započeto je sustavno rješavanje vodoopskrbe i kanalizacije grada Osijeka, uređen je gornjogradski glavni trg, ulice su asfaltirane te su uspješno djelovale mnoge kulturne i gospodarstvene ustanove. U tom je razdoblju zasađena i takozvana Henglova lipa u današnjem Perivoju kralja Tomislava 6. lipnja 1925. povodom spomena tisućite obljetnice kraljevstva.20 Vjekoslav Hengl ostvario je povezivanje Gornjega grada, Tvrđe i Donjega grada u jednu cjelinu. Bio je predsjednik odbora za gradnju Hrvatskoga doma, jedan od inicijatora osnivanja Stručno – zanatske škole u Osijeku te predsjednik aerokluba „Naša krila“. Među pokretačima je osječkih novina

15 Z. ŽIVAKOVIĆ – KERŽE, „Utjecaji obitelji Reisner, Gillming…“, 11. - 17. 16 Od turskog do suvremenog Osijeka…, n. dj.,, 225. – 226. 17 Ida HORVAT, „Blago Muzeja Slavonije“, Katalog izložbe Muzeja Slavonije Osijek, Osijek, 1997., 149. - 150. 18 U razdoblju između 1918. i 1928. rad odvjetničkih ureda bio je osobito važan jer je regulirao bivše austrougarsko zakonodavstvo. Odvjetnički ured Vjekoslava Hengla također je poznat po svojim doprinosima i postignućima. (Vidi opširnije: Od turskog do suvremenog Osijeka…, n. dj., 284.) 19 1919. trebali su biti održani općinski izbori na kojima su prednost imali demokrati naspram zajedničara, radikala i pučkaša. Ovi su izbori bili vrlo važni jer su utjecali na daljnje intenziviranje političke aktivnosti u Osijeku. (Vidi opširnije: Od turskog do suvremenog Osijeka…, n. dj., 307. - 320.) 20 Od turskog do suvremenog Osijeka…, n. dj., 580.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

„Hrvatski list“ i jedan od osnivača Građanske tiskare 1920. godine.21 Preminuo je u Osijeku 6. studenoga 1961. i pokopan u obiteljskoj grobnici Gillming – Hengl na gornjogradskom groblju Sv. Ane.

****** Mathilda (Thildy) Gillming udala se 1906. godine za Vjekoslava Hengla, tada siromašnoga odvjetnika. Mathildini su roditelji kupili zemljište22 nekadašnjeg spremišta konjskoga tramvaja i izgradili kuću za svoju najmlađu kćerku, koja je tu kuću dobila kao vjenčani dar.

Reprezentativna, vrlo visoka jednokatna uglovnica u tadašnjoj Chavrakovoj ulici (današnja zgrada Gradske i sveučilišne knjižnice u Europskoj aveniji) ujedno predstavlja najznačajniji spomen na tu osječku obitelj. Projekt kuće u secesijskom slogu izradio je 1905. bečki arhitekt Ernest von Gotthilf, a izrađen je i nacrt koji je i danas dostupan.23 Gradnju je vodio poznati osječki graditelj Franz Wybiral, a zgrada je podignuta u samo godinu dana. Na prvom se katu nalazi golemi sedmerosobni stan, do kojega vodi reprezentativno zavojito stubište osvijetljeno jetkanim staklima sa secesijskim biljnim motivima. U prizemlju je bio nešto manji stan za iznajmljivanje te veliki ured dr. Vjekoslava Hengla, današnji dio zgrade u kojoj se nalazi Dječji odjel knjižnice. I ova je secesijska jednokatnica pridonijela suvremenom europskom izgledu Osijeka, što zbog vizualnoga izgleda, ali i zbog higijenske razine jer je imala vodu iz slavine, kupku i engleski, moderni zahod s kanalizacijom, što su si mogli priuštiti samo najimućniji ljudi grada Osijeka. Naime, krajem 19. stoljeća u Osijeku je 1896. izgrađen dravski vodovod Dioničarskoga društva kupališta "Diana" zbog potrebe mnogobrojnih

Mathilda Gillming i Vjekoslav Hengl

21 Z. ŽIVAKOVIĆ - KERŽE, Osječka sjećanja, 2. dio, Osijek, 2008., 319.; Hrvatski biografski leksikon, br. 5, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002. 22 U molbi za kupovinu gradilišta 1905. godina Mathilda Gillming je navela: Zgradu bi izvela u približnoj visini Povišilove kuće tako da će biti podpuna harmonija sa tom i okolnim susjednim zgradama. Izgradnjom ovakove kuće te prodajom i izgradnjom drugoga diela sadanje parcele nastale bi na gradilištu tramvajske remize dvie preliepe samostalne zgrade, koje bi dolikovale susjednim zgradama i koje bi dostojno bile, da njimi započne niz preliepih zgrada izgrađenih na lievoj strani naše osječke ulice. (Vidi opširnije: Grgur

Marko IVANKOVIĆ, „Secesijski niz u Europskoj aveniji u Osijeku“, Secesija u Hrvatskoj, HAZU,

Zagreb – Osijek, 1999., 277. – 279.) 23 Kuća Gillming, Osijek I. - Gornji grad, Europske avenije 24, Project einer Warmwasserheizung für

Wolgeboren Frau Mathilde Gillming in Esseg, Projektant: Gotthilf, Budimpešta, 23. kolovoza 1905., mjerilo 1:100, kopija na plavom papiru, bojano, nema oznake odobrene gradnje, tlocrt I. kata, DAO,

GPO, Prjektna dokumentacija po ulicama - fascikl 10/24 (Vidi: Grgur Marko IVANKOVIĆ, Secesijski predmeti u zbirkama povijesnog i numizmatičnog odjela Muzeja Slavonije, u : "Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka", HAZU, Osijek, 2001., 65.)

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

bogatih uglednika grada koji su si mogli priuštiti uvođenje vodovoda u kuću. Kako se Gornji grad brzo i snažno razvijao, a obogaćen je i novim secesijskim ulicama (Chavrakovom, Kolodvorskom), vlasnici novoizgrađenih kuća postupno su se priključivali na tu vodovodnu mrežu. Među njima je bila i obitelj Gillming - Hengl, o čemu svjedoči i dokumentacija o popisu onih koji su uveli vodovod u svoje kuće.24 Nadalje, pročelje je Obiteljska kuća Gillming - Hengl u Chavrakovoj ulici zgrade uređeno na tradicionalan historicistički način sa secesijskim ukrasima, koji su najizrazitiji oko ulaznih vrata kuće. Slično je izvedena i kovana ograda predvrta.25 Do danas je opstalo šetalište Vjekoslava Hengla, tada uređeno u skladu sa secesijskom zgradom.

Osim te zgrade brojni su predmeti iz ostavštine obitelji Gillming – Hengl ovjekovječili njihov svakidašnji život, a nas, njihove istraživače, zaintrigirali. Naime, mnoštvo je njihovih predmeta danas postojano i dostupno, između ostaloga i zbog toga što je Mathilda i sama bila svesrdna darovateljica. Tako je svojevoljno obogatila zbirku Muzeja Slavonije mnoštvom svojih odjevnih predmeta i modnog pribora. Osim toga, u Grafičkoj zbirci čuvaju se razglednice s prikazom osječkih secesijskih zgrada i mnoštvo čestitki i razglednica koje obuhvaćaju različite teme.26 U Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici pohranjen je uredski namještaj nekadašnjega gradonačelnika Vjekoslava Hengla, a ondje se nalazi i bogata obiteljska knjižnica, koja je, na žalost, još uvijek u fragmentima. Pisana se ostavština obitelji Gillming – Hengl čuva u osječkom Državnom arhivu.27

24 Z. ŽIVAKOVIĆ - KERŽE, Voda i grad, Osijek, 2007., 40. - 41. 25 G. M. Ivanković, „Secesijski niz…“, n. dj., 277. – 279. 26 Isti, „Secesijski predmeti u zbirkama povijesnog i numizmatičnog odjela Muzeja Slavonije“, Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, HAZU, Osijek, 2001., 175. 27 Prema sačuvanim brojnim ulaznicama za koncerte i kazališne predstave te opširno napisanom popisu kulturnih zbivanja u gradu sačuvanih u ostavštini obitelji Gillming u Državnom arhivu u Osijeku uočava se živa nazočnost obitelji, posebice Mathilde Gillming udane Hengl. U zbirci se nalaze notesi s detaljnim popisom kazališnoga i koncertnoga repertoara u razdoblju 1901. do 1914. te opetovano od 1921. do 1929. Mathilda je za svoju biblioteku nabavila sve što se tada moglo kupiti s područja filozofije, opće povijesti, povijesti umjetnosti, beletristike i biografske literature. Svoju je biblioteku poklonila pred konac svoga života gradu u Osijeku. Cijeli je život rado putovala po cijeloj Europi.

Najveća taština u njenom životu bilo je odijevanje po najnovijoj modi. Garderobu je nabavljala pretežito u Parizu i Beču. U svojoj poodmakloj dobi još je rabila šminku, pudere i skupocjeni nakit. (Vidi opširnije: Z. ŽIVAKOVIĆ – KERŽE, „Utjecaji obitelji Reisner, Gillming…“, n. dj., 11. - 17.)

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

Budući da u braku nije rođen niti jedan potomak, Mathilda Gillming – Hengl namjeravala je obiteljsku secesijsku zgradu pokloniti gradu s namjenom da postane galerija, ali su Mathilda i Vjekoslav nakon završetka Drugoga svjetskoga rata konfiskacijom bili primorani napustiti zgradu te su im oduzeta sva dobra i kapitali. Preselili su se u stan Thürnerove uglovnice, koji je Mathilda naslijedila po majci i obitelji Blau. Ondje su živjeli do smrti, a oboje su sahranjeni u obiteljskoj grobnici, koju je za obitelj Gillming izradio glasoviti hrvatski kipar Frano Krišnić. 28

Umjesto zaključka

U cjelini promatranja imućne osječke obitelji Gillming – Hengl su ostavile stoljetni zapaženi trag u gospodarskom, političkom, kulturnom i inom te svakodnevnom životu grada Osijeka, i to od polovice 19. do polovice 20. stoljeće, o čemu svjedoči ne samo njihova obiteljska, nego i graditeljska i ina ostavština i baština. Mathilda Hengl, koja potiče iz bogatih osječkih obitelji Blau i Gillming, bila je ugledna osječka građanka, osoba širokih kulturnih interesa te je imala vrlo zanimljiv, bogat i aktivan društveni život. Vjekoslav Hengl je u vrijeme svog gradonačelništva modernizirao Osijek te mu pružio znamenit gospodarski, politički pa i kulturni napredak. Supružnici Hengl svojim su djelovanjem obilježili grad osobitim stilom, europskim duhom i profinjenošću, pravim građanskim i gospodskim manirima.

Mathildina haljina

Grobnica obitelji Gillming - Hengl

28 Z. ŽIVAKOVIĆ – KERŽE, „Utjecaji obitelji Reisner, Gillming…“, n. dj., 11. - 17.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 175-184 mr. sc. Jelena Červenjak: Ostavština i značenje obitelji Gillming - Hengl

SAŽETAK

Kroz prikaz dijela ostavštine ugledne osječke obitelji Gillming – Hengl uočava se značenje supružnika Mathilde Gillming i Vjekoslava Hengla, koji su u prvoj polovici 20. stoljeća agilno djelovali gotovo u svim segmentima društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog života grada Osijeka. Mathilda je potjecala iz ugledne veletrgovačke i industrijske obitelji koja joj je osigurala solidno obrazovanje, što joj je omogućilo bavljenje književnim radom i sudjelovanjem u društvenom i javnom životu, posebice nakon udaje za odvjetnika Vjekoslava Hengla, potonjeg gradonačelnika u čijem je mandatu Osijek elektrificiran te je dobio vodovod i kanalizacijsku infrastrukturu.

Die Hinterlassenschaft und die Bedeutung der Familie Gillming - Hengl

Zusammenfassung

Durch die Darstellung eines Teiles der Hinterlassenschaft der angesehenen osijeker Familie Gillming – Hengl sieht man die Bedeutung der Eheleute Mathilde Gillming und Vjekoslav Hengl, die in der ersten Hälfte des 20. Jahrhundertes fast in allen Teilen des gesellschaftlichen, wirtschaftlichen, politischen und kulturellen Leben der Stadt Osijek fleißig tätig waren. Mathilde stammte aus einer angesehenen Großhandels- und Industriellenfamilie, die ihr eine solide Bildung sicherte, was ihr eine literarische Tätigkeit und Teilnahme an dem gesellschaftlichen und öffentlichen Leben ermöglichte, besonders nach der Eheschließung mit dem Advokaten Vjekoslav Hengl, dem späteren Bürgermeister, in dessen Amtszeit Osijek elektrifiziert wurde und Wasserleitung sowie Kanalisationsinfrastruktur erhielt.

Schlüsselwörter: Osijek, Familie Blau-Gillming, Familie Hengl, Mathilda Gillming Hengl, Vjekoslav Hengl, Bewohner von Osijek.

184